MIROSLAV KRLEŢA: BARAKA 5B

Kratki sadrţaj: Opisuje se ţivot u jednoj baraci koja zbrinjava ranjenika. Na mjesto broj 8 u baraku dolazi ranjenik Vidović za kojeg je prognoza smrt u roku od jednog dana. Padaju oklade meĎu ostalim “stanovnicima” barake hoće li ili neće doţivjeti jutro. Ipak doţivljava jutro i inspekciju grofa Axelrodea koji obilazi ranjenike. Te noći, Vidović je i dalje ţiv, Nijemci i MaĎari provode grupno pijančevanje u baraci, iako je to strogo zabranjeno. Front je probijen (radi se o II. svjetskom ratu, logor – baraka je smješten negdje oko granice s Rusijom ), svi napeto iščekuju prekid puškaranja, tj. da se puškaranje od njih udalji. Kad je ipak fronta odbačena dalje od barake grof prireĎuje mimohod u čast pobjede. Svi, baš svi, moraju obići oko barake jedan krug: ranjeni; napola mrtvi; bez udova; medicinsko osoblje. Broj devet, koji je boravio do Vidovića, umire, a tada se Vidović diţe iz postelje i zove doktora da pomogne njegovu susjedu, ali i on tada umre. Ideja: Krleţa ţeli pokazati besmislenost rata, kako u njemu plaćaju samo mali ljudi svoj danak u krvi, dok se oni glavni, koji su ga i prouzrokovali često ostaju u foteljama. FRANÇOIS-MARIE AROUET VOLTAIRE: CANDIDE

Bilješke o piscu: Voltaire (1694. - 1776.), francuski knjiţevnik, povjesničar i filozof; najznačajniji knjiţevnik iz razdoblja prosvjetiteljstva. Voltaire, pravim imenom FrançoisMarie Arouet, roĎen je 21. studenog 1694. u Parizu, u obitelji siromašnog plemića. PohaĎao je isusovačku gimnaziju, potom studirao pravo, ali je studij ubrzo napustio i posvetio se knjiţevnoj karijeri. Ušavši u pariške mondene krugove, iskazuje se kao talentirani pisac epigrama i duhovit satiričar. Zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog, zatvoren je 1717. u tvrĎavu Bastilju, gdje ostaje zatočen godinu dana. U zatvoru je napisao tragediju Edip, koja će mu donijeti veliku popularnost, i Henrijadu, jedan od rijetkih epova 18 stoljeća. U razdoblju od 1717. do 1726. slavljen je kao prvi francuski pjesnik, no nakon svaĎe s vitezom Rohanom, koje je svojim slugama naredio da ga javno izbatinaju, Voltaire opet dospijeva u Bastilju. Godine 1726. odlazi u Englesku, gdje će ostati tri godine. Rečeno je "da je Voltaire napustio Francusku kao pjesnik, a vratio se kao filozof". Boravak u Londonu predstavlja prekretnicu u njegovu ţivotu: naučio je novi jezik, upoznao novu literaturu, mogao je slobodno govoriti, bez opasnosti da bude uhićen. Uz to Voltaire sklapa prijateljstva sa najznamenitijim engleskim knjiţevnicima, meĎu kojima su Swift i Pope. Ne manje značajno bilo je njegovo upoznavanje političkog sustava parlamentarne monarhije te filozofskih djela Newtona, Lockea i Shaftesburyja. Rezultat toga neposrednog dodira s Engleskom predstavljaju njegova Filozofska pisma ili engleska pisma. Kada se djelo pojavilo u Francuskoj (1734.), pariški parlament ga je proglasio "skandaloznim" i javno spalio. Voltaire, da bi izbjegao uhićenje, odlazi u Cirey na imanje svoje prijateljice, duhovite i obrazovane markize de Chatelet. Deset godina provedenih u Cireyu predstavlja najsretnije i najplodnije razdoblje njegova ţivota. Godine 1744. vraća se u Pariz, gdje je imenovan dvorskim pjesnikom i historikom Luja XV., ali zbog šale na račun kraljeve ljubavnice markize de Pompadour, mora ponovno napustiti Pariz. Nakon kraćeg lutanja odlazi u Berlin, odnosno Potsdam na poziv pruskog

kralja Friedricha II. S vremenom su se Voltaireovi odnosi s carem pogoršali, pa ga nakon trogodišnjeg boravka napušta. Voltaire se konačno smirio na imanju Ferney, što ga je radi osobne sigurnosti kupio na švicarsko-francuskoj granici. Tu provodi ostatak ţivota u vrlo ţivoj aktivnosti. Godine 1778. vraća se trijumfalno u Pariz, gdje ubrzo umire.

"U Voltaireovu liku susrećemo pravoga voĎu i organizatora prosvjetiteljskog pokreta. Rijetko je koji prosvjetitelj s tolikom izrazitošću i uspjehom u sebi sjedinio sve osnovne tendencije 18 stoljeća, i stoga ono s punim pravom nosi njegovo ime, te ako je jednom riječju pokuša izraziti, što je prosvjetiteljstvo, nije pretjerano reći: to je Voltaire sam. Ogroman utjecaj, što ga je vršio na suvremenike, ostavio je tragove, koji se još i danas osjećaju u kulturnoj svijesti europskoga čovjeka i neprimjetno su prisutni na svim područjima duhovnoga stvaralaštva što Voltaire nesumnjivo zahvaljuje svojoj besprimjernoj univerzalnosti. On je pjesnik i romansijer, epigramatik i dramski pisac, satirik i esejist, prirodoslovac i historičar, teolog i filozof, a prvenstveno kritičar. U povijesti europske kulture teško je naći pojavu toliko osebujnu i proturječnu, utjecajnu i borbenu i nadasve humanu. "Ferneyski patrijarh" doista u svoje doba predstavlja "savjest čovječanstva" i njegova mukotrpna, teška,no svagda uporna i beskompromisna borba protiv svih mogućih predrasuda i praznovjerja, svakojakih sumnjičenja, protiv socijalne nepravde i ugnjetavanja, a najviše protiv strašnog fanatizma, nesnošljivosti i terora, ostat će zauvijek svijetao primjer borbe europskoga čovjeka protiv svih reakcionarnih snaga, a za kulturni i moralni progres, za svoju političku i duhovnu slobodu." "Kad mu je bilo 18 godina, Voltaire je vjerovao, da će ući u povijest kao veliki pisac tragedija; kad mu je bilo trideset kao veliki povjesničar, a u četrdesetoj je godini vjerovao da će ući u povijest kao epski pjesnik. Sigurno nije ni zamišljao da će ljudi sa zadovoljstvom čitati njegove male pripovijetke, dok će mu sva druga djela spavati vječnim snom na policama biblioteka." "Oni koji se nisu usuĎivali napasti Voltairea zbog njegove teologije, optuţivali su ga za plagijat. To je uvijek bio najlakši način, da se omalovaţi jedan veliki pisac; sve je to rečeno, rečeno je čak i to da je sve rečeno, i ništa nije lakše nego pribliţiti odlomak jedne knjige odlomku druge." "Ono što Voltaireovim pripovijetkama daje jedinstveni sjajan karakter, nije izmišljanje subjekta, nego splet raznih vrlina, prividno proturječnih, koje je autor prikazao." Što ima zajedničko tako raznovrsnim Voltaireovim djelima? Prije svega ton, koji je kod Voltairea uvijek podrugljiv, brz i, barem po izgledu, površan. U tim djelima vi nećete naći ni jednu jedinu osobe koju autor smatra sasvim ozbiljnom. Sve su one ili utjelovljenje jedne ideje, jedne doktrine, ili heroji mašte, izvučeni iz nekog paravana od laka, ili iza nekog kineskog zastora. Moţete ih mučiti, spaljivati, a da ni autor, ni čitalac ne osjete pravog uzbuĎenja. Njegova pripovijedanja su same katastrofe, ali ih duh uvijek natkriljuje; njihov tempo je tako brz da nitko nema vremena da se raţalosti. Voltaire uţiva da prikaţe svećenike, koje naziva magima, suce, koje zove muftijama, novčara, inkvizitore, Ţidove, naivčine i filozofe. On ima nekoliko izabranih neprijatelja, koji se pojavljuju u svakom romanu nanovo prerušeni. Što se ţena tiče, on ih malo cijeni, prema njegovu mišljenju, one misle samo na to kako će obljubiti nekog mladog, lijepog i dobro graĎenog muškarca, ali, kako su podmitljive i bojaţljive, one će se podati i nekom starom inkvizitoru ili nekom vojniku, ako se tako mogu obogatiti ili spasiti svoj ţivot; one su prevrtljive i odrezale bi nos svome muţu, koga gorko oplakuju, samo da izliječe nekog novog ljubavnika. Ono što zapravo čini jedinstvo ovih pripovijedaka je Voltaireova filozofija. Za nju su rekli, da je "kaos jasnih ideja", i da je, prema tome, neskladna. Faguet prigovara Voltaireu, da je sve pregledao, sve ispitao, a ništa produbio: "Je li optimist? Je li pesimist? Vjeruje li u slobodnu volju ili u sudbinu? Vjeruje u besmrtnost duše? Vjeruje li u boga? Niječe li svaku metafiziku i je li donekle agnostik, ili, nije lli to samo do izvjesne mjere, to jest, je li ipak metafizik?… Tko će mi odlučno odgovoriti sa da ili ne na ma koje od ovih pitanja…" Voltaireovi aforizmi: Sve nevolje dolaze na krilima, a odlaze vukući noge. Tko ograničava svoje ţelje, uvijek je veoma bogat.

Najbolja vladavina je ona u kojoj se čovjek mora pokoravati samo zakonima. Anegdota o Voltaireu: Kada su 1734. godine tiskana Voltaireova Filozofska pisma, u kojima hvali vjersku i političku toleranciju i engleski način ţivota, francuska ih je javnost oduševljeno primila, ali sluţbeno je mišljenje djelo smatralo heretičkim, knjiga je spaljena, a Voltaire je morao napustiti Pariz. Gledajući kako mu spaljuju knjige na lomači, Voltaire je prokomentirao: "Moje su knjige kao kesteni. Što ih više peku, više se prodaju." Filozofski roman: Filozofski roman je teška knjiţevna vrsta, zato što je hibridan. On je esej ili pamflet, jer u njemu pisac hoće da izloţi ili napadne izvjesne ideje. On je i roman, jer opisuje izmišljene dogaĎaje. Ali ne moţe biti ni tako ozbiljan kao esej, ni teko vjerojatan kao roman. Uostalom on ne teţi toj vjerojatnosti i rado naglašuje karakter intelektualne igre koji mu je svojstven. Pisci stvarajući takva djela ne misle ni jednog trenutka da će čitalac uzeti te fikcije za stvanost. Naprotiv, čini im se poţeljnim da se filozofski roman pokaţe kao neko fantastičko pripovijedanje. Pa onda, zašto je autor pribjego toj čudnovatoj i uvjetnoj filozofiji? Zato da bi s više slobode izrazio ideje koje bi se u jednom eseju pokazale kao prevratničke i vrijeĎale ili ozlojedile čitaoce. Što se čitalac više osjeti prenesen u neki svijet, u kojem vlada čista ludost, to će biti umireniji i lakše će prihvatiti istine koje iznenaĎuju. Zato će filozofski roman i filozofska priča cvjetati u vrijeme kada se ideje razvijaju brţe od ustanova i običaja. Tada knjiţevnici, gonjeni potrebom da kaţu što misle, ali smetani strogošću policija, cenzura ili inkvizicija, pokušavaju da pobjegnu u apsurdnost i da se učine nepovredivim čineći se nevjerojatnim. Candide: Filozofski roman francuskog knjiţevnika Voltaira. Voltaire je ovaj roman objavio 1759. godine u Ţenevi. Mjesec dana kasnije gradsko vijeće ga zabranjuje, no ubrzo se primjerci romana pojavljuju u Parizu i drugim europskim gradovima. Knjiga postaje vrlo popularna (40 izdanja za Voltaireova ţivota), ali i napadana. Na optuţbe Voltaire jednostavno odgovara da on tu djetinjariju nije napisao. "Candide" je nastao u isto vrijeme iz Voltaireova iskustva i iz ogorčenja, koje su u njemu pobudili izvjesni filozofi, kao Rousseau, koji je pisao: "Ako vječno biće nije ništa bolje stvorilo, to je zato, što ništa bolje nije moglo stvorit", ili kao Leibnitz, koji je tvrdio, da je sve najbolje u najboljem od mogućih svjetova. Voltaire će staviti tu misao u usta Panglossa, filozofa optimista, i provesti svijetom jednog Panglossova naivnog učenika, mladog Candida, koji će upoznati armije, inkviziciju, ubojstva, kraĎe, silovanje, paragvajske jezuite, Francusku, Englesku, Tursku, i svuda ustanoviti da je čovjek veoma zla ţivotinja. MeĎutim će posljednja riječ knjige biti: "Treba obraĎivati svoj vrt", što će reći, svijet je lud i okrutan, zemlja se trese, a nebo grmi, kraljevi se tuku, a crkve razdiru; ograničimo svoju djelatnost i pokušajmo izvršiti svoj zadatak što najbolje moţemo. Zaključak naučen graĎanski, koji je Voltaireova posljednja riječ, kao što će kasnije biti Goetheova. Sve je loše, ali se sve moţe popraviti. Time je Voltaire najavio moderna čovjeka i mudrost inţinjera, mudrost nepotpunu, ali korisnu." (A. Maurois) Promotrimo li strukturu Candida, uočavamo da Voltaire nije previše pozornosti posvetio ni čvršćoj povezanosti fabule ni produbljenijoj karakterizaciji likova. To nije nikakav nedostatak i ne treba čuditi, jer kad bismo Voltaireove likove prihvatili kao "realne" ljude, tada bi nam njihove nesretne sudbine bile uţasne, a ne smiješne, a pogotovo bi bio neumjesan šaljivi ton koji se provlači kroz cijelu knjigu. Šaljivost ugoĎaja Voltaire postiţe različitim sredstvima: povezivanjem nespojivih ideja i pojava, uporabom filozofskih pojmova u neadekvatnom kontekst (jedan od likova seksualni odnos naziva vjeţbom iz eksperimentalne fizike), neobičnim paradoksima te povrh svega ironičnim ponavljanjem kako, unatoč svim nevoljama u kojima se nalazi, Candide ţivi "u najboljem od svih mogućih svjetova".

vjerska netolerancija. ali je Voltaire u Candidu napisao sve. nikad toliko slobodni od svakog pritiska kao poslije šezdeset godine. Bilo bi pogrešno zaključiti da je Voltaire propovijedao pesimizam. što je bolje nego se ljutiti. Sve je dobro danas. to je naša nada. To bi mogao biti smisao Candidovih riječi upućenih Panglossu kako svatko treba uzgajati svoj vrt. "Jednog dana sve će biti dobro. nasilje. u jednoj zemlji u kojoj literatura ima socijalnu ulogu. rekao je on to duhovito. On drţi da se čovjek. koja im. napisao 1759.Voltaireov roman je jetka satira na račun ideje njemačkog filozofa Leibinza. i što ostavlja nešto hrabrosti za budući rad.. to je iluzija." Već se u ovoj pjesmi vidi nacrt doktrine progresa i filozofije. treba osloboditi teorija i posvetiti koncentriranom radu kako bi taj svijet unaprijedio. to jest da je on najbolji od svih mogućih svjetova. da je svijet besmislen. od jurnjave za poloţajima. ako već ne ţivi u najboljem od svih mogućih svjetova. Paul Morand je iz toga zaključio. koju će Voltaire razraditi u Candidu. već Voltaire svom junaku "podaruje" toliko patnje i bola da fraza kako je ovo "najbolji od svih mogućih svjetova" zvuči jednostavno groteskno. U romanu se Leibnizova teorija ne osporava direktno. ljudska glupost i dr. u zrelim godinama oduzima prevelik dio njihovih snaga. Osim metafizičkog optimizma. Voltaire je svoje remek-djelo Candida. na udaru Voltaireove kritike našli su se i rat. Pisci našeg vremena otkrili su. što se o tome moţe reći. da u Francuskoj pisci nisu nikad mlaĎi. u svojoj šezdeset petoj godini. po kojoj je svijet u kojem ţivimo baš onakav kakav je morao i mogao biti. . Oni su osloboĎeni od mladenačkih tjeskoba.

da budu obuvene. Kamenje je stvoreno. RasuĎivao je prilično zdravo i vrlo jednostavno. ostatak njegova genealoškog stabla uništio je zub vremena. koje ju je činilo još uglednijom. mislim. da je sin sestre gospodina baruna i nekog dobrog i poštenog vlastelina iz susjedstva. koja je imala sedamnaest godina. i zvali Candide. ţivio je jedan mali dječak.Bilješke tijekom ĉitanja: Poglavlje prvo Candide . nevin. Pangloss je poučavao metafiziko .od latinski candidus što znači čist. oni. Stare su kućne sluge naslućivale. debela. najveći barun pokrajine mora najbolje stanovati. bješe rumena. Čak je i njegova velika dvorana bila ukrašena jednim velikim sagom. da nose naočari.govoraše on . Svi su ga zvali monseigneur i smijali se. mi jedemo svinjetinu čitave godine. konjušari su bili vodiči pasa. da nema poslijedice bez uzroka i da je u ovom. za koga se ta djevojka nije nikada htjela udati.ten . u Vestfaliji. govore gluposti.Dokazano je . Divno je dokazivao. zato gospodin ima vrlo lijep zamak. najboljem od svih mogućih svijetova. da su nosevi stvoreni. Barunov sin u svemu je izgledao dostojan svoga oca. GospoĎa barunica. svjeţa. U zamku gospodina baruna Thunder . Dočekivala je goste s dostojanstvom. Barun. i mi imamo obuću. Duša mu se na licu ogledala.da stvari ne mogu biti drugačije. zamak gospodina baruna najljepši od svih zamaka. . U francuskom dolazi u značenju naivan. Njezina kći Cunegonda. da budu pojedene. Prema tome. a kako su svinje stvorene. Od svih pasa iz svojih dvorišta po potrebi je sastavljao svoj lovački čopor. koja je teţila oko tri stotine i pedeset funta. jer je mogao nabrojiti samo sedamdeset i jedno koljeno. Upozoravam. kome je priroda bila dala najblaţa navike. i mali je Candide slušao njegova predavanja sa dobrobušnošću svoje dobi i svoga karaktera. poţeljna. zato su ga. Pangloss: Odgajatelj Pangloss bio je kućni prorok. treba reći. barunica i obitelj: Gospodin barun bio je jedan od najmoćnijih plemića Vestfalije. i mi imamo naočari. kad je nešto propovijedao.tronckha. sve je nuţno za najbolju svrhu. koji tvrde da je sve dobro. a gospoĎa barunuca najbolja od svih mogućih barunica. jer pošto je sve stvoreno za neku svrhu. Noge su očito stvorene. a seoski kapelan vrhovni ispovjednik. . bila je zbog toga vrlo poštovana. da je sve najbolje. jer je njegov zamak imao prozore i vrata.teologo kosmolonigologiju. da se kleše i da se od njega prave zamci.

zar sam morao vidjeti. osjećaja i naročitog milja.Ljubac Candida i Cunegonde: Ona ga bezazleno uhvati za ruku. tako da je dobio samo dvadeset udaraca. koji je porušio tri četvrtine Lisabona. već da pripreme narodu jedan lijep autodafe. Poglavlje šesto Narod živi u strahu od inkvizicije: Poslije zemljotresa. zar je trebalo da vam raspore trbuh? ANTUN GUSTAV MATOŠ: CVIJET SA RASKRŠĆA Vrsta djela: Novela Mjesto radnje: Francuski gradić Ideja: Ljudi su onakvi kakvi su krajevi u kojima ţive. da je opet uvuče. zar ste se morali utopiti u toj luci? O. dragi moj anabaptiste. najveći meĎu filozofima. kako su vas objesili. ruke zabludiše. kakvi su tek ostali? Hajde. Candide sumnja da je ovo najbolji svijet: Ako je ovo najbolji od mogućih svijetova. vi. Opis prirode 2. da nišani. mudraci te zemlje nisu bili našli uspješnijeg sredstva da spriječe potpuno uništenje. a drugovi su ga gledali kao neko čudo. videći taj uzrok i tu posljedicu. i. njihova se usta sretoše. najuri Candida iz zamka snaţnim udarcem noge u straţnjicu. Gospodin barun Thunder-ten-tkonckh proĎe pored paravana. Ljubav na prvi pogled 3. da izvadi iz puške šipku. Rastanak Likovi: Solus . to mi se dogodilo kod Bugara. da gaĎa. još neka da su me samo išibali. nalijevo. mladić bezazleno poljubi djevojci ruku s mnogo ţara. oči zaţariše. dragi Panglosse. najbolji meĎu ljudima. i udarili su mu trideset batina puščanom šipkom. Sutradan vjeţbao je malo bolje. Poglavlje drugo Aforizam: Ljudi su stvoreni samo zato da pomaţu jedni drugima. on naprosto putuje da bi našao nešto bolje i . Dva različita pogleda na svijet 4. Ali. da stupa ubrzanim korakom. da se okreće nadesno. fotograf Izabela . a da ne znam zašto! O. koljena zadrhtaše. biseru meĎu djevojkama. gospoĎice Cunegondo. Bugari su ga oteli i uvježbavali ga za rat: Tjerali su ga.putnik. prekosutradan dobio je samo deset.bogata djevojka Izabelin otac Analiza likova: Solus Čovjek nezadovoljan ţivotom. Kompozicija: 1.

a okušao se i u dramskom radu. zaspi na jednom lovačkom puteljku nedaleko od novog ljetnikovca. Kompozicijski solidno postavljene. Na jednom takvom putovanju on stiţe u mali francuski grad i zastaje da se odmori. eseje. feljtone. pojavi se djevojčin otac i grubo prekine njihov razgovor.6. njegove pripovijetke su pune ilirizma i duhovitih obrata. kako je Matoš naziva. st. Jednog dan zaustavio se u jednom francuskom gradiću gdje nakon što se okrijepio. a drugačije ne moţe ţivjeti. u Zagrebu. putopise. I baš dok ju je uvjeravao da ni to nije dobro za nju. Vrsta djela: Novela Tema: Ljubav izmeĎu Solusa i Izabele Kratki sadrţaj: Novela govori o čovjeku koji sebe naziva Solus i koji sam putuje svijetom jer ne voli gradove. Izabela ţivi s ocem i paziteljicom. jer neprestano traga za ljepotom i savršenošću.3.1873. Izabela Simbolizira idealnu ljepotu. . crtice. Matoš je unio u hrvatsku poeziju dah zapadnoeuropskog simbolizma s kraja 19. no on to ne prihvaća jer kaţe da onda ne bi bio slobodan. ANTUN GUSTAV MATOŠ: CVIJET SA RASKRŠĆA Bilješke o piscu: A. Nov u pjesničkoj frazi. ona je taj cvijet sa raskršća. Izabela onda pristaje i da krene s njim na putovanja. ali on joj ne ţeli takvu sudbinu. A ona je toga dana prvi puta otišla sama sa svojim psom od kuće dok nitko nije pazio na nju. pjesme. Ona se zaljubljuje u njega i ţeli da on poĎe s njom u dvor i da zajedno tamo ţive. Probudivši se zatiče ondje prelijepu. ali slijepu djevojku Izabelu. no on to napušta i kreće dalje. simbol čednosti i netaknutosti. Matoš roĎen je 13. Ugledao je pored sebe prekrasnu djevojku. Dok se budio osjeti da nije sam. a Solus nastavlja sa svojim putovanjem. ona poţeli sa Solusom lutati svijetom. ali ubrzo shvati da je ona slijepa. odvevši djevojku kući. Kad on to otkloni. No ovaj put. u Tovarniku. besciljna lutanja svijetom. a ono što je lijepo biljeţi svojim fotoaparatom. Ondje mu je sve bilo nadohvat ruke. muzičke.nešto ljepše. a umro je 17. IzmeĎu njih se raĎa ljubav na prvi pogled. likovne i kazališne prikaze. Ime mu je Solus. Kratki sadrţaj: Glavni junak je putnik koji pješice putuje po svijetu. G. knjiţevne. koja je čuva i uvijek je s njom. Pisao je pripovijetke. U to dolazi Izabelin otac i odvodi je natrag u dvor. ali boluju od nedostatka realnih doţivljaja.1914. ona je simbol ljepote i ljubavi. Izabela se uspjela odšuljati iz dvora i tako je naišla na Solusa. Djevojci se Sulus odmah svidio i nagovarala ga je da zajedno poĎu u njezin dvor.

gotov na sve. .Slijepa.Pardon. . a ne u Firencu. duduk gajda kroz pastirski dim. vinsko jecanje od poţude. Citat za glavni događaj: «I debeli gospodin otrgne sa mene i brutalno povede bijedno djevojče. Uskoro su se otac i sin sreli. Dotle je sin Maro ţivio kao bogataš.» Citat opisuje neki krajolik kako ga u snu vidi Solus.GospoĎica je nabasala slučajno. gospodine! Zahvalite gospoĎici ako ne razumjeh smisao vaših kleveta!. . Ali Maro nije poslušao oca. znatiţeljna Solus . došla je i njegova vjerenica Pera.Analiza likova: Izabela . krvavoj orgijskoj pjeni niz glasnu goru i kotlinu.Samotnjak. briţan. a u njoj graja. kroz jareće drhtavo.» Citat opisuje trenutak kada Izabelin otac vodi Izabelu podalje Solusa.No gospodin učini kao da me ne ču. Njihov prijatelj Dţivolin ih je o svemu obavijestio. Zatim ga je njegov sluga Popiva savjetovao da uzme Lauri tri tisuće dukata. Dotle je Laura doznala za dolazak Marova oca (čula je razgovor Bokčila i Popive). gajeva i gore skaču razigrane djevojke.reknem muklo. kroz satirsko. vukući te se morah braniti toljagom. slobodan Citat za glavni lik: «Kosa se raskošljala u rumenozlatnim pramovima niz njeţni. bahantskom kosom. U potrazi su mu pomagali neki dubrovčani. hrabar. goluţdravi vrat. Ubrzo tamo Maro potroši sav novac. . tresući se u dugačkim. pa potom iz Jakina u Firencu.» Citat opisuje Izabelu kako je vidi Solus dok se polagano budio. te mu je još rekao da ako mu dobro krene neka ode na Sofiu. njena baba i njen brat Dţivo. šibajući uzduh znojnom. poţudno blejanje. Nebo šušti zastavom od modre svile. Kad je Maro doznao za dolazak oca. Novce je potrošio na djevojku Lauru. i poĎe. te je iz Jakina otišao u Rim. pošto spavah. Na taj je način novčano pohlepan otac mislio da će mu se sin Maro obogatiti. snjeţni. mladim i slabačkim grudima. Kao nabujala bujica struje u bučnoj. njeţna. Kad se u Dubrovniku doznalo što Maro radi u Rimu. raspravili i razjasnili. Citat za eksterijer: «Jezero šumi srebrnu himnu. Iz dubine grmlja. i ja je nagovarah da se vrati u kuću. MARIN DRŢIĆ: DUNDO MAROJE Kratki sadrţaj: Dundo Maroje dao je svom sinu Maru pet tisuća dukata da ode iz Dubrovnika u Jakin. iz tamnih šuma bruje crni koralji. pravio se da ga ne poznaje (zbog toga da mu ne skine nasljedstvo). Bleka stoke. Kad je Maroje to doznao odmah je sa svojom slugom Bokčilom otišao u Rim da ga naĎe. što je on ubrzo zatim i učinio (kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu kutiju). teškim zavojcima na pupoljastim.

nijemca) da laţe. Dojam o djelu: Ovo djelo mi se veoma sviĎa jer je napisano takvim jezikom da ga mogu svi razumjeti tj. u kojima se pjesnička mašta napinje i natječe kako će intrigom prikazanih osoba bolje zamrsiti čin. Usporedba Dunda Maroja i Marka: U ovom djelu u najvećem su kontrastu sin i otac. te je krivio Pometa (slugu od Uge Tudeška. ne pazeći da zgode budu udešene. MARIN DRŢIĆ: DUNDO MAROJE Bilješke o piscu: Marin Drţić (1508. a ni veliki rasipnik kao Maro. I sam je sudjelovao u organiziranju predstava pa je postao središnja ličnost dubrovačkog . Potom se svi vraćaju u Dubrovnik. a i oni koji su veoma škrti. Na kraju su ipak Ugo Tudeško i Laura postali vjerenici. 2. Maro je najgore “prošao” jer je izgubio Lauru i Peru. Sukob starosti i mladosti (sukob generacija). Po mom mišljenju ovo djelo prikazuje likove koji su takvom kontrastu zato jer nije dobro biti veliki škrtac kao Dundo Maroje. Dundo Maroje je veoma škrt i voli novac. Kontrasti: U ovom djelu moţemo naći neke kontraste kao što su: 1. dok je sloj obespravljenih tj. intelektualno bezizraţajan.Potom dolazi do svaĎe izmeĎu Mare i Laure jer Maro nije htio priznati za Peru. sloj sluga bistar. Snabdjevao je amaterske druţine scenskim djelima. Analiza djela: Dundo Maroje sastavljen je na način plautinsko-talijanskih komedija šesnaestoga stoljeća. stoljeća razvio ţivu i plodnu kazališnu djelatnost. Isto je zadesilo i njegovog slugu Pometa i njezinu slugu Petrunjelu.1567. Mislim da Drţić zauzima negativan stav prema prvom sloju. već da moramo biti negdje izmeĎu ova dva lika. a ni škrti kao Dundo Maroje. nije preteško za shvatiti. a njegov sin Maro je rastrošan. Ova drama je i danas aktualna zato jer i danas postoje ljudi koji su veliki rasipnici. duhovit i snalaţljiv. Ova komedija svojom zapletenošću i originalnošću daleko nadmašuje ostale komedije koje su nastale u to doba.) je u Dubrovniku sredinom 16. tako da čovjeku treba mnogo razmišljanja da se sabere i razabere. Mislim da nam je tu poruku htio prenijeti i sam pisac. Staru generaciju bi u ovom djelu predstavljao Dundo Maroje a mlaĎu Maro. prema graĎansko-patricijskom sloju. . Mislim da nam je pisac ovom dramom ţelio prenijeti poruku da ne smijemo biti ni rasipni kao Maro. a njegov sluga Popiva je izgubio dugoţeljenu Petrunjelu. GraĎansko-patricijskog sloj u odnosu na sloj obespravljenih: GraĎansko-patricijski sloj je bijesan. tj. Tu se u jedan dan kriţaju zgode i nezgode u velikom broju. a radnja je zanimljiva.

. Maroju pomaţe Bokčilo. Kasnije se otkriva i da je Maroje uzeo Laurin novac. bio je i orguljaš u katedrali. Ne otkrivajući to nikome. ˝Novela od stanca˝. U nepunih deset godina napisao je dvanaest djela za pozornicu. MeĎutim. i student crkvenog prava. Ona je saznala da je Maro s Laurom. Prilikama i parodičnim kombinacijama namjenjen je pozivu svećenika. i zabavljač svojih sugraĎana i pjesnik ljubavnih stihova. ˝Arkulin. Starca Maroje dolazi u Rim sa sinom Marom. Svi oni imaju svoje sluge koji su im veliki pomoćnici i savjetnici. Djela su mu: ˝Pamet˝. i svirač na zabavama. Otkrio je i da je Laurino pravo ime Mandalijena Tudšek i za to dobio sto škunda. Slučajno. Plan nije uspio jer je Maroje prevario sina i uzeo mu te tri tisuće. Ugu Pomet. Pomet se zaručio s Petrunjelom. i pisar u bijednim i zadimljenim uredima svoje Republike. i kapelan nadbiskupov u Veneciji i opasni zamjenik u Firenci. baš kao da je nastojao da proba svaki hljeb i iskusi svaku sudbinu. ˝Griţula˝. i tragedija ˝Hekura˝.kazališta. Onaj neobuzdani duh renesansnog čovjeka koji nigdje ne moţe da se smiri i koji ni u čem ne moţe trajno da uţiva. ali kad je Maroje došao u Rim. Maro je novac potrošio ţiveći u Rimu i kupovao je darove Lauri u koju se zaljubio. a Lauri Petrunjela. Laura uţiva u ˝bogatstvu˝ koje Maro djeli s njom. ˝Dundo Maroje˝. ˝Tirena˝. zaluĎena pričom o velikom Marojevom bogatstvu. Dao je sinu 5000 dukata i poslo ga u Italiju da obiĎe sva vaţna trgovačaka mjesta i postane trgovac. uspio je spojiti Lauru i Uga. a on je. U grad je otprilike u isto vrijeme došla i Pera. Otkrio je Petrunjeli da je Maro zaručen. pastoralnih ekloga. a Maroje je vratio bar dio svojih novaca. te pastitske igre ˝Pjerin˝. rektor sveučilišta i glumac pri izvoĎenju zabranjenih komedija i sobar jednog grofa na putu za Beč. komedija iz graĎanskog ţivota i uzvišenih. tako će ti biti Jezik: Štokavsko narječje. Kroz cijelu priču Pomet. ali pod uvjetnom da se oni vjenčaju. (lirske pjesme). Pomet na ruke dobiva dva pisma koja će se kasnije pokazati izuzetno vaţna. te da će mu otac uzeti sav novac i povesti ga u Dubrovnik. posudila je novac. Laura je. ˝Pjesnik ujedno sastavljeni s mnozi druzim lijepim stvarni˝. Onda mu Popiva savjetuje da ode Lauri posudi 3000 dukata i da glumi da je trgovac. on je mogao do svog sudnjeg dana ostati samo klerik u ˝Domiru˝ i ne manje skromni ţupnik u nekom odjelu granda. mnogo talijanskih riječi i latinskih izreka Kratki sadrţaj: U prologu nas čarobnjak upoznaje sa radnjom cijele konedije. Knjiţevni rod: Dramski Knjiţevna vrsta: Komedija Mjesto radnje: Rim Tema: Škrtost i novac Ideja: Kako si u ţivotu učiniš. dirljivih tragedija i organizator veselih priredbi za svečanosti ˝prid dvorom˝ ili po gospodskim kućama. bjesnio je i u njemu. U Lauru je bio zaljubljen i Ugo Tudšek. Maro se pretvarao da ne pozna vlastitog oca. Marova zaručnica. ˝Skup˝. i u vrlo velikoj mjeri. ˝Mande˝. sluga Uga Tudšeka. pokušava pomaknuti vodu na svoj mlin i otkriti cijelu istinu Lauri da ostavi Mara i uda se za njegova gospodara. i tumač tog istog grofa na putu za Carigrad. Maro se pristao oţeniti Perom jer je njemu baka ostavila veliko bogatstvo. Maru Popiva.

Naivno i bez razmišljanja prihvaća sve tuĎe savjete. kao i Pomet. . njegov pomoćnik i savjetnik. Bokĉilo Marojev sluga. takoĎer pomaţe gospodarici gledajući pri tom svoju korist. Petrunjela Laurina sluţavka. traţi puteve do svog cilja. zaljubljen u Lauru koja je Marova ˝kuriţana˝. Pomet Sluga Uga Tudšeka. I ona se kao i svi likovi u ovoj komediji. ţeljan slobode i uţivanja. Snalaţljiv je i dosjetljiv. čini sve da bi pomogao gospodaru iz vlastite koristi. njeno pravo ime je Mandalijana Tudšek što je takoĎer otkrio Pomet i za to dobio prilično novca. Ugo Tudšek Zaljubljen je u Lauru i postaje njen muţ na kraju. Bio je sve spreman dati za svoju ljubav. Maro Marojev Renesansni mladić. sve čini u svoju korist i za svoj boljitak. Popiva Marov sluga koji. Laura Bogata gospoĎa koja je takoĎer doselila iz hrvatskih krajeva gdje se negdje zvala Manda. ali je na kraju ipak dobila što je htjela. ˝okreće kako vjetar puše˝. neumorno plače za svojim dukatima i neprikladno podvlači da mu je do njih više stalo nego do sina (Maro/Marin). a ne za materijalnom koristi. istina. a ustvari voli njegov novac i luksuz koji joj je pruţao trošeći očev novac. ljubavnica. Kad ga je otac poslao u Italiju da postane trgovac iskoristio je priliku i slobodno i bez razmišljanja trošio novac koji mu je otac dao. Lakomislen i rasipan. sin škrtog dubrovačkog trgovca.Analiza likova: Dundo Maroje Ţiv čovjek i tipičan dubrovački trgovac iz epohe renesanse. on. Pera Prevarena Marova zaručnica. udala se za Mara. ali i to je radi novca. No. tj. Laura je navodno zaljubljena u Mara. Ona je vjerojatno jedina uz Uga Tudšeka koja se povodila za srcem. Stalno govori o Marojevoj škrtosti. tj. a tek poslije toga smiješan i škrt starac komedije.

II ĉin Petrunjela. Pošto nije imao baš mnogo novaca. On joj je rekao kako je Marinu došao otac i kako će ga ubrzo odvesti sa sobom iz Rima natrag u Dubrovnik. Jedino što mi se stvarno sviĎa je Pometova lukavost i snalaţljivost. te da će ga dovesti onamo. Na to Pomet savjetuje Bokčila da pokuca na Laurina vrata i da kaţe da je Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe. Nakon što su Dunda Maroja odveli u zatvor. Upravo u to doba očekivala je Marina. Marin je otišao obavijesti svog slugu kako će ostati na ručku sa Laurom. razgovarala je sa Pometom. Došli su pred jednu gostionu. Kada su došli u jednu četvrt. on se okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. da kupi robu. te traţi da se pomire. Osim Marinova oca traţila ga je i njegova zaručnica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Kada je njegov otac otišao da ga potraţi sa sobom je poveo svoga slugu Bokčila koji nije mislio na ništa drugo nego na jelo i piće. ali mu se činilo veoma skupo te je Dundo Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodţaju tu ja siromah ne alodţavam tu sinjor Marin alodţava". Bokčilo ispovijedi nezgodu koja ga zadesi. TakoĎer joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru bilo bolje da gleda za gospodinom Tudeškom. te je on potegao noţ da ulovi sina. Petrunjela mu obeća da će utjecati na njenu gospodaricu. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata. Ugo . To je oca rasrdilo. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava se sa sinom. Pošto su se poznavali još iz Dubrovnika. Kada je našao Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata. Ponašali su se kako je to njima najbolje odgovaralo. Bokčilo je ostao sam. Tada se upute do druge gostione koja je bila veoma blizu. Dundo Maroje je odmah znao da se radi o njegovom sinu. Tripčeta reče da ovdje stanuje ljubavnica gospodina Marina. Marin se je pravio da ga ne poznaje. Maro je sa Laurom stajao na balkonu. Ona se je preobukla u momka i zajedno s još jednim momkom traţila ga već tri dana. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu. Nema pozitivnih likova. a onda je vidio da ne moţe izbjeći plaćanje. Uto doĎe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu.Dojam o djelu: Ne znam koja je baš svrha ovog djela kao školske lektire. kako treba gaziti sve što nam se naĎe na putu radi vlastite koristi? Ovo djelo mi se čak ni ne sviĎa. Sadrţaj: I ĉin Dundo Maroje traţi svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izuči zanat za trgovca. Kada mu je Laura rekla da je Popiva sa Bokčilom otišao po Dunda Maroja. Marin je najprije odugovlačio. Kada je to Popiva čuo odmah ga je uveo gospoĎi Lauri da ga dobro nahrani. III ĉin Kada se Marin vratio. a pošto je Laura počela zvati Petrunjelu da uĎe u kuću. te plati dug. pred kućom ga dočeka gospodin Sadi koji je traţio da mu Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio duţan zbog ogrlice koju je poklonio Lauri. obećavao sve samo da mu pokloni malo paţnje ali ona to nije htjela. a nakon lutanja gradom sreo je Pometa. Zapravo ne razumijem što bi trebali naučiti? Kako ne smijemo odustati od konačnog cilja. Marinovoj ljubavnici. Tripčetu koji ih je poveo u neku gostionu a začudili su se kada su čuli da u Rimu postoji neki gospodin Marin koji ţivi veoma raskošno. Marin se razbjesni. Laurina sluţavka. U to doba Ugo je sinjori Lauri. u komediji nijedan lik nije drţao do nekih moralnih normi. Nakon što su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina. njemačkim plemićem. Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otišao u Rim i tu se prepustio lagodnom ţivotu. U gradu su došla tri prijatelja koji takoĎer traţe Marina.

IV ĉin Dundo Maroje saznaje da je Bokčilo dosta novca potrošio na hranu i to ga ljuti jer je on veoma škrt. On je iz Kotora. sve je sretnije završilo povratkom svih u Dubrovnik.). Pismo Bjelinskoga i negodovanje napredne javnosti navode ga da objasni svoj stav. Nakon nekog vremena dolazi Popiva donoseći poklon Lauri od Marina. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavši da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. prostodušna. a poslao ga je otac te djevojke da ju pronaĎe jer ju je izgubio. Gogolj je vješto povezivao zbilju s predajom. spaljuje drugi dio Mrtvih duša. Gogoljeva je Ukrajina vedra. u drugoj je knjizi Mirogod dao sliku starinskog junaštva (Taras Buljba). Pera je razočarana. smiješno miješao sa ţalosnim. Marin se skromno odjene te poĎe ocu u susret. seli se u Petrograd. dok se sinjora Laura vratila u Kotor.ponovno dolazi kod Laure. na kraju. a umro je 21. NIKOLAJ VASILJEVIĈ GOGOLJ: KABANICA Bilješke o piscu: Nikolaj Vasiljevič Gogolj je ruski knjiţevnik. sva u šarenilu. Godine 1829. Poltavska gubernija. do 1849. Godine 1842. Puslijednje godine provodi u Moskvi. Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u teškom stanju i kako nema novaca. nevjerica u vlastitu darovitost. U grad dolazi neki čovjek i traţi djevojku po imenu Mandalijena. Kada se Petrunjela vratila Lauri. boravi u Italiji. RoĎen je 1809. raskalašena. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina. u Soročincima. s ogrlicom oko vrata. zgode stvarnog ţivota proţimao "strašnim pričama". U prvim pripovijestima iz ukrajinskog ţivota „Večeri na majuru kraj Dikanjke“ dolazi do izraţaja folklor. Odgojitelj po velikaškim kućama. Prvom prilikom će to Petrunjela prenijeti gospodarici. Baba. Francuskoj. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu našli Dundo Maroje. vedro i romantično raspoloţenje. odriče se ranijeg rada. seoskih običaja. 1836. da objavi tzv. No ipak.Revizor. Kad su se susreli Maro kaţe ocu da ga je napao netko njemu sličan. susrela je Petrunjelu i kaţe da su Marin i ona zaručeni već 3 godine. On odjeven poput plemića. autorsku ispovjed. realno s fantastičnim. samo da bude njegova ţena. Pera i Dţivo. pjesmi i plesu. dolazi Lauri i u zamjenu za 3000 izgubljenih dukata ponudi Uga Tudeškog. Bokčilo. Tako je na prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. progovorio je . no još i dalje voli Mara. Pomet se s Laurina balkona ruga Marinu i Popivi. Dundo Maroje se jako razljutio zbog svog sina. a Laura mu odgovara neka Marin doĎe k njoj i ona će mu pomoći. Pisac idilična pejzaţa. niţi činovnik. pretvarajući se uzornim graĎanom i poštenim trgovcem. izlazi prvi dio romana Mrtve duše. Njemačkoj. Od 1836. 1852. da ju je Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata. ljudi su dobroćudni. osjećanje krivice i religiozno-mistično raspoloţenje obiljeţavaju daljni Gogoljev ţivot. a Dnjepru nema rijeke "ravne na svijetu". te ga se odriče. koji bjesne. Kada ga Tripče sve to čuje on se posvadi s Ugom. godine u Moskvi. kupio je robu kojom bi se ocu dokazao kao trgovac. jedno vrijeme predavač povijesti na Petrogradskom univerzitetu. praznovjerja i dr. rekla joj je da je Marinu u Rimu došla zaručnica. Marinova zaručnica Pera. te moli Petrunjelu da kaţe Lauri da će joj dati dukata koliko joj drago. V ĉin U petom činu se očituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. On hodočasti u Jeruzalem. godine izvodi se prva predstava Gogoljeve komedije . 2. Pribliţavanje slavjanofilima. brani crkvu i samodrţavlje u knjizi Odabrana mjesta iz prepiske o prijateljima (1847. Pošto je Marin nabavio novca od Laure.

o strogim običajima, surovom poimanju časti, pisanim i nepisanim zakonima Zaporoţaca. U pripovijestima „Starinski posjednici“ i „Pripovijest o tome kako su se posvadili Ivan Ivanovič i Ivan Nikiforovič“ Gogolj pokazuje svu prazninu vlasteoskog ţivota, sitne interese, tmuran, štur i bezbojan svijet u kojem se ništa ne dogaĎa. U Petrogradskim pripovijestima, Gogolj govori o bijedi činovničke egzistencije. U najjačoj pripovijesti ovog ciklusa Kabanica on u liku sitna čovjeka Bašmačkina ţali sve uvrijeĎene i nepriznate. U Revizoru razgolićuje pokvarenost činovništva, šiba lakomisleni provincijski mentalitet, osvjetljuje ruske prilike onoga vremena. Gogolj osjeća potrebu "da skupi na gomilu sve ono što ne valja u Rusiji". Stoga stvara sveobuhvatno djelo, koje će utrti put iz "pakla" pokvarenosti i egoizma, preko "čistilišta" i moralnog preobraţaja, u "raj" idealne sutrašnjice. U djelu Mrtve duše Gogoljev junak Čičikov putuje Rusijom, otkupljuje "mrtve duše", snuje o posjedničkim ugodnostima i uvjeren je da nema stvari koju ne bi mogao dobiti za novac. Kritičan duh koji vidi mnoge slabosti svojih suvremenika i ruga im se tako da smijehom ne prikriva tugu (gogoljevski humor), Gogolj je stvorio likove koji su u ruskom društvu postali obrasci za lijenost, glupost, sebičnost, lakoumnost i korupciju (Manilov, Sobakevič, korobočka, Čičkov, Bopčinski i Dopčinski, Hljestakov i dr.) Sadrţaj: U jednom odjeljenju sluţio je jedan činovnik. Za tog čovjeka ne bi se baš moglo reći da je dopadljiv, bio je onizak, malko riĎokos, s borama s obje strane obraza. Zvao se Akakije Akakijevič i bio je pomalo čudan. Bio je pisar i bio je vjerojatno jedini u tom odjeljenju koji je radio svoj posao s ljubavlju i poštovanjem. Drugi činovnici ga uopće nisu poštovali, pa čak ga nisu ni pozdravljali, a kad bi mu nosili nešto da prepiše to bi bilo veoma neljudski i bez molbe. Većina činovnika ga je ismijavala izgovarajući šale na njegov račun. No usprkos tome on se nije dao pokolebati i radio je dalje svoj posao s dušom i poštovanjem. Veoma se razlikovao od drugih činovnika. Dok su drugi navečer izlazili na ulice kako bi porazgovarali s prijateljima i malo se zabavili, on je sjedio u toplini svoga doma i prepisivao neki spis ili tekst tek tako za svoju dušu. Moţe se reći da je u svakom napisanom slovu uţivao. Bio je toliko uţivljen u pisanje da je u svemu što je gledao vidio svoje jasne, ujednačenim rukopisom ispisane redove. Stoga nije obraćao pogled na svoju staru kabanicu koja je često bila meta izrugivanja drugih činovnika. No kad se pojavila oštra sjeverna studen, Akakije Akakijevič je osjetio kako ga studen naročito jako pali po leĎima i ramenima, bez obzira što je pokušavao što prije proći razdaljinu od svog doma do radnog mjesta. Kada više nije mogao izdrţati hladnoću uputio se njemu dobro znanom krojaču Petroviču misleći da će mu on uspjeti zakrpati kabanicu. Petrovič je bio čovjek bez jednog oka, a vrlo često je volio popiti koju čašicu. Dok je bio trijezan znao je uspješno popraviti činovničku uniformu. Došavši kod Petroviča Akakije Akakijevič mu je pokazao svoju kabanicu rekavši da to nije meki veliki problem te da samo treba staviti nekoliko zakrpa na ramena i leĎa. No Petrovič ga je odbio rekavši mu da se kabanica nemoţe pokrpati jer se podstava raspada. Tako je Akakije Akakijevič sav uznemiran otišao kući misleći da je Petrovič danas trijezan. Pomislio je kako će donijeti kabanicu Petroviču u nedjelju ujutro kad će Petrović biti mamuran od subotnjeg provoda. Tako je i bilo, donio je kabanicu a mamurni Petrovič pogledavši ju odmah se razbistrio i rekao još jednom kako se to nemoţe popraviti i kako treba sašiti sasvim novu kabanicu. Tada je Akakijeviču bilo jasno da stvarno mora naručiti novu kabanicu. No, mučio ga je jedan problem a to je bio novac. Tako je silno odlučio da će od tada malo skromnije ţivjeti, da neće piti čaj uvečer, da će odjeću što manje nositi pralji na pranje kako bi uštedio novac. Kroz par mjeseci skupio je novac i pošao s Petrovičem u

trgovine kako bi kupio tkaninu. Petrovič mu je uskoro napravio novu kabanicu i Akakijevič je uskoro došao na radno mjesto u sasvim novoj kabanici. Bio je jako ponosan na sebe i to iz dva razloga - više mu nije bilo hladno a i kabanica je izgledala vrlo lijepo. Naravno, drugi činovnici su odmah uočili novu kabanicu i rekli Akakijeviču da bi u povodu kupnje nove kabanice trebao odrţati proslavu. Tada se Akakijevič našao u neugodnoj situaciji ali se našao jedan činovnik koji je rekao da će organizirati proslavu umjesto njega. Te večeri Akakijevič se uputio ka činovniku kod kojeg će se odrţati proslava. Hodajući ulicama prada bio je ponosan što moţe tako uredno sreĎen prošetati i grad mu se tog trenutka činio puno ljepši nego prije. Došavši na proslavu sjeo je kraj stola kartaša ali budući da je već došlo vrijeme kad je on obično išao u krevet, potajno se iskrao i otišao kući. Na putu do kuće prolazeći kroz sve tamnije i mračnije uličice odjednom je osjetio kako su ga ulovila dvojica ljudi, udarili ga nogom i oteli mu kabanicu. Akakijevič se onesvijestio a kad je nakon nekoliko minuta došao k sebi više nije bilo nikoga, a ni njegove nove kabanice. Bio je sav rastrešen te je drugi dan potraţio pomoć policijskog nadzornika. Budući da to nije pomoglo potraţio je pomoć vaţne osobe. Vaţna osoba je baš u to vrijeme imala sastanak s prijateljem iz djetinstva ali ga je ipak nakon nekog vremena primila u svoj ured. Budući da vaţna osoba nije htjela pomoći Akakijeviču on se pokupio i otišao. Na povratku kući puhao je jak vjetar tako da se Akakije Akakijevič razbolio. Bio je toliko bolestan da je liječnik upozorio njegovu gazdaricu kako je najbolje da odmah kupi lijes jer će Akakijevič uskoro umrijeti. Tako je i bilo. Akakijeviča pokopaše ali se nakon nekog vremena pročulo po gradu kako u kasne noćne sate kod Kaljinkina mosta pojavljuje neki mrtvac u liku činovnika koji skida i otima kabanice prolaznicima. Tako je jedne večeri kad je vaţna osoba išla u posjet kočijom Karolini Ivanovnoj ostala bez kabanice. Naime, mrtvac s likom činovnika se na taj način osvetio za ono što mu nije ţelio pomoći oko pronalaţenja ukradene kabanice. Od tada više nitko nije ni vidio ni čuo za mrtvaca s likom činovnika. Očigledno mu je generalova kabanica sasvim odgovarala.

Analiza likova: Akakije Akakijeviĉ Nije baš bio dopadljiv, bio je onizak, malo riĎokos i pjegav po licu, imao je bore s obje strane obraza. Bio je vrlo privrţen poslu i svaki svoj spis ili tekst koji je prepisivao je prepisivao s ljubavlju i poštovanjem. Uţivao je u svakom napisanom retku ili slovu. Vrlo je hladnokrvan i ravnodušan upravo radi toga što se ne obazire na izrugivanja drugih činovnika. Ima jak karakter i kad nešto naumi to će i učiniti pod bilo koju cijenu. Takav je slučaj sa skupljanjem novca za novu kabanicu, odricanja od večernjeg čaja, čuvanja odjeće kako bi što duţe potrajala. Vrlo je štedljiv, pomalo lukav, vesele ga vrlo male sitnice. Petroviĉ Petrovič je stari krojač bez jednog oka, pjegav po licu, voli popiti koju čašicu, vrlo sposoban i vješt jer uspijeva uspješno popraviti činovničku uniformu. U nekim situacijama je okrutan zato jer voli natući cijenu svoga rada toliko koliko sam ne vrijedi, a u nekim situacijama pošten zato jer je Akakijeviču sašio kabanicu za vrlo nisku cijenu shvaćajući u kakvoj je on situaciji. Tvrdoglav je jer ga čak ni u situaciji kad je mamuran nije moguće odgovoriti od njegove namjere ili odluke. Vaţna osoba (general) On je u duši dobar čovjek, lijepo se odnosi prema drugima, ljubazan je prema njima, samo što ga je generalski čin sasvim pomeo. Nakon što je dobio generalski čin on se nekako sapeo, iskliznuo s uobičajenog kolosijeka i uopće nije znao kako se ponaša. Ako bi bio u društvu s ljudima ravnima sebi, on bi još i bio čovjek na svome mjestu, čovjek sasvim valjan, ali u pogledu nikako glup čovjek. Ali čim bi se zatekao meĎu ljudima koji su makar za jedan čin niţi od njega bivao bi sasvim drukčiji. Šutio je i takvo njegovo stanje izazivalo bi saţaljenje, tim prije što je on i sam osjećao da bi to vrijeme mogao ispuniti nečim mnogo ljepšim. U njegovim se očima ponekad opaţala silna ţelja da se uključi u neki zanimljiv razgovor i da priĎe nekoj manjoj grupi ljudi, ali ga je uvijek zaustavljala misao da to ne bi bilo malo previše s njegove strane, da neće to biti malo previše familijarno, neće li time on izgubiti na ugledu? I uslijed takvih razmišljanja i dalje je ostao u onom svom jednom te istom, nepromjenjivom šutljivom stanju, i tek bi ponekad izustio nekakve kratke zvuke. Zbog svega toga stekao je naziv vrlo dosadnog čovjeka. Dojam o djelu: Djelo mi se poprilično svidjelo upravo radi svoje kratkoće. Naime, neki pisci mogu na nekoliko stranica iskazati sve što su ţeljeli reći a neki to nemogu ni na puno više stranica. Djelo je vrlo interesantno, ima dobru radnju i nije dosadno za čitanje Kratki sadrţaj: Akakije Akakijevič se rodio se predvečer 23. oţujka. Ime je dobio po ocu koji se isto zvao Akakije. Akakije je radio kao prepisivač spisa, on je osobito volio taj posao, njemu je posao predstavljao osobito zadovoljstvo. Kad su se ponudili da mu promjene svakidašnji monotoni rad on nije htio. Na Akakija nije nitko obraćao paţnju i svi su mu se smijali, ali on na to nije obraćao paţnju nego je radio svoj posao. Akakije je imao samo jednu staru zakrpanu kabanicu koja ja puštala na sve strane ali njemu to nije smetalo, sve dok nije jako zahladilo kada je počeo osjećati jaku bol u leĎima. Pošto je imao susjeda krojača Akaki mu je odnio svoju kabanicu da je zkrpa, ali je Petrovič rekao da mora kupiti novu kabanicu. Na to je Akaki problijedio jer je on mjesečno zaraĎivao četiri stotine rubalja,

a nova kabanica stajala bi ga oko sto i pedeset rubalja. Akakije je razmišljao o prijedlogu gosp. Petroviča i odlučio da neće večerati, da neće trošiti svjeće, ali svejedno ne bi uspio sakupiti novac. Gospodin Petrovič mu je svejedno odlučio pomoći, i napraviti mu novu kabanicu za osamdeset rubalja. I Akakije je uspio sakupiti novac za novu kabanicu, a kad mu je bila gotova bio je presretan, to je za njega bio blagdan. Na poslu su ga odmah svi drukčije gledali i jedan je časnik pozvao sve radnike kod njega da proslave novu Akakijevu kabanicu. Kad se Akaki vraćao kući iz posjeta časniku napala su ga dvojica i oteli mu kabanicu, kad se osvijestio nije mogao vjerovati da se to baš njemu dogodilo. Drugi je dan išao na policiju ali ga načelnik nije htio primiti, nakon čega se odlučio da ide do „visoke ličnosti“ ali ga je i on osramotio i otjerao zato da bi se pokazao ispred prijatelja kojeg nije dugo vidio. Nakon toga Akaki se razbolio i umro je potpuno pomućena razuma, nije znao što govori, priviĎao je svakakve stvari. Nakon nekog vremena „visoka ličnost“ došla je traţiti Akakija ali je bilo prekasno, Akaki je umro. Počele su priče da gradom ide neki čovjek koji skida kabanice prlaznicima i da se jednostavno izgubi u mraku. I tako „visoka ličnost“ jedne večeri dok se vraćao kući osjeti kako mu netko skida kabanicu s vrata i kad se okrenuo da vidi tko je to vidio je lik Akakija kao se smije i govori mu da kad se nije htio zauzeti za njegovu kabanicu neka mu sada da svoju.

Kao da je osjećao nekakvo prijateljstvo sa slovima koja je prepisivao. neka je slova volio više od drugih. tako da se činilo da mu na licu moţeš pročitati svako slovo što ga ispisuje. ovaj…” i nakon toga bi umuknuo. pomalo čak na prvi pogled kratkovidan. na licu mu je uvijek bio smiješak kada je dobio nešto za prepisivanje. s omanjom ćelom iznad čela.” Akakije se često koristio prijedlozima. namigivao. pa bi i sam zaboravio što je htio reći. pomalo riĎokos.Analiza glavnog lika: Akakije Akakijeviĉ Citat: (str. 392) “Valja naopmenuti da se Akakije Akakijevič ponajvećma izraţavao prijedlozima. onda je i započinjao rečenicu i nije je završio pa je zaboravljao što je htio reći. Tu. topio bi se od radosti: i smijuckao se. takozvane hemoridalne bojelica… Citat: (str. bio je onizak. 385) “Dakle na jednom odsjeku sluţio jedan činovnik. i micao usnama. Citat: (str. tako da je vrlo često započinjao ovako: “To zbilja sasvim. pomalo kozičav.” Akakije je ţivio za svoj posao i rijetko tko bi tko s ljubavlju radito svoj posao kao on. nego ga nisu ni gledali. Podvornici ne samo što se nisu ustajali kad je on prolazio.” . misleći da je već sve rekao. pa kad bi došla na red. on je sluţio s ljubavlju. šarolik i ugodan. Moglo bi se kazati da je sluţio revno – ne. naboran s obje strane obraza. prilozima i raznim poštapalicama koje nemaju nikakve veze. prilozima i. 386) “Nitko mu na odjelu nije iskazivao poštovanje. njemu se priviĎao neki njegov svijet. A ako je riječ bila o nečem posebice nezgodnom. Citat: (str. Na licu mu se zrcalio uţitak. u tom prepisivanju. kao da je kroz čekaonicu proletjela obična muha. 387) “Teško da bi se igdje mogao naći čovjek koji bi tako ţivio za svoj posao. najposlije. imao je čak običaj uopće ne dovršavati rečenice. Ako je bilo nešto nezgodno. takvim poštapalicama koje ne znače ama baš ništa pod milim bogom. ne bi se moglo reći da je taj činovnik bio osobito upadljiv.

na istoj duţnosti. Otac mu je Akakije. npr. on je uvijek bio na jednom te istom mjestu. jedno vrijeme uz potporu biskupa Strossmayera. “Prokleta klijet” i dr. ili da se zove po načelniku Hozdazatu. u činovničkom mundiru i sa ćelom na glavi. otvorili su kalendar na drugom mjestu i opet su ispala tri imena: Trifilije. koje joj se najviše sviĎa: Mokija.lirsko-epske . dramaturg i umjetnički direktor HNK-a. nego prikazuje osobu koja se moţe zadovaoljiti malim stvarima. RoĎen je u Zagrebu 1838.” Dojam o djelu: Meni se djelo sviĎa jer je jednostavno pisano i svatko ga moţe razumjeti. i od svega najvaţnije: pjesnik. Dula i Varahasije!. Uz knjiţevni rad. Djelo je fantastično. prevodilac. pripovjedač i romanopisac. u malograĎanskoj obitelji maĎarskoga. prikazuje malog lika koji voli svoj posao i svoju kabanicu.Akaki pronalazi u malim stvarima velike radosti. Pisac ne prikazuje nekog bogataša kojemu nikad nije dosta ili neku osobu koja ima novca ali nema vlastite sreće.) .Kako je nastalo ime Akaki: Citat: (str. nek se radije zove ko i otac mu. Pogotovao mi se sviĎa kraj kada se pisac saţalio nad Akakijem i osvećuje ga. E. godine. Pa kad je već tako. pa nek mu i sin bude Akakije!” Njegovo radno mjesto: Citat: (str. Šenoine su pjesme. činovnik za prepisivanje sluţbenih spisa. 386) “Porodilji su ponudili da izabere jedno od tri imena. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Zagrebu. Isto tako mislim da pisac ţeli istaknuti da ne mora biti novac taj koji donosi sreću nego to jednostavno moţe biti jedna jadna kabanica. st. na istom poloţaju. Djelo ima i elemenata koji su tuţni. Šenoa je svakako i meĎu najobrazovanijim ljudima svoga vremena. zahvaljujući sugestivnosti. bile vrlo popularne. Opet su okrenuli stranicu – i izronili su: Pavsikahije i Varhtisije. pa opet u Zagrebu. Knjiţevni rad započinje feljtonima u novinama i časopisima (“Zagrebulje”). Pisac upotrebljava groteskni humor da bi prikazao glavnog lika. Sosija. tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima širokog kruga čitateljstva i povijesnom trenutku. Pečuhu. Pravo je studirao u Pragu i Beču. poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika. AUGUST ŠENOA: PRIJAN LOVRO Bilješke o piscu: August Šeona je najsvestraniji i najplodniji hrvatski knjiţevnik 19. kakva su to imena!” pomislila je pokojnica. “Propast Venecije”. Istupa kao knjiţevni kritičar i teoretičar donoseći u hrvatsku knjiţevnost nove ideje o ulozi knjiţevnosti u kulturnom uzdizanju naroda. skidajući prolaznicima kabanice. “Ma. njemačkoga i češkog podrijetla. 386) “Koliko se god mijenjali ravnatelji i svakakvi predstojnici. sad vidim da mu je tako suĎeno. gradski senator i urednik mnogih časopisa. tako da su svi poslije povjerovali da je on valjda i došao tako na svijet već potpuno formiran. To se osobito odnosi na povjestice (“Smrt Petra Svačića”.reče majka. Da bi joj ugodili. kojemu su normalne stvari jedno veliko blago . kulturni i javni radnik. Već kao gimnazijalac Šenoa piše stihove na njemačkom i hrvatskom jeziku. kada pisac opisuje kako izgleda kabanica od Akakija.

. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa finim zapaţanjem ulazi u seoski. majka. Malvina.. svak.pjesničke tvorevine nastale na motivima starih legendi. Likovi: Lovro. narodnih predaja i aktualnih političkih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem na tradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. malograĎanski i gradski ţivot promatrajući sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajući svojim pristupom temelje hrvatskog realizma. AnĎelija. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u pripovijetkama i romanima. otac. Minka sa obitelji. . sestra. August. kanonik.

Tako se Lovro nalazi na studiju jezikoslovlja. Lovrin je otac slomljen sinovljevom boli odlučio zaloţiti sve što su imali da bi platio sinu školovanje. Lovro se osjećao zarobljen i sputavan. stariju djevojku čija je sumnjiva ljepota i još sumnjivija materijalna situacija samo za trenutak zaslijepila Lovru. u jednom času se činilo da se i Lovri osmjehnula sreća . U to vrijeme je u stanu sa Šenoom i Ţigecom.Kratki sadrţaj: August Šeona boravio je na seoskom imanju svog prijatelja. Na Lovrinu ljubav odgovorila je blagim prijekorom iako ga je voljela. razočaravši svoje roditelje: otac ga tjera da se zaposli kao privatni učitelj grofova sina. ali je njegova nemirna priroda teško podnosila stroge zakone svećeničkog liceja. i kad mu se konačno ţivot sredio otac mu zapada u dugove. Očaj koji je Lovro proţivio dovodi ga do spoznaje da je bolje da bude dobar svjetovnjak nego loš svećenik.prijanu Lovri. Lovro je istinski volio AnĎeliju. bilo svećenstvo. Njezin stric doznaje da je Lovro siromah i da se ţeli oţeniti AnĎelijom zbog njezinog novca te zabranjuje vjenčanje. ali se već rano istaknuo svojom inteligencijom i puno obećavao. no znao je da u to nikoga više ne moţe uvjeriti. Tako se daroviti seoski mladić pretvara u očajnog. Duhovnost i učenost crne halje respektirali su Lovrini roditelji. Tada prekida zaruke. Siromašnom je dječaku vrhunac ţivotnog uspjeha. ali to nije mogla priznati jer je on bio svećenik.na studij je došao neuki svećenik iz Dalmacije koji doznavši za Lovrine probleme ispriča priču o lijepoj i bogatoj nasljednici koja nema nikoga. Na jednoj zabavi susreće Malvinu. Tako se Lovro vraća kući. ali to je nestalo kad je susreo Malvinu. te si oduzima ţivot prerezavši si grkljan britvom. Zajedno otputuju na more gdje je Lovro i upoznao AnĎeliju o kojoj mu je svećenik govorio. bez obzira na ţelje i darovitost. . Rado je učio jer je gorio od ţelje za znanjem. August joj ispriča priču o svom prijatelju iz studentskih dana . Lovro je roĎen u mnogobrojnoj siromašnoj obitelji. Ipak. kao i ona u njega. gdje se upoznao s mladom udovicom s kojom se upušta u razgovor o knjiţevnosti: mlada udovica mu govori da rado čita no preteţito na njemačkom i francuskom jeziku jer je hrvatska literatura monotona. Lovro se dobro slagao s grofom i intenzivno učio. ona mu priznaje ljubav no on ju odbija. Lovro je konačno upoznao ţenu svog ţivota i zaljubio se u nju. gledajući u njoj prije svega mogućnost da njihovo dijete proţivi ţivot manje tegoban od njih. sada udatu. Tako upoznaje Minku. Lovro je učio dobro. Dolazi kod AnĎelije govoreći joj da ne moţe više tako. Nakon završetka s poučavanjem mladog grofa Lovro je ţelio nastaviti svoje školovanje no nije dobio stipendiju. Posao mu nalazi kanonik. Na nagovor Šenoe u razgovoru s budućim tastom doznaje da ona nema novca. ogorčenjem otrovanom čovjeka. te slomljen brojnim porazima oboli. Jedino rješenje za Lovru je ţenidba bogatom djevojkom.

razigra mu se mlado srce preko reda. U njoj Šenoa raspravlja o odnosu društva i pojedinca odnosno utjecaju društva na pojedinca. On je prvi knjiţevni lik hrvatske knjiţevnosti koji je seljačkog podrijetla i pokušava postati intelektualcem. prezalo ono proletjeti preko svijeta. sve do intimnih porodičnih slika i ugoĎaja. visoke tornjeve. a ovamo ustadoše kidat ga od svijeta. ne pita za njegovo znanje i kvalitete već gleda njegovo porijeklo (“Svijet obično ne sudi mladića po duševnim vrlinama.Analiza glavnog lika: Lovro Tragična sudbina intelektualca seoskog podrijetla. Nemirna duša ne moţe naći utjehu u zatvoru društvene konvencije već traţi slobodan prostor u razvoju vlastitog intelekta. .“ Ali tek što je vidio vanjskoga svijeta stadoše ga kidati od njega (“… ţarkomu srcu mladića bijaše svijet preuzan. Često se ljudi klanjaju plitkoj glavi jer je uvrštena u red javnog zvanja. čiji teški ţivotni uspon svršava tragedijom umjesto zasluţenim trijumfom. Šenoa je obuhvatio čitav niz dogaĎaja. Društvo uvjetuje razvoj čovjeka. a za njegov udes kriva je okolina u kojoj se kreće i koja ga ne prihvaća. Slijedeći geslo iliraca “Prosvjetom ka znanju” Šenoa je traţio baš takve motive koji će zaintrigirati tadašnje društvo a i istovremeno prenoseći svoje poruke njima.August Šenoa (Vijenac.) Prikazujući prijelomna razdoblja u našoj povijesti. silu ljudi. više svijeta. 1874. Njegovim prvim dolaskom u grad otvaraju mu se novi vidici i on zaţeli uzeti komadić slasti što ju je zamišljao u gradskome ţivotu: “Kad je Lovro vidio velike kuće. kad su mu po prvi put zagrmile velike orgulje. budeći time svijest naroda i prikazujući mu njegovu pravu društvenu zbilju. od velikih ratničkih podviga do ţučnih rasprava u Hrvatskom saboru. zatvorit ga u sebe…”). Svojim motivima i vještim pisanjem Šenoa je stvorio po prvi put u povijesti hrvatske knjiţevnosti čitalačku publiku. obiljeţivši tako čitavo stoljeće. Lovro je osoba iznimnih intelektualnih sposobnosti ali zbog njegova podrijetla društvo ga odbacuje uzrokujući time njegovu propast. Utjecaj sredine na pojedinca U svojoj pripovijest Prijan Lovro Šenoa nam daje portret tragičnog junaka Lovre čija je sudbina odreĎena sumornošću sredine u kojoj se taj junak kreće. već po školskim svjedodţbama ili kasnije po većem ili manjem zvanju. jer ne spada u koju od društvenih kasta…”). često se javlja u našoj knjiţevnosti. Zbog takvih teţnji čovjek u tadašnjem društvu biva proganjan i njegova je sudbina samo niz sankcija uvjetovanih društvenim okolnostima (“… vaša ţrtva nije ništa drugo nego obična posljedica naših društvenih okolnosti…”). često rugaju se umniku jer je ništa. od ţivota plemstva do malih graĎanskih obitelji. Vještom fabulom uspio je stvoriti mostove izmeĎu prošlosti i sadašnjosti. Slikar hrvatske društvene stvarnost “U historičkom romanu moraš analogijom izmeĎu prošlosti i sadašnjosti narod dovest do spoznaje samog sebe.” . obuhvativši time sve aspekte društvenog ţivota u Hrvata.

K tomu malo sunca. moţe li u naših okolnosti postati kakav zanimljiv junak romanu?” Nato joj Šenoa odgovara da junaka ne treba stvarati nego da je dovojlno okrenuti se oko sebe da bi se našlo junaka. hvala budi bogu. koja. i sve se više počeli okretati stranoj knjiţevnosti zaboravljajući svoju. al im se nameću kojekakve vrlo obične prepone kojih vrlo običnim načinom uklone. Taj izbor dvostruke fabule upotrijebljen je zato da bi se stvorila čitalačka publika na hrvatskom jeziku. do 1870. U svojim djelima Šenoa je najavio realizam koji stiţe u Hrvatsku na izmaku snaga europskog realizma. Preteća realizma Šenoino razdoblje nazivamo protorealizmom koje prethodi realizmu u Hrvatskoj. Do tada su čitatelji bili zatrpani gomilom jeftinih romana jednakog zapleta. pa budu. Knjiţevnici se kritički odnose na društvo iznoseći u svojim djelima sve aspekte tadašnjeg društva. tipove junaka koji nose osobine odreĎene skupine ljudi. nikad ne miruje? Vazd jedno te isto. Šenoa u ovoj pripovijetci kritizira ondašnje društvo. mjeseca cvijeća. ondašnje pisce. vječne promjene ţeljna. moţe se ga naći u svakodnevnom ţivotu. mogu li naši pisci stvoriti velikog junaka: “Jesu li pisci kadri naslikati u malenu okviru velika divske slike. Dvoje mladih se zavoli. Rekao joj je i to da upravo zato što smo mali narod . Znanost se postavlja kao temelj ljudskog ţivota i odbacuje se mistika i religija. A kakvu hranu davaju naši novelisti toj nestašnoj ptici koja leprša od mjesta do mjesta.Stvaranje ĉitalaĉke publike Šenoa u svojim djelima vodi dvije fabule. Te je ideje Šenoa prikazao na samom početku Prijana Lovre dobivši time izliku da prikaţe još jedan društveni problem. svoji. probodu mačem i umru: “Samo katkad uĎe kojem piscu u glavu. suza – i pripovijest je svršena. Javlja se bijeda i ideje o utopističkom društvu jednakih. Dojam o djelu: Ovo djelo zasluţuje prolaznu ocjenu zbog skupljene fabule koja je morala biti malo više razrijeĎenija. Dok je ljubavnu fabulu pisao romantičarski.” Nato se ona pita jesu li pisci kadri u malen okvir naslikati velike divske slike. Realizam Realizam je razdoblje u knjiţevnosti koje traje od 1830. drugu je vodio iznimno realistički prenoseći svoje poruke čitaocu.” Ona kaţe da rijetko kojem piscu uĎe u galavu da se ta junakinja li junak otrovaju. vječna monotonija. jednu ljubavnu a drugu temeljenu na povijesnoj graĎi. pače umrijeti od suhe bolesti ! Vječna idila. Šenoa je u svojim djelima uspio iznijeti na vidjelo probleme tadašnjeg društva i potaknuti nacionalnu svijest. probosti. te ono zahtijeva još rada na njemu. U tom razdoblju dolazi do naglog uzdizanja graĎanskog društva. te junak ili junakinja moraju se otrovati. tj. misao ţiva i brza kao ptica. stvaranja sve većih klasnih razlika izmeĎu onih koji imaju i onih koji nemaju. Bilješke o djelu: Djelo je posve realistično. To prikazuje kroz razgovor njega i crne udovice koja je iskazala svoje misli o hrvatskoj knjiţevnosti i koja govori: “Ţenska ćud je strasna. Afirmiraju roman kao knjiţevnu vrstu i stvaraju tzv. fantazija bujna.

rodi tolike borbe. i povijest ljudskog srca u nas toli razlika.koji je imao tolike borbe upravo mi moţemo napisati najljepše romane: ”Upravo okvir naše malešnosti koja sapinje često smjelu dušu i ţarko srce.” . tolike sukobe da će dušu silno potresti. toli ţivada našim piscima ne treba nego prepisati je pa su napisali najljepši roman.

Neko je vrijeme on tako učio njegova sina. njegovog prijatelja Lovre. Nakon završenih svih ispita Lovro je čekao samo da mu dodjele mjesto u jednoj od hrvatskih gimnazija. Lovro je sin iz slabo imućne slovenske obitelji. Taj je dogaĎaj jako povrijedio njegovu obitelj. I on je imao na umu da se oţeni tom djevojkom sve dok mu Šenoa nije otvorio oči i rekao da je to stara usidjelica koja neće donijeti miraz udajom jer njen otac ima još šestero djece na koje treba podijeliti svoje bogatstvo. Grof mu je pomagao da dospije u orijentalnu akademiju putem veza. a nije bio samo novac u interesu. I tako Lovro otiĎe u Split i tamo upzna tu djevojku po imenu AnĎelika u koju se on i zaljubio. Neko vrijeme otac mu je slao novac ali je nakon toga zapao u velike dugove i nije mogao potpomagati Lovri. Lovro je počeo učiti za svećenika. Nakon završenog trećeg tečaja sveučilišta Lovro odluči otići u Zlatni Prag. a pošto je Lovro bio od malih nogu jako inteligentan i ţeljan znanja roditelj su odlučili da on bude svećenik. ali nije bilo uspjeha jer je bilo jako puno kandidata i Lovro nije uspio. on je savjetovao Lovri nakon što je čuo njegovu priču da traţi bogatu djevojku da se oţeni. I dok su jednog dana Lovro i Šenoa bili u jednoj kavani priĎe im jedan debeli čovjek kojega su trebali podučiti. I sad nakon tog pročitanog djela postavljam si pitanje da li je bolje biti glup i bogat ili pametan i siromašan!? . ali i tu je bio razočaran jer ga nisu ga primili. Poslije tog saznanja Lovro je odustao od nje. Kad je Lovro to doznao on se ubio u stanu u kojem je ţivio tako da si je britvom prerezao grkljan. Kada je njegov otac pročitao to pismo on je odlučio da će Lovri pomoći i da će mu dati sav novac samo da ostvari svoje ţelje i da otiĎe u Beč. i jedan od Ďaka mu je savjetovao da ide u Hrvatsku raditi kao učitelj a Lovro to prihvat. ali njemu je bilo neugodno da je on na teret tuĎoj obitelji i on je odlučio da okuša sreću tako da se upiše u orijentalnu akademiju.novac. ali on se zaljubio i shvatio da kao svećenik neće moći nikad imati voljenu osobu pokraj sebe i on je odustao od svećeničkih studija. kroz razgovor je doznao da je ona bogata a to je upravo njemu trebalo. U meĎuvremenu njen je stric doznao da je Lovro potekao iz siromašne obitelji i zabranio AnĎeliki vjenčanje s Lovrom. bogata djevojka koja će izbaviti njegove roditelje iz dugova. Nakon toga Lovro odluči pisati molbu u ministarstvo da postane učitelj. i on mu savjetova neka ide u Split jer on pozna jednu mladu djevojku koja ţivi sa stricem a bogata je. inteligentnog. AnĎelika se zaljubila u njega i odlučili su tu vezu okruniti brakom. Lovro je u Pragu upoznao djevojku po imenu Minka. Roditelji su ţeljeli da im se bar jedno dijete digne na imućan poloţaj.Kratki sadrţaj: U pripovijesti prijan Lovro Šenoa je opisao tragičan udes mladog učitelja. Kad je odlučio odustati od svećeničkog reda pozvao ga je predsjednik k sebi da uči njegova sina i Lovro pristane. I tako završava ţivotna priča mladog. učenog čovjeka koji je imao znanja za velike uspjehe ali nije imao ono najvaţnije . jer je njegova majka samo ţeljela da ga vidi u odori svećenika.

širokih plećiju. al i vrlo ţacave. al ubrzo zapita me smiješeći se: . u srijedi široko. mišljah u prvi mah. Osobito rado govorila je franceski.” (str. Bijaše visoka. gipka. udarati u glasovir i više toga. plavka mnogo meĎ sobom čavrljali o cvijeću. Kad bi zapodjela ţivahna prepirka o kakvoj neznatnoj stvarci– a toga je bilo zaonda dosta – šutio Lovro marmorkom te bi samo potkraj govora ironičkom izrekom izvrnuo cijelu raspravu na šalu. veoma mnogo znade. da joj je mjesečina padala na sjajnu kosu i iskrami se preljevala u tamnih očih. tanka.Al Minkin posmjeh ne bijaše smiješak anĎela od šesnaest godina. Ljepa je. I Lovro biješe tom jeziku vrlo vješt. tamne. bujna i vesela. to nije rascvala ruţica . Umjela ona više jezika.) Istiniti opis Malvine: Mjesečina pokaza mi cijelo joj lice. pa je francesku knjigu i dobro poznavala. crnooka i zlatokosa. usnice bijahu vehle. svečano. usne tanke. a oči male. Nešto me odbijalo od njega.to je usidjelica koja doziva u pomoć mjesečinu da joj pozčati uvehlo lice. Bio je čovjek srednjeg stasa. blijedo. o glazbi.” (str. nos fin.) Opis Minke kakvu je vidio Lovro: “Na prvi mah smetoh se ponešto. duga. stisnute. visoko. čelo mu bilo široko. 12. da l’ prizrela djevojka. Uprla bje glavuo ruku. Po prvom razgovoru razabrah da je Lovro vanredno darovit čovjek. umjela crtati. uvehlo. Ne. Iza širokih rukava tamne svilene haljine virile bijele drobne ruke a nad čelom treptila zvijezda od brušene ocjeli. blijeĎana lica. zdola posve šiljasto. . kosa crna i glatka. brčići slabi. o Berangeru i o koječemu. a pametna. To ne bijahu cvatući obrazi mladosti. 13. Minka prepa se mog pogleda i okom joj sinu iskrica demonske ljutine.” (str. o suncu. krasna profila. vrlo ţiva.Analiza likova: Prijan Lovro “Po naglasku sudeći bijaše pohrvaćeni slovenac. Kraj svih tih vrlina ne bijaše mi Lovrin prvipojav prijazan. kratko poput epigrama. 18. Nije dakle ni čudo da se mladi svetac i crnooka. reć bi uglasto. svjedočice zrelijih ljeta. Zadrhtah. Nisam znao da l’ je mlada.Šta ste zamukli? . da mnogo. ţmirkave. al i apodiktički. Bio je pod silu miran. cijelo lice bijaše osuho. al neobični sjaj njegova oka odavao je da je čovjek strastven. pod očima si vidio nagrešpanu koţicu. 47. koščast. vanreda pametna. Od nosnica prema kraju usnica pruţile se dvije crte.) “Govorio je sprvine polagano. Glava neobično velika naličila posve kugli. tamne kose u uvojke spletene i tamnih ţarkih očiju. lice osuho. pravilno u dvoje razdjeljena. Mladica biješe ţiva.) Malvina: “U vlastelina bila ljepušna jedinica. prepličući govor franceskim dosjetkami.“ (str.

Dojam o djelu: Meni se djelo svidjelo pogotovo zato jer su takve stvari još i danas aktualne. Laura osniva hajdučku skupinu. sadrţi i tajnu Laurine prošlosti. poziva Ivicu. Oni prekidaju. nalzi se i spis Ivice Kičmanovića. siromaštvo ga je primoralo da ostane na selu. a kada dolazi Laura Ivica se zaljubljuje. gdje mu roĎak (kumordinator Ţorţ) sluţbuje. Laura odlazi na selo i diţe kuću kraj Ivičine. O djelu: Ovo djelo je svojevrsna biografija pisca. oţenio se. i realističkim mozaikom. Ivica se opija. Odlazi u grad. nego je dovoljno da prelistamo našu povijest i dobili smo junake koje ne treba da opisujemo onakvi kakvi nisu nego istinit izgled i istinite osobine. biti ugledan u društvu i imati moć. Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se zbiva u Hrvatskoj u 19. Ivica tu upoznaje ţivot. Ako je osoba iz slabostojeće obitelji onda je jako mala vjerojatnost da će doći na poloţaj o kojem mašta tj. meĎu ostalim. Putovao je po Hrvatskoj. smatra se njegovim najvećim djelom. a Laura i Miho nestaju iz sela i natanjuju se u dvorcu u koji Miha dovodi Ferkonju . . Na svadbi otima Anicu i ubija ju u šumi. meĎu hrpama sličnih spisa. ANTE KOVAĈIĆ: U REGISTRATURI Bilješke o piscu: Ante Kovačić je roĎen 1854. u Celinama kraj Sutle. st. ţivio u oskudici. g. Pisao je još od ranih dana i to liriku i epiku. Svoje dane provodi u knjiţevnosti i borbi za egzistenciju. Kratki sadrţaj: U registraturi.čovjeka iz Laurinog djetinjstva. Spase samo kovčeg. a Ţorţovom nepaţnjom izbija poţar te je njen integritet sačuvan. Iako darovit učenik. Isto tako sviĎa mi se to kako je pisac dokazao da naši pisci nisu bezvrijedni i da mi ne moramo izmišljati junake i uvrštavati ih u nepostojeće vrijeme i mjesto. U gradu se Mecena razboli i Laura mu umjesto lijeka daje otrov. Na kraju je uhvaćena. u kojoj ţeli s njim ţivjeti. On potiče hrvate da počnu čitati vlastito bogatstvo i da se ne trebaju sramiti onog što jesu i glumiti ono što nisu čitajući izričito stranu literaturu. On se ţeli odškolovati do kraja. ubija Ferkonju i bjeţi. Bio je bistar seoski dječak i to ga je dovelo u Zagreb u kuću Mecene. te na kraju završio u Vrapču. koji. Zbog toga mora napustiti grad i Lauru. nedaleko od Marije Gorice. članke. a zaljubljuje se u Anicu. a od oca saznaje da ga Laura vara s Mihom. s brojnom obitelji. potpali registraturu i izgori. Tim djelom Šenoa daje kritiku svog vremena koje je i danas prisutno. dok ga zagrebački kaninik nije stipendirao do studija prava. pipovjetke. koji ne pristaje. romane… Smatra se najistaknutijim predstavnikom hrvatskog realizma. i jednom ga Mecna zatekne u Laurinoj sobi.

. nakon toga je mladić uhvaćen u koštac s dvije ţene. skrivena je razbludnost i hedonizam. Prisiljen je na skromnost. on voli selo i svog oca i majku.isto kao i Ivica. Prvi dio romana pisan je u prvom licu. koji ne pronalazi svoj unutrašnji mir. Ivica Kičmanović. Njegov lik kao i ostali prolazi kroz promjene. koji s vremenom prerasta u patnika. Njegova stvarna uloga je da se ulaguje Meceni.Analiza likova: Ivica Kiĉmanović On je u početku naivni mladić. nade su laţne. To po meni daje jaku uvjerljivost i snagu djelu. godine. U početku je zbunjeni dječarac koji ne shvaća sve što se dogaĎa oko njega. pretvaraju se. Ona je jako emocionalna. Odlazak u grad ga mijenja. Ipak. Laura je lik pun suprotnosti i unutrašnjeg nesklada. Mecena Mecena je laţni dobročinitelj. a kasnije ga je ţivot učio na sve gore i gore stvari. Njegov dobar glas počiva na neobjašnjivoj činjenici da ljudi imaju visoko mišljenje o njemu (bar oni koji ga ne poznaju). i pokazuje čovjekovu ţelju da se pretvara da je ono što nije. Ne toliko velik kao Laura. njegova prva ljubava i famme fatal. Laura Ključni faktor Ivičina ţivota. bez vidljivog cilja na obzoru. Ustvari je priglup i dvoličan čovjek. Prisilno odrasta u rezigniranog čovjeka. a cijelo djelo je naizgled laţno i dvolično. Bilješke o djelu: Roman “U Registraturi” objavljen je u Vijencu 1888. MeĎu ostalim ona je i glumica i to takva koja glumi iz osobne koristi. glavni lik romana. drugi i treći dio romana pisani su u trećem licu . koji shvaća okolinu. da bi na kraju završio kao nesretni alkoholičar. Dojam o djelu: U ovom djelu naturalizam je izraţen u svoj svojoj grubosti i jednostavnosti. rad. U djetinjstvu je bio sretan. fabula je izraţena pomoću hrpe laţi. On je oličenje nesklada izmeĎu ţelje i stvarnosti. Laţ je prisutna svuda. ali eksplicitno mu je zabranjen svaki komentar. dok je on u stvari samo Mecenin rob. te stoga mislim kako ovo djelo laţi govori jednu veliku istinu. rastegnutog na više strana. Nakon toga dolazi faza mladog štićenika.ulogu pripovjedača preuzima pisac. siromaštvo i seoski mentalitet. Nastao je u zreloj fazi Kovačićeva knjiţevnog stvaranja i obiljeţava vrhunac njegova stvaralaštva. Iza njegove površinske kreposti. Ipak to nije baš toliko čudno ako se uzme u obzir da je i on jedan glumac. Njena privlačnost ga u isto vrijeme i privlači i odbija isto tako kao što i on nju privlači i odbija. pripovijeda svoj ţivotopis. Likovi laţu. Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake. ali sasvim dostatan da zavara okolinu. Njezin ţivotni put pun je razočaranja i ona na kraju ostaje nezadovoljna . Kumordinator Ţorţ Laţni lik.

romanističke i naturalističke elemente.” . U fabularni tok uključeni su mnogobrojni likovi iz seoske i gradske sredine koji oţivotvoruju najznačajnije društvene pojave u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. “Nato se ispravi iza stola. “U registraturi” je realistička poluautobiografska freska u 3 dijela u kojoj pronalazimo realističke. Romantički elementi u djelu dolaze do izraţaja u crtanju lica. sir i maslac. Ivica Kičmanović u toj epizodi pojavljuje se kao registrator koji ima šezdesetak godina. crno-bijela tehnika i u patetičnom stilu kojeg Kovačić ušotrebljava. njegov dolazak u grad. Roman ima čvrstu fabularnu okosnicu i opisi su konkretni i detaljizirani. Već u prvom dijelu romana suprotstavlaju se dvije sredine: selo i grad. U središnji fabularni tok uključuju se epizode iz seoskog ţivota koje ilustriraju nove društveno-ekonomske odnose u selu i psihologiju sela.. U drugom dijelu romana fabula se obogaćuje novim elementima. Realistički elementi djela pojavljuju se u socijalnom-psihološkom motiviranju lica. koji je vadio iz torbice šljivovicu. oštra vida i dugačka nosića. U prvom dijelu romana prikazano je djetinstvo Ivice Kičmanovića i seoska sredina iz koje on potječe. koji dolazi u grad sa ţeljom da postane gospodinom.. mala.Okosnicu fabule čini ţivotna drama seoskog mladića Ivice Kičmanovića. poznanstvo s Laurom i protjerivanje iz Mecenine kuće. Treći dio romana donosi niz novih zapleta i iznenaĎenja meĎu kojima je najbolje i najsnaţnije opisan tragični rasplet ljubavnog trokuta Laura-Ivica-Ančica u kojemu svi umiru. Romantički elementi izraţavaju se u Ivičinom odnosu s Laurom. stoljeća. šiljasta ţenčica. Uvodna epizoda koja se zbiva u registraturi odstupa od vremanskog redoslijeda. te nekako neblagovoljno pristupi u blizinu oca.

. a scenom dominira izopačeni lik Laure. koji se uz pripovijetke smatra najprikladnijim karakteristika je razdoblja realizma. Laurin lik tipičan je primjer jednog upropaštenog. malo kaj koštala se ona kaj vredila! Čekaj. ali se pojavljuje još jedan vaţan element realizma.sve to u jedan tren.Svi dogaĎaji realno su prikazani. što se očituje u izraţavanju ţidova koji ima problema sa hrvatskim jezikom pa frflja: “Šta hoštala pitati. ja iskala profita jako mali.. ali tako da joj vrat bijaše pilom prepiljen. a u crnim očima usplamsa joj strast i hladnoća. ubijajući ih na najstrašniji način. Ona mi se nasmješi rajskim.. osoba izigranih osjećaja i nesretne ljubavi. neopisivo milje i ljut prezir. ja račune pogledala da vidite kaj mene koštalo. Naturalistički elementi javljaju se u završnom dijelu romana kada se fabula razvija u smjeru fantastike. “Ja isaĎoh iz Mecenine sobe i sretnem na stubama divnu Lauru. kunule! Hm. anĎeoska dobrota i zmijska zloba.” U nizu drugih scena kao što su Krvava svadba i Ančicina smrt pronalazimo zlobu jedne fatalne ţene imena Laura. svaki čovjek govori karakteristično. u ovom slučaju romana.” Sam izbor knjiţevnog roda i vrste. Danas ionako trgovac nikaj profitirala. Laura je istovremeno njeţna osoba. jezik sredine. Tako pripovijedahu da su ovu ţensku našli iskopanih očiju i otkinutih uda.” . nesretnog ţivota. Ona je jedna propala ličnost sklona samouništenju kao i likovi većine realističkih romana.. Naturalistički elementi u djelu dolaze do izraţaja u opisivanju zločina koje čini Laura i njena druţba. onu opet odrubljene glave. poţudnim osmijehom. “Groza i uţas zaokupio i bogate i siromašne jer je taj ţenski stvor u svojim razbojstvima mučio i nakazivao ţene.

Opisom se sluţi za opisivanje vanjskih izgleda likova tako da ističe sve njihove osnovne karakteristike i društveni poloţaj.. osvetoljubljivost i ljubomoru na Ivičin sretan ţivot sa drugom ţenom. smiluj se. ali to je djelu dalo neki grozovitiji. monologa. sposobna je u jednom trenutku promijeniti nekoliko raspoloţenja da bi postigla cilj. da bi već u sljedećem trenutku... strahotu i zvjerstvo u svom nagnuću vrele krvi. A za drugo mi nije stalo! Ja ne gledam koliko potiče krvi. promijenila svoj stav i pokazala svoju pravu ličnost. Kovačić je u karakteriziranju svojih likova primijenio različite postupke poput opisa.Da ćeš je vjenčati. ona je degenerirana ţivotna sila koja svladava staro i mlado.. smiluj!” .. pokvarenu i zlobnu: “Smiješno je. ţivotnu strast koja drijema u svakom čovjeku i budi se. “... pripovjedačke komentare. Hi.smrću Anice. sad više sad manje ostavlja sad većih sad manjih tragova.. ali istina.” Osim lika fatalne Laure pojavljuju se još neki likovi vaţni za razvoj fabule i za knjiţevnost realizma..” Laura je produkt propale sredine.. pripovijedala mi. subjektivne forme. izvrsna glumica. Ali pamti razbojničkog ţenskog harambašu: nikada nijedna neće biti tvojom dole ja na ovim ramenima slobodne glave. govorim i ţivim! Oh. mili moj! Vrati mi svoju ţarku ljubav. hi... hi! Suviše smiješno. Ďače Ivica. a ja ću za sve vjekove biti tvojom robinjom! Ljubit ću prah za tvojim stopama! Gazi po meni kao po kolevu crvu: samo da sam uza te. Kovačić je u iznošenju Laure preţivio. nešto otegnut gospodin u dugačkom istrošenom kaputu i silnih bokova koji mu padahu čak na prsa...” Jedan od najokrutnijih Laurinih zločina bila je zasigurno Krvava svadba koja dokazuje Laurinu zlu ćud.. ni pomilovanja nego samo od tebe! Od tebe. Tvoja je Anica ono seljačko dijete. nakon Ivičina odbijanja.. naracije.. “Nju! Nju! Nju!. Milan Marijanović Lauru opisuje ovako: “Laura je fatum.” . “Ja ni od koga ne trebam oproštaja.. znaj i pamti da je Laura odrţala riječ. Laurino zlodjelo završava tragučno . koštunjav.. ispričala mi sve. ne računam koliko je mrtvih glava.Laurino ponašanje graniči sa ludilom. bolniji prizvuk. milslim. ujedno je i jedan od glavnih pokretača radnje. dijaloga. visok. ako si još u ţivotu.. nosi razor i nesreću. A ti. samo da s tobom dišem. Kada je molila Ivicu za oprost i priznala mu svoje zločine ponašala se poput nevina janjeta: .

Laura najzad pokušava pridobiti Ivicu no on je ponovno odbija opredjeljujući se za Ančicu i tako se stvara posljednji ljubavni trokut romana Laura-Ivica-Ančica. a često su i humorističkog karaktera. a zatim Laura ubija Ferkonju. koja je nesretan slučaj iako je mirisalo na Laurino maslo. svoje stavove i ideje.Mnogo zanimljiviju karakterizaciju likova Kovačić je stvorio dijalogom i monologom jer upravo putem njih dobivamo pravu unutarnju sliku pojedinog lika.evo. Prvo Laura-Miha-Justa. a nakon Justine smrti. Ljubavni trokuti u romanu jedni su od glavnih pokretača radnje. Ţorţov govor vaţan je i u psihološkoj karakterizaciji njegova lika. stvara se novi trokut Miha-Laura-Ferkonja.smrću. Treći dio romana je onaj koji donosi najviše ljubanih trokuta. Jedan od likova koji je najbolje okarakteriziran govorom je kumordinar Ţorţ. seljaci i graĎani... što je postignuto razvlačenjem. Navedeni se ljubavni trokut raspliće tako da Laura i Ferkonja ubiju Mihu.” . uhvatilo.tepaše kumordinar. kako bi prikazao da je na višoj razini. Prvi ljubavni trokut činili su Ivica-Lura-Mecena što je Ivici uzrokovalo protjerivanje iz Mecenina doma.. proţivljavanja i stanja.. odnosno ponavljenjem slogova pa i čitavih riječi. U karakterizaciji likova još su vaţna i imena koja imaju funkciju opisivanja likova. odnosno pripovijedanja. iako najčešće pogrešno. a očima bulji u tamne prostore Laurinih soba. Svi likovi govore različito. Jedna od najzanimljivijih metoda karakterizacije likova je metoda naracije. vuklo i srušilo! To bi-bi-jaše smrt! Ne-ne-mo-gu!” U ovom slučaju Ţorţ iskazuje osjećaj straha. naime svojim pokretima i izgovorom on otkriva svoje stanje: “Strah-ah-hota! Uţas! Ne ne-ne-mogu! . . Gotovo svi likovi u djelu imaju svoj nadimak koji se točno prilagoĎuje karakteru pojedinog lika: Zgubidan. On kao pogospoĎeni seljak upotrebljava strane izraze... To bijaše djelo harambašice Laure. “Trećega dana naĎoše seljaci u obliţnjoj šumi nakoţenu mladenku Ančicu mrtvu pod mostom. uhvatilo me. Lik otkriva svoj odnos prema ljudima i pojavama. Bombardirović. Vanča. MeĎu zločinačkim ostacima zamjetiše ljudi s uţasom da joj je krvoločno suha odlomila grudi. a Ančica na kraju završava tragično .

Umro je 1948.. Iako je Kovačić bio kritičan i pomalo ironičan prema selu. Pun je razumijevanja prema selu što se najbolje ističe u opisivanju Ivičina djetinstva. Begović je dramski pisac i bavi se ljubavnim i bračnim temama.. otuĎuje se od ljudi i doţivljava fizički i psihološki slom. U času pomračenja svijesti zapali registraturu. od kojih je najpoznatija Dva bijela hljeba. godine u Vrlici.... u kojoj i sam izgori. Grudi joj bijahu razgoljene.. krvoločna ţenska bića. grad je uvijek bio prikazivan ko leglo zla u kojem ţive laţni dobrotvori. od kojih je najpoznatiji Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca. Dok su opisi sela prava idila. u jednoj prostoriji male barokne jednokatnice sa visokim parterom i mansardom. Osjeća se njegova privrţenost selu moţda zbog toga što je i on potekao sa sela.Naposljetku. izdana od svojih drugova. godine u Zagrebu. Sluţbovao je kao profesor u Splitu. Radio je kao profesor knjiţevnosti u Glumačkoj školi. Pisao je i novele. godine Tema: Psihološka razmatranja na ljubomoru . Vrsta djela: Drama Mjesto radnje: Radnja se dogaĎa u Zagrebu.. Kovačić selo prikazuje s ljubavlju. studij slavistike i romanistike u Beču i Zagrebu. gospodski čmarovi. Dobar je poznavalac teorije drame i svoja je dramska djela oblikovao izgraĎenom dramskom tehnikom. koji je dramatiziran pod naslovom Bez trećega. Pukoše smrtonosne cijevi i pogodiše je meci. Vrijeme radnje: Krajem veljače 1926. On je dramski pisac. ali ne protiče iz njezina tijela ni jedna kap krvi. Tu se dogodilo čudo na stratištu. a kasnije je radio kao dramaturg i reţiser u Hamburgu i Beču. ali ona stajaše nepomično poput mramorna kipa. Ustrijeliše je. propali pjesnici. u Kuševićevoj ulici u Gornjem gradu. opisi gradova prikazuju se kao gnijezdo moralne truleţi i ruţnoće.. Poslije je bio na mjestu ravnatelja Drame u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Begović je romanopisac i ostavio je nekoliko romana. Srednju školu je završio u Splitu.. novelist i romanopisac. u jednoj jedinoj noći. MILAN BEGOVIĆ: BEZ TREĆEGA Bilješke o piscu: Milan Begović roĎen je 1876. Zbirkom pjesama predstavio se kao pjesnik erotskih motiva i hedonističkog shvaćanja ţivota. bijaše uhićena Laura i odmah strijeljana: “Sudilo joj na smrt.” Ivica kao posljednji tragičar predaje se alkoholu.

.

.Psihološka razmatranja Struktura djela: Dramsko djelo sa psihološkim razmatranjima na ljubomoru. Dok je u Krleţinoj Agoniji postignuta maksimalna povezanost i uslovnost lica i prilika u kojima oni ţive. istančan i raznolik. dvoje je dosta.Problematika koja se obraĊuje u djelu: . te poratnog razdoblja . katkada u uslovnoj povezanosti o piščevom imaginacijom. pa je ta povezanost izraţena u dramaturškim finesama u samoj zamisli i razradi drame. nego mogućnost – a to postoji uvijek u mislima onoga koji strepi za nekoga koga voli – da bi mogao stupiti u akciju bilo tko. koja nije posljedica jednog fakta nego jedne dispozicije.Sadrţi mnoga objašnjenja.Pokušaj realizacije jedne tipične društvene drame – ljubomora na mogućnost nevjere . tko bi mogao biti onaj treći. koji u drami predstavlja samo pretpostavljanu ali ne i stvarno poznatu ekspoziciju.ObraĎuje se stanje Markove bolesne ljubomore koji se bavi mišlju da ga je ţena iznevjerila dok je on izbivao od kuće . kao objašnjenje pojma ljubavi .Intimne uspomene . Ljubomora je kao i ljubav. dok je u Begovićevoj drami čak i dramski intenzitet postignut artističkim putem kao što je psihološko nijansiranje dosta nategnuto i djelomično podloţno čisto erotskim elementima.Opis prilika i ţivota ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema društvenim i političkim zbivanjima . Mogućnost nevjere je kao teza prikazana kroz uzrok ljubomore s time što je akcentiran prethodnim upoznavanjem Gige i njenog ţivota. djeluje kao konstrukcija u kojoj nije ostvarena idealna harmonija izmeĎu pojedinih rješenja i dramaturške cjeline. Njegova naklonost prema humoru je izraţena u komediografskim tekstovima. Drama unatoč minucioznoj obradi pojedinih prizora i senzibilnoj razradi lika Gige.Oslikava se galerija likova iz dana prije prvog svjetskog rata. Pisani jezik lagano teče i ima svoj osebujni ritam i ponekad se dobiva utisak da u tom jeziku postoji nešto iracionalno i neuhvatljivo. Za ljubomoru izmeĎu dvoje ljudi ne treba da postoji onaj treći. Begovićev smisao za humor koji nije pršav i glasan već dobrodušan.Dramaturška funkcija šutnje . za vrijeme rata.Dramaturška funkcija sjećanja . tu ne treba trećega. Tu se primjećuje da progovara pravi umjetnik koji osjeća i estetski vrednuje riječ.Scenski oţivljava poistovjećivanje lika Gige sa likom Laure (Bez trećega – u agoniji) .

ekstatičkom stanju. Proust stvara ciklus Recherche du temps perdu (U potrazi za izgubljenim vremenom). što nije bilo i jedina boljka njegova ţivota (peludna groznica. srpnja 1871. kod Begovića nema pravih i direktnih konflikata. već se niţu dogaĎaji koji pospješuju dramatsku radnju. Prvo djelo objavio je kao 25-ogodišnjak. Kratka bilješka o djelu: Gigin suprug Marko uvojačen je i zarobljen. Odmah poslije toga počinje pisti i roman Jean Santeuil koji je objavljen posmrtno. koja nema direktnog povoda. U djelu GospoĎa Walewska se osjeća utjecaj Ive Vojnovića. ali Markov povratak izaziva veliki sukob koji proizlazi iz ljubomorne sumnje. Les Plaisir et les jours (Zadovoljstvo i dani). studenog 1922. godine kao sin doktora Adriena Prousta i Jeanne Weil u Parizu. On se moţe predočiti pomoću paralele s Krleţom i njegovim shvaćanjem dramskog.Inspiracija iz sliĉnog djela: U svojim djelima lutao je bez prave orijentacije i kontinuiteta kao i mnogi drugi hrvatski dramatičari njegovog doba. Već kao devetogodišjak proţivljava prvu krizu astme. On ţivi i kida se u toj ljubomori zasnovanoj na indicijama. zaokupljen unutrašnjim lomovima pojedinca koji se dramaturški transformiraju u direktne sukobe s okolinom i društvom. Prijelazom u 20. ali je ipak uspio iskazati jedan svoj lični odnos prema dramskom. stoljeća. Ta djela su još uvijek pisana po šabloni tradicionalnih romana 19. koji je vidljiv i u nekim drugim dramama koje su izrasle na kozmopolitskim ili čak pseudokozmopolitskom shvaćanju. Begovićeva paţnja je koncentrirana na dosta namještenih detalja i zapleta. – 1927. bolest srca). Jedna Swannova ljubav. Marcel Proust umire 18. Shrvan bolešću s kojom se borio cijeli ţivot. Završio je fakultet političkih znanosti na Sorbonni u Parizu. Giga po svojim reakcijama podsjeća na Lauru i daje zavisnost o Krleţinoj Agoniji. Zavičajna imena – zavičaj) • Vojvotkinja de Guermantes • Sodoma I Gomora • Zatočenica • Bjegunica • PronaĎeno vrijeme Sodoma i Gomara je zadnji roman koji je izdan za Proustova ţivota. Njegova ga supruga vjerno čeka. Ponašanje Gige po svojim reakcijama podsjeća na Lauru.): • Put k Swannu (Combray. stoljeće. dolazi i do prijelaza u stvaralaštvu. g. Zavičajna imena – ime) • U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospoĎe Swann. O djelu: . na Markovu ljubomoru. Bio je nekoliko godina u zarobljeništvu u Sovjetskoj Rusiji. Dok je Krleţa sav u jednom povišenom. Marko je u suštini ljubomoran na mogućnost da ga je njegova ţena iznevjerila dok je on izbivao od kuće. MARCEL PROUST: COMBRAY Bilješka o piscu: Marcel Proust rodio se 10. Ciklus se sastoji od sedam romana koji su objavljivani u roku od 14 godina (1913.

Combray je prvi dio prvog romana Put k Swannu iz ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom. Po obliku to je roman memoara. . i kao takav je potpuno razumljiv. i uopće cijelim ciklusom. jer je u njemu saţet prošli ţivot pisca. moţe se čitati samostalno. Iako je povezan s ostatkom romana Put k Swannu.

a jedne nedjelje ima prilike vidjeti u crkvi vojvotkinju de Gurmantes. Tako zahvaljujući u čaj namočenom kolačiću “madeleme” što uskrsava uspomenu na tetku Leonie i njenu sobu u Combrayu u kojoj mu je ona davala da kuša takav isti komadić kolača u čaju prije mnogo godina. bolesnu tetku Leonie. Dva puta za šetnju u combraysku okolicu imaju značajnu ulogu u tom razdoblju. energičnu sluškinju Francoise. zanimljivog susjeda Swanna. oca. da voli umjetnost i da ţeli postati piscem. Na jednoj strani stanuje Swann sa ţenom Odette i kćerkom Gilberte. Jednom nehotice prisustvuje neopaţen ljubavnom sastanku izmedu kćerke seoskog orguljaša Vinteuila i njene prijateljice. Na šetnjama dječak doţivljava ljepotu prirode. ipak pokušava opisati dojam koji su na njega učinili crkveni zvonici za vrijeme šetnje kočijom u okolicu Combraya. Tridesetogodišnji Junak nesaničar provodi veći dio svojih noći u obnavljanju uspomena iz prošlosti. . Čitalac upoznaje članove Junakove obitelji – majku. da se divi knjiţevniku Bergotteu. vrt. dok je druga sva u znaku stare aristokratske obiteiji de Guermantes. baku. malo po malo izranja iz zaborava sjećanje na obiteljsku kuću. te da ne moţe zaspati dok mu majka ne da poljubac za laku noć. gradić i njegovu okoilicu. koja postaje posebno ţivom kad neki miris ili okus nehotice obnove u njegovu sjećanju davno minuli doţivljaj. Iako vjeruje da nema dara za pisanje. kojoj se Junak izdaleka divi i ţeli pribliţiti. Saznajemo indirektno da Junak iznad svega oboţava majku i baku. priţeljkuje romantične susrete i promatra ţitelje gradića.Kratki sadrţaj: Roman počinje sjećanjem Junaka na praznike koje je kao dječak provodio s roditeljima u mjestu Combray u kući tetke Leonie. crkvu.

poţrtvovanost i skromnost. DogaĎaju u njegovom ţivotu sentimentalne su prirode. Protuteţa su sebičnim i taštim likovima koji okruţuju junaka. Majka i baka Dva slična lika. s knjiţevnim ambicijama. boluje od astme. od trenutka kada je za vrijeme jedne šetnje combrayskom okolicom. Gilberte Kći Swannova. prva ljubav Junaka. one su jedina uzvraćena ljubav u ţivotu junaka i utjelovljuju iskrenost. Charles Swann Bogat prijatelj Junakove obitelji. iz bogate graĎanske obitelji (otac je liječnik i profesor s mnogo uspjeha). velik poznavalac Vermeera i talijanskog slikarstva. ţidovskog podrijetla.gazdarice. Jedna od najzanimljivijih i najosebujnijih likova u romanu. Francoise Izvanredan lik. kućna pomoćnice . to su ljubav prema majci i baki. fizičke i moralne elegancije. Pronicava. priman i slavljen u visokom društvu.Analiza likova: Junak Središnje lice romana. . koje su jezik i reakcije za Junaka neiscpno vrelo otkrića. i ljubav prema vojvotkinji de Guermantes. ljubav prema Gilberti Swann. ljubitelj umjetnosti. inteligentna i izvrstan psiholog. za junaka opn je model intelektualne. koja u svojoj odanosti tiranizira čitavu obitelj. a još više sluţinčad koja je u njenoj vlasti.

) opisuje tako ţivo i detaljno. Mi smo umakli jednosmislenom toku matematičkog vremena ako prošlost moţe prestati biti prošlost. traţitelja izgubljenog vremena. tako je nastao njegov opseţni ciklus A la recherche du temps perdu.1871.). Junakova kuća je izmeĎu ta dva posjeda. lirik . On je kreator mitološkog djetinjstva. koji je simbol umjetničkog stvarnja.. koji kad se jednom uključio u visoki ţivot. neukrotiva sila koja nas podvrgava svome toku. Ta. Traganje za prošlošću zapravo je izgovor da se prikaţu minula zbivanja u svojoj prolaznoj i krhkoj istini. U tišini radi na svojemu opusu.1922. 10. prikazuje i dvojbu izmeĎu ţivota u visokom društvu i umjetničkog stvaralaštva. Prostor i vrijeme se u Combrayu stalno isprepliću. odraţava se i utjelovljuje proteklo vrijeme. artist. i sibolika je u tome što šetnjom malo jednim. sjedjeljke.Teme za raspravu: Uloga boja u Combrayu je iznimna. da bi se prema uputama iz romana sasvim precizno mogla nacrtati impresionističa slika. salona i zabava. Junakova obitelj u izboru puta kojim moţe poći u šetnju combrayskom okolicom ima dva izbora: put koji vodi do imanja vojvode de Guermantes. pa ţivi mnogo godina u izolaciji. on je pokušao da se dogaĎajima iz prošlosti vrati njihov prvobitni oblik i još neizmjenjen trajanjem. objavljuje Du chote de chez Swann. Nastojanje da se vrijeme zadobije. a konačni je cilj djela trebao biti poricanje vremena. U skladu s impresionističkim opredjeljenjem. da odabrana razdoblja potraju. te put koji vodi pokraj imanja Charlesa Swanna. Drugi o Proustu: Ernst Robert Curtius: Ovo nepredvidljivo umiranje sjećanja ţivota u sadašnji trenutak označava stavljanje vremena izvan snage. Slabo zdravlje primorava ga da se povuče. francuski knjiţevnik. ruši. pariške salone. ono nije konačno utvrĎeno. nije imao vremena da završi svoj roman o talijanskom umjetniku Vermeeru. a imaju i jednog zajedničkog junaka: Vrijeme. 1913. odreĎena mjesta (tj.. A. U razlici izmeĎu prvobitnog doţivljaja i sjećanja na njega. Vrijeme nije jednodimenzionalno i povratljivo. vrijeme kao opsesija i bol zbog prolaznosti. Proustov vječiti mladić. vrijeme kao uzrok nestalnosti. utjelovljenja aristokracije. Proust neke prizore (pejzaţ. i ako ona ima sposobnost da opet oţivi u pamćenju. katedrala. povezuje ih bogata imaginacija njihova autora. Njegov autobiografski roman Jean Santeuil (1952. Potječe iz graĎanske sredine i već u mladosti pokazuje interes za mondeni ţivot tzv. France piše mu predgovor za knjigu Les Plaisir et Les Jours (1896). rastanke i snove. visokoga društva. MARCEL PROUST: COMBRAY Bilješke o piscu: Proust. Proust faustovski tuguje za trenutkom što prolazi. ono što se doista iskazuje jest razoran učinak trajanja na svijest bića i na lice svijeta. prostor) asociraju ga na vrijeme koje je tu proveo (Combray ga asocira na djetinjstvo). susrete. Simbol šetnje je isto vrlo vaţan u razumijevanju djela. Dokaz da su ta dva elementa nespojiva je baš Swann.18. da se izbriše granica izmeĎu onoga što jest i onoga što je bilo inspiriraju Prousta. . Vrijeme koje obara. Marcel (Pariz. zvonici. mnoga lica u prolazu.9. visokog društva.) je objavljen posmrtno. malo drugim putem. Suradnik je Figaroa. Na taj način je Proust afirmirao novi tip proze koja se temelji na zasadama impresionističke impresionističke poetike. Njegov stvarni rezultat upravo je suprotan. analitičar. fiksira sunčane predjele jednoga djetinjstva.7. mijenja svijet oko nas. igre. i sva njegova ostala djela pokazuju zajedničku atmosferu. Proust preuzima cijele rečenice iz impresionističkog slikarskog rječnika. pokretač časopisa Le Banquet (1892).

za analizu najtananijih osjećanja obogatio je suvremenu francusku literaturu. pokazao primjerom da umjetnik ne izmišlja nego otkriva: L’ artite n’ invente pas. tvorac izvanrednih metafora u čijem se traţenju osjeća tipično francuska vibracija. za vrijeme. Proust je obogatio svoju spiritualnu realnost.graĎanskoga komfora. za minucioznost. Proustov osjećaj za stil. Svojim djelom Proust je ostavio dubok trag ne samo u francuskoj već i u današnjoj europskoj knjiţevnosti. a neki njegovi opisi pejzaţa postaju duhovni zavičaj mnogih milijuna čitalaca. Snagom imaginacije. il decuvre. .

jer njegovo djelo daje dojam veoma bogatog vrenja. Najsavršenije osvjetljenje društva. vojvotkinjama i groficama iz njegove najbliţe okoline. jednog normandijskog dvorca i jednog luksuznog ljetovališta na normandijskoj obali. alter ego samog pisca. finese. A za stvaranje njezina lika Proust se posluţio princezama. njegova se karakteristika nalazi u samoj mehanici ljudskog zbivanja. Članovi tog društva lišeni su svake aktivne volje i zato nesposobni da vrše bilo koju radnju koja bi ih vodila do nekog cilja izvan njih samih. To je društvo koje se raspada bez obzira na bilo koji ljudski moral. najprofinjeniji predstavnik kulture svoga doba. . jedinstven primjerak stila. njihova budućnost ne ovisi o njihovu htijenju već o stjecaju okolnosti. Ni jedno od njih ne pokazuje neki napredak ili neki razvoj. a s drugim dolaze u dodir samo onda kada su im ti drugi osobno potrebni. Društvo romana U traganju za izgubljenim vremenom kreće se u zatvorenom krugu. u unutrašnjosti mehanizma sakrivenog ispod površine bića i stvari. jer Proust je svoja lica transportirao prema licima društva u kojem je ţivio. Ono ne proučava vanjsku radnju već unutarnje činjenice. No. koji se kreću u uskom krugu svojih osobnih interesa. najsebičniji. ako kod Prousta nema vanjske radnje. Razgovor vode tri protagonista U traganju za izgubljenim vremenom: Swann. vojvoda de Guermantes. To je društvo sastavljeno od samih grupa pojedinaca. najgluplji i najčistiji predstavnik europskog plemstva i vojvotkinja Oriane. Ta lica ništa neće i zato ništa ne rade. površnosti i nehumanosti istoga društva. koji ne obuhvaća ništa drugo osim svoje bogate četvrti u Parizu. što bi ujedno značilo da nema ţivota. ne smijemo zaključiti da kod njega nema dinamike. Proustovo djelo isto tako nije ni tendenciozno ni moralno. šarma.Društvo: Riječ društvo nekako čudno zvuči kad se govori o svijetu koji nam je Proust naslikao. visokog društva daje nam Proust na posljednjih dvadesetak stranica Vojvotkinje de Guermantes. ni jedno od njih ne vrši nikakve vanjske radnje tako da na kraju osjećamo potpunu dekadenciju Proustova društva.

Prošla se stoljeća pomiču i pribliţavaju nama stvarajući sadašnjost. Proust. Proust nastoji posjedovati vrijeme u čistom stanju. Umrijeti znači ne imati više uspomena. prošlost je isto tako ţiva kao i sadašnjost. te na taj način pruţa uvjete za postanak čistih impresija. znači ţivjeti u isto vrijeme u jednom. Posjedovati sve to. Ali Proust nije prvi uveo te skokove u prošlost da bi dao slici više reljefa. jedan od bitno proustovskih postupka. svu retoriku. Posjedovati vrijeme znači posjedovati prošlost. To je isto kao izbjeći sva tri i naći se izvan njih. stvarajući najprije ambijent koji obavija osjetila odreĎenim svjetlom i tonom. njegov se ţivot odvijao izvan praktičkog vremena koje su ljudi ustanovili da organiziraju rad koji od njih zahtijeva socijalni ţivot.Prostor i vrijeme: U jednom pismu Proust kaţe: “Što se tiče stila. Prošlost je sluţila kao muzej uzoraka koji su piscu stajali na raspolaganju. nastojao sam odbaciti sve ono što diktira čisti razum. jer nam otkriva proces postojanja sadašnjosti. . On nije poznavao sata. Kod Prousta. sadašnjost i budućnost. ne ţivjeti ni u jednom potpuno. izvan vremena. Proust se sluţi bojama kao impresionistički slikar. da bih izrazio svoje duboke i autentične impresije i poštovao prirodni tok moje misli”. naprotiv. On je u potpunosti raspolagao svojim vremenom i sluţio se njime samo za vlastita istraţivanja. s tom razlikom da je u isto vrijeme poetičnija i slikovitija. osjećati se suvremenikom stoljeća i tako izbjeći smrt koja nije drugo nego fenomen memorije. No tada su te usporedbe bile većinom paralele bez osjetnih dodirnih točaka. on je i slikar vremena. tj. Taj susret prošlosti i sadašnjosti jedna je od karakteristika njegova slikanja izvan svijeta. uljepšavanje i gotovo sve traţene slike. znači pustiti vrijeme da pobjegne. drugom i trećem. osim što je slikar prostora. i prema tome.

Dinamiĉne slike: Unutrašnje neprekidno gibanje oţivljuje dekor i prirodu: predmeti. drveće i pejzaţi ţive. predstavljala je za njega princip mladosti: “Mladost je stanje prije potpunog ukrućenja i zato u društvu mladih djevojaka osjećamo ono isto koje osjećamo pred oblicima. našlo je u Proustu svog velikog pjesnika. ta vječna promjena. koji se pred nama bez prestanka mijenjaju. cvijeće. Taj odjevni individualizam izraţava naša različita duševna stanja. koji se poigravaju s nestalnim oprečnostima i što nas podsjeća na neprekidno ponovno stvaranje primarnih elemenata prirode. autorov stvaralački duh ulijeva ţivot u neţivi svijet u kojem stvari postaju individualne i ponašaju se kao ţiva bića. naš vlastiti izraz. drveću i moru. koje vidimo kad smo na moru”. staklo monokla generala de Fraubervilla pretvara u jednu monstruoznu ranu. Proustove dinamične slike i njegovo opisivanje predmeta poznate su zbog karakternih crta koje pojedinim licima daju njihovi monokli. . to vječno gibanje. Beskrajna i nemirna površina. More. a monokl mondenog romansijera izraţava njegov jedini organ psihološkog prodiranja i nemilosrdne unutarnje analize. dok markizu de Forstelleu monokl daje melankoličnu osjećajnost u kojoj ţene otkrivaju velike mogućnosti ljubavnih patnji. U slikama prirode Marcel Proust najviše paţnje posvećuje cvijeću. ta nepregledna snaga. crte našeg karaktera kao i karakter epohe u kojoj ţivimo. Tako se npr. kao što ţiva lica. sobe. koju su ljudi ukrasili brodovima. gradovi. Tako odjeća prestaje biti samo tkanina i suvišni ukras i postaje sasvim sastavni dio nas samih.

ţaloste i muče brige zbog slabosti moje volje.» 10. u snu bez napora vratio u neko već davno iščezlo doba svoga nekadašnjeg ţivota. Taj sam dogaĎaj bio zaboravio u snu. – zamišlja da je u Combrayu kod djeda. koji su više odreĎivala razna uzbuĎenja što ih je u njezinoj duši izazivala opijenost olujom. probudim. str. – NAVIKA: «Navika! Moćna je da udešava mnogo što. da je zabrinjava moja nesigurna budućnost…» . isprva nam ostavlja duh da cijele tjedne pati u provizornim prilikama. glupost moga odgoja i simetričnost vrtova. jer bez navike. – traţi djevojku iz snova: «Moje je tijelo osjećalo svu vlastitu toplinu u njezinu tijelu. str. izmičući rukama strica.» 13. – 12. – čita i tone u san 8.opis Combraya 15. . zanesenjačkim i isprekidanim korakom. iznova proosjećao neke od svojih djetinjih strahovanja. u Tansonvilleu. glavu bih iz opreza potpuno obloţio jastukom. pa je ţeljelo da se s njime zdruţi. 12. mnogo više negoli neznatno odstupanje njezina muţa od dijete. kao što je ono da će me prastric uhvatiti za kovrče. a sjetio sam ga se smjesta. kao što čine oni što odlaze na put da vide ţeljeni grad i zamišljaju da je zaista moguće u stvarnosti uţivati draţi sna. no usprkos svemu tome on je sretan kad je već stekne.» 9. koje bi je pokrivale do takve visine da je to za njezino sobaricu uvijek bio problem i uzrok očajanja. ali je i vrlo spora. ali prije nego što bih se vratio u svijet snova.» ***** «…sav bih se predao jednom cilju: da je pronaĎem. – sjećanje (asocijacije): stric-kovrče: «Ili bih se. nikad ne bi bio kadar da nam neki stan učini pogodnim za stanovanje. i ja bih se probudio.» 16. – opis bakinog ponašanja: «Baka bi trčala po stazama svojim sitnim. sjeća se svih soba u kojima je dosad spavao. jao. negoli njoj nepoznata ţelja da njezinu kao šljivu modru haljinu ne uprljaju blatne mrlje. str. – 15. str. str. str. čim bih uspio da se. zbog moga osjetljiva zdravlja. opet. str. str. a toga je straha zapravo nestalo onoga dana – time počinje novo doba u mom ţivotu – kad su mi ih odrezali. samo uz pomoć vlastitih sila.Dnevnik ĉitanja: 7. – bakina osobnost: «Ali. nisam ni slutio da moju baku za njezinih neprestanih šetnja. vjera u moć higijene.

Kroz beskrajne sate Dok sanja vješala. ugoĎaja i atmosfere potpuno nova i izvorna pjesnička ličnost.1867. duboki sukobi s društvom.) izazvalo je svestranu diskusiju. iz koje će moje usne crpsti vjeru u njezinu istinsku prisutnost i mogućnost da zaspim. .» ***** «Jer kad bih vidio da sam je razljutio. zatvarajući se u ugoĎaje urbane sredine i zatvorene vidike.17. to bi potpuno uništilo sav onaj mir koji mi je donijela časak prije toga sagnuvši nad moj krevet svoje ljubljeno lice. on sebe na neki način usporeĎuje s čitaocem. oţivljavanje sinestezije izborili su Baudelairovim ostvarenjima neprijeporna priznanja. Bilješke o djelu: Charles Baudelaire posve je originalna i individulana pjesnička ličnost. Baudelaire se u svemu odupire dotadašnjim lirskim konvencijama. kad je mama u mojoj sobi ostajala tako kratko. autor izvanrednih pjesama u prozi. ali i šokantne. jezika. nedefinirasnsti. On je u punom smislu riječi preteča simbolizma i moderne poezije uopće. Glavno autorovo djelo Cvjetovi zla (1857. knjiţevni i likovni kritičar. ----------------------------------------------------------------------------------“Jedino dodada! . za njen pjesnički izraz i tematiku te za sve njene teorijske preokupacije. odlučni su poticaj u njegovoj poeziji. francuski liričar. obraĎujući njihove potpuno nove. sugestivnost potpuno novih metafora. Ali te večeri.). doĎe što je moguće kasnije. MeĎutim ni to nije spriječilo ogroman Baudelairov uspjeh koji je očit i danas. Baudelairova poezija prodire duboko u psihu. on analizira vlastita osjećajna stanja: svoje nemire. tješilo me samo to što će mama. najviša dotjeranost jezika. bile one tematskog ili formalnog karaktera. sa sveukupnim čovječanstvom. Poea. sloţenost u zapaţanjima. pa mama zbog toga uopće nije dolazila da mi kaţe laku noć. Iz tih osjećajnih stanja izbija i neodreĎen pjesnikov revolt koji se manifestira u ciničnom odnosu prema ljudima i ţivotu: hvali ono što je nemoralno. najznačajnija je pjesnička ličnost za modernu europsku poeziju. kad već budem u krevetu. A. pa da se tako produţi vrijeme dok mama još nije došla. odvratno . našlo se na sudu. to je obraćanje svom dubokom “ja”. Prokleti se pjesnik na početku Cvjetova zla obraća čitaocu. puši lule skromne. Nesporazumi i trzavice u obitelji s majkom. nezdravo. Ipak Baudelairovi poetski motivi.» CHARLES BAUDELAIRE: CVJETOVI ZLA Bilješke o piscu: Charles Baudelaire (1821. Baudelaire realnu stvarnost doţivljava kao neorganizirano i porazbacano mnoštvo slika i oznaka koje svoj smisao i sklad dobivaju tek u mašti stvaraoca te se tako pretvaraju u njegovu subjektivnu realnost. drugo izdanje 1861. doţivljavanja smrti kao osnovnih opsesija. tjeskobe. str.satanizam. doći da me poljubi. i treće izdanje 1869. Za ono vrijeme previše slobodno. prevoĎenje E. izraza. snaga i neposredna ţivotnost simbola. punom tajnovitosti. Ostajući u svom vremenu. – Dok bih se uspinjao na spavanje. a njegova pjesnička zbirka Cvjetovi zla sadrţi sve elemente kasnije simboličke poezije. sa svim čitateljima. do tada nezamislive motive. . groze. pruţala mi ga je kao hostiju za pričest. Ali je Baudelaire u izboru motiva. Baudelairovi Cvjetovi zla djelo je koje je izazvalo veliki skandal. poznanstvo s mulatkinjom Jeanne Lemer (poznata pod imenom Jeanne Duval). tamnih i nejasnih slutnji. MeĎu modernim pjesnicima prvi je prikazao sumornost urbanih situacija i perspektiva. Umjesto romantičarskog sentimentalizma i pejzaţnih motiva. krajnje nesreĎen ţivot (pokušaj samoubojstva). No taj je pozdrav trajao tako kratko…» ***** «Zbog toga sam na kraju ţelio da taj pozdrav. bile su ipak još pune slasti u usporedbi s onima kad je na večeri bilo gostiju. neke su pjesme bile zabranjene. Baudelaire otkriva nove ljudske senzibilitete. koji sam toliko volio.

Apolonije Sabatier. Crna Venera bila je mulatkonja i Baudelaire je njoj posvetio čitav jedan ciklus pjesama: Nakit.moj jednaki. samouvjerena i alkoholičarka koju pjesnik ipak pretvara u predivnu djevojku. nekaznicu lomnu Hipokrite stari . kosa. Jer ko ganje peće ţeĎ muka ţene. monstruozna mješanka. Egzotični miris.mize ljubavi i boli!” (Prokletnice) ----------------------------------------------------------------------------------Ţene Baudelaire smatra ograničenim. Njegov odnos prema ţeni izuzetno je čudan. dare skupocijene! Ţelji ćeš se mojoj uvijek odazvati. Za razliku od ostalih pjesnika koji su ţenu uzdizali do nebeskih visina.brate!” (Čitatelju) ----------------------------------------------------------------------------------Baudelaire čitave cikluse pjesma posvećuje ţenama. munja nadsrne. (Sed not satiatia) ----------------------------------------------------------------------------------Bijela Venera i Madona bile su manje vaţne ţene za Baudelaierevo pjesničko stvaralaštvo.Znaš je čitatelju. Grči duša moja: ţali vas i voli. Čas krikova prene. Baudelaire prezire ţenu nazivajući je s demonom. čudi se što ţena ima pristup u crkvu. Crna Venera je prostitutka. nemilosrdna. Ţene koje su inspirirale Baudelaire bile su Jeanne Duval ili Crna Venera. Bijela Venera i Marije Danlrme Madona. Srca vaša . na dnu svojih ţalosti bez broja. glupim i sposobnim samo da zadovoljavaju muškarca. no i o njima je ispjevao pjesme u kojima je iskazao svoju nadljudsko umijeće. demoni. Skrovište za te modro i pozlaćeno. mučenice bijedne ! U preziru zbilje i njezinih uza Sve beskraja ţedne nezbludne il’ čedne. Načinit ću noţeva sedam. mučenicom. a čas prene suza. Zeba. Vampir. ----------------------------------------------------------------------------------“Djevice. ----------------------------------------------------------------------------------“Dugo! Uvijek! U kosu ću ti tkati Rubine. prokletnicom. o Madono moja. Išao je iz krajnosti u krajnost. bez smijeha . K tebi ţudnje idu poput karovana Da ne sjaje zjena gase ţeĎu čame. Nad našim se paklom. Jer ti si mi čaša sanje dragocjene Iz koje ispari vino uspomene! “ (Kosa) ----------------------------------------------------------------------------------- “Ni sni opijuma ni tajanstva tame Tako me ne mame kao slast usana. Izdupsti u kutu svog srca najcrnijem Daleko od svijeta tek da te sakrijem. ----------------------------------------------------------------------------------“Sagradit ću za te. safire. laţljiva.

Vodile su se mnoge polemike oko toga da li je ono što je bolesno u stvarnosti bolesno i u umjetnosti. psihu čovjeka . Otac mu umire u njegovoj šestoj godini. Srce zagušeno! (Jednoj Madoni) ----------------------------------------------------------------------------------Ljubav se dijeli na dvije komponente. suglasnosti. No svakako je to njegovo nesreĎeno psihološko stanje napravilo od njega jednog od najboljih pjesnika svih vremena. Tokom ţivota uspijeva (uz prijevode Edgara Allana Poea) objaviti u knjizi samo dva svoja djela: remek-djelo "Cvjetovi zla" (1. Baudelaire je bio zasigurno psihički nestabilna i nezadovoljna osoba koja nije bila zadovoljna svojim ţivotom i koja je spas pronalazila u opijumu i alkoholu. Zabosti ih u srce ti prestrašeno.” ----------------------------------------------------------------------------------Baudelaire. novinama. U Baudelairovim pjesmama prevladava erotika i ljubavni zanos prema ţenama simbolima ljepote i zla koje pjesnik istovremeno voli i mrzi. ----------------------------------------------------------------------------------“U postelju skrivaš zvijezde same. Izdanje 1857. bio je kontraverzan ličnost za svoje vrijeme o čemu svjedoče i njegove pjesme. ili još skriveno u . seks i erotiku. i 2. Izdanje 1861. ne iznoseći toliko goli osjećaj koliko “dušu”.). usporedbom.) i "Umjetne rajeve" (1860. Trebalo je proći mnogo godina da bi puk shvatio vrijednost njegovih stihova. Sve ostalo je blago razasuto po časopisima. alegorijom. O nečista ţeno. Osnovni je zadatak pjesnika da uočava i pronalazi u toj “šumi” simbola analogije. dok je erotika nešto duhovno što se dogaĎa u čovjekovoj psihi i što obično nema nikakve veze s fizičkim kontaktom. unoseći u nju ponovo subjektivni osjećaj kao bitnost. CHARLES BAUDELAIRE: CVJETOVI ZLA Bilješke o piscu: Charles-Pierre Baudelaire roĎen je 9.doista otvorio put poeziji i uopće stvaralaštvu simbolista. Srec rasplakano. Ţivi vrlo kratko i mukotrpno i tek posmrtno stječe besmrtnu slavu. Seks je često fizički kontakt.a s druge strane ostvarujući posebnu viziju ţivota . a majka mu se ponovo udaje što se loše odraţava na mladog Baudelaira.” (Suglasja) ----------------------------------------------------------------------------------U pjesmi Suglasja Baudelire je iznio vlastitu poetiku. Baudelaire je svojom poezijom. koji će se pojaviti kao direktna reakcija na parnasovce i njihovu poeziju. u Parizu.Brusit ću ih kao majstor igve svoje I u dno naciljati ljubavi svoje. travnja 1821. ----------------------------------------------------------------------------------“ Sva priroda hram je gdje stupovi ţivi Izrijecima mutnim ponekad se glase: kroz šumu simbola čovjek probija se i pod njinim prisnim pogledima ţivi. prokleti pjesnik. metaforom. okrutna od čame! Da ti se u igri posobone zubi U jaslama trajnim novo srce ljubi. ali ne u romantičarskom smislu. a ta srodnost svih elemenata prirode poetski se moţe izraziti samo simbolom.

"Uništenje" On kršcansku vjeru tumači na svoj način i kako priznaje nerijetko prema njoj osjeća otpor. stoljeća danas se suprodstavlja moderni svijet 20. a pošto mu idealno dobro nije uvijek bilo pristupačno. prevelike slobode pisanja i mnogih nepoćudnih stihova. Biće krenu iz modrine i pade u olovnosiv i blatan Stiks gdje nikad s Neba ne progleda oko". Uzaludnost njegovih pokušaja posljedica su ljudske pokvarenosti u modernom svijetu i njegovo mračno potonuće zaustavlja se u kristalnoj klopki leda koja je zapravo ekvivalent Danteovom zadnjem ledenom krugu pakla. te on svoju ţalost pretače na papir. Ona počinje s pjesnikovim viĎenjem stvaranja čovjeka i svijeta. On pada sve dublje. posluţilo je i zlo.). s vremenom i sve do danas svrstavaju se. kroz razne pjesme. u sve mračnije ponore no pri tom se ne predaje i očajnički traţi tračak svjetla i izlaz iz tih krugova agonije. za ţivota neshvaćenog i osuĎivanog pjesnika. stoljeća koji je opakiji i pokvareniji i zato ljudi današnjice Baudelairovu "svjetsku bol grijeha" shvaćaju puno iskrenije i danas u njemu nalaze inspiraciju snaţniju nego ikad prije. otrcanoj svakodnevici. Oblik. Baudelaire je danas vjerojatno shvaćeniji nego ikad prije i njegove nekad cenzurirane pjesme. kao ni platili novcem. meĎu najviše prevoĎena djela svjetske knjiţevnosti. ono što mi se duguje. pa su mnoge pjesme bile cenzurirane zbog raznoraznih nemoralnosti." Baudelaire je svakako teţio idealnom. odnosno niz nedovršenih knjiţevnih projekata. često popušta pred slabostima grijeha i to ga snaţno frustrira. prosinca 1865. pa piše: (XII. Njegova najpoznatija zbirka pjesama – "Cvjetovi zla". Uza sve najviše ga pogaĎa neslaganje s majkom i on u svom pismu njoj 22. često ju. koji zapravo simbolizira modernog kršćanina koji se nepaţnjom ili pak zaveden ţudnjom za nakaznim zatekao u golemom košmaru zemaljske stvarnosti. "Štiocu" Ţestoka borba dobra i zla izraţena je u većini njegovih pjesama i on sam. piše: "Poznajem svoje poroke. Protagonist u idućim stihovima je pali anĎeo. Začetnik je modernog pjesništva i u svojim pjesmama ne štedi nikoga. već u naslovu sadrţava cijelu bit Baudelairove poetike: izvuci ljepotu iz rugobe ţivota i nesreće ljudskog postojanja. Uz svjetski poznate pjesme "Albatros" i "Suglasja" najviše pozornosti plijeni pjesma "Neizlječivo". danas su nezaobilazne u školskim lektirama jer modernom Baudelairovom svijetu 19. razapet izmedu poroka i duhovnog uzdizanja.rukopisnoj ostavštini. te vrlo često izruguje slabosti i nesreću ţivota. meĎutim i bogata korespondencija. poslije Biblije. On tu svoju neobičnost tijekom vremena i sam počinje shvaćati. mlitavost i kukavičluk (…) i svemu tome unatoč tvrdim da Pariz nikada nije bio pravedan prema meni – da mi nikada nisu uzvratili štovanjem. JEAN RACINE: FEDRA . Medutim sva njegova nastojanja da se spasi su sasječena u samom korijenu i sav njegov trud samo je prazno tapkanje u mjestu. zablude. Medutim Boţja zamisao ovdje skreće sasvim (ne)očekivanim tokom i "Jedna Ideja. I ponajbolji dokaz da mi nad glavom visi svojevrstan baksuz je taj što se čak i moja majka (…) okreće protiv mene. nerijetko sa vrlo snaţnom dozom samoironije. otkriti vječno u prolaznoj. Zbirke tog. izruguje u trenucima svoje duhovne slabosti i nastoji pobjeći od njenih stereotipa i granica.

Fedra govori Enoni kako se neće boriti za ţivot. pošto je umro kralj (Tezej). Hipolit se sprema za put i dolazi Fedra. Enona sada govori Fedri kako nema smisla čekati jer je kralj mrtav. Teramen ga pita dali moţda bjeţi od ljubavi prema Fedri. Tezej otrči do mrtva sina te ga oplakuje moleći ga za oprost zato što mu nije vjerovao. Aricija pita Himenu na koji način je Tezej umro. no njoj nije dobro i on odlazi. TakoĎer govori kako Atenjani ţele njezina sina za vladara. Teramen je čuo vijest kako je Tezej ipak ţiv. ali odmah iza gradskih zidina Hipolitovi konji. Enona njoj govori kako je njezin muţ ipak ţiv. a kao izliku govori kako ţeli uhvatiti neman kao što je to učinio on. JEAN RACINE: FEDRA Sadrţaj: Hipolit govori Teramenu kako ide traţiti svoga oca jer ga nije vidio već 6 mjeseci. Tezej dolazi do Fedre. Kad se vratio Tezej. Fedra priznaje Enoni kako je zaljubljena. To dovodi do teškog sukoba izmeĎu oca i sina. Teramen se brine. Tezej se čudi kako njegova . skupa sa Fedrinom sluškinjom. Fedra se ubija tako što skoči sa visoke litice u more. no ona mu govori kako nije vrijedna njegovih dodira. te mu govori kako će se bojat za svog sina dok se bude borio. Hipolit odlazi iz rodnog grada. ali ostavlja pismo za Tezeja u kojemu dodatno optuţuje Hipolita. i da se Tezejevom smrću njihov bračni čvor kida i da njezina ljubav neće biti zločin. kakve su stvari zaista bile. Fedra joj govori kako umire te kako od sramote neće moći stati pred Tezeja. odjednom podivljaju te Hipolit pogine pod njihovim kopitima. te neka uzme Hipolita. Hipolit je zaljubljen u drugu te njoj priznaje svoju ljubav. Hipolit dolazi do nje i priznaje joj svoju ljubav. odnosno kako će ga se bez borbe odreći. kako bi se imao na koga osloniti u nevolji.Vrsta djela: Drama Mjesto radnje: Atena Likovi: Fedra. Aricija ne vjeruje kako je Hipolit ljubi. no Hipolit mu obećava kako će se čuvati i klonit ruţnih mjesta. Tezej. Do Tezeja dolazi Hipolitov učitelj te govori Tezeju što se dogodilo i objašnjava. Fedra priznaje Hipolitu svoju ljubav. Fedra je za to okrivila Hipolita. Fedra se kaje i govori Enoni kako je učinila nešto strašno. te da i ako mu ne kaţe ništa se neće promijeniti. Hipolit mu govori kako to nije istina te da on voli samo Ariciju. i to u Hipolita. Teramen ga moli za pravi razlog njegova odlaska. Dok je kralj bio odsutan ona se zaljubi u njegova sina Hipolita. Hipolit Kratki sadrţaj: Fedra je ţena kralja Tezeja. Fedra shvaća što radi te mu govori kako ju slobodno moţe mrziti ili ju čak ubiti jer takva osoba jedino zasluţuje smrt. Panopa govori Enoni i Fedri kako je Tezej mrtav. no Hipolit joj govori kako je ona još u braku sa njegovim ocem. Ismena govori Ariciji da je Hipolit zaljubljen u nju. te da je stigao tajno u Epir. Hipolit moli oca da ga otjera od kuće. a ona odgovara kako ga je preljub stajao ţivota. kojima je mnogo puta upravljao. Tezej vjerujući svojoj ţeni okrivljuje Hipolita. Prije odlaska Hipolit se otišao oprostiti od Fedre.

Tezej Sin Egeja. te ne mareći za časnost svog braka sa Tezejom.19. TakoĎer častan čovjek. Hipolit dolazi do oca. Hipolit govori kako je on zaljubljen u Ariciju.7. proglašava ga izdajicom. bacila sa litice i tako poginula. Tezej jako pati i ţeli umrijeti sa njom. (Kroz cijelu radnju drame bila je teško bolesna). Tezej dolazi do Teramena koji mu govori da mu je sin mrtav. Sin je prognanoga firentinskog notara koji se 1312. Priznaje ljubav Hipolitu ne misleći na posljedice. Nakon što je to čuo. Tezej joj govori kako mu je Hipolit priznao ljubav prema Ariciji. Analiza likova: Fedra Tezejeva ţena. te se pita kako Fedra nije znala kazniti tu drskost. Fedra dolazi do Tezeja i moli ga da ne ubija Hipolita. Panopa upozorava kralja kako bi se Fedra mogla ubiti.1374. nakon što ju je Fedra otjerala od sebe. atenskog kralja. Umro je tako da su ga pregazili uplašeni konji nakon što su vidjeli morsku neman. u Arezzu. Hipolit razgovara sa Aricijom. Enona govori Tezeju kako si je zbog toga Fedra gotovo oduzela ţivot. Nakon što mu otac pomisli kako je zaljubljen u Fedru. protjeran je i proklet. tadašnje papinsko sjedište. sama sebi oduzima ţivot otrovom. te mu govori kako je besraman. prokllinje. Studira pravo u Moutpellieru i Bologni (1323. talijanski pjesnik i latinski pjesnik. Kasnije shvaćajući što je učinila. jer bi se veliko zlo moglo dogoditi njegovoj obitelji. kada zna da je ona ta koja je izjavila ljubav. kako bi si smirio dušu ţeli da Hipolitova draga postane njegovom kćerkom. FRANCESCO PETRARCA: KANCONIJER Bilješke o piscu: Franceco Petrarca. Tezej na neki način shvaća kako mu je sin dirnuo u čast. Nakon što dozna za laţnu ljubav svog sina. Zaljubljen je u Ariciju koja mu uzvraća ljubav. Odlazi do tijela svoga sina i kaje se što ga je prokleo i protjerao. TakoĎer. te ja kao takav uzor svome sinu. pa pod svaku cijenu ţeli uhvatiti tog čovjeka koji je taknuo njegovu čast. roĎen je 20.1304. Fedra priznaje Tezeju kako je ona prva izjavila svoje osjećaje Hipolitu.). Umro je 18. no ovaj ga vrijeĎa. misleći kako će se dijelom iskupiti. TakoĎer govori kako se Enona.7. kći Mina i Pasifaje. kraljice Amazonaka. Častan je čovjek. sinovu ljubav Ariciju ţeli kao kćerku. u Arqua kraj Padove. a ne u Fedru. . proklinje ga i tjera od sebe. te da zbog toga što je učinio jako pati. Tezej doznaje da je netko izjavio ljubav Fedri no ne zna tko. no Fedra pati zbog toga i ne moţe vjerovati. Kasnije se kaje zbog toga što je učinio. ali ga je otjerao. jer zna da i dalje voli svog sina. priznavaju si svoje osjećaje i na kraju se dogovore kako će pobjeći zajedno. Tezej moli nebesa da ne usliše njegova proklinjanja. te da ju je ona spasila. preselio u Avignon. Veliki je borac. Ţrtva je tragične sudbine. te ţeli da mu se iskaţe počast kao junaku. Hipolit Sin Tezeja i Antiope. Na kraju biva ubijen od uplašenih konja. a uspio ju je spasiti od neprijatelja. no Tezej mu ne vjeruje.obitelj sada bjeţi pred njim. Ovaj odgovara kako to nije ni htio učiniti. Kasnije Tezej sam sebi priznaje kako i dalje voli svog sina. te ga tjera od sebe prije nego što ga ubije. Hipolit ne moţe vjerovat da ga Fedra tuţi za ljubav prema njoj. te da joj nije ostalo još mnogo vremena jer je popila otrov koji je u Atenu donijela Medeja. . Fedra optuţuje Enonu kako je ona kriva za sve ovo jer ju je spriječila kada se htjela ubiti.

Moja tajna. . jer da bi mogle gledat lijepost njenu. što ţeljama su slomile mi pamet. Africa. a nesta pogled koji ljubav prati. koje su njemu bile poput sunca (svjetlost koja mu daje ţivot. Stilske figure koje se pojavljuju su metafora i epitet. kitice XXXI Questa anima gentil che si disparte Ta blaga duša što putovat treba u drugi ţivot. kitice se rimuje s b iz 3. koji u njemu vidi duhovnog vodiča. Što vrh sveg od vas ţuĎah sad mi krati taj veo tako kleti.).1327. kitica – abba 2. Tim veom je sakrila svoje oči koje pjesniku najdraţe kod Laure. bude li tamo duţna čast joj dana. kako sam tvrdi. u najdičnijem bit će dijelu neba.c iz 2.. i zimi i ljeti očiju divnih krije svjetlost jasnu. Pjesnika su najviše privlačile njene oči. Sunce pasti će u sjenu. pa i nakon njezine smrti (1348. al kad vas Amor upozori na me. Rima: 1. Pjesnik je to prikazao tako da je rekao kako se je ona veom sakrila. na smrt moju. XI Lassare il velo o per sole o per ombra Nosite. otkad ţudnju vidjeste u meni s koje mi svako ino htijenje zgasnu. Njoj u slavu napisao je "Rasute rime". prije hore zvana. blaţene duše njoj hrlit sve će. kitica – abb 4. kitica – abcd 3. Kose je plave veo obavio. gospo tu koprenu krasnu na suncu i u sjeni. Njegova poznatija djela su Kanconijer. Laura je odbila Petrarcu kada je vidjela da ju on voli. što.). 6.. kitica – aab .4.Sprijateljio se s velikim suvremenikom Boccacciom. Analiza: Pjesnik primjećuje da ga Laura ne voli. u plavokosu i crnooku ljepoticu Lauru i ostao joj zauvijek odan. Na Veliki petak. snagu. kitice i a iz 4. lice već viĎah samilošću sjati. zagledao se. IzmeĎu Marsa stane li i treće svjetlosti. iako mu ona nije uzvraćala ljubav. ili 10. Dok slatke misli u sebi sam krio.

jer u svakom trenu snijeg kao novi nestaju i venu snage nam tijela. u petom krugu neće boraviti. moći. Rima: 1. sve što veseli. tri ostale će manje lijepe biti. hiperbola i epitet. kitica – abba 2. odnosno kada napuste svoje tjelo. još prije smrti. Stilske figure koje se pojavljuju su gradacija. Petrarca shvaća da u svakom trenu ima sve manje i manje energije za ţivot i da ju nesmije rasipati. znam. vidim da vrijeme ni hipa ne staje i laţna nada pomalo se gasi. nestati svi osjećaji. plaši. a ţivot ljudski redom kratko traje. Naravno to govori da će se desiti samo ako joj bude dana čast koju ona u njegovim mislima zasluţuje. a samo njoj će pripast čast i hvala. Vrijeme uvijek teče i niti na trenutak se ne zaustavlja pa tako pjesnik gubi "laţnu" nadu koja ga je do sada tješila. kitica – abba 3. Zadnju kiticu se moţe protumačiti na više načina. kitica – aba . bude li se dalje uspinjala. kitice XXXII Quanto piu m’avvicino al giorno extremo Kako se bliţe moji zadnji časi. što je i prije već činio pošto je svjetlost često upotrebljavana za prikaz idola.a iz 3. kitice se rimuje s b iz 4. Mislima velim: o ljubavi niti zborit ne smijemo. s kojih smo bili u zabludi dugo. mirni ćemo biti: s njim će sve nade prestati da ţive. uzalud da su uzdisaji naši. te govori kako će ta svjetlost sjati jače od svih ostalih odnosno da će sva ostala svjetla pasti u sjenu. predmeta oboţavanja i slično. kitice se rimuje sa a iz 4. Jupitera sjaj će i svih zvijezda skriti. Govori da će s prestankom gibanja. uzaludno jer uzaludno jer će postojati uvjek oni drugi koje privlače krive . te ćemo spoznat da često i drugog privlače stvari laţljive i krive.Pod četvrtim li svodom bude stala. srdi. boli. Prikazuje ju kao svjetlost. Jedan način bi bio da je ono što oni sada govore.b iz 3. Analiza: Petrarca shvaća da će Laura umrijeti prije nego što bi trebala. Pjesnik je diči. Ţivot svakog čovjeka je prekratak. kitice . Analiza: Pjesnik primjećuje da neće još dugo ţivjeti. kitica – aba 4.

prikazom svojom stišaj mi muke. kitica 3. sad puštaš da patim pomoći lišen: ta tko mi je krati? A znam da srdţbe tamo gore nije: zbog koje ovdje srca milostiva stradanjem drugog katkada se slate. Od stilskih figura se javlja epitet. a drugo je da njihovi uzdisaju nakon što umru su uzalduni. kitica 2. Djelomično je u pravu jer ako pati za njom najbolje će mu trenutno pomoći da mu se prikaţe. kitica – abba 3. Od stilskih figura pojavljuje se kao i uvijek epitet. kitice se rimuje s c iz 4. Ti što me vidiš i ćutiš mi muke. što Raj te čuva.a iz 3. sućut tvoja zašto kasno stiţe. Analiza: Laura je mrtva i raj je čuva. te Amor svladan u svom carstvu biva. kitica – abc 4. kitice . Pjesnik misli da je Laura jedina koja vidi njegove muke i da mu ona jedina moţe pomoći da ih se riješi ako mu se prikaţe. Narav mi te diţe. Rima: 1. kitice se rimuje s b iz 4.c iz 3. i jedina mi moţeš skončat jade. Mora sam prihvatiti da je više nema u ovom ţivotu te krenuti dalje sa svojim ţivotom. On si sam jednini moţe pomoći. kitica – abc . kitica – – – – abba abca aba aba (iako nije prava jer se potpuno ista riječ pojavljuje) . ah. milo moje blago. no onda će još više patiti kada mu se za stalno prestane prikazivati. ţivota moga potpora i snago? Bar u snu tvojeg viĎenja sam prije dostojan bio. Rima: 1. Pjesnik je tuţan jer je više niti u snu ne vidi kao prije pa se zapitao zašto bi to Laura njemu napravila kada u raju nema srdţbe.stvari bez obzira na to što oni kaţu. kitica – abba 2. kitice CCCXL Dolce mio caro et precioso pegno O slatki znače. kitica 4. odnosno uzaludno im je to što se čude krivim stvarima koje drugi rade i mole boga da to zanemari.

mučna sna probudih: i vidim da nam ţivot leti bijedan i da nam kob je samo jednom sklona. ţiva. očevidno to je. Štoviše Laura do kraja svog ţivota nije promijenila mišljenje.b iz 3. kitice se rimuje s a iz 4. duh trudan. bila stvor je izvanredan. Često se pojavljuje hiperbola što dokazuje da pjesnik pretjeruje s ljubavlju prema Lauri. kitica – aba 4. kitica – abbc 3. te svim je slavu. kitice se rimuje s b iz 4. Ona ga ne ţeli no Petrarca ju voli i nakon što umre i još uvijek ju veliča iako ga ona nikada nije voljela. pogotovo ako se pokušate staviti u njenu poziciju. Iako bi neki mislili da to govorim jer se nisam zaljubio i slično. koţa izborana cijela i oslabljena snaga. kao i Petrarca.a iz 3.CCCLXI Dicemi spesso il mio fidato speglio Zrcalo vjerno govori mi moje. kitice Dojam o djelu: Soneti koje sam pročitao mi se nisu previše dopali zbog pjesnikovog stava prema Lauri. spretnost tijela: Ostario si. mnim. tad se iz duga. uzela ona. al. Nikako ju ne moţe preboliti što je pomalo iritantno. kitica – aba . . ju je nastavio oboţavati. Petrarca se probudio i shvatio da ţivot prolazi i da je bijedan. Analiza: Pjesnik vidi svoj odraz u zrcalu i shvaća da je star i slab. Stilske figure koje su upotrebljene su hiperbola i epitet. to nije točno jer Petrarca. kitice . no još uvijek čuje u svome srcu glas Laure te se prisjeća kako je bila "izvanredna". Ko voda vatru što gasi u trenu. čak i nakon što mu je Laura pokazala da nije zainteresirana za njega. kitica – abba 2. Rima: 1. i usred srca glas mi zvoni jedan Od nje što lijepih lišena je spona. Valja da Narav svi slušaju ljudi jer vrijeme ne da sporit snagu njenu.

Posjeduje sve osobine koje posjeduje i Werther.Jasno su mu pokazivali da je nepoţeljan i on podnosi ostavku. kao npr.Wertherova ljubav prema Lotti svakim danom bila je sve jača.Mlad. . . Djelo je nastalo u vrijeme romantizma. i njegova ljubav prema Lotti daje mu potpuno pravo na nju.Dobar je prema drugima.Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala majka na .On je po svemu trebao biti negativan lik. Albert .Ona je oličenje ţenstvenosti. . Lotta . Kad se Albert . tj.okolice. . ali ju romantični mladić teško podnosi i . Analiza likova: Werther . . lijepa je. . ljudi ga vole i poštuju.Odanost Albertu i poštovanje zadane riječi dovodi Lottin lik do savršenstva. Prigodom ladanjskog bala upoznaje Lottu. i zapreka iskrenoj ljubavi. . stoljeća. . Da bi zaboravio Lottu. zna da je zaručena s Albertom on se u nju zaljubljuje. i svojim samoubojstvom ne samo da sebi oduzimaju ţivot već i svoje bliţnje dovode do velike patnje koja bi i njih mogla navesti da učine isto.Stupa u sluţbu kod jednog kneza.Ovaj lik je romantičnarski lik. odluka Werthera da si oduzme ţivot.dane uţivajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama gradske .Mlad je.narušio sklad meĎu zaručnicima Werther odlazi. iskrena.Veoma mudro je spoznao da je nesigurnog. .rješenje nasljedstva. pametan. uglaĎen. drag. neduţna. Našavši se u jednom visokom .i vrpcu s Lottine haljine koju je nosila kad su se upoznali.Sposobna je pruţiti sve što od nje traţi društvo u kojem ţivi.JOHANN WOLFGANG VON GOETHE: PATNJE MLADOG WERTHERA O djelu: Ovo djelo je epistolarni roman.društvu (koje njega “pučanina” tjera iz svoje sredine) biva povrijeĎen. .Ima sposobnost. Kako ne bi . tj. . lijep.Iako. . Ta situacija takvim osobama izgleda bezizlazno. obrazovan. lijep. ali privlačnog suparnika bolje imati za prijatelja nego za neprijatelja. pogotovo Lottina obitelj. on u biti prestavlja pozitivnog buntovnika. ali ne i ţelju da uspije u realnom ţivotu.Kratki sadrţaj: . roman u formi pisama.Sve njezine osobine jamče da će biti odana ţena i poţrtvovna majka. simpatičan. . . obrazovan. njeţna. krajem 18.Dokazao je Lotti da je on onaj pravi koji će je zauvijek štititi. Za roĎendan Werther dobiva jedno izdanje Homera kojeg oboţava .on postaje tajnik kod jednog diplomanta.vratio s putovanja Werther se s njim sprijateljio i svo troje provode sretne . . Problematika koja se obraĊuje u djelu: Zabranjena ljubav izmeĎu dvije osobe zna odreĎenim osobama pomutiti razum i tada dolazi do nepromišljenih i suludih odluka. . suprotnost Wertheru.

On razmišlja o samoubojstvu i sada izvršava svoje posljedne pripreme. IzmeĎu Werthera i njegove okoline mnoţe se nesporazumi i Lotta bi se iz te situacije htjela izvući. Neuspjehom u pokušaju da naĎe zadovoljstvo u poslu povećava se ljubav prema Lotti. a ona počinje uviĎati da ni njeni osjećaji nisu tako bezazleni. Na posljedni ga je počinak ispratila Lottina obitelj. koja se u meĎuvremenu udala za Alberta. Njegova smrt pobuĎuje opću ţalost. Nosili su ga obrtnici. Vraća se još jednom Lotti i njihove se usne prvi put sjedinjuju. .- uskoro napušta sluţbu. Albert naslućuje Wertherovu ljubav prema Lotti. Stanje uskoro postaje neizdrţivo. ali ne zna kako. Pokopan je na mjestu koje je sam odabrao. Werther se vraća u gradić u kojem je upoznao Lottu. a svećenika nije bilo. Werther posuĎuje Albertov pištolj i iste noći izvrši samoubojstvo. izmeĎu dvije lipe na kraju posvećenog groblja. Nakon trenutačnog zanosa ona se pribere i daje Wertheru do znanja da ga više ne ţeli vidjeti. Ona nareĎuje Wertheru da nekoliko dana ne dolazi.

Tadašnja vjera nije mogla prihvatiti čin samoubojstva kao i neke današnje vjere. ribe i ribarski pribor. Prijatelj Jerusalem se ubio zbog ljubavi. Rodio se 1487. za razliku od Werthera koji je u svakoj sredini nalazio nepremostive mane koje izviru iz njegovoe neprilagodljivosti sredini ili situacijama. Vratio se nakon godinu dana i našao sve u neredu. Moţemo ga podijeliti u dva djela. načine ribanja. Samoubojstvo bi se moglo protumačiti kao predaja sudbini. Treći dan . a 1539. u istaknutoj plemićkoj obitelji. Dojam o djelu: Po mom mišljenju Werther je djetinjast jer ne ţeli prihvatiti stvarnost. Školovao se u Splitu. znanje latinskog jezika i filozofije. razgovor i pjevanje za vrijeme veslanja i odmora i ostale djelove puta. godine u starom gradu na Hvaru. godine. Lottu moţemo podijeliti na dve osobe iz Goetheova ţivota. Njgovo iskazivanje ljubavnih osjećaja prema Lotti više liči pozivu za pomoć nego nadi za sretnom budućnošću. Tema samoubojstva se očituje na kraju djela. Pasko Kratki sadrţaj: Prvi dan Nikola i Pasko otkrivaju nam veliku radost opisivajući svoj Tvrdalj. Charlloti i Maximiliani. jela i vrijeme objeda. pred kojima je bjeţao u Italiju.- O djelu: Djelo ima uzorke iz piščeva ţivota. Drugi dan završava s pjevanjem i pripjevanjem pitanja i odgovora. a vjere ne slave predaju nego borbu. a taj čin ga je potako na pisanje ove knjige. stoljeća. Petar je proţivio kugu na Hvaru. pa zajedničkim u dva glasa. najprije Paskovim pa Nikolinim. Drugi dan Već na početku drugog dana plovidba je ispunjena bugaranjem. Roman je pisan u pismima kako bi izgledao realniji i bliţi svakodnevici. gdje je stekao prvo humanističko obrazovanje. propast. Smatra da mu je jedini sretan dogaĎaj u ţivotu bio upoznati Lottu. Nasljednjik bogata očeva imanja na Hvaru i Visu. Obišavši cijelo mjesto i dočekavši večeru i počinak s kojim završava prvi dan. Tema: Trodnevni lov Likovi: Nikola. Ja mislim da mu je taj dogaĎaj značio upravo suprotno. Lotta se vjenčala s ozbiljnim partnerom i tako si osigurala normalan ţivot. Prvi dio do Wertherova odlaska u grad. godine i provalu turaka na otok. a drugi do njegove sahrane. tako da na njegovoj sahrani nije bilo svećenika. Hektorović je doţivio dugu starost i umro u Starom gradu 1572. večere i počinka. PETAR HEKTOROVIĆ: RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE Bileške o piscu: Pripadao je hrvatskom uskom krugu hrvatskih pisaca XVI. čime se nesumljivo opterećuje pjev.

. nisu morali veslati te su na putu pričali narodne pitalice. kamenim stupovima. Ovo djelo spada u putopis tj. nakon ručka zapjevali su kmetovi u dva glasa “I kliče divojka”. Pošto im je u leĎa puhao vjetar. Drugi dan Dok su drugo jutro brodarili Pasko je zapjevao narodnu pjesmu “Kraljević Marko i brat mu Andrijaš“. Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala. zubaca veloga. Razgovor meĎu njima je iskren. Nikad jih brojaše: drugi. Nakon toga zahvali kmetovima te krene kući te zaţeli da još doţivi takve dane. odnos pjesnika patricija i ribara (pjesnik ne pravi razliku u staleţima več uči od ribara. Lipo plinke dilila i lipo se razdilila. koje je Hektorović zapisao. U djelu je prisutna “humanistička nota“ tj. Na obali su skuhali ručak te su pogostili i druge kmetove. U djelu su zapisane i dvije bugaščice: 1. peti. Na početku nisu puno lovili. ribari nastave veslati te pričaju stare priče koje Hektorović zapisuje. Na moru su susreli nekog Hektorovićevog znanca s društvom. Treći dan Poslije šetnje Nečujmom i spominjanjem slavnih ljudi. U razgovoru su spomenuli Hektorovićevu kulu Tvrdalj. Predvečer su otišli do Nečujma gdje je neko vrijeme ţivio Marulić. ali koji u sebi imaju veliko bogatstvo uma. treti. i drugim ljepotama što ga krase. Predvečer su ušli u jednu uvalu u kojoj su nakon večere nastavili pjevati i pričati priče. . a sa sobom su uzeli i sav ribarski pribor. . čempresima.”. Navečer su se još zabavljali narodnim pitalicama. Lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala. “. Nakon što su se rastali. Brtučeviću. Hektorović je sjedeći uz obalu razmišljao kako postoji mnogo siromašnih ljudi. Na kraju su kmetovi upitali Hektorovića kako nastaju rijeke te im je on to objasnio. a za njim Nikola pjesmu “Kada mi se Radoslave. Analiza djela: Ribanje i ribarsko prigovaranje je najpoznatije djelo Petra Hektorovića.. a pred kraj su ulovili mnogo riba i jednog velikog zubaca.. tiskano je prvi put u Veneciji 1568 godine. Hektorović je hvalio starog pjesnika i grad Split. Tada su se uputili prema obali da bi skuhali ručak.Početkom trećeg dana u epizodi s galijom koju će sresti na svom putu. . hrvatskom vlastelinu J.. Paskom i Nikolom. Kratki sadrţaj: Prvi dan Hektorović piše prijatelju Brtučeviću da je odlučio provesti tri dana na moru radi odmora. sa svojim zidovima. nastavili su ribolov. Krenuo je sa dva ribara. . Nakon daljnjeg ribarenja i veslanja.. lozom. Koga istezaše. “. Put je vrlo vjerno prikazan realističkim postupkom. . to je trodnevni izlet morem. opet u središtu paţnje bili Tvrdanj i to u punoj ljepoti. Hektorović je spomenuo mnogo vrsta riba. Dva su ribara ispjevali Hektoroviću jednu narodnu počasnicu.“ Pjesnik nalazi odmor u dodiru s prirodom te u epu iskazuje doţivljaj ljepote. “O kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu” što je ujedno i prva zapisana narodna pjesma. “Ribanje i ribarsko prigovaranje” je epski spjev kojeg je Petar Hektorović posvetio svom prijatelju. te se divi njihovom znanju). te cijeni poštenje i bistroću ribara (naziva ih braćom).

Dok je jednog dana razbješnjeli narod palio kuću Franje Filipovića koji je izdao svoje hrvatstvo i otišao u turke. oholog i pohlepnog varalice. sin Stjepka Gregorijanca spasio i zavolio. Kada mi se Radoslave vojevoda odiljaše Od svojega grada divnoga Siverina.. Pred podivljalim konjima se slučajno zatekla Dora koju je Pavao.. Rekavši da će jednog dana nestati ime Gregorijančevo imao je pravo jer su Pavao i Niko poginuli u bitci protiv turaka.I razdiliv se opet se sazivala. pitalica. . Magda je prodavala paprenjake i svijeće na Trgu sv. Ugledavši grad Split pjesnik se sjeti velikog Marka Marulića te mu je spjevao stihove u njegovu slavu. Pavlom. ona je poslala svoje vojnike da otruju Doru. AUGUST ŠENOA: ZLATAREVO ZLATO Kratki sadrţaj: U gradu Zagrebu ţivio je zlatar Krupić koji je nakon smrti svoje voljene supruge odgajao svoju kćer. Već mi nigda zarobiše tri junačke dobre konje dva siromaha. HONORÉ DE BALZAC: OTAC GORIOT / ĈIĈA GORIOT Bilješke o piscu: . “O Radovanu Siverincu” “.“ U “Ribanje i ribarsko prigovaranje” zapisane su i lirske pjesme i balade ”I kloče djevojka”.. a Jerko je otišao u samostan i zaredio se. . Nikom i Jerkom. U poćetku svih tih nesreća Pavao je stekao saveznika i u njemu otkrio svoga brata Jerka. ViĎao ju je više puta. Umro je u okruţenju.. te čitav niz narodnih mudrosti. gospodar Medvedgrada. Često mi se Radoslav na Siverin obziraše Tere to mi ovako belu gradu besijaše: Ovo mi te ostavljam. Pavao ju ovaj put nije usopio spasiti. Uz pomoć Grge Čokolina. . Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila. “Majka mu je lipo ime dala”. brbljavog..“ 2.. jedinicu Doru. beli grade Siverine. poslovica. Shrvan što mu je zbog urote sin Pavao otišao. moj divni grade. Sve političke spletke i sva graĎanska ogovaranja doveli su do ranjavanja Magde i Krupića. Saznavši da mu se sin viĎa s graĎankom. Marka. njegove kume Magde. gradskog brijača. tj. ipak sa sva tri svoja sina. Stjepko je skovao urotu. Ljubomorna udovica je ostvarila svoj cilj. Stjepan Gregorijanec je sklopio mir sa Zagrebom. a opet joj je spasio ţivot. jedna iskrica velikog plamena pala je meĎu konje koji su se zatim razbjeţali. uz pomoć starice. Udovica Klara je htjela Pavla samo za sebe. po čemu su je i nazvali paprenjarka. a takoĎer i do smrti Dore. . Najveći zagrebački neprijatelj je bio Stjepko Gregorijanec.

Prijalazna je figura izmeĎu romantizma i realizma . pokušava u Parizu napraviti brzu knjiţevnu karijeru.1820. dok s druge strane unosi briţljivo dokumentirane. zato će se ubrzo raspasti od trulosti. bijeda škrta. grandiozna epopeja u kojoj. Ţelja za uspjehom. s točnim i autentičnim podacima. g. po uzoru na Dantea. Posesivna ljubav oca prema kćerima. ulazi u neuspjele investicije te se opterećuje dugovima za cijeli ţivot. „Seoski liječnik“. Citat: “Ukratko. Najvaţnije djelo mu je “Ljudska komedija”. Najpoznatija djela su mu: „Otac Goriot“. Problematika koja se obraĊuje u djelu: Očinska ljubav koja ne poznaje granice. nastoji sistematički klasicificirati panoramu svojih suvremenika i tadašnjeg društva. Ako u njoj još i nema blata. „Sjaj i bijeda kurtizana“. nema baš previše novca. ima mrlja. Dva posjeta. Dvije kćeri. godine u provinciji. Ţelja mladog čovjeka iz provincije da uspije u velikom gradu. a ti romani se dijele u tri grupe: Studije običaja. RoĎen je 1799. Inspiracija iz sliĉnog djela: Shakespeareova tema iz “Kralja Leara”.Honoré de Balzac francuski je romanopisac.” Pisac opisuje Eugenea de Rastignaca i govori kako on. Tema: Ljubav oca Goriota prema kćerima koje ga iskorišavaju. Struktura djela: Struktura je dramska što pisac i sam naglašava. s često sličnim ili istim likovima. Satoji se od šest poglavlja: Pansion. romantičke strasti.s jedne strane se u njegovim djelima pojavljuju melodramatične fabule. iako plemić. ako i nije poderana i prljava. Razočaran prvim neuspjesima i gonjen ţeljom da što prije stekne renome i društveni ugled. Očeva smrt. Amoralnost. Ulazak u otmjeno društvo. u kojem se vidi Balsacova privrţenost realizmu. pripovjedač i dramatičar. detaljne studije društvenog ţivota. Bjeţismrt. To je serija od 92 romana. Moţemo ga smatrati prvim modernim profesionalnim piscem. . divlji individualizam. moralni pad čovjeka. šutljiva. Bilješke o djelu: Prvi dio započinje opisom pansiona gospoĎe Vanquer. Filizofske studije i Studije braka. koji se lišava svega da bi njegove nezahvalne kćeri mogle ostvariti svoje ambicija. Vrsta djela: Obiteljski roman Mjesto radnje: Pariz Vrijeme radnje: 1819. tu caruje bijeda bez poezije. Odana i slijepa ljubav oca prema kćerima. Dalje piše kako je Eugene bio marljiv i rano je shvatio . otrcana. kritički ili društveni realizam. retorika. Utemeljio je tzv.

Delphine kazuje istinu o ţivotu sebe i ostalih njoj sličnih ţena. pa će vas se svi bojati”. bogat i sretan. Zamišlja se kao činovnik i boji se kako neće moći doći u visoko društvo zbog nedostatka novca. Goriot na kraju umire. dao bi im sve pa čak i svoj ţivot. na što Eugene izaziva društvo. ja se divim njihovim haljinama. U svojoj ljubavi nema granica. a kćeri su ljepše od njega. Citat: ”Ako imate smolu da ukradete bilo što izloţit će vas na trgu pred palačom pravde kao čudovište.da će se u ţivotu naraditi. Vautrin daje opise društva i pariţanki. Citat: ”Oči mu gotovo ţudno za prostor meĎu… tamo gdje je ţivio ovaj otmjeni svijet. . Vikontresa de Beauseant mu savjetuje da bude beskrupulozan prema svijetu. a boji se okrutnika. Gotovo do ludila voli svoje kćeri. Dio koji najbolje opisuje ljubav Goriotovu prema kćerima: Citat: “Čekam ih na mjestu kuda će proći. i htio bih biti psić što ga drţe na koljenima Ţivim od njihove radosti. srce mi mahnito lupa. one mi na prolasku dobace osmjeh. Goiriot samome sebi priznaje kakve su njegove ljubljene kćeri. Analiza likova: Goriot Bivši tvorničar tjestenine. Delphine Povjeava Eugenu svoje ţelje. ukradete li milijun u salonima slaviti će vas kao utjelovljenje kreposti”. Rastignac saznaje istinu o Goriotu i uzima ga pod svoju protekciju. stanovnik pansiona Vanquer. smrt i neimaštinu. zato što svijet nije lijep kao Bog. koji pozlati moj ţivot kao da na nju padne zraka divnog sunca. Eugene uspjeh ţeli više od ičega. Njegova ga neizmjerna ljubav vodi u propast. Kaţe da ih voli više nego što Bog voli svijet. ali ponos gubi pred kćerima. jer svijet je hladan i ravnodušan prema slabićima. Eugene shvaća kakve su uistinu pariţanke. Anastasia čak i ljubav gleda kroz prizmu novca. i ništa ne moţe potisnuti njegovu ljubav prema njima. Rastignac zna ponekad izgubiti samopouzdanje i vidjeti sebe u ulogama koje ga ne zadovoljavaju. a kasnije se dvoji jeli dobro postupio kada je napisao pisma. a kćeri mu ne dolaze na sprovod. i postaje svjestan svoje pogreške. licemjerja i pokvarenosti te moralne izopačenosti. Volim konje koji ih vuku. Citat: ”Udarajte bez milosti. kada naiĎu njihove kočije. Ponosan je. u koji se ţelio probiti… A sada je na nama dvama red” I kao prvi čin svoga izazova društvu Eugene poĎe na večeru kod gospoĎe de Nuavgen.” Sestre sa počinju optuţivati meĎusobno kako bi okaljale jedna drugu.

Pisac pomno opisuje penzion. MeĎutim one nakon što su postigle uspjeh počinju se stidjeti vlastitog oca i pošto su mu izvukle i poslijednji novčić puštaju ga da umre u bijedi i samoći kao napušten pas.000 franaka rente. opis vanjskog izgleda zgrade. jedna je bijedan pansion gĎe Vauquer a druga je u bogatim i elegantnim salonima pariških četvrti. Druga fabula je priča o mladom provincijskom plemiću Eugène de Rastignacu. Bilješke o djelu: »Čestit čovjek . njegovo matrijalno stanje. Kratki sadrţaj: Djelo počinje opisom penziona gĎe Vauquer. Ţeljne samo ljubavi mladih plemića i novca. onda karakter pojedinog lika. bez ljubavi prema ocu koji im je dao sve.Eugene de Rastignac Mladić iz provincije. njegovo porijeklo… U Čiči Goriotu nailazimo na tri fabule: Prva fabula vezana je uz nesretnu sudbinu bivšeg tvorničara rezanaca. Častoljubiv i ponosan. ţeljan bogatstva i uspjeha u velikom gradu.graĎanski pansion . nastanio se i on u penzion. U Pariz je došao mladić iz plemićke obitelji koji ţeli studirati pravo. Balzac najprije daje detaljan opis same sredine u kojima se njegovi likovi kreću.« Balzac je paralelno razvio dvije fabule. i na njih je potrošio i zadnji novčić. prostorije u penzionu itd. U penzionu se nalaze još i bivši proizvoĎač rezanaca čiča Goriot te bivši trgovac Vautrin. opis unutarnjih prostorija i onda postepeno razvija atmosferu u kojoj se pojavljuju i sami likovi. I u opisu likova Balzac najprije polazi od vanjskog opisa koje veţe s psihološkim osobinama. bez morala. U tako komplicirano razraĎenom romanu teško je raspoznati koji je od njih glavni lik. umire kao pas. On doznaje da u Parizu ima roĎakinju po imenu Beausèant i od nje traţi pomoć da mu ona pokaţe put do uspjeha u . te uspjeha u društvu. koji se odrekao svega samo da bi bogato udao svoje dvije kćeri. ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. Mladi Rastignac napušta svoje ideale i okreće se Parizu i njegovom otmjenom društvu. koji je došao u Pariz pun ideala i očaran pariškom gospodom odlučuje da napusti svoje ideale i da se suoči sa ţivotom kakvim ga on ţeli. Delphibe i Anastasie Goriotove kćeri. kuće. dvolične i pohlepne. Odstupa od morala i podreĎuje ga uspjehu. Na početku su se svi divili čiči Goriotu na njegovoj odjeći i na srebrnini koju je imao u ormaru. opis okoliša.600 franaka rente .lišio se svega u korist svojih kćeri. Čiča Goriot ima i dvije kćeri koje je uspio udati u bogato društvo. Treća fabula se vrti oko bivšeg robijaša Vautrina koji uvjerivši se u pokvarenost ljudskog društva odlučuje uzeti pravdu u svoje ruke ne posustajući ni pred ubojstvom ako je potrebno za postizanje ciljeva. od kojih svaka ima po 500. okoliš.

U meĎuvremenu pojavio se tu i Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti do svog cilja.” Citat: (str. crnu kosu. tako se zvao. bijelu put. hlače u skladu s ostalim i zakrplljene čizme. ako je u obične dane i nastojao pohabiti odjela sašivena prošle godine. Kad je Rastignac to ispričao svojoj roĎakinji kako se gĎa de Restaud ponijela prema njemu. a ona ga je očarala na prvi pogled. neuglednu crnu. Anastasie. izblijedjelu. i vidio je da je Vautrin imao pravo da protiv takvog svijeta ne moţeš ići »pješice« i okrene se prema veličanstvenom Parizu i reče: »Sad je na nama dvoma red!« Analiza likova: Eugène Rastignac: Citat: (str. tek pred njegovu smrt ga je došla vidjeti. iako su ga obje kćerke odbacile on je ţivio samo za njihovu sreću. kako bi bili prvi koji će ga dokraja iskoristiti.) “Eugène de Rastignac imao je posve juţnjačko lica. bio je jedan od onih mladića koji se iz nevolje privikavaju na rad. Obično je nosio stari kaput.bogatom društvu. Kad je umro čiča Goriot na pogreb su došle samo prazne kočije njihovih kćeri sa slugama unutra jer one nisu mogle. a on je bio presretan. A kad je dolazio doma odmah je odlazio reći čiči Goriotu šta je rekla za njega. Vautrin je pronašao i ţrtvu koja bi to mogal biti. i od tada su vrata za Rastignaca zatvorena kod gĎe de Restaud. koji od najranije dobi shvaćaju nade što ih roditelji u njih polaţu. Goriot je cijelo vrijeme mislio na njh kako se zabavljaju. Od tog dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajući o njenom ocu. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim načinom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti njega ne uništiš da će on tebe. ponašanje i uobičajeno drţanje odavali su sina plemenite obitelji gdje su prvim odgojem bile obuhvaćene samo tradicije dobrog ukusa. Jednom prilikom dok je kod nje bio Rastignac iz jedne prostorije izaĎe Čiča Goriot i Rastignac je upita šta ona ima s Goriotom. ona odluči da će ga upznati sa drugom Goriotovom kćerkom groficom Delphine de Nucingen. Nakon toga u penzionu se doznalo da je Vautrin odbjegli robijaš i prijavili su ga. iznošen prsluk. on mu savjetuje da ako treba ubiti neka ubije samo da ostvari svoj cilj. svejedno je pokatkad mogao izaći i kao otmjen mladić. Delfine nikad nije dolazila vidjeti oca. tako da je Vautrin zauvijek nestao iz penziona. Jedne se večeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine. kako je sretan zato jer su i one. 38. one su mu poslale i zaţelile mu sreću. 34. jer su došle rano ujutro sa plesa i morale su spavati. nemarno svezanu studensku kravatu. a nikad nije rekao ništa protiv njih iako su ga »pokrale«. Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod nje. plave oči.) “Eugène de Rastignac. MeĎutim Rastignac nije htio niti čuti za to. Rastignac je traţio novac i od majke i od sestara da mu posude da uspije u tom visokom društvu. te sebi pripremaju lijepu budućnost već sada proračunavajući buduće kretanje društva.” Ĉiĉa Goriot: . Ona ga upoznaje sa jednom od kćeri čiče Goriota. trebao je to biti brat gĎice Victorine. Njegov način izraţavanja. Mladi Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikog rekao ništa loše. Ako se i štedio na odjeći.

41. dok nitko nije mogao proniknuti ni u njegove mislini ni u njegove poslove. Premda je djelovao malčice neotesano. nabrekli noţni listovi.) “. čovjek od svojih četrdesetak godina koji je nosio crnu vlasulju. tako je obilato trošio duhan. njegovi su mesnati. Da je on iz jedne obitelji koja ima novaca za njemu priuštiti toliko da se on zabavlja i troši koliko ţeli sigurno se ne bi spominjala borba za uspijeh.) “Uostalom. bio je tako pomno dotjeran. koju mu je vlasuljar politehničke škole svako jutro dolazio naprašiti.” Citat: (str. a ako ne onda se moraš boriti za postić makar pola od onog o čemu sanjaš. počešljana na razdjeljak..” Vautrin: Citat: (str. isto tako ako imaš moć i novac dobar i ugodan ţivot ti je zajamčen. Kosa. boji zaliske. kao i dugi istaknuti nos. bilo stalo.) “Čiča Goriot. čini se. 43. nego bi bilo puno lakše imao bi onu “otskočnu dasku “koja omgućava uspjeh. previše popuštanja i udovoljavanja njihovim hirovima? Na to je pitanje teško dati odgovor. pušio ga kao čovjek siguran u to da će mu kutija za duhan uvijek biti puna makube. na pet mu se mjesta spuštala na nisko čelo i lijepo ukrašavala lice. Dali su se one osjećale kao psi na uzicama od prevelike ljubavi ili je tu pitanje odgoja. starac otprilike od šezdeset i devet godina“ Citat: (str. nagovještali neke duševne osobine do kojih je udovicama. izdavao se za bivšeg trgovca. Ali ono šta je sigurno točno to je ono da je i danas takvo stanje u svjetu. Teško je razdvojiti ono što je bitno u djelu. dobrodušno lice. MIROSLAV KRLEŢA: GOSPODA GLEMBAJEVI . a zvao se gospodin Vautrin. Mora da je bio čvrsto graĎena ţivotinja kadra da svoj duh izoštri u osjećaju. 40.” Dojam o djelu: Djelo je po meni fantastično jer se u njmu isprepleću ljubav koja nije uzvraćena i ţelja za uspjehom koja je tako blizu a tako daleko. 34. U čemu je Goriot pogriješio da je za uzvrat umjesto ljubavi kćerka dobio to da se one njega srame. koje je potvrĎivalo njegovo mjesečasto i bezazleno. Ako ti previše poklanjaju ljubavi i paţnje da ćeš se osjećati kao u kavezu i da ćeš pobjeći.) “Znao je ili je ponešto nagaĎao o poslovima onih koji su ga okruţivali..Citat: (str. S druge strane dolazi teška borba mladog studenta koji nema neko bogatstvo da uspije u društvu gdije je glavna sreća novac.

Angelika Glembay.Barunica Castelli-Glembay.Dr. od jedan do pet u noći Likovi: . et phil.Fabriczy. liječnik (51 godina) . (28 godina) . direktor poduzeća Glembay Ltd.Sobarice. gosti .Vrsta djela: Drama u tri čina (psihološko-socijalna) Mjesto i vrijeme radnje: Zagreb. sin Ignjata i prve supruge roĎ. Silberbrandt. sin barunice Castelli i Ignjata Glembaya (17 godina) . advokat. jedna ljetna noć prije rata 1914 .Dr. bankar. njegova druga ţena (45 godina) . med.Ignjat Glembay. Basilides-Danielli (38 godina) . bankar Glembaya. Puba Fabriczy.Dr.Oliver Glembay. Leone Glembay.Dr. theol.1918. Altman. udovica starijeg Glembayevog sina Ivana (29 godina) .. baruničin ispovjednik (39 godina) . (69 godina) . pravni savjetnik poduzeća Glembay Ltd. veliki ţupan (69 godina) .

On pakira kovčege. Nastavlja se dijalog izmeĎu oca i sina. a Leone ga optuţuje da je baruničin ljubavnik. Leone cijelo vrijeme pozorno slušajući govori im da nikakvim riječima ne mogu oţivjeti mrtvu ţenu. Silberbrandt govori da je čuo razgovor izmeĎu Leonea i krojačice i da je čuo da je Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale Leon u njemu stalno nalazi pogreške. Barunica se buni ne misli li on da je ona za to kriva. a Leone tom ne moţe vjerovati. a zatim i u vrt. U ustima ima lulu. Prvi put izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u što vjeruje u glembayevskoj kući. Članak optuţuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojačice. Sve se zbiva u sobi Leonea Glembaya. Glembay opet ustaje protiv toga. udovica Ivana Glembaya. To sve sluša Glembay na terasi. Puba pita Glembaya što da radi. Leone počinje razgovarati o Kantu i Euleru te o logici i matematici. grmljavini. nekom nécessaireu stalno izbjegavajući temu. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju novine. Dok Fabriczy govori o njihovim dobročinstvima Leone priča da je točno da su svi Glembayevi varalice i ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. Neki od njih pričaju o vezi Leonea i Angelike. Počne govoriti da je razgovarao s tom ţenom i da je ona traţila samo jednu Singericu. Prije toga njenu je svekrvu pregazila barunica sa svojom kočijom. Netko pokuca. ali ovako ne zna. Na sceni stoji Sestra Dominikanka Angelika. Optuţuje Leonea da ga nije trebao optuţiti pred svima. Leone na to odgovara optuţujući barunicu i njenom laţnom dobročinstvu. U daljini se čuje grmljavina. Glembay više ne moţe slušati i traţi Pubu da prekine čitati. otišao je i kupio Singericu te poslao na njenu adresu. Puba počinje govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve članke u tisku. Dolazi Puba traţeći barunicu. Da mu je to rekao u četiri oka još bi mu i mogao oprostiti. zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu. bez brkova. Leone mu govori da sjedne. a barunica govori da je boli glava. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta obitelji Glembay. Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Angeliki postaje neugodno. Glembay ostane stajati. Svi razgovaraju o portretu. Uz nju stoji Leone Glembay. Silberbrandt je počinje braniti. Barunici je svega dosta. Govori da su je oslobodili i da o tome više ne govore jer je uzrujavaju. Kada je otišla. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. rijetku bradu. Ona počinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. On preĎe preko tog pitanja. Vitka je i otmjena. Gosti odlaze. Ulazi Glembay. Dolaze do portreta Angelike i počinju razgovarati o njemu. Govori joj da ju je gledao cijelu večer. Puba počinje čitati članak u kojem se sve objašnjava: Sinoć se oko devet sati s trećeg kata bankarove kuće bacila krojačka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesečnim djetetom nakon što je bila izbačena iz Glembayeve kuće. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta. Sav je razdraţljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni dogaĎaj. On joj je rekao neka se ne poniţava i neka ode. Konačno Leone . Ĉin drugi Zbiva se trideset minuta poslije. Silberbandt se ispriča i povuče iz sobe. Ima prosjedu kosu. Tu se nalazi i Silberbrandt. ruke skriva u naborima rukava.Sadrţaj: Ĉin prvi Crveni salon. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Svi prisutni očituju se što treba napraviti. Sve je puno gostiju. Smatra da to treba demantirati u novinama. Fabriczy je bio začuĎen tim njegovim stavom. ali bila je osloboĎena optuţbe. Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay i posebno barunici. Dolazi do svaĎe Leonea i Silberbrandta. (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete. Svi dolaze za njom. Ovaj odgovara da se tome protivi. Počinju govoriti o Leonovu slikanju.

upita zašto je došao. Glembay postaje sumnjičav. Leone govori da je suvišno da razgovaraju. Ne mogu je naći u sobi. Leone napokon priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga jedanaest godina nije dolazio. Leone optuţuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je još majka bila ţiva i da još uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela zemlja. Zove slugu da ode po barunicu. pisana baruničinim rukopisom i potpisom Mignon. Leon počinje razgovarati o obitelji. Glembay ponavlja: “ M-m-m-i-gre-na?” U tom mumljanju padne. Tada se počinju svaĎati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova majka. Tada Leone počinje vrijeĎati barunicu što rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konačno dva puta udari Leonea raskrvavivši mu lice. Barunica dolazi. Njegova se sestra Alis se utopila jer je saznala da je mladić u kojeg se zaljubila ljubavnik barunice. Govori kako se sjeća da je odmah sljedećeg dana barunica došla k njima s kitom ljubičica i psom i da nije ni izmolila Oče naš. Ona slaţe da je bila u vrtu jer ima migrenu. Glembay odgovara da ga je barunica naučila ţivjeti i da nema nikakvo prava da je optuţuje. Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv. TakoĎer optuţuje barunicu za smrt majke koja se otrovala. Glembaya počinje probadati srce. Barunica izvan sebe traţi da netko donese leda. Ponovo se vraćaju na to kako je Leone optuţio barunicu da ima ljubavnika. Govori da je barunica za sve kriva. a ne Glembayeva. a Glembay je pita gdje je bila. Glembay pisma ne priznaje. Leone Glembayu daje pisma. a već se prekriţila i otišla u salon. a Leon kaţe da ih nema. . Glembay mu govori da je čuo svaku njegovu riječ i da li je to istina. naĎena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice. Glembay ţeli da prijateljski razgovaraju. Glembay traţi dokaze. ali Leon to odbija.

On ima svoje probleme i gleda na svijet na svoj način. što mu je skrivila. Vraća se Angelika. Imao je sestru i braću. Govori Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kući. Roditeljima je bilo upućeno pismo da je izbačen. Fabriczy. On šuti. Leone uzima škare s govori: ”Ni riječi više!” Barunica počne vikati što hoće od nje. na klecalu. Leoneu postaje slabo. ali ona pobjegne. Angela ga dovodi do divana. Barunica optuţuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. da je nitko ne moţe otjerati. Angeliki govori da glumi. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govoreći da to nije dobro. Leone slika oca. da je drolja. Izgubljen je i ne zna što traţi tako da je podosta podloţan raznim glupostima. Rekao bih da je on jedan prosječan tinejdţer sa svojim vlastitim problemima i vlastitim viĎenjem svijeta. Ostaje sama s Leoneom. Na postelji leţi Glembay. da je ljubavnica kardinala. Dr. te ga neprestano izbacuju iz škola što njegovim roditaljima stvara poprilična muke. Govori da je barunica zaklana. Leone nije zadovoljan skicom i potrga je. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva više od pet milijuna. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. U biti nije loš. Problemi počinju smrću njegovog brata Alleja što je vjerojatno i uzrok njegovog tmurnog pogleda na svijet i ljude. a Silberbrandt s vjerskog stajališta. Otac mu je bio pravnik i prema njegovim riječima mlatio dosta love. Cvrkut ptica u vrtu. Govori joj da šuti. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajući sastanke odbora. Govori kako je njen sin već poprimio glembayevska obiljeţja. U naslonjaču sjede Fabriczy. Altmann o smrti razgovara s medicinskog. Do njegovih nogu. Leone je ţeli pograbiti. kleči sestra Angelika. Pokazuje znakove razumnosti ali misli da mu svijet ne moţe pruţiti ono što on ţeli. Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. razbijanje stakla. Pita ga zašto je mrzi. Dolazi barunica poput luĎakinje. a Puba uzima komadiće i na stolu ih slaţe u cjelinu. Govori da postoji samo jedno rješenje. Svitanje. Holden se je trebao . da ju je pokrao. Zadnja škola koju je Holden pohaĎao bila je škola u Pecnayu. Čuje se lupanje vratima. Pomalo je problematičan. Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Barunica viče: “Pomoć!” Ulazi sluga i uzima instrumente dr. kako se u njemu već razvija zločin. I tako je pao godinu i bio isključen iz škole. Leone joj govori da je uzeo samo ono što je ona od njega krala sve te godine. Altmanna. On potrči za njom. Angelika i Leone ostaju sami. Leone odlazi na telefon. Angelika stoji poput kipa. Često bjeţi od problema i upliće se u svakodnevne gluposti. Opet optuţuje Glembaya.” Ona mu govori da je ta kuća njeno vlasništvo. Silberbrandt i doktor Altmann. Donosi kravatu. a to je ubiti se. Ţivot lika: Iz romana moţemo zaključiti da je Holden rastao u relativno dobrim uvjetima ţivota.Ĉin treći Glembayeva spavaća soba. JEROME DAVID SALINGER: LOVAC U ŢITU Analiza glavnog lika: Lik Holdena prikazan je kao lik prosječnog tinejdţera. Vraća se i govori barunici da je treba direktor Trgovačke banke. hulja. Govori da je Glembay nitkov. Vidimo da on nije loš ali baš zbog toga što je izgubljen i ne zna što hoće a kritizira sve ţivo postaje problematičan. Svi su je hvalili ali on je u njoj vidio samo licemjere. On legne. Leone joj govori: “Marš napolje.

. upustio se u sve i svašta te se posvaĎao sa nekim svojim prijateljima. da se trgne i odluči što ţeli od ţivota. prijateljima. a ni sam ne zna što a to je tako nedostiţno… traţi smisao ţivota… izgubljen je… ništa mu se ne sviĎa… na kraju pronalazi sreću u svojoj sestri Pheobe… da li je sada našao ono što traţi? JEROME DAVID SALINGER: LOVAC U ŢITU Bilješke o piscu: Jerome David Salinger je američki knjiţevnik.vratiti kući u srijedu. Vrijeme radnje: Predboţićno vrijeme Tema: Ţivot Holdena Caufielda O djelu: Kroz priču postupno saznajemo o njegovu ţivotu. Na kraju ga je samoća svladala te se zaputio svojoj mlaĎoj sestri kući u nadi da ga roditelji neće uhvatiti. roĎen 1919. Mjesto radnje: Opisuju se različiti dogaĎaji koje je Holden doţivio na različitim mjestima (od New Yorka do njegove kuće). učiteljima i ljubavima. no on sve to zapravo govori u bolnici. Napisao je zbirku novela "Devet priča" i zbirku pripovijetki "Franny i Zooey".B. Tim romanom je postao idol jedne generacije američke omladine. Otišao je u New York ali sve što je uspio napraviti je to da je potrošio brdo novaca. MeĎunarodni uspjeh je doţivio romanom "Lovac u ţitu".-a koji je uspješan u Hollywoodu i mlaĎu sestru Phoebe koju voli više nego ikoga drugoga. MlaĎi brat Allie je umro od leukemije što je jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega. Simbolika naslova: Zamislimo lovca kako lovi zeca a nalazi se u ţitu. pijan. Razmišljao je da pobjegne od svega u neku zabit. Zec je malen i lovac ga vjerojatno nikada neće uloviti. Otišao je da bude još do srijede kod svog nastavnika a on mu je podijelio neke savijete. obitelji. Tako je i sa Holdenom… on traţi nešto. Holden zapravo nikad od Allijeve smrti nije bio pravo sretan. godine. ima starijeg brata D. odlučio je da ode odmah iz Pecnaya i provede ostatke vremana (do srijede) u New Yorku. uostalom bilo mu je svejedno. Holden je dijete dobrostojećih roditelja. Njegova sestra mu je poremetila planove jer je htjela poći s njim tako da su se posvaĎali oko toga i Holden joj je obećao da nikuda neće ići… mislim da je shvatila kako je to besmisleno. Na kraju se vratio kući i sada opet mora u novu školu… on ni sam ne zna što da misli o svemu tome… Da li je postao razboritiji obogaćen ovim iskustvom – tko zna… pričekajmo lovca u kukuruzu. bio pretučen. Došao je još jedan šok za Holdena… njegov bivši nastavnik se pokazao kao perverznjak… uţasno… i to ga je još više zbunilo. jer ga je Pecney umarao… opet pogreška. Kad je na kraju sagledao sve svoje prijatelje i svoj ţivot. I sada dolazi trenutak kada je Holden osjetio neku toplinu u svome srcu… kada je vidio svoju sestru kako se vrti na vrtuljku… htio je vikati od sreće.

Jako ih voli i priznaje da mu se teško vratiti kući nakon što je izbačen iz škole. Tako sam ustvari i dobio tuberkulozu i morao doći ovamo na sve one proklete pretrage i preglede i tako." Allie je bio Holdenov mlaĎi brat uz kojeg je Holden bio posebno vezan. Bio . zbog nerada i neuspjeha.. pa ne odlazi kući nego u hotel u New Yorku. čak i s prostitutkom i njezinim svodnikom. Holden ne započinje priču uobičajenim dugačkim uvodom s mnogo opisa već samo napominje neke vaţne činjenice koje su vaţne da se razumije nadolazeća radnja. ali se prije toga ţeli oprostiti sa sestrom. pa su me dogurali ovamo da se malo smirim. Iz škole je trebao otići početkom boţićnih praznika. Na kraju ga izbacuju i iz škole Pencey Prep. porastao sam u toku prošle godine šesnaest i pol centimetara. barovima i sl." Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku u bolnici: "S druge strane. TakoĎer posjećuje svoju malu sestru Phoebe. Vrlo su izraţeni njegovi osjećaji prema obitelji.. Boji se reakcije roditelja. gdje se nejasno izraţava o očekivanjima o budućnosti i mogućnosti prilagoĎavanja svijetu. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i sreću. To su dobri. Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi: ". Već na samom početku romana Holden napominje da ta priča nije autobiografija u pravom smisli riječi: "Ako već zaista ţelite da vam pričam o sebi. no on odlučuje otići već u subotu. Ona ţeli poći s njim pa se oni posvaĎaju.. Nakon svaĎe oni odlaze u zoološki vrt. Spreman je otići na zapad." Holden nam na početku objašnjava kako se zapravo našao u bolnici: "Pričat ću vam samo o onoj ludnici kroz koju sam prošao tamo oko prošlog Boţića. čime su se bavili moji roditelji prije nego sam došao na svijet i sve ono uobičajeno davidkoperfildsko sranje. Tim prizorom završava Holdenova ispovijest u bolnici. turistima.a s druge strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po komadu kad bih pokušao da kaţem nešto pobliţe o njihovom privatnom ţivotu. a zatim i na vrtuljak. u srijedu.. kakvo je bilo moje glupo djetinjstvo. Strašno je nervozna." Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji. U romanu se mnogo paţnje posvećuje Holdenovom unutarnjem monologu. Inače sam posve zdrav." Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog brata Allieja: "Od smrti mog brata Allieja ona nije baš naročito zdrava. njegovim razmišljanjima o ţivotu. ali ja nekako nisam raspoloţen da se upuštam u te stvari. upravo prije nego sam nešto kao šiznuo. Tu se suočava s noćnim ţivotom: s taksijima. Tada susreće bivšu djevojku Sally koja ga nikako ne moţe shvatiti. školi. prva stvar koju ćete vjerojatno htjeti znati jest gdje sam se rodio.. prijateljima i sestri Phoebe koju voli više od svega. budućnosti. ljudima koji ga okruţuju. Osim toga. nije mi ni na kraj pameti da vam sad ovdje pričam čitavu svoju autobiografiju ili nešto slično. svijetu. fini ljudi i sve – ne kaţem ništa – ali zaista su preko svake mjere osjetljivi. nakon posjeta profesoru iz povijesti i tučnjave s cimerom Stradlaterom.Holden je izbačen iz tri škole.

Hoću da kaţem. a imao je izrazito riĎu kosu. ." Govori da nema mnogo prijatelja. Sad imam sedamnaest. prilično često. Rekao je da ţeli biti lovac u ţitu." U jednom dijelu nam Holden govori da mnogo laţe. koji je bio jako pametan. Tako je Holden jednom pričao Phoebe o tome što bi ţelio postati. Često počinje govorit o nečemu da bi se sjetio druge stvari koja ima neke veze s početnom tvrdnjom. "Bio je dvije godine mlaĎi od mene ali zato valjda pedeset puta inteligentniji. podsjećajući čitatelja gdje je stao. a onda se vraća na prijašnju temu. Spominje ju kroz cijeli roman. ali se boje da mu se ne jave roditelji. Nakon što je napustio školu. Moj brat D. Moţda se čini neprikladnim. npr. Holden o njemu govori pun ponosa. kako se drţati s djevojkom za ruke.B. To je povezano sa pjesmom "Ako netko sretne nekog dok kroz ţito ide" pa je tako nastao ovaj lovac u ţitu. Općenito se smatra da se riĎokosi ljudi veoma lako raspale. u stanju sam lagati satima. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog. Jane Gallagher je Holdenova draga prijateljica. Kad jednom počnem." Holdenu je takoĎer vaţna njegova sestra Phoebe. Često govori za sebe da je glup i lud. ali takav lovac kojemu bi bila duţnost da lovi malu djecu koja se slučajno zatrčavaju u provaliju. onaj koji je umro. no on je itekako točan. imala je uvijek odlične ocjene iz svih predmeta. U stvari. čak i njen način kartanja. Za Stradletera kaţe da je pametan i dobar čovjek. Na toj je djevojci sve volio. Holden se stalno usporeĎuje sa Phoebe i Alliem. To je doista ironija jer sam visok 189 cm a u kosi imam dosta sijedih vlasi. ja sam jedini tup u cijeloj porodici. To potvrĎuje i citatom: "Samo da prestanem lagati.je Holdenov uzor. "Trebalo bi da je vidite. ponekad mu padne na pamet da nazove svoju sestru. Dijelom zato što mi je rijčnik vrlo siromašan. Bio je fantastično inteligentan. ali mu je svejedno nedostajao. Tvrdi da je u cijeloj obitelji jedini neuspješan. Ackleya i Jane Gallagher. Zaista je bistra. otkad je pošla u školu. a moj drugi brat Allie. čak i tajna ljubav. Holden mnogo govori o svojim razmišljanjima. U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. o onome što voli ili ne voli. ali Allie se nikada nije raspalio. TakoĎer se često susreće s temama koje voli prokomentirati. nije bila samo u tome da je bio najinteligentniji član obitelji. meĎutim. Holden je jako nesiguran u sebe. Izdvaja nam Stradletera. U cijelom se romanu govori o Holdenovim ţeljama. U ţivotu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojčicu." Holden općenito voli filozofirati pa stvara i cijele odlomke oko inače potpuno nevaţnih tema. ali ponekad se ponašam kao da imam svega trinaest godina. Nije se nikad ljutio ni na koga. a dijelom zato što se ponekad ponašam kao da sam mlaĎi nego što jesam. Ja sam jedini koji je zaista tup. ali o izgledu vrlo malo. Njegovi nastavnici stalno su pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu dječaka kao što je Allie. Stvar. bio je pravi mudrac. ali da je veliki ţenskar. Pretpostavljam da ta nesigurnost proistječe iz neprestane usporedbe s Allijem. o kojoj govori samo najbolje stvari. je pisac i sve što god hoćete. Bio je i najbojli. "Često govorim "ljudi moji". na mnogo načina.

" Tom usporedbom je ţelio reći da Marty ne zna plesati. bez obzira na njihove godine. godine. "Što jest jest. pa ih tako pokušava izbrisati sa zidova u školi koju Phoebe pohaĎa. Njegovo jedino sačuvano djelo su “Planine”. Pisano je ţargonom mlade generacije. O njegovom ţivotu znamo vrlo malo." Holden takoĎer koristi ironične usporedbe. "Plesati sa starom Marty bilo je isto kao vući Kip slobode za sobom po podu.Radnja ovog romana ne teče kronološki nego ovisi o subjektivnim doţivljajima lika. U svom djelu “Planine”. npr. kada su mu “Planine” bile tiskane. Holden koristi mnošto poštapalica i fraza. i one su prvi pokušaj romana u našoj knjiţevnosti u kojem se pripovijeda naizmjenice stihom i prozom. TakoĎer nam daje odgovore na mnoga pitanja koja mladi postavljaju o svijetu oko nas. Zato sam navio staru ploču." Često je taj ţargon posluţio za unos humora u tekst: "Počeo sam škicati one tri vještice za susjednim stolom. Rekao sam mu da sam pravi pravcati degenerik i sve što uz to ide. To su sve pitanja o kojima bi se moglo raspravljati. probao je cigarete i alkohol. Tako je Holden dobio odgovore na pitanja zašto netko umire mlad. kako pronaći ljubav. Iako i sam koristi mnoge psovke. a tijek se radnje prekida razmišljanjima i monolozima. rodio se 1508. Nije zamoran jer nema mnogo dosadnih opisa nego je radnja cijelo vrijeme zanimljiva i potiče nas da čitamo dalje. Nije dobio odgovor na jedno jedino tipično dječje pitanje – Kamo odlaze patke kad se zaledi jezero u Central parku? PETAR ZORANIĆ: PLANINE Bilješke o piscu: Petar Zoranić. "Lovac u ţitu" je moderan roman. . Holden sve ljude o kojima govori naziva "stari". Bio je potomak stare plemićke obitelji iz Nina koja se pred kraj petnaestoga stoljeća sklonila pred turcima u Zadar. ne slaţe se s njima. čiji je stil neoubičajen u odnosu na druga djela u školskoj lektiri. npr. ali je to učinio na prilično smiješan način i mislim da nema osobe koja nije shvatila značenje te usporedbe. godine a pretpostavlja se da je umro prije 1569. Način opisivanja i razmišljanja u prvom licu je jednostavan i blizak je mladoj generaciji. bilo je očito da se doista osjeća bijedno što me morao srušiti. a dobio je i odgovor na pitanje zašto se mora ići u školu. piše da je počeo pisati sa 28 godina.

Dok je spavao. Ona mu je objasnila značenje perivoja te mu rekla da svaka vila ima u svom krilu onoliko jabuka koliko je knjiţevnih djela napisano jezikom njenog naroda. a pri tome su prošli kraj Knina. Vila Milošća pratila je Zorana u planine. Drugi dan pastiri su pričali priče o nesretnim ljubavima. On joj je odgovorio da je svjestan male umjetničke vrjednosti njegovih djela. Tada se iz vrela pojavila vila Zorica koja mu je savjetovala da otiĎe u planine gdje će naći ljeka svojoj nesretnoj ljubavi. Zoran je tada konačno zaspao smiren i sretan nakon dugo vremena. “Planine”. Kaldejka. . Grkinja i Hrvatica. ali da ih je napisao iz čiste ljubavi prema djevojci i domovini. Za vrjeme daljnjeg putovanja Zoran susreće još tri pastira. putovao je morem do Zatona odakle je krenuo kopnom u Nin na grob Jurja Divnića. Jednog proljetnog jutra Zoran je plakao pored izvora Vodice jer mu je dodijao ţivot zbog nesretne ljubavi. Pastiri Slavgor i Dvorko su pjevali tuţne pjesme o domovini koja polako pada pod tursku vlast. a Zoran im je ispričao o svojoj ljubavi i o Ninu. Vila Hrvatica bila je vrlo skromna uz svoje raskošne drugarice. Skradina i Šibenika. Opisao je da tu borave mnoge krasne vile kao što su Latinka. pa su čak i svoje plodove darivali u tuĎinu. Plinka. Opisivao je ljepotu perivoja. sanjao je “Perivoj od Slave”. Tri dana je ostao u društvu pastira Bornika. dok su treći dan pjevali pjesme na taj način da su dvojica pjevali naizmjenice strofu po strofu odgovarajući jedan drugome.”Vilenica”. Zvonka. IzmeĎu ostalih jabuka u njezinom krilu Zoran opazi i jednu malu jabuku na kojoj je pisalo “Petar Zoranić” . Tu ga je vilenica Dejanira napustila. Prvi dan pastiri su pjevali ljubavne pjesme. a kasnije je sam nastavio put. Vila Hrvatica bila je tuţna jer su se njezini sinovi stidili svog jezika. Tada se pojavi vila Slava kojoj se sve druge vile poklone te se tada Zoran probudi. Zoran nastavi put te ponovno naiĎe na pastire. Slamila i drugih. Tada je Zoran krenuo iz Nina u planine vilenici Dijaniri da je zamoli za lijek.Kratki sadrţaj: Već sedam godina mučio se Zoran zbog neuslišene ljubavi kojom je zavolio jednu ţenu. Vila Hrvatica ga je pokorila što je ubrao još tako nezrelo voće. Vilenica Dejanira otpratila ga je rijekom Krkom prema Ninu. “Ljubveni lov”. a put je nastavio sa vilom Milošćom. Tada je Zoran konačno stigao na Dinaru gdje ga je Dejanira izliječila od nesretne ljubavi. Sedmog dana svog putovanja Zoran je stigao kući smiren i sretan. Vlade.

kamo se doselila iz Like. godine. U tim djelima nema ni traga pravog pastirskog ţivota. ali lijepe jabuke Vila Hrvatica . Zoran kod nje prepoznaje neka svoja djela PETAR ZORANIĆ: PLANINE Bilješke o piscu: Petar Zoranić (1508. koje je kao i Zoranićeve “Planine” pastirski roman koji je postao uzorom mnogih renesansnih pisaca. davno ubrane. Zoranić je roĎen 1508. koje je po vanjskom obliku pastirski roman u prozi i u stihovima. mirisna jabuka Vila Kaldejka .Starija. Zoranić kreće na alegorijski put u samoću bjeţeći od ljubavnih boli te on na svom putu ima svog učitelja. (iako je po jednom novijem podatku neki Petar Zoranić ţivio u Bihaću 1547. Bio je pravnik. godinu dana prije propasti Klisa. Zoranić je u tom djelu svjestan da je hrvatska knjiţevnost tek u razvoju.Predstavlja klasičnu rimsku. a rujnom završi”. Djelo “Planine” podsjeća na Dantea. ili kako Zoranić kaţe “svibnjom se započne. Zoranić u perivoju koji se sastoji od sedam dijelova susreće sedam djevojaka. u vrijeme kad su Turci duboko zašli u naše krajeve poslije bitke na Mohaču i prve opsjede Beča. a to je sveti Jeronim. Značenje Zoranićevih planina je u tome da je to naš prvi roman te da je njegovo djelo plod iskrenog rodoljublja. Personifikacija nekih vila u “Perivoju od Slave” Vila Latina . Zoranić odreĎuje dvije razine romana i to tako da kaţe da su planine povijesno i alegorijsko djelo. Ime mu se posljednji put spominje 1543. ali njegova obitelj Tetačić potječe iz Nina. hrvatski renesansni knjiţevnik.Mlada sa malo jabuka. Sve je to djelovalo na pjesnika da u svom djelu. već je prava tema ljubav.?). nastoji pobuditi kod svojih . godine). . “Perivoj od Slave” posvećen je vječnoj slavi tj.(Babilonci = Kaldejci) predstavlja babilonsku kulturu tj. g. Poput Dantea. notar i sudski ispitivač javnih spisa. Zoranićeve “Planine” posvećene su kanoniku Mateju Matijeviću koji je mnogo utjecao na Zoranićev rad. g. Djelo je 1569. a 1569. O njgovu se ţivotu vrlo malo zna. umjetnosti. Zoranić je već bio mrtav. Do nas je doprlo njegovo glavno djelo Planine. koje su nastale 1536. godine u Zadru.Analiza djela: Zoranićev uzor za “Planine” bilo je djelo “Arcadia” talijanskog knjiţevnika Jacoba Sanazzara. kada je tiskan roman Planine. TakoĎer se poput Dantea koji se koristi simbolikom broja tri Zoranić sluţi simbolikom broja sedam. Najzanimljiviji dio Planina je “Perivoj od Slave” u kojem se najbolje vidi spoj povijesnoalegorijskog i izraziti patriotizam. g. Roman “Planine” dovršen je 1536. Ne zna se kada je i kako umro. latinsku kulturu Vila Grkinja . tiskano u Veneciji u jednom jedinom primjerku. . te strah pred sve opasnijim širenjem turske moći.

Djelo je napisano s izrazitom svrhom. Zoranić prvi od svih naših pisaca stvara našu pripovjedalačku prozu i prvi od svih ostalih pisaca opisuje naše kopno. da dobar bašćinac i Hrvat poštovan jest. s uvodnom posvetom ninskom kanoniku Mateju Matijeviću. a tiskano u Veneciji 1569. a glavnu svoju knjiţevnu djelatnost razvija na latinskom jeziku. ali i domaće knjiţevne tradicije (začinjavci Marko Marulić). ki znam. Usprkos toga što je Zoranić pod velikim uplivom tadašnje pastirske knjiţevnosti te svoje pastire ugladio učinivši od njih nekakve trubadurske pjevače. ” Riječju bašćina označuje domovinu. idu u red naših najboljih knjiţevnih djela iz starije dobi. i u teškoj borbi pjesnik odbacuje izlišene ljubavne brbljarije te upozoravana vaţnost ćudorednosti u narodnoj borbi. Analiza djela: Planine Petra Zoranića su pastirsko .sunarodnjaka ljubav prema rodnom kraju. koje su snašle naš narod turskom provalom. temeljna ideja djela je domoljubna: pjesnik ţeli opjevati i proslaviti svoju . vijeku. da podigne duh u borbi protiv vukova (Turaka). koja ga je ukorila što tako beskorisno luta: “Nisi li većkrat čtil i čtiš sfaki dan razlike pisce ki deţelje sfoje razlikim i narešenim govorenjem ča već mogu hvale?” Ovime Zoranić ţeli reći da su kod stranih naroda (Grka) svaka gora i vrhunac. Djelo je nastalo izmeĎu dva razdoblja. On je pošao korak dalje od Marulića. g. Dantea. a sastoji se od novela epistularne knjiţevnosti (pismo posvete).. Ovidija. Tješi svoje sunarodnjake i govori o budoćoj propasti Turaka. Djelo posvećuje ninskom kanoniku Mati de Mateisu. Tuţba vile Hrvatice podsjeća nas na pjesmu Kip domovine P. svaka rijeka i vrelo. Stoosa nastale u 19. iako oni o tome moraju i lagati dok su hrvatski krajolici i predjeli uglavnom neopisani i neopjevani.bašćinu . jer Marulić pjeva nešto i na hrvatskom. iako je na njima očit trag nekolikih stranih pisaca. pa i načina pisanja . Pisan je narodnim hrvatskim jezikom.srednjeg vijeka i renesanse. u njoj je hrvatska svijest vrlo jaka. Boccaccia. prema hrvatskoj domovini i prema hrvatskom narodu. svaki dio njihove zemlje opisani. petrarkističke lirike (ljubavne pjesme). koje poduzima kako bi zaboravio svoju nesretnu ljubav. U romanu se osjeća znatan utjecaj Zoranićevih knjiţevnih uzora: Jacoba Sannazara (autora pastirskog romana Arcadia). a bašćinac mu je jednako rodoljub. Djelo je s kraja na kraj rodoljubivo. Roman se sastoji od 24 poglavlja. Djelo je napisano 1536. ka po običaju hrvackom gizdavo dali počteno narešena biše”. Čitavo je njegovo djelo protkano velikom ljubavlju prema hrvatskom narodu.(domovinu). Petrarce. pa u posveti kaţe: “Hrvatom i vašoj milosti. Zoranić kori svoje sunarodnjake što pišu na kome drugom jeziku.alegorijski roman pisan u prozi i stihu. “Planine” nastaju za vrijeme bitke na Mohaču pa ti dogaĎaji utječu na . Zoranićeve Planine. Okosnicu fabule čini pjesnikovo fiktivno (izmišljeno) sedmodnevno putovanje hrvatskim planinama. Vergilija. g. bukoličke lirike (pastirske pjesme) i političke pjesme (prepjev “Molitve suprotiva Turkom“). ipak je u djelu u mnogočemu dana naša stvarnost. MeĎutim. a ne na hrvatskom. U njoj govori kako je susreo “vilu jednu. Opisuje prilično realistički nesreće.

domovini i hrvatskom narodu. Fabulu čini pjesnikovo fiktivno sedmodnevno putovanje hrvatskim planinama. Protagonist je roman. duhovnoj ljubavi. a ujedno i pripovjedač. na kraju puta i na završetku djela. . To je njegov alegorijski put u samoću i pustinju da se oslobodi ljubavne boli koja ga drţi već 7 godina. te da se u zrenju Istine. okrene drugačijoj. pastir Zoran(Zoranić).Zoranića i on opisivanjem Hrvatske nastoji pobuditi ljubav prema rodnom kraju.

kako bi pronašao biljku koja će ga izliječiti ljubavne boli. a pjesnik “protrizniv se riči. Vila mu priča o Burinom ţivotu i objašnjava mu rodbinske veze u Paklu. Prolazi kraj groba plemenite Jelene (njegove majke) te groba Jurija Divnića. čiji grob kite pastiri. Ona mu predloţi da poĎe u planine. No ondje vukovi predstavljaju turke i Zoranić ovime poziva Hrvate na borbu protiv turaka. razgovara. Kasnije on zaspe i sanja “Perivoj od Slave“. U zoru šestog dana Zoran se oprašta od vile Dinare i kreće kući. Zoran kreće u planine no nakon nekog vremena put mu prepriječi sedmoglava neman. Nailazi na pastire koji čuvaju svoje stado od vukova. Nakon što je napustio Zoricu. Jeronimom i biskupom Divnićem. Uputivši se niz goru susreće vilu Krku. Zoran im obećaje da će se ostaviti svjetovnih taština i pjevanja o zemaljskoj ljubavi te od sada slijediti put boţje ljubavi. biskupa ninskog. Zorana spašava vila Milost i vodi do Vraţjih vrata (kanjon Velike Paklenice) i do otvora iz kojeg izlazi Burin bijes. Kasnije Zoranić susreće vilu Svist koja ga uputi vili Dinari. trećeg i četvrtog dana Zoran je u društvu pastira. pomaţe im i zabavlja se. Dinara pomaţe Zoranu u njegovoj ljubavnoj nevolji. Uto vizije nestane. Petog dana Zoran kreće na istok prema Dinari. pretvoren od bogova u cvijet ljiljan (ţilj = ljiljan).Kratki sadrţaj: Putovanje započonje s vilom Zoricom (Napeja) u koju bijaše zaljubljen mladić Ţiljbil. Poklonivši se nad njegovim grobom Zoran ima viziju: otvorilo se nebo i pred njim se pojavi Istina u društvu sa sv. Ploveći njenom laĎom razgleda Knin. Skradin i Šibenik. Drugog. Dinarinu kćer. a on je u grbu Zoranića. . vila Milost ga prenese preko mora i ostavi u Primorju. naukom i vidinjem pokripljen sedmi dan u bašćini počinu”. Tada ga vila Krka napušta i vila Milost ga nosi na kraj Zatona i odlazi u Nin. te s njima pjeva.

a količina jabuka broj knjiţevnih djela. Fontana predstavlja znanost podijeljenu na 7 slobodnih umijeća (aritmetiku. Pod drvetom bijaše fontana napravljena od ţutog i zelenog dragog kamenja koju je drţalo 7 djevojaka od čistog zlata. muziku.“Planine”. ali ipak lijepih. svaka sa pregrštom jabuka u krilu. Ispod drveta sjedile su mnoge vile. a stalno su joj pristizale nove. Prokna i Terej. ali se odjenom stvorila vila Milost. u tolikom broju da ih nije mogao prebrojiti. sva u punom cvatu ili sa zrelim plodovima. koja ga “stavi” na drugu stranu. . Zoran prvo ugleda ponosnu vilu Latinku koja je imala mnogo velikih i malih jabuka.Perivoj od Slave: Perivoj od Slave je Zoranićeva vizija u snu u kojoj on alegorijski prikazuje siromaštvo hrvatskog knjiţevnog stvaralaštva. retoriku i logiku).zlatnog. takoĎer s mnogo jabuka i Kaldejku (Kaldeja . Došavši do sredine perivoja naišao je na jedno krupno drvo. Jabuke predstavljaju knjiţevna djela. s mnogo jabuka davno ubranih. a unutar tog kruga bilo je sedam redova drveća. pronja (lastavica) i petelin (pupavac) su Filomena. ne pišu hrvatskim jezikom. Iz te fontane izljevala se voda koja je granajući se zalijevala cijeli perivoj. gramatiku. geografiju. Babilona).njegova dotadašnja djela. Zatim primjeti vilu Grkinju.juţni dio Mezopotamije. kako hrvatski pisci. njihovu kvalitetu i ljepotu. Vile predstavljaju pojedini jezik. No ispriječila mu se oveća rijeka i pošto je nije mogao preskočiti skoro zapadne u očaj. Zoran hoda po širokom polju. Tada dolazi vila Slava i Zoran se budi. iako ih ima sposobnih. kako je tada pisala većina pisaca. najstariju. Vila se tuţi Zoranu na broj svojih jabuka. Slavić (slavuj). Ispod drveća je bilo mnogo cvijeća i grmlja. Ovime Zoranić pokušava potaći hrvatske pisce na pisanje materinjim jezikom a ne latinskim. Tada Zoran ugleda mladu vilu Hrvaticu s par jabučica. Ondje se našao u perivoju koji je sav bio okruţen šimširom. tj. Gubi stazu i dolazi do brzog potoka te nailazi na neobično lijep perivoj koji je zemaljski raj. stariju. Na jednoj od njih pisalo je “Petar Zoranić” te “Ljubveni lov” i “Vilenica” . lišća zeleno . ali mu se i zahvaljuje jer je zbog njega ne smatraju potpuno neplodnom. a napola napisano i novo djelo . Usnuvši petog dana. astronomiju. TakoĎer je čuo i mnoge ptice. a plodovi su rumene i mirisne jabuke.

No grijeh dovodi čovjeka u bijedu i nesreću. bilo mu je sve oprošteno . najoriginalnijih i najmanje ropskih imitacija Sannazzarova djela.” IVAN GUNDULIĆ: SUZE SINA RAZMETNOGA Kratki sadrţaj: Sin traţi od svog oca da mu da novaca i da mu dopusti otići u svijet.” No susreće se i ocjena da mu je stih okretniji od proze. Tamo počinje ţivjeti i rasipno trošiti novac. a mnogi lirski i drugi raznovrsni elementi sloţeni su s osjećajem za muzikalnost i izraţajnost pripovjedačke. zvoni čisto i autentično. nadu u oproštenje grijeha. U proznom tekstu Zoranićeva rečenica. svojemu ocu. Sin odlazi te nalazi stan u gradu. MeĎutim.) . Nakon nekog vremena sinu počinju ponestajati novci. Sin počinje uviĎati svoju grešku te počinje tugovati za ocom i rodnim domom.Kritike: O Zoranićevom jeziku i rečenici oprečne su kritike. shvaćajući razliku . razmetnom sinu koji se odmetnuo od oca.otac ga je opet primio na svoja njedra. Nikica Kolumbić u članku “Najrodoljubivije djelo hrvatske renesanse” navodi: “U prozi se uz nerazumljive poetske opise osjeća podreĎenost latinskoj i talijanskoj sintaksi. i onda kada je naivna.” Marin Franičević u knjizi “Pjesnici i stoljeća” u eseju o poetici Petra Zoranića iznosi jasni stav: “U prvi red naših renesansnih pjesnika Zoranić ide po svojoj prozi. IVAN GUNDULIĆ: SUZE SINA RAZMETNOGA Suze sina razmetnog (1622. nju gradio na svojim pjesničkim iskustvima. grijehu. što uz brojne arhaizme pogotovo danas čini njegov jezik teškim. on je znao da će milost i oprost postići jedino pokorom i dobrim djelima. Otac shvaća grijehe sina te mu daje oprost i nadu u popravak tj. od kojeg bjeţi odajući se grijehu. tj. Zoranić je. pa se čovjek. najprije treba učiniti presudni korak: treba se obratiti i zatraţiti milost. ali i lirske proze.religiozna poema u tri "plača" što obraĎuje biblijsku parabolu iz EvanĎelja po Luki o grešnom. Zato je njegov stil u prvom redu slojevit i teţak. Nakon takva razmišljanja sin se vraća kod oca i moli ga za oprost.” O vrednovanju Zoranićevog djela u odnosu na njegov uzor. u njegovoj prozi stihotvorac nadvladava prozaika. spoznaji vlastitog grijeha i pokajanju ima alegorijsko značenje: ocrtava nemarnost čovjeka prema Bogu. presaĎen u sredinu sasvim različitu od one gdje je nikao. biva proţet novim duhom. Nakon što je razmišljao o pojedinostima i okolnostima svoje pogreške. a stoga su i u preteţnim proznim partijama njegovog djela stilski postupci izrazito stihotvorački. ako se o imitaciji uopće moţe govoriti. Jer moramo reći da se Zoranić nikad slijepo ne povodi za svojim uzorom koji. pišući prozu. Priča o mladićevu sagrešenju. Tako Josip Vončina u tekstu “U susret Planinama” kaţe: “Sam ponajprije pjesnik. a kada se pokajao. Dobrodušni otac daje sinu novaca i daje mu dopuštenje za odlazak u svijet. Rekao sam pjesnika. a ne pisaca jer u proznom djelu Planina ima više poezije nego u stihovima. kritičar Josip Torbarina u članku “Planine i ostale Arkadije” daje sljedeću ocjenu: “Zoranićeve su Planine jedna od najslobodnijih.

zatvarajući sestinu u malu. spoznaje i skrušenje biblijskog grešnog sina. grijeha i čišćenja od grijeha. ta religiozna. grijehu. nasljedujući poznate talijanske religiozne poeme Suze svetoga Petra L. koji mu u svojoj neizmjernoj dobroti oprašta. forme. o egzistencijalnim. Suze participiraju u rodu dramskog. Podjela poeme na tri djela. poema je priča o svakom čovjeku. stoljeću nego remek-djelo umjetnosti riječi. cvit na snigu. Zmiju grije.). Idejna je nakana poeme čitaocu kroz biblijsku parabolu i dramu čišćenja duše opisati put od grijeha do oprosta te ga navesti na normalan ţivot. grešni sin razmišlja o svim vaţnim pitanjima ljudske egzistencije: ţivotu. Suze. Iznoseći moralnu dramu subjektiviteta. Snig na suncu. Kami i cvitju. sunce u noći. te je ne samo vrhunac baroknog načina pisanja. narativnog. . o ljubavi Gundulićev razmetni sin izriče ove i domišljato oblikovane misli nevjerice u ljubav nekrepke ţene: Ah. zatvorenu cjelinu. u doba sveopće rekatolizacije ţivota. lava blazni. Inspirirana teološkom mišlju o veličini Boţijeg praštanja. ali i svaki čovjeka. smrti. a najviše o Bogu. s druge. opjeva sagrešenje. Omekšava tvrde stjene. Gundulić u osmeračkim sestinama. ţeni. krije verigu. osobito proširenu u doba baroka. na tri plača. kršćanska. izmeĎu dobrote i svijeta ponovo vraća Bogu. MeĎutim. u poemi se glas razmetnoga biblijskog sina i lirskog subjekta slijevaju u jedinstven ton da bi se mogli prenjeti čitaocu kao nada i mogućnost spasa. naime. Kao knjiţevna vrsta. Naslov djela je metaforičan: suze nisu samo doslovna oznaka za opis emocionalnog stanja čovijeka. Ište zdravlje u nemoći. poema nosi izrazite crte lirskog. Po knjiţevnom obliku Suze pripadaju ţanru religiozne poeme. nisu samo prepjevana biblijska parabola: oblikovana kao iskaz samog pjesnika.) i Suze Marije Magdalenske Erasma da Valvasonea (1523. prem ziĎe na priţini I vrh morske trči pjene. i biblijskog grešnog sina. nije samo formalne naravi. Kaţe ropstvo.izmeĎu Boga i svijeta. ljubavi. moralno-didaktička poema svoju je izvanknjiţevnu funkciju oblikovala u formalnom pogledu na izrazito estetizirani način. a oblikujući više stanja subjekta i refleksije o moralno-teološkim pitanjima nego vanjske dogaĎaje. Tansilla (1510. kao dvoglasni plač evanĎeoskog sina i lirskog subjekta. sagrješenje. Pričajući svoju priču i razmišljajući o grijehu i Boţjem milosrĎu. Tjera vihar po planini. ljepoti. spoznaja grijeha te pokajanje i iskupljenje grijeha pomoću boţenskog milosrĎa osnovne su teološke misli ne samo Gundulićevih Suza nego i kršćanske vjere. – 1568. tročlana struktura simbolizira supstancijalnu teološku misao djela: grijeh. Gotovo je svaka kitica u poemi graĎena tako da posljednja dva stiha poentiraju značenje prvih četiriju stihova. Malim sudom more prazni. moralno-etičkim problemima svakog pojedinca. kao poema. nego i metafora za knjiţevno djelo koje tako stanje opisuje. vrhunac estetizacije knjiţevnog teksta u 17. Suze nose element epskog. Razmišljajući npr. – 1593. kiticama od šest osmeraca s rimom ababcc. stila u hrvatskoj knjiţevnosti uopće. s jedne. Suze sina razmetnoga izgraĎene su na elementima svih triju knjiţevnih rodova: pričajući priču o razmetnom sinu.

Najveći broj stihova u poemi posvećen je mislima o prolaznosti svega i o sve prisutnosti smrti. Celovom te slaciijem truje. U hvalah te istijeh psuje. A kad plazni.Vjeru u ljubavi tko god cijeni U nekrepkoj naći ţeni. U uresnu lijepu sudu Zadrţi nalip i smrt hudu. Tako i more u tišini S kraja pomorca u plav zove. Grleć te smrtno ubija. nije ţivot ljudski drugo Neg smućeno jedno more. I u potoopu ki na nj ori Prije smrti grob mu otvori. Tiho s hitrim zasjedami Tjera iz srca svih bojazni. Snijeg na suncu. Trenutje oka. mrijet počina. Smrt svuda te slidom slidi. Zapad i istok vas ophodi. Krij se u jame gorskijeh hridi. I unjeguje sprva i mami Pod prilikom od prijazni. nizom efektnih oksimorona govori o ţivotu i svijetu: Eto ţivot moj svjedoči Kakav svit je i što daje: Kad se smije plač uzroči. strila iz luka Kijem potegne snaţna ruka. A kad ga ima na pučini. dim na vitru. Neg plav jedna ku udugo Biju vali kako gore. I sred ovijeh netom tmina čovjek se rodi. I beskrajnoj po pučini Svijet kruţeći Indije brodi. A u krepčinah svijeh privija. tad izdaje. Razlik obraz stavlja na se Kao zvijer ka se vjetrom pase. Skoči i uzavri na valove. što hoć čini. I nije stvari koja moţe . Ah. one fizičke. Paka silnik pleše i meće Tko se uzda u nj najveće. smrti tjela: Bjeţi kud znaš. sad imam pamet hitru: Sve je što svijet gleda i dvori Na ognju vosku. Razmetni sin nizom paradoksa. Ah. san o zori.

blago. Što je bilo. A hoćemo mi da nami Ki smo od zemlje svrhe ne da? A ako naš je zgledan. za čas neće Od prošastja ostat svoga: Na hipu se brijeme vrti. A ne zna mu se ime sada! Miru kraljevstva. o sveprisutnosti smrti Gondulićev razmetni sin proteţe na cjelokupnu ljudsku povijest. Bran se oruţjem. s motivom vremenitosti i nekonzistentnosti svega što postoji u vremenu i kroz vrijeme. roba i kralja. Jes tko njegda svijetom vlada. nego kao niz nepovezanih trenutaka: Gdi su istočna carstva stara? Gdi gospodstvo od Rimljana? Svi pod plugom kijem svit hara Od bremena su uzorana. Jedan hip je sve do smrti. Čovjek u srcu miran nije. Kud prohodi. snaga i hvala Sve je prid njom na ognju slama. zlato trati. Ljepos. A svaki dan vidi očito Da nije ništor vjekovito. pjesnik vrijeme ne doţivljava kao kontinuitet. Gluha i slijepa bez obzira. . Naćaš joj se odrvati! Smrt ne gleda ničije lice: Jednako se od nje tlače Siromašne kućarice I kraljevske tej polaće. Vas nije drugo neg hip jedan. povezujući taj motiv s motivom usudne čovjekove podloţnosti trenutku. Misao o prolaznosti ţivota. A što je sada. U pokoju sted raskoše Stroj bez misli i bez truda.Ubjegnuti togaj suda. Brijeme hara stanac kami I ţestoko gvozdje izjeda. još nije toga. prošlo je veće. teška rala Jednom kosom ona slama. A er je umrl ţivot ovi. sve satira. mru gradovi. Ona upored mećše i valja Stara i mlada. Što ima biti. Vedre krune. I njih plemstvo trava krije.

Gundulićevo djelo opjevava egzistencijalnu situaciju: odnos prema boţanskome i vječnome. a prema ljudskoma. izazivaju zadivljenost. paradoksima i oksimoronima uzorno i klasično djelo baroknog stila. s druge strane. vječni ţivot duše. gomilanjem neobičnih i bizarnih metafora. Suze su tako i teologija i filozofija praktičnog ţivota. oštroumnost. u strofama od šest stihova s rimom ababcc. a sastavljena je od 6 endecasillaba s rimama ababcc. U Suzama sina razmetnoga na najsretniji način spojile su se misli o prolaznosti ljepote i ţivota. vremenitome. a osim u osmeračkom. Vrativši se kući. Kao što je po svojim motivskima sastavnicama Gundulićeva poema izraz duha seičenta. s jedne. legao je na krevet i . jer je imao jaku ţelju da nešto stavi u svoja usta te da nešto popije. Invokacija: To što Gundulić koristi invokaciju govori nam da su mu uzori bili stari antički pisci. Sestina je porijeklom iz talijanske poezije. A izraţene su te misli karakterističnim baroknim koncepktualnim stilom u kojemu je do izraza došla u seičentu toliko cijenjena domišljatost. a odmah zatim i u Gundulićevim suzama i u Dervišu S. tako je i svojim stilom. Otada je karakterističan oblik hrvatske duţe pjesme. Samo vječnost. sposobnost zapanjujućeg povezivanja udaljenih pojmova i slika. U hrvatskoj knjiţevnosti pojavljuje se najprije u melodrami u društvu drugih strofa od 6 stihova. jer je bio potpuno bez novaca. Ki od Boga osa ishodi I od tebe. koja spašava od posvemašnje prolaznosti i svekolikog umiranja. Vraćajući se kući pošao je u jednu krčmu. Poemi jest cilj obratiti duh od ljubavi prema ovozemaljskom k ljubavi prema stvoritelju. kraćeg spjeva. gdje se pojavljuje od 14. Postoji samo vječnost. stoljeća. tih osnovnih instrumenata baroknog pisanja. inventivnost. kad se Raskoljnikov uputio kod Aljone Ivanove. pa je ţelio dobiti koji dinar.Upravo zato sve što je vremenito i u vremenu i ne postoji. ali i istovremeno da prouči gdje ta starica drţi sve predmete koje joj ljudi nose kao zalog. FJODOR MIHAJLOVIĈ DOSTOJEVSKI: ZLOĈIN I KAZNA Kratki sadrţaj: Radnja ovog djela počinje početkom srpnja. ĐurĎevića. Da on objavi s mog glasa Za maš nauk što ti kaza! Kompozicija djela: Djelo je napisano u simetričnim osmercima. raznim zvukovnim figurama. a to ovisi o Bogu i od Boga je dano čovjeku. kod starice koja je uzimala stvari u zalog. koja se zove sestina ili sestarima. Ti s nebesa pošlji odi Meni duha prisvetoga. a ponajviše konstruktivističkim i komčetoznim antitezama. pojavljuje se i u jedanesteračkom ili pak dvanaesteračkom obliku. paradoksnim zaključcima i intelektualiziranim obratima misli. poeme. ovozemaljskome. s mišlju o vjeri i ufanju u Boţije milosrĎe. a istodobno navode čovjeka na spoznaju o njegovu poloţaju u svijetu. ingenioznost. nizajem neobičnih pjesničkih slika i usporedbi. mogu spasiti čovjeka od njegove tragične vremenite usudnosti. Sa sobom je uzeo jedan predmet da ga zaloţi. o relativnosti svega što postoji u vremenu. Sina Boga. koji su svi podreĎeni temeljnoj funkciji teksta: oni sluţe proizvoĎenju začudnosti. za vrijeme neobične vrućine.

Kada se vratio kući ponovno se razbolio. Jednog je dana kod njega došla Sonja. meĎutim uspio ih je prevariti i dok su oni otišli po gazdaricu. koja mu je došla reći da joj je tata umro i pitati ga hoće li mu doći na sprovod. Iz progonstva se u Petrograd vratio drugi Dostojevski. Ubrzo se o tom ubojstvu pročulo po gradu te se on predao policiji. Što je više vremena prolazilo. on se sakrio u susjedni stan te je pobjegao doma. Pored velikog broja romana i pripovijedaka . . Bjesovi. Kćeri Puliherove Aleksandrove i Dunja su se udale. Ona je bila kuharica i jedina gazdaričina pomoćnica. pa je i nju morao ubiti. meĎutim dosta se kasno probudio pa se bojao da će zakasniti. Dao joj je zalog. g. g. ali on se zakleo da se taj brak neće dogoditi dok je on ţiv. Zločin i kazna. te uzeo sjekiru i ubio je. To je bio Marmeladov kojeg je upoznao u gostionici. jednog svog prijatelja iz škole. ali je on to spriječio. po završetku jedne privatne škole u Moskvi 1837. a kada ga je dobio bio je toliko veseo da je takoreć potjerao Nastiju van iz sobe. U to vrijeme Dostojevski postaje član kluba Petraševskoga. zato jer ju je on volio. Ističe se u čitanju zabranjenih djela i ţestokim revolucionarnim uvjerenjem. Došavši do njenog stana pokucao je na vrata. Bilješke o piscu: Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821. kako ne bi na sebe privukao paţnju. pošto on nikada nije imao novca. jer više nije mogao podnositi da on i drugi ljudi pate zbog toga. Donijela mu je nešto za pojesti. gdje ga mnogo više zanima knjiţevnost nego učenje. njega je sve više pekla savjest što je ubio onu gospoĎu.). roman Bijedni ljudi. Dobio je temperaturu. te joj je dao novca jer su oni bili siromašni. a kada je to Nastasja vidjela pozvala je doktora. Braća Karamazovi itd. prije nego što ode do Aljone. Bio je odvezen na robiju u Sibir. sin vojnog liječnika. na vrata stana došla su i dva radnika. Kad se 1846. meĎutim ona se pravila da nije kod kuće. ali ipak nije imao snage da to prizna policiji. MeĎu onima koji su 1848.1881. Putem je vidio jednu pijanu djevojku koju je ţelio napasti jedan gospodin. Njegova se ţena zvala Katarina Ivanova.zaspao. a tek onda kada se predstavio mogao je ući u kuću. Nekoliko minuta prije vješanja stiţe carevo pomilovanje kojim se kazna smrću mijenja u pet godina prisilnog rada i daljne četiri godine izgona u Sibir. Došavši doma sakrio je stvari te legao. On je to ubojstvo već odavno planirao kako bi ju mogao opljačkati. Nakon toga otišao je do Razumihina. Nakon što je ozdravio. Tada se uţurbano uputio do mjesta gdje je ona drţala stvari i uzeo neke stvari. meĎutim kao da je bio pijan. pa nije uzeo novac i sve stvari. Baš onda kada je htio otići začuo je jedan šum te je vidio da je u sobu došla Lizaveta. U meĎuvremenu su mu došli mama i sestra. To su bili presudni dogaĎaji. Djela koja slijede – Zapisi iz mrtvog doma. stvara politički konzervativac. meĎutim kada ga je pročitao do kraja raspoloţenje mu se pokvarilo. Tog dana odlučio je malo odspavati popodne. te mu obećala da će zauvijek biti sa njim. Nakon što joj je to rekao. Kada je došao kod Razumihina naglo je promijenio svoje raspoloţenje i otišao je nazad kući. Nakon toga je još imao problema. Mladić. Bjelinski ga pozdravlja kao novog Gogolja. Prvo je otišao uzeti sjekiru u gazdaričin stan. te je odlučio da će tada počiniti ubojstvo. Hodajući doma. a i ona njega. pa ih je sakrio ispod jednog kamena. sjeo na krevet i započeo ga čitati. Prije nego što je otišla uručila mu je pismo njegove mame sa kojom se često dopisivao. moţda i jedinog prijatelja kojeg je imao. jednog je dana uzeo stvari i zamalo da ih nije bacio u rijeku. u kojem se potajno okupljaju mladi revolucionari. Hodao je sporo te zaobilaznim putem. ona se rastuţila i zaplakala. uhapšeni i osuĎeni na smrt nalazi se i on. jer je pročitao da bi mu se sestra (Dunja) trebala udati za jednog bogatog trgovca. Jednog je dana vraćajući se kući vidio nesreću u kojoj su konji pregazili jednog njegovog prijatelja. a nakon toga se polako uputio prema stanu u kojem je ona ţivjela. pojavilo njegovo prvo djelo. i otišao je kući. stupa u Vojnu inţenjersku školu. te ga je obavijestila da je gazdarica otišla na policiju da ga prijavi jer nije plaćao račune za smještaj. Idiot. Dok je čitao to pismo osjećaji su ga toliko obuzdali da je plakao. otkrio je da će Aljona Ivanova biti sama kod kuće drugi dan oko osam navečer. Ujutro ga je probudila Nastasja kada mu je ušla u sobu. Jedina osoba kojoj je on to priznao bila je Sonja. te ga je odnio kući kod njegove ţene.

po problemima. Raskoljnikova progoni ideja o izvršenju “više pravde” koju će ostvariti ubojstvom Aljone Ivanove. čijim bi se novcem moglo usrećiti barem sto ljudi i čijim bi nestankom bili zadovoljni mnogi. Do kraja ţivota on radi tjeran materijalnim nedaćama. njenu sestru. Posebno mjesto u tom stvaranju pripada romanu Braća Karamazovi. uvjeren da je veličina Europe prošlost. te na kraju njegova zasluţena kazna. Najveći je stradalnik Sonja. za svaki počinjeni zločin mora se snositi primjerena kazna. Raskoljnikov pomno razraĎuje i provjerava plan iako jedan dio njega ne vjeruje u izvršenje plana. Mati se nada da će tako pomoći sinu materijalno. razvija golemu knjiţevnu aktivnost ureĎujući i izdajući sa svojim bratom Mihajlom najprije časopis Vrijeme.Dostojevski piše osvrte. U meĎuvremenu putuje na zapad i vraća se razočaran. prisustvo Lizavete. ubija je kao i Aljonu. gramzive i podle stare lihvarice. strpljivo podnosila teror Svidrigajlova. Počinje mučna . koji je nadvladao sve slabosti njegovih uvjerenja i ostavio čovječanstvu djela jedinstvena po snazi. razgovara u krčmi s Marmeladovim. pomno i hladno ostvaruje svoj plan. ali ona im pruţa najveće nade. Kratki sadrţaj: Glavni junak romana je siromašan student prava Rodion Raskoljnikov. ali prije svega svojim izuzetnim genijem. doznaje da će lihvarica biti sama oko sedam sati. pada u san ispunjen košmarima. u kojem je u najzrelijem obliku postavio sve svoje najznačajnije probleme. da budućnost pripada Rusiji i pravoslavlju. članke. čija sudbina pokazuje pogubnost djelovanja bijede na ljudski rod. rješava brutalno. Raskoljnikov ne moţe prihvatiti sestrinu ţrtvu. njegove psihičke dileme. jer moţe se sa sigurnošću reći da je Dostojevski prvi veliki pisac suvremenog svijeta. uključujući i njegovu sestru Lizavetu koju Aljona muči i iskorištava. Teško opterećen time u krčmi susreće Marmeladova. po otkrićima čovjeku našeg vremena. Majčino pismo puno je nemoćne pomirenosti sa ţivotom: sestra Dunja da bi se spasila sramne i poniţavajuće guvernantske sluţbe kod razvratnika obećala je ruku bogatom Luţinu. Ostat će moralno čista uz sva zla koja je zadese u ţivotu. a onda i Epohu. jer je sestra vezana obvezom vraćanja za Rodionovo školovanje posuĎenog novca. susreću Sonju. Tema: Raskoljnikov i njegov zločin. Kao da je upravljan nečim izvan svijesti. Ideja: Dobro uvijek pobjeĎuje zlo. Sklop ţivotnih okolnosti naprosto gura Raskoljnikova u zločin: dobiva majčino pismo. Raskoljnikova zatičemo u početku romana u rascjepu izmeĎu jednostavnosti rješenja koje je smislio i gnušanja nad mogućnošću da se ta ideja uopće rodila u njegovoj glavi. njegovu posljednju djelu. Raskoljnikov upoznaje obitelj Marmeladovih. koji traţi siromašnu djevojku da bi mu bila pokorna i zahvalna. Vraća se u stan i pada u groznicu. Raskoljnikov gotovo podsvjesno donosi odluku. Opljačkan novac skriva pod kamen ne brojeći ga. polemike. NepredviĎenu okolnost. propalog alkoholičara koji utapa tugu pićem kupljenim novcem koji zaraĎuje starija kći Sonja prostituirajući se.

st. Rodion Raskoljnikov prijavivši se policiji doţivljava pročišćenje. Raskoljnikov se dvoumi i odlazi na mjesto zločina razmišlja o rješenju. Sedam preostalih godina u Sibiru čine se kratke kao tren uz utjehu naĎenu u evanĎelju i Sonjinoj ljubavi Mjesto radnje: Rusija Vrijeme radnje: 19. Nakon dugog bolovanja vraća se u ţivot proćišćen i vedar. Sonja prati Raskoljnikova u Sibir. pun nade. Pod Sonjinim utjecajem i potresen samoubojstvom Svidrigajlova koji sav svoj novac ostavlja kao dobročinstvo djeci Marmeladova okajavši tako svoj razvratni ţivot. U trenutku kada ga Petrovič gotovo natjera da prizna.psihološka drama: borba sa savješću koju vodi Raskoljnikov i borba s istraţiteljem Poefirijem Petrovičem koji oko Raskoljnikova steţe “psihološki obruč”. Svidrigajlov predlaţe bijeg i amoralnost. upada Nikolaj i priznaje da je ubojsvo počinio u trenutku pomračene svijesti. Dunja se iz ljubavi udaje za bratova prilatelja Razumihina. Završetak romana nas izvještava o sudbinama likova. a Sonja priznanje. Osjeća neumitnost pobjede dobra nad zlom. Umire im majka. Raskoljnikov se razboli. (radnja se dogaĎa u svega 9 dana) . kajanje i ţrtvu. nagovještava i priznaje ubojstvo. PronaĎeno je više rješenja i pitanja: najekstremnije nude Sonja i Svidrigajlov.

Nakon svega vraća se u ţivot pun nade. plaha. a njezin nestanak bi i sam po sebi pomogao ljudima i njenoj okolini. koja ga steţe poput oklopa. Andrej Nihilist (pravac u grčkoj filozofiji.ţivo im se fućka za sve). Nakon ubojstva ga hvata strah. prost čovjek. postaje zamišljen i općenito nedruštven. koju skuplja od evanĎelja i Sonje. Svoju unutrašnju borbu potpiruje mišlju kako bi jedan ţivot mogao spasiti tisuće ţivota bijede. te se on otuĎuje. vjeruje u budućnost i podrţava preljub. kritičar društva. stidljiva. no usput ubija i Lizavetu. Sonjin ţivot. Majka mu piše kako će bogato udati kćer da njemu pomogne. Bijeda i neimaština mu se gade. lihvarice. dok dvoboj vodi s Porfirijem Petrovičem koji sve više steţe psihološki obruč. ona je religiozna kršćanka. On teško podnosi sestrinu ţrtvu. Sonja Prostitutka čistog srca. Vraća se u sobicu i pada u groznicu. Raskoljnikov ostvaruje plan. činjenicu da se Sonja prostituira da prehrani obitelj. U početku postoji unutrašnja borba izmeĎu jednostavnosti rješenja i gnušanja prema samoj pomisli na takvo djelo.pismo od majke. a opljačkani novac skriva pod kamen. spoznaja da je lihvarica sama.student prava planira ubojstvo. izgubljen je. radio je kao sluţbenik. bez prigovora trpi očito još veću bijedu od Raskoljnikove. uplašen. .glavni junak romana . nihilisti smatraju da stvarnost ovisi o njihovom samom prihvaćanju istine). Na kraju nalazi davno izgubljeni spokoj. Analiza likova: Raskoljnikov Lijep i stasit student prava.Kratki sadrţaj: Raskoljnikov . čijim bi novcem usrećio ljude u svojoj okolini. Aljone Ivanove. Marmeladovljevu ţivotnu priču. ţivi u maloj tijesnoj sobici. To rezultira letargijom i nebrigom za probleme okolnog svijeta . Na kraju Raskoljnikov priznaje i odlazi sa Sonjom u Sibir na odsluţenje kazne. te se bori sa savješću. Razne okolnosti nagnaju ga na zločin .

Dostojevski je u jednom trenutku rekao: “Moralne ideje nastaju iz vjerskih osjećaja. 7. Filozofske probleme pak oblikuje dijalogom meĎu osobama. Kad se probudio te su more prouzročile da je duboko u sebi počeo dvojiti u ispravnost djela koje namjerava učiniti. 5. Kada ga taj čin potrese pobjegne iz stana ne uzevši novac koji je namjeravao ukrasti.O djelu: U romanu “Zločin i kazna” Dostojevski opisuje mladog revnog studenta Raskoljnikova koji planirano ubija staricu Aljonu Ivanovu. a znači unutarnji raskol. Poslanica Rimljanima Prva poslanica Korinćanima Druga poslanica Korinćanima Poslanica Galačanima Poslanica Efaţanima Poslanica Filipljanima Poslanica Kološanima Prva poslanica Solunjanima Druga poslanica Solunjanima Prva poslanica Timoteju Druga poslanica Timoteju Poslanica Titu Poslanicu Filemonu Poslanica Hebrejima Poslanice su najstariji popisi kanonskih spisa ili knjiga koje je Crkva od početka smatrala nadahnutim i mjerodavnim za svoju vjeru. DogaĎaje temelji na razgovorima koji s dijalogom neposredno izraţavaju junakov doţivljaj. 11. 9. 13. njegovo ţivotno stajalište te moralne dvojbe. 8. Dostojevskog u romanu zanima čovjekova unutrašnjost. Imao je sedam godina kada je s ocem na putu doma vidio dogaĎaj koji ga je zgrozio: seljak je hladnokrvno udarao jadnog konja. pitanje suprotnosti dobra i zla. U prvom dijelu petog poglavlja analiziraju se Raskoljnikove noćne more. 12. Kraj odlomka nam govori da ta dvojba ipak nije bila toliko moćna da bi spriječila zločin. Redosljed poslanica koji je utemeljen od . i neplanirano ubija i njezinu sestru Lizavetu. 4. što je dovoljno i što nije. Kada ozdravi zbliţi se sa Sonjom. koja mu pomaţe da spozna da nije pravo postupio. Ako nema Boga onda je po mišljenju njegovog junaka Raskoljnikova sve dozvoljeno. 14. nego zbog slabosti što se nije ponio kao Napoleon. Psihološku problematiku Dostojevski iskazuje putem unutarnjeg monologa i putem snova. Raskoljnikov ne optuţuje sebe zbog ubojstva. Logika ih ne moţe nikako objasniti. duševno razdvojenu ličnost. kćerkom pijanog sluţbenika. 3. Za sve romane Dostojevskog je značajno da obraĎuju moralna i vjerska pitanja (ima li Boga ili nema). Na koncu se sam prijavi policiji. takoĎer i ubojstvo. On oboli i zapadne u tešku moralnu krizu. 10. Osudili su ga na osam godina prisilnog rada u Sibiru gdje je otišao skupa sa Sonjom. Junakovo ime je simbolično.” POSLANICE APOSTOLA PAVLA 1. 6. 2.

Smatra se da je prva poslanica napisana od godine 51. Poslanice su sastavni dio Pavlova misionarenja. se zvala se "prva poslanica Solunjanima". .davnine ne temelji se na vremenu postanka. Iz njih doznajemo temeljne točke Pavlove propovjedi kojoj je u središtu Krist raspeti i proslavljeni.

Apostol Pavao naumio je širiti svoje misionarenje na zapad sve do Španjolske. Od svog obraćenja. naravna spoznaja Boga. smisao i nesmisao ţidovskog Zakona. kao što stoji pisano: Pravednik će ţivjeti od vjere. Abraham kao prototip vjere. poziv Izraela. U njoj su posebno značajne teme: smisao apostolstva. Očekuje da će ga u tome potpomoći rimska crkvena zajednica. ropstvo Zakona i sloboda ljubavi. To osvjedočenje bilo je pokretač misionarskog rada. Temeljnu tematiku navješta u "Spasenju po vjeri": Uistinu. iz vjere u vjeru. To svoje dugotrajno iskustvo Pavao izlaţe u poslanici Rimljanima. opća potreba spasenja. ja se ne stidim EvanĎelja. povijest.POSLANICA RIMLJANIMA Poslanica Rimljanima je najopseţniji i teološko najbogatiji Pavlov spis. čovječanstvo bez Krista. Krist i Adam. spasenje se ostvaruje vjerom u Isusa Krista. čovječanstva i svemira. smisao čovjeka. Sastoji se od: uvod. kroz 20-ak godina svoga misionarskog rada. bit spasenja. spasenje po Kristu. misterij krštenja kao pokristovljenja. svetost Kršćana. boţja vjernist i Izraelova nevjernost i duţnosti Kristovih vjernika. . Smatra da Rimljane treba upoznati s EvanĎeljem te im upućuje neku vrst pisma gdje iznosi svoje glavne stavove propovjedanja. definicija EvanĎelja. moral koji proistječe iz povezanosti s Kristom. Sve se te teme slijevaju u jednu: opravdanje po vjeri. U tom svijetu on je razumio Bibliju. spasenje po vjeri. Pavoao je sve više produljivao svoju ključnu spoznaju o jedinstvenoj ulozi Isusa Krista Sina Boţjega za spasenje čovječanstva. jer se u njemu očituje pravednost Boţja. jer je ovo slika Boţja za spasenje svakomu vjerniku.

ja se ne bojim EvanĎelja jer ono je sila Boţja za spasenje svakomu vjerniku. Po kome smo i mi primili Milost i apostolstvo da na slavu njegova imena propovjedamo poslušnost-vjeru meĎu svim narodima meĎu kojima ste i vi pozvani da budete pripadnici Isusa Kristasvim ljubimcima Boţjim u Rimu. u prvom redu Ţidovu tako Grku. Milost vam i mir od Boga. pozvanima da budu sveti.Spasenje se ostvaruje vjerom u Isusa Krisa *Očitovanje Boţje pravednosti *Nema mjesta ljudskom ponosu *Abraham opravdan vjerom . a cijeli svijet bude podvrgnut kazni Boţjoj. koji je. naš Gospodin. Jer u njemu se očituje pravednost Boţja. OdreĎen za EvanĎelje Boţje. Zakon sluţi samo točnoj spoznaji grijeha. iz vjere u vjeru. Oca našega i Gospodina Isusa Krista! Spasenje po vjeri EvanĎelje-sila Boţja uistinu. kao što stoji pisano: "Pravednik će ţivjeti od vjere" 1. sluga isusa Krista Pozvan za apostola. Sve što Zakon veli veli onima koji su pod Zakonom. A koji se uskrsnućem od mrtvih -po duhu svetompokazao kao sim Boţji.Opća potreba spasenja Sastoji se od više poglavlja: *Slabost i krivnja pogana *Krivnja Ţidova *Kršenje Zakona *Samo obrezanje ne opravdava *Boţja vjernost i ţidovska nevjernost Zaključak: Grijeh i krivnja su općeniti.Uvod Pozdrav Pavao. po tijelu roĎen od potomstva Davidova. Koje je Bog unaprijed obećao Po svojim prorocima U svetim pismima O svome sinu. kako. sa svom vlašću: Isus Krist. 2.

*Vjera osigurava konačno spasenje *Adam i Krist-grijeh i opravdanje 3.Boţja vjernost i Izraelova nevjernost *Prednost Izraela *Bog nije nevjeran *Bog nije nepravedan *Uzrok Ţidovskog pada *Opravdanje po vjeri *Ţidovi su odbacili radosnu vijest (EvenjĎelje) *Nije odbačen sav Izrael *Izraelov pad donio spasenje poganima *Opomena kršćeanima poganskog porijekla .Svetost Kršćana *Krštnje sjedinjuje s Kristom *Od ropstva k milosti *Kršćanin slobodan od Mojsijeva zakona *Učenici Zakona *Unutrašnja borba *Duh sveti donosi slobodu snagu i slavu *Ljubav Boţja prema nama 4.

. posvećena Duhom Svetim.5. za vas ovjeren da ste i sami puni čestitosti. braćo moja. kako bi pogani postali ugodna ţrtva. Ali sam vam pisao-djelomično i slobodnije-da vas. oslanjajući se na milost koju mi je Bog dao dabudem sluţbenik Krista Isusa kod pogana. da kao svećenik posluţim EvanĎelje Boţje. prepuni svakog znanja i da ste kadri opomenuti jedan drugoga... srţ svih zapovijedi *Dan spasenja uskoro dolazi *Obzir prema slabima u vjeri *Sloboda i ljubav *Kristov primjer Zaključne napomene: ovim riječima se obraća Rimljanima: Ja sam osobno.Duţnosti Kristovih vjernika *Predanje Bogu *Usluţnost iljubav u zajednici *Ljubav prema neprijateljima *Poslušnost drţavne vlasti *Ljubav. tako reći podsjetim na poznato.

Tom poslanicom ţeli uspostaviti jedinstvo duha i da odgovori na više praktičnih pitanja.Osuda razdora i javnih sablasti *Razdor meĎu vjernicima *Mudrost svijetska i mudrost Boţja *Prava uloga propovjednika *Dostojanstvo Kršćanima *Apostolska sluţba *Opomene *Rodoskrvnitelj *Poziv na poganske sudova *Bludnost 2. Crkvenu zajednicu sačinjavali su većinom kršćani i nekolicina obraćenih Ţidova iz niţih društvenih slojeva osibito robova. Prvu poslanicu Korinćanima piše is Efeza.PRVA POSLANICA KORINĆANIMA Korint je u Pavlovo vrijeme bio bogat slobodarski grčki grad sa dvije luke.Odgovori na različita pitanja: *Ţenidba. Ostao je tamo 18 mjeseci. neţenstvo i djevičanstvo *Blagovanje mesa ţrtvovaog idolima *Duhovni darovi-Himna ljubavi *Uskrsnuće . gdje nas potanko izvješćuje o početcima korintske Crkve. Pavao je došao u Korint u svom drugom misionarskom putovanju. zbog razdora i nesuglasica u korintskoj Crkvi. koja su nastala u ţivotu made Crkve. Teme poslanice Korinćanima *Raspravlja o jedinstvu Crkve i Kršćanske propovjedi *Izlaţe spolni i ţenidbeni moral *Daje temeljne smjernice o kršćanskoj slobodnoj savjesti *Utemeljuje duţnosti propovjednika EvanĎelja *Raspravlja o izvanrednim darovima i sluţbama u crkvi *Uskrsnuće Kristovo koje je jamstvo našega uskrsnuća Prva poslanica Korinćanima sastoji se od: 1.

sve vjeruje. Kad bih ljudske i anĎeoske jezike govorio. ne traţi svoje. Pavao ovdje uči da svi darovi dolaze od jednog te istog Duha. ljubav je dobrostiva. Jer. bio bih mjed što ječi. . gdje Pavao raspravlja o duhovnim darovima. Ljubav je strpljiva. iščeznut će što je nesavršeno. Kad sam postao zreo čovjek. nesavršeno je naše znanje. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne. zaboravlja i praŠta zlo. Proroštva? Ona će isčeznuti! Jezici? Oni će umuknuti! Znanje? Ono će nestati. kad bih imao puninu vjere. a ljubavi ne bih imao. Sad vidimo u ogledalu. Kada doĎe što je savršeno. ili cimbal što zveči. ljubav ne zavidi. a ljubavi ne bih imao. mislio kao dijete. sudio kao dijete. Nije nepristojna.Himna ljubavi Himna ljubavi je najvaţniji dio Prve poslanice Korinćanima. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje. ne oholi se. Sve ispričava. ne hvasta se. koji im daje u korist zajednice i zato obdareni treba da se njima sluţe u korist zajednice. kad bih tijelo svoje predao da se saţeţe. Sad nesavršeno poznajem. i ne savršeno naše proricanje. očitovanje i djelovanje Duha Svetoga u izabranim vjernicima. ne razdraţuje se. ne raduje se nepravdi raduje se istini. Ljubav nigda ne prestaje. ništa mi koristilo ne bi. tako da bih brda premještao. a najveća je od svega ljubav koja mora vladati u svima. govorio sam kao dijete. nejasno. bio bih ništa. i sve znanje. Bez ljubavi ništa nema svoj pravi smisao i svrhu postojanja. sve podnosi. Kad sam bio djete. a ljubavi ne bih imao. odbacio sam što je djetinje. a onda ćemo licem u lice. svemu se nada.

ufanje i ljubav .a onda ću savrŠeno spoznati kao Što sam spoznat.to troje . Sada ostaje vjera. .ali je najveća meĎu njima ljubav.

Knjiga veliča ţidovsku religiju i rodoljublje. vode. izgon Ţidova i voĎenje Ţidova u obečanu zemlju.PSALAM 136 Litanija zahvalnica: Aleluja! Hvalite Jahvu. Knjiga je pisana u Palestini u vrijeme Grčke vladavine u drugom ili početkom prvog stoljeća prije Krista. zakonska i praktična. stvaranje zemlje. Vrlo je slobodna u iznošenju povijesnih i geografskih podataka. koji je bio navodni Nabukodonosorov vojskovoĎa. Obrana ţidovske domovine je obrana ţivota i vjere. Judita je jedan od najdramatskijih. Judita se sastoji od pet dijelova: Holofernov vojni pohod Opsijedanje Betulije Judita Judita i Holofern Pobjeda . ali glavni joj je cilj ne povijest nego pouka što iz povijesti proizlazi. biblijskih opisa. Prizor se dogaĎa u Esdrelonu blizu Armagedona. svijetla i tame. Judita je simbol ţidovskog naroda koji bijedan i osiromašen poput udovice Judite dolazi u sukob s svojim neprijateljem u liku Holoferma. jer je dobar: vječna je ljubav njegova! Hvalite Boga nad bogovima: vječna je ljubav njegova! Hvalite Gospodara nad gospodarima: vječna je ljubav njegova! Tu se govori o velikim čudima koje je učinijo Bog. pisana Hebrejskim jezikom. Religija je toliko nacionalna. da se izjednačuje sa samim ţivotom naroda i domoljubljem. spašavanje izraelskog naroda. Judita Judita je jedna od povijesnih knjiţica.

a njegova vojska će izgubiti. podvrgni ih smrti i pljački. Tu sazove sve svoje pomoćnike i veli im svoju tajnu o uništenju svih onih koji se nisu pokorili njegovoj molbi. budi milostiv poniznosti roda našega i obaziri se danas na lica sebi posvećenih! Holofern je čuo da se narod Izraelov sprema u obranu. kako je razorio njihove hramove. Pokorili su sve narode. Molili su se Bogu. Stanovnici svih gradova i pokrajina nasmijaše se Nabukodonosoru i ne okupe se oko njega da bi za njega vojevali. Iskaza štovanje bogu svome i zavapi: Gospode. kad su izraelci. podizali su iz sve snage glas ka Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov. pa se je potajice pitao kakav je to narod koji se ne ţeli mirno njemu pokoriti. te se vrati u Ninivu. sve do granica Etiopije. Gornje Galileje i Samarije. pridonosili su nu ţrtve paljenice i zavjetnice. ka Izraelcina. nego kamo god doĎeš. Boţe nebeski. Sav narod Izraelski na poziv svećenika Joakina udruţi svoje snage u obrani svoje zemlje i Svetog hrama. Libanona. Damaska. rušili palili pljačkali i ubijali. Nakon toga pozove svog najboljeg vojskovoĎu Holoferna i naredi mu da uzme 120 tisuća vojnika. Tada narod pade ničice. vladao je u velikom gradu Ninivi. pogledaj oholost njihovu. Kralj Nabukodonosor uputi poruku svim stanovnicima Perzije. jer će Izraelce štititi njihov Bog. da se udruţe sa njim u borbi protiv kralja Arfaksada. Sam sa svojom vojskom pobjedi kralja Arfaksada i zagospodari njegovim gradovima. Pozove Ahijora da mu ispriča o Izraelcima. Cilicije. Holofernu se nije svidjelo to što je čuo. Neka tvoje oko nezna milosti prema odmetnicima. 20 tisuća konjanika i da krene na zapad u vojno osvajanje svih gradova i pokrajina. Vojska je stigla do velike judejske ravnice i tu se utaborila na duţe vrijeme da sakupe hranu za vojsku. U to vrijeme ratovao je protiv kralja Arfaksada. koji su ţivjeliu Judeji. a ovaj ga savjetuje neka ne napada taj narod ako nema grijeha pred bogom.Holofernov vojni pohod Nabukodonosor kralj Asiraca. Kralj se tada uţasno razbijesni i odluči da sve narode u sva prijestolja uništi. Holofernova vojska je krenula u osvajanje. čuli što je Holoferno učinio drugim narodima. obuze ih strašan strah od toga čovjeka. . pa protjera ratnika Ahiora. u svoj zemlji koja ti je povjerena.

Kad su Izraelci ugledali tu silnu vojsku hrabro ostadoše na svojim mjestima da brane svaki kamen i svako brdo. I da ih umori ţeĎu a ne oruţjem. Ţivjela je sama kao udovica već treću godinu. ako im Bog ne pomogne: A tko ste vi da danas iskušavate Boga I postavljate se iznad Boga meĎu ljudima? Odlučila je pomoći svome narodu. Iz kojih stanovnici Betulije uzimaju vodu. izvršit ću što traţite. Od tada Judita ţivi vrlo skromno. braćo. nosila je udovičke haljine. . ali nikom nije htjela reći kako. Savjetnici Holofernovi savjetovaše mu da bude mudar u ratovanju sa sinovima Izraela. Judita sazove sve gradske stariješine i ukori ih što su narodu u ime Boga obećali predaju za pet dana. Bila je poštena i ponizna bogu. Glasno je zavapila Gospodu. ProĎe li tih pet dana bez ikakve pomoći. Ako ţeli doći do pobjede onda neka zauzme sve izvore vode na obroncima. postila je sve dane osim subota i svetkovina. I da zaposjednu sve puteve što vode u brda gdje su bili sinovi Izraelovi. za kojih će Gospod Bog naš izliti na nas milost svoju: Zacijelo nas neće napustiti zauvijek. Judita Sve što se dešavalo u Betuliji doznala je Judita kći Merarije sina Izraelova.Opsijedanje Betulije Naredi Holofern svojoj vojsci da krene na Betuliju. nakon 34 dana sinovi Izraelovi nisu izdrţali već odoše do starješine Ozije traţeći neka ih preda Holofernu. posula glavu pepelom i razotkrijela kostrijet koju je nosila na bokovima "Juditina molitva". neo da umru od ţeĎi i gladi. ustrajmo još pet dana. Budite hrabri. Muţ Monaše umro je kod ţetve ječma od sunčanice.

Habrisa i Harmisa. Očaran njezinom ljepotom u njemu proradi čeţnja za njom. Kroz sve njegove straţe i došla pred vrata svog grada Betulije. Iza ponoći posluga se povukla. stavila u torbu i zajedno sa svojom sluškinjom odšuljala se iz njegovog šatora. Četvrti dan.. . Holofern je popio dosta vina. Odmah su je pustili. počeli su oplakivati gospodara i osjećati silni stah pred narodom Izraelskim. Koji te vodio da odsječeš glavu voĎi neprijatelja naših! Pobjeda Drugi dan kad je vojska ugledala Holofernovo tijelo bez glave i kad su shvatili da ga je ubila obična robinja. Zatim nasta veselje i gozba u čast Judite. Za tu priliku obukla se svečano. Usred sveg Izraela Judita zapjeva zahvalnicu. a ona je izvadila glavu i stavila je pred gradske starješine Ozija. te kad je izišla van sav narod se divio njezinoj ljepoti.Judita i Holofern Judita je odlučila otići do vojskovoĎe Holoferna. Veliki svećenik Joakin i stariješine iz Jeruzalema doĎoše da vide i da se dive dobročinstvu što ga Gospod učini Izraelu. a narod prihvatio taj hvalospijev. od Boga Svevišnjega Više od svih drugih ţena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog stvoritelj neba i zemlje. Holofern se oduševio njezinom modrušću i sve što je traţila od njega bilo joj je ispunjeno. a Ozajia reče: Blagoslovljena bila. a narod Izraelski sav se ujedinio u jedno tijelo i jednu dušu u ţelji da otjera neprijatelja. Za cijelog svog čivota pa i poslije ostala je slavna. Gozba je trajala dugo u noć.. Uzela je Holofernov mač i odsjekla mu glavu. govoreći: Bog ga je pogodio rukom jedne ţene! Neka ţivi Gospodin koji me zaštitio na putu kojim sam hodila! Puk sav izvan sebe pade ničice da se pokloni bogu. Izdala je svoj plan kako da osvoji narod Izraelski. te je ostala samo Judita. VojskovoĎa Holofern takoĎer je bio ustuknuo pred njenom ljepotom i primio ju u svoj šator da čuje što ţeli od njega. Holofern je pripremio gozbu i pozvao Juditu. stavila sav svoj nakit. kćeri. Umrla je u svojoj kući u starosti od 105 godina. Vojska se počela povlačiti. Nakon slavlja koje je trajalo mjesec dana svatko se povukao u svoju zemlju pa tako i Judita. te da vide Juditu i da ju pozdrave riječima: Ti si slava Jeruzalema! Ti si najviši ponos Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega!. te zaspao.

EvanĎelje je usredotočeno na osobu Isusa Krista. kruh. Tri su od tih govora pravi dijalozi: S Nikodemom o novom roĎenju. te se takva izdanja zovu sinopsa (istovremeno čitanje). Prva tri EanĎelja (EvanĎelje po Mateju. svjetlo i ţivot *Blagdan posvećenja hrama *Posljednja pasha-proslava sina čovječjega *Uskrsni dan Proslov . Po Ivanovom EvanĎelju Isus je u tri Pashe bio u posjeti Jeruzalemu. U Ivanovom EvanĎelju Isus govori apstraktno. Ivan voli simboliku u izraţavanju. Sa Samarijankom o novom bogoštvlju i s Markom o navom uskrsnuću. U njemu nalazimo dubinsko promatranje središnjih dogaĎaja. Ivanov "Ţivot vječni" nije samo neko buduće dobro. Ivan apostol ne iznosi samo gole činjenice nego upozorava na njihovu dubinsku uvjetovanost i otkriva njihovo simboličko značenje. a cvijet EvanĎelja je EvanĎelje Ivanovo. On nam daje promišljeni ţivot Isusov. Glavni sadrţaj Ivanova EvanĎelja sačinjavaju Isusovi govori koji obraĎuju široko zasnovanu temu. Prema najstarijim svjedočanstvima to je EvanĎelje napisano posljednje potkraj potkraj prvog i početkom drugog stoljeća. EvanĎelje po Ivanu sastoji se od osam cjelina: *Proslov *Prva pasha *Putovanje kroz Samariju i Galileju *Drugi blagdan u Jeruzalemu *Pasha sumnoţenjem kruha-govor o kruhu ţivota *Blagdan Sjenica-Isus. pastir. Razne su rasprave kome treba pripisati četvrto EvanĎelje: Ivanu apostolu ili Ivanu Prezbiteru iz druge Kršćanske generacije. Pisac se krije iza formule "Učenik koga je Isus ljubio".EvanĎelje po Ivanu EvanjĎelje je izvorna grčka riječ a znači Blagovijest ili Radosna vijest. naročito oproštajni govor i velikosvećeničku molitvu. povijesti spasenja i Krista u Crkvi prisutnoga. EvanĎelje pd Luki) vrlo su srodna sadrţajem. Biblijski znanstvenici su pisali da je cvijet Biblije EvanĎelje. Ivanovo EvanĎelje znatvo se razlikuje po izboru graĎe povijesno-zemljopisnim okvirom i načinom izlaganja što čini zatvorenu cjelinu. koji kao Sin Boţji i sin čovječji propovjeda i uspostavlja intimnu zajednicu izmeĎu Boga i čovjeka. Valjani argumenti govore u prilog Ivana apostola. a treći put uhvašen i razapet. janje i vrata. Ivan je ne samo EvanĎelist-teolog nego i kako sam voli rećisvjedok. jednolično. učiteljski i uzvišeno. nego stvarnost koja počinje već sada prihvaćanjem Krista i opredjeljenjem za njeg a sastoji se od u najprisnijoj zajednici pojedinca i svih vjernika s Kristom i preko njega-u Duhu Svetom-s Ocem. put. Svaki dogaĎaj Isusova ţivota pod perom intuitivnog mistika Ivana postaje znakom budućih stvarnosti u ţivotu zajednice Kristovih vjernika. tako je Isus: zaručnik. slijedom dogaĎaja i samim izrazimai riječima. Pisac četvrto EvanĎelja je Ivan apostol. Cijelo Isusovo propovijedanje po Ivanu je usredotočeno na "Ţivot vječni". Riječnik kojim je pisao vrlo je siromašan i često se ponalja. EvanĎelje po Marku. hram.

Mnogi Samarijanci iz onoga grada počeše vjerovati u njega. Tada ţena zavapi sa molbom da njoj da te ţive vode. sprema se EvanĎeoska drama u sukobu Krista-svjetla sa svijetom tj. govoreći im riječima: Ovo je onaj za koga vam rekoh.U početku bijaše riječ I riječ bijaše kod Boga Ovaj svečani proslov napisan je kao uvod u četvrto EvanĎlje. Poslije mene dolazi čovijek koji je predamnom. U Proslovu se navješćuju osnovni motivi Ivanova EvanĎelja. riječ je Bog. Tamo doĎe u samarijski grad Sikar. Od tada su Isusa pratili prvi njegovi učenici dva brata Andrija i Petar. Ja ga nisam poznavao. niti prorok. svijetlo je ţivot. Isus je otpusti riječima: Idi ţenu! Ţena je otišla i svima pričala o Isusovom čudu. Prva Pasha Svjedočanstvo Ivana Krstitelja Pitali su Ivana tko je. U to doĎe neka ţena Samarijanka da zahvati pode. Sutradan je Ivan vidio Isusa gdje dolazi govoreći ove riječi: Evo Jaganjca Boţjeg koji uzima grijeh svijeta. U njoj bijaše ţivot i Ţivot bijaše svijetlo ljudima I Svjetlo svijetli u tami. Drugi dan priključio im se i Filip. ako nije Mesija. Pojavi se čovjek poslan od Boga Kojemu bijaše ime Ivan On doĎe kao svjedok da svjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. tamom. Riječ ili logos su ime Isusa Krista. jer bijaše prije mene. . Ivan Krstitelj se okrenuo Ţidovima koji su propitkivali tko je on. U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Bogai Riječ bijaše Bog Ona u početku bijaše kod Boga Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. kako ne mora svaki dan uzimati vodu u taj duboki zdenac. Isus umoran od putasjedne kraj zdenca Jakovljeva. već što su se sami uvjerili da je on uistinu Spasitelhj svijeta. ne zbog ţeninih riječi. Ivan je odgovorio:Ja krstim vodom. Putovanje kroz Samariju i Galileju Isus se objavljuje Samarijancima na putu u Galileju. Ţidov. i tama ga obuze. Nato je Isus rekao da će njoj dati ţive vode od koje neće nikada tko se napije više oţednjeti. a to je: riječ je postojala prije stvaranja svijeta. Ţena odgovori: kako ti. gdje je Isus svratio u Samariju. Ali sam zato došao krstiti vodom da ga objavim Izraelu. moţeš iskati od mene Samarijanke da se napiješ? Ţidovi se ne druţe sa Samarijancima. meĎu vama stoji netko koga vi ne poznajete. a Isus joj reče: Daj mi da se napijem.

Reče isus narodu da sjedne na travu. Ljudi. Pasha su mnoţenjem kruha . Narod se najeo do sitosti. tko dolazi k meni. A Isus ih upita: Zar će te i vi otići? Ja sam izabrao vas dvanaestoricu. Učenici ga više nisu dalje htijeli pratiti. Isus prolazeći kraj njega reče: Ustani. neka prvi baci kamen na nju! Nakon tih riječi ljudi su polako počeli odlaziti. Od riba im isto tako dade koliko su htijeli. da je još kruha i ribe ostalo. Pribliţavao se je ţidovski Blagdan Sjenica. a Isus im odgovori: Otac moj neprestano radi. sigurno neće oţednijeti. Zatim je Isus otišao na Maslinovu goru. uzmi svoju postelju i hodaj! Čovjek ozdravi. zahvali Bogu i počne dijeliti ljudima.rekoše mu na to . a ujutro je opet došao u hram. Ţidvi su na te riječi počeli opet biti nepovjerljivi. Ţidovi su ga osudili što je to učinio u subotu. ušao u hram i počeo naučavati.govor o kruhu ţivota Isus čudesno nahrani pet tisuća ljudi Nakon toga Isus ode na drugu stranu Galilejskog mora. ne kaznivši ţenu. Kad je bila polovica Blagdana. jer još nije došao njegov čas. zato i ja radim. Tko jede tjelo moje i pije krv moju ima ţivot viječni. a Isus im odvrati: Ako ne jedete tjela Sina Čoviječega i ne pijete krvi njegove. Filip nije znao. Ţidovi su ga zbog toga još više osudli jer je sebe izjednačio s Bogom. nego će imati svijetlo koje vodi u ţivot. Tada neki farizeji dovedoše ţenu preljubnicu i vele Isusu: Učitelju. Ţidovi su se čudili i nisu mu vjerovali. Blagdan Sjenica . ali Andrija brat Šimuna Petra reče: Ima ondje jedan dječak sa pet ječmenih kruhova i dvije ribe. a cijeli Jeruzalem je čuo što se dogodilo. nećete imati ţivota u sebi. Sav je narod došao k njemu. Isus je znao da ga ţele ubiti. Gvorio je o Judi jer ga je on imao izdati. Učenici su mu savjetovali da ode u Judeju i da se javno objavi narodu i potvrdi svoja čuda. ova ţena je uhvačena u preljubu. Isus im ponovo progovori: Ja sam svijetlo svijeta. A ti što veliš? Isus im odgovori: Tko je od vas bez grijeha.Drugi blagdan u Jeruzalemu Ozdravljenje dugogodišnjeg bolesnika Isus drugi put posjeti Jeruzalem u vrijeme proslave ţidovskog blagdana Pashe. Tu je bio neki čovjek koji je 38 godina bolovao i nije mogao sići u ribnjak. Upita Isus Filipa svoga učenika: Kako da nabavim kruha i nahranim toliki narod. Tko mene slijedi. I ja ču ga uskrisiti u posljedni dan. ali nitko od ljudi nije stavijo ruku na njega. sigurno neće ići po tami. Tada uzme kruh. kad vidješe čudo koje učini Isus. O Jeruzalemu je postojao ribnjak koji bi izlječio bolesnog čovjeka ako prvi uĎe u vodu kada vodu pokrene anĎeo gospodnji. sigurno neće ogladnjeti. Jedan je od vas Ďavao. Isus je doŠao u Judeju. Zakon kaţe da takve ţene kamenujemo. Isus je osjetio da meĎu dvanaestoricom njegovih učenika postoji koji je nevjeran i koji će ga izdati.Isus svijetlo i ţivot Posjije toga Isus je hodao po Galileji. Veliko je mnoštvo naroda išlo za njim jer su gledali čudesa koja je činio na bolesnicima. nije htio ići u Judeju. jer su ga namjeravali tamo ubiti. rekoše: Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet! Gospodine . Isus se uspne na vrh gore i baci pogled na silnu masu naroda podno gore. . Tko vijeruje u me.daj nam uvijek taj kruh! Odgovori im Isus: Ja sam kruh ţivota koji je sišao s neba.

Uskrsnut će tvoj brat. jer bolje da umre jedan čovjek. Odlućili su da ubiju Isusa. nego ţitav narod. Kad su ţidovski farizeji vidjeli to čudo prepali su se kako će čitav ţidovski narod početi u njega vjerovati. kako moţe za sebe govoriti da je sin Boţji i da je Mesija. Isus uskrsuje Lazara U selu Betanija ţivo bolesnik Lazar. ţivjet će. zahvaljujem što si me uslišio. odgovori joj Isus. Isus im odgovara: Vjerujte djelima da shvatite i sve više spoznajete da je Otac u meni i ja u Ocu! Tada su ga htjeli uhvatiti. izaĎi! Pokojnik iziĎe sav zamotan povojima. odluči se vratiti u Judeju iako je to za njega bilo opasno. Tada Isus viknu jakim glasom: Lazare. Nad Lazarovim grobom Isus proplaka. da si bio ovdje ne bi umro moj brat. Naredi ljudima da dignu kamen sa groba. Tko god ţivi i vjeruje u me. a za njim Marija i svi Ţidovi koji su je taj dan došli tiješiti. Kad je stigao u Betaniju blizu Jeruzalema.Blagdan Posvećenja Hrama Bila je zima. On je jako vilio Lazara i Mariju. ali ja idem da ga probudim. brat Marije i njezine sestre Marte.Kad je Isus doznao za bolesnog Lazara. Marija je istrčala u susret Isusu riječima: Gospodine. Ja sam uskrsnuče i ţivot. Isus je već znao da je Lazar mrtav. Tko vjeruje u mene ako i umre. a Isus im naredi: Razveţite ga i pustite ga da ide! Tada se Isus zahvali riječima: Oče. a to će izazvati bijes Rimljana koji će im unišćtiti Hram i narod. . ali im Isus uspije izmaći. te veli svojim učenicima: Naš prijatelj Lazar spava. jer ga u duši potrese i uzbudi. Isus je došao u Jeruzalem u vrijeme svetkovine Posvećenja Hrama. Ţidovi su ga opet počeli optuţivati. sigurno neće nikada umrijeti. Isus ode na Lazarov grob. već se sa svojim ućenicima povukao u grad Efraim blizu pustinje. Lazar je već četiri dana leţao u grobu. kad je obični čovjek. Zato se Isus nije više javno kretao.

ustane od večere. još sam malo s vama.Posljednja Pasha . neću da ja osuditi. Sinovi. ja sam pobjedio svijet. ćini brzo! Nitko nije svatio Isusove riječi. Na rastanku s učenicima Isus se obraća apostolima i daje im novu zapovijed: Ljubite jedan drugoga. ulije vode u posudu za pranje. Kamo ja idem vi ne moţete doći. Isus svjestan da mu je Otac sve predao u ruke. a jedan učenik kojeg je Isus posebno ljubio (Ivan) tiho ga upita: Gospodine. vidi onoga koji mene posla. došao sam na svijet da nijedan koji u me vjeruje ne ostane u tami. Šest dana prije Pashe je Isus došao u Betaniju kod Lazara. kojeg je Isus uskrsnuo od mrtvih. Po tome će svi znati da ste moji ućenici. ne vjeruje toliko u me. već je ustao i krenuo i pozvao ućenike da ga slijede. Kad je to učinio sjeo je ponovno za stol zajedno sa svojim apostolima. jer ne doĎoh da sudim svijetu. Navečer uoći blagdana Pashe za večerom. U taj dan spoznat će te da sam ja u svom Ocu. Sutradan veliko mnoštvo naroda došlo je na blagdan kad su čuli da Isus dolazi u Jeruzalem. te su ljudi iz svih zemalja krenuli u Jeruzalem. svećano izjavi: Jedan će me od vas izdati! Apostoli su se u čudu meĎusobno gledali. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.proslava Sina čovječega Posljednji dogaĎaji Pribliţavala se ţidovska Pasha. govoreći: Što misliš ćiniti. Ali. kako bi ga uhvatili. Hosana! (spasi). Dočekali su ga palminim granama klikčući. Glavni svećenici i farizeji izdali su naredbu da im se javi ako doznaju gdje je Isus. nego radije u onoga koji mene posla.odgovori Isus. Vratit ču se ja k vama. I umoči zalogaj kruha u vino te ga da Judi. Neka se ne uznemiruje vaše srce! Tamo kamo ja idem već znate put. kralj Izraelov! Isus je ušao u Jeruzalem jašući na magarcu. te dubuko potresen u dušu. skine ogrtač. ipak mu nisu svi vjerovali iz straha da ne budu izopačeni. nego da spasim svijet. Ućenik Toma ga upita: Kako bi smo poznavali put? Ja sam put. uzme ubrus. da se očiste prije Pashe ( pranje nogu ). tko je taj? To je onaj komu ću ja kruha umoćenog dati . a ne vrši ih. .reče mu Isus. ohrabrite se. kao što sam ja ljubio vas. Iako je činio velika djela. već samo Juda koji uzme zalogaj i izgubi se u noći. Putem im je još rekao: Ovo vam rekoh da u meni imate mir! U svijetu će te imati patnju. vi u meni i ja u vama. Pripremili su mu večeru i Marija mu je pomazala noge raznim pomastima. Isus se obratio narodu ovim riječima: Tko vjeruje u me. te počne učenicima prati noge i otirati ubrusom kojim bješe opasan. Ako tko čuje moje riječ. svijetli. Isus više nije s njima htio govoriti. Ja. istina i ţivot . Tko mene vidi.

Isusova smrt Kad to reče, Isus sa svojim ućenicima ode na drugu stranu rijeke Kedron. Tu je bio vrt u kojem je Isus često boravio sa svojim ućenicima. To je znao Juda, koji ga dočeka sa četom straţara. Isus je znao zašto su došli, pa je istupio napred, te ih upita: Koga traţite? Isusa Nazarećanina - odgovoriše mu. Ja sam - reče Isus. Nato ga ţidovski straţari uhvate, sveţu i odvedu u dvor kod Poncije Pilata. U razgovoru s Pilatom, Isus priznaje da je kralj ţidovski i da je došao na ovaj svijet da svijedoči o istini. Iako Pilat nije nalazio kod Isusa nikakve krivnje, obrstio se ţidovskom narodu da sam odlući da li ţele da kazne Isusa ili Barabu razbojnika. Narod je odlučio da se kazni Isus, a oslobodi Baraba. (povodom Blagdana Pashe). Tada Pilat naredi da se Isus bičuje. Vojnici mu stave na glavu krunu od trnja i ogrnuše ga skrletnom kabanico. Narod je uporno traţio od Pilata da Isusa razapnu na kriţ. Tada im ga preda da ga razapnu. Pilat je na kriţ napisao hebrejskim jezikom: Isus Nazarećanin, kralj ţidovski. Isus noseći kriţ na leĎima popne se na mjesto Golgota (kriţni put). Tu su ga razapali sa još dvojicom osuĎenika. Kod Isusova kriţa stajali su njegova majka Marija i apostol Ivan. Kad Isus opazi majku reče joj: Ţeno, evo ti sina! Isus je bio svjestan da je već sve svršeno te reče: Ţedan sam. Tada mu natope spuţvu sa otcom i primaknuše ustima. Kad Isus uze ocat reče! Svršeno je! Te nakloni glavu i predade duh. Kako se bliţio dan Pashe, Josip učenik Isusov, zamoli Pilata da mu dozvoli da skine Isusa sa kriţa. Pilat mu dozvoli, te Josip uze Isusovo tijelo sa kriţa zajedno sa Nikodemom, sahraniše Isusa po ţidovskom obićaju, na istom mjestu gdje je razapet. Uskrsni dan Treći dan od Isusove smrti na grob doĎe Marija iz Magdale i opazi da je kamen sa groba pomaknut. Marija otrča po apostole da im javi. Svi se uvjeriše da je grob prazan, osim povoja u kojem je Isus bio zamotan. Svi se vrate natrag u kuće, jer nisu još shvatili "Pismo" o kojem je Isus govorio. Jedono nad grobom ostane Marija iz Magdale. Dok je plakala u grobu opazi dva anĎela u bjelom. U to se ukaţe Isus riječima: Idi braći mojoj i reci im: Ulazim svome Ocu i vašem Ocu, svome Bogu i vašem Bogu! Marija iz Magdale ode i javi ućenicima da je vidjela Gospodina. Navečer, istoga dana u kuću, gdje su bili sakriveni ućenici od osvete Ţidova, doĎe Isus, stane pred njih te im reče: Mir vama! Kao što je mene posla poslao Otac tako i ja šaljem vas. Poslije tih riječi dahne u njih i reče im: Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im, kojim zadrţite, zadrţani su im.

Kajin i Abel Jahve stvori čovijeka od zemal;jskog praha, udahne mu ţivot i dade mu ime Adam. Adamu stvori ţenu od njegovog rebra. Pošto su prekršili Boţju zapovijed, Bog protjera Adama i Evu iz Edena - rajskog vrta. Spojeni u prvu zajednicu Eva rodi sina Kajina. Poslije rodi drugog sina Abela. Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. Jedniga dana oba brata su prinosila Bogu svoje ţrtve. Kajin od zemaljskih plodova, a Abel najbolju stoku. Bog milostivo pogleda na Abela i njegovu ţrtvu, a na Kajina i njegovu niti ne pogleda. Stoga se Kajin jako razljuti na Boga. Bog upita Kajina: Zašto si ljut? Ako radišpravo vedrinom odsijavaš, a ako ne radiš pravo onda ti je grijeh na pragu, kojem se još moţeš oduprijeti. Kajin ne posluša Boga već pozove Abela na polje, skoči na njega i ubije ga. Potom Bog upita Kajina: Gdje ti je brat Abel? Ne znam - odgovori Kajin. Jahve nastavi što si ućinio? Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. Stoga budi proklet na zemlji. ObraĎivat ćeš zemlju ali ti neće roditi. Viječni ćeš skitnica na zemlji biti! Kajinu je bila teška kazna te se poţali Bogu, zašto ga kazni tako da ga moţe ubiti svatko ko ga naĎe. Bog mu odgovori: Ne, nego tko ubije Kajina sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti. I zato Bog stavi znak na Kajina da nitko ruku na njega ne digne. Kajin ode u zemlju Nod istočno od Edena i tamo se nastani. Oţenio se i sagradio veliki grad, kojem je dao ime po svome sinu, Henok.

ŽIVOTOPIS: Plaut (oko 254. - 184. pr. Kr.) je najvedi rimski komediograf. Neko je vrijeme bio radnik na pozornici, glumac u Rimu, zatim se kao trgovac zadužio pa je morao raditi kao rob u mlinu. Pripisivalo mu se oko stotinu komedija, a autorstvo je utvrđeno za samo 21, od kojih su najuspjelije ''Menaechmi'', ''Hvalisavi vojnik'' i ''Škrtac''. U svojim djelima obrađuje scene iz porodičnog građanskog života, ali u fino tkivo grčke komedije unosi elemente grube komike, pa i lakrdije, ubacuje plesne i glazbene umetke i tako ih prilagođuje ukusu rimske publike željne prvenstveno razonode. Obilježja Plautove komedije: vješto vođena intriga u kojoj presudnu ulogu ima rob, živi dijalozi, sočan narodni govor, jasno ocrtani, često i karikirani likovi

KNJIŽEVNI ROD: drama VRSTA DJELA: komedija karaktera

MOTIVI: zlato, škrtost TEMA: Žudnja za zlatom

O DJELU: Starac Euklion čuva blago koje je pronašao u kudnom ognjištu. Usprkos tome, on se svima predstavlja kao siromah. Kderku Fedru želi udati za starog Megadora, ali ona voli mladida Likonida (trudna je s njim). Likonidov sluga Strobil krade Euklionu novac. Završetak je komedije izgubljen, ali u prologu je navedeno da je sretan: Euklion dobiva novac, a Fedra Likonida.

Ova je Plautova komedija nadahnula mnoge pisce, među ostalima Marina Držida, za njegovu komediju ''Skup'' i Molierea za njegovu komediju ''Škrtac''. Ova je komedija u Hrvatskoj prevedena pod naslovima: ''Tvrdica'', ''Škrtac'', ''Ćup''. Njezin je naslov u izvorniku ''Aulularia'', što bi u doslovnom prijevodu glasilo ''Komedija o lončidu''.

KOMPOZICIJA DJELA: Dvije dramske radnje: 1. Škrti starac Euklion i njegovo blago 2. Udaja Fedre

KRATAK SADRŽAJ: Euklion, ujedino gospodar i glavni lik (škrtac), tukao je i maltretirao Stafilu jer se bojao da mu netko ne ukrade dup zlata koji je našao u svom vlastitom domu. Premda je samo on znao za to zlato i nitko više, bojao se da Stafila (stara sluškinja) ne pronađe to zlato koje je on svim snagama čuvao. Sebe je smatrao bogatašem, premda se pravio da je najvedi siromah u selu. Euklionov susjed Megador razgovarao je sa svojom sestrom Eunomijom. Eunomija ga je pokušavala nagovoriti da se oženi jer je osjedala toliku ljubav prema svom bratu. Ona je željela svom bratu sredu te mu je predložila da dovede ženu u svoj dom te da ju oženi. Premda mu je sestra obedala da de mu pronadi ženu, Megador joj je predložio da za ženu uzme Euklionovu kdi Fedru jer se on i prije bijaše zaljubio u nju. Eunomija ga u tome podržava premda je Euklion prema njihovom stavu bio siromašan. Ode Megador k Euklionu kako bi ga priupitao za ženidbu. Premda Euklion bijaše vrlo bogat (zbog dupa zlata koji je pronašao), kaže Megadoru da s novcem baš ne stoji najbolje. Euklion reče da nema dovoljno kako bi mogao udati svoju kdi. On je, naime, smatrao da je Megador njemu ukrao zlato pa ode u kudu provjeriti je li zlato još uvijek tamo gdje ga je on sakrio. Premda zlato bijaše netaknuto, on se vrati da nastavi razgvor sa Megadorom. Dakle, Megador Eukliona poče ispitivati poviše glupih pitanja, kao što su ''Poznaješ li ti mene?'', ''Kakva sam ja roda?'', ''Jesam li pošten?''… Euklion je odmah pomislio kako Megador sprema opaki plan kako bi ukrao njegovo zlato, no kad mu je Megador rekao da želi njegovu kdi za svoju ženu, Euklion je mislio da se on šali ili da mu se došao rugati zato što je siromah, no Megador nije ni pomislio na takvo, nego ga je dostojno pitao takvo nešto. Premda je Euklion govorio kako je siromah i kako nema dovoljno novaca da mu se kdi uda, na kraju je ipak pristao jer je Megador rekao da de sve on platiti. Nakon što je Euklion naredio Stafili da spremi sve za svadbu jer mu se kdi još danas udaje, dolazi Strobil s hranom i vodi dvije sviračice i dva kuhara s njihovom čeljadi. Kuhari su Antraks i Kongrion pripremali svadbu. Pitodik, koji je bio glavni sluga, svako je toliko provjeravao kuhare rade li svoj posao. Kad je Euklion došao kudi sa tržnice mumljajudi kako je tržnica skupa, začuje Kongriona (kuhara) kako viče da treba vedi lonac jer u ovaj

ništa ne stane. Odmah je pomislio kako ga kuhari planiraju pokrasti te ih potjera iz kude. Euklion se najviše bojao za svoje zlato da ga netko ne ukrade te ga sakri u Hram. Naime, Strobil je čuo baš sve što je Euklion u sebi mumljao o svome zlatu, pa je pretpostavio kako je Euklion svoje zlato skrio u Hram. Strobil ode u Hram te ukrade Euklionu njegovo zlato. Euklion dođe kudi sav razbijen jer nestade zlato koje je tako pozorno čuvao. Pritom u kudu ulazi Likonid (Eunomijin sin) te, pokušavši redi Euklionu kako njegov ujak Megador više ne želi u taj brak, tj. da se više ne želi oženiti za njegovu kdi i kako mu je žao, Euklion odmah pomisli kako je on ukrao njegovo zlato te ga odmah optuži. Naposljetku Likonid, nakon podosta uvreda upudenih njemu od strane Eukliona, uspije redi Euklionu za taj događaj. Euklion više nije znao za sebe. Potom Likonid ode i sretne slugu Strobila koji mu oda tajnu da je Euklionu ukrao zlato. Likonid ga prisili da mu da zlato kako bi ga mogao vratiti Euklionu. Likonid je Euklionu uspio vratiti zlato te se tako iskupiti i oženiti za Euklionovu kdi Fedru, za koju se trebao oženiti njegov ujak Megador, ali u tome nije uspio. Na kraju Euklionu biva vraden novac, a Likonid oženi Fedru.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA: - likovi: KUĆNI BOG EUKLION, gospodar, opsjednut novcem i ne uživa u trošenju nego gomilanju novca, važniji mu je novac od vlastite kderi, grub je prema slugama, sumnjičav prema bližnjima, sebičan, gubitak mu je novaca jednak smrti FEDRA, Euklionova kdi STAFILA, stara sluškinja - kderina dadilja MEGADOR, Euklionov susjed EUNOMIJA, Megadorova sestra LIKONID, Eunomijin sin STROBIL, sluga u Megadorovoj kudi ANTRAKS i KONGRION, kuhari PITODIK, sluga

GIOVANNI BOCCACCIO: DECAMERON

Bilješke o piscu: Giovanni Boccaccio je roĎen u Parizu kao nezakoniti sin ugledne Francuskinje i oca, firentinskog bankara. Boccaccio se školuje u Napulju, a najveće razdoblje svojega ţivota provodi u Firenzi gdje obavlja drţavne poslove, ali se bavi i knjiţevnim radom. Boravak u

) ostavio je trajan pečat u njegovoj ličnosti i stvaralačkom radu. Landolfo Rufollo. ljudska nepromišljenost tj.).-1341. U svoje doba Boccaccio je bio cijenjen i zbog svojih učenih spisa na latinskom jeziku. ţena sa otoka Krfa Tema: Nepromišljenost. braća lihvari. lakovjernost i naivnost svećenstva i ljudi tadašnjeg vremena koja se očituje u prevari jednog od najvećih grešnika. Boccaccio piše "Ţivot Danteov" i u njemu naziva njegovo djelo "boţanstvenim". -1353. koji je izigrao fratra. Likovi: Musciatto Franzesi. Melkizedeh. Ser Ciappelletta. . U Napulju je napisao nekoliko djela koja su predstavljala novost u talijanskoj knjiţevnosti kao što su roman ljubavno-pustolovnog sadrţaja "Filoccolo" te romane u stihovima "Filostrato" i "Teseida".Napulju (1328. Ta strašna bolest inspirira pjesnika na njegovo najpoznatije djelo . Dok je boravio u Firenzi velika kuga pogaĎa ţivote mnogih ljudi i od nje mu umire i otac. Godine 1353. Ser Ciappelletto. Saladin.zbirku od sto novela "Decameron" (1348. Turci. pohlepa i teţnja za što većim i brţim bogaćenjem često dovodi do propasti i siromaštva. fratar.

Melkizedeh bješe mudar i uman čovjek te shvati Saladinovu namjeru i pripovjedi mu priču o bogatom Ţidovu i tri prstena. Na pogrebu fratar ljudima ispriča o Ciappellettovom ţivotu. te fratar pozove sastanak i na njemu govori o tome kako je Ciappelletto sveti čovjek na što se fratri sloţiše. protrativši sav imetak. Kada su braća čula da će Ciappelletto biti pokopan u Crkvi prestaše se brinuti. upita koju vjeru smatra pravom: ţidovsku. no on to začu te im odgovori da se ne brinu nego da dovedu svetog i bogobojaznog fratra. htjedeći ga iskušati. bogat i ugledni trgovac postavši vitezom morao je otići u Toscanu.Ser Ciappelletta. On prevari fratra. Nakon što se Ser Ciappelletto razbolio braća lihvari ne znaše što s njim zbog njegovih silnih grijeha. On prihvaća posao te na Musciattov nagovor nastani se kod braće lihvara. cijenjenog fratra. Svoje poslove povjerio je nekolicini ljudi osim utjerivanja dugova BurgunĎanima. saracensku ili kršćansku. Musciatto je pronašao pravog čovjeka za taj posao . Ţidov Melkizedeh i priĉa o tri prstena Saladin. Nakon posljednje pomasti Ciappelletto umire. Oni mu dovedu jednog starca. MeĎutim. a ovaj povjeruje u njegovu nevinost i svetost. Saladin ga. nevinosti i svetosti te ga narod proglasi svetim. da se Ciappelletto ispovijedi. Uvečer Ciappelletto biva pokopan u kapeli.Sadrţaj: Ser Ciappelletto Musciato Franzesi. . Melkizedeh je tri prstena usporedio s vjerama te mu Saladin prizna svoju nakanu i ovaj mu posudi novac koji mu Saladin vrati i da Melkizedehu velik i častan poloţaj na svom dvoru. pokuša izvući novac iz bogatog ali škrtog Ţidova Melkizedeha te ga pozove u svoju kuću.

Kad se oporavio ona ga otpremi na put za Ravello. Iste su večeri doplovila dva turska broda u zaton koja prepoznaše Landolfov brod. stao je u Traniju gdje je dobio konja i robe ispričavši što mu se dogodilo. Sa sobom. no uvečer je zapuhalo te je oluja bacila turski brod na hrid u kojem je bio zarobljen Landolfo. Sljedeći dan more je bilo mirno. te su mu oteli plijen. Landolfo je bio bogat. Landolfo se uhvati za škrinju. pa je postao gusar što se pokazalo kao dobra investicija. Zatim su zarobili Landolfa. pa se tako Landolfo uhvatio za jednu dasku. a nešto ljudima u Traniju. Kada se vratio u Ravello prodao je dragulje. Landolfo je ponio i dragulje koje je pronašao u škrinji. te je svoj novac uloţio u brod. te ga odvukla na obalu i odnijela kući. Landolfo se probudio na dasci. a čamcima su opkolili Landolfov brod. Prije Ravella. te odluči kako će pošteno ţivjeti do kraja ţivota i neće ulagati u svakojake investicije. sve dok nije doplovio do otoka Krfa. te se na taj način jako obogatio. Ţena ga je njegovala nekoliko dana dok se nije oporavio. Jedne noći zapuhao je vjetar i vidjevši da se brod ne moţe suprotstaviti vjetru skrije se u zaton. te otputovao na Cipar prodati robu što se pokazalo lošim zbog velike konkurencije.Landolfo Ruffolo Novela govori o trgovcu Landolfu koji je ţivio u gradu Ravellu gdje ţive bogati ljudi. . pošalje nešto ţeni na Krfu. no nakon što ga je prevrnula s daske neka škrinja koja je doplutala. Pljačkao je brodove (turske). Tu ga je zatekla jedna ţena koja je prala posuĎe. Landolfo je bio veoma gladan i iznemogao te je u nesvijesti proveo vrijeme. vedrog dana. Brodolomci su se hvatali za ostatke broda. Turci su poslali naoruţane ljude na kopno kako nitko ne bi pobjegao. te od novca koji je za njih dobio. Sljedećeg.

veoma škrt.nisu dobri kao danas te niti oni ne zasluţuju ići u raj jer ne ţele oprostiti teške grijehe u ime Boga koji je milostiv prema svima i svima oprašta. ţivio raskošnim ţivotom. praznovjeran jer vjeruje Ciappellettu koji je čista suprotnost onome kako se opisuje. Na putu je sreo kraljevu kćer koja se odmah zaljubila u njega. Liječnici su mu govorili da će uskoro umrijeti. Saladin Od čovjeka niska roda postao babilonski sultan. novela treća Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potrošili sve što su imali. Braća su se uplašila jer mu nijedan fratar ne bi htio dati odrješenje jer je uţasan čovjek te ga ne bi pokopali u crkvi. volio unositi razdor meĎu prijatelje. a zauzvrat traţi obećanje da nećemo griješiti za koje zna da ćemo prekršiti jer smo samo ljudi. no tamo se nenadano razboli i ostane leţati u kući dva brata. te na taj način protratio umetak. lopov. a tada bi narod napao braću te ih moţda čak i ubio. Iako to nije opravdanje za ono što je on učinio jer on moţe lagati ljudima no kada će mu se suditi nakon ţivota vidjet će se i znati točno što je učinio. novela prva Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia poĎe u Burgundiju skupljati porez.Analiza likova: Ser Ciappelletto Gizdavko. nikad nije zalazio u crkvu i za sitnicu je kleo Boga i svece. Njihov nećak Alessandro slao im je novac iz Engleske. Nakon smrti fratri su ga sahranili uz najveće poštovanje. Fratar Svet i bogobojazan starac. no onda odlučuje pošteno ţivjeti. Dan drugi. pa je stalno pronalazio načine kako da se još više obogati dok na kraju nije postao puki siromah. Likovi: Ciappellatto . Likovi: . Landolfo Rufollo Bogat trgovac koji je pohlepi platio danak jer mu nije nikad bilo dosta bogatstva. Dan prvi. Fratri (općenito u to vrijeme) . svako zlo je za neko dobro. notar. Nakon vjenčanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih stričeva. Dojam: Iako sam se zgraţavao nad Ciappellattovim postupcima. pokvaren. Melkizedeh Uman. a narod ga je počeo štovati kao sveca. mudar čovjek. a ako se ne ispovjedi bacit će ga u neku jamu. ali se odlučio vratiti kući. roĎake. Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti. Ciappellatto je slagao fratru i pokazao se kao da je svetac.pokvaren čovjek koji se samo mogao još više pokvariti glumeći da je dobar što je i učinio kako bi bio dostojno sahranjen. ţene su mu se milile kao psu batine. sudjelovao u ubojstvima i zločinima. zalazi u krčme. ali su sad imetak potrošili još brţe. odnosno barem braća koja su mu pruţila utočište kada je bio bolestan nisu umrla zbog njega. lihvar koji je posuĎivao uz velike kamate. niska rasta. opak. laţac. strašno psuje.

Ona ga je smatrala vrijednim prezira i saţaljenja te ga je s vremenom počela mrziti. a Dianora. a Ansaldo je odlučio ostati prijatelj i s njom i s njenim muţem. ali ipak poštena. No ubrzo. u trenutku kada je ţeljela pobjeći od “dosadnog sela . Misleći da će ga smiriti od pokušaja da je osvoji. da ne obesčasti svoje ime i ime svog muţa. Čovjek bi pomislio da kada netko jedanput dobije mnogo novaca i brzo ga potroši da neće napraviti istu grešku kada mu se još jedanput javi ista prilika koja je veoma rijetka u stvarnom ţivotu. Ansaldo je uz pomoć čarobnjaka uspio to izvesti. novela peta U hladnoj Furlaniji je ţivjela gospa Dianora koja je imala tajnog oboţavatelja. ništavan. Ansaldo .pomalo okrutna. divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da će ţivjeti ţivotom iz trivijalnih ljubavnih romana koje je sa velikim zanosom čitala za vrijeme boravka u samostanu. Ipak se divim tome što je na kraju otišla k njemu i priznala mu sve. ali on se saţali nad njome i postane njezin prijatelj. Nije htjela reći u lice Ansaldu da je udata nego mu je dala nemoguć zadatak koji je uspio ipak izvesti. Dianora je priznala Ansaldu. GUSTAVE FLAUBERT: GOSPOĐA BOVARY O djelu: Roman Madame Bovary ogledalo je i slika ţivota jednog senzibilnog i osjećajnog bića koje cijeli svoj ţivot i postojanje podreĎuje svojoj mašti. časno se ponio i odlučio ostati prijatelj s njom pa čak i s njenim muţem. traţenju i uţivanju u uzbudljivim i strasnim ljubavima. Dojam o djelu: Obećanja koja se kaţu trebaju se i izvršiti.Tebaldovi sinovi . viteza Ansalda. no oni su napravili istu grešku dva puta.rastrošni i nezasitni. Tuga je ispunjavala njezino prazno srce. Likovi: Dianora . Ako nam se ikada i desi da dobijemo puno novca treba ga štediti i razumno trošiti te uzeti u obzir budućnost a ne gledati samo danas. Dojam: Ne smijemo rasipati novac u ţivotu jer sreća ne dolazi često i nije uvijek novac. Davao je novac svojim stričevima iako su se oni razbacivali novcem. Charl Bovary činio joj se kao ostvarenje njenog sna. Svi dani bili su joj isti. Mislila je da će je Ansaldo iskoristiti.iskreno zaljubljen. slab. kaţe mu da u siječnju ţeli vidjeti zeleni perivoj. Dan deseti. ode k njemu. Kada se vratio kući čak je i podmirio njihove dugove. ukratko bijednik u svakom pogledu”. Izgledao joj je “kukavan. tupoglavih malograĎana i osrednjosti ţivota” koji su je okruţivali. ali ipak u dnu duše ona je očekivala neki dogaĎaj. To je razlog zašto mi se nisu dopali Tebaldovi sinovi. pun cvijeća i drveća pokraj svog dvorca. ali iznad svega častan. Emma sanjari o dalekim zemljama. To je prijateljstvo pravo jer je plod istine. ograničena duha. Učinio je i nemoguće kako bi osvojio Dianorino srce no kada mu je priznala da je udata.dareţljiv. a “budućnost je bila jedan mračan hodnik s dobro zaključanim vratima”. Kao mornari u nevolji. iluzija stvorena o idealnom bračnom ţivotu počela se gasiti spoznajom da je njezin muţ samo prosječan čovjek . Iako nisu izvršena u ovom djelu veoma mi se dopalo jer su likovi pošteni. takoĎer i prijatelj njezina muţa. ona je očajnim pogledom prelazila po pustoši svog . Alessandro . On je bio tu.

bila dobra mati. ona je za njega bila samo još jedna ljubavnica koju je na kraju napustio.” Bio je dobar čovjek. Primivši pismo cijeli njezin svijet se je srušio. osjećala je kako je . grub. Leona je prvog zavoljela. dobra ţena. smion. sva maštanja. Nije znala kakav je to bio slučaj. znajući za se samo po kucanju svojih arterija. Voljela ga je jer je bio sve što je ona oduvijek ţeljela. Emma je opet mrzila muţa. njihovu sobu tamo dolje. Postala je poslušna. Oba su je iznevjerila i njoj se “njezin poloţaj ukaza kao kakva provalija. natovaren sumnjama ili pun blaţenstva do prozorčića na boku. neki drugi predio. provokativan i energičan i kao nijedan prije on ju je činio sretnom. Njihova ljubav nije bila zaboravljena i oni ubrzo započnu novu ljubavnu vezu. Njen dom postao je dvorcem. no on je ubrzo otišao. to jest pitanja novca. Pokušavala je biti dobra majka. Ona je patila samo zbog svoje ljubavi. ali taj osjećaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Charl ju je njegovao. ona se tome nadala tog dana i osluškivala svaki šum. išla u crkvu. čak dobrodušan i paţljiv muţi otac. jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog uţasnog stanja. Sve uspomene. sve zamisli o bijegu i uzbudljivom ţivotu razbile su se. Ona vidje svog oca. njeno prstenje. naglo ustajala i čudila se što ga još nema. a zatim. Zemlja pod njenim nogama bila je mekša od vode. Stade je hvatati ludilo.” Citat: (“Stajala je kao obamrla. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona.” Charl je doslovce oboţavao svoju ţenu (“On se nije mogao savladati da neprestano ne dira njen češalj. Zapavši u dugove Emma moli za pomoć i Leona i Rodolpha. ponekad bi je ljubio u lice punim ustima ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj ruci od vrha prstiju do ramena. od sandučića punih cvijeća. Čitala je poučne knjiga. vjetar koji bi je dotjerao do nje. kojoj obali će je odvesti i da li je to barka ili brod s tri palube. Bila je to još jedna navika meĎu ostalima kao kakva unaprijed predviĎena poslastica poslije monotonog ručka. Jednog dana ona započne ţivjeti svoj san.ţivota traţeći u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj maglina horizontu. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha kojemu se i prvom podala. pri zalasku sunca sve ţalosnija. Lereov kabinet. sve misli koje je imala u glavi iziĎoše joj najedanput u isti mah pred oči kao tisuću iskri kakvog vatrometa. a ona bi ga odgurnula napola nasmiješena. on ju je ljubio samo u odreĎenim satima. sve groznice puti i njeţne ljubavne čeţnje. ţeljela je da bude već sutrašnji dan. a brazde su joj se učinile kao ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. od postelje na podiju i od svetlucanja dragog kamenja i širita na livrejama. Ipak njegovi “izljevi ljubavi javljali su se u redovno vrijeme. Uvijek je zamišljala ljubav kao “uzdahe na mjesečini. ali sve to nije bilo dovoljno da zadovolji neobuzdani Emmin duh. zapustila dijete i trošila novac koji je malo po malo nestajao. od budoara sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom. sve to je bilo neodvojivo od balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice. a trenuci provedeni u Rodolphovom zagrljaju postali su samo uspomena. ona se uplaši i uspije se pribrati. doduše nekako nejasno. njenu maramu. brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova ţena. koje joj se učini kao zaglušna muzika koja izlazi iz nje i širi se po cijelom polju. a još bolja supruga. Iako mu je zbog svoje koketnosti i elegancije te svoje draţesne ljepote prirasla srcu. Ali svako jutro kad bi se probudila. a napola zlovoljno kao što radimo s djetetom koje nam se objesi oko vrata”). a ona sama postala je preljubnica. strasne zagrljaje. suze koje teku na ruke pri rastanku.

duša ostavlja kroz tu uspomenu.. u samrtnom hropcu. Umro je kako je i ţivio. kao što ranjenici. neprimjetno i nečujno. osjećaju kako im ţivot odlazi kroz ranu koja krvari. .. Charl poslije njezine smrti ostaje nesretan i poraţen skromno ţivjeti sa svojom malom kćerkom Bertom. Nije imao nikoga s kom bi podijelio svoju tugu i ništa u čemu bi pronašao utjehu.”) Umrla je s Boţjim blagoslovom ne mrzeći više nikoga. ostavivši djevojčicu samu.

On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno. raspletene kose. njezini susreti s ljubavnicima puni strasti. ţena koja je teţila uvijek većim uzbuĎenjima i strastima. mahnitim. često je sluţila kao polazna točka u tumačenju tog djela. stvarao je jedinstvenu sliku kao što mi u stvarnosti vidimo lica i zajedno s njima. I tako je Emma Bovary. ali zato sredina u kojoj ţivi okrutna je realnost od koje ona tako očajno ţeli pobjeći. svoje mladenačke iluzije. očajnim smijehom. Stade se smijati uţasnim. kao običnu domaćicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosječnog muţa. Njezina razmišljanja romantična su. ispijanje otrova maestralan je završetak sasvim u stilu Emme Bovary. Piščeva izjava: “Emma Bovary to sam ja!” . Ono je shvaćeno kao neka vrsta intimne biografije autora. koji ih okruţuju. ali njezina smrt uţasava i samog čitatelja (“Emma se diţe kao kakav vještački oţivljen leš. Flaubert je ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri i ustrajni da barem pokušaju ostvariti svoj san. koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog bića. Sam Charl utjelovljenje je svega protiv čega se je ona borila. začuĎena. maštanja. Emma Bovary ţrtva je svojih snova. Svaki njegov korak k njoj za nju je predstavljao sve bezumniji bijeg. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu. sukob izmeĎu apstraktnih. romantičarskih teţnja i prozaične svakidašnjice. u odnosu na njih. misleći da vidi grozno lice onog bijednika koje se dizalo u vječnoj tami kao neko strašilo”). Njezino samoubojstvo moţda je romantično. .Roman je protkan elementima romantizma. jedna sanjarska duša zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mašte i okrutne stvarnosti. ne baš dobrog ukusa i površnog talenta koja je samo htjela pobjeći od dosade koje se je toliko bojala. S naturalističkog gledišta ona je bila bludnica. predmete. Njezin svijet kojeg je tako paţljivo sloţila od detalja svoje mašte srušio se je i nestao. koja je bila gotovo očajna da ih doţivi. I zato. Ako i ne uspiju oni su pobjednici. ukočena pogleda. malograĎanskog srednjeg obrazovanja. realizma i naturalizma koji savršeno slikaju postupke. neostvarive čeţnje. ali i sveukupni ţivot jedne ţene.

otmicama i sve se više i više otuĎuje od muţa i nezadrţljivo čezne za drugim. ona čak okrade svog ljubavnika. Leon kasnije odlazi u Pariz. s kojim odrţava platonsku vezu. Stade zanemarivati i kuću i njega i zaljubi se najprije u mlada ljepotana Leona. ona ispija otrov i tako umire kao preljubnica. traţeći sreću i zadovoljstvo. ali kasnije joj piše pismo u kojem odustaje od bijega. udovac Charles Bovary. ljubav i blaţenstvo. Ona se tako zaljubi u Rodolpha da mu predlaţe da je otme i da pobjegnu. takoĎer pristade. sretnijim ţivotom. Kad on odbija. zašto sam se udala?” Charles. o čemu je toliko čitala u romanima u samostanu. zagleda se seoski liječnik iz obliţnjeg mjesta. Bovary je često posjećuje i jednog dana odluči da zaprosi njenu ruku. dobroćudan. muţ je radi razonode odvede u kazalište u Ruen. smirenje. Zatim napušta Leona i vraća se ponovo Rodolphu. koja se u selu dosaĎivala i koja je o braku sanjarila zamišljajući da je čeka sreća. ali se ubrzo stade dosaĎivati. Budući da se dosaĎivala. Emma se potajno sastaje s Leonom u hotelu i u meĎuvremenu ona upada u nove dugove. iskreno je voli i misli da i ona njega voli.Kratki sadrţaj: U Emmu Rouault. nakon povratka iz samostana uršulinki gdje ju je otac bio smjestio. a Emma uskoro nalazi drugog ljubavnika. Rodolpha. i tamo ona susretne ponovo Leona. kćer seoskog imućnog gospodara. Otac njen na to pristade. pisara. ali ništa ne pomaţe jer su je povjeritelji stali plijeniti. Emma. koja je čeznula za nedostiţnim ţivotom. koji je došao da izliječi nogu njena oca. MeĎutim. nespretan. On joj obeća. ona sanjari o putovanjima. pitajući se: “Boţe. Napokon. nepokretan. tako da u njih uvlači i svoga muţa (piše pacijentima pisma u kojima moli da joj vrate novac koji duguju što hitnije). pustolovinama. Ona je mislila da ga ljubi. od kojeg traţi da je spasi od duga. s kojim doţivljava svoj prvi pad. . ne našavši izlaz iz toga. ta provincijalka. i to porazno djeluje na Emmu tako da doţivljava slom ţivaca.

Ondje Emma raĎa.. Charles je za nju tako običan i ljubav kojom je zasiplje više je guši. “Njen je pak ţivot bio hladan kao tavan kojemu je prozor okrenut prema sjeveru i dosada je kao nijema paučina plela potajno svoju mreţu po svima kutovima njena srca. tu nema ni trunke romantike iz romana. a ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu ljubavnica kojima su dozvoljene zabranjene slasti. Budući da je dosta neuravnoteţena. budući da je on plah. nego bilo što ostalo. zaduţuje se kod mnogih koji vide njenu zanesenost i kada uvidi da je potpuno propala. ţivi u snovima. malograĎanka.Analiza likova: Emma Bovary Emma je odrasla u samostanu. Izašavši iz samostana i vrativši se na selo gdje joj je bilo dosadno. Kad on odlazi u Pariz ona si nalazi novog ljubavnika Rodolphea. i ona je sanjala o jednoj takvoj.” Kada je Charles zaprosi. s burom i munjama. ali ona se počinje gubiti.. ona pristaje misleći da ga voli. No on ju uopće na shvaća. ali ona je nakon udaje sve prije nego sretna. Ali ona i dalje vjeruje u ljubav. naravno da je on napušta kad ona predloţi da pobjegnu – to je potpuno slama i ponizuje. ona je njemu još samo jedna u nizu. jednom se trudi da bude što bolja domaćica i majka – sve onako kako stoji u romanima. obična snovima zanesena provincijalka. progonjenih gospoĎa što se onesviješćuju u samotnim paviljonima i sličnih romantičnih sudbina. MeĎutim ubrzo obnavlja vezu s Leonom. potaknuta mnogobrojnim jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica.. “Emma je. ona se zanosi svakakvima mislima. a Rodolphe joj ne ţeli posuditi novac. da se maštanja obistine.” a ne zna da su prave ljubavi tuţne i da se vrlo rijetko dogaĎaju. otresa ga. uz buktinje. sve je obično i riječi koje joj izgovara. I. MeĎutim mladi pisar Leon odmah joj se svidio. Ona s njim doţivljava platonsku vezu. kao nebeski uragan koji se spušta na ţivot. samo ţali što joj nije bila suĎena. čupa volu kao lišće i cijelo srce nosi u ponor. otruje se. da joj dolaze zaplijeniti kuću. . s nestrpljenjem je čekala da ţivot počne. no sve to ipak joj ne donosi ţeljenu sreću jer ona misli da “ljubav dolazi iznenada.. naprotiv ţeljela da se vjenča u ponoć.” Kad je zahvati depresija oni se čak sele u Jonvil-l’ Abei. a svijetu snova i mašte. ali curica joj uopće ne mijenja raspoloţenje iako je voli.

nije. toliko su bile glatke. Bio je ravnatelj kazališta u Bergenu i za njega je pisao drame. ili bi se.” Pejsaţ: “Mjesec. dok je u člancima bila malko suha. gusti mrak je zastirao lišće. Jagodice su joj bile rumene. koji se lako spuštao po krivini lubanje. Oni su bili sjajni. na mahove čula koja zrela breskva kako sama od sebe padne s grane na osmanluku.” ”Njen vrat se dizao iz bijela. On se brzo dizao iznad grana topola koje su ga tu i tamo skrivale kao kakav crn. čistiji od dijepske bjelokosti i podrezani u obliku badema. Norveška. Emma je. koje su izgledale kao da je svaka od jednog komada. Emma i Charles bili su kontrasti: U kazalištu on je pita gledajući jednu scenu: “A zašto je – upita Bovary – taj gospodin progoni? Ali je on ne progoni – odgovori ona – to je njen ljubavnik.“Charles je bio iznenaĎen bjelinom njenih nokata. Nisu ništa govorili jer su bili i suviše utonuli u svoje sanjarenje. pak.” Charles Bovary Veoma dobar čovjek. Ono što je na njoj bilo lijepo bile su oči. sav okrugao i grimizne boje. prodrt zastor. u religioznoj graĎanskoj obitelji. s valovitim povijanjem prema sljepoočnicama. oštri pri vrhu. blistajući od bjeline. provučen izmeĎu dva dugmeta na bluzi. Ali joj ruka nije bila lijepa. iako su bile smeĎe. Zatim se ona pojavi. posuvraćenog okovratnika. . dizao se iznad same zemlje u dnu livada. prostodušan. u Skienu. s tavom čudnom milinom kakvu donosi i miris jorgovana. moţda. duboko udisala svjeţ vjetar koji je pirio. Tiha noć se šrila oko njih. s upola zatvorenim očima. a nije ni pronašla sreću. Ljubav minulih dana ponovo je ispunjavala njihova srca. izgledale su crne zbog trepavica. To je bilo nalik i na neki ogromni svijećnjak na kojem su se cijelom duţinom blistale kapljice rastaljena dijamanta. i onda uspravljajući se. on spusti na rijeku jednu veliku mrlju na kojoj se pojavi bezbroj zvijezda. sastavljale pozadi u veliku pundţu. bila sudovoljno bijela. i njen pogled padao je na čovjeka slobodno. na čistom nebu koje je osvjetljavao. Nosila je kao muškarac koštani lornjon. bila je i suviše dugačka bez blagih pregiba na oblinama. i ostavljajući jedva vidljive ušne rese. ne prevelikih ambicija. i bacala u njihove uspomene mnogo veće i mnogo sjetnije sjene nego što su sjene onih nepokretnih vrba koje su se pruţale po travi. jeţ ili lasica. bile su po sredini glave razdvojene tankim razdjeljkom. pokrivena blistavim ljuskama. i ta srebrena svjetlost kao da se savijala u vodi sve do dna kao zmija bez glave. bujna i nijema kao rijeka koja je tu tekla. pomicala lišće. polazeći u lov. što je naš seoski ljekar opazio prvi put u svom ţivotu. Dvije crne pole njene kose. HENRIK IBSEN: NORA / LUTKINA KUĆA Bilješke o piscu: Henrik Ibsen je roĎen 1828. s nekom prostodušnom smjelošću. slijepo oboţava Emmu i kad na kraju sve saznaje istinu o svojoj ţeni za koju je smatrao da je savršena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usrećio i jer mu ona nije uzvratila ljubav. one su se. Često bi kakva noćna ţivotinja.

Rank. Nora je sreĎuje za blagdane kada ulazi njezin muţ s kojim vodi ugodan razgovor. Od tada troši što manje i godinama polako vraća taj novac. One prepričavaju što se dogodilo otkada se nisu vidjele. Umro je 1906. Nora je uplašena i razmišlja samo o tome. Ne uspijeva nagovoriti muţa da Krogstad ostane na radnom mjestu pa on šalje pismo o Norinoj krivici. napuštanje tih koje voli sa spoznajom da to moţda i nije prava ljubav. Da bi spriječio otkaz Krogstad odlazi Nori i ucjenjuje je na razne načine. Stupovi društva. Kristina nagovara Krogstada da odustane od optuţbe. da to nije ono što je oduvjek mislila da je i da tako mora biti.Neko je vrijeme ţivio u Italiji i bavio se fotografijom. stara Norina prijateljica koja ju posjećuje nakon mnogo godina. itd. Nora / Lutkina kuća. Rank Doktor Rank bio je potajno zaljubljen u Noru. Toga dana na vratima njihove kuće pojavljuje se Norina stara prijateljica Kristina Linde. okrutno se odnosi prema Nori. Kristina Linde Udovica. g. bio oduzet i nepomičan. ali ne i raskošno namještenoj sobi. ţenu svog najboljeg prijatelja. Krogstad Kratki sadrţaj: Ovo djelo počinje u jednoj ugodnoj. a prijeti mu i otkaz. Najpoznatija djela su mu: Komedija Ljubavi. gĎa Linde. Kada Torvald saznaje da će se sve srediti govori Nori da se ne obazire na ruţne riječi izgovorene u strahu i opet je smiren i dobro se ponaša preme njoj. kojeg je ljubila. Iz tog razgovora saznajemo da je Nora prije nekoliko godina pozajmila poveću svotu novca da bi spasila muţu ţivot. Pretedenti. Njegovo je mjesto predviĎeno sad za Kristinu. On pristaje jer mu je Kristina stara ljubav za koju još uvjek nešto osjeća. Dok je Torvald potpuno poludio na Krogstadovo pismo govoreći Nori da je laţljivka i zločinka. a zauzvrat nije dobivala zahvalnost što je tjera na ključni čin u drami. Zauzeo je istaknuto mjesto u razvoju moderne drame. prije oko 100 do 200 godina Likovi: Nora. . Sablasti. Doţivio je moţdani udar od kojeg je 5 g. Torvald Helmer Norin muţ za kojeg se mnogo ţrtvovala u ţivotu. Mislio je da je on njoj dao sve ne znajući što je ona za njega napravila. Brand. Analiza likova: Nora Nora je dobra ţena koja je ţrtvovala puno u ţivotu za ljude koje voli. Čuvši istinu. koji ju je poput njezinog oca tretireo kao malu krhu lutkicu. Torvald Helmer. Ali njegovo prijašnje ponašanje Nora nije mogla zaboraviti i zato odlazi. Mjesto radnje: Helmerov stan Vrijeme radnje: Za vrijeme boţićnih blagdana. Na kraju ga ona napušta a on ne moţe shvatiti zašto. Čovjek od kojeg je pozajmila novac radi u banci gdje je Torvald Helmer šef.

a dobio je otkaz. Kristina ţeli da Torvald pročita pismo. Odlazi. Kristina priča s Krogstadom i kaţe da se ţeli udati za njega. On to prihvaća i kaje se zbog ucjene. ali on otpušta Krogstada. GospoĎa s mora. Smatramo ga jednim od najvaţnijih dramatičara druge polovice 19. dolazi pokajničko pismo. te odlazi. Nora ga moli za Krogstada ali on ne pristaje. HENRIK IBSEN: NORA / LUTKINA KUĆA Bilješke o piscu: Henrik Ibsen rodio se 1828.Krogstad Činovnik u banci gdje je Torvald postao šef. u Skienu u Norveškoj. Nora priča s Rankom. Krogstad odlazi. a u sandučiću ostravlja pismo za Torvalda u kojem sve piše. Nakon nedovršenog studija posvećuje se pisanju i postaje redatelj i dramaturg Norveškog kazališta. st. Unio je čitav nered u njezin ţivot i kriv je za niz nezgodnih situacija koje proizlaze iz njegovih ruţnih zahtjeva i namjera. Dolazi Torvald. Divlja patka. Njegova stara ljubav bila je Kristina koja ga na kraju djela nagovara da pusti Noru i da je ne ucjenjuje. naizgled rasipnicu ali ustvari čuvaricu velike tajne. a Nora i Torvald dolaze. On ţeli svoje mjesto u banci. gdje pokazuje prve znakove sklonosti ka umjetnosti. ali dolazi Krogstad i ponovno je ucjenjuje. Ona ga opet moli. Nikom drugom to nije rekla. Rank i Kristina odlaze. Stupovi društva. gdje se Torvald liječio. Najveća njegova djela su: Katilina. a Rank odlazi k Torvaldu. Nakon raspada obitelji Ibsen se seli u Grimstadt. Torvald se vraća i otkriva da je Krogstad ponovo dolazio. Komedija Ljubavi. Dolazi kući iz grada i priča s muţem o novcu. Uto netko dolazi. ali on je otputovao. Nora i Torvald vjeţbaju ples. . Nora otkriva Kristini kako je posudila puno za put u Italiju. Kristina i Nora pričaju o prošlosti. Torvald. Nora / Lutkina kuća. Traţi od nje da namoli svog muţa da ga ne otpusti iz banke gdje je Torvald šef. Kristina pomaţe Nori oko haljine. Ulazi Krogstad i priča s Torvaldom. no Nora se osvećuje nakon osam godina i odlazi iz kuće. Zbog toga je i ucjenjivao Nora koja mu nije ništa skrivila. Dolaze njena stara prijateljica i obiteljski prijatelj . Krogstad se vraća i prijeti Nori kako će odati da joj je posudio novac i kako je ona za taj novac krivotvorila potpis svoga oca. Pretendenti. Sablasti. Kristina odlazi razgovarati s Krogstadom. Ona odlazi.Kristina i Rank. Pripreme za krabuljin ples.malu ţenu velikog muţa. u religioznoj graĎanskoj obitelji. naljuti se. g. Kratki sadrţaj: Radnja započinje oko Badnjaka gdje upoznajemo Noru . pročita ga i ţeli se pomiriti. Brand. Perr Gynt. Torvald pročita pismo.

Za razliku od Nore ona shvaća svijet realno. pa nema Norinih problema. No on nije bio zadovoljan svojom vojničkom sluţbom. Njegov primjer pokazuje kako je društvo selektivno. Kristina Linde Ogorčena i ostarjela Norina prijateljica koju je ţivot tretirao potpuno različito od Nore. vrlo je dobro poznavao francuski i talijanski jezik. Tokom svoga ţivota imao je gospodarske i tjelesne brige. i to u sredini koju nije poznao. Bob i Emi Odgojiteljica Ana Marija Sluţavka Helena PETAR PRERADOVIĆ: POEZIJA Bilješke o piscu: Petar Preradović je bio potomak siromašne krajišničke obitelji. Ţivot mu nije bio uopće lagan. te je zbog toga pošao u vojničke škole jer su one bile jedine škole koje je mogao završiti na trošak drţave. već da traţi svoju slobodu koju nikako da dobije. a osim toga znao je i sve slavenske jezike. kao i ostali likovi van Helmerove familije.Analiza likova: Odvjetnik Torvald Helmer Lakovjeran i samouvjeren čovjek. tragičan na svoj način. morao je stalno sluţiti izvan domovine. i tako se njegova majka (udovica) nije morala brinuti za njegovo uzdrţavanje. Ona je poprilično kontradiktoran lik jer u jednom trenutku je djevojčica rasipnica. On je bio jako obrazovana osoba za ono vrijeme u kojemu je ţivio. a druga njemica. Nora Ona je tetošena ţena velikog upravitelja banke i kao takva osjeća se ograničenom i ovisnom. Biljeţnik Krogstad Tamni lik u djelu koji doţivljava preobraţaj kada ga gospoĎa Linde zaprosi. ona u muţu traţi oca. Problem s Torvaldom se javlja u obliku Elektrinog kompleksa.Ervin. On na njezine poteze gleda iz sasvim drugog stajališta. koji naţalost ne shvaća da njegova ţena nije ţeljna samo ušećerenih badema i novaca. već svoja ţena. Helmerova djeca . godine pa do 1852. Pošto se bavio europskom knjiţevnošću. a udrugom ozbiljna ţena koja se hvata u koštac s realnim svijetom. godine. te sa češkog na njemački i sa . i to ju na kraju natjera na odlazak. ponekad je i prevaĎao europska djela. te ju zato ne gleda kao svoju spasiteljicu. Njegova prva ţena bila je talijanka. Doktor Rank Dobar obiteljski prijatelj kojeg je ţivot od aktera pretvorio u gledaoca. već kao osobu koja mu je kompromitirala čast i ugled u društvu. iako je kao oficir bio sposoban. Ona je simbol prkosa i dokaz da su prava ţena ugroţena. On je isto. Samo je kratko kao kapetan ţivio u Zagrebu od 1849. Osim njemačkog jezika. iako u stvari ne ţeli biti njegova lutkica. Pošto je bio Slaven.

On je svojim pjesmama zasjenio ostale pisce pa tako i Maţuranića i Vraza. Pojavio se u knjiţevnosti s mladom grupom iliraca. Prvi je put Petar štampao svoje stihove u 26. jer su one bile najprikladnija graĎa sa kojom je vlast ţeljela postići najvaţnije odgojne svrhe. Maţuranića i Vraza koji su nastojali što prije prodrijeti u javnost. godine). godini ţivota.hrvatskog na njemački (Osmana i neka njegova djela). on je u knjiţevnost ušao kao zreli čovjek. . te je on zbog toga bio veoma suzdrţljiv. naprema npr. Umro je nakon duge bolesti u 54. MeĎutim. godini ţivota. te su se njegova djela cjenila kao umjetnine prvoga reda. On je bio prvi hrvatski pjesnik za čijega je ţivota prvi put napisan cjeloviti prikaz (u Glasonoši 1865. Njegove su pjesme u doba Austro-Ugarske sačinjavale najznačajniji dio hrvatskih čitanki za srednje škole. koji su u vrijeme prvih pothvata i uspjeha ilirizma još bili u školama.

MeĎutim.: • O slobodi stvaranja: "Ne razumije pjesma zapovijedi. njegovo stvaranje za školovanje nije dolazilo iz njegovog srca. Čim ţelnja cilja se dovreba Opet iz njeg sto mu ţelja klije!" • O prolaznosti i promjenjivosti svega na zemlji: "Stalna na tom svijetu samo mijena jest!" Preradovićeve je pjesme školski sustav vješto iskorištavao. Osim toga na njegovim su stihovima nastavnici knjiţevnosti objašnjavali razne pojmove iz ţivota i umjetnosti: domoljublje. zdravo bila. svomu glasu slijedi!" • O ljubavi prema domovini: "Zdravo da si. već je ono nastajalo sa zadanim i točno ucrtanim temama. religjoznost. Slobodna je. smisao umjetnosti te slobodu umjetničkog stvaranja. To je zbog toga što su njegove pjesme za vrijeme Austro-Ugarske sačinjavale najznačajniji dio hrvatskih čitanka za srednje škole. domovina mila. jer je u vojsci suprotne drţave stekao najveći čin. zdravo.Preradovićeva djela za školstvo: Preradovićevi su stihovi bili jako vaţni u vrijeme dok je on bio ţiv te neko vrijeme i nakon njegove smrti. Pozdravlja te vjeran sinak tvoj!" • O karakteristici čovjeka: "Ljudskom srcu uvjek nešto treba. te su one za učenike bili stihovi na vrhuncu pjesništva. U njima se govorilo o svim vrlinama čovječanstva te o teţnjama za napretkom. Zadovolnjo nikad posve nije. a osim toga ljudi mu nisu vjerovali jer nisu vjerovali u njegovu iskrenost. On je neke od svojih stihova namjerno stvarao za potrebe učenja kao npr. Zdravo majko. . značenje jezika.

Posebno se isticao sa svojim njemačkim stihovima. 1846. Podaje se dahu svakom. Spomeni se. Njegova sposobnost za pisanje ističe se već u vojničkoj školi. U pjesmama "Rodu o jeziku" i "Jezik roda moga" nisu samo domoljubne pjesme.Preradovićevo knjiţevno stvaralaštvo: Preradović je svoju vojnu sluţbu doţivljavao kao poslom za kruh.). U svojim je stihovima na početku prikazivao izuzetne ličnosti. Kada je u Zadru započeo izlaziti list Zora dalmatinska (1844. pa tako i Maţuranića i Vraza. On je osjećao snagu i ljepotu hrvatskog jezika. započeo je pratiti knjiţevno stvaranje iliraca i vraćati se svom narodu. koji zlatne u tvom plovu strijeke Neka čine sa tvojijeh plova. Preradović je dobro napredovao u knjiţevnosti. rode. I mreška se i propinje. A spaziš li u struji te rijeke I iskricu. roĎenom sinu. On se nije smatrao velikanom. a nakon toga 1851. da iz srca sinu Tvomu pravom. Tek kada je u Milanu upoznao Ivana Kukuljevića. ni kao čovjek. i slutio je što bi se sve moglo reći. i to onda kada je bio slobodan. ali je ipak bio nezadovoljan što nije mogao napustiti vojnu sluţbu." Preradović je bio vrlo kritičan prema sebi. a u njoj je on bio smatran kao sposoban i vrijedan oficir." . već su u njima izraţene i goleme mogućnosti naših riječi i našeg jezika: "Kao vječno more sinje U kretu si gipkom lakom. opterećene tajnom ili zločinom. što ti je darovak. godine drugu pod imenom "Nove pjesme". kada se on u stilu pisanja ističe pred svojim drugovima. Osim toga suraĎivao je i sa drugim časopisima kao što su Vijenac te Naše gore list. te je svojim radom ubrzo zasjenio sve pjesnike ilirizma. godine izdao je u Zagrebu svoju prvu knjigu pjesama "Prvenci". ni kao pjesnik. MeĎutim moramo spomenuti da se Preradović knjiţevnošću bavio samo usput. i sjaji kroz vijeke Svijetlom umu tvojijeh sinova. pisanih u duhu romantike i naročito pod utjecajem Byrona. Preradović je postao njegov stalni suradnik. U svojoj pjesmi pod imenom "Pustinjak" najotvorenije je iznio svoje mišljenje o vlastitom poloţaju i značenje u hrvatskoj knjiţevnosti: "Ţivi.

Poznaješ li ti mene. bojao se da Stafila (Stara sluškinja) ne pronaĎe to zlato koje je on svim snagama čuvao. on je ipak jedan od naših prvih pjesnika. Premda mu je sestra obećala sa će mu pronaći ţenu. Ona je ţeljela svom bratu sreću. Premda je Euklion govorio kako je siromah i kako nema dovoljno novaca da mu se kći uda na kraju je ipak pristao jer je Megador rekao da će sve on platiti. jer je osjećala toliku ljubav prema svom bratu.kuhari .Zakljuĉak: Ako Preradović i ne spada u pjesničke velikane 19. no Megador nije ni pomislio na takvo što da mu se ruga nego ga je dostojno pitao takvo nešto. no kad mu je Megador rekao da ţeli njegovu kći za svoju ţenu.Euklion. Eunomija ga u tome podrţava premda je Euklion prema njihovom stavu bio siromašan. sluga Kratki sadrţaj: Euklion. Euklionov susjed . on se vrati da nastavi razgvor sa Megadorom.… Euklion je odmah pomislio kako Megador sprema opaki plan kako bi ukrao njegovo zlato. Premda je samo on znao za to zlato i nitko više. po plemenitosti. premda se pravio da je najveći siromah u selu.Kućni bog . Megador Eukliona poče ispitivati poviše glupih pitanja kao što su npr.Stafila. gospodar .Pitodik. te mu je predloţila da dovede ţenu u svoj dom te da ju oţeni.Eunomija. Eunomija ga je pokušavala nagovoriti da se oţeni. ujedino gospodar i glavni lik (škrtac). stara sluškinja .Antraks i Kongrion . Sebe je smatrao bogatašem. stoljeća.Strobil. Prešeren ili Maţuranić. on se po svojoj veličini. Megadorova sestra . Ode Megador ka Euklionu. tukao je i maltretirao Stafilu. kaţe Megadoru da s novcem baš ne stoji najbolje. ili da mu se došao rugati zato što je siromah. Premda zlato bijaše netaknuto. Euklion je mislio da se on šali. Premda Euklion bijaše vrlo bogat (zbog ćupa zlata koji je pronašao). Premda je imao veliko bogatstvo Euklion rekne da nema dovoljno kako bi mogao udati svoju kći. . Naime on je smatrao da je Megador njemu ukrao zlato pa ode u kuću da provjeri da li je zlato još uvijek tamo gdje ga je on sakrio. ipak ističe meĎu onima koji su izgraĎivali hrvatsku knjiţevnost i hrvatski narod PLAUT: ŠKRTAC Likovi: .Megador. Euklionov susjed Megador razgovarao je sa svojom sestrom Eunomijom. Dakle. kakva sam ja roda. jer se bojao da mu netko ne ukrade ćup zlata koji je našao u svom vlastitom domu.Likonid. Iako on nije bio kao Njegoš. kao što su tvrdili njegovi oboţavatelji.kćerina dadilja . naše vrline i nedostatke naše prošlosti.Fedra. kako bi ga priupitao za ţenidbu. Eunomijin sin . Megador joj je predloţio da uzme za ţenu Euklionovu kći Fedru jer se on i prije bijaše zaljubio u nju. sluga u Megadorovoj kući . Postao je voĎa onima koji su osjetili našu narodnu teţnju. Euklionova kći . da li sam pošten.

Euklion doĎe kući sav razbijen jer nestade zlato koje je tako pozorno čuvao. Novica. ali u tome nije uspio. Mer. te je pretpostavio kako je Euklion svoje zlato skrio u Hram. Naime Strobil je čuo baš sve što je Euklion u sebi mumljao o svome zlatu. Ivan Maţuranić je napisao spjev "Nenadović Rado". Euklion više nije znao za sebe. Vrsta djela: Umjetnički ep Mjesto radnje: Hercegovina Vrijeme radnje: XVI. stoljeće Tema: Krvnički ţivot Smail-age Čengića Vrsta stiha: Slobodni Ritam: Umjereno polagani Likovi: Smail-aga Čengić. Pitodik. Mujo. mu uspije reći za taj dogaĎaj. Durak. Bio je istaknuti hrvatski političar. g. izabran je za hrvatskog bana. . u Novom Vinodolskom. nakon podosta uvreda upućenih njemu sa strane Eukliona. Umro je 1890. Likonid je Euklionu uspio vratiti zlato te se tako iskupiti i oţeniti za Euklionovu kći Fedru.Nakon što je Euklion naredio Stafili da spremi sve za svadbu jer mu se kći još danas udaje. pjevanjem. za koju se trebao oţeniti njegov ujak Megador. Jašar. Euklion se najviše bojao za svoje zlato da ga netko ne ukrade te ga sakri u Hram. da se više ne ţeli oţeniti za njegovu kći i kako mu je ţao. Strobil ode u Hram te ukrade Euklionu njegovo zlato. svako toliko je provjeravao kuhare da li rade svoj posao. g. Najznačajnije Maţuranićevo djelo je "Smrt Smail-age Čengića". Pritom u kuću ulazi Likonid (Eunomijin sin) te pokušavši reći Euklionu kako njegov ujak Megador više ne ţeli u taj brak. Hasan. Saruk. dolazi Strobil s hranom i vodi dvije sviračice i dva kuhara s njihovom čeljadi. Odmah je pomislio kako ga kuhari planiraju pokrasti te ih potjera iz kuće. Ono predstavlja najviši domet Maţuranićevog pjesničkog stvaranja i ujedno jedno od najboljih djela naše knjiţevnosti. a 1873. Bank. Likonid ga prisili da mu da zlato kako bi ga mogao vratiti Euklionu. tj. Bio je prvi hrvatski ban pučanin i upravljao je hrvatskom 7 godina. Kad je Euklion došao kući sa trţnice mumljajući kako je trţnica skupa. g. Potom Likonid ode i sretne slugu Strobila koji mu oda tajnu da je Euklionu ukrao zlato. ljubavnu pjesmu "Javor i tamnjanika" i programsku pjesmu "Vjekovi Ilirije". koji je bio glavni sluga. Na posljetku Likonid. Kuhari Antraks i Kongrion su pripremali svadbu. TakoĎer je dopunio "Osmana" Ivana Gundulića XIV. Euklion odmah pomisli kako je on ukrao njegovo zlato te ga odmah optuţi. IVAN MAŢURANIĆ: SMRT SMAIL-AGE ĈENGIĆA Bilješke o piscu: Ivan Maţuranić se rodio 1814. začuje Kongriona (kuhara) kako viče da treba veći lonac jer u ovaj ništa ne stane. i XV.

Smail-agi Čengiću. Naime. Kob Zli Smail-aga Čengić dočekao je svoju sudbinu. Haraĉ U meĎuvremenu zli aga odlučio je kupiti od naroda harač tj. Gledajući tjela ubijenih Smail-aga se divio svojoj moći. Godinama je nanosio zlo drugima.Zagreb. Novica se odlučio pridruţiti svojim dotadašnjim neprijateljima u borbi protiv Smail-age voĎen ţeljom da osveti oca. Nakon što je ubio mladiće. ali zlom čovjeku. crnogoraca. Noćnik Vidjevši kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevši pravu aginu narav. Zatečeni turci nisu pruţili jak otpor. Budući da je zbog toga aga bio ljut odlučio se opustiti uz večeru. starcu je odredio smrt vješanjem. Ĉeta Skupila se mala četa onih kojima je bilo dosta aginih zlodjela. za vrijeme jedne igre. One ljude koji nisu mogli platiti porez odvodio bi kao zarobljenike.7. Svu njegovu sjajnu opremu uzeo je plahi turčin koji je nije vrijedan i oprema više ne blista na njemu kao što je blistala na velikom ratniku. Sa svojim podanicima utaborio se na Gackom polju. . imao je puno robova.8. aginog vojnika.).1814. što je izazvalo podsmjeh meĎu narodom. Hajduk Mirko je puškom ubio zlog Smail-agu Čengića. Tako je Novica dočekao osvetu. Budući da je bio krvoločan ubijanje nevinih i bespomoćnih bilo mu je zabavno. Jednog dana aga je došao u neugodnu situaciju. IVAN MAŢURANIĆ: SMRT SMAIL-AGE ĈENGIĆA Bilješke o piscu: Ivan Maţuranić (Novi Vinodolski. . Starac Durak molio ga je da ih poštedi. Odlučili su da se sukobe s agom. ali istodobno ga je mučilo to što su mladići pred njim poginuli bez straha. Smail-aga Čengić. Tako je jednog dana odlučio da ubije skupinu mladića. što je aga odbio. To bi učinjeno naočigled Durakova sina Novice. porez. a sada je zlo došlo njemu. ali i sam je poginuo od ruke turčina Hasana. 18. 4.Kratki sadrţaj: Agovanje Silni turski ratnik. Iznenada je hrabra četa napala turke. svom je vojniku slučajno izbio oko.1890. Na putu ih je stari svećenik blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer brane svoju rodnu grudu i svoj narod.

. u kojem su prevladali klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaji narodne poezije. Maţuranić je definitivno prestao pisati. Nastavnik u gimnaziji u Zagrebu. bio je hrvatski ban. baveći se matematikom i astronomijom. do 1845. g. 1850. . Maţuranić je počeo pisati pjesme već kao gimnazijalac u Rijeci. 1844.1880. godina bila je prijelomnom godinom Maţuranićeva ţivota. U razdoblju 1873. Od 1841. godine objavio je svoje najveće i najznačajnije djelo. imenovan vrhovnim drţavnim odvjetnikom. 1849. Kao ban nastoji voditi politiku ekvilibrija izmeĎu maĎarskog i dvorskog utjecaja na Hrvatsku. ep Smrt Smail-age Čengića. ali više kao pasivni promatrač nego aktivni politički voĎa. Maţuranić je stvorio klasičan junački ep koji se kompozicijski i misaono uzdiţe nad čitavu ilirsku poeziju. Njegov pjesnički rad nije bio zahvaćen protuslovljima njegova drţanja u politici: svjestan da je njegova političko-činovnička praksa nespojiva s pozivom pjesnika. bio je suradnik Gajeve Danice. usmjerujući sva svoja nastojanja na kulturno unapreĎenje zemlje. Završio pravo u Zagrebu.pjesnik i političar. Poslije toga napustio je politiku i ţivio povučeno. Tada je austrijska kontrarevolucija uz pomoć Rusije ugušila oslobodilačke pokrete u monarhiji. Maţuranić je kao činovnik bečke vlade zauzimao najviše poloţaje u drţavnom aparatu i do kraja vodio popustljivu politiku zastupajući ideju o sporazumu Hrvata i dvora. Tim djelom. advokat u Karlovcu.

U meĎuvremenu na polju je oluja. Uto stiţe Novica i obećava. Harlije se raziĎoše. Sunce zaĎe za planinu i četa krene na put. Crnogorci bi ga smjesta ubili da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. Aga pogine. Sapat saziva junake. hladne vode. boga. U silnom sukobu nasilja. raja pobjeĎuje nijemim. Do toga časa i on je bio krvnik sa turcima. a on će ujedno i izdati svoj narod i svoju vjeru. a moţda i smrt mnogima od njih. Riječi su povišene. Smail-aga kupi harač po Gackom. Sluga ga propušta u grad. ubio ga je Novica. četa se sabrala i stigla na obale Morače. Strašnom Smail-agi suprostavlja se glas starca svećenika. hrabrim i dostojanstvenim drţanjem pred smrću. Durakov sin Novica potajno kreće noću crnogorcima da iznenadi Smail-agu. da će ih povesti u Smail-agin logor. Četa se pribliţava logoru i razvija se borba na ţivot i smrt. Raja gine u mukama ali bez jauka. bez obzira što gubi. Svećenik spominje skoru borbu. Novica će izdati agu da bi mu se na taj način osvetio za vješanje njegova oca. a iz drugog mirnoća i odlućnost. hrabro srce i junačku sigurnu ruku. a on krati vrijeme junačkim igrama. Smail-aga je bijesan. a svoju silu nije iskazao. To su dvije suprotnosti. ali unatoč tome četa je pobijedila. kojeg zadesi ista sudbina. a da postane dostojnim vodičem Novica se mora pokrstiti.Kratki sadrţaj: U Stocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail-aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brĎane. Sad je već jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera. U četu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu. Novica sretno stiţe u Cetinje gdje izvaji straţi da se ţeli boriti na strani crnogoraca. Ima oštro oko. Haračije se vraćaju bez harača i vode raju. kojeg je zatočio jer mu je svojedobno savjetovano da ne muči raju koja bi se mogla osvjetiti. koji sa sinom Novicom uzalud moli milost. Obojici glas podrhtava. prolio je toliku krv. slobodu. Zato poziva starca Duraka. već i o sukobu dobra i zla. . Smail-aga siĎe na polje pred kulu i počne zarobljenu raju darivati darovima. Aga je bijesan što nema harača. iz prvog izbija prijetnja. Smail-aga kaţnjava starca vješanjem.

Po nekim podacima iz Odiseje kojima se dodiruju neki dogaĎaji i političke i trgovačke povijesti. a ni to je li uopće postojao pjesnik s tim imenom. koji ţeli otkupiti kćer koju su Ahejci zarobili prilikom osvajanja Tebe.” . 1. U ahejski tabor dolazi Hriso. pjevanje Radnja započinje zazivanjem (invokacijom) muze da pjeva o Ahileju. pr. Agamemnon nevoljku pristaje.Analiza glavnog lika: Smail-aga Ĉengić Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je turski plemić Smail-aga Čengić. Kr. Zbog činjenice da o Homeru neznamo mnogo. jer uze mu dar i ima ga sada. jer se smatralo da je onaj koji je odbacio svoju vjeru priznavao tursku vlast. Dotle Trojancima snagu udjeljuj. njegovoj ljutnji i ahejskim porazima. a sada junacima kralj Agamemnon Pogrdi njega. a on ljut na Ahileja uzima njegovu robinju Briseidu. koji je bio značajan u borbi naroda protiv turaka. Apolon na Ahejce pošalje kugu. Izvana gledajući doima se kao junak. naslaĎujući se u njihovim patnjama. a Hriso. mašta čitalaca stvarala je o Homeru različite kombinacije. dokle Ahejci Moga ne počaste sina i dikom ne uzvise njega. meĎutim analizirajući njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uţiva mučeći nevine i neduţne ljude. Desetog dana epidemije Ahejci vijećaju i vrač Kalhas kaţe Agamemnonu da mora vratiti kćer Hrisovu. moglo bi se zaključiti da je Homer ţivio u vrijeme ili nešto prije tih dogaĎaja. Ne moţe se sa sigurnošću utvrditi gdje se Homer rodio i kada. a njegova majka. Zeuse o oče. da Hera ne opazi tebe. boţica Titeda. Nitko mu ga ne ţeli dati. Iz Odiseje bi se moglo zaključiti da je njen pjesnik pripadao aristrokraciji. HOMER: ILIJADA Bilješke o piscu: O Homeru nemamo vjerodostojnih vijesti. Nego otiĎi i gledaj. Agamemnon odbija ponudu. Predaja o Homeru govori da je bio slijep i da je pjevao do kraja ţivota. svećenik Apolonov. Dijela koja su se sačuvala pod njegovim imenom najstarija su od svih europskih knjiţevnosti. Njega ljudi smatraju ne samo najvećim starogrčkim pjesnikom već začetnikom europske knjiţevnosti. od ostalih koji je ljudi Najkraćeg v’jeka. koji je prikazan kao krvnik i mučitelj. U pjesmi je naglašen i religiozni moment. st. Ahilej se jako rasrdi i napušta rat. med besmrtnicima tebi Djelom il’ besjedom kojom ugodih. jer je proţet njezinim duhom i pogledima. koji voĎeni ljubavlju i odlučnošću ţrtvuju svoje ţivote u spas svoje domovine. Citat: “Ako. koji seţu u 7. moli Zeusa da ne dozvoli Ahejcima pobjedu protiv Trojanaca dok se ne pomire s Ahilejem. ali traţi dar za taj postupak. moli Apolona za pomoć. Vaţno je bilo koje je vjere bio čovjek. izvrši mi ţelju: Mojega sina počasti. Analiza djela: Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi.

Kada odasvud srnu. udovica brzo Ja ću se nazvati tvoja. ali se Hera zbog toga počne s njim prepirati. pjevanje Hektorova ţena Andromaha molila je Hektora da ne ide u boj. pjevanje U 15. pjevanju Trojanci potisnu Ahejce do samih brodova i postoji opasnost da ih spale. 6. ali ga upozori da na kreće u napad nego samo obrani brodove i tabor. . Dolazi Hefest i razveseljava ih. bez tebe kad budem» 16. Oprostio se od ţene i djeteta. Ne bi l’ me drţali Trojanci za tebe i od boja ne bi l’ Prestali. a i nju samu bi bilo sram da joj je muţ kukavica. te razbjeţali. Patroklo udari po njima i ubije Sarpedona. jer tebe će ubit Ahejci. zbog svoje ćeš hrabrosti stradat ne ţaleć Ludoga ćeda ni mene sirote. da se njime oruţam. Citat: “A ti pusti bar mene i vojsku mirmidonsku drugu Meni deder pridruţi. Hektor joj je odgovorio da bi bilo kukavički da se ne bori. Na rukama je ljuljao malog sina i molio Zeusa da i on bude hrabar ratnik. da svane Danajskom rodu. Andromaha se vratila kući i sa svojim sluškinjama oplakivala još ţivog Hektora. Citat: «Nesretniče. Uto doĎe Hektor i ubije Patrokla. Na rukama je donijela njihovog malog sina i plačući pričala o ocu i braći koje je ubio Ahilej.Zeus joj ispuni ţelju. a onda zanemari Ahilejevu preporuku i krene na Troju. kako bi potukao Trojance. ahejski ne bi l’ odahnuli ubojni sini” Ahilej mu da oruţje. Da bi to spriječio Patroklo moli Ahileja da mu da oruţje i vojnike. Kada su Trojanci vidjeli Patrokla u Ahilejevom oklopu pomislili su da se Ahilej vratio u rat i silno su se uplašili. Svoje mi oruţje na pleći daj. Bojala se da će ista sudbina zateći i njenog muţa. a meni bolje bi bilo Onda pod zemlju zaći.

što imaše. jer onaj. pjevanju Ahilej pobjedi Hektora i uzme njegovo tijelo u ahejski tabor. Ahilej se prošeta opkopom. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor. kratkovječnom mojemu sinu Ne bi li hotio ti udjeliti kacigu i štit. da mu kaţe da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu. koja potpuno prekida prvi motiv. Pulidamas. Citat: “Stog ti pred koljena padam. pjevanju. jer će ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oruţje. Nazuvke prekrasne ktom.18. ali onda kao da nestaje. ali oni nisu toliko bitni. Postoji još par motiva ljubavi (npr. gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. jer samo stvaraju dva glavna motiva. a on na zemlji ţalostan leţi. I još oklop. Na kraju i taj motiv nestaje. Hektor i ostali ljudi. a uzeo ga je Hektor u 17. Spustila se noć i Trojanci vjećaju. Te noći Trojanci još jednom pokušavaju oteti Patroklovo tijelo. te Prijam ostaje preko noći i ujutro se vraća u Troju sa sinovim tijelom. pjevanju). Ahilej pristaje. Početni motiv srdţbe prema Agamemnonu je vrlo jak do 16. prorok. a pojavljuje se novi motiv – srdţba na Herakla. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomači. jer bi inače bili previše izloţeni. Svako jutro Ahilej ţali Patrokla i vuče Hektorovo tijelo oko njegova groba. predlaţe da se preko noći svi vrate u grad. . a Iridu pošalje Prijamu da mu kaţe da otkupi Hektorovo tijelo. te mu kaţe da ne kreće u boj bez oruţja (Ahilej je oruţje posudio Patroklu u 16. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju. pjevanja. pa Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. nisu ţeljeli poslušati njegov pametni savjet. Patroklu). a Trojanci uplašeni bjeţe. Osnovni motivi: Dva osnovna motiva su Ahilejeva srdţba na Agnamemnona zbog otmice robinje Briseide i na Hektora zbog ubojstva prijatelja Patrokla. što ih kopče spučaju kruto. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oruţje. To čuje njegova majka Tetida i doĎe utješiti sina. s obzirom na to da se Ahilej vratio.” Hefest pristaje i počinje kovati novo oruţje. već su ostali vani. 24. pjevanje U 22. ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaţe mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplašili. koji su pravi pokretači radnje. pjevanje Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i stane tugovati za prijateljem. izgubi vjerni Ubiti drug mu. Ahilejeva ljubav prema Briseidi.

46. Peleju sina. Bio je pošten i vrijedan. kao i obično u grčkoj mitologiji. od ostalih koji je ljudi/Najkraćeg vijeka." . no naposljetku biva ubijen od Hektora. str. isto kao i Homerovi pomalo nejasni epiteti i riječi. stane ga jek. nakon što je s Odisejem uhodio Trojance. Ahileja. te vuče njegovo tijelo natrag u grčka uporišta. 116.: "Ako. kojega je uvrijedio ahejski voĎa Agamemnon jer mu je oteo lijepu robinju Briseidu i zbog toga ne ţeli sudjelovati u borbi. str. gdje mjedeni pasaše pojas. grčki junak. Ilijada Ilijada je jedan od dva Homerova epa koji se sastoji od dvadeset i četiri pjevanja. Citat. Drugim riječima.: "Onda mjedenim kopljem Diomed grlati bojnik/Mahne./ (. Ahilej susreće Hektora ispred vrata Troje i ubija ga. dokle Ahejci/Moga ne počaste sina i dikom ne uzvise njega. Citat. str./Na vrh lomače metnu mrtvaca i zapale vatru. med besmrtnicima tebi/Djelom il' besjedom kojom ugodih.: "U dno slabina odmah te proturi koplje kroz njega. a u trećem pjevanju Paris izaziva Menelaja na borbu. U drugoj srdţbi je bio u neku ruku i sam kriv. str.: "Tu baš suparnika probode kopljem Ahilej/I rt koplja mu kroz vrat mekani iziĎe odmah. već se trebao suprostaviti Agamemnonu kao junak. a Palada onda Atena potisne koplje/Aresu u dno slabina. Ahilej predaje Prijamu njegovo tijelo. Ipak. Citat.: "Bješe krivonog i hrom na jednu nogu./Tu ga pogodivši rani Diomed i naguli koţu./Sruši se. Hektor se borio s Ajantom." I Diomed biva ranjen od Parisa. Kada se ljutio na Agamemnona." Potom. Ahilej saznaje za njegovu smrt i dobiva novo oruţje od Hefesta. a Agamemnon se povukao." Nakon Hektorove smrti.) Otkad se bjehu onomad razdvojili poslije svaĎe/Atrejev sin. Zeuse o oče. nikada Trojanci ne bi stigli do ahejskog tabora i brodovlja. Zeus mu zabranjuje da se upleće u sukob. Osnovni motiv je srdţba jednog od najboljih ahejskih junaka. boginjo. jer uze mu dar i ima ga sada. 11. nije trebao samo sjediti i gledati kako se stvari dešavaju (tako je ustvari i došlo do druge srdţbe). a Diomed. da nije bilo njegovog muškog ponosa puno manje bi ljudi umrlo. a njegov prijatelj Patroklo bi bio ţiv (iako je i sam pridonio svojoj smrti). gdje ni bogovi nisu bili savršeni.. a sada junacima kralj Agamemnon/Pogrdi njega. kao motiv bih navela i priču koja se odvija o Trojanskom ratu što dodatno obogaćuje ovaj ep.: "A kad svijetlo svijeta već deseta osvanu zora." U drugom pjevanju Odisej potiče Grke na borbu. Citat. isto kao i bogovi. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomači./Šiljasta bješe mu glava i rijetkom posuta kosom. Citat. Ahilej je imao svoje mane." Uz Ahilejevu srdţbu. na nagovor Tetide. str. 30. a Hera mu pomaţe./Onda roneći suze iznesu Hektora smjelog. Zato u bitku ulazi Patroklo i ubija Sarpedona. 101. pjevaj Ahileja.: "Srdţbu mi. Citat.Analiza glavnog lika: Ahilej je bio najveći grčki junak i kao takav je trebao biti savršen./Dotle Trojancima snagu udjeljuj. 25. ti ga počasti. Citat. no njegove srdţbe nisu bile potpuno opravdane. povukao vojsku iz rata te zamolio majku da mu pomogne i zamoli Zeusa da oduzme Grcima ratnu sreću kako bi uvidjeli koliko su pogriješili. Zato u četvrtom pjevanju započinje bitka./Nego o premudri Zeuse sa Olimpa. junacima kralj." Ahilej se rasrdio. Ahejci se rastuţe vrlo. U trinaestom pjevanju Posejdon potiče Grke na borbu. str. 84. No. a pleći/Njegove grbave bjehu ka prsima pognute skupa. str. i divni Ahilej. izvrši mi ţelju:/Mojega sina počasti. jer da se on nije durio na Agamemnona i tvrdoglavo čekao da mu ovaj padne pod noge.. On se vraća u bitku nakon pomirdbe s Agamemnonom. ranjava Afroditu i Aresa.

Odiseja Odiseja je mlaĎi i kraći Homerov ep i za razliku od Ilijade, prikazuje nam miran ţivot starih Grka. Ep je nazvan prema glavnom junaku Odiseju, koji prerasta u čovjeka nemirna duha, pustolova, čija putovanja obiljeţavaju ovaj ep. Nakon što je niz godina proveo u zarobljeništvu nimfe Kalipse na otoku Ogigiju, bogovi oslobaĎaju Odiseja koji ţuri kući. U meĎuvremenu Atena pomaţe njegovom sinu Telenahu da otjera prosce njegove majke. Citat, 152. str.: "Da l' će se vratiti on i kući kazniti svojoj/Prosce il' neće, a tebi i samom velim da smišljaš/Kako bi iz kuće mogo izbaciti prosce tolike." No, Posejdon razbije Odisejev brod, a on nailazi na kralja Alkonija, te mu prepričava svoje doţivljaje. Citat, 191. str.: "Zviţdeći glasno Kiklop tad tovno okrene stado/K brdu, a ja unutra promišljao sam u duši/Da mu se osvetim ljuto, Atena li slavu mi dade." Nakon dugog razgovora Odisej krene na put u Itaku, a Atena ga je prerušila u ruţnog starca tako da ga nitko ne prepozna. Tada ga uputi kod Eumeja, koji lijepo primi starca ne znajući da je on njegov gospodar. Uskoro, Telemah prepoznaje svog oca. Citat, 208. str.: "Tako Odisej reče i poljubi sina, i njemu/Na tlo se odroni suza sa lica, koju je dotle/Jednako potiskivo;Telemah još vjerovat ne htje" Atena, Odisej i Telemah zajedno planiraju napad na prosce i na kraju ipak doĎe do pokolja prosca. Citat, 228. str.: "Dvosjekli mač i cičeć strahovito skoči na onog;/Ali u isti čas i Odisej izmetne divni/Hitac i njime on Eurimaha u grudi zgodi/Kod sise, u jetru njemu zabode brzu strijelu." Odiseja ima sretan završetak i nakon dvadeset i tri pjevanja, u dvadeset i četvrtom pjevanju Penelopa prepoznaje svog muţa i ostavlja prosce. Objavio/la I Bee u 10:55 Oznake: Homer, Ilijada, Ilijada i Odiseja, Odiseja MILUTIN CIHLAR NEHAJEV: BIJEG

Bilješke o piscu: Milutin Cihlar Nehajev roĎen je 1880. godine u Senju, u doseljeničkoj češkoj obitelji. Njegov otac kao učitelj, došao je u Kraljevicu i oţenio se Ludmilom Polić iz ugledne kraljevičke obitelji. Gimnaziju je pohaĎao u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije završio u Beču, gdje je stekao doktorat znanosti. Bio je gimnazijski profesor u Zadru. U Zagrebu radi kao novinar i knjiţevnik. Godine 1926. Izabran je za predsjednika Društva hrvatskih knjiţevnika. Umro je u Zagrebu 7. travnja 1931. godine. On je svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramatičar, knjiţevnik i kazališni kritičar, prevoditelj, publicist, svestrano obrazovan intelektualac (poznavatelj likovne i glazbene umjetnosti, poznavatelj prirodnih znanosti). U trideset godina knjiţevnog rada stvorio je pozamašan broj djela (novela, dva romana, drame, kritike i veliki broj članaka). Zanimao se i za hrvatsku političku prošlost. Nehajev pripada čelnicima hrvatske moderne, osobito svojim esejističko-kritičkim tekstovima i romanom Bijeg. To je jedan od prvih romana u Hrvatskoj knjiţevnosti u kojemu dolazi do značajne defabularizacije, pri čemu se pisac posluţio modernom tehnikom pisanja, pokušajem zatvaranja interesnog kruga na bitne probleme čovjeka. Pri tome sve drugo ostaje u drugom planu, a posebno nacionalna i socijalna motivacija. Mjesto radnje: Trst Vrijeme radnje:

Krajem siječnja 1909. godine Tema: Bijeg od svakodnevnog ţivota i odluka o smrti

Problematika koja se obraĊuje u djelu: - Opis prilika i ţivota ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema društvenim zbivanjima - Retrospekcija dogaĎaja glavnog lika iz dana školovanja - Opis unutrašnjeg ţivota glavnog lika koji je bio bujan i raznolik, bez silnih dogaĎaja sa mladenačkim dobom jakih kriza koje su udarile biljeg njegovom kasnijem naziranju na svijet - RaĎanje sumnje da je knjiţevnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ţivota - Opis Nietzschea sa svojom anarhističkom mišlju o ubijanju samoga sebe (nadčovjek sam sebe ţrtvuje, odričući se čovještva) - Opis nastupa inferiornosti prema ţivotu koja se dade izvrsno sloţiti u «apsolutno istinite» ideje - Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rješenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve, trza iz ruţne sadašnjosti - Smiješna istina o potiskivanim frazama o materijalnosti duševnih funkcija - Sjećanje na posljedica duševne klonulosti, nemoći ţivaca nakon jedne krize - Napola rezignirani čovjek prisjeća se svoje ljubavi i zbivanja, koji su se isprepletali sa dojmovima sadašnjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ţivota i beznadni poloţaj u kojem je sada - Prevladava moderna pripovjedačka tehnika (autoanaliza) - Psihološka razmatranja i priţeljkivanje kraja ţivota i smrti Struktura djela: Roman kao pripovjedačko sredstvo, kojim se lik predstavlja u prvome licu i sluţi se pismom i dnevnikom u oblikovanju romana. Roman našeg vijeka, psihološki, realistički, socijalni sa mnogo ustaljenog oblika i nove knjiţevne forme – defabulativni roman.

Sadrţaj: Mladi daroviti intelektualac Đuro Andrijašević je iz mjesta studiranja putovao kući, pa se tako prisjećao prohujalih godina i zbivanja. Toliko se naputovao u svom ţivotu da je imao neku odvratnost protiv svakog putovanja. Prisjećao se mirnih dana i Ďačkih običaja kada se kretao izmeĎu mjesta stanovanja, sveučilišnih zgrada i kavane. Bilo mu je lijepo studirati u Beču i kada bi zapao u tromost, ne brinući se ni na što i ne odgovarajući na materina pisma, sam sebi je govorio da treba svršiti studiranje za doktora i vratiti se u svoj rodni kraj. U Beču se govorilo da je svaki Ďak doktor za gazdaricu i kelnere, a kada zbilja dobije doktorat svi ga promaknu u profesora. Svaki puta kada bi trebao dalje putovati upravo je bio bolesno nervozan zbog dolaska u neku nesigurnu i strašnu neizmjernost, o beskućništvu i vječnom nespokoju. Prisjetio se kako su ga posljednji puta ispraćali Hrabarovi na put u Beč. Dok je čekao da vlak krene, njega je svaka minuta tako uzrujavala, da je bio prema svojoj zaručnici Veri upravo nepristojno hladan, što mu je ona u pismu prigovorila. Đuro je odgovorio i mučio se da joj objasni to svoje nesretno raspoloţenje, ali ni sam nije mogao da naĎe pravih riječi. Njemu se pričinjalo da u svakom odlaţenju ima nešto uţasno i tajnovito, kao da iza njega ostaje komad ţivota koji nikada neće moći dostići. Hvata ga strah da će u onom drugom svijetu naći nešto nepoznato i novo na što se neće moći priviknuti. To je moţda još iz djetinjstva, kada je svoga oca slabo viĎao, koji je na kratko dolazio kući i uvijek neprestano odlazio, jer je tako zahtijevala sluţba pomorskog kapetana. Nakon dvadeset i pet godina potucanja po morima kapetan Bartol Andrijašević je dobio sluţbu lučkog kapetana u Kraljevici, gdje je dosta nespretno obavljao sluţbene formalnosti. Čim je sin dorastao do pučke škole dao mu je ispisivati liste o svjetionicima i barkama. Kada je otac umro, mati se preselila u Rijeku gdje je iznajmljivala sobe Ďacima. Dalje je u pismu nanizao nekoliko isprika koje je Vera rado primila, no gospoĎa Nina Hrabarova nije još dugo vremena mogla da razumije Andrijaševićevo ponašanje. Putujući dalje bio je svjestan da ne radi lijepo što putuje u Slavoniju k prijatelju, a ne ide u Zagreb, gdje su sigurno računali da će kao doktor doći i sluţbeno zaprositi Veru. Uistinu je da će oni pomisliti da on bjeţi od njih, a osobito stara će imati pravo. Bojao se da još nije spreman za taj trenutak, jer bi ga stara zapitala za zaruke. On je mislio dalje nastaviti nauke i prijaviti profesorski ispit, da nije umro taj nevoljeni stric Toma i ostavio zaduţenu kuću, a svi su mislili da će iza njega ostati imetak. Andriješević je sve svoje misli izraţavao riječima, tako je i sada misli gotovo glasno završio razgovor sa samim sobom. U dnu duše je znao da to nije rješenje, da sa Verom samo odgaĎa stvar i da o tome ovisi njena sreća. Prisjetio se da je u trećoj godini sveučilišta upoznao Veru i zaljubio se. Ona ljubav priznaje majci, dobiva dozvolu dopisivanja, inače pred ljudima sve mora ostati tajno. Predočio si je kao rješenje da mu Hrabarovi vrate obavezu i udaju Veru za nekoga drugoga. Uzalud je tu zadnju misao pokušavao otjerati. Ako bi se uzeli morao bi imati zaposlenje i nekakvu plaću i da li bi im ona bila dovoljna za ţivot, jer profesorske plaće su male.

Sve je to lijepo rekao svojoj budućoj punici, no ona je i dalje bila jako nepovjerljiva. Bilo bi najbolje sve prepustiti vremenu, kada bi se ticalo samo njega. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo za njihovog vremena u školi. Još jače se raširilo to uvjerenje kada su u omladinskim listovima počeli izlaziti neki Đurini knjiţevni pokušaji i pokazivao se kao sigurna buduća veličina. U Vijencu je izašao njegov prvi veći rad i svi su se čudili formalnoj savršenosti koju je imao taj početnik. Opčinila ga je ţelja za slavom i prvi knjiţevnički uspjesi dali su njegovom mišljenju novi pravac. Praznike nakon sjajno poloţene mature proveo je u Kraljevici u kući strica Tome, koji je preko ljeta iznajmljivao sobe kupališnim gostima. Tamo je upoznao gospoĎicu Zoru Marakovu i njenog brata Marka. Mladići ubrzo postadoše vjerni drugovi na izletima i zabavama. Njihovim izletima se pridruţila gospoĎica Zora i poslije par susreta Đuro je osjetio da njena blizina na njega djeluje neobično. Njegov pojam o ţeni kretao se izmeĎu dva kontrasta. Jedno je bila umilna djevojčica, vrijedna ljubavi, a drugo kao majka, poţrtvovna i briţna. Nije bila baš lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u društvu i svojim otvorenim načinom općenja začarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno nešto novo i osobito. Đuro je iz početka osjećao neku antipatiju prema njoj i nije mu se sviĎalo što ona tako muškarački govori i radi. Instinktivno je osjećao da mu se ona ne uklapa niti u jedan njegov razred koji si je on stvorio u svojoj fantaziji. Zorina iskrenost razbila je brzo nepouzdanje i plahost i sve su se više druţili. Đuro je Zori čitao pjesme i druga knjiţevna djela i nakon raspredanja sve se svršilo u ljubavi. Kao san bijaše ta ljubav. Đuro je pratio Zoru do usamljenih morskih rtova, gdje su mogli nesmetano usisavati sav čar naglo roĎene ljubavi. Nakon par dana su otišli Zora i njen brat i Đuro je osjetio griţnju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u Beč da se upiše na sveučilište. Osjećao se slabo da razmišlja o tome kako je postupio prema njoj i pokušao se izjadati u pjesmi u kojoj je htio opisati svoju slabost i tako je prvi puta osjetio da nema vjere u pisanu riječ. Prvi puta rodila se u njemu sumnja da je knjiţevnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ţivota. Napisao joj je pismo proklinjući je i u isti mah strašno i samilosno ţaleći. U velegradu se Andrijašević preobrazio u drugog čovjeka i nakon prve navale boli radi jadnog završetka ove druge ljubavi doĎe pokajanje. Čekao je danima neće li od Zore doći nekakav odgovor i tako se njihov roman nije nikako mogao završiti. Osjećao se vezanim za tu djevojku i nije znao kako da popravi što je skrivio pismom, poslanim u omaglici prvog razočaranja. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir, da ga ona drţi kukavicom, slabićem, koji je uzmakao kada je došao čas ozbiljnih obaveza.

Tošo mu je rekao kako ga otac ţeli nagovoriti da se oţeni za Diklićevu kćer. Otišao je u svoj stan da je više ne vidi i napisao joj pismo. koji mu je postao daleka uspomena. te da je njegov ţivot sagraĎena na ogromnom razočaranju. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te ljubavi. No imala je Vera i drugih prosaca. Bio je uveden u kuću višeg činovnika Hrabara. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima. Premda gospoĎa mama nije znala da je Đuro upravo Veri za volju napustio pravni fakultet. Sve snaţnije je primjećivao da mu se Verina duša pribliţava. da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao. Počeo je objavljivati u novinama kritike i novele. propao. koji su svi bili besprijekorno odjeveni. a Vera će biti u dvadeset osmoj i nema više čekanja za njenu udaju. Kako malo treba da se ostvari ta sreća. misleći da više nije vrijedan ţivota. ranjen u duši i tijelu. Novi osjećaj ga je odveo dalje od očajanja zbog prijeloma sa Zorom. bolje rečeno u kuću njegove ţene. Slučajno je u novinama pročitao o imenovanjima i premještajima da je Zora Marak. Postepeno se oslobodio jadi i povjerio se prijatelju što ga je mučilo. u . a kod Shopenhauera ga je smetao njegov smisao za umjetnost. odričući se čovještva). Napisao je pismo drugu Toši iz gimnazije da ga ovaj pod bilo kojim izgovorom pozove u goste. ja sam spremna. Ruţna su bila ta vremena i došle su materijalne brige. kretao se u najgorim Ďačkim društvima i došao na glas pokvarenog čovjeka. jer bi se onda dva susjedna imanja sloţila u jednu cjelinu. No razmišljali su ako i završi studije treba se zaposliti. Da li ga je zaboravila i smirila se. izgubio je interes za nauku i stane traţiti načine da sam sebe ponizi još gore. a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to muči. izmoţdeni čovječe usuĎuješ kao zločinac ulaziti u njen svijet! Tko ti daje pravo da djevici mutiš spokojnost duše?» Napisao je i objavio pjesmu u čijim stihovima je ispričao cijelu svoju ispovijest i plašio se pri pomisli da će Vera razumjeti njegovu pjesmu. Sjetio se kako je bio očajan nakon dogaĎaja sa Zorom i bio mu je jasan Nietzsche sa svojom anarhističkom mišlju o ubijanju samoga sebe (nadčovjek sam sebe ţrtvuje. Nije se javljao kući bojeći se da su i do njih doprli glasovi o njegovom ţivotu. Došlo je pismo kojim Đuru pozivaju Hrabarovi da doĎe. Ruţno je misliti na to. u koji je bio upisan već četiri semestra i pošao na filozofiju samo da brţe završi. koja nije ocu u računici. Tošo je učitelj sa stalnom plaćom i ţivi u obiteljskom ţivotu sa Ankom. Teško je pomislio. Smislili su da razvrgnu zaruke i da ju udaju za nekoga drugoga. No gospoĎa Hrabar zna da Đuro treba poloţiti profesorski ispit. s vremenom stara djevojka sa praznim domom. Upisao se u glazbenu školu na nagovor gazdarice kod koje je stanovao. Tako će proteći godine. On mu je rekao da je proţivio normalno razočaranje u prvoj ljubavi i da je loše što je zapustio svoj knjiţevnički rad. kako je proţivjela te godine. Da li je zadrţala uspomenu na našu ljubav. Osjećao se i sam star. Stiglo je pismo na brzinu napisano: «Ako vjerujete u me da mogu biti tješiteljica Vaših boli. učiteljica više pučke škole premještena na višu djevojačku školu u V. Nevidljiva veza izmeĎu njih dvoje sve se više stezala i Đurino uspavano srce stalo se buditi. Uloga očajnika postala mu je drugom naravi i stane se opijati iz noći u noć. Ipak je Đuro uvjeravao sebe da je odviše star i grešan za tu novu. a za prijavu nema novaca. Kod prvih susreta nije mogao da prodre u Verinu dušu. udovice majora R. ako se ima hrabrosti. Otišao je kod prijatelja Toše i nakon nekog vremena se okanio svojih loših navika. odgajajući djecu. dugovi. ali se ništa više ne da popraviti. jer je gledao sve crno i nemilo. Đuro je poslušao savjet i treću godinu studija upisao u Zagrebu. » Tako je Đuro otputovao prijatelju Toši i u prilikama odmora pisao dnevnik dogaĎanja. kucati sve jače i hrliti njoj u susret. neplaćeni računi. Povukao se u sobu i par dana si je ponavljao isu frazu: «Što se ti pokvareni. kako je ovo sve ludost i zločin što radi. No on se zaljubio u njegovu Anku. Vera je bila lijepa pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevičanstva i netaknutosti koju bijaše zamislio. veliku ljubav i da se ne moţe izbrisati prošlost koja ga čini bezvrijednim pred Verinim zahtjevima.Izmučivši ţivce. nesposoban za bilo kakvu odluku. Tako je saznao gdje je završila Zora kao učiteljica. da svoj nemir utopi u alkoholu. Ipak je otišao kući i majka i stric Toma su očekivali da će im objasniti u što je protratio dvije godine boravka u Beču.

pripovijedao je o imetku od kojega nema ništa. Andrijašević nije bio čovjek iz toga svijeta. jasne i bolne ispovijesti ljubavi. Mati je htjela svoju kćer vidjeti kao sretnu mladu gospoĎu. omamljuje i savladava sve. Đurine pjesme. njeno poznanstvo s Đurom. te da ga tjeraju zbog njegove nesigurne budućnosti. GospoĎa Nina je odlučila da ne popusti i svoju kćer oslobodi od upliva Andrijaševića. pretvara te u drugog čovjeka. Svoje osjećaje tumačila je kao simpatiju. Nina je zadovoljno gledala kako njena kćerka pomalo dobiva navike gospoĎice koja više nije mlada. dobivalo je za nju posebnu aureolu. Andrijašević je stigao u kuću Hrabarovih gdje mu je gospoĎa govorila da je njena kćer za udaju a on nema osiguranu egzistenciju i dok ne završi ne smije se dopisivati s Verom. a kako je bila puna reminiscencija iz literarne povijesti o prijateljstvu duhovitih ţena i genijalnih muţeva. Majka se sjetila kako se obećala Ďaku iz škole. muzikalni. umnikom i knjiţevnikom. no sve je više vidjela kako se udaljava od te budućnosti.društvu duhoviti. doimale su se kod nje kao prava oluja. Moţe reći da ga nije briga i onda će draga kćerka ostati neopskrbljena i biti velika ţalost roditeljima pod stare dane. trgne iz ruţne sadašnjosti. Kod Vere riječ «ljubav» joj nije dolazila na um. literaturi. Bilo mu je jako neugodno i postalo jasno da je u njihovoj kući suvišan. a on nema nikakvih obaveza. udatu za muţa koji joj moţe dati bar ono na što je kod kuće naučena. klonila društva. Sa uţitkom alkohola raste i ironija. nisu potrebne fantazije ni osjećaji. Svi su muškarci ţivjeli u atmosferi odmjerene etiketnosti. . Njemu ne odolijeva ništa. Nije završio studij. nije mnogo govorio i ozbiljnije od ostalih je shvaćao svoje riječi. Pomislio je da što prije negdje pobjegne i preda se alkoholu kao jedinome rješenju iz nastale situacije. jer on opija. govorili o kazalištu.

jer je on sad konačno stao na svoje noge. da bjeţi iz zla u još gorje. Mladi ljudi zaljube se i oţene. te se uputi u svoje novo boravište.» . uviĎao da ne moţe sada. ima mnogo dosadnih i suvišnih stvari koje su spojene sa pedagoškim duţnostima (filozof sa šibom!). njihovu bijedu. Prvih dana je rješavao statistike i popise. doĎu brige i oskudijevanja i gotov glad. nemoći ţivaca nakon jedne krize. nego da treba raditi samo toliko da ga ne mogu otjerati s posla. «Ako je kuća poklonjena. te je svaki dan slabije shvaćala potrebe ţivota. Svi ovi ljudi sasvim su normalni i nisu niti nezadovoljni. I kako sada da se oţeni. ali su uţasno prazni i jednaki. srdţba. jer ima svoje zaposlenje i prima plaću. Odlazila je sve više u crkvu i udaljavala se od svijeta. da je namješten za suplanta u Senj. Gledao je oţenjene drugove. otopio je i piljio u dim od cigarete. niti više računati na ičiju pomoć. otkada je morao napustiti svoj slobodni razgovor sa djecom i drţati se suhe šablone zadavanja i ispitivanje lekcija. te je uzaludno traţio izlaz. Čeţnja za Verom morila ga je jače nego ikada. navike ljudi koji imaju dosta da si priušte luksuza. njihove navike. Bio je previše fino odjeven prema ostalim kolegama i u malom gradu ljudi slabo paze na toaletu. za čeka će je opatice hraniti do smrti. bez osjećaja i monotono. Svi gledaju jedan na drugoga. Pozajmljivao je novac od majke koja je sve teţe shvaćala njegove potrebe. imaju jednake navike i sjetio se kada je i on ţivio tako mrtvo. Materijalne brige su ga tištale svaki dan sve jače. Ljudi se osjećaju mladi sve dokle ih ne uhvati u svoje kolo malograĎanski ţivot. pa je posudio od matere još novaca. Stiglo mu je pismo od matere u kojem ga obavještava. UviĎao je da će do tada proći više vremena nego je mislio. Počeo je prekoravati sebe za taj dogaĎaj. tj. . Preporučili su mu da ne predaje u razredima previše pametno. Nije javiti Veri. Stigao mu je odgovor na molbenicu. da misli da je on završio nauke i da mu više ne treba slati novaca.Sav rad proteklih godina mu je bio besmislen. Teško je vjerovati u vrijednosti onoga što sam stvaraš. Baš je fatalno sve to. Ljudi oko njega nisu zli niti odvratni. a neće ni kasnije moći drţati se na površini sa plaćom koju dobiva. Spopao ga bijes na samoga sebe. sulude snove. Zato je odlučila Tominu kuću sa nešto gotovine pokloniti opatičkom samostanu. jer je u školi bivalo sve dosadnije. To je nju sigurno boljelo i zato je traţila utjehu u crkvi. očaj. Od plaće koju dobije nije se moglo ţivjeti. Vera je polako za njega postajala nedohvatljivo biće. Pomisao da će Vera biti njegova svakim danom se sve više udaljavala od njega. U školi je mnogo ljepše nego je očekivao. nego da ona vijest pročita iz novina. Ali ono je bila posljedica duševne klonulosti. lagodan ţivot u njenoj obitelji. a kasnije je imao vremena da se bavi u laboratoriju. jer je slabo obilazio mater osim kada je trebao novaca. Svako dan donosio mu je nova razočaranja. gledajući sebe kao uboga prosjaka koji je bio lud i nadao se milosti od dobrih ljudi. lakovjernost. a poslije smrti čitati vječnu misu za spas njene duše. ne moţe traţiti gostoprimstvo kod matere. Sve je više osjećao teţinu obaveze što ju je preuzeo na sebe obećavši da joj se neće pribliţiti dotle dok ne poloţi ispite. a radiš za druge.

Roditelji su zbog bolesti otišli u Štajersku na oporavak. Andrijašević se u svojim osjećajima pribliţavao njenoj boli i utapao se u tu bol. te je pisao riječi ljubavi koje mu se nisu tako često izmicale ispod pera i napokon ju molio da se strpi. koji su se prepletali sa dojmovima sadašnjeg osamljenog. Dobio je pismo od Toše koji ga obavještava da je pismo lutalo jer on nije bio u Zdencima nego kod oca koji se pomirio sa Ankom jer je rodila dečka. zahvati mu čitavu dušu. koja ga poziva da doĎe. U prvom činu je išlo lako sa navalom ruganja. jer je gospoĎa Hrabarova prepoznala rukopis i odmah ga vratila natrag. a fabuli je trebao kopirati dogaĎaj. Pomislio je da ga se poţeljela vidjeti. Iz toga nastane čitava bura negodovanja protivne stranke koji hoće rušiti temelje naše prošlosti. Noći nije mogao spavati i napiše Veri pismo. zajedno s Verom. koja ga je uvjeravala o vlastitoj vrijednosti i popunjavala prazninu u duši. Bio je kod Hrabarovih i saznao da je Vera gotova učiteljica. . te odluči da se svemu tome izruga. Afera he Đuru zaboljela i rasrdila. Komedija se pretvorila u ţalosnu sliku malograĎanskog ţivota i bez završetka. koji se sluţbeno drţao i izjavio da «nema naslova» za predujam. jer je bolestan od nemira i očekivanja. Da bi nekako suzbio tjeskobu koji puta je šetao sa dvjema učiteljicama Darinkom i Minkom. besmislenog njegovog ţivota i beznadni poloţaj u kojem je sada. Treći dan je Đuro nakon uzaludnog trčanja. ali svi su takoĎer u teškoj situaciji sa već zaloţenim mjenicama. postao sasvim apatičan. Ipak je predstava imala negativnog odjeka sve do biskupa. ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoći. List je poslao. Napisao je komediju Rat u Ţdrenju a osobe na pozornici su se redale same od sebe. makar i male akcije. Bila su dva dana takve uzrujanosti. Napisao je pismo prijatelju Toši da ode u Zagreb i da preda pismo Veri.Jednoga dana je stigao brzojav od Vere. Središte borbe je bilo izmeĎu ţaba i miševa. Slabost. Đaci su u njemu vidjeli poštovana pisca i čovjeka «od imena». Najviše ga je zadovoljavalo što je bio u središtu neke. Molio ga je da ide odmah. Pokušao je kod ravnatelja. poniţavanja i muka. da se nije mogao ničim rastresti. da mu se činilo da to neće moći izdrţati i da će poludjeti. naglasio je da preko ferija mora učiti za ispit. Đuro se na nagovor prihvatio posla da bude redatelj diletantskog društva i prireĎivali su Ďačke zabave. Đuro nije otputovao ni sutradan ni prekosutra. sadašnjosti i budućnosti. ali je pazio da ne ističe bijedu. ali ga treći dan neotvorenog dobije natrag. Opisivao je svoj ţivot. dosadnog. Tako je komedija ostala u ladici nedovršena. Traţio je kod svojih kolega novaca na posudbu. a u trećem činu mu je pofalilo ironije. U zagrebačkim dnevnicima iziĎe poziv Ďačke grupe da se upišu u zadrugu radi popularizacije kulture i sa imenima prireĎivača. Napala ga je takva tjeskoba. gotovo očaj. te ga nije dalje ni slušao i gotovo je pobjegao iz sobe. Napola rezignirani čovjek prisjećao se njihove ljubavi.

Napisao je oproštajno pismo Toši u kojem ga obavještava da je sasvim propao. dobio otkaz i da mu u krčmi iz milosti daju piti. a on od ţivota ne moţe pobjeći. da aktivnošću ispuni ţivot. tjeskobnog i umornog. Ţalio je za izgubljenim ţivotom i opijanje mu je postalo fizičkom potrebom. Mislio je da će ga vidjeti i Vera. Njegov lik odraţava raspoloţenje jednog dijela mlade generacije koja se. Misao da nešto radi. Stiglo je pismo od Verina oca u kojem ga obavještava da nije ispunio obaveze za njegovu kćer i da mu vraća njegova pisma natrag i da to isto on učini sa Verinim pismima i da prekine sa svim uspomenama. zamišljen je kao izraz tragičnih nemira modernog čovjeka. Đuro je zapao u još veću depresiju govoreći: «Ljubiti ne vrijedi. kušaš ga i ako ti se ne sviĎa. a ţena ti sjedne na vrat. Netko za sve ţivotne probleme pronalazi svoje gotove formule. da se trgne iz mrtvila. prije nego je pošla za drugoga. Gazdarici je bio duţan i traţila ga je svaki dan. no jedino je istina da se ţivot ne da strpati u formule. Vino je bolje od ţene. mnogostruko obrazovana i puna snova. hodao je sa potrganim cipelama i izderanim hlačama. dolazila je sve rjeĎe i sve više se opijajući. Kroz njegov lik se izraţava tragični nemir modernog čovjeka. Na povjerenje mu nitko ništa nije davao. Postao je propalica. ali leša mu nigdje nisu našli. koji je ovu baštinu primio u nasljeĎe. Propast talentiranog čovjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog mjestanca u kojem ţivi. Inspiracija iz sliĉnog djela: U autorovim djelima se osjeća utjecaj Turgenjeva i njegovo opisivanje filozofije utučenih ljudi u malograĎanskom ţivotu. Ne isplati se. valjda ju je bura odnijela u dubine mora. Na Veru je rijetko mislio. već je naginjala skepsi i depresiji. Vera se udala. Nadahnjivale su ga pjesme Nordsee od Heina u hrvatskom prijevodu. Tošo je došao u Novi da pokopa prijatelja. već je samo tragičan finale uslijedio nešto brţe. Ne predstavlja prosječnu ličnost. te praznim razgovorima o idealima i neizvjesnoj budućnosti. nije mogla potpuno snaći u konkretnim društvenim prilikama. On u svojoj duši nosi klicu sloma svojom jako razvijenom prevlašću misli i konstantne autoanalize. . nervoznog. Dobio je od ravnatelja dopis da nije udovoljio propisima glede profesorskog ispita i da ga rješavaju sluţbe namjesnog učitelja. » Kod kuće su ga mučili vjerovnici. te Homerova djela. ali kada je pročitao nepovoljne kritike .Na ponovljeni nagovor je napisao novi komad Revolucija u Ţdrenju koja se prikazivala u Zagrebu. pa nije imao dovoljno snage. Veoma su ga se dojmila djela Tolstoja čiju je formu pisanja i on koristio. izbaciš. što je ona morala pretrpjeti radi njega. ni bioloških uvjeta. Analiza likova: Đuro Andrijašević je mladi daroviti intelektualac koji studira u Beču da postane doktor. sa vječno istim brigama i nikakvim nadama. jako se razočarao i upravo radi Vere bilo mu je strašno.

Bijele. Likovi: Antigona . što je bila prostija.Bartol Andrijašević je Đurin otac i pomorski kapetan koji je plovio godinama po morima i na kraju je dobio sluţbu lučkog kapetana u Kraljevici. vodene oči i podbuhli obrazi govorili su da se ne bavi puno ozbiljnim poslovima. Bio je kruta pijanica i navikao na neuredan ţivot. naučila govoriti tri strana jezika. kao da se stidi svog odrpanog odijela. A u krčmi. Vera Hrabarova je djevojka i dobre obitelji koju su preporučali Đuri. kratko podrezane kose i plav. tebanski kralj Tiresija . Tu je bilo njegovo carstvo. Jeo je vrlo malo i to najprostija jela. (Tukidid opisuje: otac je radio o glavi sinu. nego što se na prvi pogled moglo zaključiti. Po ulici se vukao tromo.njihov ujak. Rekla je da će od dječaka biti ili nešto ili ništa. Bio je uman čovjek. Iz toga izvlačimo pouku da se ne treba protiviti sudbini i raditi protiv morala. bio je nabit. Jagan novi znanac.. vijeka p. Izmenina sestra Izmena . brat bratu.n. sin ocu. svirala glasovir. Za prijatelja dao bi sve. a radnja je smještena u antičkom gradu Tebi. Nije bila baš lijepa. suha djevojka sa zlatnom kosom i mirnim zelenim očima. darovita.prorok . ravnatelja tvornice u D. koji su više ili manje pustolovno završili ţivot. završila gimnaziju. nego veći dio svog vremena provodi u krčmi. pospano. Antigonina sestra Kreont . što dovodi do bolnog (Kreontovog) otkrivanja istine i na kraju do osvete njegovom ponašanju. uzrokovanom kada se neko (Kreont) uporno protivi božjim propisima ili željama i odbija pustiti sudbinu okolnostima. nizak. Toma njegov stric (bivši trgovac drvima iz Like) koji je bio bez obitelji i zavolio je Đuru kao svoje dijete i pomagao mu u školovanju koliko je mogao.e. jače ga je dojmila. Podijeljena je u sedam činova. u nemirno vrijeme vladavine kralja Kreonta. debeo. Zora Marakova bila je kći doseljenog Čeha. Sa pregršt duhovitih paradoksa znao je braniti svoje mišljenje oštrom poraznom dijalektikom. Stasita i koštunjava djevojka s licem opaljenim od sunca i zvonkim smijehom.Edipova kdi. dosta ćelavu glavu karakterističnom. oštar brk činili su crvenu. Teta Klara je ukazivala da će od Đure postati veličina i da se od majčine strane sva obitelj sastojala od duševno silno razvijenih ljudi. pod uvjetom da se taj slaţe s njegovim običajima kada se nazdravljalo Antigona (Ἀντιγόνη) Sofoklova je tragedija iz 5. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno nešto novo i osobito. a u društvu znala besprijekorno voditi konverzaciju.Edipova kdi. a odijevao se više nego siromašno. Tošo njegov najbolji prijatelj.) Glavna tema u „Antigoni” nošenje je pojedinca s boli i patnjom. Bila je visoka. vrijeme sukoba. gotovo plašljivo. koji ga je uvijek razumio u teškoćama. ali je sasvim suvereno istupala u društvu i svojim otvorenim načinom općenja začarala svoju okolinu.

Tiresija je mudar prorok. a svojim idealima ostaje vjerna do kraja. Kreont je unatoč svemu stavlja u tamnicu da dijeli (sudbinu) presudu s Antigonom. te počinjava samoubistvo u mržnji prema ocu i tuzi prema Antigoni. Euridika. no želi podijeliti krivicu s Antigonom iako nije kriva. te opisuje prošle događaje. Kreont se zbog njegovog proroštva dvoumi. Kada na kraju uviđa svoju grubu grešku. Zbor čine tebanski starješine. Kada dolazi kod kralja. pokušava se iskupiti. ne kaje se zbog svoga čina. sukobili su se u ratu i poginuli. nije željela pokopati Polinika. Ne popušta u svojoj odluci. sa strane) komentira događaje. Jako ga pogađa očevo nerazumijevanje. .Kreontova žena Stražar Glasnici Zbor Antigona je kder Edipa i njegove majke. a niti za kraljev proglas. Antigonina sestra. Sažetak radnje *uredi+ Prvi čin Razgovor Antigone i Izmene predočava nam njihova stajališta i Antigoninu namjeru (da pokopa Polinika unatoč kraljevoj zabrani). čija starost (kojom ih Sofoklo često opisuje) predstavlja mudrost i iskustvo. te odgovara Antigonu od toga. majka Hemona. kderka Edipa i Jokaste. Drugi čin Kreont daje proglas (da Polinik ne smije biti pokopan) i obrazlaže povode njegova davanja. niti za državne zakone. Ona je pokopala Polinika. no ne posustaje u naumu. Ona nije marila ni za Polinikov čin. koji počinju s ocem Edipom. On (neutralno. etiku. Izmena. Njena zla sudbina samo je nastavak loših događaja u njenoj porodici. žena Kreontova. Kreont je tebanski kralj koji je dao proglas zabrane pokopa Polinika. tvrdoglav. ali dobar kralj koji je svojom hrabrošdu i upornošdu došao na čelo Tebe. te mu žena i sin počine samoubistvo. te djevojka Kreontova sina Hemona. razgovara s njima. Hemon je Kreontov sin i Antigonin vjerenik.Hemon . počinjava samoubistvo nakon spoznaje o Hemonovoj smrti. no stvari su ved krenule u pogrešnom smjeru. te mu proriče smrt. te osuđuje Antigonu i Izmenu na smrt. iako ga mnogi odgovaraju i predviđaju zlo. Ona predstavlja tragičnog junaka koji se bori za pravdu i moralne zakone. pokušava ga odgovoriti od presude. Ona se ne bori ni za božanske zakone. Ona je posrednik sukoba božijeg i ljudskog. U stajadoj pjesmi zbor pjeva o Poliniku i njegovu pohodu na Tebu. te si ne želi praviti nikakve probleme zbog umrlog brata i njegovih prava. Nema hrabrosti. On je također dosljedan svojim idealima. Njena dva brata. koji je mnogo puta pomogao Kreontu. iako je kralj Kreont naredio da ne smije biti pokopan (zbog njegova povoda vojske na Tebu). te je postupila po božijem (etičnom) zakonu. Unatoč smrtnoj presudi. iz straha od smrti plače. daje savjete likovima.Kreontov sin Euridika . Polinik i Eteoklo.

U razgovoru Kreonta i Zbora Kreont uviđa da je u krivu te odlazi osloboditi Antigonu. Njegovi likovi imaju psihu modernih ljudi no bit samog sukoba ostaje ista kao i u Sofokla. U stasimu zbor opisuje druge nesretnike u grčkim mitovima. U stajadoj pjesmi zbor pjeva o ljubavi.„ A brata njegova Polinika. Još se prikazuje Kreontovo žaljenje te ljutnja na nesklonost bogova. Stajada pjesma opisuje čovjekovu mod i nadmod nad životinjama. Zanimljivosti [uredi] Francuski dramatičar Jean Anouilh 1944. Nas kao roblje odvesti. / A opre l' joj se. Šesti čin Dolazak proroka Tiresije u Kreontov dvor te mu proriče nesredu.. Četvrti čin Dolazi Hemon kod oca Kreonta te ga pokušava uvjeriti da je u krivu. Citati [uredi] Za nemogudim ne valja posizati. Dolazi Izmena te razgovara s Antigonom. Za njega evo ja proglasih sad. krvi naše se nasititi. Da grob mu niko ne spravi ni ožali. grane sebi očuva. Tredi čin Dolazi stražar dovodedi Antigonu i obavještava o njenom činu. no Kreont ne popušta. Peti čin Antigona pjeva tužaljku o svom životu te razmišlja o svojoj sudbini i idealima. Antigona obrazlaže motive i povod svoga postupka. (Izmjena) Ne voli niko loših vijesti glasnika. s korijenom ga iščupa. Sedmi čin Glasnik nam objavljuje Hemonovu smrt te potom smrt Euridike.. a Kreont joj objašnjava svoje stajalište i uvjerava je da je u krivu. (Stražar) Kod zimske bujice drvede .vidjet deš / Što njoj popušta. Dramu je na naš jezik preveo Radovan Ivšid. Što ko bjegunac vratio se u svoj zavičaj I roda našeg bogove do temelja Popalit vatrom htjede. (Hemon) . U stasimu zbor opisuje zlo i zlu sudbinu Antigoninu. “ Dolazak stražara i glasnika s objavom da je neko pokopao Polinika te njihov dijalog s Kreontom. Stasim opisuje Tebu i okolicu te zbor moli Zeusa za pomod u nevolji. godine piše savremenu verziju „Antigone” koja je smještena u današnje doba.

Iz dijaloga se vidi da ona ne pristaje da ljudski zakoni budu iznad Božijih i svetih zakona jer su oni stariji i svako treba da ih se drži. (Hemon) Tvrdoglavost je isto što i bezumlje. a bududi da su bogovi svemodni. Ismena ne želi ništa da razrešava na svoju ruku jer im je nesrede dosta: otac Edip. Kreont tada ističe da državom upravlja kralj. Oglašava se hor i ta horska pesma je himna čoveku i jedno od najlepših mesta u drami. a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju. "protiv generacije" Fabula Antigona je klasična tragedija starogrčke dramske umetnosti. u koji je uključena i katastrofa drame. a majka im se obesila. njegova žena Euridika i prorok Tiresija. ali ne i stariji poginuli brat Polinik. Hor se oglašava pesmom. On donosi odluku da Antigonu živu zazidaju. (Tiresija) Nerazbor za čovjeka je nesreda baš najveda. Ta vest u Kreontu je izazvala bes i naređuje da se krivac pronađe. Odlukom Kreonta njega niko ne sme niti pokopati. poginuo u odbrani prestola i Tebe. jadikuje što umire mlada i neostvarenih snova. i da hranu dobije tek toliko da preživi. na što Antigona ne pristaje. novi kralj tebanski Kreont. (Glasnik) Sofokle: "Antigona" Književni rod: drama Književna vrsta: tragedija Tema: U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahteva države i zahteva porodice. saznavši da se greškom oženio svojom majkom i sa njom izrodio četvoro dece rukama je sebi iskopao oči.Čovjek najviše onakav vrijedi. ujak Kreont. njena sestra Ismene. tu gubitnik mora biti Kreont. što je svakog znanja pun. Ismena odbija da učestvuje u tome. Antigona: Ime u prevodu znači: "nesalomiv". kralj Tebe. zaljubljenog u Antigonu. tragedija je neminovna. Dolazi Ismena koja bi da podeli odgovornost sa sestrom. može sahraniti sa svim počastima. Antigona to doživljava kao izdajstvo brata i spremna je da kao sestra. njegov sin Hemon. niti oplakati. Dolazi stražar koji saopštava da je neko ved pogazio njegov zakon: Polinikovo telo je prekriveno zemljom. Hemon odvrada oca od namere da je usmrti jer je nedužna i narod je na njenoj strani. a ne narod i da je strogost nešto po čemu se meri mod vladara. uhvadenu u trenutku oplakivanja brata. ali ne i da nosi sveti greh i dopusti da ptice i psi raznose bratovljevo telo. Pošto se Kreont ogrešio i o božje zakone postoji i sukob između bogova i Kreonta. Prva epizoda: Kreont upoznaje podanike sa svojom odlukom da se Polinik ne sme sahraniti na tradicionalan način jer u njemu vidi čoveka koji je hteo da sruši Tebu i da uništi njen život. Mesto i vreme radnje:Atina oko petog stoleda pre nove ere. Pored dela od 5 epizoda ima i još početni deoprolog i završni deo-eksodu. njegov mlađi brat. izdao je zapovest da se Eteokle. Prolog: Antigona dolazi kod sestre Ismene i govori joj o novom zlu koje se sprema: kralj Tebe. derka tebanskog kralja Edipa. dok su brada u međusobnoj borbi izginula. umre. koji je ušao u Tebu da preuzme presto od brata uveren da njemu pripada. Ideja (poruka): Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i koji podstiču ljudsko dostojanstvo. . odlazedi u smrt. Četvrta epizoda: Antigona. Treda epizoda: Dijalog između Kreonta i sina Hemona. Druga epizoda: Stražar dovodi Antigonu pred kralja Kreonta. Glavni likovi u drami su: Antigona. Po njemu. mudrost je saslušati šta drugi govore i misle.

Između ljubavi i mržnje ona bira ljubav jer kako kaže: za ljubav. Kritički osvrt: U središtu dramskog zbivanja je Antigona i njena sestrinska ljubav. Antigona je još jedan lik kad nam pisac pokušava objasniti i dokazati da je ljubav uvek ispravna odluka i da je vredna čak i žrtvovanja. ubija se. jer je imala samo jedan cilj koji je i ostvarila.Peta epizoda: Na scenu stupa mudrac Tiresija. Kraj drame. ali. Kada je naišao otac Kreont sa namerom da oslobodi Antigonu. U tom suprotstavljanju pojedinac je usamljen i nemodan. Ona je imala na izbor slušati naredbu vladara i biti bezosjedajna prema mrtvom bratu ili brata sahraniti.te je njegovo stradanje neminovno. Eksoda (završni deo):Glasnik donosi tragičnu vest o ishodu Kreontove odluke: Hemon je ušao u grobnicu kod Antigone. Iako strada i ispašta. Međutim. a izvor sukoba i uzrok Antigoninog stradanja je nesklad između naloga i zakona vlasti na jednoj strani. krivedi sebe za udes koji ga je snašao. a za ljubav. odlučnost i doslednost.ona je ved bila mrtva. Antigona pokazuje hrabrost. ja sam rođena. ved njegova samovolja.(obesila se). na njenoj strani su i božji zakoni. ne za mržnju. Dramski tokovi. Svesna posledica srlja u propast. Majka Euridika. od samog početka zna da de tako biti. Iz tih razloga je i ovo stradanje glavne junakinje poprimilo oreol tragičnosti. ubeđuje Kreonta da odustane od izvršenja kazne. KREONT: Apsolutistički vladar bezosedajnog i hladnog srca.svesno je izabrala ono što je zabranjeno). (U tome i leži njena tragička krivica . na nju je svaljena tzv. Oseda sestrinsku ljubav i zato ne sluša tuđe naredbe. Ona je pozitivan lik svakom smislu vođen ljubavlju: "A ja samo za ljubav na ovaj dođoh svet. za to prirodno pravo da bratu oda dužnu poštu. Antigona ne mrzi. kako joj je govorilo srce.ved sledi svoje srce. zbor ANTIGONA: Samostalna je i beskompromisna. naročito njegova jadikovanja pokazuju da je i sam veliki stradalnik i najvedi gubitnik. Naravno. Lepota Sofoklove drame je i u tome što ni Kreonta. Pojedinac (Antigona) suprotstavljen je vlasti u liku Kreonta. a Kreont jadikuje nad gubitkom sina i žene. Hrabra je i ustrajna kod svojih odluka. ali kasno . uzročnika Antigoninog stradanja i tragike. Naredba kojom zahteva poslušnost je bezobzirna mera koja nije odraz volje naroda. Glavni junak. Ona je svoje srce i poslušala znajudi šta je čeka ako je neko otkrije. Kreont oseda da greši. ispoljavanja ostalih junaka drame i nastupi hora razotkrivaju svu tragiku junakinje. Antigona. Antigona u prevodu znači . na njega je jurnuo Hemon. pozivajudi se na svoje mudračko iskustvo. i pored toga ne odustaje od svojih namera koje su uzvišene. za pravo da sama odlučuje kako de postupati.na drugoj strani. Snagu joj daje i uverenje da postupa časno i da se zalaže za pravednu stvar koja ne povređuje društvene norme. zbivanja. ali sad je ved sve kasno. i naloga ili diktata srca i nepisanih zakona morala . Idi na vrh stranice! Likovi: Antigona i Ismene -Edipove kderi Kreont-njihov ujak Euridika Kreontova žena Hemon Kreontov sin Tiresija Prorok Stražari. od žalosti za sinom. U borbi za slobodu odlučivanja. da bi se nakon toga probo mačem. Upravo to je Antigona znala i sledila. za koje de sama redi da su nepisani ali večni. ne prikazuje kao suviše mračnu i izopačenu ličnost." Antigona se našla u neizbežnoj situaciji. tragična krivica koja je specifična za sve tragedije. ona ipak strada. Antigonu šalje u ponižavajudu smrt uprkos tome što je ona kdi njegove sestre i zaručnica njegovog sina."protiv generacije". Mržnju uspe pobuditi i u vlastitom sinu kojeg ne sluša iako ga sin moli da . tj. Toga se nije uopšte bojala.jer ona se bori za pravo na ljubav prema bratu koja je starija od svakog zakona. Tragediju završava hor pesmom. ali ujedno i nežnost i požrtvovanost. glasnici.

Sudbina je ved odlučila da ostane sam. njihovom zapovedniku. 430. jer čovek koji može tako lepo pisati. ukazao se duh boga Dioniza koji mu je rekao da dopusti povorci da ukopa čoveka koji je upravo umro." Čovek postaje tragični heroj jer se Sofokle usredsređuje na slikanje karaktera. kao žena.jeste duboko poniranje u tajne ljudske volje kao osnove na kojoj se vrši sudbina. osedanja i strasti u čoveku. te je na kraju i ona spremna da deo krivice uzme na sebe. Jedna kaže da se zagušio jedudi bobicu nezrela grožđa. pak. nasuprot Antigoni . no on se opet ponovio idude nodi. Kao što se on boji bogova. on je samo pasivni promatrač koji sa zanimanjem prati radnju. neizmerno voli Antigonu.(pratnji) Dovedite mi odmah onaj njegov skot. dopustio je povorci da prođe. To je složenica od σοφός (sophos) = "mudar" κλέος (kleos) = "slava". Ismene. .) ne obraĎuje kao neposrednu temu Edipov zločin. narod Tebe se boji njega. ne može biti senilan. Nek umre tu pred licem zaručnika svog. nego njegovo postepeno razotkrivanje samoga sebe. Ismena žali brata i svojeglavu sestru. Naprotiv. nego su to stvarni ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini." Kreont je čovek koji ne sluša nikog osim sebe i svoje hladno srce. Hode i ona da umre. smatra da. Kreont je savršen primer okrutnog vladara koji širi strah oko sebe. Povedava hor s 12 na 15 osoba. O njegovoj smrti kolaju brojne anegdote. Sofokle je pred sudijma pročitao deo svoje drame koju je upravo stvarao. Iz svih njegovih tragedija izvire duboka humanost i visoki moralni principi koji upravljaju postupcima likova. poštuje kraljeve zapovesti. Njegovi likovi nisu više bogovi i idealizovana bida kao kod prethodnih pisaca. a Euripid kakvi jesu. tananija psihološka motivacija i složenija dijalektika. Ta ga ohololost i dovodi do propasti. Kreontov sin je pravedan i odlučan.ponaša vrlo racionalno. mada u njoj nije sudelovala. koju on kao čist religioznik i etičar unosi u zasvetljivanje i rešavanje moralno-religioznih i socijalno-političkih problema. U početku je i sam Sofokle glumio u tragedijama. U braku s Nikostratom imao je sina Ijofona koji je bio ljubomoran na druge sinove. U Tebi hara kuga. pošto je saznao da je to Sofokle. ta priča nema verodostojne hronološke temelje. on čak želi nju ubiti pred njim: "Zar tako meni ti sine? No Olimpa mi mog veseliti se nede dugo lavež taj. Radnju pokrede slobodna ljudska volja. Tada se Lisandar raspitao o tome ko je umro i. Tek na kraju posluša Tiresiju zbog strahopoštovanja prema bogovima. Ona se. ali mu smanjuje uticaj. Postoji priča koja govori o Sofoklovojsahrani. propao kao otac. Ijofon je tako podigao tužbu protiv svoga oca optužujudi ga za staračku slaboumnost te je tražio da se stavi pod tutorstvo. Druga. uveo je tredeg glumca. Drži datu reč. suprug i vladar. prvi je uveo u svoje drame junakinje. probada se mačem pred zlodudnim ocem i umire. hor u njegovim dramama nema sižejnu funkciju. te je na posletku izdahnuo.ne osudi Antigonu. Nod nakon što je Sofokle umro. Hemon. Njegova je porodična grobnica bila na putu prema atičkoj tvrđavi Dekeleji koju su u to vreme zaposeli Spartanci. No. dakle. ima da se povinuje svemu što je naloženo da se uradi. vojskovođi Lisandru. Njegov hor ne utiče na radnju. Treda govori da je recitiovao dugačku rečenicu iz Antigone koja nije imala stanku za disanje. Zanimljivosti i anegdote Kao i mnoga druga grčka imena. Dramske inovacije: Sofokle je značajno doprineo razvitku drame jer je uneo nekoliko novina: oslobodio je pisca obaveze da igra protagonistu. On se naposletku i kaje. a u svom se sudu ne uzdiže nad običnim ljudima. Tragedija Kralj Edip (Οἰδίπoσς τύραννoς. Ime mu tako dobija značenje "slavan po mudrosti". Kaže se da je Sofokle jednom rekao: "Ja prikazujem ljude kakvi bi trebalo biti. Antigonina sestra. kad vidi mrtvu Antigonu. ali prekasno. posebno na to što je Sofokle najviše voleo unuka drugog sina. Sofoklovi su likovi psihološki produbljeniji od likova njegova prethodnika Eshila. god. kaže da je umro od radosti kad je čuo za pobedu u teatru. ali je u toj nameri sprečava Antigona. Ono u čemu blista njegov talenat . Lisandar nije mario za taj san. a mnoštvo tebanskog naroda sedi na stepenicama žrtvenika pred kraljevskim dvorom i čeka Edipa da ga zamoli da grad spasi te nevolje. Sofoklovo takođe ima značenje. a sudije su ga potom oslobodili. ali priča kaže da je morao prestati zbog slabog glasa te se tako odvojilo njegovo pesničko umede od glumačkog.

Kralj Edip je zapravo apologija delfijske religije. Jokasta pokušava da potkopa veru u proročanstva. Edip odlazi. ali se Sofoklo usredotočuje na Edipovu sudbinu. kaže Jokasta. još u novoroĎenačkoj dobi. on ipak nije klonuo. a sin je bio izložen nakon poroda. a putnik ga je udario bičem. Edip se razgnevi i optuži vrača da je sigurno u vezi s ubicom. čitava tragika prikazana je kao nasledstvo krivice. a Tiresija mu navješćuje da će oslijepiti upravo on. To je svakako najjače Sofoklovo delo. Kralj Edip se uz Antigonu smatra remek-delom Sofoklove dramske umetnosti. ali konačno pritisnut Edipovim pretnjama izjavljuje da je Edip. Slepi Edip izlazi iz dvora i moli Kreonta da se pobrine za njegove kćerke (Antigonu i Ismenu). Čuvši od Jokaste na kojem je raskrižju ubijen Laj. došao u Tebu. ali delfijski Apolon preko Tiresije izlazi kao pobednik. jer proročanstvo je jasno – ubojica je još u Tebi. dok nasuprot tome stoji božansko sveznanje. Tiresija isprva ne želi odgovoriti. Tema tragedije je iz mita o Edipu. Na Edipovo pitanje odakle to zna. šalje po pastira koji je jedini od tadašnje Lajeve pratnje ostao živ. Edip saznaje za proročanstvo da će Laj poginuti iz ruke svojega sina. kao i malenu pratnju. U upornoj istrazi dolazi do strašne spoznaje. brat Edipove žene Jokaste. Ta pesnikova tragedija nam kazuje kako je ljudska mudrost ograničena i sreća promenljiva. a Edip sam sebe oslepio. tj. a sinovi (Eteokle i Polinik) će se lako snaći. ali misli da to nije bio taj kad se već tvrdi da su ga ubili razbojnici. pokušava otkriti tko je ubojica. kako se to proročanstvo ne bi moglo ispuniti. a FABULU čini Edipova tragedija – otkriće grijeha koje je počinio u neznanju. Na njegovu zapovijed Kreont. Sofokle je majstorski ocrtao kako postepeno ali sigurno izlazi na videlo strašna istina. i tako Tebu spasio od opasnosti. Edip izvan sebe od boli odlazi u dvor. Jokasta shvati strašnu istinu i bez reči odlazi u dvor. Glasnik ga umiruje govoreći mu da je njegov strah neopravdan jer ionako nije Polibov sin. za koju drži da je nemoguća. Hor završava tragediju opomenom da nikoga ne treba smatrati pre smrti srećnim. odgovorio je glasnik da ga je on lično primio na Kiteronu od Lajevog pastira kad su ga hteli izložiti. Polibovom ženom. a narod traži da im Edip bude kralj. MJESTO RADNJE je Teba. Sofokle je usredsredio svu dramsku radnju na ličnu Edipovu sudbinu. Edip upotrebljava svu snagu svoje volje i oštroumnosti da pronaĎe i kazni Lajevog ubicu i tako spasi Tebu od nevolje. nego i tada pokazuje veliku snagu i svest. Edip se sjeća da ga je na tom istom mjestu. jer mirno prima na sebe svoju gorku sudbinu. na raskršću razbojnici. ali vrač neće da oda ubicu. Edip je bio kralj Tebe. Sada se pojavljuje Jokasta koja umiruje kralja govoreći mu da se ne boji vračeva proroštva jer se nije ispunilo ni proroštvo da će Laj poginuti od sina. U razgovoru s Jokastom. savetuju Edipa da za savet pita vrača Tiresiju. u kojoj se pojavila kuga. ubica svoga oca i suprug vlastite majke. Edip se pak sjeća Apolonovoga proročanstva da će ubiti svojega oca i oženiti majku. Da se o tome uveri. Taj je pastir onaj isti po kojega je poslao Edip. sin Lajev i Jokastin. Uto stiže iz Korinta glasnik koji Edipu javlja za smrt njegova oca Poliba. Edip. dovodi slijepoga vrača Tiresiju. Kreont se pokušava opravdati. Iako je Edip pritisnut dubokom patnjom i strašnom moralnom brigom. Sjećajući se toga dogaĎaja. misleći da ga Kreont tako želi svrgnuti s vlasti. Tebanski starci. Datoteka:=== Antigona === “Kralj Edip” je najpoznatija i najviše slavljena grčka tragedija. pa ga je Edip ubio. Edip. i ruga mu se zbog sljepoće. Pojavljuje se i pastir koji nikako neće da odgovori na Edipova pitanja. Sedmorica protiv Tebe). na putu od Korinta prema Tebi. ali prvo želi za savet da pita proročište u Delfima. kazni i iz zemlje protera ubica kralja Laja. U Kralju Edipu ocrtao je pesnik tragičnu sudbinu istoga lica koje je i Eshil obradio u tebanskojtrilogiji (Laj. Kao kralj. Uskoro sluga javlja da se Jokasta obesila.nasljednik kralja Poliba u Korintu. postao je kralj nakon što je riješio zagonetku Sfinge. Edip se sada seti da je i on ubio nekoga na raskršću. to se nije moglo ispuniti. ali zatim Edipu otkriva da je ubojica upravo on. ubili su ga. a Kreonta moli da ga otpremi iz zemlje. Kreont pristaje na to.Dolazi Edip i kaže narodu da je poslao šuraka Kreonta u Delfe da pita proročište za savet. Užasnut takvom optužbom. Edip tjera Tiresiju. Edip shvaća da bi to mogao biti kralj. a ostaje živ tek jedan pastir. Edip se vrlo ganutljivo oprašta s kćerkama. ali je jedini preživjeli svjedok dogaĎaja . Sin . Proročanstvo traži od Tebanaca da iz grada prognaju ubojicu svojega bivšega kralja Laja. pod uticajem sofistike. Čitavom tragedijom provlači se slavljenje delfijskog proročišta. jer je Laj dao pogubiti njihovoga jedinog sina. napala pratnja jednoga putnika tjerajući ga da se skloni s ceste. Gnevan Tiresija označava kao ubicu Edipa koji misli da se vrač tako dogovorio sa Kreontom. supruge pokojnoga kralja Laja. Dok je Eshil svoju radnju zasnovao na prokletstvu roda. koji sačinjavaju hor. Edip. naime. Kreont saopštava da će kuga prestati ako se pronaĎe. sve više napadalo. koji je nakon Lajeve smrti. iako su od ubojstva protekle duge godine. jer se taj želi domoći prestola. ali. To Edip odbija bojeći se proroštva da se ne bi oženio majkom. Edip Kreonta optužuje za zavjeru. ali pritom dolazi do svaĎe izmeĎu njega i Edipa. koje se u ono doba.

Dolazi glasnik iz Korinta i donosi vijest da je od starosti umro kralj Polib. već da ga je on – glasnik. I vidjet ćete. i kaže da ne može u Korint dok mu je majka živa.– pastir. opterećen grijehom i sramotom. a i tebi čast. neka zadnji budem skot ne učinim li sve. bez djece. a Edip iglom s plašta iskopa vlastite oči. ali se sjeća da mu ga je predao pastir. Edip mu govori o razlozima svojega odlaska iz Korinta. ja ću. kao što je red. već ti – uz pomoć boţju.” Saznavši od Kreonta da treba naći ubojicu pokojnoga kralja Laja. u grozi zbog saznanja se vješa. što skrećete nam skrb na kralja Laja smrt. Edip shvaća istinu – proročanstvo se ispunilo. koji je. jer dostojno je Feba. a Edip je na putu bio sam. pomoći gradu tom i bogu milosnom. za to znade svak uredio si dobro našeg ţića tok. koji je Tebi nanio toliko strahote. Glavni i naslovni LIK jest EDIP. i da ga je Polib. i o Apolonovom proročanstvu. kaže proročanstvo. ali pod prijetnjom mukama. Glasnik mu tada otkriva da nije Polibov sin. koji mu govori o kugi koja vlada Tebom i traži njegovu pomoć. posebice dvije kćeri – Antigone i Izmene. posinio. Svećenik. i njezin osloboditelj od opake Sfinge. njegova žena i majka. Na to dolazi pastir. U užasnom trenutku. Oprašta se od svoje djece.” Edip podsjeća svećenika da je već djelovao i da se Kreont treba svaki trenutak vratiti iz Delfa s tumačenjem zašto su Tebu zahvatile takve strahote. Edip se pred svećenikom i pred pukom kune: “A kada stigne. koji treba razriješiti dvojbu je li ubijeni starac bio Laj. što nam danak nametnula krut. Zatim izriče zakletvu: .” Edip izdaje nareĎenje da se jave svi koji nešto znaju o smrti kralja Laja i proklinje ubojicu. izriče istinu – dijete koje je predao glasniku jest sin kralja Laja i Jokaste. koji isprva ne želi odgovarati na kraljeva pitanja. slijepi Edip odlazi u izgnanstvo. I poslije o tome više nije bio zbor nit mi smo išta dalje tebi rekli još. što naloţi mi bog. koji je izvan Tebe – tada je tvrdio da ih je napala razbojnička četa. Edip razmišlja o davnom proročanstvu. svjestan da zbog sramote njegova čina nikada neće pronaći muževe. Čekajući pastira. Glasnik ne zna njegovo porijeklo. donio u Polibov dom. još uvijek u Tebi. i da Edip treba preuzeti prijestolje. Jokasta. podsjeća na njegova ranija djela: “Ti u naš dođe grad i oslobodi nas od Sfinge. Slomljen. Edip je odlučan: “Ja ponovo pokrenut čitav taj ću spor. koji je na početku tragedije na vrhuncu svoje moći – slavljeni kralj Tebe.

ne na moj zahtjev. što je borbe pun. niti vidiš grijeh. i tvrdi da su mu proročanstva nejasna.” Za Tiresijine riječi Edip optužuje Kreonta. da u grijehu krvi skvrniš rod. al’ skoro snaći će te mrak. nit znadeš kom si stvoru sin. I dušman svom si rodu tu na zemlji toj i onima pod zemljom. premda imaš vid. što ih krije Had. i kala. gdje oriti se neće jauk tvoj i krik kad spoznaš. ne vidi ti svijest. kao začetnika Lajeva ubojstva. od davnine drug. Nit vidiš s kime ţiviš. Ali čitav svijet još ne vidje stvorenja. da si – prošav mučan put i dug u neprijaznu luku u svoj stigo brak. i traži njegovo ime od slijepoga proroka Tiresije. što ko ti će mrijet. a djece svoje brat. i iz tog će te grada dvostruk izgnat bič.” Edip se ruga Tiresiji zbog sljepoće. Sad vidiš još. no ja ti kaţem – ti si.” Edip je vrlo odlučan da pronaĎe ubojicu. Na Tiresijino odbijanje. Slijede oštre Tiresijine riječi da je sam Edip zločinac: “Ti ne znaš. u kome si. ko razbojnik se šulja da mi spremi pad. smatrajući da mu Kreont želi oteti vlast: “O vlasti. kolika li nenavist na te vreba svud! Zbog vlasti ove koju meni dade grad. Pa slobodno ti stoga: grdi me i psuj i Kreonta uz mene. Doživljava jasne i optužujuće Tiresijine riječi: “ … Ti reče da sam slijep. kojim grezneš. ponajveće od umijeća svih u ovome ţivotu.“I k tome molim višnje: nađe li se taj u domu mom. već je dobih kao dar. Edip je toliko bijesan da optužuje samoga proroka. I proklet će te majka. proklet otac tvoj. sad eto Kreont vjerni.” . I nema luke te i nema brijega tog. I ne znaš da imade jošte zala tih: da bit ćeš otac svoj. podsjećajući da je Sfingu nadmudrio “bez ikakvih ptica”. a ja zatajim li ga sam nek vlastite me moje kletve stigne pest.

podigavši štap. Nato s puta mog kočijaš sta me tjerat. kada bjeh kraj kola njegovih po glavi mene shvati bičem dvostrukim. a ako mirno gledam razorni mu rad. a njegovo stanje najbolje opisuje Jokasta u molitvi u hramu: “Jer Edipu sve više smućuje se duh od briga premnogih. od razbojničke čete da je pao Laj. a ja doţivjet pad. što se zvao Laj. Rasudit ne zna već i prema starom izvest izvod neki nov. No. I druge pobih sve. što ih vuko konja spreg baš kako ti mi reče. a on se s kola svali. i Edipu primjerom proročanstva da će Laja ubiti sin. uzdajući se u riječi pastira da je Laja napala razbojnička četa: “Ti kaza da je pastir donio vam glas. Čak se ne osvrće na upozorenje zborovoĎe da nije dobro suditi naglo: “No ako neko naglo meni sprema slom. tad moram se posluţit naglom obranom. a koje se nije ispunilo. obrazlaže da ne treba uvijek vjerovati proročanstvima. a i starac s njim.” Edip grozničavo želi saznati istinu. a jedan nije isto što i više njih. njezina priča unosi crv sumnje u Edipa – Laj je poginuo na raskrižju u gori.” .Edip tjera Tiresiju. Pa ako starac taj imade nešto s onim. upravo na mjestu gdje je Edip ubio jednoga starca: “Kad već sam bio onoj raskrsnici bliz. No starac. jer sam bio sam. da l’ ikog više mrzi bog?” Edip se ipak nada da to nije istina. Pa ako reče isti razbojnika broj ko ti. Raspalih se i lupih kočijaša tog u gnjevu svom.” Sukob izmeĎu Edipa i Kreonta smiruje Jokasta. tad bijednog li mene! Je li itko još nesretniji. tu glasnik bješe neki. on svršit čin će svoj. a Kreonta optužuje za izdaju. a i neki muţ u karucama. Uzvratih njemu jače. no najvećih grozota rado sluša glas. pade nauznak. tad ja ne ubih. i htjedoh putem dalje poć.

grešni sklopih brak i ubivši kog ne smjeh. o sunce sjajno. Bez mene to se zbilo. Promjenjivi pak Mjesec bratac mi je drag. a sad čujem vijest. to joj kaţe ţenski ponos njen. Posljednji mi put. da ja ću ubit oca. Edip i sam počinje sumnjati u točnost proročanstava: “O jao. da ga pokrije Had. il’ ptica krik. A za nju. Edip inzistira da mu otkrije istinu. Ne potegnuh mač. već hoću da mu prodrem do u samu srţ. sada svjetli šalješ trak. Ne poteče li od njih onaj strašni glas. Uz majku svoju Sreću i uz brata tog predomislit se neću. Od krivog ja se rodih. sramotu znači što sam moţda rodom prost. pa čak pastiru prijeti mučenjem. a proroštva su zla također tamo s njim. kako bi otkrio svoje porijeklo. nije se obistinilo. sad je jasno. da od starosti umrije. ali i Lajeva ubojstva. zločin svrših crn.Tračak nade u neispunjena proročanstva donosi glasnik iz Korinta.” Kad se pojavi pastir – ključni svjedok i predaje djeteta. što jednako se mijenja ko i usud moj: od nahočeta bijednog ja se stvorih kralj. a proročanstvo se ispunilo u svoj svojoj strahoti: “O jao. Glasnik ga pokušava osloboditi straha. izgleda. I sada Polib kralj u grobu leţi svom. svoj ću saznat rod. i otkriva mu da mu Polib nije uopće bio rod. još je moguće ostvariti. tad sam smrti kriv. Tek ako starac svenu od čeznuća svog za sinom u tuđini. jer mu je majka još živa. No ja sam čedo Sreće. Glasniku ga je dao kao novoroĎenče sputanih nožica. Edipov otac Polib umro je prirodnom smrću – proročanstvo da će Edip ubiti svojega oca. pastir. što me prati svud. iako ga Jokasta moli da to ne čini: “Pa što! A mene nije mog podrijetla sram. pa obrukat se neću niti ovaj put.” . u svjetli kad se krile vis. Edip želi saznati tko je taj pastir. Pastir priznaje – Edip je Lajev i Jokastin sin.” Edip se ipak boji vratiti u Korint i preuzeti prijestolje. jao! Ţeno ima l’ smisla još sa povjerenjem slušat što nam kaţe Feb. i dio proročanstva – da će se oženiti svojom majkom.

Antigonu i Izmenu. a skloniji od mene nek vam bude bog.grozota bješe gledat krvav njegov čin iz halje zlatnu sponku trţe joj i njom u zjene svoje sta za bodom bosti bod. Prvi je njegov sukob s TIRESIJOM. i daje im posljednji savjet: “Poţivite pošteno. s takvom obitelji. da bolest mene nikad neće strt. jer od njeg pade kralj nam Laj. Ja znam. kao središnjega lika radnje. . već tad se spasoh ja za neki gori cilj. a i svoj čuvam mir. gdje roditelji preran spremiše mi grob. i hoće li se ikada naći mladić koji će ih. prihvatiti za ženu. i tjera Tiresiju. sućut izražava Kreont. slijepom i shrvanom. I govoraše tako: na što meni vid. vrijeĎanje i optužbe Tiresija napokon Edipu u lice kaže da je sam zločinac. ali Edip u to ne vjeruje.” Edip ne brine za sinove. Šutim kao grob. nek teče njezin tok. tamo ţelim mrijet od onih. U gori ţelim ţivjet. No nek se vrši kob. našavši Jokastu mrtvu. koji Edipu u početku ne želi odgovoriti na pitanje o Lajevom ubojici: “Ne ţelim tebi zla. Zatim Edip kralj .” Na navaljivanje. bilo to gdje god. sam sebi iskopao oči: “ …. Moli Kreonta da mu kćerima bude skrbnik. prorokom.” Edipu. Tiresija izriče svoje proročanstvo: “Stog znaj: čeljade koje traţiš dugo već i proklinješ. ne vidjeh svoj grijeh. već brine za kćeri. što mi nekad pripraviše smrt. koji su već odrasli mladići.Od glasnika saznajemo da se ispunilo i Tiresijino proročanstvo – Edip je u očaju.” Ostali su likovi sporedni i u funkciji Edipa. stog uzalud me pitaš. a Edip ga moli da ga pošalje u progonstvo: “Dopusti mi da odem na Kiteron svoj. kad ne vidjeh svoj udes. Pita se kakav li će biti njihov život.

što hrani sve na svijetu. oprt o štap. (Slugama) A vas. i na Edipove optužbe odgovara da uopće ne žudi za vlašću. u kojoj se brižni Kreont pretvara u tiranina. da riječju ili činom ja mu nanijeh zlo u nevoljama ovim. Nije poso lijep da ostavljate tako nezakriven jad. No saznanju tom veselit on se neće.izmeđ vas ovdje ţivi.” Kreont se pokazuje kao mudar savjetnik. ni na zlo staro zlom da novim uzvraćam. što ga tište sad. a nedavno još zdravlja i bogatstva pun – ko prosjak. što tu ste stali. Pa stog bih bio glup. brat njegove žene Jokaste. ako u svom srcu tako misli on.” Kreont prihvaća kao skrbnik Edipove kćeri. od kog se gnuša zemlja. kad s kraljevskom je tvojom moja ista vlast. nek vas sunca barem plaši trak. jer od davnine u nas običaj je svet. no miran imat san ko ja što spim. a majci sin i muţ. da ţelim postat kralj. ako nije stid od ljudi. . a tvojom ista mi je moć. a tu je začetak i druge tragedije – Antigone. jer je i ovako zapravo ima: “U prvom redu. Kreont mu izražava sućut: “O Edipe. Odvedite ga odmah tu u njegov dvor. Strancem taj je zvan.” Kreont se pojavljuje pred Edipom kad je on već slijep i shrvan sudbinom. da li stvora takvog znaš kom draţe bit je kralj. dan i sveti daţd. Taj će čovjek – slijep.” Edipovim opružbama zgranut je i KREONT. “O. dok ocu bit će krvnik i u braku drug. ne dođoh da se narugam. tad nek mi dođe smrt…. I djeci on će svojoj sve u isti mah i otac bit i brat. u tuđinu poć. I svatko tako misli tko je razuman. a rođen je Tebanac. da sućut s nekim dijeli samo bliski rod.

svatko zna: od razbojnika Laj na raskršću u gori kraj doţivje svoj. Kao primjer navodi davno proročanstvo Laju: “Prorekoše za Laja – ne doduše Feb. od sitnog jada velik ne pravite jad!” Jokasta. lični spor. Ti u dvor pođi sad. a i ti u svoj dom. Jokasta preklinje Edipa da ne traži svoje pravo porijeklo: “O jao si ga tebi! Zadnja to je riječ. već neki mu pomoćnik – da ga čeka smrt od vlastitoga sina njegovog i mog. dok djetetu već treći od rođenja dan na noţicama zglavke otac sape sam i dade da u guštik njega nosi rob. a glasnik iz Korinta Edipu otkriva da mu Polib nije otac.” Jokasta je saznala da se proročanstvo ispunilo. a niti Laj pade od ruke sina svog. Tad stade ridat tu. gdje joj bračni stoji log. a onamo nam strada narod i sav grad. za kojega je mislila da je mrtav. Edipu govori da ne treba u njih uvijek vjerovati. naricat u sav glas . poletje tamo. da ona novi sklopi brak i vlastitome sinu bijedan rađa rod. iako Apolonov tako reče vrač. Kad k logu stiţe.” Polako se otkriva priča – Edip je ubio starca na mjestu gdje je poginuo Laj. sve čupajući putem kose pram po pram. pa tako ne izvrši proroštva se riječ: Nit ikad ocu bit će ubojicom sin. Glasnik iz dvora prenosi njezin očaj: “Kad razjarena otud u svoj dođe trijem. lupi vrata za sobom i vikat stade Laju ime pokojnom i proklinjati onaj davni porod svoj. s kog pade kralj. Djeluje razumnim riječima i upozorava ih: “O nesretnici bijedni. i da je Edip zapravo njezin sin. saznavši za Tiresijino proročanstvo. što kaţem ti. zar vas nije stid da raspravljate tu svoj vlastit. a zatim slijedi vječni muk.JOKASTA se meĎu likovima pojavljuje kad pokušava razriješiti sukob izmeĎu Edipa i Kreonta. A ono.

poteče. koliko li si ništavan sve dokle god je čovjek ţiv.nad krevetom. Tako zbor podsjeća na nebeske zakone.” U riječima zbora sabrana je sva tragedija Edipa – od njegova uspona do pada. “neustavljive strijele”. o Edipe.” Važnu ulogu u “Kralju Edipu” ima zbor. Kao i kod drugih grčkih autora. razmatrat mogu primjer tvoj. U eteru se rodiše i otac im je Olimp sam. koji je odreĎen sudbinom: “O jao ljudski rode moj.“lakokrile ptice”. tražeći s mačem svoju ženu. nebeski. No postoje zakoni boţanski. i stog su vječno budni.” Glasnik nadalje priča kako je Edip. pa je živopisan opis tragedije koju je kuga donijela Tebi: . u kojme dvostruk rodi jad: od muţa – muţa svog i od svog ploda plod. U njima velik ţivi bog. koji komentira radnju i iznosi stajališta autora. grunu vrata krila dvostrukog. ni jednog ne ću čovjeka na zemlji smatrat blaţenim. Jer dokle god.” Sofoklov “Kralj Edip” jednostavan je i jasan u STILU i JEZIKU. i stog su vječno mladi. a on im sruši stup i provali i vidje i mi skupa s njim: da uţetom se gospa skonča pletenim. Koliko dug je sreće vijek? Toliko da se ponadaš. “časni starac”. da riječima i djelima čuvarom vjernim budem čistoći svetoj. a ne porodi smrtnik njih. koje Sofoklo i u “Antigoni” stavlja iznad ljudskih pravila: “O da mi sudba dosudi. i poveden valjda slutnjom zlom. pojavljuju se stalni pridjevi . Sofoklo vješto riječima slika prizore. naišao na njezin tragičan kraj: “On riknu. Ulekoše se tek. već dočeka te jadan pad. odnosno majku.

zbog novčanih neprilika dospijeva i u zatvor. ili čak pola stiha. a zbog ritma stiha česte su inverzije rečenice. slični Homeru. Doživljaj djela u cjelini: U tragediji “Kralj Edip”. pa je to ipak postao nadomak Tebe. Oranice nam puste. a umro je 1616. koju Sofoklo izriče na kraju tragedije. Boţanstvo smrti sije kugu među nas a od nje Kadmov dom je bezljudan i pust a lelekom i cvilom crn se puni Had.. Glasnik donosi obavijest o Edipovom pravom porijeklu. Mladost provodi u vojničkoj sluţbi. Smisao tragedije je u kontrastu – slavljeni kralj Edip u kratkom vremenu postaje najbijedniji čovjek na svijetu. gdje biva teško ranjen i poslije do pada ropstva. jalov nose plod i stoka se ne koti. Zato je Sofoklova drama i danas zanimljiva i šteta je što se na hrvatskim kazališnim pozornicama pojavljuje rijetko MIGUEL DE CERVANTES SAAVEDRA: DON QUIJOTE Bilješke o piscu: Miguel de Cervantes Saavedra roĎen je 1547. Sofoklo s ograničenim brojem likova stvara uzbudljivu priču razrješenja godinama staroga ubojstva. ” Tragediju se takoĎer može doživjeti kao svojevrsni dva tisućljeća stari “krimić”. pojavljuju se u nastupima zbora. a zatim se polako otkrivaju tragovi starih proročanstava. Iako je o jeziku originala teško suditi na osnovi prijevoda. a naš ljudski soj ne rodivši se mre u krilu majčinom. a u pravom trenutku pojavljuje se i jedini svjedok – pastir. Na početku čitatelj ne zna tko je ubojica.” Dijalozi su puni ritma. dokle ne dočeka zemskoga života posljednji dan. besmrtni roman o Bistrom vitezu don Quijotu od Manche. u kojem počinje svog Don Quijota.“A kako i sam vidiš. Edip ga traži. Zato je uvijek primjenjiva poruka. Uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovijedaka Uzorite novele i konačno svoje glavno djelo. Sofoklo je stvorio klasičan primjer tragedije pojedinca. Edip nije mogao izbjeći svoju sudbinu – bježao je iz Korinta da ne postane oceubojica. . a po povratku u domovini bavi se knjiţevnim radom i ţivi u trajnoj oskudici. Bio je najveći španjolski pripovijedač. dokle bez nedaća ne završi vijek. Opisi grčke mitologije. kroz usta zbora: “ Zato nijednog smrtnika blaženim ne smatram. cijeli nam je grad već uzrman i zalud čitav mu je trud da ispliva i svlada krvav ovaj val. jezik je arhaičan. posebice u replikama s jednim. čijom sudbinom ravnaju božanske odluke.

Cervantesovo karakteriziranje don Quijotea i Sancho Panze: Don Quijotea Cervantes karakterizira kao: “suhoparnom. “bez mnogo soli u glavi”. Tako je don Quijote čista suprotnost od Sancha. Don Quijote se zatim pribliţio kočiji kako bi razgovarao sa gospoĎom. Nedugo zatim došao je njegov sluga i pomogao mu ustati se. velik ranoranilac i ljubitelj lova” dok je naš Sancho imao “golemu trbušinu a nizak rast i tanke noge”. ”Cijele te noći nije don Quijote spavao. fratri su se prestrašili te pobjegli. Njegov sluga ga je htio zaustaviti ali mu to nije uspjelo. Svi su htjeli spriječiti taj dvoboj ali nitko nije uspio. no nije ga napunio vodom od cikorije. suhonjav. Čim ih je ugledao don Quijote se zaletio na njih misleći da su to gorostasi. natrpanom svakakvim mislima. Cervantes nas već u proslovu upoznaje sa karakterom svog lika. Kad je don Quijote došao blizu vjetrnjača uzeo je koplje i zaletio se na prvu vjetrenjaču. Sancho će naprotiv misliti najprije na sebe. te se dade nagoviriti on strane našeg viteza da poĎe s njim.” . nego ţeli vratiti kočiju u Toboso. mrzovoljnom.Mjesto radnje: Španjolska Kratki sadrţaj: Don Quijote i njegov sluga Sancho Panza putovali su u klanac Lapice u potrazi za pustolovinama. hirovitom sinu. Na polju kojim su putovali bile su vjetrenjače. Krilo ga je podignulo skupa s kopljem i zatim ga bacilo na pod. Propiknuo je krilo vjetrnjače koje se okretalo. Koplje je bilo polomljeno pa je don Quijote odlučio napraviti novo. jer on je ljudski napunio ţeludac. da udesi po onomu što je čitao u svojim knjigama. obećavši mu pritom namjesništvo nad kakvim otokom ili kraljevstvo koje bude pridobio. koje nikomu drugom na pamet ne padaju “. Konjušar koji je vidio da don Quijote ne ţeli pustiti kočiju. mršav u licu. napao je don Quijota i oni su se uskoro našli u dvoboju mačevima. Dok don Quijote na tim putovanjima bude ţivio u svojim fantazijama. Iako je Sancho realan čovjek nije osobito inteligentan. kako su vitezovi bez sna provodili mnoge noći po šumama i pustinjama zabavljeni mislima na odabranice svoga srca. pa je cijelu noć prespavao. Nakon što je skoro probio jednog fratra. nego je premišljao o svojoj vladarici Dulcineji. Drugog dana stigli su u klanac Lapice. Djelo se većinom zasniva na sukobu dva svijeta. Na svom putu sreli su dva fratra i kočiju sa nekom gospoĎom iz Vizcaye. svoj trbuh i svoj dţep. Don Quijote je mislio da su fratri otmičari te se zaletio na njih sa svojim kopljem. Ali nije tako proveo noć Sancho Panza. Tako je naš vitez “pedesetih i bio snaţna rasta. Nakon toga nastavili su svoj put.

a to se vidi u dijalozima izmeĎu don Quijotea i Sancho Panze.” WILLIAM SHAKESPEARE: HAMLET Bilješke o piscu: Ţivio je u jednom od najvitalnijih djelova engleske povijesti. Don Quijote na kraju svake svoje pustolovine biva poraţen. najveća pobijeda što se moţe poţeljeti”. te glavom bez obzira srlja u njih ne mareći na Sanchova upozorenja (“ne mareći što mu Sancho Panza dovikuje i kazuje da su ono na što on navaljuje uistinu vjetrenjače a nisu gorostasi”). “ako uzmoram braniti sebe. stoljeće . Time don Quijote zadobija simpatije ljudi koje sreće na svojim putovanjima i koji mu pomaţu u njegovim svetim ciljevima da bi se malo zabavili. pa i dosjetaka perjanika njegova Sancha Panze. Ali on upornu nastavlja dalje “da osvećuje krivice. vrijeme općeprihvaćene središnje vlasti nakon burnih godina graĎanskih ratova u 15. Bilo je to doba engleske kraljice Elizabete I. a od stihova najpoznatiji su „Soneti“ i romantična igra „Oluja“. u tim riječima vidimo da Sancho prestavlja tipičnog renesansnog čovjeka koji neće pustiti da ga netko premlati zbog viteških zakona. U stvari don Quijote donosi ono malo mašte što nedostaje svjetu koji pomalo opada zarobljen u svojoj realnosti. Don Quijote poraţen ili pobijeĊen? Pitanje u naslovu postavljaju si svi čitatelji ovog romana. Dok Don Quijote podučava Sancha viteškom kodeksu. Henrik IV. Zakljuĉak . neću ja mnogo pazti na te zakone”. besmislen pohvat. Taj način gledanja na svijet Cervantes sukobljava sa fiktivnim pogledom na svijet od strane don Quijotea. ideale i maštanja. da priskakuje udovicama u pomoć. a to je. stoljeću. „Romeo i Julija“. Znači smiješan. kako mi je on govorio. od imena don Quijotea. da zakriljuje djevice”. nestade nam njegovih dosjetaka. Mjesto radnje: Danska Vrijeme radnje: XV. Don Quijote je “doduše pobijeĎen od tuĎe ruke. On u svojoj ludosti ide protiv onog što su postali ideali renesansnog čovjeka. Najpoznatije komedije: „Mletački trgovac“. Naš bistri vitez zamišlja pustolovine na svakom koraku. Donkihotizam: U čestoj je porabi pojam donkihotizam (donkihotstvo. Bio je glumac. „Ukroćena gospodarica“. donkihoterija) koji potječe. Kad on nestane nestaće dio svih nas. ”Kad ne bi bio grijeh protiv ljubavi prema bliţnjem. a svaka od tih dosjetaka da prevrati i samu melankoniju u radost. i to onaj dio koji vjeruje u njegove priče. pisac. Snacho upozorava da će se on toga pridrţavati sve dok se sam ne naĎe u opasnosti. Njegove najpoznatije tragedije su: „Otello“. „Kralj Lear“. V.Dijalog izmeĊu don Quijotea i Sancha Panze: Djelo se zasniva na sukobu dva svjeta. gledaj čuda. jer ako on ozdravi. ali je pobjednik nad samim sobom. Taj sukob svijetova Cervantes majstorski prikazuje kroz različite dogodovštine čiji su sudionici don Quijote i Sancho Panza. redatelj.Što je lijepo u njemu? Don Quijote prestavlja dio svakog od nas. Najpoznatije povijesne drame: Richard III. poţelio bih da nikada i ne ozdravi don Quijote. nesuvremen. pretučen i poniţen. glavnog lika Cervantesovog romana.

Danski kralj Polonije .Likovi: Hamlet .Sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja Klaudije . Hamletova majka Ofelija .Hamletov prijatelj Gertruda .Kraljev komornik i glavni drţavni tajnik Horacije .Danska kraljica.Polonijeva kći .

Vrlo jako dolazi do izraţaja nezadovoljstvo i mrţnja te su svi osjećaji u negativnom pravcu. Njezin brat Leart hitno se vraća iz Pariza i doznavši da je Hamlet ubio njegovog oca. zub za zub”. ljudskim osjećajima i tragediji. Svodi se na osjećajnost. Hamlet na dvoru upriličuje predstavu koja sadrţajem nalikuje na umorstvo njegova oca. Nakon prekinute predstave Hamlet posjećuje majku i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese ubija Polonija koji se tamo sakrio. Kraljevski savjetnik Polonije uvjren je da je Hamlet poludio zato što njegova kći Ofelija odbija Hamletovo udvaranje. Hamletu to sluţi kao dokaz da su riječi duha bile istinite. Zapaţanja o djelu: Ova drama spada u jedno od Shakespearovih remek djela koja su ga proslavila u cijelom svijetu. umire. TakoĎer kod svakog novog prizora je kratko opisano . Ofelija poludi od boli za ocem. Drama je prevedena s engleskog jezika. koje je kralj namjenio Hamletu. Hamlet ţeli potvrdu za te riječi duha. Hamlet se. Zakljuĉak: U ovom djelu Hamlet se iskazao kao čovjek u kojem je okupljena borba za pravdu. ubija kralja. Za vrijeme dvoboja Hamlet i Leart u meteţu mijenjaju mačeve te obojica bivaju ranjeba otrovnom oštricom. što se posebno vidi na Hamletu. Hamletu. velikodušnost. hrabrost. još prije nego je počeo djelovati smrtonosni otrov. ali i zbog Hamletove sudbine. Stilske karakteristike djela: Ovo je povijesna drama koja nam govori o tragičnom ţivotu danske obitelji. očajnost i nadu koja se posebno vidi kod Hamleta. ljubav. Ima posuĎenih riječi iz latinskog. mudrost. Na mene je ova drama ostavila trag u savjesti. Opis je vrlo detaljan što znači da je i najmanja sitnica zapaţena. a nasljeĎuje ga njegov brat Klaudije koji se ukoro ţeni s udovicom pokojnog kralja. drţavi prijeti i vanjska opasnost od neprijatelja. a nejasni izrazi su objašnjeni ili prevedeni pa su na krajevima stranica otisnuti mali rječnici. jer sve na ovom svijetu kao novac nemoţe nas usrećiti ako nas stalno “grize” savjest. Inače odnosi su vrlo primitivni. Lukavi kralj osjeća da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. nadopunio Hamlet.Kratki sadrţaj: Danski kralj nenadano umire. pisana je u dijalogu i sastoji se od pet glavnih činova. kraljevsku obitelj u kojoj vlada tjeskobna atmosfera. pa se pretvara da je lud kako bi na taj način saznao istinu. Osim što se radi o spletkama na kraljevskom dvoru. a umirući Leart otkriva spletku nakon čega ovaj. kada je bio na brodu otkrio zavjeru protiv sebe. Kralj i Leart se dogovaraju kako će na prijevaru ubiti Hamleta. Da se radi o drami to vidimo po načinu pisanja te po završetku koji u drami uvijek završava tragično. U ovom djelu moţe se puno naučiti o ţivotu. ţeli mu se osvetiti. odnosno smrću glavnih likova. Sinu pokojnog kralja. Kralj ne moţe izdrţati očitu aluziju na njegov zločin i prekida predstavu. Ta drama je moţda doţivila najraznovrsnija tumačenja ostlih kritičara. I kraljica koja je popila otrovno vino. ali i ludost. Pisac opisuje staru dansku uglednu. razboritost. vraća u Dansku i sprema se na dvoboj. Radnja se odvija u Danskoj u kraljevskom dvorcu. a postupci se svi svode na staru uzreku “Oko za oko. Smatra se da je Hamlet već postojao prije te je Shakespeare samo poboljšao. Čitajući knjigu moţemo primjetiti da je uništen ţivot te obitelji jer se meĎusobno sukobljavaju. javlja se duh oca i otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nije umro prirodnom smrću. Sigurno je bolje biti pošten s čistom savjesti nego da sve imamo te da nas savjest muči cijeli ţivot.

Opraštaju se od ţivota i zaajedno umiru. od 40. Polonijevu kćer i svi su se nadali svadbi. od 150. a zajedno i kraljica s kraljem kojeg je probo Hamlet. Glumci su prikazivali dramu u kojoj je kralj bio prevaren i otrovan. gdje se Hamletu javlja duh mrtvog oca te mu ispovijeda istinu. Sljedećeg puta Hamlet je takoĎer bio na straţi. pa je kraljica popila vrč i umrla. Oni započnu mačevanje. U to vrijeme kralj i kraljica su slavili svoj novi brak. ali su oštrice bile namazane otrovom što oni nisu znali. ali Hamlet nije mogao podnijeti bol i očaj pa se nije pojavio. a time i nesigurnosti u drţavi. Ideja: Ideja ove drame bi bio temeljit i ne uvijek lak ţivotni prikaz jedne ugledne kraljevske danske obitelji. pokvarenost i zlo u obitelji. Vrlo su bili začuĎeni i odlučili da samo Hamletu priopće taj dogaĎaj. energije da mu odgonetne tajnu koju je ponio sa sobom u grob. Tada prestaje postojanje kraljevske obitelji. Glavni krivac tomu je Klaudije koji je to uzrokovao zbog političkog i društvenog okvira. postaje nesiguran i zna da otac nije mogao odjednom umrijeti. U borbi Hamlet i Laert iskazuju svu mrţnju i dolazi do borbe za ţivot ili smrt. gotovo nikako nije mogao . a kralj predlaţe meĎusobnu borbu. Tema: Tema ove drame je propast kraljevske obitelji zbog meĎusobne mrţnje. (četvrti čin). Horaciju. a iza zavjese se nalazio Polonije kojeg je Hamlet zabunom ubio. izdaje. Citat: Kao citat bih izdvojio tekst od strane 37. stranice gdje se vidi sva ta mrţnja. a Hamlet je nato probo Klaudija koji im je priznao da su oštrice otrovane. Ja bih taj duh definirao kao neku energiju. te se njegov otac pojavio u obliku duha tj. Kada je kralj predloţio da nazdrave oni nisu pristali. Na kraju svi odlaze i iznose mrtva tijela te se čuje pucanje topova u čast mrtvih. Hamlet je bio zaljubljen u Ofeliju. ali se on nenadano vraća. a to je Hamlet iskoristio i riječima napao kralja. Kad su došli glumci koji su trebali zabaviti goste neočekivano se pojavio Hamlet. Analiza likova: Hamlet Bio je dobro odgajan i ugledan muškarac koji je trebao naslijediti svog oca. duh oca otkrio mu je da ga je Klaudije otrovao. Zbog nje dolazi do sukoba izmeĎu Laerta i Hamleta. Zbog sigurnosti kralj ga šalje u Englesku. no očevom smrti on gubi nadu. Tada se začuje buka koja je bila posvećena Fortinbrasu jer se vratio kao pobijednik iz Poljske. no pošto su oštrice otrovane oni umiru. doba renesanse mnogo izgubilo kontrolu nad dvorom. a Horacije i Osric gledaju mrtve. koje nas kratko uvodi u dogaĎajnu situaciju. savjest koja je mučila Hamleta. Vrlo se teško. ona propada. očajnosti i ljubomore koja dovela od kraja postojanja. Nitko mu nije vjerovao i svi su govorili da nemoţe podnijeti smrt oca.mjesto radnje i ponašanje osoba. Jednim slučajem majka je pozvala Hamleta na razgovor. Kratki sadrţaj: Jedne večeri na straţi dogodilo se nešto neobično. no u meĎuvremenu se Ofelija utopila. Shakespeare nam je htio objasniti da nije tako završila samo jedna obitelj već ih je u tom vremenu. Isto tako vrlo mi se dopao peti čin i to od 141. Hamlet nije mogao vjerovati te se zakleo da će osvetiti njegovu smrt. Marcelu i Bernandu se ukazao duh bivšeg danskog kralja.

1562. Vrlo je nesretan i postavlja si pitanje “biti ili ne biti”. pa moţemo reći da za njega vrijedi izreka “prošao bi kroz vatru da dostigne cilj”. “Pomet druţina” je izvela “prid Dvorom” njegovu komediju Pomet. Nakon povratka u Dubrovnik (1545. ljubav ţivota. a mletački ga je biskup postavio za kapelana.) izvedena je Tirena. ma kakvi oni bili. . Horacije Hamletov najbolji prijatelj. nečega tuţnog.) roĎen je u Dubrovniku.) za vicerektora Sveučilista u Sieni.pomiriti s tim dogaĎajem i pojavom očevog duha on se zaklinje da će se osvetiti. Ubojica je i to je platio svojom smrću te je od Hamleta pronaĎen i uklonjen kao izdajnik kraljevskog dvora. Dojam o djelu: Ova drama mi se vrlo svidjela. u pučanskoj obitelji. no to joj je bila najveća greška u ţivotu koju je morala platiti smrću. za Hamleta je vrlo vezana. Jako je osjećajan i sentimentalan što se posebno vidi u njegovom ponašanju. zajedno su odrasli. Ostale osobe u dvoru to shvaćaju kao da je Hamlet poludio te da ne ţeli prihvatiti stvarnost. Ne obazire se ni na što te nema nikakvih osjećaja i nikakvu odgovornost prema drugima. pitanje ţivota ili smrti u svom ţivotu. Njih dvoje mogli su meĎusobno diskutirati probleme. U Veneciji je ţivio . vrlo se lako pomirila sa smrću svog muţa što nam govori da ta ljubav nije mogla biti velika. (U istoj obiteljskoj lozi roĎen je oko pola stoljeća prije i pijesnik Dţore Drţić). Kad mu je bilo trideset godina. bezosjećajana i tvrdoglava osoba koja si je zabila cilj u glavu i uporno ga ţeli dostići. Klaudije Danki kralj. Moţemo pretpostaviti da je bila prisiljena da se uda za Klaudija. Ima mnogo radnje i nema opisnih odlomaka te mi se zato sviĎa i svakako bih ju dalje preporučio za čitanje. a u idućih deset godina i sva ostala djela. Marije. jer na čitatelje ostavlja osjećaj tragedije. Uvijek je bio uz Hamleta i spreman saslušati ga te ga nikada nije ostavio u “štihu” te se pokazao kao njegov brat. Vijeće umoljenih Dubrovačke Republike jednoglasno ga je izabralo za orguljaša stolne crkve Sv.1567. Da ju je Klaudije uistinu volio spriječio bi ju da popije otrovani vrč no njemu to nije bilo bitno. Moţda on ţeli biti kralj. Kraljica Gertruda Hamletova majka.) susreo je austrijskoga grofa Rogendorfa s kojim će putovati u Beč i Carigrad i ostati s njime oko dvije godine. Biran je (1541. Postao je i urotnik protiv oligarhijske dubrovačke vlasti. Iza pisanih riječi nalazi se više značenja kod kojih se treba malo zadrţati jer se inače gubi stvarna smisao te Shakespearove drame. Odlazi na studij u Sienu u Italiju gdie će se zadrţati sedam godina. MARIN DRŢIĆ: NOVELA OD STANCA Bilješke o piscu: Marin Drţić (1508. ali po svojim sposobnostima on to nikako nemoţe postići ili biti. ne samo za lektiru već i za opće obrzovanje. Nije imao svoje mišljenje i mogao se lako nagovoriti. Godine 1548. vrlo je hladana. Sljedeće godine (1549. Ipak. osjećamo ljubav koja nema granica te bi sve učinila za njega. Drţić je napustio Dubrovnik. Taj je tekst u meĎuvremenu zagubljen.

OzlojaĎen što ga nitko ne ţeli primiti na počinak. Nakon što je Dţivo opisao što je ispričao Stancu oni su se obukli u vile i otšli ga malo zafrkavati. trgovac iz Gacka. dolazi u Dubrovnik s kozletom. Miho i Dţivo Pešica) sastali. Dţivo. Jedna je vila pričala Stancu. U razgovor sa Stancem Dţivo je rekao Stancu da on nije uvijek bio tako mlad. Zakljuĉak: Drţićevo djelo nas uči kako ne smijemo vjerovati sve šta nam netko kaţe. Stanac i Dţivo su se pozdravili i Dţivo je otišao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac vijeruje sve što mu se kaţe. njegov otac zatvori kuću a čim mu roditelji odu u krevet on se obuče i izaĎe kroz prozor svoje sobe. koju izvode objesni dubrovački mladići nad starim Stancem. Analiza likova: Stanac Stanac je stari seljak koji dolazi u Dubrovnik iz istočne Hercegovine da bi prodao kozle. već da su ga pomladile vile kad je došao u grad. sir i grudicu te da nešto zaradi. Dţivo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao da mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Miho je opisao kako on vara svoje roditelje. Stanac. Dţivo i Miho u toj karnevalskoj noći ţele se . Njegova najznačajnija djela su: Pomet. Pokopan je u bazilici Svetih Ivana i Pavla. Stanac mu je rekao da je donio trţak te da ga nitko nije htio ugostiti pa je morao prenoćiti na ulici kraj fontane. Pjerin. On je bio jako naivan i vjerovao je da se Sedmi muţ (Dţivo) pomladio.posljednjih pet godina ţivota. Tirena. Arkulin. Kad je Stanac otkrio prevaru počeo je vikati za njima ali je već bilo prekasno. zatvorila mu oči i zavezala ruke. On je opisao Stancu kako je i on bio star kad je došao u Dubrovnik i na svu sreću nije ga nitko primio u svoju kuću. Govorili su o tome kako varaju svoje roditelje. bez obzira na to koliko nam to pogodovalo. tele i grudu a novac su mu ostavili. Dubrovački mladići Vlaho. preobučen u seljačku nošnju predstavlja se Stancu kao Sedmi muţ. Dţivo mu je rekao da je on trgovac i da trguje goveda. Bilješke o djelu: Komedija od jednog čina. Hekuba. Dţivo je otišao kod Stanca i počeo je pričati. Mande. Miho i Dţivo Pešica Mladi Dubrovčani koji se ţele u karnevalskoj noći zabaviti. te su ga vile pomladile. najdomišljatiji meĎu njima. Naša naivnost nam na kraju moţe škoditi i dovesti nas u neprilike. kao skoro svake večeri. Griţula. Novela od Stanca. Vlaho. Ovo djelo se bazira na kontrastu izmeĎu objesne mladosti i konzervativne starosti. sjedi uz fontanu na gradskome trgu. dok su mu druga dvojica uzela sir. stari seljak s rijeke Pive. a oni odlaze vani. U njoj je ostvarena savršena ravnoteţa izmeĎu forme i šale. Miho je rekao da je čuo da je jučer u grad došao neki smiješan gospodin koji nije našao stan i spava ispred fontane i da je donio kozle. pogotovo strana osoba. pa je pomislio da se to moţe dogoditi i njemu. nakon što su im roditelji išli spavati. Ovo je djelo jedno od najvećih ostvarenja Marina Drţića. grudu i sir te da bi mu mogli učiniti neku novelu (šalu). Kratki sadrţaj: Mladi su se Dubrovčani (Vlaho. Skup. Dundo Maroje. sirom i vodom da bi trgovao. koji misle da oni spavaju.

Četiri razreda gimnazije završio je u Zagrebu. kad poĎu svi spat. Bio je mobiliziran 1915. Kratko u zatvoru. ma ja." Miho poslje toga pripovijeda Vlahu kako je vidio starog seljaka na trgu. Napušta je i odlazi preko Francuske i Soluna u Skopje pokušavajući se priključiti srpskoj vojsci. kritičar. čelatu na glavu. te odlučuju da se s njime našale. trgovac iz Gracka. RoĎen je u Zagrebu u obitelji gradskoga redarstvenog nadstraţara. Prizor prvi U toploj dubrovačkoj noći maskirani Vlaho i Miho susreću se na ulici.našaliti s lakovjernim Stancem.. Ubrzo potom dolazi Đivo. Stadu razgovarati jedan s drugim. Pjesnik je. – 1913). a onda se počinje baviti knjiţevnim radom. obriju bradu i oduzimaju imovinu. Dţivo mu pristupa i predstavlja mu se kao Sedmi muţ Dugi nos. brokjer na bedru učas stavim. Potom su ga vile (Perilica. Uhićen je zbog sumnje da je austrijski špijun i protjeran u Zemun gdje ga prihvaća austrijska pogranična policija. Tijekom noći došle su mu vile. putopisac. novelist. pak se niz konopac na ulicu kalam. a rĎavu ovu mčinu na pas. stoljeća s iznimno opseţnim i raznovrsnim knjiţevnim opusom. pomalo vulgaran humor. Takav jedan izlazak Miha vješto nam u jednoj strofi opisuje Drţić: "Bogme imam smješna oca! Kuću mi zatvori. a zauzvrat mu ostavljaju novac. a ja ti omjeram kako ću se kalat niz njeku funjestru i. Propumantica) odvele u svoje dvore gdje su ga tijekom noći pogostile. bile su javne kuće u kojima su se ti mladići sastajali. jer će mu doći vile koje će ga pomladiti. te enciklopedist. U toj ulici. Prizor treći Naivčina Stanac ţali se što ga nitko ne ţeli primiti na noćenje. romanopisac. Govori mu kako su ga vile pomladile. a ujutro se pomladio. Dvije godine je zatim na Vojnoj akademiji u Budimpešti (1911. obučen se u pjastru. Dok im roditelji krenu spavati oni kroz prozor dolje te gradom do Duičine ulice. kad večeram. opisom dubrovačkog noćnog ţivota i negostoljubljivosti samog grada prema strancima. Pučku školu završio je u Zagrebu (na Kaptolu). Zakljuĉak: U ovoj kratkoj komediji Drţić ostvaruje snaţan. fengam poći leći gori. dramatičar. Pavica. On je isto kao Stanac došao u Dubrovnik na pazarenje i isto tako ga nitko nije htio primiti na noćenje. MIROSLAV KRLEŢA: POVRATAK FILIPA LATINOVICZA Bilješke o piscu: Središnja je osobnost hrvatske knjiţevnosti 20. Rekao je Stancu da čeka budan. te mu dok spava. a nakon toga se upisao u Kadetsku školu u Pečuhu. pokretač i urednik časopisa. ali vojnu (ratnu) . a mudri moj otac u odru mni da sam. Iz tog razgovora saznajemo nešto o običajima tadašnje mladosti. Uvjeravaju ga da će ga vile pomladiti. Kitica. koja danas više ne postoji. esejist. davši mu zlatnu jabuku i vodu mudrosti. U očekivanju jutra on se smjestio na trgu. memoarist.

Zanima ga psihološka. U liku Filipa pokrenuto je nekoliko mučnih slojeva svijesti i podsvijesti. Stoga ćemo tekst najpotpunije razumjeti zamislimo li ga kao jednu golemu. . Lirika. a zajedno s njime vraćaju se. do 1932. ugledni prizori. davne uspomene za koje mu se činilo da su otišle u nepovrat. Vučjak. – 1926.). Knjiga lirike. ravnatelj je Leksikografskog zavoda u Zagrebu. u slikarski izraz uopće. upravo za razliku od Leonova jedan tihi monolog. te realistička od 1926. do ljeta 1921. Od 1950. Roman i započinje retrospektivom: Filip se vraća u rodni grad. Vraţji otok. Nije moguće razgraničiti precizno njegova stvaralačka razdoblja. kao ptice iz dalekih zemalja. solilokvij koji se odvija uz pomoć neobične.) u Dugoj Rijeci gdje mu je supruga bila učiteljica (poslije je Bela Krleţa bila glumica u Zagrebu). Drame: Legenda. U knjiţevnosti se javio 1914. U agoniji. samo to. Na rubu pameti. njihova hladnoća i hrapavost. i 1940. Golgota. Novele. Prvi svoj knjiţevni časopis “Plamen” tiskao je 1919. Povratak Filipa Latinovicza nije. slijedi ekspresionistička (1918. neprestanu izloţbu slika: to je intimni zakon ovoga teksta i glavni način njegova postojanja. Preteţe. Hrvatska rapsodija.obvezu obavlja u Zagrebu. Michelangelo Buonarroti. U njemu se. davno videne boje. Knjige pjesama. a zatim ponajviše socijalna tematika. Prva je romantično-simbolistička (1914. mutno Filipovo porijeklo. Jedan je od urednika časopisa “Republika” (1945). (drama Legenda). Čitav je Filipov povratak (koji u mnogome nalikuje na povratak Leonea Glembaya u roditeljski dom). Banket u Blitvi. pred raspadom. Pjesme I. Leda. i II. Tri simfonije. Proza: Tri kavalira gospoĎice Melanije. kreće isti taj svijet koji je ocrtan u dramama .). pa u Zagreb. gust i sloţen tekst. Simfonije. On je i mnogo više. Pjesme III. mirisi. Krleţin Povratak Filipa Latinovicza treba prije svega shvatiti kao roman jednog slikara i roman jednog povratka: slikarova povratka izgubljenom djetinjstvu. upravo čudesne orkestracije uspomena što naviru kroz ustreptala osjetila. Nakon boravka u vojnoj bolnici bio je upućen na bojišnicu u Galiciju. prevodi u boju. ali brzo se vraća u Budimpeštu. koloristička komponenta: sve što vidi i sve čega se sjeća Filip instinktivno pretvara. Balade Petrice Kerempuha. naravno. O djelu: Povratak Filipa Latinovicza teţak je. zvukovi. Njegov knjiţevni razvoj prošao je više mijena. odnosno da se mogu prevladati. On je ponajprije organski dio Krleţine goleme freske o Glembajevima i o glembajevštini kao tipu ţivota. – 1918. Aretej. ovdje pratimo korak po korak u nastajanju i u sve snaţnijem rastu. njegov neprestani psihološki kompleks u odnosu na oca. Njegova djela: Pjesništvo: Pan. . okus jela i dodir predmeta. Povratak Filipa Latinovicza. “Knjiţevnu republiku” objavljivao je i ureĎivao od 1939. Zastave. Izvan Zagreba je proboravio godinu dana (od ljeta 1920. Hrvatski bog Mars. sve to vraća se silovito u dramatske noći. ali u isto vrijeme njegova je senzibilnost potpuno otvorena svim dojmovima. njegov sukob s majkom.. izostanak iz kuće i bijeg u inozemstvo. U logoru. Saloma. Gospoda Glembajevi. Bez te dvije osnovne komponente gotovo je nemoguće dokučiti sav domašaj ovoga veoma paţljivo komponiranog teksta. gdje je do konca prvog svjetskog rata obavljao vojničke duţnosti. Pjesme u tmini. naravno.

To propadanje klase koja je već posve trula i koja se pred nama posve razjeda.Gospoda Glembajevi. to je (u širem smislu) tema ove knjige. Leda. . i U agoniji.

. . . . .Grad mu je bio poznat koliko i stran. Faraona. . .Već su dva mjeseca minula od Filipova povratka na kostanjevački vinograd.Sjetio se da su njegovu majku svi zvali Regina iako se ona zapravo zvala Kazimiera i bila je Poljakinja.Otišao je u gostionicu i naručio piće.Sjetio se kako je prije 23 godine jednog dana ujutro došao kući i pozvonio majci na vrata.Sadrţaj: . . ogroman i sasvim bijel.Ona je imala jednu sliku nepoznate gole ţene i čuvala ju je ljubomorno kao relikviju. ali prepoznao je trafiku svoje majke . . .Upoznao je illustrissimusa Liepacha plemenitog Kostanjevečkog s kojim se njegova majka druţila.Filipa je ta slika mučila godinama. . . ali mu je ona rekla da se vrati tamo gdje je i bio.Izabrao je podne jer je tada grad bio prazan tako da ga nitko nije vidio. . monsieur”. .Odlučio je posjetiti svoju gospoĎu majku u Kostanjevcu gdje se preselila. koji je znao izgovoriti “Bon jour. . .Dok je bio u gostionici sjećao se starih mirisa koji su ostali nepromijenjeni. ali kako je Filip dalje slikao i otkrivao ono ispod maske kakvu je nosila njegova majka.U početku joj se portret sviĎao.Ušao je u kupleraj i bio pozvan u jednu sobu.Ţeljela je od Filipa da napravi njen portret i on je počeo da je slika.Sjeća se mnogih mirisa. . .Majka mu je pričala o Liepachu i o njihovom odnosu koji je trajao već tri godine.Od tada ţivi na ulici cijelo vrijeme.Pobjegao je iz sobe i cijelo poslijepodne plakao pod prugom.Jednog dana majka je odvela Filipa u grad i ostavila ga u jednoj kavani. . i tako je otišao i proveo 23 godine potpuno sam na ulici.Razmišljao je o svom ocu i kanoniku Lovri za kojeg je neko vrijeme sumnjao da mu je otac. .Dok je tako putovao sjetio se što je jednog dana napravio. . .Tamo mu je majka dala sobu pod krovom u kojoj je mogao mirno raditi (slikati). .Jedne noći zapalila se štala i pošto je jedan bik ostao unutra Filip ga je izveo van i postao poznat po svom junaštvu. a vratila se tek poslijepodne i onda ga je odvela jednoj gospoĎi . .gospoĎe Regine. . ona je postajala .Kad se Karolina udala on je htio počiniti samoubojstvo tako što je skakao u vodu sa svetog Florijana. . kako je lumpao sa javnim ţenama (kelnericama) i kako se dovukao pod zaključana vrata kao izgubljeni sin. boja i doţivljaja koje je doţivio i djetinstvu. .Sjeća se kako je prije 23 godine ukrao svojoj majci stotinjarku. . i sjetio se nekih dogaĎaja vezanih za tu trafiku.Ta mu je slika ostala u sjećanju i razmišljao je kako taj motiv slikarski riješiti.Filip je došao na kaptolski kolodvor nakon 23 godine.U sobi je ugledao ţenu koja je leţala a trbuh joj je bio raskriven. .Ta gospoĎa imala je jednu šojku.Dok se tako vozio u Kostanjevac razgovarao je i sa kočijašem. .U šestom razredu riskirao je čitavu svoju moralnu egzistenciju i zaputio se k “frajlama”.Sjetio se Karoline koja mu je jednom sjela u krilo i to je za njega bila najsladostrasnija emocija čitavog djetinstva.

. .Njen nadimak je bio Bobočka i kako je upropastila puno ljudi. nije dolazila na vrijeme i na kraju mu je rekla da je sramotno to na koji način on gleda svoju majku. ali ga nije stigao pa je otišao kod Bobočke. .Saznajemo tajne iz Bobočkinog ţivota i iz ţivota Vladimira Baločanskog.Filipa je tada jednog dana Bobočka zamolila da joj posudi novaca da bi mogla otputovati. grk sa Kavkaza koji je puno toga u ţivotu proţivio.Filip je na papiru primijetio krv i kad je bolje prišao Baločanskom primijetio je da je on sav krvav.Te su se večeri trebali sastati u njegovoj kući.Kad god bi se Filip uputio u raspravu s njim uvijek je Kyriales izašao kao pobjednik.Filip je potrčao za njim. a meĎu njima je i Baločanski kojem se smilovala.Saznajemo neke pojedinosti iz ţivota Liepacha plemenitog Kostanjevečkog. . . poslije se saznalo da se ubio. .Jednog dana stari Liepach priredio je svečanost na koju je i Filip bio pozvan.Jednog dana došao je Sergije Kirilovič Kyriales.Baločanski joj je prerezao grkljan.Pokazao je Filipu nekakav račun govoreći da je to Bobočka napisala. .Zanimala ga je ta ţena za koju je čuo da je napravila puno skandala i zla u ţivotu. mislio je da je slabiji od njega. bojao ga se. . .On je zatim odustao od slikanja. .Baločanski je tada izjurio van iz sobe. . . .Kad je Kyriales otišao. .Kyriales je posjedovao spram Filipa neku neshvatljivu superiornost. . .Kyriales je kritizirao i Filipovo slikarstvo. . on je ţivio kod nje i ona se brinula za njega.Filip je puno vremena provodio sa Bobočkom i svuda s njom išao. . . . . a i gospoĎa Ksenija – kasirica “Kod Krune”. ali ona nije došla već je došao Baločanski koji je rekao da Bobočka nikud ne putuje.Nju je našao kako leţi sva u krvi na krevetu. .Prema njemu je Filip osjećao neki strah i nelagodu.nervozna.

truli slinavi krovovi. kao i danas. zapravo ţarišna točka tj. Bilješke o djelu: Naslov romana i prvih nekoliko rečenica upućuje nas na osnovni problem ovog romana: “Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. vjetrom isprana jednokatnica. u sebi. i sve je to isprepleteno. mračni drvored. prirodno najavljuju osnovnu intonaciju knjige. s akterima nekadašnjih i sadašnjih mučenja i sumnja. masivne kvake u školjci svoga dana: i znao je kako će ta vrata biti teška pod njegovom rukom i znao je kako se lišće miče u krošnjama kestenova i čuo je jednu lastavicu kako je prhnula iznad njegove glave. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku. neposredno. njegova je doţivljajnost izraţena posebnom senzibilnošću koja je zatreperila pri ovom vraćanju u prošlost. a onda se vratio i našao zaključana vrata i ostao na ulici. umoran. Ostvaren je. i kao i onog jutra imao je osjećaj hladnog. gvozdenog dodira te teške. mnogo bolje bilo reći slabić!) nosilac radnje. te otada ţivi na ulici već mnogo godina. siva. pripovjedački ritam sjećanja i obnavljanja prošlosti i sadašnjosti. se nakon dvadeset i tri godine vraća u prostore svoga djetinstva i rane mladosti. posljednje. Meduzina glava od sadre nad teškim. i sve je to mračno. kao i onda. Zastao je pred stranim zaključanim vratima. I sve će to postati upravo simbolično za junakov svijet. treće noći i onog sivog jutra . predstavnik modernog beskućništva i odisejskog lutalice. Krleţa prustovski . neko čvrsto uporište na temelju kojega će učvrstiti svoju ljudsku i umjetničku egzistenciju. na poprištu svojih dječjih razdora. teţnja da se stvari iznesu »onako kako su se zaista dogodile«. Tako već prvi taktovi.Analiza djela: Poĉetak Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. sjecište svih dotadašnjih a sad i novih sukoba i nemira. a znao je još uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva. i hladna kvaka. Meduzina glava od sadre nad teškim. svu svoju prošlost. okovanim hrastovim vratima. i sve je to neprestano prisutno u čovjeku. okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka. i ono što slijedi. imala svoju prethistoriju. a ovakav povratak ima snagu da bivšim dogaĎajima dade još jednu potpuniju. razračuna. a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav čadav. i kako bi. na samom početku. pročišćeniju očevidnost od one koju su imali u stvarnosti. a ništa se nije promijenilo uglavnom. pred ovim isto ovako zatvorenim vratima. sve to. a ta je njihova zatvorenost.” Filip. »na licu mjesta«. neuhvatljivo. Sve je počelo tu. to i sam osjeća. neispavan. Jer je taj junak (o kako je on malo junak. Zakutak odaje afektivan stav prema gradu njegova djetinjstva. tri dana i tri noći pio i lumpao sa ţenama i kelnericama. Dvadeset i tri godine su prošle od onog jutra. u svoj blatni panonski zakutak. osjećajući kako mu nešto plazi oko okovratnika: po svoj prilici stjenica. konačno i neopozivo. Nikada neće zaboraviti onog mračnog svitanja i one pijane. a vraća se natrag da s njom raskrsti.dok ţivi. Onaj koji te osjećaje nosi odaje svoj stav. vjetrom isprana jednokatnica na dnu mračnog drvoreda. zahvaljujući onoj intimnoj koheziji koja proţima svaki veliki tekst. To jedan čovjek nosi na sebi. koji je ukrao svojoj majci stotinjarku. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u svom zakutku. da u potrazi za izgubljenim djetinstvom pokuša naći “pozitivnu podlogu”. bolniju. i prikaţe njihovo djelovanje u vremenu. a znao je još uvijek kako se dolazi. mobilizira slikarsku i uopće psihičku osjetljivost glavnog junaka. kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin: sedmogimnazijalac.

. prljavog prozora one davne listopadske noći s engleskim kojima.” Senzibilnost Filipova prvenstveno je izraţena likovno jer je ovdje je riječ o neoimpresionističkom slikaru.ispovijeda Filipovu prošlost i tako od te retrospekcije nastaje ovo Krleţino remek-djelo. pa je njegova doţivljajnost odreĎena karakterom njegovog vidnog kuta. “A sve je počelo kod ovog sivog.. Drama jedne provincionalne trafikantkinje! Gavran koji govori francuski! Bankonote na stolnjaku i ona antipatična stara baba s crnom perikom! Kakva je ono bila drama? Kakav je ono bio tajanstveni osjet u onoj mračnoj palači? Gdje je ono sve danas i kamo se ono sve rasplinulo kao magla? Stojeći uz taj prljavi prozor. .

tako neodreĎeno. kako ga steţe srce.. i pisama. koji pije mlako mlijeko i razmišlja o identitetu “vlastitog ja”. i klečanja. pa i najmanji smisao. najpovršnije oznake! Konvencionalne. boli glava. a ne postupno..” “Ime i prezime. čime on pridobiva na dinamičnosti teksta što zahtijeva i paţljivije čitanje. stanje oko izvjesnog imena i prezimena. a postaje sve teţe i sve zamornije. Taj čovjek sumnja u identitet svoje vlastite egzistencije. a sve te plohe starih igračaka./ Čudno! Sjedi takav jedan neodreĎeni “netko” u jednom ogledalu. Njegov vlastiti ţivot negdje se otkinuo od svoje podloge i stao pretvarati u fantom koji nema nikakva razloga da postoji. tako čudno trepetljivo: biti subjekt i osjećati identitet svoga subjekta!” ”Vi. i to već prilično dugo traje.. Doista.unutarnji nemiri dostiţu kulminaciju u trenutku kad on posumnja u svoje umjetničke vrednote. tvrdite u vašoj diplomskoj radnji na stranici 7. Upravo je taj simultanitet temeljna slikareva opsesija. umoran. /. ispijan. To kontemplativno uništavanje svega što mu dolazi pod ruku ili pred oko pretvara se polagano u ideju što ga progoni iz dana u dan sve intenzivnije: pred njegovom vlastitom predodţbom o vlastitom subjektivnom ţivotu počeo je da nestaje svaki. izgledalo je tako kao da kroz naše ruke kulja tuĎi ţivot u toplim opipima. i trzaji. Filip se gubio u mutnim slikama te nikako nije mogao da se snaĎe. naziva samoga sebe “sobom”.” “Razmišljajući o sebi i o svome trajanju. svi ti dršci napuklog porculana. blijed. Sve te Filipove opsesije . te pukotine pod jezikom na rubovima starih čaša. Taj čovjek sumnja u identitet svog “vlastitog ja”. nosi to svoje mutno i sasvim nejasno “ja” u sebi godinama. osjeća kako mu je mučno.. u prvome planu. o svojim počecima i meĎama svoje ličnosti. sjećanje na stare krivnje i mučenje nad tuĎim bezizlaznostima. /. puši. Slika se stvara i predstavlja odjednom. odnosno nastojanju da se obuhvati prostorna i vremenska istovremenost dogaĎaja. Sve se u njemu raspada na “sastavne dijelove”. da . prosijed. ustreperen. to je u njemu rastao proces koji se negdje otkinuo na svoje svrhe i sada se već dulje vremena sve samo od sebe kreće u smjeru rastvaranja. uzrujan. s dubokim podočnjacima i gorućom cigaretom na usni. profesorice Benjak..Pisac često razbija kronološki tok dogaĎaja koji je i ovako već subjektivan.. neispavan. Kod Filipa se zapravo radi o “paklenom simultanizmu” dogaĎaja. on se počinje gubiti u mutnim slikama svoje ličnosti. analitičko raspadanje svega počelo da raste sve nemirnije. izvan svake sumnje pouzdanom garancijom da on to doista mjeri “sebe”? Po licu? Pa to se lice potpuno izmjenilo! Po kretnjama? Te njegove kretnje danas to su kretnje sasvim drugog čovjeka! /. gleda u kavanu jedan čovjek./ i sve je tako pogodbeno./ A tu. to su samo nekakve vanjske. sve će to biti ništa drugo nego odgovaranje na stara i davno pročitana pisma. a gadi mu se pušenje. odmah ispred sivog i mutnog stakla. “Ţivot se počeo u Filipu topiti na sastavne dijelove: u njemo je neprekidno rastvorno. plitke graĎanske mjere! Po čemu bi on mogao uvjeriti “sebe” s nekom izvjesnom.

sebi slične ţivotinje. Bestidna.” Pojavom Kyrialesa roman postaje i filozofski jer grk spominje filozofe poput Kanta i Platona te objašnjava njihova učenja. zlobna. Dalje Kyriales objašnjava aperioritete. a za liječnika se znade da treba biti objektivan. Istina je da Kyriales ponekad govori demonski. racionalizmom i čvrstom logikom sudova atomizirao i pretvorio u bezvrijedan pepeo Filipov idealizam i subjektivizam. razuman i racionalan. oblizuje se zadovoljno. u prirodi. majmunska zvijer! Najsmiješnjija meĎu ţivotinjskim vrstama. . glupa. sigurno je majmunska vrsta. gladne. No ne slaţem se sa Vašom tvrdnjom da je on “Dijabolički lik” jer on u toj kostanjevačkoj drami po sve slabiće i zbunjene dekadente odigrao presudnu ulogu i kako Vi kaţete “uzmorao je da razara sve Filipove zamisli. divlje. dok čovjek koji se preţderao da mu se od sitosti diţe utroba . promatrajući oko sebe druge. već je on svojim objektivizmom.. okrutniji naime od svake druge zvijeri. on je dermatolog i oringolog. čovjek je čovjeku čovjek. posterioritete. ali u svim tim njegovim tvrdnjama postoji pomalo karikirana istina: “Čovjek je ţivotinja u svojoj pojedinačnoj osamljenosti savršeno tuţna./ Ta zvijer je proţdrljivija od hijene jer hijena preţderana strvinom pokraj smrdljivog mesa moţe da zaspi. laţljiva. točnije logikom sudova. pa prije svega on je obrazovana osoba. on priča o oblicima spoznaje. i da sve Filipove tjelesne i duševne snage atomizira u prašinu i potpuno bezvrijedan pepeo. Kyriales ipak ponekad pretjeruje u svojim zaključcima i poredbama što mu moţda i daje negativne atribute.Filipove sumnje i zanose.” Kyriales nije “diabolički lik” kako ga Vi nazivate. odnosno liječnik. naprosto “isjeckao” Grk Kyriales sa čime sa ja i slaţem. gotovo deplasirana! U stadu ţiveći već prilično dugo.. moglo bi se reći. da mrvi njegove istine i zanose. Objašnjava Kantove kategorije vremena i prostora te se na kraju bavi i logikom. a koliko je majmun bliţi posrednom i logičnom ţivotu čovjeka? /. ali se njega zato ne smije smatrati demonskom ličnošću. pa čak i osvjedočenja da je slikati potrebno i moguće.još uvijek ţdere i.

/ On prisluškuje razgovorima uličnim već godinama i još nijednom ni jednog prolaznika nije čuo gdje bi govorio o slikarstvu.. u tjemenu. a slike su nezamišljive u svojoj savršenoj realizaciji bez zvukova i bez mirisa!” “Eto. u rukama. ja sam navršio četrdesetu godinu. i jastuci. njegov karakter. odakle su došla ta lica? /. razderan.” “Čitavo njegovo djetinstvo. i ne samo djetinstvo. a na kraju ove povijesti jednog slikara.Tko je Filip Latinovicz? . prolaze ulicama gradske gomile. tko mi je zapravo otac! Čitavog sam se svog djetinstva grizao nad tim pitanjem. odnosno pri dogovaranju na prethodno postavljeno pitanje potrebno je naznačiti odrednice Filipova stanja – neriješeno pitanje tko mu je otac: “Evo. mokar kao utopljenik utrčao u Bobočkinu sobu gdje je sve bilo krvavo: i posteljina.. stara vještica što diţe prašinu. sve što je bilo vaţno u njemu i u njegovom ţivotu. i njena svilena bluza.” . te činilo se kao da gleda”. nestaju u sumraku i slikarstvo im je potpuno suvišno. ozvolite pogledajte te svoje divne slike. Svi samo detalji i neki neizrecivo teţak. Čemu bi ovim ljudima bile potrebne slike? /.pitanje je koje se nameće već prilikom čitanja prvih stranica romana.. ugledamo njega koji je krvav. /. u mislima. blatan. “Oči su joj bile otvorene. Pri samom odreĎivanju Filipa.. neshvatljiv umor. moja mladost ostala je razorena zbog te tajne. rano jutro i umor u člancima prstiju. u svemu./ Na. nego i on sam. a još ni dan današnji ne znam.. cvrkut vrabaca.” “Slikati zvukove i mirise je nemoguće. i onda moralizirajte! Tko su ta lica.. sve je ostalo ozlijeĎeno od prvih gnjiloća u kojima je nestajao./ Tko je od tih tipova u toj paklenoj knjizi moj otac ?” “Sve sami detalji oko njega: razmočena kifla. gledajte te svoje slike.

a gospoda u svojim trulim kurjama. kao spas. degenerirana. Glembajevsku klanfarovsku sredinu upoznajemo preko neoimpresionističkog slikara Filipa Latinovicza. propadanje u blatu. karaktera. . U njihovoj obradi postoje razlike u stupnju pokvarenosti. u bijednoj krčmi prodajući svoja tijela. moto je romana. jednog doba na zalasku. spremna da izdahnu. do krvavog završetka. Svaki karakter predstavlja temu za sebe. ne dopušta mu da učini svoj fatalni potez. koje su mogle i postati nešto. od tihog monologa. Ovim “damama” pisac prilazi s najviše mrţnje. propadanje jedne epohe. Način na koji joj Krleţa prilazi veoma je rijedak i izuzetan. U literaturi ţene ili majke predstavljaju svetinje. sve teţe. Jedino tijelo i tjelesno čini ih ţenama. ali ih je ţivot izopačio i kao takve propadaju. Drugi tip ţene predstavljaju nesretne. Zaostalost. s najviše gaĎenja. prevarene djevojke. U gradaciji. Ţena u romanu zauzima posebno mjesto. To su laţne dame. njeno jadno stanje. Postoji u njima nešto osjećajno. U toj panpskoj baruštini postoje dva distantna svijeta. u sve snaţnijem rastu. ali su ih ljudi izigrali. prikazati sve njegove momente postojanja.“Povratak Filipa Latinovicza” predstavlja uski nastavak. Ono što je Leone doţivio u rasponu jedne noći Filip doţivljava korak po korak. snaţne orkestracije uspomena. slušao je prazne salonske razgovore. sa sumnjivom prošlošću. jednolikost ţivota. sa kerempuhovskim mentalitetom. produbljenje glembajevsko-klanfarovskog ţivota. a ispod maske se krije pokvarenost i grabeţljivost. jedva gmiţu. bezlično trajanje. u kulminaciji uţasa. Leone je prikazan u zadnjem stadiju. osnovni je problem ovog romana. Ţelio ga je produbiti. seljačka narodna masa. od njihove gospode doktora. Filip se kretao u moralno pokvarenom društvu. Pisac kao da muči svog junaka. gaţena i pljačkana “po svetom zakonu dragog Boga”. Čudno je zašto on slika toliko pokvarenih ţena. i one sada ţivotare na ulici. pa i one iz salonskog ţivota mogle bi biti lik za novi roman. tragični svaki na svoj način. kronično bolesna. postepeno. odbacili. kada progovara njegova otrovana krv. Zdrava. u trenutku njegovog kobnog akta. ništavilo. Realnost hrvatske provincije. Filip je još tragičniji lik. Krleţa kao da nije bio zadovoljan onim što je rekao Leonom Glembajem. Pisac kao da ruši njihov mit.

bez uporišta u svojoj umjetnosti. zapela je o ciglu. sva mokra i namočena. pun slame. a ništa se nije promijenilo uglavnom. kao ispunjenje odisejske potrebe da se lutalac vrati polazištu i da ostvari najveću radost čovjeka: da ugleda sivkastu zastavu dima nad vlastitim ognjištem i ponovo začuje davne zvuke djetinjstva. Simbolika povratka: Dramatična točka u kojoj roman počinje jest superiorno odabrana koincidencija meĎusobno suprotstavljenih junakovih nemira: povratak fizički i povratak psihički. neobičnim stravama i groznicama ispretrzanog djetinjstva. to uporno pruţanje ruku za osloncem i lutanje pogleda za putokazom ljudska drama najvišeg napona. nemirnog. to je osnovna obaveza i formula ove knjige. nepoznato. u kome je gnjila zelenkastomasna voda puna slame i pahuljice od ţivadi.“ Napisati takvu povijest. bar ga je junak ostvario u toj namjeri: Filip je negdje u dalekoj mladosti ostao na ulici. Povratak je i zamišljen tako. ali je ta njegova kriza. ta se teţnja pokazuje kao jalova himera: bez uporišta u svojoj prošlosti. Filip u početku ne uspijeva ostvariti ni jedan dodir. uza zid pokraj prvog prozora i preko ţljebastog kanala. Sagnuo se Filip da podigne svoju malu brodolomnu dječju ladicu iz smrdljive lokve nad kojom je toliko sati prosanjao o dalekim moreplovcima. odnosno u kojoj se povratkom zatekao). neke proplanke na kojima se moţe predahnuti. dugo. oćutjeti negdje čvrsto tlo pod nogama. tajnovito dječje u nama leţi duboko pokopano u tmini naših vlastitih frojdovskih kompleksa. i u isto vrijeme duboka svijest o tome kako bi zapravo trebalo slikati. u krajnjoj liniji. Zagledao se Filip u taj kanal pod drvenim mostićem. duboko problematično. potraga za izgubljenim vremenom i za svjeţinom prvih emocija (koje preteţno i nisu emocije nego psihičke traume). od plota do zida. a to dalje. i to bolećivo sjećanje i skoro perverzno boravljenje u prostorima mrtvog djetinjstva jedan je od jakih nagona za usporavanjem brze prolaznosti svega našega u nama. Toj romantičnoj potrebi prinosi Filip ţrtvu u času povratka: “osjetiti se doma”. ni jednu komunikaciju. ta draga dječja pustolovna korablja.” Iz perspektive Povratak Filipa Latinovicza izgleda kao prustovsko-rilkeovska scena: “Kleči Filip u polumraku i potpuno je sam u sebi. neobičan moment sumnje u vlastitu ličnost i u vlastite stvaralačke sposobnosti. Rilke je napisao: “To sublimno. uroniti u simbole koji su i naši i opći (ili bar širi od naših ličnih). Stoga je taj povratak zamišljen kao predah. . ali mu se to već u isti tren učinilo preglupim: tako je stao pred trafikantičin prozor i zagledavši se u one mrlje na musavom staklu ostao je nepomično. prikazati je u vidu ispovijedi jedne posebne senzibilnosti koja nije literarna nego je prije svega likovna.Djetinjstvo O djetinjstvu su govorili i Proust i Rilke. smeća i pahuljica od ţivadi. pred potonućem. povijest jednog razdrtog. smislom ispunjen. samo se izvana čuju koraci prolaznika od duda do plota. aktivan proces. te otada ţivi na ulici već mnogo godina. to je čeţnja Filipova. za junaka ovog povratka znači: kako bi trebalo poţivjeti pa da ţivot bude cjelovit. Problem romana: Teţnja njegova da u vlastitoj prošlosti naĎe neka uporišta. bez uporišta u svojoj okolini (i onoj koju je ostavio i ovoj u koju se vratio. a jedna mala ladica od novinskog papira. čvrste točke sa kojih se moţe krenuti dalje.

Tako se čitava ova knjiga temelji upravo na čudesnim svojstvima pojedinih riječi. zvukova: “Ogenj!” ta stara.a upravo je u njoj potrebno gledati osnovni problem romana. ali u taj tren osjetio je neobično jako neku subjektivnu elementarnu pripadnost toj podlozi: osjetio se doma. zlatno tele. kretanja. u skladu s jezičnom podlogom o kojoj je riječ. još ranije. ukorijenjeno je. Ţivot treba da se arhitektonski gradi iz dana u dan. samo da je podloga! Podlogu treba sebi stvoriti u ţivotu!” . mirisa. sve ima tri dimenzije. doktor Walter iz novele “In extremis”: “. da u nama probude i ponovo razvihore čitave bujice uspomena i susprezanih nagona. zvukova. Ne »kod kuće« nego doma. za podlogom. mirisa. da se smiri. sve stoji na nečem. kretanja. Ţiveći tako čovjek bi sam mogao postati trodimenzionalan: vratiti se natrag do Euklida. doktor Walter osjetio je u sebi silnu potrebu da se ogrebe i očisti od svih svojih neizvjesnosti. razviti se natrag do stvarnog dodirivanja tvari i sam se pretvoriti u tvar! To je smisao Filipovih traganja za izgubljenim vremenom. Da stane izvan svega toga van. dogma. drugi jedan Krleţin junak. po nekom odreĎenom nacrtu. neka bude taj plan što mu drago.. djetinjstvom i stvarnošću. formula. Da samoga sebe vagne. sve ima svoju podlogu. Takvu istu podlogu traţio je. sveto pismo paragraf. Knjiga sastavljena od čudesnih svojstava riječi. Smisao traganja za izgubljenim vremenom: Sve je lapidarno. Neka bude taj nacrt fraza. zaboravljena riječ probudila je u Filipu jaki osjećaj panonske podloge.. pa čak i snova. On ni sam nije znao zašto. evidentna laţ.

prave ţenske bokove kojih linije prelazeći u okrugli but podsjećaju uvijek u profilu na ne znam koji gipki i zavodljivi oblik zmije i zloduha. ili. vrati natrag. infernalne tajne njegovih davnih.Znaĉenje rijeĉi “frajla”: U Filipovoj ustreptaloj mašti odreĎene riječi bude virove uspomena. ta superiorna likovna tema ţenskog trbuha. ta sugestivna. koloristička i zvučna. besanih dječačkih nemira.” . zazveketala kad bi se ona uhvatila za drvo od kreveta. i konačno. znoj od kojega je njena koţa bila vlaţna. ta njegova teţnja da se još kao dječak “zablati” do kraja i time zapravo otkupi i objasni sam sebi. njen trbuh od sedefa s udubljenim pupkom. to sablasno. čak simbol čulne ljubavne iskrenosti. koje su tako prepletene da nisu vezane samo kauzalno nego se i ostvaruju simultano. Njemu je javna ţena izvor patetične ljubavne strasti. da se pokaţe brutalna prisutnost. ritmičko navraćanje uţasne tematske riječi frajle. Usporedba Filipovog i Flaubertovog posjeta bludnici: Flaubertov doţivljaj: Konzumiran susret s bludnicom. Vidio sam otkrite njene grudi. njen gipki i grčeviti trbuh. Dovoljno je da kočijaš Joţa Podravec lukavo namigne Filipu i upozori ga kraj javne kuće da »frajle još sigurno spavaju!« pa da se u njemu pokrene kotač uspomena: Kakva sablasna riječ: frajle! A ipak! Koliko je dubokih tajna pokopano u toj tako vulgarnoj riječi koju panonski foringaši izgovaraju skupljajući kod toga pljuvačku pod jezikom od gaĎenja i moralnoga prezira! Dovoljno je da se ta riječ začuje pa da se vrijeme zaustavi. zapravo) nejasne i mutne situacije. “Tek kad je legla pokraj mene. a narukvica je od jantara. sav sjaj svog mesa. zapravo je čista romantika. pa stravičan bijeg sa srebrom forinte u ušima . To kako se Filip nekad davno kao šesnaestogodišnjak zaputio “frajlama”. još točnije. tako mekan da u nj zagnjuriš glavu kao u uzglavlje od tople svile. ta njegova teţnja za oslobaĎanjem od vlastite (majčine. činio ju je svjeţom i ljepljivom. Imala je divne bokove. koju je nosila na desnoj ruci. slika njegova “segmentalnog odgoja”. poetski ostvaren u njegovu “Novembru” (jednom od najljepših tekstova Flaubertovih). izloţila je pred mojim očima s ponosom kurtizane.sve to nije samo izvrsna literatura nego i jedna od ključnih situacija ove drame. društveni problem on u njoj ne vidi. u noći su njene oči sjale upravo strašno. istovremenost “sadašnjosti” i “prošlosti”. tvrde i uvijek napete kao od nekog uzburkanog romorenja. a u stvari sve dublje upadanje u nju.

nestvarno i sladunjavo kao tijelo Ingresovih odaliska. naduveno i prijesno. leţala je ţena. kiselkastom slapu mirisa. . Tu obasjana snopom svjetlosti što je padala kroz maleni kolut na prozornoj ploči. Kod Flauberta sve je to svijetlo i čisto. da je taj trbuh ogroman. ogroman i sasvim bijel kao svjeţi hljeb kada leţi na pekarskoj lopati. čim hoće boji da dade samo ono što je njeno. da je “ponizi” na njenu ulogu u stvarnosti. kao prijesan hljeb na pekarskoj lopati. pelargonije na prozorskoj dasci i razglednice na stijenama. to je bila jedina slika što mu je ostala u pameti sasvim ţivo i neizbrisivo. odvratna mora jednoga djetinjstva. odnosno tematika ove knjige. time je narušio slikarsku viziju svijeta: no u tome i jest njegova kriza. Filipu je javna ţena gruba društvena istina i. naduven.Filipov doţivljaj: Umjesto romantike prikazana je čitava jedna ljudska tragika. Narušena slikarska vizija svijeta: I upravo tu gdje misli da proširuje dijapozon doţivljavanja i da pojača “govor” svojih slika. “U vlaţnom. Filip je kod škurog osvjetljenja otvorenih vrata vidio samo lavore. da ima pupak. a iz neprozirne tmine pozvao ga je nečiji glas da pristupi bliţe k postelji. Samo to. poslije punog sunčanog ljetnjeg sjaja kao oslijepljen.” I slikarski je izraţena razlika izmeĎu ova dva dogaĎaja. tapajući u potpunoj tmini. mekan. naslone stolica s prebačenim ţenskim haljinama. a kod Krleţe je sve trulo. tu Filip ujedno odaje tajnu svojih kriza: jer onog časa kad sumnja da je boja kadra izraziti sve što nije boja. a trbuh joj je bio raskriven. u isto vrijeme.

sukob izmedu ideala i stvarnosti. Kompozicija je kronološka tj. U ovom odlomku pisac nas uvodi u radnju. Don Quijote je u toku stvaranja prerastao piščeve intencije i postao djelom općeljudske vrijednosti. Cijelo djelo je pisano u raznim pripovijetkama. tj. u kojem u likovima don Quijota i Sancha Panze oţivljuju dvije razne Španjolske. optimizam i duboki humanizam koji izbijaju iz tragične figure viteza tuţnog lika. stvorili su od Don Quijta ne samo jedno od najvrijednijih već i jedno od najpoznatijih i najčitanijih djela svjetske knjiţevnosti. Ima opisivanja i pripovijedanja uz koje se pojavljuje i dijalog. Plastično ocrtani likovi. Previše je čitao viteške romane i ţivio je u mašti.O djelu: Zamišljen kao satira na preţivjele. stilska iznijansiranost izraza. jezik i tehnika pisanja: Ovo djelo je pisano jednostavno. Kompozicija djela: Ovo djelo napisano je kao roman. . jednostavan. ali u to doba još popularne viteške romane. Podijeljeno je na knjige koje se dijele na glave. Uz to bio je i vrlo nespretan. epiteta i metafora. zdravi topao humor kojim je proţeto cijelo djelo i koji nezadrţivo nasmijava i današnjeg čitaoca. Bio je ţeljan akcije i išao je u potragu za njom. Ovo djelo upozorenje je čovjeku da ne moţe pobjeći od svarnosti. piše in medias res tehnikom pisanja. Vrlo je ponosan na to i vjerno sluţi svog gospodara. Dok mu je bilo dosadno on je mislio na nju. Njegova velika ljubav bila je seljanka kojoj je dao ime Dulcinea. teče svojim tijekom. Sancho Panza On je Don Quijotov štitonoša. Analiza likova: Don Quijote Glavni lik u ovom djelu. Od svega toga on ima koristi i prati don Quijota kako bi se obogatio od plijena. dvije povijesne epohe i dvije vječne dileme čovječanstva . U djelu ima i usporedbi. Stil.

Oduševljavali su ga Turgenjevi “Lovčevi zapisi”.JOSIP KOZARAC: TENA Bilješke o piscu: RoĎen je u Vinkovcima. . crticu Slavnoska šuma i romane Mrtvi kapitali i MeĎu svjetlom i tminom. Jedino što je radio jest to što je bio svinjar dok se zadruga nije raspala. Njegovo stvaralaštvo je vezano uz rodnu Slavoniju. Kao šumar sluţbovao je u Vinkovcima i još nekim slavonskim selima.Stranim vojskama Kratki sadrţaj: Sa šesnaest godina bila je vrlo vitka i mršava. pa se Jozo okrene Ivki. uda za Jozu Matijevića. Kad Tena navrši osamnaestu. Maruška je bila bijesna jer je njezin ĐorĎe odlazio Teni. Napisao je Pripovijetke. Otac Tenin je bio veliki neradnik. a Jozu uzme da je brani. okrene Leonu. Tena. Objavljivao je i stručne članke. a lijepa Tena koja se u meĎuvremenu proljepšala napusti Jozu radi vodnika Jaroslava. pa se tuţna. pjesnik rada i oštar kritičar malograĎanskog mentaliteta. Josip Kozarac piše o: . ali se kasnije zaljubila u sjaj i bogatstvo njegova doma. najveći uspjeh postiţe u prozi (u romanima i pripovijetkama). Oţeni se Tenom i podigne novu kuću. Ti muškarci su bili Jozo i ĐorĎe. nakon proljepšavanja bila uobraţena i smatrala se lijepom (divila se sama sebi). Jaroslav se vrati iz rata (bez ruke) i kupi kuću i zemljište što je bilo Tenin otac zapio i zaduţio. pa joj pokloni haljinu koju je nosila ţena koja je imala kozice. mati nju. Pisac je slavnoske zemlje i šume. Svidje joj se i ĐorĎe. ciganin. Bio je poseban ljubitelj starogrčkih pjesnika i filozofa. Oprava. Tena je do prije bolesti. a kojem on nije bio otac. Uskoro mati umre.Odnosu prema strancima i stranom kapitalu . g. Stekao naobrazbu iz gospodarstva i šumarstva u Beču. a mati joj je bila boleţljiva i nadala se da će svoju kći udati. Isprva ga je izbjegavala. već svima. Umire u Koprivnici 1906. pa kad se Leon morao vratiti u Podravinu uzme za ljubavnika njega pošto je nije imao tko uzdrţavati. Započinje kao pjesnik. pošto Tena nije pokazivala interesa ni za koga. Priče djeda Nike. To Tenu poruţni.Gospodarskim odnosima u Slavoniji . a ĐorĎe svojoj Maruški i sinu kojeg mu je Maruška rodila. njezin odgoj pomalo nestaje i počinje razmišljati o uzimanju oţenjenih muškaraca za ljubavnike da bi je uzdrţavali. Uskoro je on morao otići u boj. Ţivio je na Augustovu dvoru koji ga je i nagovorio da napiše Eneidu. Iako je bila dobro odgojena. PUBLIJE VERGILIJE MARON: ENEIDA Bilješke o piscu: Vergilije je bio najistaknutiji rimski pjesnik Augustova doba. pa onda moţe u miru umrijeti. Tri ljubavi. Tako pobije Teninu tezu da ona ne pripada samo jednom muškom. Leon simbolizira ulazak bankarskog kapitala u Hrvatsku (Leon je bio podrijetlom Ţidov). zastupniku jedne pariške tvrtke. što kasnije i napravi. u nadi da će ga zaobraviti.

u kojem je proslavio rad Julijevaca kojima pripada i car August. Dojam o djelu: Eneida kao ep je u biti zapravo Ilijada i Odiseja. uništava Eneji brodove i on dolazi u Kartagu na dvor kraljice Didone. on je u prvom redu oruĎe sudbine koja mu je naredila da udari temelje budućoj veličini Rima. borbi s kraljem Turnom i njegovom smrti. U prvom pjevanju prikazan je Enejin put u Italiju i nezgode koje mu prireĎuje boţica Junona. neviteški napušta. Jezik. utkavši u epsku radnju dramske zaplete i produbljene slike osjećaja. po Junoninoj ţelji. a jezik je vrlo jednostavan i jasan. kroz koji ga vodi Sibila. Analiza likova: Eneja Razlikuje se od Homerovih junaka koji djeluju uglavnom spontano. Vergilijeva je izvornost osebujna. Eneja je prikazan kao praotac rimskog naroda. Vrsta djela: Junački ep Kratki sadrţaj: Poslije propasti Troje Eneja se spašava i sa svojim sinom Askanijem otplovi u Italiju sa ţeljom da na ušću Tibera osnuje novo carstvo. Bog vjetrova. U četvrtom pjevanju prikazana je ljubav izmeĎu Didone i Eneje. ljubav Eneje i Didone. Didona Pametna i lijepa kraljica Kartage koja se zaljubljuje u Eneju nakon njegova dolaska u Kartagu. Vergilije je svoj epski spjev obogatio ljubavnom pričom. U petom i šestom pjevanju prikazan je Enejin bijeg prema Siciliji i silazak u donji svijet. a on je. Ep se sastoji os 9 896 heksametra. Vergilije je snaţno utjecao na mnoge europske pisce. unatoč svim njenim dobročinstvima. Ovaj ep je spjevan po uzoru na Ilijadu i Odiseju. koja završava tragično. stil i kompozicija djela: Vergilije je Homerovim stilom i tehnikom kompozicije obradio legendu o Trojancu Eneji kao osnivaču Rima i tako stvorio rimski nacionalni ep. Od sedmog do dvanaestog pjevanja razvija se priča o Enejinom dolasku na obale Tibera. Spjevan je u dvanaest pjevanja u kojim se prvih šest pjevanja odnosi na Enejina putovanja koja moţemo usporediti i sa Homerovom Odisejom. dok drugi dio epa pjeva o ratovima te je napisan po uzoru na Ilijadu. a neizravno i kao Augustov praotac. te je Eneida pravi roman u stihovima kojeg krase razne usporedbe. . stanovita jasnoća i posebni likovi s jedinstvenim osobinama. osobito su izvorni njegovi opisi oluja. Kraljica Didona primila ga je kao brodolomca u svoj grad.junački ep u 12 pjevanja i ukupno 9896 heksametara. U drugom i trećem pjevanju Eneja pripovijeda svoje doţivljaje. Time se nekako mogu opravdati neki njegovi postupci koji bi inače bili za osudu. Ipak. Zbog svih tih elemenata Eneida me se duboko dojmila te je smatram za jedan od najboljih epova.

Didona ne mogavši zadrţati Eneju baci na njega kletvu i oduzme si ţivot spaleći se na lomači. Lutajući morem doţivo je mnoge nedaće koje mu je prireĎivala boţica Junona razbivši mu brodovlje uz pomoć boga vjetrova. a u drugih šest pjevanja opisuje ratovanja Eneje na italskom tlu /Ilijada/ Glavni motiv: Osnivanje nove drţave odnosno Rima Likovi bogova: Jupiter /Zeus/ . TakoĎer je spomenuo i Hektora s kojim se susreo u snu i njegov savjet da napusti Troju i s preţivjelim Trojancima potraţi novu domovinu.Atena. Mjesto radnje: Kartaga i Italija Tema: Enejina lutanja nakon pada Troje i ratovanja po dolasku u Lacij radi osnivanja nove drţave. Na gozbi koju je pripremila Didona Eneja je s bolom pričao o desetogodišnjem ratu i padu Troje. Iskrcavši se na Italsko tlo Eneja i Trojanci ratuju sa italskim narodom a najveći mu je neprijatelj kralj Turn jer mu je Eneja oteo zaručnicu. Borbe traju do smrti kralja Turna.Boginja ljepote.Vrhovni bog Junona /Hera/ . Prethodno neka posjeti podzemni svijet gdje se je susreo s ocem i Didonom koja mu nije oprostila što ju je napustio. Pjesniĉki uzor: Homer odnosno Ilijada i Odiseja Kompozicija djela: U prvih šest pjevanja opisuje lutanja Eneje /Odiseja/. a trojanske ţene umorne od lutanja spališe većinu trojanskih brodova. Spas je našao na dvoru kartaške kraljice Didone koja je veoma gostoljubivo primila Eneju i Trojance.PUBLIJE VERGILIJE MARON: ENEIDA Kratki sadrţaj: Trojanski junak Eneja nakon pada Troje sedam je godina lutao po moru traţeći novu domovinu koju mu je odredila sudbina odnosno bogovi.Bog mora. boginja znanosti i umjetnosti Neptun /Posejdon/ .Ţena i sestra Jupiterova.Glasnik bogova . Na godišnjicu smrti Eneji se u snu javlja otac i nareĎuje da krene put Italije samo sa ljudima sposobnim za ratovanje jer ga tamo očekuju duge i teške borbe. Vrsta spjeva i znaĉaj: Junački ep značajan po tome što je to prvi pravi rimski nacionalni ep. Eneju je oluja bacila na obale Sicilije gdje ga je primio kralj Akest. kći Jupiterova. staje na stranu Eneje i Trojanaca nakon što Junona uzburka more jer ne dopušta da itko remeti vode. majka Eneje Minerva /Palada/ . ţeli propast Eneji i Troji Venera /Afrodita/ . kojeg do tada rimska knjiţevnost nije imala i koji se do romantizma cijenio kao najviši uzor epskog pjesništva uopće. to su njegovi poslovi Merkur /Hermes/ . IzmeĎu lijepe Didone i Eneje raĎa se ljubav koju je prekinuo Jupiter naloţivši Eneji preko svog glasnika Merkurija da krene u Italiju jer to od njega traţi sudbina.

Prema Didoni ispao je nepošteno jer ju je kradomice napustio. iako ga je ona primila kao brodolomca i obasipala ga dobročinstvima. strasti i ljubavi prema Eneji. jer sprema neku novu prijevaru. Eneja Hrabar. njegovu smrt . Didona Lijepa. Cijeli ep pisan je po uzoru na Ilijadu i Odiseju. U epu je potresno prikazana smrt trojanskog kralja Prijama kojeg je na veoma okrutan način ubio Ahilejev sin Pir prethodno ubivši mu sina. pametna. a znači da se neprijatelju ne moţe vjerovati ni kada se ponaša kao prijatelj. srušiše zidine Troje i unesoše konja. ali kako je odbijala njegovu ljubav kaznio ju je time da njezinim proročanstvima nitko nije vjerovao što je odredilo sudbinu Troje. Sinon Lukav i laţljiv Ahejac koji je dobrom glumom uvjerio Trojance da konj nije varka. naročito Jupitera. Laţljivi Sinon noću je pustio Ahejce iz konja koji pobiše Trojance i osvoje Troju. patnji trojanskog naroda i propasti Troje te spreman povesti Trojance u novu domovinu. ''Trojanci. Nakon strašne smrti Laokoonta i njegovih sinova Trojanci se uplašiše shvativši smrt kao kaznu. pametniji i mudriji od ostalih. kakvi su da su. Hektorova sjena potakla je Eneju da napusti Troju i da potraţi novu domovinu.'' . Enejin lik prema drugima: Briţan sin.pretpostavlja se da se utopio u rijeci Numiciji. koji je odredio njegovu sudbinu osnivača Rima i iako voli Didonu odlučan je vršiti volju bogova. otac i muţ tuţan zbog smrti ţene Kreuze. Poštuje i sluša bogove. pravedan. . dobar. patnjama. Kompozicija epa je takva da se u drugih šest pjevanja govori o borbama Eneje na Italskom tlu. ja strepim od danajskih sviju darova. već da ga Ahejci napraviše za uzvrat otetom kipu boţice Palade /Minerva/ koji se nalazio u Troji. dobra ponosna kraljica Kartage bori se s osjećajem duţnosti. Kasandra Prijamova kćer u koju je bio zaljubljen Apolon i koji ju je učinio proročicom. jer Eneja kao i Odisej priča o stradanjima. duţnost stavlja ispred osjećaja.Izreka koja se i danas upotrebljava. Svojom kletvom Didona ističe borbe koje će Eneja voditi sa Italskim prastanovnicima. te za uvredu bogova i tim konjem ţele okajati svoj zločin. odvajanje od sina. nepovjerljiv. doţivljajima nakon trojanskog rata.Analiza likova: Laokont Domišljat. i u pripovjedačkom smislu. TakoĎer je rekao Trojancima da će Troju i njihovog kralja Prijama snaći veliko zlo ukoliko odbiju darovanog konja. ljubav pobjeĎuje i to dovodi do tragedije. a u posljednim stihovima govori od borbi Rima i Kartage pod vodstvom Hanibala. o prezrite konja.

lijepa.u njemu su duše koje će nakon čišćenja biti ponovo utjelovljene Ljudi najčešće ne upravljaju svojim strastima. Silvije Strahimir Kranj~evi} najsna`niji je hrvatski pjesnik do prvoga svjetskoga rata. osjećaja krivnje što je podlegla strastima. Napustio je studij teologije i sve}eni~ko zvanje te je radio kao nastavnik i ravnatelj srednje trgova~ke {kole u Bosni. ure|ivao je u Sarajevu ~asopis Nada(1895-1903). izgubljenog dobrog glasa. Autor:Tvrtko ^ubeli} 2. Podzemni svijet se sastoji od tri kruga: Tartara . pametna i dobra kraljica Kartage ali puna gnjeva zbog odlaska Eneja. nego u pjesmama iznosi potresno ono {to ti{ti i mu~i njegovo vrijeme. Djela: Bugarkinje (1885) Izabrane pjesme(1898) Trzaji (1902) Pjesme (1908) Pjesni~ka proza (1912) Sabrana djela: Djela. I-IV (1993-1934) Podatke prona.Enejino ţivotno načelo je da je sve u boţjim rukama i da ono odreĎuju sudbinu pojedinca.pakao u kojem su zločinci vječno izloţeni mukama Elizija . Duše koje nisu imale zemaljski pokop bile su osuĎene na vječno lutanje. Haron je bio prevoznik duša u podzemnom svijetu preko rijeke Stiks gdje bi one našle mir ali samo ako je tijelo bilo zemaljski sahranjeno. Zagreb 1972. on ne tima~i teoretski svoj umjetni~ki credo. Poezija .raj u kojem vlada vječno blaţenstvo Čistilišta . kad bi on odlučivao nikada ne bi napustio Troju.ao u : “Knji`evni leksikon”. Didona. Eneja je Didonu ostavio jer on sam ne odlučuje o svojoj sudbini. Sura|ivao je s glavnim knji`evnim ~asopisima. a Didona se ubila zbog ljubavi prema Eneji jer je izgubila dobar glas a prezreli su je susjedi i sami Tirci. već su mu sudbinu odredili bogovi kao osnivača Rima.a pored pjesama pi{e manje informativne i kriti~ke ~lanke. U ţivot svakog pojedinca nuţno je da sam odlučuje o svojoj sudbini. što je u konačnici postala i Didona iako je svojevoljno izabrala smrt. On ne izdaje program. Kranj~evi} je jedan od rijetkih na{ih pjesnika koji je duboko osjetio osnovne probleme svoga naroda i suvremena dru{tvena kretanja te je o njima pjevao neposredno i spontano u svojim pjesmama kao o svojim osobnim pitanjima. odlučila je oduzeti si ţivot. a Didona smatra da svojim postupcima i djelima sami odreĎujemo svoju sudbinu. već postaju ţrtve strasti.

Tematika Kranj~evi}eve poezije veoma je op{irna. ali bez romanti~kog patosa i programatskog pozerstva. nade.. a to dokazuje i reakcije crkvenih kriti~ara na neka njegova djela. Prvo se javlja Kranj~evi} rodoljubni pjesnik.ljubavi i patnji u njegovim pjesmama nailazimo na slike iz biblije kao {to je pjesma. strasno prokljinje i sebe i svijet. Kranj~evi} kao pjesnik poznat je bio po svom pesimizmu o kojem su govorili mnogi. Razvitak Kranj~evi}eve poezije mo`e se razviti u nekoliko stupnjeva i razdoblja. Me|utim u tu zemlju nije u{ao. Sve pepeo gledam svud. crna .titi. U radniku je Kranj~evi} pronalazio jamstvo bolje budu}nosti ~ovje~anstva. Osim {to je pisao o radni{tvu.. pisao je o svemu. I bez obzira na razvoj i napredovanje jedno je u Kranj~evi}u ostalo isto. potpuno nov i impresivan poetski na~in. On zasno je cvije}e I zapunio grud.” Kranj~evisigurno nije spadao u one pasivne ljude. U svojim pjesmama pjesnik je naj~e{}e iznosio osje}aje patnje uz koju se gotovo uvijek javljala magi~na `elja ljubavi. vo|a i zakonodavac starih @idova. nigdje to~ke svijetla. To katkad cvili srce. zaokru`uje ga filozofijskim i kozmi~kim problemima svoga doba. “Ni mislit mi se ne-e.pravdi. U svojim pjesmama iznosio je svoja razmi{ljanja koja su ~esto bila sumorna. ali uvijek na svoj osobni.Silvije Strahimir Kranj~evi} svoj umjetni~i svijet otvara nacionalnim temama iz pro{losti i iz neposrednog zbivanja. pro{iruje ga dubljom dru{tvenom i op}e~ovje~anskom tematikom. zatim Kranj~evi} buntovnik. . Mojsije je bio biblijski prorok. revolucionarnih perspektiva i tuma~ nekih osnovnih ~ovjekovih preokupacija. Pesimizam je za Kranj~evi}a vrlo bitan jer je ba{ zahvaljuju}i svom pesimizmu ostvario najbolja djela i u svezi toga jednom je rekao : “ Ja odvajam pesimizam ~ovjeka koji osje-aju-i se uvre|enim.” Kranj~evi}ev pesimizam najvi{e se isti}e u njegovim posljednjim dvijema zbirkama “Trzaji” i “Pjesme”. te Kranj~evi} pjesnik kozmi~kog polo`aja ~ovjeka. bogatijim jezikom i svestranijim pjesni~kim izrazom. taj oblik pesimizma odvajam od beznadne pot~injenosti mu~enjima duha i tijela. On je najizrazitiji hrvatski nacionalni pjesnik. Kranj~evi} je kao osoba vrlo po{tivao pravdu i rad i stoga nije ~udno {to je mnogo pisao o radni{tvu i pravdi. Izveo je narod iz Egipatskog ropstva i doveo ga u obe}anu zemlju Hanaan. tmurna. koja su toliko obilna u na.ta. neuspjelim tra`enjima harmonije u svijetu i samome sebi. A ruga mu se um. A preko njega strujne Kadikad ~udan {um. a to je stav prema bijednima: “Te on je ustao sa trula le`i.em svijetu i koja treba uni. Kranj}evi} je preuzeo mitive I likove iz Biblije Mojsije u kojoj pjesnik prikazuje Mojsijevu propast zbog nepromi{ljenosti. pjesnik {irih.

Kre}e od Krista. smolom. I sad sa Kremlja ba{ u rusku gleda no}.” Zvijezda predstavlja savr{enstvo. ona je ustvari misao svijeta. O.1906. jalovinom. samo srce za njom klepti.. ~ovje~anstva u usporedbi sa svemirom.On . besmrtnost.za oblacima negdje trepti. Ne vidje je smrtno oko.ideja je vje~na.) Jedna od najboljih Kranj~evi-evih pjesama zasigurno je pjesma “Misao svijeta” koju je pjesnik napisao 1896. Starim gvo`|em i jo{ nekim izmetninom. U nastavku pjesme pjesnik poziva se na povijesne epohe koriste}i se simbolima koji odre|uju svaku epohu. .. Recite mi gdje je ona tajna zvijezda variona?” Pjesnik nastavlja pjesmu pozivaju}i se na Staru Gr~ku i Rim. U po~etku pjesme Kranj~evi} spominje zvijezdu koja negdje trepti i koju samo srce sluti. Adamovo te`i pleme k njoj krvlju i suzama. U pjesmi Misao svijeta pjesnik iznosi motiv ~oje~anstva. “Sveta ba. siroma{an sloj dru{tva.to Getsemantska..prezren. lojom.. sama. Srece samo zvijezdu sluti . predstavlja ostvarenja svih `elja. uzimaju}u kao simbol Getsematsku ba{tu gdje je po~ela Kristova muka i potok Kedeon gdje je po bibliji Krist provodio posljednje trenutke prije uhi~enja. rop~e uzaludno.. beskrjnim prostranstvom.. “Smrdilo im ~elo uljem. ili la`e ovo doba.. “Ima vje~na zvijezda zlatna . “ U drugom djelu pjesme Kranj~evi} spominje radni~ku klasu.” (Vizija. sveta vodo od Kedeona. a ako simbole uzima Akropolu i Kapitol da bi zavr{io sa franciskom revolucijom ~ije je simbol giljotina.~udno.~udno. nekud ~udno. Na kraju prvog djela pjesme Kranj~evi} izri~e misao kojom iskazuje zasljepljenost ~ovje~anstva: “Il su la`ni ideali.

te{ki. pusti! Pa su krili onu zvijezdu . preko neba noktom manu. Obla~ine s neba zgna ko hartiju tan . najvio motive koje je kasnije vje.to unio u pjesmu “Moj Dom”. poput Utjehe i Pla-e pravde. Ve} je prije pjesnik u nekom svojim pjesmama. I brda joj i dol. vi zvijezde udivljene. I. Pjesnik ovom pjesmomIskazuje svoju ljubav prema domovini. tek u srcu je nosim.gutam svoju bol!” On je nosi u svom srcu i ponosan je na nju: “O gledajte ju divnu.Upravo u tom drugom djelu dolazi do izra`aja pjesnikov odnos prema radni{tvu i radu. ljep{eg dana...tanaem! A oblaci to su bili osni. Gdje raj da ovaj prostrem. Sa zemljice vjkovi ih isparili mu~ni.” Misao svijeta (1896) Krajn~evi} radnike po{tuje i vjeruje da }e oni promjeniti svijet i upravo ovom pjesmom sam daje doprinos za bolje sutra. . ljubav koja ga boli i koju sakriva u srcu: “Ja domovinu imam. a i njegova nada da }e proletarijat pobijediti: “Nasmija se ~udni junak i sva zemlja porumenje Takva rumen tele se vidi kad se smje{i zora rana. Di`e desnu junak dobar. Najzna~ajnija Kranj~evi}eva rodoljubna pjesma je zasigurno pjesma “Moj Dom” koja se ujedno smatra jedna od najboljih Kranj~evi}evih pjesama uop}e. ledni.to je ljudsko srce sluti. Pa nvijesta milim stidom osvit novog. uzalud svijet prosim. gusti.

naro~ito u kni`evnosti ilirizma.” Svi ovi stihovi dokazuju Kranj~evi}evu ljubav prema domovini i snagu stihova i snagu stihova kroz koje je on tu svoju ljubav izrekao. Mihanovi} pro{lost svoje domovine slavi stihovima: ”Oj juna~ka zemljo mila Stare slave djedovino. moj je dom!” Prije Kranj~evi}a pisane su tako|er rodoljubne pjesme. planine i nebo : “Mila. Svih pradjedova prah. EDGAR ALLAN POE: . Dok Mihanovi} slavi hrvatske ravnice. Najpoznatija pjesma tog razdoblja je “Hrvatska domovina” Antuna Mihanovi-a. Nepoga`ene gore i {aren .|ulistane I morske vile dah” Daljnim uspore|ivanjem Mihanovi}eve Hrvatske domovine i Kranj~evi}eva Doma pronalazimo razlike u opisivanju krajolika.” Za razliku od Mihanovi}a Kranj~evi} hrvatsku povijest prikazuje ovako: “I kralje iznijeh njene i velike joj bane. vedro ~elo” Kranj~evi} opisuje jedro koje nad {umom strmi pjenu i cvjetno kopno i veliko more koje mu posve}uje grud.umnu strmi pjenu U pola mora . kuda si planina Vedro nebo.To moj je. cvjetno kopno ovo i veliko joj more Posve-uje mi grud. kuda si nam ravna Mila.ir!” “Sve. “I jedro gdje joj bojno nad .

Priče groteske i arabeske. Suze sina razmetnoga (1621. Vijeća umoljenih (senat) i Malog vijeća (vlada). i to kao član Velikog vijeća. – 1638. West Point. Na taj dan se slavi sloboda jednim pradavnim običajem kojim se najljepša pastirica . Obavljao je različite duţnosti u drţavnoj upravi. čovjek digne sjekiru na mačka. IVAN GUNDULIĆ: DUBRAVKA Bilješke o piscu: Ivan Gundulić. godine u Dubrovniku. i. Poe se bavio kritikom.pastirska drama. te Gavran i druge pjesme. meĎu kojim i crnog mačka Plutona. ali ih nije dovršio. koji je od rane mladosti privrţen ţivotinjama. Umro je 1849. te ih je uvijek drţao u kući. Arhur Gordon Pim. čovjek koji je naglo postao siromašan i razdraţljiv. Ne mogu reći niti da ga krivim niti da ga opravdavam. Te noći bukne mu vatra u kući i jedva se sa ţenom spasi. u Dubrovniku. Njegova druga velika djela su: Zvona. Kratki sadrţaj: Radnje ovog djela dogaĎa se u Dubravi na dan svetog Vlaha. Annabel Lee.) . koji su bili borbeni nosioci ideja katoličke obnove. Nakon toga mačak nestaje. a onda čovjek zapazi mrlju na mačkovim prsima. smatra se ocem moderne detektivske priče. Knjiţevnim radom Gundulić se bavio tijekom cijelog ţivota. a iznutra se javi cviljenje.Dubravka udaje . Čovjek se jedne noći vratio pijan i iskopao mačku oko. Nakon što je izmeĎu 1827. mazio… Kasnije se oţenio sličnom takvom osobom. ubije ju i zazida ju u podrumu. Malo po malo se se utapa u svojem vlastitom sve nebuloznijem shvaćanju i razmišljanju. a na zidu iznad njegovog kreveta. 4. Presele se u trušnu staru zgradu radi besparice. godine od posljedica alkoholizma.CRNI MAĈAK Bilješke o piscu: Edgar Allan Poe je roĎen 1809. uredništvom i pisanjem kratkih priča za magazine. gdje je i umro 1638. PohaĎao je University of Virginia.ep. te naĎu ţenu i mačka. koja ima oblik vješala. godine. objesi je na drvo. Ta tri djela su vrhunska ostvarenja u hrvatskoj knjiţevnosti. Posvajaju ga gospodin i gospoĎa Allan iz Richmonda. Kratki sadrţaj: Priča se o čovjeku. te su istovremeno i na razini suvremenih dostignuća u knjiţevnosti europskog baroka. a čovjek dovodi kući drugog crnog mačka iz neke krčme. Nakon mladenačkih ljubavnih i melodramskih knjiţevnih ostvarenja. godine objavio tri sveska pjesama. Drţali su mnogo ljubimaca. ali čovjek lupi o zid. Tako ţive neko vrijeme. Policajci sruše zid.) . godine u Bostonu. Bio je član jedne od najstarijih i najuglednijih vlastelinskih obitelji u Dubrovniku. na zgarištu pojavi se slika velikog mačka. Školovao se isključivo u svojem rodnom gradu. Tako redom. i on konačno mirno spava. Rezultat takve pjesnikove orijentacije bila su njegova tri najvaţnija dijela: Dubravka (1628. koji je nedavno sagradio. Jedna od njih je bila i Maska crvene smrti.refleksivna poema. Dolazi policija i ne otkriva nikakvog traga. vjerojatno pod utjecajem alkoholizma.) . ne mogavši više gledati ţivotinju. tj. Jednog dana. rodio se 1589. te Osman (1621. i 1831. Zbog svojih Ubojica u Rue Morgue. u zrelim se godinama priklonio “ozrelijim” temama i problemima. jer su u to vrijeme u Dubrovniku počeli djelovati isusovci. on digne sjekiru na ţenu. ţena ga zaustavi. veljače. Analiza glavnog lika: On je čovjek pomalo nestalne psihe.

kojih u tome sprečava viša sila. jer ima sve elemente pastorale tj. ne moţe se platiti materijalnim dobrima. ljubavi i ismijavanja starosti. uzroče istini od naše sve slave.sukob izmeĎu tradicionalnog i novog Sadrţaj: I ĉin . Nakon svakog lika skup pjeva jednu od himni o Dubrovniku (slobodi. blagoslov. o slatka slobodo. likovi su vile.. jednom himnom započinje “Dubravku”. Ribar u kratkim osmercima. mir. ljubav mladih i lijepih. Gundulić kroz lik ribara pokušava otpjevati Dubrovačku slobodu i sve što ide uz nju: pravdu. Starac predstavlja jačajuću graĎansku klasu.Miljenka. suprostavlja opis Dubrovnika sa Dalmacijom i primorjem: Dalmacija i primorje nesloboda nemir siromaštvo zvjer pohlepa licemjerje nepravda Dubrovnik sloboda mir bogatstvo slavuj čast poštenje pravda “Dubravka” je odraz dubrovačke stvarnosti. svi ljudski ţivoti ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!” U ovim se stihovima očituje doţivljaj slobode kao doţivljaj ljepote. Taj starac je bio jako bogat pa je potkupio suce. Na sreću. Sloboda i pišĉevo rodoljublje: Dubravka započinje i završava stihovima o slobodi. Analiza djela: Dubravka je alegorijsko-pastirska drama. Dubravka je simbol političke vlasti. nemjenjiva s ničim.Gundulić ismijava starost koja pokušava narušiti prirodni tok.... Ono se sastoji od tri razine: 1. a motiv je ljubav). ljepoti. U Dubravci ribar. ona je u ljudima i u ţivotima. Alegorijska razina . Neslobodan čovjek nema ono što je preduvjet da bude čovjek. Pastirska razina .). Sloboda koja je uzrok dubrovačkoj slavi.za najljepšeg pastira .Sloboda je boţanska. 3. a Miljenko označava dubrovačku vlastelu. Kroz njegov lik Gundulić progovara o unutarnjim proturječnostima u samom Dubrovniku. sva zlata. koji su dodijelili Dubravku jednom ruţnom starcu. o draga. osim što iskazuje slobodu. 2. Sve bi bilo dobro kad se u dramu ne bi umiješali suci. arkadije (dogaĎa se u prirodi. uresu jedini od ove Dubrave. veličanje ljepote. Sloboda je ono što čovjek treba imati samim svojim postojanjem. sva srebra. tada se u dramu upleo i bog Lero koji je Dubravku vratio Miljenku.. TakoĎer i čitavo djelo završava himnom slobodi koje izgovara skup: “O lijepa. Razina sukoba . dar u kom sva blaga višnji nam bog je do. mladosti.

da ni Dubrava više nije lijepa i zelena. te one hitaju sve zajedno da se umiju da danas budu što ljepše. ma se ljubav tobom slavi.Radmio.ti najljepša. TakoĎer govori da bi se svi ţeljeli obogatiti. Gorštak se tada pohvali kako pastiri i pastirice odmah zaplešu kad on zasvira. ljepša vele od svijeh vila u Dubravi. a Ljubdrag dolazi i pita ga za nevolje. U tom razgovoru ribar govori kako Dubrava vlada sama dobom i druge stvari koje navode da je Dubrava zapravo Dubrovnik. nego porušena zbog nebrige i nepaţnje. ti najdraţa bez cvijeta si cvijet od vila. On šalje svoje pastire da naprave veliku gozbu. Radmio pjeva i o Dubravi kako bi objasnio vjenčanje koje će se odviti izmeĎu najljepše pastirice i najljepšeg pastira. Dubrava još nije vidjela. Divjak kaţe da kad on zasvira na svoje dipli da se slavuji natječu s njima.. ." Ubrzo nailazi Gorštak Satir i dolazi do prepirke izmeĎu njih tko je ljepši. govori kako je ona najljepša od sviju vila o čemu govore sljedeći stihovi: "O Dubravko. Ubrzo Radmio susreće jednog ribara.. te ga upita zašto je došao u Dubravu. vukovi mu jedu ovce. Ona tu govori kako je on otišao za drugim vilama. Zatim dolazi scena gdje Zagorko tjera stoku i traţi neku vilu." Zora pomalo sviće i budi se Miljenko koji pjeva o Dubravci i usporeĎuje njenu ljepotu s prirodom koja ga okruţuje. Nakon prepiranja Divjak odlučuje da će ukrasti robu vili na jezeru i da će se tako privući. to je gori. Miljenko je ţalostan jer smatra da se Dubravka neće udati za njega. jer dana kakav će biti današnji. te se tako oţeniti Dubravkom. Ribar sretan što je napokon našao mjesto u kojem će biti sretan zapjeva: "O Dubravo slavna svima u uresu slobodnomu lijepa ti si u mojijem očima draga ti si u srcu momu. tebe misli moje ţele." Satir Divjak govori o ljubavi prema Dubravci. Po njegovu izboru to su pastirica Dubravka i pastir Miljenko. On se ujutro budi i moli zvijezdu Danicu da brzo doĎe dan jer je danas u Dubravi veliko slavlje. no Ljubomir ga tješi i uvjeruje kako je on jedan od najljepših pastira i kako će biti izabran za najljepšeg pastira. jedan od pastira uvodi nas u radnju. TakoĎer kaţe da te vile nemaju prirodnu ljepotu i na kraju veliča samu sebe. Nakon toga Dubravka se budi sa pastiricama. On mu govori o tome kako mu je vinograd zapušten. Uto dolazi Ljubomir. Zatim se javlja Jeljenka satirica koja je tuţna jer ju je Divjak napustio i ţeli Dubravku. Ljudbrag govori kako što više svijet stari... a psi loču mlijeko. Pastirice tada govore Dubravki da je ona najljepša: ". da mladi ne slušaju savjet otaca svojih. Ribar mu odgovara kako je došao u miru provesti ostatak svog ţivota.

On se predstavlja kao onaj kojem je obećana Dubravka. On mu govori kako je gladan i da mu je to jedino vaţno u ţivotu. a on se ne slaţe s tim jer misli da se vilu ne smije smatrati lakom ţenom. a da ga ona voli. Zagorko je tuţan i govori kako je imanje vukovo a mlijeko od pasa.II ĉin Tu se govori o tome kako Brštenko kaţe da je to lijepo kad se ţene najljepši pastir i pastirica i da tu dolazi do slavljenja slobode. Onda pastjerići izraţavaju ţelju da krenu njegovim stopama meĎutim majka ih sprečava. da neki brakovi nisu dobri i čisti. a onda mu Pelinka govori da mu to neće uspjeti te da mu prizna da li je pomno gledao na nju. Stojna. Ona mu govori kako joj treba pokloniti dar. On ovdje govori kako taj dan nije posvećen svetkovini slobode već da svatko radi što hoće (jede. tu opisuje kako se dotjerao. Gorštak kaţe Vuku da će se najesti te da idu na pir jer je on glumac a on neka bude bubnjar. no tada Ljubmir govori kako to nije uvijek lijepo i da postoje iskorištavanja u braku. Ona opet govori kako vile nemaju prirodnu ljepotu. a na kraju Tratorko govori kako ne bi smjeli govoriti o tome tako crno na ovaj lijepi i svečan dan. Miljenko slavi Dubravku lijepim riječima. . On se čudi njezinim savjetima. a ona mu govori da su mu obećana vješala. Tada se susreću Gorštak i Vuk te ga Gorštak pita zašto je tuţan. Oni tada odlaze traţiti druţinu. Jeljenka čezne za Divjakom i govori kako ga vile drţe za zvijer. da čuje vila njegov plač. a Vuk ga uvjerava u drugo. Zatim se javlja Vuk satir koji govori kako će Zagorku pričuvati stoku dok se on bude smucao. Ona kaţe da će ona prije njemu naći očuha nego on njoj nevjestu. on zagovara hedonizam. Stojna je uhvatila Vuka kako joj krade ovcu i ona mu govori kako će ga vješati narod. Oni se nateţu i na kraju Vuk proklinje Stojnu što ga nije pustila da pojede nešto. Divjak se preobukao u vilu i hvalisa se da je lijep i da je ljepši od bilo koje vile. Gorštak mu govori kako je ljepše sluţiti vilinu ljepotu. Zagorkova majka saznaje da je Zagorko tuţan i da ţeli pustiti sve i da ode traţiti vilu. pije) tj.

Divjak ne prepoznaje Jeljenku. . o draga. Ljubdrag kritizira skup kojeg je Grdan potplatio zlatom da kaţu da on ode za Dubravku. a ona nešto slično. a to je bio znak da je on taj za koga se treba udati Dubravka. Kad je došao bio je obasjan zrakom. Govori kako će večeras pustiti ptice iz kaveza. Nakon što redovnik završi svaki svoj govor ponavlja stihove: “O lijepa. Miljenko ţali za Dubravkom i govori kako ju je najgrĎi pastir u okolici mogao uzeti i kaţe da treba poduzeti nešto. obučenu u pastira i ţeli mu se zahvaliti. Gorštak govori da Divjače bjeţi i smije mu se što je na taj način mislio poljubiti Dubravku. Kroz njihov razgovor se vidi da se stvarno vole. od neba potvrĎena. Vuk. Na kraju su krenuli tamo gdje svi idu slaviti boga Lera. a da je sada zlato umiješalo prste. Redovnik traţi od boga da usliši prijašnje molitve i zahvaljuje što je opet u Dubravi sloboda i što ima svega i svačega. Redovnik govori da je ova veza po zakonima vjere. On govori kako je Miljenko nju i ona njega ţeljela od djetinjstva. tj. i odmah mu prigovara za izgled.III ĉin Tu su Divjaka htjeli pastiri istući jer je htio na prijevaru ući meĎu vile i poljubiti Dubravku. a tada Jeljenka govori kako ne bi voljela da njen nevjernik pogine. Gorštak. a ne za Miljenka. Govori da se danas slavi ne samo vjenčanje već i sloboda. Brštanko i Ljubdrag govore kako Dubravka mora poći za Grdana. pa bi ţelio da se i Dubravom prostre sloboda. Dolazi glasnik te govori da se na vjenčanju Lerov kip počeo tresti i tako sve dok nije došao Miljenko. a onda Miljenko govori Dubravki da je ona najljepša. Lero. samo da nju voli. a nakon svake strofe zazivaju bogove: “Hoja. Ljubdrag govori da ipak bogovi paze na ljude. Dolenije” te im na neki način tako zahvaljuju. Redovnik govori pastirima da je njihov posao završen. o slatka slobodo…”. Ona mu govori da se okani vila i pokaţe mu se. Divjak. Glasnik ih poziva na gozbu. Jeljenka i skup pastira pjevaju o tome kako će biti na gozbi.

Dojam o djelu: Djelo mi se nije svidjelo jer ima previše sporednih i nevaţnih likova koji samo zakompliciraju radnju i veoma je teško shvatiti o čemu se zapravo radi. Divjak i Gorštak Oni su satiri (mitološka bića). ali isto tako spreman je i Dubravi pruţiti svu ljubav koja joj je potrebna.) O djelu: . Cjela priča je idilizirana i stoga je pomalo dosadna. Pisao je na hrvatskom i na latinskom jeziku. nepošten. Lik kojem je glavni zadatak podsjećati na stara dobra vremena kada se u Dubravi ţivjelo pošteno i radosno. pastir. a na latinskome: “De institutione bene vivendi” (1506. Ljubdrag Starac. Njegov način pisanja i oštroumnost uzrokuju da se njegovo ime proširi širom zapada. Otac mu se zvao Nikola i sa Dobricom Alberti je imao šestoro sinova. Brine se o svome stadu.Analiza likova: Miljenko Dobar i poboţan. Marulić je učenik padovanskog sveučilišta. potomak starinske splitske patricijske porodice. Nekim čudom dospio je za njene gozbe na sav glas. Prvu školu Marko Marulić završio je u Splitu. kojemu je u ono doba Padova bila čvrsto utočište. siječnja 1524. Dolazi u slobodnu Dubravu. kaţe da je bio čudan. Starac ribar Bjegunac iz primorja koje nije slobodno. nespretni. Ţivotopisac Franjo Natali. a kasnije je otišao u Padovu. gdje mu je uz druge bio učitelj glasoviti Picentini. ali on to odbija i ističe da se do ljepote i ljubavi ide čistim srcem. a ne punom vrećicom. Judita (1521. a dobrota uzor ostalima.). Uza ove njegove vrline on je i pošten i osjećajan a to moţemo zaključiti iz petog prizora drugog čina u kojemu starica Pelinka savjetuje Miljenku da se Dubravci pribliţi darovima. ali to je kasnije ispravljeno i proglašen je najboljim pastirom. poslušan i vrlo prijateljski mladić. Grdan Ruţan. rodio se u Splitu 18. pa da su ga poštovali svi koji su ga poznali. Preminuo je 5. Grdan simbolizira nepoštene ljude koji prevarom ţele doći na vlast. izazivaju smijeh.). MARKO MARULIĆ: JUDITA Bilješke o piscu: Marko Marulić. nerealni. vršnjak Markov. pa po tome i talijanskog preporoda. Ruţni. vodi ostale vile. a njegova negativnost najviše dolazi do izraţaja kad podmićuje Vijeće. kolovoza 1450. i upravo zbog toga u to doba Toma Niger kaţe da je najslavniji meĎu učenim ljudima. simbolizira Dubrovačku republiku. njezina je prirodna ljepota. bogat starac. Pjesme (1569. Njegova najznačajnija djela su: Epski spjev: “Istoria svete udovice”. u Splitu. Dubravka Dobra pastirica. Negativan je lik. Piščev stav već se vidi iz imena kojemu je dao. a bio je zakopan u crkvi svetog Frana “izvan zidina” (“extra muros”). dijelovi koji ju trebaju osvjeţiti komikom samo ju produţuju i nimalo ne pomaţu uţivanju u djelu.

a one koji su ostali rastjerali su sami graĎani. Potom su se voĎe grada htjele predati ali Ozija (gradski knez) moli Ţidove da se strpe još pet dana u čekanju boţje pomoći. Prvo libro U prvom pjevanju Marulić opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora (koji je osvojio Siriju i Palestinu). kako je nastala. da dade štiva i onima. On narodu izvodi primjer Judite. Kada je nakon četvrtog dana pijani Olofern zaspao. Šesto libro). njihove molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi). Drugo libro U drugom pjevanju Marulić opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku njegov dolazak u Izrael. Peto libro. Potom joj Bog još daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja strašnog vojskovoĎu Oloferna. a štivo je izabrao baš gledajući ţalosno stanje svoje domovine. Judita je bila napisana “od rojen’ja Isukrstova u puti godišće prvo nakon tisuća i pet sat na dvadeset i dva dni misca aprila u Splitu gradu”. Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli.Judita je knjiţevno djelo u prozi. neka ju budu razumiti i oni. Judita mu se pribliţi i odreza glavu. Treto libro.Turcima. Peto libro U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Olofern poziva Juditu na večeru u njegov šator. ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke. i to. da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s “istočnim zmajem” . Kad su njegovi podanici vidjeli glavu. Sastoji se od šest pjevanja (Prvo libro. a još više zbog načina. da vidi što moţe pouzdanje u Boga i vječnu pravdu. Ĉetvrto libro U četvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu i koja zatim iste noći odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. zanimljiva je već kao kulturni spomenik. Iako Judita ne daje literarnog uţivanja. Pjesnik opisuje i njegovu ţelju da zavlada svjetom te šalje svog vojskovoĎu Oloferna da zauzme što više zemalja.” Kako se radi o epskoj pjesmi biblijske graĎe nameće se po sebi pomisao da je pred Marulićem u naš jezik pokušati protumačiti biblijsku povijest ali ne na isti način kao Marulić. Pjesnik opisuje i strah tih domaćih ljudi. kumu svomu da ju stumači našim jezikom. Treto libro U trećem pjevanju Marulić opisuje Oloferna koji je opkolio Betuliu. To je temeljna ideja Markove pjesme. koji Ďačke knjige ne razumiju. te način na koji ubija Arfaksata. Četvrto libro. gospodinu donu Dujmu Balistriću. Šesto libro U šestom pjevanju pjesnik opisuje dogaĎaje u Jeruzalemu poslije odlaska Olofernove voiske. Marulić je ovdje obradio poznatu biblijsku priču tako tako da je 16 glava starozavjetne priče pripovijedio u šest knjiga. koju su tuĎinci bili pokrili. Drugo libro. zatvorio dotok vode u grad i sve zdence (tako da bi se Ţidovi što prije predali). kako sam kaţe u posveti “Poštovanomu u Isukrstu popu i primanciru splitskomu. Opisuje i dolazak pape Elijakima sa svojim papovima . Tako je Marulić prvi pjesnik koji je pjevao za narod. Jer nije slučajno što je Marulić odabrao baš Juditinu povijest da je obradi. odmah su se razbjeţali. Potom je Olefernovu glavu postavila na gradske zidine. da je vide njegovi podanici. jer u Marulićevoj “Juditi” nema ukrasnih epiteta kojima obiluje narodna epika.

IVAN GUNDULIĆ: OSMAN Bilješke o piscu: Ivan Gundulić rodio se 1589. Osman je na kraju bio zadavljen. tj.refleksivna poema. Kada se vrato kući.) . Obavljao je različite duţnosti u drţavnoj upravi. Školovao se isključivo u svojem rodnom gradu. U svom daljnjem ţivotu. u Dubrovniku. te Osman (1621. godine.1638. dogovara se sa savjetnicima o potrebi nasljednika (o ţenidbi) te o sklopi mir sa Poljskom u svrhu skupljanja nove vojske. Na pregovore je u Poljsku poslao Ali-pašu. . jer je bila jako zaljubljena u njega i tako spriječila brak Osman s Sunčanicom. . koju su vješti iskoristili za svrgavanje Osmana i ponovnog dolaska na vlast sultana Mustafe. i to kao član Velikog vijeća. Sokolica je bila turska junakinja koja je obećala da se više neće boriti protiv kršćana te se vratila u Carigrad kod Osmana. Bio je član jedne od najstarijih i najuglednijih vlastelinskih obitelji u Dubrovniku. Nakon mladenačkih ljubavnih i melodramskih knjiţevnih ostvarenja. ona se poslije prvog muţa Manasesa nije više vjenčala. Knjiţevnim radom Gundulić se bavio tijekom cijelog ţivota.) .koji su došli vidjeti Juditu. Nakon tog poraza Osman je pobjegao natrag na Istok. Za tu je pobjedu bio zasluţan kraljević Vladislav.pastirska drama. da bi prikupio snaţnu vojsku da ponovo osvoji Zapad.ep. koji su bili borbeni nosioci ideja katoličke obnove. jer su u to vrijeme u Dubrovniku počeli djelovati isusovci. Kazlar-aga je dobio zadatak da ide traţiti Osmanu ţene. a nakon njezine smrti narod ju je ţalio sedam dana jer zahvaljujući njoj nije bilo nikakvih ratova. Ta tri djela su vrhunska ostvarenja u hrvatskoj knjiţevnosti. Na kraju je u Carigradu izbila pobuna. Kratki sadrţaj: Pod vodstvom Osmana 1621.) . Vijeća umoljenih (senat) i Malog vijeća (vlada). godine bila je poraţena turska vojska u bici kod Hoćima. Rezultat takve pjesnikove orijentacije bila su njegova tri najvaţnija dijela: Dubravka (1628. u zrelim se godinama priklonio “ozrelijim” temama i problemima. godine u Dubrovniku. gdje je i umro 1638. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se potom vraća kući. te su istovremeno i na razini suvremenih dostignuća u knjiţevnosti europskog baroka. te je tako otišao u Smederevo i oteo lijepu Sunčanicu ocu. Suze sina razmetnoga (1621.

) Gundulić u djelu prikazuje sukob Istoka i Zapada tj.ljubav oca prema kćerci i bol za njenim gubitkom. Gundulić strahuje za Dubrovnik zbog konkurencije Venecije u tom pogledu. Uzrok poraza turske vojske bio je pobuna janjičara. ali ipak najveću teţnju daje na epski stil.“ Gundulićev način izraţavanja je aforističan i za sva vremena istinit. jer piše paralelama. preteţno prevladava ijekavica. godine. ali je potaknut stvarnim dogaĎajima. ali i malo ikavice. Gundulić prestaje s prijevodom Tassovog OsloboĎenog Jeruzalema i počinje pisati svoj ep Osman. Teme njegovih djela su stvarne. napisao povijesni ep. Kršćanstvo-Islam . Bilješke o djelu: Kada je 1621 g. opisuje ne samo te dogaĎaje. Odstupao je od povijesne teme uvodeći i druge likove koji ne pripadaju tom dogaĎaju. bitkom kod Hoćina 1621. Zakljuĉak: Gundulić u svom djelu vješto isprepleće formu i sadrţaj. S napomenom da što se više uzdiţemo. Djelo je napisano u kontrastima (lijepo-ruţno . Strah za Dubrovnik: U djelu “Osman” Ivan Gundulić prikazuje opasnost za svoj Dubrovnik od Tuaraka i Mlečana. tašta ljudska oholosti? Sve što više stereš krila. Po uzoru na Tassa Gundulić je u djelo ubacio i romantično – viteške epizode.Europa-Turci. već i najavljuje propast turskog carstva. Stih je pisan u osmercu. g. rimovan parnom rimom ...1563. st. Gotovo je nemoguće prepoznati da su djelo pisala dva različita autora. Djelo je pisano dubrovačkom štokavštinom s nekim elementima čakavštine.dobro-zlo). ţivotne. u Dubrovnik stigla vijest o bitci kod Hoćima. a autor je inspiriran izrazom narodne poezije. Pod utjecajem protureformacije (Tridenski koncil 1545. sve ćeš paka niţe pasti.abab rimom. “. Otmica Sunčanice pisana je lirskim i emotivnim tonovima . to ćemo i dublje pasti. Maţuranić je odlično nadopunio Gundulićevo dijelo zbog njegovog dobrog poznavanja Gundulićeva načina pisanja. Ideja: U djelu se ističu ideje o relativnosti i prolaznosti ţivota. čijem si se zahvalila. Ivan Maţuranić je vrlo dobro nadomjestio ova dva pjevanja. Djelo koje se sastoji od 20 pjevanja. tako da je danas ono cijelo. Osman je ponegdje lirski oblikovan osjećajima likova. 1622. gdje je turska vojska bila poraţena od strane poljske vojske. janjičari su ubili Osmana u Carigradu. U 19.Analiza djela: Osman je barokni ep u dvadeset pjevanja od kojih je četrnaesto i petnaesto pjevanje izgubljeno. Pošto se otkrićem Amerike konkurencija za prevlast nad morskom trgovinom u mediteranskom moru povećala. zla i dobra: .Ah. Pri nastanku ovog djela Gundulić je zapravo htio prevesti Tassov “OsloboĎeni Jeruzalem”. Sljedećim stihovima Gundulić prikazuje ljudsku oholost i promjenjivost sreće. bira izraze koji mi ponekad nisu bili i najrazumljiviji. . a to moţemo viditi kroz suprotnosti izmeĎu kršćanstva i islama.

U njemu Gundulić opisuje prolaznost svega upotrebljavajući simbol kola: “Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko je gori. gori ustaje. a i kopnom trgovati zbog čestih ratova s Turcima. U ovom pjevanju Gundulić nam u grubim crtama opisuje radnju svog djela: “Barecite sad i meni kao istočnome caru mladu smrt vitezi nesmiljeni daše u svom Carigradu. te se sve više bogatilo i teţilo prema vlasti. manufakturom i drugim unosnim poslovima.” To se odnosi na Osmana kojega su Janjičari ubili u Carigradu. ” Da bi prikazao još bolje dekadenciju turskog carstva. time ljudi postaju podvojeni. konzervativnih normi nisu mogle udavati za graĎane. Svjesni te prolaznosti. Armeni… Mlečani sve više i više istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene. barokni ljudi shvaćaju da trebaju uţivati u ţivotu. GraĎanstvo. bavilo se trgovinom. Svjetski se trgovački putovi pomiču sa Sredozemlja na Atlanski ocean i javljaju se nove pomorske sile. Kako su u Dubrovniku vladali plemići. I. Pad Osmana nam najavljuje još na početku pjevanja zamršenom metaforom: . st. a tko doli. javljaju se novi konkurenti: Francuzi. ma koliko god da je iznosilo njihovo bogastvo. kao što je slučaj bio s Tassom.“S istoka mu do zapada sunce upisa zlatnim zracim ime kojim slava vlada. rastrgnuti izmeĎu dva dijela svoje osobnosti što često dovodi do šizofreničnosti. graĎanstvo je teţilo da postane plemstvo i da ima udjela u vlasti. Osmana prikazuje kao hrabrog i časnog vladara: “Osman car čestiti” kojega ubija vlastita vojska: “Nu sve rane srca moga i muke su i ţalosti s neposluha viteškoga i s vojničke nevjernosti. Dubrovnik slabi zbog gubitka monopola nad trgovinom izmeĎu Istoka i Zapada. ali tu se javlja problem grijeha. obiluje obiljem metafora. koje je pisano u duhu protureformacije i baroka. Ţidovi. ” Dubrovnik u Gundulićevo doba: U 17. pjevanje Prvo pjevanje. eto je doli. Plemkinje se zbog strogih. relativni mlad sloj društva koje nije imalo nikakvih ograničenja. Sredozemljem je sve opasnije ploviti zbog gusara.” Motiv prolaznosti karakterističan je za sve barokne stvaraoce. Protiv graĎanstva koje je svojim novcem kupovalo plemićke titule oštro je istupio Gunduliuć blateći ih i iznoseći svoja mišljenja u Dubravci i Osmanu.

Dalje u pjevanju Gundulić nam govori kako turska sila slabi. koji se nalazi na vrhuncu moći. pjevanje “O mladosti tašta i plaha koja srneš s nerazbora bez bojazni i bez straha gdi poguba tva se otvora” Mladi i nerazboriti Osman srlja u opasnosti ne razmišljajući.” te koreći kasnije turske vojnike: “Ljudska obličja. plemićkim shvaćanjima svijeta. jer Osman nije nikakva romantička. psihološki sa puno realizma izgraĎen lik. fantastična literarna figura.“A u visocijeh gora vrhe najprije ognjen trijes udari” tj. Savjetuju ga da ih se riješi po kratkome postupku. Rekli su mu da si ne uzme ţenu neplemenita roda. da ne bi oslabio dinastiju. hvaleći nekadašnje turske vojnike: “Lasno dobit krunu od scita bi s vitezim tač hrabrenim. Time Gundulić aludira na Osmana. Savjetnici mu govore da si naĎe ţenu plemenita podrijetla i da ostavi potomka koji će ga nasljediti na prijestolju. što je svojstveno mladosti. a kojega će udariti grom (janjičari). Ono što izdiţe Gundulića iznad suvremenika je iskonska. koja u njegovom Osmanu izbija na površinu. što mu je najbolje napraviti. udaljujući ga od talijanskog sečentizma i daje mu vlastiti hrvatski pečat. u vrhove najviših stabala najprije udara grom. On ima volju ali je kratkog vida: “U sve volje samoj sili ka nadlek ne podlega” te on poziva svoje savjetnike da ga savjetuju. Zakljuĉak: Djelo spada meĎu najveća dostignuća hrvatskog baroka. ţivahna i narodu bliska struja. Tu progovara Gundulić sa svojim konzervativnim. FRANZ KAFKA: PREOBRAŢAJ . već je ţiv. ţenske ćudi”! II. Oni ga obavještavaju o uroti koju kuje ţena njegova strica da ga svrgne s prijestolja i na njegovo mjesto postavi njezina sina.

za koju nema odreĎenog racionalnog ključa. preraĎene cjeline pokazujući tematski i misaoni kontinuitet. Švicarsku. Brod ipak objavio. dotjerane realističke pojedinosti.Bilješke o piscu: Franz Kafka (Prag. U krajnoj crti njegova metaforička proza ostavlja dojam sloţene alegorije.Beč.6. Neprestano pod pritiskom i u tjeskobi.1924). poslušan sin autorativnog oca. a sustav nedohvatljiv. pa se autorove parabole otkrivaju kao zagonetka bez konačne odgonetke. Kafkin pesimizam. Osnova njegovog stila je jasan. bolesnik i osamljenik. Podrijetlom iz imućne obitelji praškog Jevreja. 3. likovi su podvrgnuti metodi redukcije sve dok od njih ne ostane golo bezumlje. ali ju je njegov prijatelj M.1883. često prati crni humor. Kafka obogaćuje ekspresionizam svojevrsnom zagonetnom simbolikom i aforističkim izrazom. Italiju. . dio mehanizma čiji mu je sastav nepoznat. Francusku. s elementima makabra i dvostruke perspektive. Neki se početnčki fragmenti ili prvobitne pripovijesti javljaju kasnije kao dijelovi romana ili kao nove. i svijet koji ona sadrţava gubi se u beskonačnoj perspektivi alogičnosti. austrijski knjiţevnik. . Kafka je odredio da se njegova knjiţevna ostavština nakon smrti spali. Kafka već u svojim prvijencima otkriva motive i ideje koje će ga mučiti cijeloga ţivota. elementi vizija i fantastika. Radi liječenja putovao u Njemačku. koji prelazi u potpunu nemoć pred višim silama i u nihilizam. Njegov čovjek je usamljen i uplašen. Kafkin svijet nije više onaj klasičnog realističkog romana. Umro od tuberkuloze grla. aforističan izraz.7. 3.

SAMUEL BECKETT: U OĈEKIVANJU GODOTA I. a poslije umire zbog toga. Tada Pozzo zaostane. Tada se oproste. nisu mu tijesne kao one što je sinoć . Jedino se sestra brine za njega. ali ga se nije riješio. Okolni likovi u Kafkinim romanima smatraju junake funkcionare u obliku šahovskih figura. Za njega sve što je normalno je anormalno. Raspredaju o sinoćnjim dogaĎajima. tj. hrani ga i pomaţe mu kad god moţe. ali upravo zbog toga ga njie ţeljela vidjeti jer nije podnijela sve to. Pozzo i Lucky odlaze. ona se brine za njega. razbojnicima koji su ih istukli do smrti. budući da je tako lijepo svirala.. Čekaju Godota pod stablom na cesti i razmišljaju o smrti. ali je sasvim drukčiji.Analiza likova: Otac Odnos oca prema svom sinu Gregoru je grub. Unatoč svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga. Na vratu ima ranu od konopa. a Vladimir je sretan. S njim postupa kao sa ţivotinjom. isto mjesto. pa je Pozzo baci Luckyju. To se i dogodilo. Tako je i on bio sretan. transponirao ga je u svoje vrijeme. ne pušta ga čak ni iz sobe. On je čovjek. misli. Estragon je mrzovoljan zbog batina što je jutros dobio iz čista mira. On je slobodan na strašan besprigovoran način. No i ona ga počinje zanemarivati. zapravo ga je učinio bezvremenskim. II. Pozzo im objašnjava pjesnički kako izgleda sumrak. on ga mrzi i ne smatra ga sinom. različit i stoga ga nitko ne voli. Tako je bio grub da ga je gaĎao jabukama i jednom ga je pogodio u leĎa. Posebna značajka svijeta Starog zavjeta jest apsolutni suverenitet boţji. pjevuši. MeĎutim te figure ţive u svojim nepojmljivim zakonitostima i umjesto da im koriste pripremaju im neodgodivi mat. on je bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u leĎa. jer njemu je bilo dovoljno da čuje njihov glas da bi se razveselio. Svijet u kome je Kafka voĎen i u kome je on ţivio jest onaj Staroga zavjeta. vješanju. jer je zaboravio stolicu. Estragon traţi mrkvu. cijela obitelj ga mrzi i hoće ga se riješiti tako da bi ih što manje osramotio. ali ga se srami i stoga ga ne ţeli vidjeti. Grogor je isto volio nju i stoga mu je bilo ţao što joj nije rekao o namjerama da ju upiše u konzervatoriji. cijeli njegov svijet je mala soba iz koje nesmije izaći.. Takav odnos proizlazi iz Kafkina odnosa prema svom ocu. Tematika: Kafka u ovom djelu prikazuje otuĎenost Gregora. Ipak se na kraju dovoljno sabrala da bi išla k njemu. Otac Gregora tuče i ne pušta ga da uopće izaĎe iz kuće. Vodi Luckyja na sajam gdje će ga prodati. Kad se najede njegove su kosti koje u ovom času prepušta Estragonu. Estragon je isprebijan. Zaljuĉak: Kafkin je svijet apstraktan i abnormalan. pa im je pokazivao kako Lucky pleše. Mama ga je takoĎer voljela. Jako se bojao oca koji ga je mrzio i htio je učiniti bilo šta da bi ga se riješio. razmišlja naglo dok je jede i onda dolazi Pozzo koji vodi Luckyja na konopu. Greta Greta je jedina u obitelji koja stvarno voli Grogora. isto vrijeme. Sutradan. Vladimir mu je donese. Estragon se i ne sjeća baš jučerašnjeg dana. On je taj svijet napustio. rješenju. Majka Majka voli sina Gregora. Nakon toga dolazi dječak da poruči da će Godot sutra doći. zamjećuju da je netko zamijenio cipele i one sada pristaju Estragonu.

Traţi pomoć. Lucky je zaspao. Lišće se pojavilo na drvetu. budi pa se oni upute dalje. Kad su se odmakli on je pao. Ne uspijevaju jer je konop preslab. jer se on tako. prošeta se i ubrzo se vrati i kaţe da netko dolazi. Estragon mu ne ţeli pomoći. a noć ranije je bilo ogoljeno. pa su ga morali pridrţavati. a Lucky ima novi šešir i konop je kraći da bi Pozzo mogao lakše slijediti Luckyja. U to se i Estragon probudi i oni se probaju objesiti o drvo s pomoć Estragonovog pojasa za hlače. pa obećaju sebi da će se sutra objesiti ako Godot ne doĎe.kaţe da će Godot doći sutra. Estragon ode istući Luckyja. Tada Estragonu dosadi. da bi mu na kraju pomogli. Estragon zaspe pa se trgne i počne pričati što je sanjao. naime. a kad utvrde da nikoga nema nastave pričati meĎusobno. a Vladimir ţeli da Pozzo ustane. Estragon je zaspao dok je Vladimir pričao s Pozzom. Tada dolaze Pozzo i Lucky. Vladimir ga podsjeti da ne voli kad mu priča svoje snove. Nastane panika meĎu njima. samo što je Pozzo oslijepio. Pozzo se spleo o Luckyja i pao na pod. . Uskoro naiĎe dječak.ostavio na zidiću. Kad Vladimir naĎe šešir Luckyja oni se malo poigravaju “Pozza i Luckyja”. Vladimir mu kaţe isto što i onome dječaku koji je jučer došao . I tako se neko vrijeme prepiru.