HIDŽAMA I NJENA KORIST Pripremio: brat Salih ebu Abdullah

Šta je hidžama ? Riječ hidžama arapskog je porijekla i potiče od korjena al-hadžm što znači sisati, isisavati, izmusti i upotrebljava se da označi dreniranje dojke za vrijeme dok djete siše. Al-hadžam je osoba koja izvodi hidžamu, a hidžama je naziv za profesiju. Mihdžam je naziv za halat koji se upotrebljava za sakupljanje krvi ili pak za nož koji se upotrebljava pri radu hidžame. Jedna od metoda koja doprinosi ozdravljenju je, nesumnjivo, i hidžama. Hidžama je, u stvari, proces izvlačenja, odnosno, isisavanja i izbacivanja nečiste krvi iz organizma pomoću čaša ili bočica koje se postavljaju na određena mjesta na tijelu oboljele osobe. Te čaše se priljepljuju za tijelo putem izazvanog vakuma nastalog uslijed izbacivanja zraka iz njih, te kao takve, ostaju na tijelu nekoliko minuta, u zavisnosti od vrste liječenja. Najčešće se vakum prizvodio paljenjem malog drvceta ili papirića, čiji bi dim neutralisao sav kisik iz čaše, a što bi dovelo do vakuma i lijepljenja čaše za tijelo. Danas se koriste čaše koje na sebi imaju osigurače kojima se elegantno i lahko izbacuje zrak. Na mjestu gdje se priljepljena čaša nalazi, koncentriše se sva nečista krv. Nakon toga se čaša skine, a na tom mjestu se nekoliko puta tanko nareže koža oštrim predmetom kako bi izašla koncentrisana nečista krv. Potom se ponovo, dakle, na istom mjestu, priljepi ponovo čaša pod vakumom, koja sada nema ulogu vršenja koncentracije krvi, nego ovoga puta, već prije koncentrisanu nečistu krv na mjestu čaše, sada izbacuje iz organizma.

1

Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, podsticao je muslimane da se liječe hidžamom: “Zaista je hidžama najidealniji (lijek) kojim se liječite.“ (Buhari);“Zaista je hidžama najbolje sa čime ste se liječili, ili (hidžama) je (jedan) od vaših najidealnijih lijekova.“ (Muslim). Inače, ljudsko tijelo neprestano proizvodi crvena krvna zrnca usljed čega dolazi do njihovog povečavanja i upravo hidžama radi na postizanju ravnoteže u krvi,odnosno izbacivanju nepoželjne krvi z ljudskog tijela. Koristi hidžame su slijedeće: - poboljšanje protoka krvi kroz mozak, - liječenje starih krvnih zrnaca, - stimuliranje rada jetre,slezene i želuca, - liječenje grčenja mišića vrata,leđa i stopala, - liječenje migrene (bolovi glave), - putem aktiviranja cirkulacije krvi i poboljšavanja njenog kvaliteta i podizanja imunog sistema,poboljđšava se vid i liječe se bolesti očiju, - liječenje opće slabosti, - liječenje bolesti probavnog sistema, - liječenje bola u nervima, - reguliranje krvnog pritiska, - oslobađanje tijela od loše krvi, - aktiviranje imunog sistema, - rješavanje od toksina, - liječenje povišene mokračne kiseline, - liječenje oštećenja pamćenja, - preventiva moždanog udara. UKRATKO DA POJASNIMO!

2

Hidžama koja se učini na vrhu pleća koristi pri liječenju od bolova koji se osjećaju u ramenima i grlu. Hidžama koja se učini na glavi, te na vratnim venama u prijedjelu potiljka, nadomak ljudskog uha, koristi pri liječenju od bolesti i bolova glave. Od Enesa, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: „Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je činio hidžamu u predjelu vratnih vena i na vrhu pleća.“ (Tirmizi, 2052; Ebu Davud, 3860; Ibn Madžeh, 3483) Od Ibn Buhejneh, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we seleme, učinio hidžmu na sredini glave, dok je bio u ihramima, na putu za Mekku. (Buharija, 5998) Osim ovoga, hidžama se može činiti i za liječenje od drugih bolesti, kao protiv bolova i upala u zglobovima, za liječenje od reumatizma i bolova nastalih od njega, protiv malaksalosti, išijasa, bolesti mokraćnog mjehura i bubrega, hemiplegije nastale uslijed sudara, protiv povišenog i smanjenog pritiska, visokog holesterola, upale jetre, srčanih bolesti, bolesti šećera, za uravnoteženje mjesečnog ciklusa kod žena, kožnih bolesti i alergija, i još mnogih drugih bolesti. Naučno je dokazano da je hidžama periodični proces pregleda krvi, što dovodi do aktiviranja ćelija i uklanjanja nakupljenih toksina (otrova) i jačanja imunog sistema. MIRAN SAN Plemeniti Kur'an ukazao je na važnost sna koji pruža odmor tijelu. Da nije sna, život živih bića ne bi mogao opstati na Zemlji. Jeste li ikada razmišljali šta bi se dogodilo ako ne biste spavali? Zaista bi život bio vrlo neugodan, prevladavala bi tjeskoba i bile bi poremećene funkcije, te bi se premorili dijelovi tijela do mjere uništenja, oslabilo bi pamćenje, smanjio bi se tjelesni imunitet i pojavila bi se različita oboljenja, rce bi se umorilo i nebi bilo odmorno, tjelesne ćelije brzo bi starile i umirale...i kraj bi bio smrt. Zbog toga su savremena istraživanja otkrila važnost sna za život živih bića, i nazvali su ga mirnim snom ,tj.san koji garantirapotpuni odmor tijelu i koji je neophodan za zdravlje tijela i duše. Pojedini naučnici su snimali lica osobe koje nisu spavale 30 sati i primjetili su da su lica postala manje privlačna, a mnoštvo oboljenja se ispoljilo nakon ponavljanja nespavanja u dugim vremenskim periodima. Britanski medicinski časopis objavio je istraživanje koje je potvrdilo da nespavanje u dovoljnim vremenskim periodima dovodi do mnogih poremećaja i slabog zdrastvenog stanja,kao što može dovesti do prerane smrti. Naravno,dugo spavanje nije ništa manje opasno od nedovoljnog spavanja. Plemeniti Kur'an ukazao je da san „subat“ za tijelo, tj.odmor. Rekao je Uzvišeni Allah: ‫وجعلنا نومكم سباتا‬ ً َُ ْ ُ َ ْ َ َْ َ َ َ

3

“...i san vaš počinkom učinili“ (Nebe,9), a subat i jezičkoj terminologiji znači odmor. Također, uzvišeni Allah, rekao je: ‫وهو الذي جعل لكم الليل لباسا والنوم سباتا وجعل النهار نشورا‬ ً ُ ُ َ َ ّ َ َ َ َ ً َُ َ ْ ّ َ ً َِ َ ْ ّ ُ ُ َ َ َ َ ِ ّ َ ُ َ “On vam je noć učinio pokrivkom, sam vam je učinio počinkom, a dan da se krećete.“(Furkan, 47). Predhodno zančenje ajeta potvrdili su naučnici, tj.da je san odmor za organe tijela i da nije njega tijelo bi se umorilo, onemoćalo i oboljelo. I dan danas učenjaci su u nedoumici po pitanju pojave sna i nisu mu još našli adekvatno pojašnjenje. Čak, štaviše, pojava sna ruši iz temelja teoriju „evolucije“ u kojoj su ubjeđeni ateisti. Ukoliko su stvorenja nastala slučajno, putem evolucije i prirodne selekcije, pa kako je priroda znala za potrebu stvorenja za snom? Jer da nije sna,život ne bi nastavio sa postojanjem. Zista, ovo je mudžiza na koju je ukazao Kur'an u prijevodu značenja ajeta: َ ُ َ ْ َ ٍ ْ َ ّ ٍ ََ َ ِ ٰ ‫َذلك ليات لقوم يسمعون‬ ‫ومن آياته منامكم بالليل والنهار وابتغاؤكم من فضلهإ ۚن في‬ ِ ّ ِِ ِْ َ ّ ُ ُ َ ِ ْ َ ِ َ ّ َ ِ ْ ّ ِ ُ ُ َ َ ِ ِ َ ْ ِ َ

“I jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu,i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su zaista, pouke za ljude koji čuju.“ (Rum,23). Predhodni ajet je mudžiza i postojanje sna u svijetu živih biža je dokaz Allahove moći i a je On za sve u ovom svemiru postavio precizan sistem. Pa da li ćemo zahvaljivati Allahu na ovoj ogromnoj blagodati? AKTUELNA PITANJA O HIDŽAMI PITANJE: DA LI HIDŽAMA UTIČE NA ISPRAVNOST POSTA? ODGOVOR: Većina islamskih učenjaka (Hanefija, Šafija i Malikija) je mišljenja da hidžama ne kvari post, i to je, Allah najbolje zna, najprihvatljivije mišljenje. Međutim, ovom mišljenju su se suprostavile Hanbelije koje zastupaju suprotan stav. (Vidi El-Mebsut, 3/57; Beda'i Es-Sena'i, 2/107; El-Medžmu', 6/349; Kešafu El-Kina', 2/372; El-Mugni, 4/350) Rekao je Ibn Abdu El-Ber, Allah mu se smilovao: „Nema nikakve smetnje da postač čini hidžamu, jedino ako se ne boji da će toliko oslabiti što bi uticalo na nastavak njegovog posta. Svi dokazi o tome su oprečni, merfu' i mudtarib! Za obavezujući propis o kvarenju

4

posta onoga ko ne jede, ko ne pije i spolno ne opći je neophodan dokaz koji nije oprečan i oko kojeg nema nikakvog spora.“ (El-Kafi, 1/352) Ovo je, dakle, glavni oslonac onima koji zastupaju mišljenje da hidžama ne kvari post, odnosno, oslanjaju se na osnovu koja ukazuje na to da je post ispravan i da ga ništa ne može pokvariti sve dok na to ne ukaže ispravan dokaz koji ukazuje na suprotno. Tu osnovu su poduprijeli i mnogobrojnim hadisima, a među njima i slijedećim: Od Ibn Abbasa, radijallahu 'anhuma, se prenosi: „Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je učinio hidžamu dok je postio!“ (Buharija, 1939) Od Enesa, radijallahu 'anhu, se prenosi da je bio upitan: “Da li ste, u vrijeme Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, smatrali pokuđenom hidžamu za postača? Reče: Ne, osim zbog njegove slabosti!“ (Buharija, 1940) Oni koji smatraju da hidžama kvari post, taj stav podupiru vjerodostojnim hadisom, gdje Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, kaže: „Post je pokvario i onaj koji čini (drugom) hidžamu, a i onaj kome se ona čini!“ (Ahmed, 5/276; Ebu Davud, 2/770; Ibn Madžeh, 1/5377; i drugi) Ovaj hadis jasno dokazuje ništavnost posta osobe koja čini i kojom se čini hidžama. Na ovaj argument je prigovoreno različitim pristupom njegova shvatanja. Rečeno je da je on - iako je vjerodostojan - derogiran sa hadisom od Ibn Abbasa i drugih jer se u drugim predajama spominje da je hadis izrečen u godini kada je oslobođena Mekka, tačnije, 18 ramazana osme godine po hidžri. Međutim, hadis od Ibn Abbasa je rečen poslije toga nakon dvije godine, u vrijeme oprosnog hadža. Dalje, ovaj isti hadis se može na različite načine razumjeti. Možemo ga shvatiti da se njim želilo kazati da je osobi koja čini i kojoj se čini hidžama uskraćena vrijednost posta, jer su neki ashabi običavali kazati za osobu koja progovori u vrijeme džumanske hutbe: „Ti nemaš džume!“misleći na njenu vrijednost i nagradu. (Pogledaj Medžmu', 6/352; i El-Istizkar, 10/128) Također, ovaj hadis se može razumjeti da se njim želi ukazati na izloženost eventualnom kvarenju dotičnog posta, jer, onaj koji čini drugom hidžamu (u to vrijeme se krv isisavala životinjskim rogom) nije siguran od mogućnosti slučajnog gutanja krvi pri njenom isisavanju, dok onaj kome se ona čini nije siguran da će moći izdržati svoj post bez njegovog prekidanja prije isteka vremena. (Me'alimus sunen, 2/771) PITANJE: DA LI JE DOZVOLJENO NAPLATITI USLUGU ČINJENJA HIDŽAME? ODGOVOR: Islamski učenjaci su razmatrali ovo pitanje, i u vezi njegovog razumjevanja imaju oprečne stavove. Većina islamskih učenjaka smatra dozvoljenim naplaćivanje usluge činjenja hidžame, kao što se to prenosi od Ibn Kudame da je takvim prenjeo i mišljenje Ibn Abbasa, radijallahu 'anhuma, zatim, Malika, Šafije, Hanefija, ali i jedno od mišljenja Imama Ahmeda. (El-Mugni, 5/539; Beda'i Es-Sena'i, 4/190; El-Medžmu', 9/60; El-Kavanin El-Fikhijjeh, 280)

5

Drugo mišljenje o ovom pitanju je suprotno prvom, a to je, u stvari, druga predaja od Imama Ahmeda. Rekao je Tirmizija: „Ahmed je kazao: Ako bi od mene zatražio (novac) onaj koji čini hidžamu, ne bih mu dao!“ (Tirmizi, 3/567) To mišljenje je Ibn Kudame pripisao i Osmanu, Ebu Hurejri i El-Hasanu, radijallahu 'anhum, međutim, još je dodao: „Od Ahmeda se ne prenosi da je zabranio zaradu osobi koja naplaćuje uslugu činjenja hidžame, niti njeno unajmljivanje, nego je rekao: Mi ćemo mu dati kao što je i Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, dao, ali ćemo mu i reći kao što je Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme rekao kada je upitan o njenom konzumiranju, pa je to zabranio.“ (El-Mugni, 5/539) Ovo mišljenje argumentuju, između ostalih, i slijedećim dokazima: Hadisom od Ebi Džuhajfeh, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, zabranio cijenu (zaradu od prodaje) psa i zaradu od (puštanja) krvi. (Buharija: vidi u Fethu, 4/367, 497) Zatim, sa hadisom od Rafi' ibn Hudejdža, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Nevaljala je zarada od (prodaje) psa, i nevaljala je zarada (mehr) prostitutke, i nevaljala je zarada onoga koji čini hidžamu!“ U dugoj predaji se kaže: „Najgora zarada je mehr prostitutke, zarada od (prodaje) psa i zarada onoga koji čini hidžamu!“(Muslim, 3/1199) Osim toga, navode i hadis koji je, zasigurno, u žiži interesovanja obje skupine učenjaka i o čijem razumjevanju ovisi izgradnja stava o ovom šerijatskom pitanju. Naime, Od Muhajseh, radijallahu 'anhu, se prenosi da je on zamolio Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi we selleme, da mu dozvoli najamninu osobe koja čini hidžamu, pa mu je to on osporio. Neprestano ga je pitao o tome i tražio od njega dozvolu, sve dok nije rekao: „Njom (zaradom) nahrani svoju stoku (pomoću koje prenosiš vodu)!“ (Malik u Muveta', 534) U drugoj predaji: „Njom nahrani svoju stoku i roba!“ (Ebu Davud, 3/707; Ibn Madžeh, 2/732) Oni koji dozvoljavaju naplaćivanje usluge od činjenja hidžame, svoje mišljenje dokazuju hadisom od Enesa i Ibn Abbasa, radijallahu 'anhum, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, učinio hidžamu, te da je platio uslugu onom ko mu je hidžamu učinio. Kaže Enes: „Nikoga nije zakinuo u pogledu njegove nadnice!“ Kaže Ibn Abbas: „Da je to bilo zabranjeno, ne bi mu davao!“ (Buharija: u Fethu 4/380) O svemu ovome je Imam Šafija rekao: „Da je to zabranjeno, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, ne bi dozvolio Muhajsih da zarađuje ono što je haram, niti da time hrani svoju stoku i roba, jer i za roba postoje propisi halala i harama, i ne bi Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, dao onome ko mu je učinio hidžamu nadnicu, jer je on to dao zato što je dozvoljeno da mu se dadne kao i da ovaj to za sebe uzme.“ Zatim je ovu zabranu razumjeo na način da se njom želi kazati koliko je, u stvari, poniženje da se zarađuje od činjenja hidžame. (Ihtilafu El-Hadis liš-Šafi'i, 279) To je, inša'allah, najprihvatljivije mišljenje, a Allah opet najbolje zna!

6

PITANJE: DA LI ŽENE TREBAJU RADIT HIDŽAMU? ODGOVOR: Ummu Seleme, žena Allahovog Poslanika zatražila je od njega dozvolu da sebi učini hidžamu, pa joj je dozvolio. Muslim, (2206), Ebu Davud, (4105), Ibn Madže, (3545). Vidjeti komentar imama Kurtubija na ovu predaju u El-mufhimu, 5/596. U drugoj verziji se navodi da je to bila Aiša, radijallahu anhuma, Hakim, 4/209.-210. Hakim i Zehebi su ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim. -------------------------------U tekstu korišten članak o hidžami iz časopis El-Asr. OBRADA: “EsSUNNE”

7

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful