1

DEFINICIJA ZAVARIVANJA (str 1) Zavarivanje je tehnološki proces dobivanja nerazdvojnih spojeva, ostvarenih uspostavljanjem meĎuatomskih veza izmeĎu elemenata uz postojanje difuzije, pri čemu spojevi imaju neprekidnu strukturu.

2

OGRANIĈAVAJUĆI FAKTORI TEHNOLOŠKOG POSTUPKA ZAVARIVANJA (str 2)

Kao tehnološki postupak zavarivanje ima i svojih ograničavajućih faktora, a to su : Utjecaj čovjeka na kvalitet. Postojanje strukturnih nehomogenosti. Mogućnosti prisustva grešaka materijalne nehomogenosti. Mogućnost prisustva unutrašnjih napetosti. 3 KAKVU GRAĐU IMAJU METALI U ĈVRSTOM STANJU (str 4)

Metali i njihove legure u čvrstom stanju imaju kristalnu strukturu. U čvo – rovima prostorno formirane kristalne rešetke smješteni su po odreĎenom rasporedu atomi, koji osciliraju oko svog ravnoteţnog poloţaja. 4 NACRTATI DIJAGRAM UZAJAMNOG UTJECAJA DVIJE POZITIVNO NAELEKTRISANE ĈESTICE (DIJAGRAM ZAVISNOSTI SILA PRIVLAĈENJA I ODBIJANJA) (str 4)

5 6

VRSTE ZAVARIVAĈKOG LUKA (str 6) DEFINICIJA ZAVARIVAĈKOG LUKA (str 7)

Zavarivački luk predstavlja vrstu stabilnog električnog praţnjenja kroz gasni prostor izmeĎu elektroda. Karakteristika ovakvog praţnjenja su mali napon izmeĎu elektroda, velika gustina struje i visoke temperature gasa. 7 SHEMA ZAVARIVAĈKOG LUKA (str 7)

anodna mrlja: l. Us.anodni pad napona.napon luka. b .anodna oblast. data je shema zavarivačkog luka. UA. Uk. pri zavarivanju vrši skretanje luka u zavisnosti od mjesta vezivanja osnovnog materijala za izvor struje (sl. u V. u mm. 3. Pri zavarivanju naizmjeničnom strujom skretanje luka je znatno manje nego pri zavarivanju istosmjernom strujom. .pri zavarivanju V-šava. c .utjecaj ivice lima na skretanje luka.15. u V. u V. Slika 2.2.katodna oblast.2. 4. 8 SHEMA UTJECAJ SOPSTVENOG MAGNETNOG POLJA NA SKRETANJE ZAVARIVAĈKOG LUKA (str 14) Sopstveno magnetno polje stvoreno istosmjernom strujom. Pri ručnom zavarivanju skretanje luka se moţe smanjiti ako se elektroda nagne na istu stranu na koju skreće luk.pad napona u stubu luka. na kojoj oznake predstavljaju sljedeće: Ul .duţina luka.Na slici 2. u V.stub luka.7.15).katodna mrlja. Utjecaj feromagnetnih masa na skretanje luka a .katodni pad napona.). 5. zbog stvaranja promjenjivog magnetnog polja.14. 2. 9 UTJECAJ FEROMAGNETNIH MASA NA SKRETANJE LUKA (str 14) Pri zavarivanju u blizini feromagnetnih masa što dovodi do skretanja luka prema tim masama (sl. 1.pri zavarivanju ugaonog šava. Skretanje luka postaje znatno pri zavarivanju istosmjernom strujom iznad 300 A.

Za automatsko zavarivanje pod praškom.17.80 -0.50 -0.u A. b .70 -0.60 Zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti ugljendioksida: nef = 0. Jedan dio ukupne toplinske moći luka se troši na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala.Za ručno zavarivanje obloţenom elektrodom. u V Iz.58 -0.70 -0. je prikazan toplinski bilans zavarivačkog luka za dva postupka zavarivanja.onalnije koristi pri automatskom zavarivanju pod praškom.napon luka. q = q1 nef Vrijednost koeficijenata nef za razne postupke zavarivanja: Zavarivanje netopljivom elektrodom u zaštiti argona: nef = 0.95 11 TOPLINSKI BILANS ZAVARIVAĈKOG LUKA (str 16) Toplinski bilans zavarivačkog luka prikazuje raspodjelu ukupne toplinske moći na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala i na razne gubitke. Slika 2. Dio ukupne toplinske moći luka koji se troši na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala. Na slici 2. dok se drugi dio troši na odvoĎenje topline u okolnu sredinu i na gubitke usljed isparavanja i prštanja tečnog metala.struja zavarivanja . zove se efektivna toplinska moć zavarivačkog luka i iznosi: q U 1 IZ n ef q1 IZ U1 (W) gdje je: nef -efektivni koeficijent korisnog dejstva zavarivačkog luka. Iz navedenih podataka se vidi da se toplina izdvojena u luku najraci .17 Toplinski bilans zavarivačkog luka a .72 Zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti argona: nef = 0. .85 Zavarivanje pod praškom: nef = 0.80 Zavarivanje topljivom elektrodom sa debelom oblogom: nef = 0.10 UKUPNA TOPLINSKA MOĆ ZAVARIVAĈKOG LUKA q (str 15) Ukupna toplinska moć zavarivačkog luka predstavlja količinu topline koja se izdvoji u luku u jedinici vremena : gdje je: Ul .

Specificna toplina c. Zavarivanje plazmom 8. Koeficijent temperaturne provodljivosti a= / c . Livačko zavarivanje 6. 13 PODJELA ZAVARIVANJA TOPLJENJEM (str 17) B) Zavarivanje topljenjem 1.12 PODJELA ZAVARIVANJA PRISKOM (str 17 A) Zavarivanje pritiskom koje moţe biti :1. Aluminotermijsko zavarivanje topljenjem 5. Zavarivanje difuzijom 9. Zapreminski toplinski kapacitet c . u J. Koeficijent površinskog odavanja topline (zračenjem i konvekcijom) W/m2K. koje dijelimo: a) prema vrsti raspodjele: koncentrisan i raspodjeljen (po nekom zakonu) izvor topline. Elektrolučno zavarivanje: a) zavarivanje obloţenom elektrodom b) zavarivanje poloţenom elektrodom c) gravitaciono zavarivanje d) zavarivanje pod praškom e) zavarivanje u zaštitnom gasu f) zavarivanje ugljenom elektrodom 3. TOPLINSKOFIZIĈKE KARAKTERSTIKE METALA (str 19) 14 Toplinskofizičke karakteristike metala. Zavarivanje elektronskim snopom 7. Kod toplinskih proračuna javljaju se slije deće toplinskofizičke karakteristike metala : Količina topline Q. b) prema duţini djelovanja: trenutnog i neprekidnog djelovanja. Hladno zavarivanje 7. u J/m3K . sadrţana u tijelu ili dobijena od izvora topline. Zavarivanje ultrazvukom 8. Zavarivanje indukciono 4.u PODJELA IZVORA TOPLINE PRI ZAGRIJAVANJU TIJELA PROCESOM ZAVARIVANJA (str 20) Zagrijavanje tijela pri zavarivanju moţemo vršiti različitim izvorima topline. Zavarivanje laserom. u W/m K. Zavarivanje električnim otporom : a) sučeljno zavarivanje (pritiskom i razmicanjem) b) preklopno zavarivanje (točkasto. c) prema poloţaju u odnosu na neku tačku u toku vremena: nepokretan. Koeficijent provođenja topline . Zavarivanje trenjem 5. 15 . Gasno zavarivanje 2. Gasno zavarivanje pritiskom 2. pokretan i brzopokretan izvor topline. . Koračno zavarivanje 6. u m2/s. dobijena od izvora topline. Toplina q. u W. u J/kgK. Zavarivanje pod troskom 4. Aluminotermijsko zavarivanje pritiskom. bradavičasto i šavno) 3.

tj. Na kraju dolazi do kristalizacije šava. Zatim se tako obrazovano udubljenje popuni smje . Uzduţni presjek rastopa Zato kristalizacija počinje od postojećih centara kristalizacije. vrijeme zadrţavanja metala iznad date temperature i brzina zagrijavanja i hlaĎenja u procesu zavarivanja.). Zbog toga ne postoje uvjeti da se u rastopu obrazuju centri (jezgra) kristalizacije. pri zavarivanju topljenjem vrši na slijedeći način (uz kretanje elektrode u smjeru zavarivanja): Prvo se rastopi osnovni materijal do dubine uvara i rastop potisne suprotno od smjera zavarivanja (sl. Slika 3.20.1. zatim dostiţe maksimum i na kraju opada.20. 17 VRSTE GORIONIKA PRI ZAGRIJAVANJU METALA GASNIM PLAMENOM (str 47) Pri zagrijavanju metala gasnim plamenom koriste se obični gorionici (sa jednim plamenom) i linijski gorionici (sa više plamenova u jednom redu). tj. obrazovanje primarne strukture šava.1. Zbog toga se temperatura pojedinih tačaka tijela u toku vremena neprekidno mijenja (slika 3. 4. Pri tome se front kristalizacije kreće sa izvorom topline a promjena temperature u tačkama rastopa je neravnomjerna.di se u uvjetima istovremenog zagrijavanja rastopa zavarivačkim izvorom topline i njegovog hlaĎenja okolnom masom osnovnog materijala. izvo . od zrna osnovnog materijala koja se nalaze oko rastopa. Oblik krive termičkog ciklusa zavisi od postupka zavarivanja. 18 PROCES OBRAZOVANJA ŠAVA PRI ZAVARIVANJU TOPLJENJEM (str 53) Proces obrazovanja šava.). Primarna kristalizacija šava.čkog ciklusa zavarivanja vrše bitan utjecaj na strukturu i svojstva šavova i zone utjecaja topline. . Promjena temperature u toku vremena u datoj tački tijela naziva se termički ciklus. Promjena temperature pri zavarivanju u tačkama tijela A. Postoje i gorionici sa više plamenova rasporeĎenih u više redova. Slika 4. tj.16 TERMIĈKI CIKLUS ZAVARIVANJA (str 41) Pri zavarivanju se temperaturno polje kreće zajedno sa izvorom topline. Kristaliti u šavu rastu normalno na površinu hlaĎenja u smjeru suprotnom od smjera odvoĎenja topline. Temperatura u početku raste. Navedeni parametri termi . B i C u toku vremena Termičkim ciklusom je definisana maksimalna temperatura do koje se zagrijao metal u datoj tački.šom rastopljenog osnovnog i dodatnog materijala. u dubinu rastopa.

hrom i molibden olakša . 2. Izgled “ribljeg oka” . koji se pri zavarivanju nije istopio niti je promjenio svoj hemijski sastav. Razlika rastvorljivosti vodika u tečnom i čvrstom metalu dovodi do njegovog burnog izdvajanja iz rastopa. Prekomjerna zasićenost rastopa gasovima ili njegovo suviše brzo očvršćavanje dovodi do obrazovanja mjehurova. Obrazovanje “ribljih očiju”.2 . Ukoliko su brzine hlaĎenja manje.oblasti.4% (za slaba pregrijavanja). utoliko je lakše obrazovanje Vidmanštetenove struk ture.10 mm i teţe da se obrazuju oko uključaka. 21 UTJECAJ VODIKA NA OSOBINE ZAVARA (str 64) Prisustvo vodika u šavu dovodi do obrazovanja slijedećih grešaka: 1. čije se obrazovanje odvija prema slijedećim reakcijama: FeO + 2H H2O + Fe H2 + S H2S Fe3C + 2H2 CH4 + 3Fe Pojava mjehurova je naročito izraţena elektrodama ili ako je okolina zasićena vlagom. obrazovanje ove strukture se proširuje u oblast niţih koncentracija ugljika. Ovo izaziva gubitke uslijed prštanja metala.7. MeĎutim. prikazan je izgled “ribljeg oka” na prelomu epruvete za ispitivanje zatezne čvrstoće.oblasti. U zoni utjecaja topline nalazi se osnovni materijal.0. počev od temperature pregrijavanja u . Prštanje metala. “Riblje oči” se pojavljuju u prelomima šavova. dolazi do obrazovanja Vidmanštetenove strukture. Ova zona se naziva zona utjecaja topline (skraćeno ZUT) i ne moţe se izbjeći pri zavarivanju (sl. “Riblje oči” obično prate mikroprsline. Ukoliko su više temperature pregrija vanja u . 3.18. Imaju oblik bijelih kruţnih mrlja prečnika od 1 . ako se polazi od krupnozrnastog austenita).vaju obrazovanje Vidmanštetenove strukture. zbog termičke obrade koja je izvršena u toku procesa zavarivanja. pri zavarivanju sa vlaţnim 3.vi nalaze pod tlakom. Obrazovanje mjehurova.). u kojima se gaso . Pri sadrţaju ugljika u čeliku od 0.oblasti (tj. 1. utoliko lakše dolazi do obrazovanja Vidmanštetenove strukture.19 FAKTORI KOJI UTIĈU NA OBTAZOVANJE VIDMANŠTETONOVE STRUKTURE (str 56)Na obrazovanje Vidmanštetenove strukture utječu slijedeći faktori Hemijski sastav čelika. 4. Kada temperatura pregrijavanja raste. Ovi gasovi su najčešće jedinjenje vodika H2O. u zoni utjecaja topline došlo je do promjene strukture i mehaničkih karakteristika osnovnog materijala. Temperatura pregrijavanja u . 20 DEFINICIJA ZONE UTJECAJA TOPLINE (str 57) IzmeĎu šava i nepromijenjenog osnovnog materijala nalazi se prelazna zona. 2. Na slici 4.18. H2S i CH4. Brzina hlađenja. Slika 4. Legira jući elementi mangan.

24 UZROCI NASTANKA PRSLINA U ZAVARENOM SPOJU (str 70) Pod vrućim prslinama podrazumijevaju se kristalizacione prsline.Ukoliko se zavaruje elektrodama sa vlaţnom oblogom. To su prsline meĎukristalitnog tipa. samo pri malim brzinama deformacije. Neprekidnim zavarivanjem šava. 4. Obrazovanje “ribljih očiju” (praćeno ultrazvukom) u procesu razaranja čelika na kidalici. Pod mikroprslinama podrazumijevaju se prsline koje se mogu otkriti pod mikroskopom.oblasti (pri 600-650 0C). Na kraju. nikada se ne pojavljuju “riblje oči” (zbog velikih brzina deformacije). Zavarivanje elektrodama velikog prečnika sa povećanom jačinom struje. Ovaj interval se još naziva temperaturski interval krtosti.19.). to će se na prelomu takvog šava pojaviti “riblje oči”. pa se njegovo očvršćavanje izvodi u uvjetima zateţućih napona. doći će do obrazovanja vrućih prslina. Ukoliko u temperaturskom intervalu krtosti skraćenje šava prelazi deformacionu sposobnost metala na datoj temperaturi. 3.). Termička obrada zavarenih spojeva pri temperaturama ispod . imamo prsline koje se mogu otkriti vizuelnim pregledom ili pomoću lupe. Prema tome. “riblje oči” ne mogu imati nepovoljno dejstvo u oblasti elastičnih deformacija. ukoliko u šavu nisu obrazovane prsline pri hlaĎenju. Zavarivanje sa dobro osušenim elektrodama i to sa niskovodičnim elektrodama (kao što su bazične elektrode). šav će apsorbovati veliku količinu vodika. Pod terminima lom ili prelom podrazumijeva se potpuno razaranje zavarenog spoja. Zatim. a mogu da se pojave i na površini šava. 2. Vruće prsline mogu biti u odnosu na šav uzduţne i poprečne. koja se povećava sa opadanjem temperature.21. . Veličina temperaturnog intervala krtosti zavisi od hemijskog sastava šava. čije obrazovanje počinje u procesu primarne kristalizacije šava. Pri ispitivanju epruvete na udarnu ţilavost. “Riblje oči” se obrazuju samo u procesu razaranja čelika i to poslije granice razvlačenja (sl. koja bi nastala ako bi se šav skratio proporcionalno padu temperature u procesu hlaĎenja (sl.tečnom stanju metal ima povećanu krtost. Navodimo slijedeće faktore : 1. 4. Uvjeti za obrazovanje vrućih prslina nastaju kada se pojavi bitna razlika izmeĎu stvarne deformacije i toplinske deformacije. Pošto je vodik osnovni uzrok obrazovanja “ribljih očiju”. kao i do ukliještenja zavarivanih elemenata. Slika 4. 23 VRSTE PRSLINA U SUĈELJENOM SPOJU (str 66) Razlikujemo nekoliko naziva za prsline u zavarenim spojevima. To oteţava skraćenje šava u toku hlaĎenja. Pri zavarivanju dolazi do neravnomjernog zagrijavanja i hlaĎenja osnovnog materijala. Obrazovanje “ribljih očiju” moguće je samo na prelomima šavova pri ispitivanju zatezanjem na kidalici. a mogu se dalje razvijati u čvrstom stanju u toku hlaĎenja. pošto u čvrsto . 22 FAKTORI KOJI UTIĈU NA OSTVARIVANJE VODIKA IZ ZAVARA (str 65) Faktori koji utječu na odstranjivanje vodika iz šavova. tj. Zateţući naponi izazivaju plastičnu deformaciju šava. bez meĎuhlaĎenja.19. Šav pri očvršćavanju prolazi kroz efektivni interval kristalizacije u kome se nalazi u čvrsto tečnom stanju. 4. imamo pukotine koje predstavljaju velike prsline.

tj. 1. Pri zavarivanju sa ovim elektrodama. U toku izvoĎenja šava. Pošto je šav okruţen osnovnim materijalom.toplinska deformacija. veća rastvorljivost vodika u austenitnom materijalu šava zadrţava vodik da ne difunduje u zonu utjecaja topline. obrazovanja martenzita) i predgrijavanja. 4. Predgrijavanje osnovnog materijala smanjuje brzinu hlaĎenja. kako bi se izbjeglo zakaljivanje i obrazovanje prslina u zoni utjecaja topline. neki dijelovi osnovnog materijala će se u datom momentu skraćivati zbog hlaĎenja. Bazičnih elektroda) i to sa većim prečnikom elektrode. 2 . za (sl. 2. 25 POSTUPCI ZA SPREĈAVANJE OBRAZOVANJA PRSLINA U ZAVARENOM SPOJU (str 719 Za sprečavanje obrazovanja prslina u zavarenim spojevima koriste se slijedeći postupci: 1.početna stvarna deformacija veća od toplinske deformacije.početna stvarna deformacija manja od toplinske deformacije.21.a. Ukoliko je veći sadrţaj ugljika u čeliku. Pošto je šav povezan sa osnovnim materijalom.Slika 4. Pred .grijavanjem osnovnog materijala postiţe se slijedeće: strukturna transformacija se pomjera ka ravnoteţnim strukturama. Upotreba niskovodičnih elektroda (npr.21. 26 PDJELA ĈELIKA (str 103) Svi čelici se mogu podijeliti prema: . Shema promjena deformacije u toku kristalizacije i hlaĎenja šava a . To je najefikas . dok će se drugi dijelovi zbog zagrijavanja širiti. smanjuju se lokalna naprezanja izazvana strukturnim transformacijama. Najbolje je koristiti elektrode koje su osušene pri 300 .8% Ni. Upotreba austenitnih elektroda tipa 18% Cr .niji postupak za sprečavanje obrazovanja prslina u zoni utjecaja topline.). njegova stvarna deformacija se moţe znatno razlikovati od toplinske deformacije T .28. prikazana je veza izmeĎu tvrdoće u zoni utjecaja topline (odn. čija se temperatura stalno mijenja pod utjecajem pokretnog zavarivačkog izvora topline. olakšava se difuzija vodika iz šava. to stvarna deformacija šava neće biti jednaka T.400 0C. U toku hlaĎenja šav bi trebao da se skrati proporcionalno temperaturi. utoliko je potrebno osnovni materijal predgrijati na višu temperaturu. 3. odnosno ukoliko je čelik više legiran.stvarna deformacija. Na slici 4. b .

tehnološkim svojstvima i namjeni. .feritni. R .drugi tipovi obloge Tip obloge je označen oznakom koju čine slova.niskolegirane.rutilne (srednje debljine obloge).srednjeugljični (od 0. Prema sadrţaju ugljika. Podjela čelika prema hemisjkom sastavu Prema hemijskom sastavu.bazične.visokolegirane. .oksidne. koji odreĎuje mehaničke osobine čelika. S . dimenzijama.austenitni i dr. čelici se dijele na: .45 % C) i . dobijenu poslije hlaĎenja uzoraka male debljine na mirnom vazduhu. ovaj čelik se moţe podijeliti na: . . O .rutilne (debele obloge).feritno-perlitni. B .feritno .mikrostrukturi. .martenzitni i .45 do 0. RR .legirane Kao što je već ranije iznešeno.. u ugljičnom čeliku ugljik se javlja kao osnovni legirajući elemenat. postoje i kombinacije : .perlitni. Pored ove podjele na osnovne grupe. .načinu proizvodnje i .visokougljični (od 0. Prema vrsti i metalurškoj karakteristici obloge. .ugljične i . . Legirani čelici se mogu podijeliti na: . .mikrolegirane.srednjelegirane i . . mogu se izdvojiti slijedeće grupe čelika : .25 % C).martenzitni.25 do 0.namjeni. . po vaţećim standardima.kisele (rutilne). 27 PODJELA OBLOŢENIH ELEKTRODA (str 142) Elektrode dijelimo prema vrsti i debljini obloge.kisele (oksid ţeljeza). C .celulozne. Podjela čelika prema mikrostrukturi Uzimajući u obzir strukturu.niskougljični (do 0.martenzitno .austenitni.9 % C). dijele se na : A .hemijskom sastavu. AR .

osobito pri malim strujama. veliĉini struje te zahtjevima na zavar (tabela 6. Površina ţice mora biti glatka. Metalurške karakteristike pojedinih tipova obloga utvrĎene su standardima za tehničke uvjete. 29 ŢICE ZA MIG/MAG POSTUPAK ZAVARIVANJA (str151) Kod MIG/MAG zavarivanja najĉešće se koriste pune ţice promjera od 0. U skladu s ranije objašnjenim naĉinom prijenosa. pa je takav naĉin zavarivanja podesan za zavarivanje tankih limova. To je plin bez boje. Wolframova elektroda kod ovog postupka sluţi iskljuĉivo za uspostavljanje i odrţavanje elektriĉnog luka. te povećavaju dozvoljeno strujno opterećenje. a ponekad i smješa plinova. Vrh elektrode prije zavarivanja mora biti brušenjem pripremljen na pravilan oblik koji ovisi o vrsti struje. Time se ostvaruje velika penetracija. što je pogodno za zavarivanje predmeta velike debljine. te njegovom prljanju u sluĉaju nehotiĉnog kontakta s radnim komadom. Naĉin oznaĉavanja je propisan pojedinim stan dardima.sferu raspadanjem jezgre. ali samo u poloţenom poloţaju. Prijenos štrcajućim lukom ostvaruje se uz jake struje zavarivanja i velike napone elektriĉnog luka.8 do 9. 30 ELEKTRODE ZA TIG POSTUPAK (str 1519 Kod TIG postupka zavarivanja koristi se netopiva Wolframova elektroda. no uslijed erozije vrha. Time se ostvaruje mala koliĉina rastopljenog metala. prijenos metala moţe se realizirati i pri MIG/MAG tako da se kapljice s vrha elektrode prenose kroz elektriĉni luk slobodnim letom. Elektrode se proizvode u promjerima od 0. Osnovna uloga ove elektrode je da topi dodatni materijal. Prema karakteristikama luka razlikujemo ĉetiri karakteristi . zavarivanje korijenskog sloja i zavarivanje u prisilnim poloţajima. stabiliziraju luk. koja će se primjeniti.2 mm. U zraku ga ima oko 0. Ovi dodaci olakšavaju uspostavljanje luka. Argon (Ar) spada u grupu inertnih gasova.6 do 2. a duţina elektrode je 200 mm. Obiĉno je kraj elektrodnog štapića oznaĉen kodnim bojama koje oznaĉavaju sastav elektrode. Takve ţice mogu imati raznovrsne presjeke.93 zapreminska procenta.2 %) torijevog ili zirkonijevog oksida.ĉna naĉina prijenosa: kratkim. Pri MIG/MAG zavarivanju prijenos metala s elektrode (ţice) u rastop na radnom komadu obavlja se diskretnim komadićima metala ili metalnim kapljicama. Nije toksiĉan. a dio metala na drugi naĉin. 31 ZAŠTITNI PLINOVI PRI ZAVARIVANJU (str 152) Zaštitni plinovi pri zavarivanju.5 mm. pa se ne zahtijeva dodatna zaštita plinom. štrcajućim. Elektrode se izraĊuju od ĉistog wolframa (danas rjeĊe) ili wolframa legiranog s malim dodacima (1. ovisno o naĉinu proizvodnje. dimenzija vrlo taĉna i treba biti uredno namotana u kolutove koji se postavljaju u ureĊaj za dodavanje.4. Električna funkcija obloge sastoji se u tome da osigura dobro uspostav . mirisa i ukusa. slika 6. Najĉešće se pri zavarivanju u zaštitnom plinu koriste argon i ugljiĉni dioksid. fizikalnu i metaluršku. smanjuju eroziju vrha elektrode.ljanje i stabilan električni luk. ona se ipak postupno troši. veliki unos topline. Ţice od ĉeliĉnih materijala su pobakrene ili poniklane radi boljeg elektriĉnog kontakta i zaštite od korozije. što se brušenjem mora ukloniti. U tu svrhu dodaju se tvari (spojevi natrija i kalija) u oblogu elektrode koje kod taljenja stvaraju plinove s velikom sposobnošću ioniza . Trajnost elektrode duţine 170 mm prosjeĉno je 30 sati rada. Temperature kljuĉanja pri atmosferskom pritisku iznose: . Prijenos metala kratkim spojevima vrši se uz male struje zavarivanja i mali napon elektriĉnog luka. mješovitim lukom i impulsnim strujama. pa se naziva “netopivom”.) Wolframova elektroda se u redu ne smije topiti.cije i na taj način čine dobru provodljivost električnoj struji izmeĎu vrha elektrode i radnog komada.4 mm.. a postoje ţice koje same stvaraju zaštitnu atmo .. Radi spreĉavanja prodora azota (N) i kisika (O) iz zraka u rastop.4. Argon se dobija iz teĉnog vazduha frakcionom destilacijom. Osim punih ţica koriste se i praškom punjene ţice. Ovakvim naĉinom zavarivanja moguće je ostvariti na primjer produktivnost od 5 do 7 kg/h ţicom promjera 1. Praškom punjene ţice koriste se uz plinsku zaštitu. Prijenos se moţe ostvariti i tako da se dio metala pri zavarivanju prenese na jedan naĉin. ili da metalne kapljice s vrha elektrode ostaju uronjene u talini prilikom kratkog spoja elektrode i radnog komada.Izuzetno je inertan i ne gradi nikakva poznata hemijska jedinjenja.28 FUNKCIJA OBLOGE ELEKTRODE (str 142) Obloga elektrode u procesu zavarivanja vrši tri sloţene funkcije: električnu.. koriste se inertni ili aktivni gasovi.

Veoma je postojan pa se razlaţe tek na visokim temperaturama. Za veće potrošaĉe ekonomiĉnije je nabavljati teĉan argon koji se trans .za azot (dušik) za vazduh za argon za oksigen (kisik) -195. boca se mora prije punjenja sušiti. Ugljiĉni-dioksid ne gori i ne potpomaţe sagorijevanje. je prikazan fazni dijagram CO2. Izvori sirovina su: prirodni izvori ugljiĉnog dioksida. To je plin bez boje. se zove trojna taĉka. gasovi alkoholnog vrenja skrobnih materija. kako bi se zaštitio rastop od unošenja štetnih plinova i na taj naĉin dobio kvalitetan materijal šava. Ugljendioksid (CO2) spada u grupu aktivnih plinova.Argon se u bocama nalazi u plinovitom stanju pod pritiskom od 150 bara na temperaturi od 15 0C. Pritisak punjenja boca se kreće od 70 do 100 bara u zavisnosti od spoljne tempera - . vakumirati i isprati argonom. Pritisak argona u boci raste sa porastom temperature okoline. teĉna i gasovita. Potreban pritisak za predvoĊenje CO2 u teĉno stanje na 150C iznosi 52 bara. Pri zavarivanju se koristi argon ĉistoće minimum 99. Slika 6. Kod trošenja argona pritisak u boci ne smije pasti ispod 1-1. vodik. TakoĊe. Srednji sadrţaj CO2 u zraku je 0. CO2 se nikakvim pritiskom ne moţe prevesti u teĉno stanje.Poslije preĉišćavanja dobija se argon ţeljene ĉistoće. kako bi se iz boce odstranili svi štetni plinovi i vlaga. gasovi koji se dobijaju sagorijevanjem raznih vrsta goriva. dok na 311 0C iznosi 73 bara. Iz ovih rezervoara argon se preko isparivaĉa direktno ubacuje u razvodnu mreţu. već se moraju prenositi do radnog mjesta ruĉnim kolicima ili kotrljanjem u nagnutom poloţaju. Ako se to ipak dogodi.8 0C -191.5. Na svaku bocu montira se reducir venitil koji smanjuje visoki pritisak argona u boci na potreban znatno niţi radni pritisak.8 zapreminska procenta. Zbog toga se ta pozicija na faznom dijagramu naziva kritiĉna taĉka (slika 6. Za potrebe zavarivanja argon se koristi iz ĉeliĉnih boca zapremine 40 litara. pri ĉemu sadrţaj CO2 mora iznositi najmanje 99. magnezij). Iznad temperature od 310C. Pri hlaĊenju na atmosferskom pritisku CO2 prelazi direktno u ĉvrsto stanje ("suhi led") mimoilazeći teĉnu fazu.5.5 0C -185.5.5 bara zbog mogućnosti prodora zraka i vlage u nju. Pune boce argona pod pritiskom ne smiju se bacati niti nositi na rukama.03 zapreminska procenta. Prisustvo vodene pare i dušika u boci sa CO2 veoma negativno utjeĉe na kvalitet materijala šava. U jednu bocu se moţe smjestiti 10 kg argona pod pritiskom od 150 bara. dušik i vlagu.5 do -194. Na reducir ventilu se nalazi manometar visokog pritiska i mjeraĉ protoka argona radnog pritiska. bez mirisa i slabo kiselog ukusa. U atmosferi CO2 gore samo materije ĉiji je afinitet prema kisiku mnogo veći nego kod ugljika (na primjer. taĉka B). odreĊen je maksimal ni iznos sadrţaja u argonu za kisik.. U tehnici zavarivanja se koristi ĉist ugljiĉnidioksid. Boce su obojene sivom bojom. jer su u njoj moguće sve tri faze CO2: ĉvrsta. Distribucija CO2 se vrši u teĉnom stanju pod pritiskom u ĉeliĉnim bocama. otpadni gasovi nekih procesa hemijske industrije. Na slici 6.5. Fazni dijagram CO2 Ugljiĉnidioksid se dobija na više naĉina. Taĉka A na slici 6. kako bi se gubici uslijed isparavanja argona sveli na minimum.rima. Najĉešće se upotrebljavaju u tehnici zavarivanja boce zapremine 40 litara u koje moţe da se smjesti 30 kg CO2. Uz povišenje pritiska CO2 se na normalnoj temperaturi lahko prevodi u teĉno stanje.96 zapreminska procenta.portuje i skladišti na niskoj temperaturi u specijalnim dobro izolovanim rezervoa .92 0C -183 0C Ova razlika u temperaturama kljuĉanja omogućava izdvajanja argona iz teĉnog zraka frakcionom destilacijom.

što dovodi do pada tempera . on ima utjecaja na hemijski sastav metala zavara. teĉni CO2 isparava oduzimajući toplinu od okolne sredine. Ionizacijom plina osigurava se vodljivi prostor za odrţavanje elektriĉnog luka. U bocama mora pritisak zaostalog plina iznositi najmanje 1-1. Na reducir ventil se montira specijalni isparivaĉ (elektriĉni grijaĉ niskog napona) koji omogućava dobijanje potre. He ili njihove mješavine) nema reakcije rastopljenog metala s plinom pa se takvi plinovi koriste kod zavari . jer je zabranjeno napuniti ĉitavu bocu teĉnim CO2. Na svaku bocu se montira reducir ventil radi smanjenja visokog pritiska CO2 u boci na potreban znatno niţi radni pritisak. koja se da što lakše ionizirati. U njima se teĉni CO2 nalazi na niskoj temperaturi pod pritiskom od 20 bara. Kod TIG postupka koriste se inertni plinovi. Na reducir ventilu se nalazi manometar visokog pritiska i mjeraĉ protoka CO2 radnog pritiska. Ovaj postupak namijenjen je prvenstveno za zavarivanje i navarivanje debljih i duljih spojeva. Dodiriva. spreĉavajući zamrzavanje tog ventila uslijed nagle ekspanzije plina. obliku i veliĉini zrna. Utjecaj zaštitnih plinova odraţava se na: elektriĉno-fizikalna svojstva elektriĉnog luka i time na prijenos metala s elektrode na radni komad. Pošto je teţi od zraka. Boce su obojene sivom bojom. što dovodi do pada pritiska u boci i onemogućavanja daljeg korišćenja plina. Cu i njihove legure. brodogradnji. Preĉnik volframove elektrode iznosi od 1-4 mm a duţina 50 ili 175 mm. koja se nalazi oko kontaktne cjevĉice. To moţe izazvati nagli porast pritiska i dovesti do eksplozije boce. CO2 ispunjava prostoriju potiskujući zrak naviše.vanja osjetljivih materijala na utjecaj plinova iz atmosfere (Al.paka štite rastaljeni metal od utjecaja okolne atmosfere. Praškovi se razlikuju prema hemijskom sastavu. spreĉava naglo hlaĊenje zavara i oblikuje zavar. U pripremi za EP zavarivanje moţe se zakljuĉiti da u procesu ostvarivanja spoja sudjeluje veći postotak osnovnog materijala u odnosu na REL zavarivanje. Oksid torijuma znatno poboljšava emisionu sposobnost volframove elektrode. gdje je mehani . Troše . TakoĊe. 33 ULOGA PRAŠKA PRI EPP ZAVARIVANJA (str 164) Elektriĉni luk se u toku procesa ne vidi jer je prekriven slojem praška i troske koja nastaje taljenjem dijela tog praška. za šavne cijevi većih promjera. Zbog toga je neophodno dobro provjetravati prostoriju u kojoj se vrši zavarivanje u zaštiti CO2. Preporuĉuje se da brzina oduzimanja plina iz boce iznosi oko 2 kg/h. Ti i sliĉno).nje rastopa vrhom elektrode ili uspostavljanje luka dodirivanjem osnovnog materijala. naĉinu proizvodnje. Pune boce sa CO2 ne smiju biti izloţene udarcima niti zagrijavanju.ture. U sluĉaju primjene inertnog zaštitnog plina (Ar. Postoje i polu . dok im je vrh zašiljen u konus. te štiti vrh elektrode i talinu od kontaminacije kisikom i drugim plinovima iz okoline.5 bara. Najĉešće se primjenjuje mehanizirana varijanta postupka. metalurške procese u talini zavara. Ako je brzina oduzimanja plina veća od 3 kg/h. tehnološke parametre. Pri zagrijavanju teĉni CO2 naglo isparava.nje elektrode se znatno povećava pri zavarivanju sa suviše velikom strujom ili zbog oksidacije usljed nedovoljne zaštite vrha elektrode inertnim gasom. za navarivanje nehrĊajućih ĉelika na nelegirani ĉelik i sliĉno. To moţe da dovede do gušenja prisutnog osoblja. U boci se pored teĉne nalazi i parna faza CO 2. najĉešće argon (Ar). boca se mora prije punjenja produhavati ugljiĉnimdioksidom kako bi se iz nje odstranio zrak. pošto bi pritisak u njoj naglo porastao sa porastom spoljne temperature. na primjer u gradnji velikih spremnika. Volframova elektroda se pri zavarivanju troši uglavnom zbog isparavanja. Volframove elektrode su cilindriĉnog oblika. a dovode se na mjesto zavarivanja kroz posebnu sapnicu na pištolju. praškovi su vrlo sliĉni sastavu obloge kod obloţenih elektroda i imaju iste funkcije.ture ĉitavog sistema.automatski ureĊaji gdje se voĊenje glave vrši ruĉno. smanjuje temperaturu vrha elektrode i omogućava znatno povećanje gustine struje. Veće koliĉine teĉnog CO2 mogu se ĉuvati i transportirati u specijalnim dobro izolovanim rezervoarima. takoĊe povećava trošenje volframove elektrode.zirano dodavanje elektrodne ţice i pomicanja u smjeru zavarivanja. Po hemijskom sastavu. Prašak štiti rastaljeni metal od djelovanja okolne atmosfere. za ĉeliĉne konstrukcije. Pri oduzimanju plina iz boce.bnih koliĉina gasovitog CO2. CrNi ĉelici. oznavanje utjecaja zaštitnih plinova je neophodno da bi se moglo ocijeniti njihovo djelovanje. Kod MIG/MAG postupka zaštitni plinovi koji se koriste kod ovih postu . temperatura u boci moţe toliko da opadne da teĉni CO 2 preĊe u ĉvrsto stanje. a zatim helij (He). 32 ULOGA PLINA PRI ZAVARIVANJU (str 156) Zadatak zaštitnog plina je da osigura prikladnu atmosferu. . Ako to nije ispunjeno.

jemo: rastopljene praškove aglomerirane praškove sinterirane praškove miješane praškove Rastopljeni praškovi proizvode se taljenjem u elektroluĉnim ili plinskim pećima pri temperaturi iznad 1500 0C. 40 VRSTE ŠAVOVA S OBZIROM NA BROJ ZAVARA (str 184) S obzirom na broj zavara... 37 DEFINICIJA ZAVARA (str 182) ZAVAR je očvrsnuti rastaljeni dodatni materijal nastao u jednom prolazu zavarivanja 38 DEFINICIJA SLOJA (str 182) SLOJ dobijamo ako ţlijeb ispunjavamo popreĉnim klaćenjem vrha elektro.jednoprolazni šav. Rastaljena masa lijeva se u vodu gdje se rastop skrućuje u obliku grumena koje se kasnije suše i drobe na potrebnu veliĉinu. Šav se moţe sastojati iz jednog ili više zavara ili slojeva. b . U slučaju zavarivanja tlakom šav nastaje očvršćavanjem materijala koji je pri zavarivanju bio omekšan. Miješani praškovi su praškovi koji su miješani od dva ili više tipova praška. šav moţe biti: Jednoprolazni šav. Okarakteristan je meĎusobnim poloţajem zava . Vrste šavova s obzirom na broj zavara a . koja obuhvata do . a izaziva se i priliĉno zagaĊivanje okoline.riranih koji su vrlo osjetljivi na vlagu.5. 36 DEFINICIJA ŢLIJEBA(str 182) ŢLIJEB je pripremljeno mjesto na osnovnom materijalu radi uspješne izrade šava..dirne dijelove zavarenih komada.43 PREMA NAĈINU PROIZVODNJE KOJE PRAŠKOVE RAZLIKUJEMO (str 165) Prema naĉinu proizvodnje razliku .a. ostvarena zavarivanjem. 35 DEFINICIJA ZAVARENOG SPOJA (str 182) ZAVARENI SPOJ je cjelina. Prednost taljenih prašaka je što nisu hidroskopni za razliku od aglome . . Za proizvodnju taljenog praška potrebno je uloţiti znaĉajno više energije.nenti.višeprolazni šav. Nedostatak taljenih u odnosu na aglomerirane praškove je u naĉinu proizvodnje. a kao vezivo sluţi neka od vrsta vodenog stakla.de u toku zavarivanja 39 DEFINICIJA ŠAVA (str 182) ŠAV je materijalizovano mjesto spajanja a predstavlja očvrsnuti rastaljeni metal koji je stvoren prilikom zavarivanja taljenjem (u jednom ili u više prolaza zavarivanja). Slika 7. pa ih je ĉesto puta potrebno sušiti prije upotrebe.renih dijelova.višeslojni šav. odnosno slojeva iz kojih se sastoji.1600 0C. Aglomerirani praškovi dobivaju se vezivanjem sitno mljevenih kompo . c .5. koji se sastoji iz jednog zavara 7.

redoslijed izvoĎenja slojeva. 43 NEDOSTACI ZAVARIVANJA POD ZAŠTITOM PRAŠKA (str 205) Osim navedenih prednosti.b.tečna troska.očvrsla troska.). 10 . zavarivanje pod praškom ima i slijedeće nedostatke: proces zavarivanja se zbog sloja praška ne moţe pratiti.očvrsli metal. II.zona pod utjecajem topline (ZUT).c. 7 . Višeslojni šav. Shema ručnog elektrolučnog zavarivanja obloţenom elektrodom 1 . produktivnost rada se povećava u odnosu na ručno elektrolučno zavarivanje do 10 puta.). Višeprolazni šav. pa je potrebna velika preciznost kod obrade ivica osnovnog materijala. 8 . 3. što bitno utječe na ukupnu cijenu zavarivanja.električni luk. smanjuje se udio materijala elektrodne ţice u metalu šava (2/3 šava otpada na rastaljeni osnovni materijal a samo 1/3 materijal elektrodne ţice).5.krater. 4 . 44 KOJI SE GASOVI KORISTE KOD MIG A KOJI KOD MAG POSTUPKA (str 229) 45 UZROĈNICI GREŠAKA PRI MIG I MAG ZAVARIVANJU (str 266) 50 NABROJATI VRSTE ELEKKTROOTPORNOG ZAVARIVANJA.talina.10. 5 . 2.10.5.osnovni materijal. 4. ili da se zakošenja uopšte ne izvode (do odreĎene debljine limova). I GDJE SE KORISTI (str 285) . 5 . Slika 7. šavovi imaju glatku površinu. zaštita zavarivača nije potrebna pošto luk gori pod slojem praška.obloga elektrode.) 41 Pri SHEMA REL ZAVARIVANJA OBLOŢENOM ELEKTRODOM (str 185) ručnom elektrolučnom zavarivanju obloţenom elektrodom.šav). III .metalno jezgro elektrode. Y . 3 . 2 . utrošak praška i njegova cijena su prilično veliki. 6 . luk se uspostavlja izmeĎu taljive obloţene elektrode i osnovnog materijala (slika 7. koji se sastoji iz više slojeva (slika 7.redoslijed izvoĎenja zavara.1. 9 . visok kvalitet i sporije se hlade (nego pri ručnom elektrolučnom zavarivanju). koji se sastoji iz više zavara (slika 7. gubici zbog sagorijevanja i prštanja tečnog metala ne prelaze 2% teţine rastaljenog metala elektrodne ţice. 42 PREDNOSTI ZAVARIVANJA POD ZAŠTITOM PRAŠKA (str 205) Zavarivanje pod praškom ima slijedeće prednosti: duboko rastapanje osnovnog materijala omogućava da se na ivicama limova izvode manja zakošenja (npr. I.

Produktivnost rada je 5-15 puta veća nego kod višeslojnog automatskog zavariva . zagrijavanje osnovnog materijala na mje . uz upotrebu ulazne i izlaznih pločica (slika 8. Zavarivani elementi su postavljeni vertikalno. U toku zavarivanja prašak se stalno dodaje u rastaljenu trosku. vanadij. Kada se prašak rastali. niobij. titana i njihovih legura. Inače. Aluminotermijsko zavarivanje se moţe koristiti i za remont krupnih elemenata od čelika i lijevanog gvoţĎa.29. Zbog toga se topi elektrodna ţica i osnovni materijal obrazujući talinu ispod rastaljene troske.).6000 0C. 52 KAKO SE IZVODI ALUMINOTERMILSKO ZAVARIVANJE I GDJE SE KORISTI (str 302) Kod ovog postupka zavarivanja se koristi toplina koja se izdvaja u procesu egzotermičke reakcije izmeĎu krupnozrnastog praška aluminija i oksida ţeljeza iste veličine zrna (oko 1 mm).33. . Pri aluminotermijskom zavarivanju lije . talina se hladi obrazujući šav. toplina se izdvaja pri prolasku električne struje kroz rastaljenu trosku. Koristi se za zavarivanje čelika i livenog gvoţĎa. za zavarivanje šina). Udarajući u površinu osnovnog materijala. Ograničivači taline se ravnomjerno pomjeraju prema gore oblikujući šav.tura na mjestu udaranja elektrona dostiţe 5000 .15 R. započinje njeno gorenje koje protiče vrlo burno prema slijedećoj reakciji: 3Fe3O4 + 8Al = 4Al2O3 + 9Fe + Q Smješa sagori za 20 . A Bez DM 51 KOJIM PRINCIPOM SE IZVODI ZAVARIVANJE POD TROSKOM I GDJE SE KORISTI (str 301) Pri zavarivanju pod troskom. zatim aluminijuma. A Bez DM Elektrootporno šavno EOŠ 0.5 – 10 PA. 53 KAKO SE MATERIJAL ZAGRIJAVA PRI ZAVARIVANJU ELEKTRONSKIM SNOPOM I GDJE SE KORISTI (str 303) Kod ovog postupka zavarivanja. Zavarivanje elektronskim snopom se koristi za spajanje elemenata iz teškotopljivih i kemijski aktivnih metala (kao što su volfram.vanja se izvodi u vertikalnom poloţaju odozdo prema gore. Pošto se navedena smješa zagrije u jednoj tački do temperature oko 1000 0C.5 . pri čemu se izdvaja toplina koja odrţava njenu visoku temperaturu.nja pod praškom. Ovaj postupak zavarivanja je posebno interesantan za spajanje elemenata u kosmosu.) te njihovih legura.). A Bez DM Elektrootoprno bradavičasto EOB 1. struja prolazi kroz rastaljenu trosku (izmeĎu elektrodne ţice i taline). aluminotermijsko zavarivanje ima ograničenu primjenu (npr. Pošto zavarivanje napreduje prema gore. i dr. TakoĎe se mogu zavarivati konstrukcije iz nehrĎajućih čelika i lahkih legura.50 PA. A Bez DM Elektrootporno tupo EOT 4 .5 – 15 PA.Elektrootporno točkasto EOT 1. Zavarivanje se izvodi u jednom prolazu zavarivanja. tantal. obrazovana rastaljena troska plavi i gasi luk pa proces prelazi u zavarivanje pod troskom (električnog luka više nema). sluţe bakarni ograničavači taline koji se hlade vodom.vanog gvoţĎa koristi se specijalna smješa sa velikim sadrţajem ferosilicija. Dubina rastaljene troske iznosi od 25 . meĎusobno razmaknuti za 20 .70 mm. sprečavanja isticanja taline i rastaljene troske. Temperatura rastaljene troske je viša od temperature topljenja metala. ulazna i izlazna pločice se odreţu do nivoa ivica zavarenih limova.30 sekundi.40 mm i to bez zakošenja njihovih ivica. brzopokretni elektroni odaju svoju kinetičku energiju koja se pretvara u toplinu. A Bez DM Elektrootporno iskrenjem EOI 4 . cirkonij. bakra. Prvo se prašak za zavarivanje pod troskom naspe u najniţi dio ulazne pločice. Zatim se uspostavlja električni luk izmeĎu elektrodne ţice i dna ulazne pločice. Na taj način se zagrijava osnovni materijal na mjestu spoja u toku procesa zavarivanja. Proces zavari .50 PA. U toku daljeg procesa zavarivanja. A Bez DM Elektrootporno sučeono EOS 0.5 – 10 R.stu spoja do topljenja izvodi se bombardovanjem snopom brzopokretnih elektrona u vakumu (slika 8. Radi oblikovanja šava. Pošto se šav izvede do kraja. molibden. Tempera .

zagriju do plastičnog stanja a zatim tlakom izvrši njihovo spajanje (slika 8. nakovnja (slika 8. U takvom slučaju. plazma se obrazuje na taj način što se radni plin (argon ili smješa argona sa vodikom) propušta kroz električni luk. prenose se na njega što s druge strane dovodi do relativnog gibanja po dodirnoj površini u odnosu na donji. Zatim se jedan elemenat okreće brzinom 500 . Mjesto zavarivanja se moţe zagrijati u raznim vrstama peći.cije pretvara u mehaničke na piezoelektričnom ili magnetostrikcijskom principu.). nepomični dio. zavarljivost metala opada. 57 KOJIM PRINCIPOM SE IZVODI ULTRAZVUĈNO ZAVARIVANJE. Širenje plina sa porastom temperature dovodi do povećanja brzine njegovog istjecanja iz mlaznice na 300-1000 m/s. Isto .42. Za obrazovanje plazme najčešće se koristi argon a kao zaštitni plin smješa argona sa vodikom. I GDJE SE KORISTI (str 309) Zavarivanje trenjem se ostvaruje na taj način što se zavarivani elementi. Sa porastom sadrţaja ugljika. zavarljivost čelika tlakom je vrlo loša. koji se odrţava najčešće izmeĎu volframove elektrode i osnovnog materijala. 55 KAKO SE IZVODI KOVAĈKO ZAVARIVANJE. I GDJE SE KORISTI (str 309) Kod zavarivanja ultrazvukom radni komadi koje treba spojiti postavljaju se izmeĎu pomočnog dijela ureĎaja nazvanog sonotroda.43.7%. kao i teškotopljivih metala. Često se u drţač elektrode (plazmatron) dovode istovremeno (ali odvoje. zbog prisnog kontakta počinju djelovati meĎuatomarne sile te se oblikuje zavareni spoj. koje su paralelne s površinom gornjeg dijela. Tek tada se vrši zavarivanje kovanjem. nečistoće itd. Ostvarena toplina trenja dovodi materijal u području zavarivanja u kvazirastaljeno stanje. Zavarivani elementi se prvo stegnu u čeljusti mašine. Zaštitni plin sprečava prodor vazduha u talinu i steţe mlaz plazme dajući mu cilindrični ili konusni oblik. Poslije zagri . Plazmom se mogu zavarivati tanki limovi iz niskougljičnih i nehrĎajućih čelika.). Sonotroda pritiskuje odreĎenom. Sonotroda je dio ureĎaja koji elektromagnetske oscilacije visoke frekven . uslijed uzajamnog trenja.) dolazi do njihihovog otkidanja i odbacivanja u stranu. KOJA SE TEMPERATURA POSTIŢE NJENIM SAGORIJEVANJEM I GDJE SE KORISTI (str 305) Za potrebe zavarivanja. Kod zavarivanja metala.54 KOJI PLINOVI SE KORISTE ZA OBRAZOVANJE PLAZME. Niskougljični čelici posjeduju odličnu zavar . te dolazi do zavarivanja na mjestu spoja. Pri kovačkom zavarivanju čelik se prvo zagrije do 1100-1300 0C. razmjerno malom. NA KOJOJ TEMPERATURI I GDJE SE KORISTI (str 309) Kovačko zavarivanje je najstariji postupak zavarivanja metala tlakom.njem (ručno ili mašinski) izvrši zavarivanje. Zbog trenja dolazi do plastičnog stanja i tlaka se silom F2. . Zavarljivost tlakom u plastičnom stanju je različita za razne metale. Loše se zavaruju tlakom mnogi legirani čelici i obojeni metali dok se lijevano gvoţĎe uopće ne moţe zavariti tlakom u plastičnom stanju.no) dva plina. SA KOJIM BROJEM OBRTAJA. Pri sadrţaju ugljika iznad 0.vremeno zbog smičnog naprezanja na prionutim površinama (oksidi. Osnovni nedostatak kovačkog zavarivanja jeste sporo zagrijavanje metala i niska produktivnost rada. koji vibrira ultrazvučnom frekvencijom i nepomičnog dijela. pri dovoljno velikom tlaku i amplitudi gibanja dolazi do tečenja materijala vrškova površinskih neravnina dijelova u dodiru. Zbog toga se ovaj postupak zavarivanja sve manje koristi. Ultrazvučne vibracije sonotrade. silom na radne komade.1500 (o/min) i tlaka silom F1 na drugi elemenat. 56 KAKO SE IZVODI ZAVARIVANJE TRENJEM. pa se zatim kova . Jedan plin sluţi za obrazovanje plazme a drugi se dovodi oko plazme kao zaštitni plin.ljivost u plastičnom stanju.javanja vrši se uklanjanje oksida sa mjesta spoja pomoću topitelja koji ih prevede u lahko topljive spojeve (tečne pri temperaturi zavarivanja).

Moguće je zavarivati i raznorodne metale.). što znači da dva meĎusobno pritisnuta dijela zapravo nisu u dodiru po čitavoj dodirnoj površini.Ďu dijelova koje treba zavariti ostvaruje se detonacijskim izgaranjem eksplozivnog punjenja. Za ovaj postupak spajanja prikladni su metali koji imaju sposobnost velike plastične deformacije. tačkasti ili preklopni. 59 KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI ZAVARIVANJU EKSPLOZIJOM.vanja sila istiskuje se površinski sloj oksidiranog materijala na dodirnim plohama koje je potrebno spojiti. 58 KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI DIFUZIONOM ZAVARIVANJU I GDJE SE KORISTI (str 311) Difuzijsko zavarivanje je postupak spajanja materijala pod djelovanjem tlaka uz povišenu temperaturu.2 mm . nisu nikad sasvim glatke. Uslijed takvog djelo .5 …0. nikal.nom od 100 do 1000 m/s prema donjem nepomičnom dijelu. legirane).mitog tlačnog opterećenja u kombinaciji s tangencijalnim. Postupak je pogodan za zavarivanje tankih ţica i metalnih folija (čak i debljine 0. te neţeljeznih materijala a naročito za kombinacije raznorodnih materijala loše zavarljivosti. Površine materijala. Cu + Al itd. plastičnih masa i stakla te kombinacija raznorodnih materijala. Spoj se ostvaruje kad se razmak dodirnih ploha smanji na veličinu kon . ali se ovdje difuzija ostvaruje bez zagrijavanja. Time je omogućeno kretanje elektrona preko granične površine. KOJOM BRZINOM SE KREĆE POMIĈNI DIO I GDJE SE KORISTI (str 3129 Zavarivanje eksplozijom ostvaruje se u hladnom stanju djelovanjem oko . u hladnom stanju. Zavarivanje se odvija u vakuumiranim komorama (vakuum od 10-4 do -3 mb) a zagrijavanje radnih komada najčešće indukcionim putem ili nekim 10 drugim načinom indirektnog elektrootpornog zagrijavanja. a koji bi onemogućio zavarivanje. a to ovisi o temperaturi i vremenu.7 Tt gdje je Tt temperatura taljenja. obično namješten pod kutem od 2 do 250 brzi .Zavarivanje ultrazvukom pogodno je i pri zavarivanju neţeljeznih materi . tj.stanti rešetke metala. te neţeljezne metale (Al. a najviše se primjenjuju u elekotroindustriji za spajanje vodova i u izradi raznih aluminijskih posuda debljine 1. čelik + Ti. koje se odvijaju jedna iza druge ili istovremeno. Spojevi su obično sučeljeni. Metali i legure koji se zavaruju moraju imati istezljivost od najmanje 5%. Postupak se odvija bez pojave tekuće faze. koja omogućuje spajanje čestica metala tj. Cu. Kod idealno izvedenog zavarenog spoja ne vidi se linija spajanja niti mikroskopskim pregledom strukture. Da bi se to ostvarilo nuţno je osigurati plastično tečenje materijala. Postupak se često primjenjuje za izradu višeslojnih materijala koji se ne mogu zavariti taljenjem jer bi se tada dobili krti intermetalni spojevi (na primjer čelik + Al. 60 KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI HLADNOM ZAVARIVANJU I GDJE SE KORISTI (str 313) Postupak hladnog zavarivanja temelji se na principu difuzije metala. koje potiskuje gornji dio. bakar. kao što su aluminij. Na spojnom mjestu ostvaruje se velika plastična deformacija očišćenih površina spoja. Postupak se primjenjuje za čelike (nelegirane.ski. Cu i legure). Sam postupak se odvija kroz nekoliko faza meĎusobno zavisnih. Tlak u času sudara iznosi od 10 do 100 kb.005 mm) meĎusobno ili za deblje dijelove. Nuţan visoki tlak izme .5 . Postupak je primjenljiv za zavarivanje čelika svih vrsta. Područje debljina za koje je primjenljiv ovaj postupak kreće se od 1 do više od 100 mm. Pri ovom postupku temperatura dostiţe vrijednost 0. nehrĎajući čelik i drugi. gledano mikroskop . Ti i njihove legure).jala (Al. i to u području malih debljina (do oko 1…. difuziju i druge slične sile meĎu česticama.2 mm). titan. Ni.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful