You are on page 1of 41

Ebu Hamid el-Gazali

IZBAVLJENJE OD ZABLUDE
Prevod i biljeke Hilmo Neimarlija

Ebu Hamid el-Gazali El-munkiz min ed-dalal


Biblioteka Tesavuf Urednik: Muhamed Mrahorovi Recenzenti: Nusret anar Muhamed Mrahorovi Lektor: Demaludin Lati Omot: Mustafa Salihagi

Ebu Hamid el-Gazali Rad Mensura Verlaevia prema imaginarnom portretu Halila Dubrana


U ime Boga, Milostivog, Samilosnog! Hvaljen neka je Bog, ijim hvaljenjem poinje svaka rasprava i svaka besjeda, i blagoslovljen neka je Muhammed izabranik, ovjek od vjerovjesnitva i poslanstva, njegovi srodnici i njegovi drugovi koji odvraaju od zablude! Traio si od mene, brate u vjeri 1, da ti otkrijem svrhu i tajne nauka, opasnost i ponore kola miljenja, i da ti ispripovijedam ta sam sve pretrpio izvlaei istinu iz zbrke razliitih sljedbi iji su naini postupanja i putevi suprotstavljeni, i kakvu sam odvanost pokazao uzdiui se iz nizine oponaanja u vjeri2 do uzvisine traenja objanjenja. Traio si da ti iznesem, prvo, kakvu sam korist izvukao iz nauke kelama3, drugo, kako sam omrznuo puteve talimija 4, koji su, u slijeenju imama, nesposobni da dokue istinu, tree, kako sam omalovaio puteve filozofiranja 5, i kako sam, konano,
1

Brat u Vjeri, el-eh fi ed-din Rije din javlja se u Kur'anu u znaenju suda, suenja (usp 1,3), i u znaenju religije uopte,

U prevoenju Kur'ana, hadisa, i uopte religijskih tekstova iz arapskog u na jezik, zadrala se praksa prevoenja dina sa vjera, ime se, zapravo, potire razlike izmeu imana i dina, to jest, izjednauje se znaenje vjere, kao odnosa prema Bogu, i religije, kao ukupnog ivotnog dranja koje je uslovljeno i odreeno vjerom. Cijenei, meutim, tu prevodilaku praksu i postojanost sintagmi kao to je sintagma brat u vjeri na ovom i jo nekim mjestima din prevodimo sa vjera. Inae, religijom prevodimo din. vjerom iman, vjerozakonom erija/t, vjeroispovijeu mille/t, (vjerskom) zajednicom umme/t.
2

Oponaanje u vjeri, taklid U uobiajenom smislu, taklid znai oponaanje, podravanje ili slijeenje drugoga u onome to govori ili ini s ubijeenou da je u tome istina koja ne iziskuje provjeru niti dokazivanje. Taklid se izvorno i s obzirom na pretenu upotrebu odnosi na oponaanje u stvarima religije. U klasinoj literaturi islama taklid se javlja kako u znaenju "sugestivnog oponaanja", koje ne pretpostavlja niti dostie samo/razaznanost u duhu njegovog nosioca tako i u znaenju "voljnog oponaanja", koje poiva na svjesnoj preputenosti slijepom ili bespogovornom slijeenju imama (uitelja, vodia), kojega se smatra nepogreivim i neospornim garantom istine Historiar i leksikograf Demil Saliba iznalazi klasino odreenje sugestivnog oponaanja upravo u Izbavljenju od zablude (Usp. Demil Saliba, EI-Mudem el-felsefi Bejrut-Kairo 1978. knjiga I str 328 ) U drugom znaenju rije taklid zadobila je tehniko, odnosno relaciono znaenje u odnosu na idtihad (v biljeku 43), koje pojedini evropski islamolozi dovode do kategonjalnog vaenja u smislu dijeljenja svih pripadnika islama na mukalide - oponaatelje i mudtehide - one koji se u otvorenim pitanjima religije uputaju u vlastito tumaenje
3

Nauka kelama, ilm el-kalam. U islamskoj obrazovanosti tradicionalnog ustrojstva, u kojoj su vjerske nauke razvrstane na tn glavne grane nauka o vjerovanju (ilm el-akide) nauka o vjerozakonu (ilm el-fikh) i nauka o karakternosti (ilm el-ahlak) nauka kelama se odreuje kao "nauka koja nas ui o istinama islamskog vjerovanja sa tanim logikim dokazima" (M Handi). U zapadnim naukama ilm el-kelam se imenuje islamskom skolastikom, ortodoksnom skolastikom, skolastikom teologijom, teologijom uopte, i dijalektikom teologijom. Kako se radi o nauci koja koristi "onaj metod diskurzivnog izlaganja koji mogunosti dijalektike naslijeene od grkih filozofa stavlja u slubu religijskih shvatanja koja nude Kur'an i hadis" (H Corbin) ovaj posljednji naziv sve vie potiskuje ostale jer najizravnije odreuje metodsku bit i povijesnu formiranost nauke kelama u odnosu na druge duhovne discipline u islamu (ire o izvorima (temeljmm pitanjima i metodici, glavnim razvojnim fazama i ulozi Gazalija u razvoju ilm el-kelama usp. Fazlur Rahman Duh islama Beograd, 1983 str 127-145, Henry Corbin Historija islamske filozofije Sarajevo 1987, str 98-115,251-257 i 293-297, Nerkez Smailagic Klasina kultura islama I. Zagreb, 1973 str 125-216, Mehmed Handi, Ilmul-kelam Sarajevo 1934)
4

Talimije, ehl et-ta lim sljedbenici uenja o poduavanju od nepogreivog imama. Talimije su ogranak ismailijskog iizma i nauavali su da je istina samo u poduenosti i poduavanju (ta'lim) od nepogreivog uitelja (mu allim ma'sum). Prema navodu Gazalijevog mlaeg suvremenika znamenitog hereziografa Abdulkerima ehrestanija (u 548/1153) ehl et ta'lim je bio naziv pripadnika sljedbe u Horasanu dok su ih u Iraku nazivali batinijama (v biljeku 10) (Usp. A-ahrastani Kniga o religijah i sektah Moskva 1984, str 168 )
5

Filozofiranje, tefelsuf. Ovaj oblik ukljuuje pogrdni prizvuk u odnosu na osnovni oblik felsefe (filozofija i / ili filozofiranje) pa bi ga se moglo prevesti i kao nadrifilozofiranje ili nadrifilozofija. Gazali ga koristi na jo nekoliko mjesta u Izbavljenju od zablude ne iznosei razlog zbog kojega njime zamjenjuje osnovni oblik, kojim se inae slui. Preplitanje ovih dvaju oblika u kojem se filozofija liava jednoznanosti nije, meutim, karakteristino samo za ovo Gazalijevo djelo, slian postupak susreemo, primjerice, u slavnom "filozofskom romanu" ivi sin Budnoga (Haj ibn Jakzan) Ibn Tufejla (581/1185), muslimanskog filozofa i pisca iz panije (Usp biljeku 61a Tarika Haveria u Ibn Tufayl, ivi sin Budnoga. Sarajevo 1985, str 22-3 ). No videi u onome to se imenovalo filozofijom u njegovo vrijeme u islamu, pored ostalog, neautentino bavljenje filozofijom i slijepo slijeenje filozofa iz ranijih vremena, Gazali oito nagovjetava razlog upotrebe oblika

pristao uz put tesavufa6. Htio bih da ti otkrijem i sr istine koja mi se ukazala u mojim ispitivanjima ljudskih nauavanja, ono to me odvratilo od nastavnike djelatnosti u Bagdadu, gdje sam imao mnogo uenika, te ta je dovelo do toga da joj se ponovno vratim u Niapuru, nakon dugo vremena. Pourio sam da udovoljim tvome traenju, poto sam uvidio iskrenost tvoje elje. Iui pomo od Boga, uzdajui se u Njega, molei da me uputi i traei od Njega utoite, kaem: Znaj - uputio te Uzvieni Bog pravim putem i otvorio tvoje srce za istinu! - da razilaenje ljudi u religijama i vjeroispovijestima, zatim razilaenje jedne vjerske zajednice 7 na kole miljenja, sa mnotvom sljedbi i oprenih puteva, jest duboko more u kojem se veina utopila i iz kojeg se malo njih spasilo. Svaka skupina smatra da je upravo ona spaena, "svaka stranka radosna zbog onoga to ispovijeda"8, i to je ono to nam je obeao izabranik meu poslanicima, - Bog ga blagoslovio! iskreni, ija se obeanja ispunjavaju, kada je rekao: "Moja zajednica e se podijeliti u sedamdeset i tri sljedbe, a samo jedna od njih e biti spaena." 9. I ve se zbilo to to je obeao da e biti.

tefelsuf, iji pogrdni prizvuk, dakle, nikako ne treba mijeati sa prizvukom obezvreujueg popularnog mnijenja o filozofiji i filozofiranju.
6

Tesavuf, tesavvuf, ili, u evropeiziranom obliku, suflzam islamski misticizam U osnovnim crtama moe se podvesti pod optu odrednicu mistike kao doivljajnog iskustva apsolutnoga" (L Gardet). Njegovu pak nesvodivost na jedno odreenje koje bi ga htjelo obuhvatiti u svem obilju izvornog iskazivanja otknva podatak da su ve stariji muslimanski historian iznali oko hiljadu sufijskih definicija tesavufa Kao oblik prakse i praktinog dranja tesavuf se uobiajeno odreuje u odnosu na vjerozakonom ustanovljeni sklop injenja i ponaanja, a kao nain intuitivnog spoznavanja i simbolike aktivnosti naspram diskurzivnog miljenja i "rada pojma" disciplinarno organiziranog u nauci kelama, teonji prava, filozofiji. U zapadnim istraivanjima tesavufa, koja zapoinju poetkom prolog stoljea, posebna panja poklanja se genezi mistike svijesti i prakse u islamu, te dervikim redovima ili bratstvima sljedbenika tesavufa (ire o tesavufu, sufijskoj literaturi, praksi i redovima, te ulozi Gazalija u osiguranju pravovjernosti tesavufa i spoznajne i moralne punovanosti sufijskog iskustva, u Fazlur Rahman, Duh islama, str 183-233, Louis Gardet, Mistika. Zagreb 1983, str 116-136, Sufizam, priredili Darko Tanaskovi i Ivan op, Beograd 1981, Eva de Vitray Meyerovitch, Antologija sufijskih tekstova, Zagreb, 1988, Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama Sarajevo 1986 )
7

Razilaenje jedne vjerske zajednice, ihtilaf el-umme. U izdanju Izbavljenja od zablude, koje su priredili Demil Saliba i Kamil Ijad i koje se smatra najpouzdanijim, na ovom mjestu stoji eimme (eimme, vjerski prvaci, voe; ihtilaf el-eimme, razilaenje vjerskih prvaka.) Isto stoji i u izdanju Mustafe Ebul-Ulaa i Muhameda Dabira. U izdanju Izbavljenja od zablude, koje je priredio Abdul-Halim Mahmud, na ovom mjestu stoji umme. U izdanju francuskog prevoda Izbavljenja od zablude sa Salibinim i Ijadovim tekstom izvornika, prevodilac Ferid Debr ne prihvata njihovu lekciju i ita umme. Istom itanju pribjegava i prevodilac na ruski Artur V. Sagadejev. Prevodilac na engleski W. Montgomery Watt prihvata Salibinu i Ijadovu lekciju i ita eimme. Opredijelili smo se za lekciju Abdul-Halima Mahmuda i rjeenje prevodilaca na francuski i ruski. (O koritenim izdanjima izvornika i prevoda Izbavljenja od zablude, usp. Bibliografsku biljeku.
8

Kur'an, 23, 53; 30,32. (Navodi iz Kur'ana dani su, uglavnom, prema prevodu Besima Korkuta: Kur'an s prevodom, Sarajevo 1984.)
9

Iskaz Bojeg poslanika Muhammeda - Bog mu se smilovao i mir mu podario! - u nastavku hadis. Hadis je predaja, odnosno kazivanje o tome ta je Boji Poslanik rekao, uinio, odobrio ili zabranio, a takoer i predaja o iskazima i postupcima njegovih drugova. U islamskoj obrazovanosti i ivotnoj praksi muslimana hadis je jedan od dva oblika upoznavanja i ivotnog preuzimanja onoga to je Boji Poslanik govorio i inio; drugi je oblik sunet (sunnet, suna, to jest, vjerski normirana praksa ivog usvajanja iskaza i postupaka Bojeg poslanika, Savremeni muslimanski naunik Fazlur Rahman razgraniava ova dva oblika kao verbalnu i praktinu tradiciju. Hadis je istodobno i naziv izvorne discipline koja se razvila tokom drugog i treeg stoljea islama kao kompleksna nauka o islamskoj tradiciji ili tradiciji islamske izvornosti. Najvanija faza u njenom razvoju bila je faza sakupljanja, odabiranja i sistematiziranja ogromne grae o ivotu i praksi Muhammeda - Bog mu se smilovao i mir mu podario! Nastalo je vie zbirki hadisa, meu kojima je est njih zadobilo vaenje autoritativnih zbirki: Sahih Muhameda ibn Ismaila Buharija, Sahih Muslima ibn el-Hadada Kuajrija, Sunen Ebu Davuda Sidistanija, Dami Ebu Isa Tirmizija, Sunen Ebu Abdurahmana Nesaija, i Sunen Ibn Made Kazvinija. Meutim, premda se od pojedinih zapadnih islamologa oznaavaju kanonskim, ove zbirke nisu zapravo obesnaile druge zbirke hadisa niti su presjekle tokove verbalne predaje kao izvora za upoznavanje onoga to je Boji Poslanik govorio i inio, tako da se kasniji islamski pisci nisu drali samo njih u navoenju i interpretiranju iskaza i postupaka Bojeg poslanika. To napose vai za Gazalija. Kako su u izdanjima Izbavljenja od zablude, koja smo koristili, samo neki hadisi dokumentirani od prireivaa, svaki Gazalijev navod koji izravno ili kontekstom upuuje na Bojeg poslanika nastojali smo pronai u spomenutim zbirkama. Koristili smo El-Mu'dem el-mufehres li el-faz el-hadis en-nebevi (Lajden 1962), u kojem su provedene najpotpunije konkordancije glavnih hadiskih zbirki. Za hadise koje

Jo od najranije mladosti i najljepeg doba ivota, otkad sam se pribliio zrelosti i prije nego to sam napunio dvadeset godina, pa sve do sada, a navrio sam pedeset, uvijek sam se smjelo bacao u bezdan tog dubokog mora, gazio sam u njegovu duboku vodu odvano, a ne kao kukavica ili oprezan ovjek. Udubljivao sam se u sva nejasna mjesta, nasrtao na sva teka pitanja, hrabro se izlagao svim opasnostima, ispitivao vjerovanje svake sljedbe, razotkrivao skrivene misli kole miljenja svake skupine, kako bih odijelio istinito od lanog, vjerodostojnu predaju od krivovjerne novotarije. Nisam pustio nijednog batiniju10 a da nisam poelio da se upoznam s njegovim ezoterizmom, niti zahinju11 a da nisam ushtio da spoznam sutinu njegovog egzoterizma, niti filozofa a da se nisam primorao da proniknem u bit njegove filozofije, niti mutekelima a da se nisam potrudio da se uputim u svrhu njegove dijalektike i raspravljanja, niti sufiju a da nisam udio da otkrijem tajnu njegovog misticizma, niti pobonjaka a da nisam nastojao promotriti kako na njega djeluje njegova pobonost, niti knvovjernika koji porie Boja svojstva 12 a da nisam kriom ispitivao pozadinu takvog uvjerenja, kako bih uoio razloge njegovog drskog poricanja Bojih svojstava i njegovog krivovjerja. e za sutinom stvari bila je moje svojstvo i moj obiaj od samog poetka i od najranije mladosti. Bio je to nagon bez mog izbora i promiljanja, sve dok u meni nisu oslabile stege oponaanja u vjeri i skrila se naslijeena vjerovanja, kada sam se pribliio mladalakom dobu. Jer, vidio sam da hrianska djeca odrastaju uvijek u hrianstvu, jevrejska djeca odrastaju samo u judaizmu, a muslimanska djeca u islamu. uo sam predaju o Bojem Poslaniku - Bog ga blagoslovio i

smo pronaili da su navedeni u nekoj od zbirki, u biljekama smo to naznaili, a za one za koje nismo utvrdili da su navedeni, upuujemo na ovu biljeku. Hadis o dijeljenju muslimanske zajednice nalazi se u svakoj od autoritativnih zbirki, ali sadri iskaz: .Jevreji su se podijelili u sedamdeset i jednu sljedbu, hriani e se podijeliti u sedamdeset i dvije sljedbe, a moja zajednica e se podijeliti u sedamdeset i tri sljedbe."
10

Batinije, batini, ezoterici. Batinije su interioristi koji nauavaju unutarnji, skriveni, tajnoviti smisao kur'anskih iskaza, te ih podvrgavaju alegorijskom tumaenju, tevilu (te'vil), kako bi dospjeli do unutarnje istine objavljenog uenja. Kod Gazaliija, kao i kod drugih pisaca njegovih savremenika, batini je tehniki naziv ali i historijska oznaka koja se odnosi na sljedbu batinija (talimija), o ijem nauavanju je on napisao vie djela.
11

Zahirije, zahiri. egzotenci Zahirije su eksterioristi koji, suprotno batinijama, nauavaju doslovni smisao kur'anskih ajeta/stavaka i hadisa Kao i batini, zahiri je tehniki termin u islamskoj teologiji i filozofiji, meutim, kao historijska oznaka odnosi se na pravnu kolu, koja je bila rairena naroito u muslimanskoj paniji, ali se nije odrala do naeg vremena. Najpoznatiji predstavnik ove pravne kole bio je Ibn Hazm el-Endelusi (456/1063), slavni pjesnik, hereziograf, pravnik, teolog i filozof iz panije
12

Krivovjernik koji porie Boja svojstva, zindik muattil. U muslimanskoj literaturi iz prvih stoljea islama zindik je najprije oznaka za manihejca i pripadnika nemonoteistikih religija, potom (i) za pnpadnika neke od muslimanskih sljedbi koje su proglaavane zabludjelim u stvarima vjerovanja, napose za osobu koju se karakteriziralo heretikom koji prikriva ili odbija priznati vlastito krivovjerje. U kasnijim vremenima zindik je oznaka kako za heretika, dualistu i politeistu, tako i za ateistu. Muatil je takoer oznaka iz ranog perioda islama i prvotno se odnosi na one koji su, suprotstavljajui se antropomorfistikim implikacijama doslovnog itanja kur'anskih ukaza o Bogu, odricali Boja svojstva i zagovarali uenje o istoj bojoj jednosti slobodnoj od svakog sa-dravanja. U Gazalijevo vrijeme i ranije njome su oznaavani mutezilije (v. biljeku 33), no kasnije i ona gubi izvornu odreenost i postaje oznaka za neznaboca i nevjernika uopte

mir mu podario - u kojoj kae "Svako ko se rodi, rodi se kakvim ga je Bog stvorio 13, a roditelji ga uine Jevrejinom, ili hrianinom, ili mazdejcem "14. Moje unutarnje bie krenulo je u potragu za sutinom izvorne stvorenosti od Boga i sutinom vjerovanja preinaenih oponaanjem roditelja i uitelja, te u potragu za razlikom meu vjerovanjima nastalim oponaanjem. Njihova su naela poticajna, a u razlikovanju istine od lai u njima postoje neslaganja I rekoh sebi: "Najprije, moj cilj je da steknem znanje o sutini stvari. Nuno, dakle, moram tragati za sutinom znanja. A to je ona?" Postalo mi je jasno da je izvjesno ono znanje u kojem se saznano otkriva ne ostavljajui sumnje, i uz koje ne pristaje mogunost zablude i privida A takvo neto duh nije kadar dosegnuti. Jer, sigurnost od pogreke treba da bude usporediva sa izvjesnou i da se opire dokazivanju lanosti, tako da, kada bi neko pretvorio kamen u zlato a tap u zmiju, to ipak ne bi izazvalo sumnju i poricanje. Tako, ja znam da je deset vee od tri, pa ako mi neko kae: "Ne, tri je vee od deset, a dokaz je to u pretvorit ovaj tap u zmiju", i na moje oi ga odista pretvori, neu zbog toga posumnjati u ono to znam; iz toga e proizai samo to da u se zauditi jednoj takvoj moi, a neu posumnjati u ono to znam. Nakon toga, uvidio sam da sve ono to ne znam na taj nain, i u to nisam siguran s tom vrstom izvjesnosti, jest znanje nepouzdano i nesigurno, a nijedno nesigurno znanje nije izvjesno znanje. ZAPADANJE U SKEPTICIZAM I PORICANJE ZNANJA Potom sam preispitao svoja znanja i ustanovio da sam, izuzimajui osjetilne danosti i razumske nunosti, prikraen za znanja sa tim svojstvima. Pa rekoh: "Sada, nakon to sam se razoarao, imam samo elju da ispitam jasna znanja. A to su osjetilne danosti i razumske nunosti. Stoga je neizbjeno da najprije postignem izvjesnost svoga povjerenja u osjetilne danosti i izvjesnost svoje sigurnosti od zablude u razumskim nunostima; jesu li one poput moje ranije sigurnosti u vjerovanja preuzeta oponaanjem i sigurnosti veine ljudi u misaone spoznaje, ili je to nesumnjiva sigurnost u kojoj nema varke niti opasnosti?" Prihvatio sam se s krajnjom ozbiljnou da razmatram osjetilne danosti i nunosti razuma, te da vidim da li bi mi bilo mogue da sam u njih posumnjam. Dugotrajno podvrgavanje sumnji dovelo me do toga da vie nisam mogao vjerovati ni u pouzdanost osjetilnih danosti. Sumnja u njih me obuzimala, i kao da je govorila:

13

Kakvim ga je Bog stvorio, ala el-fitre. Rije fitre, koju u jednoj od prethodnih reenica prevodimo sa "uroena sklonost", a u sljedeoj sa "stvorenost od Boga", nalazi se u Kur'anu (30,29) kao jedinica dvolane sintagme fitret-e-Allah, koju Besim Korkut prevodi sa "vjera, djelo Allahovo", a Muhamed Panda i Demaludin auevi sa "Boja priroda". Prevodei ovaj hadis, Mebmed Handi prevodi/tumai fitre sa "islamu pnlagodiva priroda i dua", dok u popularnoj recepciji hadisa, napose u praksi njegovog verbalnog preuzimanja i prenoenja u naem jeziku, nije rijetko izjednaavanje fitre sa islamom kao praiskonskim i univerzalnim oblikom religije. U islamskoj spoznajnoj teoriji, kojoj je Gazali pruio umnogome jedinstven doprinos, fitre se javlja kao oznaka za jedan od apriornih oblika saznanja, ili prvobitnih znanja (ulum el-evvelijje), i znai ovjekovu priroenu spoznajnu naklonost. (Drugi oblici su tab'a priroena duhovna struktura ovjeka, i garize, priroena spoznajna sposobnost ovjeka.)
14

Buhari, Sahih. U ovom obliku hadis je uglavnom poznat i najee navoen. U Muslimovom Sahihu zabiljeena je sljedea verzija "Svakog ovjeka njegova majka rodi kakvim ga je Bog stvorio, pa ga roditelji uine Jevrejinom, ih hrianinom, ili mazdejcem, a ako su muslimani, muslimanom "

"Otkud to povjerenje u osjetilne danosti" Najmonije osjetilo je osjetilo vida, i kada se upravi prema sjenci ono vidi da sjenka stoji i da se ne mie, te zakljuuje da nema kretanja. Potom, iskustvenim putem i posmatranjem, sat kasnije, spoznaje da se sjenka kree, no da se ne kree odjednom i namah, ve postupno, malo pomalo, tako da nikada nije u stanju mirovanja. Ono gleda zvijezdu na nebu i vidi da je mala, ne vea od novia, dok geometrijski dokazi govore da je vea od Zemlje." U ovom i slinim sluajevima osjetilnog opaanja, osjetilo kao sudac donosi svoj sud, no sudac razum ga pobija i pokazuje neistinitost osjetilnog suda koji se nikako ne moe braniti. Rekoh: "Uniteno je moje povjerenje i u osjetilne danosti. Moda je mogue vjerovati razumskim danostima, koje su prva naela, kao na iskaz da je deset vee od tri, ili da se jednoj istoj stvari ne moe neto istovremeno priricati i odricati, ili da jedna ista stvar ne moe biti i stvorena i oduvijena, postojea i nepostojea, nuna i nemogua." Ali, osjetila odgovaraju: "Zato si siguran da tvoje povjerenje u razumske danosti nije slino tvome povjerenju u osjetilne danosti; jer, nama si bio vjerovao, no doe sudac razum i utjera nas u la. Da ne bi suca razuma, ti bi i dalje nas smatrao istinitima. A moda iza suca razuma ima neki drugi sudac koji bi, kada bi se pojavio, pokazao lanost razuma u suenju, kao to se pojavio sudac razum i pokazao lanost osjetila u suenju. To to se takvo opaanje ne obznanjuje, ne pokazuje da je ono nemogue." Malo sam oklijevao s odgovorom, pa osjetilne danosti poveae tekoe pozivajui se na san. "Zar ne vidi", rekoe, "kako u snu vjeruje u neke stvari i umilja neke okolnosti, vjeruje da su one postojane i trajne, i ne sumnja u njih dok god si u tom stanju? Potom se probudi i zna da sve ono Sto si umiljao i u to si vjerovao nema osnova ni vrijednosti. Pa zato si siguran da je sve ono u to vjeruje u svom budnom stanju, na temelju osjetila ili razuma, istinito u odnosu na stanje u kojem se nalazi? Zar nije mogue da te zadesi stanje iji e odnos prema tvom budnom stanju biti poput odnosa tvoga budnog stanja prema tvome snivanju, te e tvoje budno stanje prema njemu biti kao san? Ako dospije u to stanje, uvjerit e se da sve to je tvoj razum pretpostavljao jesu prazni umiljaji." Moda je to stanje smrt, jer Boji Poslanik - Bog ga blagoslovio i mir mu podario! - kae: "Ljudi spavaju, a kada umru probude se!" 15 I moda je ovosvjetski ivot san u odnosu na ivot na drugom svijetu. Pa kada ovjek umre, stvari mu se pojavljuju drugaijima nego kakvim ih sada vidi, i kae mu se u tom trenutku: "Skinuli smo ti koprenu tvoju, i otar ti je danas vid." 16 Nakon to su mi pridole te misli i utisnule se u me, uznastojao sam da tome naem lijeka. No to nije bilo lahko, jer takve misli otklanja samo dokaz, a dokaz nije mogue iznijeti bez pribjegavanja prvim znanjima. Kako to nije doputeno, nije mogue ni iznijeti dokaz. 17

15

Premda se navodi u mnogim djelima, klasinim i novijim, preteno onim iiijske i sufijske usmjerenosti, hadis nije zabiljeen u nekoj od autoritativnih zbirki.
16

Kur'an, 50, 22.

Ta me bolest muila, i potrajala je skoro dva mjeseca, tokom kojih sam bio skeptik18, i to sudei po mom unutarnjem stanju, a ne govoru ili izriaju, sve dok me Uzvieni Bog nije izlijeio od bolesti, te mi se povratilo zdravlje i duevna ravnotea. Nunosti razuma ponovno su postale prihvatljive i vjerovao sam da su sigurne i izvjesne. To se nije dogodilo usljed iznoenja dokaza i razlonog raspravljanja, ve zahvaljujui svjetlosti koju je Uzvieni Bog ubacio u moju duu. Ta svjetlost je klju za veinu spoznaja. Ko god smatra da otkrovenje poiva na pisanim dokazima, ograniava beskrajnu samilost Boga Uzvienog. Kada su Bojeg Poslanika - Bog ga blagoslovio i mir mu podario! - upitali za izraz "otvoriti" i njegovo znaenje u rijeima Uzvienog: Koga Bog eli da uputi, otvori njegovu duu za islam" 19, rekao je: To je svjetlost koju Uzvieni Bog ubacuje u srce." A ta je znak toga?", upitali su potom. Odgovorio je: "Odvraanje od boravita ispraznosti i obraanje boravitu vjenosti." 20 O tome je rekao Muhammed - Bog mu mir podario! -: Uzvieni Bog je stvorio stvorenja u tmini, potom ih je obasuo svojom svjetlou."21 Od te svjetlosti treba traiti otkrovenje, a kako ta svjetlost izbija iz vrela Boje velikodunosti u nekim trenucima, nju treba vrebati, kao to je kazao Muhammed - Bog ga blagoslovio! -: ,,U nekim razdobljima vaeg vremena va Gospodar ima izlive naklonosti; izloite im se!"22 Smisao je ovih iskaza da traenje treba provoditi u potpunoj savrenosti, sve dok ono ne dovede do traenja onoga to nije potrebno traiti. Prva naela nije potrebno traiti; ona su ve prisutna. A ono to je prisutno, kada se trai, bjei i iezava. Onoga ko trai ono to ne treba traiti ne moe se optuiti za nesposobnost u traenju onoga to se trai.
17

Za ovaj dio Gazalijevih kazivanja vezuju se, oito neizbjeno, nalazi o njegovom "religijskom empirizmu" sasvim modernog (filozofskog) znaenja, te usporedbe sa Descartesom, jer .Ghazalijev put traenja izvjesnosti o istini pretkazuje Descartesov gotovo u svim pojedinostima - osim u rezultatu." (. Veljai). Iz nastavka Gazalijinih "meditacija" vidljivo je, kako to i Veljai pokazuje, da se ne radi o tome da Gazali nije postigao Descartesov rezultat, ve da se on njime nije zadovoljio. Navodei da je za Gazalija "vjera u mogunost matematizacije svih znanosti neopravdana generalizacija", da nauka racionalne teologije "iako postie svoj vlastiti cilj, time jo ne postie i moj cilj", te da .znanosti konstituirane na matematikoj osnovi", to je zapravo Descartesov rezultat, "nisu primjerene mojem sluaju", Veljai primjeuje kako je i Husserl ukazao da te nauke, usprkos svojoj egzaktnosti, ne zadovoljavaju kriterij "subjektivno usmjerene filozofije". (Usp. edomil Veljai, Razmea azijskih filozofija, Zagreb 1978, knjiga II, str. 350- 55; Edmund Huserl, Ideja fenomenologije, Beograd 1975, str. 79-82.) O historijskom i modernom filozofskom znaenju Gazalijevog "religijskog empirizma" iscrpne obavijesti pruaju poglavlja o Gazaliju i poglavlja o utjecajima islamskog miljenja na Zapad i na Istok u knjizi M.M. Sharifa (ed.) Historija islamske filozofije, Zagreb 1988.
18

Doslovno, tokom njih bio sam u sofistici, ene fehima ala es-sefseta. Naziv sefseta (sofistika) uveden je u arapski jezik sa odgovarajuim filozofsko-historijskim znaenjem najmanje dva i po stoljea prije pisanja Izbavljenja od zablude. Najmanje toliko vremena, naime, opstojao je prvi prevod Platonovog Sofista, koji je uinio Hunejn ibn Ishak ( 260-873), poglavar slavne prevodilake kole u Bagdadu, koju je osnovao halifa Me'mun (218-833). Stoljee kasnije Jahja ibn Adi (336-947) takoer je preveo Sofista, a u meuvremenu je Farabi napisao opsenu raspravu o sofistici (Kitab el-emkine el-megleta), u kojoj je, izmeu ostalog, naznaio uvrijeena mnijenja i navike kao odrednice "stanja ovjeka" u kojem on gubi istinu i zapada u pogreno zakljuivanje. Stoga zauuje Gazalijevo koritenje naziva sefseta za oznaavanje vlastitog duhovnog stanja, dakle, naziva kojim se oznaava/lo nain ili oblik iskazivanja odreenog stanja duha. Kako kontekst Gazalijevog kazivanje ne doputa izjednaavanje sefeseta sa njenim prvim ili historijskim znaenjem, to jest, sa nazivom filozofskog nauavanja grkih sofista, ne moe se prihvatiti rjeenje Artura V. Sagadejeva, koji je spomenuti sklop preveo sa "tokom kojih sam ja razmiljao nad uenjem sofista", a sefseta u naslovu poglavlja zamijenio sa soflstika. Cijenei smisao Gazalijevog kazivanja, usvojili smo rjeenje W. Montgomcry Watta, koji je sefseta preveo u naslovu poglavlja sa skepticizam, a u tekstu stilizirao u skeptik.
19

Kur'an, 6, 125. Usp. biljeku 9. Tirmizi, Dami. 22Usp. biljeku 9. Usp. Biljeku 9.

20

21

22

Vrste Tragalaca: Nakon to me Uzvieni Bog svojom milou i izobiljem svoje plemenitosti izlijeio od te bolesti, u mojim su se oima vrste tragalaca svele na etiri skupine: 1. mutekelimi, koji sebe proglaavaju ljudima miljenja i spekulacije; 2. batinije, koje izjavljuju da su pristae uenja o poduavanju i da se izdvajaju stjeui znanje od nepogreivog imama; 3. filozofi, koji sebe proglaavaju ljudima logike i dokazivanja; 4. sufije, koji smatraju da su samo oni sposobni za neposrednu prisutnost, vienje i otkrivanje. I rekoh sebi: Istina ne odvraa od ove etiri vrste tragalaca. Oni su ili putem traenja istine, pa ako istina ne bi bila meu njima, ne bi ostalo nade da se ona moe dokuiti. Jer, nema nade u povratku oponaanju u vjeri nakon to je jednom ve prevladano, osim pod uslovom da oponaatelj imama ne zna da je oponaatelj. A kada to sazna, razbija se staklena posuda njegovog oponaanja. Ona se rasprsne i ne moe se sakupiti, raspadne se i ne moe se sjediniti krparenjem i spajanjem, osim da se krhotine istope na vatri i od njih saini druga, nova tvorevina." Pohitao sam da slijedim taj put i temeljito istraim ono to su te skupine postigle, poevi prvo s mutekelimima, na drugom mjestu s putom filozofa, potom s nauavanjem batinija, i, na kraju, s putom sufija.

NAUKA KELAMA: njen cilj i postignue Tada sam zapoeo s naukom kelama. Ovladao sam njome i razumio sam je; istraio sam spise njenih utemeljitelja, i sam sam napisao o njoj to to sam poelio da napiem. I naao sam da je ona nauka koja udovoljava svome cilju, ali ne udovoljava i mome cilju. Njen je cilj da uva vjerovanje sljedbenika suneta i da ga titi od smutnji uvoditelja novotarija23. Onima koji Mu slue, Uzvieni Bog je dao istinito vjerovanje kroz usta svog Poslanika; u njemu je dobro njihovog religijskog i svjetovnog ivota, kako je kazano o njegovoj spoznaji u Kur'anu i hadisima. Potom je ejtan donio, sa nesuvislostima uvoditelja novotarija, stvari oprene sunetu. Zagovarajui ih, uvoditeiji novotarija bili su gotovo smutili sljedbenike istinitog vjerovanja. Tada je Uzvieni Bog uinio da se pojave mutekelimi, potaknuvi ih da sreenom raspravom odbrane sunet i da razoblie pristae novotarija u njihovoj suprotstavljenosti poslanikoj tradiciji. Na tome je izrasla nauka kelama i na tome su stasali njeni znalci. I doista, jedna skupina mutekelima dolino je ispunila zadau na koju ih je Uzvieni Bog uputio; uspjeno su zatitili sunet, odbranili vjerovanje primljeno od vjerovjesnitva i razobliili nastale novotarije. No u tome su se upravljali prema premisama to su ih uzeli od svojih protivnika, koje su prinuavali na pobijanje tih premisa pozivajui se bilo na oponaanje u vjeri bilo na saglasno miljenja zajednice vjernika ili pak na pojedina kazivanja iz Kur'ana i hadisa. Raspravljanje mutekelima se tako uglavnom iscrpljivalo u iznalaenju protuslovlja kod protivnika i na kritici zbog njihovog prihvatanja. A u tome je mala korist za onoga ko prihvata jedino naelo nune danosti. Stoga nauka kelama nije mogla zadovoljiti moju potrebu za istinom niti izlijeiti bolest na koju sam se alio. Istina, kada se razvilo umijee kelama i kada su raspravljanja postala brojnija, nakon dueg vremena, mutekelimi su pokazivali veliku elju da pokuaju odbraniti sunet tragajui za sutinom stvari; poduzeli su dublje istraivanje biti i pojavnosti te njihovih odredaba. Ali, kako to nije bio cilj njihove nauke, ono to su o tome kazali nije dostiglo krajnji cilj, niti je njihov nalaz rasprio, u cjelini, tame smetenosti u neslaganjima ljudi. Ne odriem da je to postignuto za druge, niti sumnjam u vrijednost njihovog nalaza za neku grupu ljudi, ali taj nalaz je povezan sa oponaanjem u stvarima koje ne pripadaju prvim naelima. A ja sada namjeravam da opiem svoj sluaj, a ne da prekoravam one koji u nauci kelama trae ozdravljenje. Lijekovi se razlikuju od bolesti do bolesti; koliko je lijekova koji jednom bolesniku pomau a drugom kode!

23

Uvoditelji novotarija, ehlel-bid'a.. Bid'a je novost, novotarija, novo uenje. U vjerskoj prepornosti aktualizira se tokom drugog stoljea islama u muslimanskoj pravnoj nauci. Tada se bid'a razvrstava na dobru i pohvalnu - bid'a hasena i bid' a mahmuda, - i na pokuenu i zabranjenu - bid'a mezmuma i bid'a sajjia. Na toj osnovi kasnije se provodi odreenije razvrstavanje bid'e na zabranjenu (muharrema), osuenu (mekruha), doputenu (mubaha) i preporuenu (menduba). Te podjele dri se i Gazali, metodski je koristei u Oivljenju vjerskih nauka (v. biljeku 64). U Izbavljenju od zablude bid'a se javlja iskljuivo u znaenju nedoputene ili osuene novotarije.

FILOZOFIJA Nakon24 to sam zavrio s naukom kelama, predao sam na nauku filozofije. Ve sam pouzdano znao da pogrenost neke nauke moe sagledati samo onaj ko dosegne njene krajnje granice i izjednai se sa njenim najboljim znalcima te ih nadmai i dospije na stupanj na kojem mu postaju razvidne one dubine i pukotine u toj nauci, koje se ne otkrivaju njenim predstavnicima. Tek tada moe biti istinito ono to on tvrdi o pogrenosti te nauke. A ja nisam vidio nijednog islamskog uenjaka koji je uloio napor i tako uznastojao oko filozofije. U knjigama mutekelima, u kojima oni nastoje pobiti filozofe, nalaze se samo nepovezani i raspreni iskazi, oigledno protuslovni i neskladni, tako da ne mogu zavesti ni ovjeka obinog rasuivanja a kamoli ovjeka upuenog u pojedinosti nauka. Shvatio sam da je pobijanje jednog uenja, prije nego to se ono razumije i proui do kraja, gaanje naslijepo. I uloio sam sav napor da, samim itanjem i bez pomoi uitelja, do kraja ovladam naukom filozofije. To sam inio u asovima kada nisam bio zauzet pisanjem i predavanjem pravnih nauka, a bio sam tada optereen poduavanjem i osposobljavanjem oko tri stotine studenata u Bagdadu. I dao je Bog - slavljenje i uzvien! - da samim itanjem tokom tih ugrabljenih asova, za manje od dvije godine, potpuno otkrijem krajnji doseg nauka filozofa. No nisam se zaustavio, i, nakon to sam ga razumio, nastavio sam da ga promiljam skoro godinu dana; iznova sam mu se vraao i ispitivao ga u njegovim dubinama i ponorima sve dok mi se nije razjasnilo, na nain u koji se ne moe posumnjati, ta je u filozofiji opsjena i obmanjivanje, istinito i lano. Pa posluaj sada izlaganje o filozofiji i izlaganje o saetku njihovih nauka! Uvidio sam da ima vie vrsta filozofa i da su njihova uenja podijeljena. Ipak, njih se, koliko god ih je vrsta, treba smatrati odgovornim za porok nevjerovanja i bezbotva, premda se stariji i najstariji, kasniji i raniji, meusobno uveliko razlikuju u priblinosti istini i u udaljenosti od nje. Vrste filozofa koje treba smatrati nevjernikim: Znaj da se filozofi, uza sve mnotvo njihovih sljedbi i razliitih kola miljenja, dijele u tri skupine: materijalisti25,

24

U izdanjima Izbavljenja od zablude koja su priredili Abdul-Halim Mahmud, i Mustafa Ebul-Ula i Muhamed Dabir, ovom poetku poglavlja o filozofiji prethodi sljedei pasus: "Upitnost postignua filozofije: ta je u njoj za osporavanje-ta od istine zaklanjaju a ta ne zaklanjaju njeni predstavnici, ta je u njoj novotarija a ta nije? Obznanjivanje: ta su filozofi preuzeli od sljedbenika istine i ta su s tim izmijeali radi podizanja vlastitih neistina na stupanj istinitosti; obojenost koja se javila kod ljudi spram takve istine; izvoenje iste istine iz krivotvorenja i lanosti u njihovom cjelokupnom uenju." Izdanje izvornika u redakciji Demila Salibe i Kamila Ijada, koje je objavio Ferid Debr sa francuskim prevodom, ovaj dio ne sadri i niim se ne obiljeava njegova izostalost. Drugo izdanje u istoj redakciji, koje smo imali na uvidu, sadri ovaj pasus, ali je on doneen izdvojeno i sitnijim pismom.
25

Materijalisti, dehrijun dehrije. Naziv ed-dehrijje iroko je koriten u klasinoj literaturi islama kao oznaka za razliita nauavanja o vjenosti i/ili nestvorenosti svijeta, o smrtnosti due i tijela, o nepostojanju Drugog svijeta, proivljenja i Dana suenja. Smatra se da je izveden iz Kur'ana, iz 34 ajeta sure Dasije u kojem se iznose rijei onih koji su strast svoju za boga svoga uzeli ". Oni govore 'Postoji samo ivot na zemaljski, ivimo i umiremo, i nita nas ne moe unititi do vnjeme/dehr'. U odnosu na druge kur'anske oznake za vrijeme (asr, zeman), savremeni komentatori Kur'ana izjednauju dehr sa vremenom materijalnog svijeta. To znaenje dehra slijede i savremeni zapadni prouavaoci i prevodioci Gazalijevih

prirodnjaci26, metaforian27 Prva vrsta - materijalisti. Oni su jedna od najstarijih skupina. Nijeu Stvoritelja, Sveznajueg i Svemonog Ravnatelja, dre da svijet, ovakav kakav jeste, neprekidno postoji po sebi i bez Stvoritelja, te da iva bia neprestano nastaju od sjemena a sjeme od ivih bia - tako je bilo i tako e dovijeka biti. Oni su nevjernici. Druga vrsta - prirodnjaci. Oni su mnogo istraivah prirodni svijet i udesa ivotinjskog i biljnog carstva, a naroito su uznapredovali u nauci o grai ivotinjskih organa. U tome su vidjeli udesa stvaranja i plodove mudrosti Boga Uzvienog, to ih je prinudilo da priznaju Mudrog Stvoritelja, upuenog u svrhe i ciljeve stvari. Uostalom, nije ni mogue razotkriti sastav i udesnu svrsishodnost u djelovanju organa a ne doi do nunog znanja o savrenom rasporedu s kojim ih je Stvoritelj dao u tjelesnom sastavu ivotinja, a naroito ovjeka. Ipak, zbog mnogobrojnosti istraivanja prirodnog svijeta, meu prirodnjacima se rairilo uvjerenje da srazmjernost tjelesnih svojstava snano utjee na ustrojstvo sposobnosti ivih bia. Oni su smatrali i da ovjekova sposobnost jednako ovisi o njegovim tjelesnim svojstvima te da nestaje i propada s nestankom tjelesnih svojstava. A drali su da se ne moe zamisliti povratak neega ega vie nema. I doli su dotle da ustvrde kako dua umire i ne vraa se. Nijekali su drugi svijet i poricali raj i vatru paklenu, oivljenje i obznanu, sud i obraun, tako da, po njihovom miljenju, ne postoje nagrade za dobra djela niti kazne za grijehe. Pogubili su uzde, te su, poput stoke, utonuli u strasti. I oni su, takoer, nevjernici, jer je osnov vjere vjerovanje u Boga i u Sudnji dan, a oni, iako vjeruju u Boga i Njegova svojstva, nijeu Sudnji dan Trea vrsta - metafiziari. Oni su se, poput Sokrata, njegovog uenika Platona i Platonovog uenika Aristotela, posljednji pojavili meu filozofima. Aristotel je za njih priredio logiku, razvrstao nauke, napisao ono to nije bilo napisano, doveo do zrelosti ono to je u njihovim naukama bilo nezrelo. I svi su oni pobijali prve dvije vrste filozofa, matenjaliste i prirodnjake, otkrivajui njihove nedostatke tako da to drugi nisu morali initi A potedio je Bog vjernike borbe"28 u sukobljavanju s njima.
djela, pa naziv dehrijun u pravilu prevode sa materijalisti. Toga smo se i mi ovdje drali, premda nam se ini prikladnijim doslovnije rjeenje edomila Veljaia koji, protivno W. M. Wattu, ijim se engleskim prevodom Izbavljenja od zablude slui u svom prikazu Gazalijevog djela, dehrijun prevodi sa eternitalisti (Usp. edomil Veljai, Razmea azijskih filozofija Zagreb 1978, knjiga II, str 367 ) Naziv matenjalisti naime, upuuje na moderni pojam materijalizma to se, kao suprotnost idealizmu, u arapskom oznaava sa madije i istovremeno sugerira primat materijalnog nad vremenskim. Smatra se, meutim, da Gazali dehrijama imenuje filozofske sljedbenike Empedokla i Demokrita, a da nauavanje ove dvojice filozofa izjednauje sa njihovim (fragmentarnim) prikazima u Aristotelovom spisu O nebu (Usp. Abdul-Halim Mahmud, El-Munkiz min ed-dalal Bejrut 1979, str 94-95)
26

Prirodnjaci, tabi'ijun tabi'ije. Iz teksta nije lahko zakljuiti koje filozofe ili predstavnike kojih filozofskih kola Gazali imenuje prirodnjacima. U knjizi Islam v Irane v VlI-XV vekah (Leningrad 1966, str 225). I. P. Petruevski ustvruje da su to "predstavnici eklektrike naturfilozofije koja potjee iz pitagorejstva spojenog sa elementima uzetim iz drugih sistema."
27

Metafiziari, ilahijun ilahije. Naziv ilahije doslovno, teolozi, dolazi od ilm ilahi - nauka o boanskom, jednog od naziva za metafiziku, koji prethodi arapskom obliku latinskog (Boetijevog) oblika grkog meta ta fizika \ njegovom prevodu ma verae tabia ili ma bade tabia (ono to je iza fizike/prirode)
28

Kur'an. 33, 25.

Aristotel je, potom, tako bespotedno pobijao Platona, Sokrata i metafiziare koji su mu prethodili da se svih njih odrekao, iako se ni sam nije oslobodio poronosti njihovog nevjerovanja i drugih novotarija. Stoga treba smatrati nevjernicima i njih i njihove nastavljae meu islamskim filozofima kao to su Ibn Sina, Farabi i njima slini. Jer, za prenoenje Aristotelovog nauavanja nijedan islamski filozof nije zasluan kao ta dva ovjeka. Ono to su prenijeli drugi nije lieno nereda i zbrke u kojima se smuuje duh itaoca, tako da on to ne moe razumjeti. A kako pobijati ili prihvatati neto to se ne razumije. Sve ono vjerodostojno to imamo od Aristotelove filozofije, a to su prenijeli ta dvojica, moe se svesti na tri dijela: 1. dio zbog kojeg se ona mora smatrati nevjernikom, 2. dio zbog kojeg se ona mora smatrati novotarijom u vjeri, i 3. dio zbog kojeg se ona ne mora iz osnova poricati, pa emo ga razmotriti. Podjela filozofskih nauka: Znaj da se njihove nauke, s obzirom na cilj kojem teimo, dijele u est skupina: matematike, logike, prirodne, metafizike, politike i etike nauke. 1. Matematika obuhvata aritmetiku, geometriju i astronomiju, i niim nije vezana za stvari religije, bilo da bi ih poricala, bilo da bi ih potvrivala. To je nauka o dokazivim stvarima koje se ni na koji nain ne mogu zanijekati nakon to su razumski primljene i spoznate. Ipak, iz nje proizlaze dvije opasnosti. Prva je u tome da se onaj ko u nju pronie zadivi njenom tanou i oitou njenih dokaza, i zbog toga doe do lijepog miljenja o filozofiji te pomisli kako su sve filozofske nauke po jasnoi i vrstoi dokaza poput matematike. Zatim uje da filozofi ne vjeruju, da poriu Boja svojstva i nijeu Boji zakon i, slijedei njih, i sam prestaje vjerovati, govorei: Da je religija istinita, ona ne bi izmakla ljudima koji vladaju tanim znanjima kakva su u toj nauci!" Pa kada iz prianja upozna njihovo nijekanje i poricanje religije, zakljui da je poricanje i nijekanje religije istina. Koliko sam puta vidio ovjeka koji zbog toga, i bez ikakva drugog razloga, odluta od istine! Takvom ovjeku moe se rei: Neko ko je upuen u jedno umijee ne mora biti upuen u svako umijee. Nije nuno da znalac pravne nauke i nauke kelama bude jednako vjet u lijenitvu, niti neupuenost u nauke razuma nuno znai i neupuenost u gramatiku. U svakom umijeu postoje ljudi koji su u njemu dosegnuli visok stupanj savrenstva i uzoritosti a da se nisu oslobodili gluposti i neznanja u drugim oblastima. Rasprave Starih 29 osnivale su se u matematici na dokazima, a u metafizici na pretpostavkama, i to moe shvatiti samo onaj ko je to iskuao i u to pronikao." No kada se to kae ovjeku koji je dopustio da bude zaveden slijepim oponaanjem, on to nee prihvatiti, ve e ustrajati u lijepom miljenju o svim filozofskim naukama, jer ga vodi premona elja, isprazna hrabrost i sklonost da se pravi pametan. To je velika opasnost i potrebno je upozoriti na nju svakoga ko se uputa u te nauke. Iako one nisu vezane za stvari religije, zbog njihovih naela ovjek lahko dopadne u zlo i bijedu, i malo je onih koji su se upustili u te nauke a da se nisu udaljili od religije i da s njihovih glava nisu spale uzde bogobojaznosti. Druga opasnost dolazi od ovjeka iskrenog u islamu, ali neznalice. On misli da religija treba pomoi pobijanjem svake nauke koja dolazi od filozofa, pa porie sve njihove nauke i njih proglaava neznalicama. On tako nijee i njihovo objanjenje pomraenja Sunca i Mjeseca drei da je sve to
29

Stari, evail. doslovno prvi. grki filozofi.

oni kau u suprotnosti sa vjerozakonom. Pa kada za to uje neko ko je pomraenja spoznao pomou jasnog dokaza, taj nee posumnjati u svoj dokaz, ali e povjerovati da je islam zasnovan na neznanju i osporavanju neospornog dokaza, te e se uveati njegova ljubav prema filozofiji i mrnja prema islamu. Doista, onaj ko misli da se islamu pomae pobijanjem matematikih nauke, ini teak zloin prema religiji. Rijei su Bojeg Poslanika - Bog mu se smilovao i mir mu podano! - "Sunce i Mjesec su, zaista, dva znaka medu znakovima Boga Uzvienog, i ne pomrauju se zbog neije smrti ih roenja. Pa kada to vidite, potraite pnbjeite u spominjanju Boga Uzvienog i u namazu!"30 U tim rijeima nema nijekanja aritmetike zahvaljujui kojoj se na poseban nain saznaju putanje Sunca i Mjeseca, njihova konjunkcija i njihova opozicija. to se pak tie rijei Bojeg Poslanika - blagoslovljen bio! - Kada se Bog objavljuje neemu, to Mu se pokorava'", to je dodatak koji se ne nalazi u izvornim predajama. To je sud o matematikim naukama i njihovim opasnostima. 2. Logikih nauka to se tie, u njima takoer nita nije vezano za religiju, bilo odreno, bilo potvrdno. One su umovanje o nainima dokazivanja i samjeravanja, o uslovima premisa dokaza i kakvoi njihova sastavljanja, o uslovima valjanih odrednica i kakvoi njihova poretka. Znanje se pojavljuje bilo kao pojam, i tada je put njegovog stjecanja odrednica, bilo kao sud, i tada je put njegovog stjecanja dokaz. U tome nema niega to bi trebalo pobijati. Naprotiv, time su se u dokazivanju sluili i mutekelimi i predstavnici spekulativnog miljenja od kojih se logiari razlikuju po navoenju i tehnikim izrazima, te po uveanosti istraivanja u spoznavanju i razvrstavanju. Primjer za nauavanje logiara je njihov iskaz: Kada se dokae da svako A jest B, nuno slijedi da neko B jest A, ili: Kada se dokae da je svaki ovjek ivo bie, nuno proizlazi da su neka iva bia ljudi. Oni to izraavaju i kazujui da se univerzalnoafirmativan iskaz preokree u partikularnoafirmativan iskaz. Pa kakva je veza toga i vanih stvari religije, da bi se nijekalo i opovrgavalo logiku? Ako se pobija, iz toga proizlazi loe miljenje logiara ne samo o razumu onoga ko porie logiku ve i o njegovoj religiji, jer poricatelj dri da religija poiva na tom pobijanju. Istina, u svojoj nauci logiari nisu slobodni od svojevrsne zablude. Oni za dokazivanje povezuju uslove za koje se zna da bez iznimke dovode do pouzdanog znanja. Ali, kada konano dou do ciljeva religije, pokazuju krajnju popustljivost i ne omoguavaju im da svoju vrijednost dokau pomou tih uslova. Ponekad umuje o logici i neko ko je dobro zna i uvia njenu jasnost pa, mislei da nevjernike postavke poivaju na istim dokazima, pohiti sa nevjerovanjem i prije nego to je stigao do metafizikih nauka. Ta opasnost takoer vodi ka nevjerovanju. 3. Prirodnih nauka to se tie, one prouavaju svijet neba, zvijezda koje su na nebu i tijela koja su ispod njega, ona prosta - poput vode, zraka, zemlje i vatre, i ona sloena - poput ivotinja, biljki i minerala, te njihove promjene, pretvorbe i mijeanja. To slii lijenikom prouavanju ljudskog tijela, njegovih glavnih i pomonih organa, te uzroka izmjene njegovih tekuina. I kao to uslov religije nije poricanje lijenitva, njen uslov nije ni poricanje prirodne nauke, osim u odreenim

30

Buhari Sahih: Muslim Sahih.

pitanjima, koja smo naveli u knjizi Nesuvislost filozofa31, kojima se u toj nauci treba suprotstavljati. Pri bliem razmatranju postaje jasno da su sva ostala svodiva na njih. Osnov tih prigovora je da pouavaju da je priroda potinjena Bogu Uzvienom, da ona nije samodjelatna ve da izvrava djelanje svoga Stvoritelja. I Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i prirodni elementi podloni su Njegovom nalogu. Nijedno od njih ne djela po sebi samome i od sebe samoga. 4. Metafizikih nauka to se tie, u njima su glavne zablude filozofa. Oni nisu sposobni da ispune uslove za dokaz koji su sami postavili u logici, i zato postoje mnoga neslaganja medu njima u metafizikim naukama. Aristotelovo nauavanje, kako su ga prenijeli Farabi i Ibn Sina, najblie je islamskom uenju. Ipak, sve ono u emu oni grijee moe se svesti na dvadeset osnovnih postavki. Tri su meu njima takve da se metafiziare zbog njih mora smatrati nevjernicima, a zbog sedamnaest ostalih uvoditeljima novotarija. Da bih pobio njihova nauavanja u tih dvadeset pitanja, napisao sam knjigu Nesuvislost filozofa. to se tie triju postavki kojima se oni suprotstavljaju svim muslimanima, evo ta oni kau. a) Tijela ne oivljuju; nagrada i kazna sljeduje duama, nagraivanje i kanjavanje je duhovno, a ne tjelesno. Potvrujui duhovno, oni svakako govore istinu, jer duhovno je takoer opstojee, ali lau poriui tjelesno, i tim iskazom nijeu vjerozakon. b) Oni takoer kau "Uzvieni Bog zna opte pojmove a ne zna pojedinane stvari." To je otvoreno nevjerovanje jer je istina da "Njegovom znanju ne izmie ni koliko trun jedan ni na nebu ni Zemlji"32 c) Oni kau da je svijet bespoetan i vjean, a to je postavka koju ne slijedi nijedan musliman.

31

Nesuvislost filozofa (Tehafut el-telasife) Velika knjiga protiv filozofa", najvaniji i najpoznatiji Gazalijev spis protiv helenske i helenistiki inspirirane filozofije u islamu. Djelo ima neprekidan i mnogostran sopstveni ivot" u uenim muslimanskim krugovima u svim podrujima islamskog svijeta. Objavljeno prvi puta 1302/1884 u Kairu, te dvije godine kasnije u Bombaju. Uslijedilo vie cjelovitih i djelominih izdanja koja su prireivali istaknuti zapadni islamolozi te mnogobrojna izdanja u Kairu i dva poznata izdanja u Damasku. Prevedeno na hebrejski, latinski dva puta, turski, engleski i djelomino na francuski, njemaki, panjolski. Opsean i jednako poznat odgovor na Nesuvislost filozofa napisao je Ibn Rud pod naslovom Nesuvislost nesuvislosti (Tehafut et tehafut). U prevodu Daniela Buana, koji je izdanje opremio iscrpnim predgovorom i viejezinim rjenikom termina, djelo Nesuvislost nesuvislosti je objavljeno na naem jeziku (Zagreb 1988) kao prvo opsenije djelo iz filozofskog nasljea klasinog islama koje se u cjelosti pojavilo na srpskohrvatskom. (Ovom prevodu prethodilo je cjelovito i kritiko srpskohrvatsko izdanje manjeg i jednako slavnog djela Ibn Tufejla ivi sin Budnoga u prevodu, sa biljekama i pogovorom Tarika Haveria, Sarajevo 1985 ) Na inicijativu Mehmeda II Fatiha, dvojica osmanskih teologa, Alaudin Tusi (887/1482) i Hoda-zade Brusevi (893/1488) napisali su nove Nesuvistosti filozofa. Ti njihovi takoer opseni traktati na temu Gazalijeve i Ibn Rudove rasprave nisu jednako primljeni. Hoda-zadeovo djelo je ocijenjeno kao bolji teoloki odgovor na Ibn Rudovu odbranu filozofije te je vrlo brzo steklo i do naih dana sauvalo ugled "treeg Tehafuta". U novije doba meutim zapoelo je ire otkrivanje i kritiko procjenjivanje i Tusijevog djela.
32

Kur'an, 34, 3.

to se tie ostalog njihovog nijekanja Boijih svojstava i tvrdnje da Bog zna po biti a ne po znanju nadodanom biti, i tome slinog, njihovoje uenje blisko nauavanju mutezilija 33, a mutezilije zbog toga ne treba smatrati nevjernicima. U knjizi Mjerilo razlikovanja islama i krivovjerja 34 razjasnio sam neispravnost miljenja onoga ko odmah proglaava nevjernikim sve ono to se ne slae s njegovim uenjem. 5. Politikih nauka to se tie, cjelokupno raspravljanje filozofa tu se svodi na valjana pravila o svjetovnim stvarima i dobroj vlasti, i oni ih preuzimaju iz Bojih knjiga objavljenih po vjerovjesnicima i iz vladanja naslijeenog od ranijih vjerovjesnika. 6. Etikih nauka to se tie, raspravljanje filozofa tu se u cjelosti svodi na povezivanje svojstava u karaktera due, navoenje njihovih rodova i vrsta, te naina njenog odgajanja i samosavlaivanja. Filozofi su to preuzeli iz besjeda sufija, pobonih ljudi koji ustrajno spominju Boga Uzvienog, suprotstavljaju se strastima i slijede put prema Bogu Uzvienom, uzdravajui se od ovosvjetskih uitaka. U svojim nastojanjima sufije su otkrili karakter due, njene nedostatke i opasnosti do kojih mogu dovesti njena djelovanja, i to su obznanili, a filozofi su to preuzeli i ukljuili u svoje rasprave kako bi tim uljepanjem prikrili vlastite zablude i pospjeili njihovo irenje. U njihovom vremenu, kao i u svakom vremenu, postojala je skupina ljudi pobonih, bez kojih Bog - slavljen je On! - nikada ne ostavlja svijet. Oni su stupovi Zemlje, kao to se prenosi u predaji u kojoj Muhammed - Bog mu se smilovao i mir mu podano! - kae: Zbog njih vi dobijate kiu, zbog njih vi dobijate opskrbu, a od njih su bih Drugovi iz Peine." 35 Prema onome to se u Kur'anu govori o Drugovima iz Peine, oni su ivjeli u ranijim vremenima. 36
33

Mutezilije, mu'tezila. Predstavnici nauavanja koje nastaje tokom prve polovine drugog stoljea islama u Basri i odatle se naglo iri u krugovima kultivirane muslimanske elite", kao prvi pokret strogo intelektualnog usmjerenja u islamu. Jedno vrijeme uenje mutezilija se nametnulo kao slubeno uenje u islamu, no prekomjerna racionalizacija islamskog nauka i agresivnost s kojom su mutezilije na njoj nastojali, izazvali su protiv njih ne samo predstavnike radikalnog muslimanskog tradicionalizma ve i iroko mnotvo "umjerenih" muslimana, koji su bili privreni jednostavnoj vjeri i njenom ivom iskustvu. Izmeu vanih teolokih pitanja, u kojima su se mutezilije razilazili sa tradicionalnim nauavanjima, pitanje ne/stvorenosti Kur'ana imalo je odlunu vanost, pa se rasprave o njemu u klasinom islamu dovode u analogan odnos sa raspravama o dvije prirode Isusa Hrista u hrianstvu. Po tradicionalnom odreenju njihova uenja, mutezilije se karakterizira/lo kao predstavnike slobodnog mislilatva" i zastupnike helenistikog racionalizma. Meutim, u novije vnjeme osjetno je korigirana klasina ocjena uloge i prinosa mutezilija intelektualnom ivotu muslimana i duhovnoj izobrazbi islamskog nauka u prvim stoljeima islama. Umjesto njihova podvoenja pod ulogu advokata helenistikog racionalizma", istie se njihov odluni doprinos u intelektualnoj odbrani islama od spoljanjih izazova koji su dolazili prvenstveno od manihejstva, gnosticizma i klasinih materijalistikih uenja (ire, Fazlur Rahman, Duh islama, str. l3l-5,Henry Corbin, Historija islamske filozofije, str 98-104.)
34

Mjerilo razlikovanja islama i krivovjerja (Fejsal et-tefrika bejne el-islam ve ez-zindika). Objavljeno u Bombaju 1866, i potom u Kairu vie puta. Prevedeno na njemaki i panjolski.
35

Usp. biljeku 9

36

Drugovi iz Peine, Ashab el-kehf, su spavai o kojima se govon u 18 suri Kur'ana. To su mladii koji su izbjegli vjerski progon i Bog Uzvieni ih je uspavao u jednoj peini. Spavali su 309 godina i onda su probueni. Kur'an ne otknva njihov broj, ve se kae da Uzvieni Bog zna da h ih je bilo trojica, petorica ili sedmorica. Kae se da je sa njima bio njihov pas, i da je nakon njihovog buenja na ulazu u peinu sagraena bogomolja. Prevodilac Kur'ana Besim Korkut navodi, u biljeci uz prevod ovog mjesta, da se ne zna gdje je peina, te da su, prema miljenju islamskih teologa, ti mladi ljudi bili Jevreji, koji su se ispred rimskih progona povukli u peinu jedno stoljee prije poetka hrianske ere (Kuran s prevodom str. 618). Sarajevski Ijetopisac iz osamnaestog stoljea, Mula Mustafa Baieskija, u svom ljetopisu biljei, drei se popularnih historija koje zapoinju sa stvaranjem svijeta", da su se Drugovi iz Peine pojavili 6036 godine, to jest 108 godina pnje roenja Muhammeda - Bog mu se smilovao i mir mu podario! (Baeskija, Ljetopis Sarajevo 1987, str. 420). Izmeu kur'anskog kazivanja o Drugovima iz Peine, te na njemu temeljenog muslimanskog pripovijedanja o tom dogaaju, i hrianske

Filozofi su u svoje knjige uvrstili rijei vjerovjesnika i kazivanja sufija, i iz tog mijeanja potjeu dvije opasnosti: - opasnost za onoga ko to prihvata, - opasnost za onoga ko to odbija. to se tie opasnosti odbacivanja, ona je velika. Jer, ljudi slabog duha misle da te rijei, poto su zapisane u knjigama filozofa i izmijeane s njihovim neistinama, treba zanemariti i ne spominjati, tavie, da treba osuditi svakog onog ko ih navodi. Kako su ih oni prvi puta uli od filozofa, zbog slabosti svoga duha zakljuili su da su te rijei neistinite, jer je laov onaj od koga su ih uli. To nalii dranju ovjeka koji uje od hriamna iskaz. Nema boanstva osima Boga, Isa je Boji poslanik!"37, pa to zanijee, govorei To je iskaz hrianina!" i ne zadri se na tome zato je hrianin za njega nevjernik, zbog tog iskaza ih zbog nijekanja vjerovjesnitva Muhammeda - Bog ga blagoslovio! Ako je hrianin nevjernik samo zbog tog nijekanja, ne treba mu protusloviti u onome u emu nije nevjernik, a to je istinito po sebi neovisno o tome da li je takoer istinito i za hrianina 38. Ali, to je obiaj ljudi slabog rasuivanja, oni raspoznaju istinu po ljudima, a ne ljude po istini. Uman ovjek slijedi rijei voe medu imamima, Alije ibn Ebi Taliba - Bog bio zadovoljan njime! - koji je rekao: Ne raspoznaji istinu prema ljudima, ve spoznaj istinu pa e raspoznati one koji joj pripadaju." Uman ovjek spoznaje istinu, potom pronie u bit nekog iskaza, pa ako je istinit, prihvata ga ne obazirui se na to da li potjee od laljivca ili istinoljubiva ovjeka. tavie, on nastoji iznai istinu i u iskazima zabludjelih ljudi, znajui da je i zlato sakriveno u obinoj zemlji. Mjenja koji je siguran u svoju sposobnost razlikovanja nee biti na teti kada zavue ruku u vreu krivotvoritelja, jer e odvojiti isto zlato od krivotvorine i lanog novca. Pa ipak, on se ne usuuje mijenjati neto ni seoskom prevarantu prije nego to to provjeri. Podalje od morske obale dri se neplivaa, a ne plivaa; djetetu, a ne iskusnom krotitelju, zabranjuje se da dira zmiju. ivota mi moga, ukoliko je to mogue, treba u potpunosti onemoguiti itanje knjiga zabludjelih pisaca - zato to kod veine ljudi prevladava mnijenje o sebi samima kao osobama visoke sposobnosti i iskustva, savrenog rasuivanja u razlikovanju istine od lai, pravog puta od puta
legende, iju najpoznatiju verziju sadri srednjovjekovna hagiografska zbirka Legenda aurea postoje neslaganja oko broja spavaa i u broju godina koje su prespavali U hnanskoj legendi se ne pojavljuje samo njihov odreen broj, to jest, da ih je bilo sedmorica, ve se spominju i njihova imena, i navodi se da su spavali 372 godine.
37

ehada (ehadet), to jest, formula svjedoenja/ispovijedanja pripadnosti islamu, glasi "Nema boanstva osim Boga, Muhammed je Boji poslanik!" Zamjena Muhammeda sa Isaom (Isusom)- Bog im se smilovao! - nije, kako se to iz nastavka vidi, svetogrdna, nije je Gazalijeva figura. Zamjenjivanje Muhammeda sa drugim Bojim poslanikom, u pravilu sa lbrahimom (Abrahamom) - Blagoslovio ih Bog! - esto je u arapskim historijskim romanima koji opisuju dogaaje i sudbine junaka iz predislamskih vremena. Uoeno je, meutim, da to zamjenjivanje ne ide za "muslimanskim svojatanjem proroka", ve da se i na taj nain pokae islamsko jedinstvo vjerovjesnitva u kojem nema razlike izmeu Bojih poslanika.
38

Za Gazalija je, jednako kao i za druge muslimanske teologe i pisce, hriansko nepriznavanje vjerovjesnitva Muhammeda - Bog mu mir podano! - drugi od dva elementa hrianskog krivovjerja. Prvi elemenat je ispovijedanje Trojstva. Izvjesno je, meutim, da je preko Gazalijevog odjela ostvaren jedan od najvjerodostojnijih i najplodonosnijih kontakata klasine islamske teologije sa hrianstvom i, potom, srednjovjekovne zapadne hrianske teologije sa islamom. U Historiji Arapa (Sarajevo 1967, str. 393) Philip K. Hitti ustvrduje da je Gazali "od svih muslimanskih mislilaca bio najblii hrianskom uenju."

zablude. A oni, ak i ako su sigurni od opasnosti o kojoj smo govorili, ne mogu izbjei opasnost koju emo sada iznijeti. Jedna skupina ljudi bez vrstog oslonca u tajnama nauka, ljudi prikraenih za proniknue krajnjih ciljeva nauavanja, prigovorila mi je zbog nekih iskaza u djelima u kojima sam pisao o tajnama religijskih nauka, tvrdei da sam te iskaze preuzeo od Starih, premda su neki od njih moje izvorne misli - a nije nemogue da jedno kopito stane u trag drugog kopita - druge se nalaze u vjerozakonskim djelima, a veina po znaenju potjee iz knjiga sufija. Dopustimo, ipak, da se ti iskazi nalaze samo u djelima starih filozofa. Ako su oni razumljivi po sebi, ako su potkrijepljeni dokazom i ako nisu u suprotnosti sa Kur'anom i sunetom, zato ih treba odbaciti i osporiti" Otvorimo li tome vrata i stignemo li dotle da odbacujemo svaku istinu koju je prije nas iznio ovjek do kojeg ne drimo, morat emo odbaciti mnogo toga istinitog. Tako bismo morali odbaciti pojedine kur'anske ajete i predaje Bojeg Poslanika, pripovijesti predaka i kazivanja mudraca i sufija, jer ih pisac Poslanica Vjernih prijatelja39 navodi u svom djelu, kako bi njima potvrdio svoju neistinu i pomogao da je prihvate srca nerazumnih. A to bi dovelo do toga da zabludjeli uzmu istinu iz naih ruku i da polau pravo na nju u svojim spisima. Najmanje to se moe zahtijevati od uena ovjeka jest da se razlikuje od neznalice, i da mu se ne gadi med ak i ako ga nade u posudi sakupljaa krvi, jer dobro zna da ta posuda ne mijenja u bitnome svojstvo meda. Uobiajeno gaenje razjanjava se neznanjem ovjeka koji je zaveden time to je posuda napravljena za sakupljanje neiste krvi, pa misli da je krv neista po posudi, a ne zna da je neistoa svojstvena samoj krvi. Kako med nema to svojstvo, nee ga stei ni ako se nalazi u toj posudi, pa ga zato ne treba ni drati neistim. To je glupa zabluda, ali ona prevladava kod mnogih ljudi Kakav god iskaz da navede, pripie li ga ovjeku o kojem imaju lijepo miljenje, oni e ga prihvatiti makar bio neistinit, a ako ga piipie osobi kojoj prigovaraju, zanijekat e ga makar bio istinit. Oni uvijek raspoznaju istinu po ljudima, a ne ljude po istini, i to je teka zabluda. Eto, u tome je opasnost odbacivanja. Opasnost od prihvatanja: Ako neko promotri knjige filozofa, kao to su Poslanice Vjernih prijatelja i druge, pa vidi kako su u njihova raspravljanja uvrtene mudrosti vjerovjesnika i rijei sufija, moda e ih odobriti, prihvatiti i povjerovati im, te pohitati da prihvati zablude koje su s njima smijeane, sve zbog lijepog miljenja koje je proizalo iz onoga to je vidio i odobrio A to je ve postupno upadanje u zabludu. Da bismo se osigurali od te opasnosti nuno je sprijeiti itanje njihovih knjiga, jer su u njima sadrani vjerolomstvo i krivotvorine. Kao to je potrebno loeg plivaa drati podalje od klizavih

39

Pisac Poslanica Vjernih prijatelja. Zapravo, pisci poslanica koje ine prvu enciklopediju u islamskom svijetu. ivjeli su u Basri u 4/10 stoljeu i bili okupljeni u tajni filozofski savez Vjerni prijatelj (Ihvan es-safa). Njihova enciklopedija je zbirka od pedeset i jedne (ili dvije) opsene i sistematine rasprave u kojima su uznastojali okupiti i sreeno prikazati tadanja znanja muslimana, odnosno, znanja iz svih oblasti intelektualnog ivota muslimana. U etiri velike tematske cjeline obraene su, izmeu ostalog, razliite teme iz matematike, logike, geografije, astronomije, geometrije, muzike, astrologije, fizike, meteorologije, antroologije, jezikoslovlja, filozofije, etike, psihologije, teologije, politike, historije, religije. S jedne strane, naglaeni neopitagorejski utjecaj, i, s druge strane, odreene crte ismailijskog ezoterizma u raspravama Vjernih prijatelja, vjerovatno su glavni razlog Gazalijevog krajnje nepovoljnog suda o njima (ire o Vjernim prijateljima i njihovoj enciklopediji, Enes Kan, Neki aspekti enciklopedije Ihvanu-safa, Sarajevo, 1986.)

obala, potrebno je zatititi ljude od itanja tih knjiga. I kao to je potrebno dijete drati podalje od zmije, treba ljude zatititi od sluanja tih zbrkanih raspravljanja. Uen ovjek treba da je poput vjetog krotitelja kada ovaj sam uzima zmiju. Krotitelj razluuje protivotrov i otrov, izvlai protivotrov i ponitava otrov. Ni uen ovjek ne treba da uskrauje protivotrov onome kome je potreban. On treba da je i poput pronicljivog mjenjaa novca kada ovaj stavlja ruku u vreu krivotvoritelja. Mjenja vadi isto zlato a odbacuje krivotvorene i lani novac, i ne treba da krtari dajui ga onome kome je potreban. ovjeku kome treba zmijski protivotrov, a prema njemu osjeti gaenje kada sazna da je izvuen iz zmije koja lui otrov, nuno je to razjasniti. Siromahu kome je neophodan novac a koji odbija da ga uzme, jer dolazi iz vree krivotvoritelja, nuno je ukazati da je njegovo odbijanje posljedica pukog neznanja i uzrok to ostaje bez koristi koju trai. Nakraju, treba mu objasniti da ni najvea meusobna blizina izvornog i krivotvorenog ne moe uiniti izvorno krivotvorenim, kao to ne moe uiniti istinu neistinom a neistinu istinom. Eto toliko sam htio rei o opasnostima i zlu koje dolazi od filozofije. UENJE TALIMIJA I NJIHOVA TETNOST Nakon to sam zavrio s naukom filozofije, njenim prouavanjem, razumijevanjem i razobliavanjem onoga to je u njoj lano, shvatio sam da ni ona ne ispunjava u potpunosti ono to obeava i da razum nije sposoban obuhvatiti sva pitanja i odgonetnuti sve zagonetke. Tada su se pojavili najistaknutiji talimije i rairili medu ljudima svoju priu o spoznaji stvari koju daje imam, nepogreiv i postojan u istini. I namislio sam da istraim njihova kazivanja kako bi se rasvijetlilo to je u njihovim spisima. Dogodilo se, meutim, da mi stigne strogi nalog od halife da napiem djelo u kojem bi se razotkrilo to je uistinu njihovo uenje. Tome nisam mogao izmai; poticaj izvana nadodao se mojoj unutarnjoj pobudi, i poeo sam istraivati njihove spise i sabirati njihova kazivanja. Do mene su ve ranije stigla neka kazivanja talimija. Ona su potjecala od savremenih predstavnika uenja o poduavanju od nepogreivog imama i nisu bila vjerna putu koji su zastupali njegovi utemeljitelji. Sakupio sam ta kazivanja, uspostavio meu njima vrst poredak, podvrgao ih provjeri usporedbom - i dao potpune odgovore na njih. Tada su mi neki ljudi s puta istine predbacili da sam pretjerao uvrujui dokaze talimija. Govorili su: Radio si za njih! Oni sami nikada ne bi mogli sebi pomoi pred nejasnoama svoga uenja, da ga ti nisi ustanovio i priredio." Taj prigovor nije bez osnova. Kada je Ahmed ibn Hanbel 40 predbacio Harisu Muhasibiju41 - Bog im se smilovao! - zbog njegovog pisanja protiv mutezilija, i Haris mu rekao: Pobijanje novotarija je najstroa vjerska
40

Ahmed ibn Hanbel (241/855), proslavljeni protivnik mutezilija, utemeljitelj pravne kole najradikalnijeg tradicijskog usmjerenja i najotrije suprotstavljene slobodnom osobnom rasuivanju. Hanbelijska kola danas prevbdava u centralnoj i sjevernoj Arabiji.
41

Ebu Haris el-Muhasibi (243/857), prvi istaknuti predstavnik "bagdadske kole tesavufa". Posebno nastojao na moralnom proiienju i dinamiziranju sufijske spoznaje.

dunost!", Ahmed je uzvratio: Dakako! Ali ti si prvo iznio njihovu zabludu, pa si tek onda odgovorio na nju. Zbog ega si siguran da se nee javiti sumnja kod onoga ko to preuzme s razumijevanjem, a ne osvrne se na tvoj odgovor, ili se pak zamisli nad tvojim odgovorom, ali ga ne uspije u bitnome razumjeti?" Ibn Hanbelov prigovor je opravdan, ali - kada se radi o zabludi koja nije rairena. Odgovor na nju je nuan, a na nju je mogue odgovoriti nakon to se ona iznese. Nema potrebe da neko drugi razrauje zabludu talimija koju oni sami nisu iznijeli. Ja to sam nisam uinio. Naprotiv, tu zabludu sam uo od jednog mog prijatelja, koji se sa mnom raziao nakon to se pridruio njima i poeo zagovarati njihovo uenje. Ispriao je da talimije ismijavaju pisce djela u kojima se pobija njihovo uenja, jer da ti pisci nita ne razumiju od njihovog obrazloenja. Zatim je iznio to obrazloenje kako ga oni izlau. Nisam za sebe elio da oni pomisle o meni kako sam i ja zanemario njihovo izvorno obrazloenje, pa sam ga iznio, a da ne bi pomislili kako sam ga uo ali ga nisam razumio, iznio sam ga u vjerodostojnom obliku. Moj cilj je bio da predstavim njihovu zabludu koliko god je to mogue, a zatim da jasno pokaem njenu tetnost. Iz toga je proizalo da oni nita ne nude, i da njihovo raspravljanje nema vrijednosti. I sigurno se ta novotarija, slaba kakva jest, ne bi rairila do tog stupnja bez pomoi ljudi istinoljubivih ali neznalica. Gorljiva revnost onih koji podravaju istinu vodila ih je u dugotrajno sporenje sa talimijama o pretpostavkama njihovog nauavanja i tome da ih pobijaju u svemu onome to su oni govorili; osporavali su i dokaz o poduavanju i uitelju, a talimije nauavaju da nije valjano pouavanje od bilo kakvog uitelja, ve samo od nepogreivog uitelja. Pa se u toj raspravi obznanilo obrazloenje talimija kao oevidan dokaz o poduavanju i uitelju, a govor njihovih osporavatelja pokazao se slabim. To je dovelo u zabludu neke ljude te su u tome vidjeli snagu uenja talimija i slabost u uenju onih koji su ih pobijah. Ti ljudi nisu uvidjeli da je to slabost branilaca istine i njihovo nepoznavanje puta koji vodi istini. Jer, tano je da imamo potrebu za uiteljem, i to nepogreivim uiteljem. Ali, na nepogreivi uitelj je Muhammed - Bog mu se smilovao i mir mu podario! Ako talimije kau: On je mrtav", odgovoriemo: Va uitelj je skriven." Oni mogu rei: Na uitelj je poduio propovjednike i razaslao ih po zemljama, i on oekuje njihov povratak ako se meu njima pojave neslaganja ili se suoe s kakvim nejasnoama." Mi emo uzvratiti: Na uitelj je takoer poduio propovjednike i razaslao ih po zemljama. No on je poduku dovrio, kao to je rekao Uzvieni Bog: 'Sada sam vam vjeru vau dovrio i blagodat svoju prema vama upotpunio.'42 A od trenutka kada je uenje dovreno, smrt uitelja ne izaziva tetu, kao to je ne izaziva ni njegova odsutnost." Preostaje njihovo pitanje: Kako ete suditi o onome o emu niste prethodno uli? Po tekstu, za koji niste uli, ih po slobodnom tumaenju 43, ili po vlastitom miljenju, to je izvor neslaganja?" Odgovoriemo: iniemo ono to je uinio Muaz, kada ga je Boji Poslanik - Bog ga blagoslovio i

42

Kur'an, 5, 3.

43

Slobodno tumaenje, idtihad Rije idtihad izvorno znai truditi se, nastojati. U pravnoj i drugim naukama islama znai slobodni osobni napor na rjeavanju onog religijskog pitanja do ijeg se punovanog i optepoznatog rjeenja nije dolo, a ono se ne moe postii izravnim obraanjem na Kur'an i hadis, kao i onog pitanja koje je ve rijeeno, ali okolnosti u kojima se postavlja ne doputaju pronalaenje i/ili primjenjivanje autoritativnog rjeenja. U klasinom razdoblju islama pitanje slobodnog osobnog tumaenja bilo je jedan od vanih motiva razlikovanja kako medu pravnim tako i meu teolokim kolama U postklasinom razdoblju pitanje iditihada je osjetno zagaeno prevladavajuim mnijenjem da je pravno-teoloka formulacija islama i islamske prakse ivota u cjelosti izvrena i dovrena, te da su vrata idtihada" zatvorena". U novije doba, pitanje idtihada je aktualizirano na razliitim razinama islamske obnove i muslimanskog modernizma (ire o teorijskim i povijesnim aspektima idtihada. Seid Ramadan, Islamsko pravo, Sarajevo 1984. str. 62-71, Muhamed Ikbal, Obnova vjerske misli u islamu, Sarajevo 1979,str 110-114).

mir mu podario! - uputio u Jemen. 44 Sudiemo po tekstu ako se to nalazi u tekstu, a ako se ne nalazi, potrudiemo se da do suda doemo slobodnim tumaenjem. Dakle, upravo onako kako to ine njihovi propovjednici kada napuste svog imama i odu u daleke zemlje, i kada nisu u mogunosti da sude po tekstu. Ogranieni tekstovi ne mogu obuhvatiti beskonaan broj odreenih sluajeva, a u svakom pojedinanom sluaju nije mogue vraati se u grad gdje je imam. Osim toga, nije iskljueno da onaj koji je propovjednika poslao na put umre dok on svlada tu daljinu i vrati se, pa tako ne bude nikakve koristi od putovanja. Ako neko posumnja u smjer okretanja u namazu 45, preostaje mu samo da se osloni na slobodno rasuivanje. Ako poduzme putovanje u grad u kojem se nalazi imam, da bi saznao kamo se treba okrenuti, propustie vrijeme namaza. Stoga je dozvoljeno da se ovjek u namazu okrene u smjeru koji nije smjer Kible, ali je iznaen vlastitim rasuivanjem." Reeno je: Onome koji pogrijei u vlastitom rasuivanju pripada jedna nagrada, a onome koji bude u pravu pripadaju dvije." Spomenimo primjer obaveznog davanja siromahu. Mogue je da onaj koji daje, slijedei vlastito rasuivanje, misli za nekoga da je siromaan, a ovaj je zapravo bogata koji briljivo taji svoj imetak. Davalac nee biti prekoren zato to je pogrijeio, jer mu se ne zamjera na onome to je posljedica njegovog slobodnog rasuivanja. Ako bi pak talimija rekao: Miljenje tog ovjeka vrijedi kao i miljenje njegovog protivnika", kazaemo: On je duan slijediti vlastito miljenje, kao to je onaj koji prosuuje pravac okretanja u namazu duan slijediti vlastiti sud makar protuslovio drugima." Kae li pak: Oponaatelj slijedi Ebu Hanifu46 ili afija47 - Bog im se smilovao! - pa ak i druge", mi emo rei: A kako da postupi oponaatelj koji je u sumnji oko smjera okretanja u namazu, kad se u tome ne slau oni koji to prosuuju?" Na to on moe primijetiti: Oponaatelj onda ima pravo na osobno rasuivanje u saznavanju najboljeg poznavaoca znakova za pravilno okretanje u namazu; on e slijediti vlastito rasuivanje, i tako je uopte s uenjima." Oslanjanje ljudi na vlastito rasuivanje je nuno, jer i vjerovjesnici i imami, koji imaju znanje, ponekad pogrijee. No rekao je Boji Poslanik - Bog ga blagoslovio! -: Ja sudim po vidljivom, a Bog upravlja nevidljivim." 48 To jest, ja sudim po preovlaujuem miljenju dobijenom od svjedoka, a mogue je da oni pogrijee. Ni vjerovjesnici, dakle, nemaju naina da se potpuno osiguraju od pogreke u sluajevima koji zahtijevaju osobna rasuivanja, pa kako da mi to elimo!? Talimije tada mogu postaviti dva pitanja.
44

Muaz ibn Debel je bio postavljen za sudiju u Jemenu, i prije njegovog polaska, boji Poslanik ga je upitao: Po emu e suditi?" On je odgovorio. Po onome to je u bojoj Knjizi." A ako tu nita ne nae?" Po onome to je u sunetu Bojeg Poslanika." A ako ni tu nita ne nade?" Tada u se potruditi da sudim po vlastitom miljenju." Pa je rekao boji Poslanik. Hvala Bogu koji je uputio poslanika Njegovog Poslanika onome s ime je zadovoljan Njegov Poslanik." (Prema. AbdulHalim Mahmud, El-munkiz min ed-dalal str. 116, Seid Ramadan. Islamsko pravo. str. 62. )
45

Jedan od uslova namaza je okrenutost prema Kibli, to jest, prema Kabi u Meki.

46

Ebu Hanife Numan ibn Sabit (150/767), utemeljitelj kole u islamskom pravu koja se istie cijenjenjem osobnog rasuivanja i analogije, te se karakterizira kao najgipkija pravna kola." kola Ebu Hanife danas prevladava u turskoj, indopakistanskoj i kineskoj "zoni" islama, te u Donjem Egiptu. Muslimani u Jugoslaviji slijede ovu kolu.
47

Muhamed ibn Idris e-afii (204/820), utemeljitelj pravne kole koja se naglaeno oslanja na hadis. afijska kola danas je rairena meu muslimanima istone Arabije, Indonezije, june i istone Afnke.
48

Usp. biljeku 9.

Prvo je: Ako je vlastito rasuivanje valjano u svim sluajevima koji iziskuju prosuivanje, a nije valjano u sluajevima koji se tiu temelja vjerovanja, jer tu pogreka nije doputena, kakav je postupak za takve sluajeve?" Odgovoriemo: Temelji vjerovanja su sadrani u Knjizi i sunetu. A za sporne take koje preostaju, spoznaju istine osigurava njihovo samjeranje ispravnim mjerilom. To je zapravo skup mjerila to ih Uzvieni Bog daje u svojoj Knjizi. Ima ih pet i izloio sam ih u djelu Ispravno mjerilo. "49 Kae li: Tvoji protivnici se ne slau s tobom o tom mjerilu", uzvratiu: Ne moe se predstaviti da neko shvati to mjerilo pa da se onda o njemu miljenja raziu, te nije mogue da se s tim ne sloe talimije, jer sam ga izveo iz Kur'ana i Kur'an me tome poduio. S njim moraju biti saglasni i logiari, jer udovoljava uslovima logikog miljenja i ne protuslovi im, a i mutekelimi, jer se slae s njihovim nauavanjem o teorijskom dokazivanju pomou koga oni u svojim dijalektikim raspravljanjima spoznaju istinu." Primijeti li: Ako posjeduje odgovarajue mjerilo, zato ne ukloni neslaganja medu ljudima?", rei u: Da su me sasluali, uklonio bih neslaganja meu njima. U djelu Ispravno mjerilo iznio sam nain prevladavanja neslaganja; promisli ga i znae da je istinit i da uklanja neslaganja u potpunosti kada mu se priklonimo. Ali, nisu mu se svi priklonili. Jedna skupina me sasluala, i uklonio sam neslaganja meu njima. Meutim, tvoj imam eli ukinuti razilaenja meu njima mada ga oni ne sluaju. Zato dosad nije u tome uspio? Zato nije otklonio neslaganja Alija - blagoslovio ga Uzvieni Bog!; a on je prvi meu imamima? Vjeruje li tvoj imam da je sposoban da ljude prinudi da ga sluaju? Zato ih dosad nije prinudio? I do kojeg dana je to odloio? I uopte, je li svojim pozivom ita postigao kod ljudi osim uveanja neslaganja i umnoavanja protivnika? Istina je, treba se bojati neslaganja koje dovodi do proljevanja krvi, razaranja gradova, osiroenja djece, zatvaranja puteva, pljakanja dobara! A zahvaljujui vaem 'blagoslovljenom ukidanju neslaganja' u svijetu se dogodilo neto neuveno." Ako pak talimija kae: Tvrdi da uklanja neslaganje meu ljudima. Meutim, ovjek koji se dvoumi izmeu suprotstavljenih uenja i sueljenih razlika nije prinuen da slua tebe radije nego tvog protivnika. Veina protivnika ne slae se s tobom, a nema razlike izmeu tebe i tvojih protivnika." To je njihovo drugo pitanje. Odgovaram: Taj prigovor prije svega okree se protiv tebe. Kada ti pozove sebi ovjeka koji se dvoumi da prihvati tvoje gledanje, on e ti rei: 'Veina uenih ljudi ne slae se s tobom!' Htio bih znati ta e mu odgovoriti! Ako odgovori rekavi: 'Na mog imama je ukazano u tekstu!', ko e ti povjerovati na osnovu teksta koji nije uo od Bojeg Poslanika!? Tim prije to e tvoj poziv sluati u isto vrijeme kad i rijei uenjaka koji govore da je to tvoja izmiljotina i tvoja la. Dopustimo da se taj neodluni ovjek saglasi s tobom oko teksta, ali se dvoumi oko temelja vjerovjesnitva, pa kae: 'Dozvoljavam da tvoj imam pribjegne Isaovom udu u svom dokazivanju, i kae: 'Dokaz da govorim istinu je to to u oiviti tvog oca!', te ga oivi i kae da je ispunio ono stoje obeao. Kako da znam da je istinito ono to je govorio?' Na osnovu takvog uda svi ljudi nisu spoznali da Isa - Bog mu se smilovao! - govori istinu. tavie, to je jedno teko pitanje koje se moe rjeavati samo tanahnom razumskom spekulacijom. A za tebe razumska spekulacija nije pouzdana. Priznati pak udo kao dokaz istinitosti moe samo onaj ko poznaje magiju i razliku izmeu nje i poslanikog udotvorstva, i ko zna da Bog u tom trenutku ne zavodi svoje robove - a dobro je znano kako je teko nai odgovor na pitanje odvoenja u zabludu! Kako e ti sve to rijeiti? Tvoj imam nije u prednosti u odnosu na svoga protivnika." On se vraa spekulativnom dokazu koji je zanijekao, i koji nudi njegov protivnik, ali jasnije; taj se prigovor, dakle, okree protiv njih takvom snagom da ne bi mogli na njega odgovoriti ni kada bi se svi sakupili, od prvog do posljednjeg.
49

Ispravno mjerilo (El-kistas el-mustekim). Jedno od najpopularnijih Gazahjevih djela. Mnogo prepisivano, navoeno i komentirano. Objavljeno vie puta, zasebno i zajedno s drugim manjim djelima, u Kairu i Bejrutu. Prevedeno na hebrejski, francuski i djelomino na ruski.

Pomutnja se rairila zahvaljujui onim slabiima koji su vodili rasprave i davali odgovore, a nisu u vlastitom duhu ovladali pitanjima; tako se samo produava rasprava a ne pospjeuje razumijevanje, i uutkivanje protivnika. Kae li pak neko: Pa to je upravo pitanje duhovne smuenosti, a ima li za nju odgovora?", rei u mu: Da!" Odgovor je da se smuenom ovjeku, koji izjavljuje da je zbunjen a ne zna koje ga pitanje zbunjuje, kae kako je on poput bolesnika koji tvrdi da je bolestan i zahtijeva lijek za bolest, a ne govori od ega je, zapravo, bolestan. Takvom e se rei da ne postoji lijek za bolest uopte, ve samo za odreenu bolest, kao to je glavobolja, stomana tegoba i drugo. Jednako i smuen ovjek treba da odredi ta je to to ga zbunjuje; pa kada to uini, upoznat u ga sa istinom na jedan od pet naina, koje niko jo nije razumio a da nije spoznao da je svaki od njih mjerilo istine. Ko se pouzda u mjerenje shvatit e mjerilo i ispravnost mjerenja, kao to student aritmetike istodobno razumije i samu aritmetiku i uiteljevo ispravno poznavanje aritmetike. To sam u djelu Ispravno mjerilo iznio na oko dvadesetak stranica, pa neka to razmotri! Nije mi namjera da sada pokaem zbrku njihova uenja, jer sam to ve iznio: 1. u knjizi El-Mustazhiri 50; 2. u knjizi Dokaz istine51, koja je odgovora na njihove besjede to sam ih uo u Bagdadu; 3. u knjizi Potanko razlikovanje52, koja ima dvanaest poglavlja i odgovora na ono to mi je bilo izloeno u Hemedanu; 4. u knjizi Uspinjanje53, u kojoj su tabelarno prikazane njihove najmanje razumljive rijei to su mi ih izloili u Tusu; 5. u knjizi Ispravno mjerilo, koja je samostalna; njen cilj je da razjasni mjerila nauka i pokae kako je nepogreivi imam nepotreban onome ko ga slijedi. Moja je namjera da pokaem kako talimije uopte nemaju lijeka za izljeenje od tame razliitih pogleda. Oni nisu mogli odrati dokaz o svrhovitosti imama kada smo ih pitali o znanju kojim su poueni od nepogreivog imama, nakon to smo se sloili s njima i priznali njihov razlog poduavanja i nepogreivog imama kako ga oni odreuju. Izloili smo im odreena pitanja, no oni ih nisu ni razumjeli a kamoli da bi ih razrijeili. Nemoni, oni su to prebacili na skrivenog imama, rekavi: Nuno je, svakako, njemu ii!" udno je da oni itav ivot uloe u traenje imama i u radost vienja s njim, ali nita od njega ne naue. Oni nalikuju isprljanom ovjeku koji se toliko umori traei vodu da, kad je nae, nema snage da je upotrijebi te ostaje zamazan prljavtinom. Neki od njih se pozivaju na znanje koje se moe nai u onome to sam iznio kao plitku filozofiju jednog od prvih drevnih filozofa - Pitagore. Njegovo uenje je najslabije meu filozofskim uenjima i Aristotel ga je pobio, pokazavi njegovu slabost i prizemnost. O njemu se govori u Knjizi vjernih prijatelja, i to je doista jedna filozofija bez vjerodostojnog sadraja. Pa zar nije udno da se neko cijelog ivota zamara traei znanje, i da se onda zadovolji jednim slabim i neplodnim nauavanjem, te da pri tom jo misli kako je dosegnuo konane ciljeve nauke!
50

El-Mtustazhiri (Kitabu el-mustazhiri). Najpoznatiji Gazalijev spis protiv batinija, naslovljen po abasijskom halifi elMustazhiru (512/1118). Djelo je djelomino objavio, s opsenim predgovorom i iscrpnim komentarom. Ignaz Goldziher u Lajdenu 1916. (19562). Izalo u Kairu 1964. Djelomino prevedeno na panjolski.
51

Dokaz istine (Hudde el-hakk). Djelo nije sauvano. Gazali ga spominje i u spisu Dragulji Kur'ana (Devahir el-Kur'an).

52

Potanko razlikovanje (Mufessal el-hilaf). Spis nije sauvan. Gazali ga spominje i u Ispravnom mjerilu i Draguljima Kur'ana.
53

Uspinjanje (Kitabu ed-derd). Djelo nije sauvano, i ne spominje se u drugim Gazalijevim spisima.

Takoer smo ih neposredno iskuali i ispitali ono to obznanjuju i ono to taje. Njihovi napori se svode na to da zavode priprost svijet i ljude slabog rasuivanja oglaavajui potrebu za uiteljem i sporei se, monim" i ubjedljivim" besjedama, s onima koji poriu razloge poduavanja. Kada pak neko pristane na njihov dokaz o uitelju i kae: "Dajte nam njegovo znanje i obdarite nas njegovim poduavanjem!", talimija e stati i rei: Sada, kada si saglasan sa mnom, trai ga sam; moja elja se ovdje ispunjava." Jer, talimija zna da bi se osramotio ako bi iao dalje. On ne doputa sebi da se priblii odreenim problemima, jer ih ne moe ni razumjeti, a kamoli da na njih odgovori. Eto kakvi su oni uistinu. Kada se upoznaju, omrznu ovjeku. Kada sam ih ja upoznao, otresao sam ruke od njih.

PUTEVI SUFIJA Nakon to sam zavrio s tim naukama, poeo sam se zanimati za put sufija. Saznao sam da je njihov put vrsto sastavljen od znanja i djelovanja. Cilj njihova djelovanja je ponitavanje osobnih zapreka i oienje karaktera od loih sklonosti i runih svojstava, sve dok se ne postigne odreknue srca od svega to nije Bog Uzvieni, i dok se srce ne ukrasi spominjanjem Boga. No bilo mi je lake da saznam nego da inim. Poeo sam prouavati njihova uenja itajui njihove knjige, kao to su Hrana srdaca Ebu Taliba el-Mekija54 - Bog mu se smilovao! - djela Harisa Muhasibija, predaje od Dunejda55, iblija56 i Bajazida Bistamija57 - blagoslovio Bog njihove due! - i druga djela iz nauke njihovih prvaka, dok se nisam upoznao s jezgrom stremljenja koje slijede i s onim to se od njihova puta moe postii prouavanjem i sluanjem. Razjasnilo mi se, meutim, da se ono osobito, njima najsvojstvenije, ne moe dosegnuti prouavanjem ve kuanjem, proivljenim stanjem i promjenom svojstava. Kolika je razlika izmeu toga da ovjek zna odreenje zdravlja i sitosti, njihove uzroke i uslove, s jedne strane, i da bude zdrav i sit, s druge strane; da zna odreenje pijanstva, a ono se objanjava stanjem koje nastupa kada isparenja iz eluca ovladaju unutarnjim izvorima miljenja, i da se bude pijano!? Pijanac ne zna odreenje pijanstva i ne moe ga objasniti, no on je pijan makar to ne posjeduje nimalo objanjavajueg znanja pijanstva. Trijezan ovjek zna odreenje pijanstva i njegove osnovne sastojke, makar to sam nije nimalo pijan. Bolestan lijenik poznaje odreenje zdravlja, njegove uzroke i lijekove, ali - on je lien zdravlja. Takva je razlika izmeu toga da spozna bit isposnitva, njegove uslove i uzroke, i da bude u stanju isposnitva i duevnog odricanja od ovoga svijeta. Postalo mi je sasvim jasno: sufije nisu pristae prie ve ljudi proivljenih stanja; ja sam stekao ono to se moglo stei putem nauavanja; ono to preostaje, ne moe se postii sluanjem i prouavanjem, ve kuanjem i nainom ivota. Zahvaljujui naukama kojima sam se zanimao, i putu kojim sam iao pri istraivanju nauka vjere i nauka razuma, dospio sam do nepokolebljive vjere u Boga Uzvienog, vjerovjesnitvo i Posljednji sud. Ta tri temeljna naela vjere duboko su se utisnula u moju duu zahvaljujui uzrocima, okolnostima i iskustvima koje nije mogue potanko navesti, a ne kao posljedica uredno skupljenih dokaza. Takoer mi se razjasnilo da nema nade u vjenu sreu osim uz bogobojaznost i osobno uzdravanje od strasti. Najvanije je u tome pokidati veze srca sa ovim svijetom, raskinuti sa ovosvjetskim prividima, obratiti se vjenom boravitu i okrenuti se najvioj taki enje za Bogom Uzvienim. A to zahtijeva odricanje od poasti i bogatstva, i izmicanje onome to zaokuplja i vee. Potom sam promotrio vlastito stanje; bio sam vezan ovosvjetskim vezama sa svih strana. Okrenuo sam se svojim djelatnostima, od kojih najbolje bjehu predavanja i poduavanje, i vidio da sam u njima vezan za nauke isprazne i beskorisne za put vjenosti. Promislio sam svoju pobudu u
54

Ebu Talib el-Mekki (38/996), utjecajni sufijski pisac koji je naroito nastojao na moralnom dejstvu isposnitva.

55

Dunejd el-Bagdadi (297/910), drugi istaknuti predstavnik bagdadske kole tesavufa". Cijenjen po naglaenoj suzdranosti i odmjerenosti u dovoenju u odnos duhovne istine tesavufa i religijske istine vjerozakona.
56

Ebu Bekr e-ibli (334/946), utjecajni zastupnik osamljivanja i oslobaanja od svjetovnih veza i ovisnosti.

57

Bajazid Bistami (261/874), "gordi usamljenik iz Taberistana". Zastupao je duhovno napredovanje, kroz oslobaanje od vlastitog ja i samooslobaanje od svake potinjenosti, do "samoizbijanja" pred Bogom.

predavakom radu; ona nije bila vjerna Bogu Uzvienom ve su njeni poticaji i pokretai bili traenje poasti i slave. Uvjerio sam se sa sigurnou da stojim na rubu provalije i da u se, ako se ne dignem iz svog opasnog poloaja, strovaliti u vatru. Neprestano sam na to mislio, i dalje ostajui neodluan. Jednog bih dana vrsto odluio da napustim Bagdad i promijenim nain ivota, no sutra bih izmijenio odluku. Jednom nogom uinio bih korak naprijed, drugom korak nazad. Ujutro bih osjeao iskrenu elju da tragam za vjenou, dok je ne bi napala vojska svih strasti, i naveer pobijedila. Ovosvjetske strasti su me drale okovanog na mjestu, a glasnik vjere je oglaavao: Na put! Na put! ivot je kratak, a pred tobom je dug put! Sve znanje i injenje koje ima, to je privid i pretvaranje! Ako ve sada nisi spreman za budui svijet, kada e biti!?" I tada bi se u meni iznova javio poticaj i vrsta rijeenost da bjeim i umaknem. No potom bi se ejtan vratio da mi kae: To stanje je odve sluajno a da bi mu se predao. Ono e brzo proi, i, ako mu se pokori, izgubie velike poasti, upropastie krasno sreen ivot pomutnjom i mukama, preokrenue savrenu sigurnost u raspravljanje propusta. I moda e to skriti duu tvoju, ali povratak ti nee biti lahak." Priblino est mjeseci nisam mogao uiniti nikakav preokret u borbi izmeu ovosvjetskih strasti i priziva vjenosti. A poelo je to u mjesecu redebu 488.58, tokom kojeg je moje djelovanje prelo granicu koja slobodan izbor dijeli od prinude. Jer, Bog mi je zavezao jezik i sprijeio me da predajem. Jednog dana, prekrasnog za srca drugaijeg raspoloenja nego to je bilo moje, borio sam se da predajem, ali moj jezik nije izgovarao niti jednu rije, i nikako nisam mogao da ga uinim poslunim. Ta zavezanost jezika izazvala je tugu u mom srcu, oduzela mi je sposobnost probave i uzimanja hrane, hljeb nije iao u grlo, i nisam mogao probaviti nikakvo jelo. Snaga me izdala i lijenici su bili izgubili nadu u moje ozdravljenje. Govorili su: Bolest je sila u srce i iz njega se rasprostrla; nema drugog lijeka osim da se otkrije tajna brige koja je do toga dovela." Osjeajui svoju nemo, nesposoban da se odluim, utjecao sam se Uzvienom Bogu, kao to ini siromah bez snage. I odazvao mi se Onaj koji se odaziva nemoniku kada mu se on obrati." 59 Olakao je mome srcu da napusti poasti, imetak, djecu, drugove. Oglasio sam svoju rijeenost da idem u Meku, dok sam se, zapravo, u sebi pripremao za put u Siriju. Plaio sam se da najavim halifi i drugovima svoju nakanu da se zadrim u Siriji. Pribjegao sam lukavstvu odlazei iz Bagdada, zbog namjere da se tamo vie nikada ne vratim. Tako sam se izloio prigovorima irakih prvaka, od kojih nijedan nije mogao zamisliti da bih ja, iz vjerskih razloga, mogao napustiti to to sam bio u Bagdadu, jer su smatrali da je to najvie uzdignue u islamu. To je vrhunac njihovog znanja." 60

58

Juli-august 1095. po hrianskom raunanju vremena. Kur'an, 27, 62. Kur'an, 53, 30.

59

60

Poslije, ljudi su se upleli u nagaanja; neki izvan Iraka mislili su da su moj odlazak potaknule vlasti. Oni pak koji su bili bliski ljudima od vlasti i bili svjedoci njihova nastojanja da me zadre i njihove privrenosti, oni koji su vidjeli da sam odbijao i ogluivao se o pozive vlasti, govorili su: Ovo je udarac s neba, urokljiv pogled koji je, bez uzroka, pogodio muslimane i uenjake." Napustio sam, dakle, Bagdad, prethodno razdijelivi imetak i zadravi samo ono najnunije za svakodnevne potrebe i prehranu djece. Dozvolio sam to sebi, jer je iraki novac namijenjen zajednikom dobru muslimana, u vjerskim zadubinama, a ja nisam vidio u svijetu drugog boljeg dobra koje bi uenjak mogao uiniti za svoju porodicu. Zatim sam se obreo u Siriji, i tu sam proveo blizu dvije godine u povuenosti, samoi, duhovnim naporima i borbi sa samim sobom. Bio sam zaokupljen time da oistim duu, usavrim karakter i istanam srce za spominjanje Boga Uzvienog, onako kako sam to nauio od sufija. Neko vrijeme proboravio sam u damiji u Damasku, provodei cijele dane na minaretu, poto bih za sobom zatvorio vrata. Odatle sam otiao u Jerusalem, gdje sam svaki dan provodio u Damiji na stijeni, takoer zatvarajui za sobom vrata. Zatim sam, ispunjavajui vjersku obavezu, obavio hodoae u blagoslovljena mjesta Meku i Medinu, i posjetio grob Bojeg Poslanika - Bog ga blagoslovio i mir mu podario! - nakon to sam obiao grob Bojeg Prijatelja61 - blagoslovio ga Bog! uputio sam se u Hidaz. Kasnije, izvjesne obaveze i pozivi moje djece privukoe me zaviaju i ja mu se vratih, a bio sam posljednji ovjek koji bi to uinio. No i dalje sam vie teio tome da budem sam i da istim srce za spominjanje Boga Uzvienog. Okolnosti vremena iskrivljavale su smisao moje elje i remetile istotu moje samoe, te sam tek s vremena na vrijeme dospijevao u odgovarajua stanja. Ipak, neovisno o tome, nisam odustajao od tenje za njima, i dolazio sam do njih usprkos preprekama. I ustrajao sam u tome deset godina. Tokom njih otkrile su mi se stvari koje nije mogue nabrojiti niti do kraja ispriati. Iznosim ih radi koristi od njih. Saznao sam, s izvjesnou, da su sufije oni koji valjano slijede Boji put, i da je njihov karakter najkreposniji. I da im se pridoda razum razumnih, mudrost mudrih, znanje znalaca vjerozakona, da h bi postali bolji njihovo postupanje i njihov karakter? Ne bi, jer bi se tako izmijenilo ono to je dobro u njima. Sve to miruje ili se kree u njima, njihova vanjtina i njihova unutarnjost, sve se to pripaljuje plamenom iz udubine vjerovjesnitva. A osim svjetla vjerovjesnitva, na licu Zemlje nema drugog svjetla da rasvjetljava. ta rei o putu na kojem se proienje sastoji u ienju srca od svega to nije Bog, putu koji poinje sjedinjenjem srca u spominjanju Boga umjesto posveenjem kojim poinje namaz, putu koji zavrava u potpunom nestajanju u Boga. A taj ishod, zar to nije tek poetak u odnosu na slobodu izbora i steena znanja? Uistinu, to je poetak puta, a ono to prethodi tek je njegovo predvorje. Od poetka puta poinju otkrovenja i vienja. U budnom stanju sufije sagledaju meleke i due vjerovjesnika, uju njihove glasove i koriste se njihovim savjetima. Potom se od vienja slika i simbola uzdiu do stupnjeva za koje je pretijesan okvir izrecivog, tako da, ako neko pokua da to izrazi, nuno pogrijei u svom iskazu.
61

Boji poslanik Ibrahim (Abraham).

Ukratko, sufije tako dospijevaju do bliskosti koja za neke moe biti sadranost, za druge sjedinjenje, a za tree dostignue. No sve je to pogreno. U djelu Najvii cilj 62 ve smo razjasnili prirodu te pogreke. Onome ko nije iskusio to stanje treba rei samo: ta jeste da jeste, neu to rei! Misli da je dobro, ne trae' da ti se kae.63 Jednom rijeju, onaj ko nije nita od toga iskusio poznaje zbilju vjerovjesnitva samo po imenu. A udesa svetih ljudi zapravo su prve najave poslanika. Takva su bila prva stanja Bojeg Poslanika - Bog ga blagoslovio i mir mu podario! - kada je iao na brdo Hira da se u osami povee sa svojim Gospodarom i da Mu slui, i kada su Arapi govorili: Muhammed gori od enje za Bogom." To stanje odista iskusuje onaj ko slijedi put sufija. A onaj ko to nije sam iskusio, moe postii vjerodostojno znanje o tome iz iskustva i blagog dranja sufija, ukoliko se bude druio s njima tako esto dok ne shvati da je ono u svojim predznacima pouzdano. Prisustvujui njihovim sijelima, moe se okoristiti njihovom vjerom, a oni su ljudi koji ne nanose zlo svojim sabesjednicima. Onaj pak ko se nije mogao s njima druiti neka zna da je to sigurna stvar koja poiva na dokazanim svjedoanstvima, to sam pokazao u poglavlju udesa srca u djelu Oivljenje vjerskih nauka 64. Nauka je ustanovljenje istine na osnovu dokaza. Kuanje65 je prisna povezanost s takvim stanjem. Vjera je prihvatanje usmenih svjedoenja i svjedoenja iskustva s lijepim miljenjem. Takva su tri stupnja, a Bog e uzdignuti na visoke stupnjeve one meu vama koji vjeruju i koji primaju znanje."66
62

Najvii cilj (Maksid el-esna). Djelo o Bojim "lijepim imenima". Objavljeno u Kairu.

63

Prevod Tarika Haveria u: lbn Tufayl, ivi sin Budnoga, str.8. U biljeci, Tarik Haveri navodi nalaz Ferida Debra da ovaj stih potjee od pjesnika Ibn el-Mu'taza (296/908), premda Gazali o tome nita ne kae, pa ga (i) Ibn Tufeji njemu pripisuje. (Usp. prevod slobodnijeg engleskog prevoda stiha u: Nerkez Smailagi, Klasina kultura islama I, str.445.)
64

Oivljenje vjerskih nauka (Ihja ulum ed-din) Gazalijevo remek-djelo i po mnogo emu najvea vjerska knjiga koju je jedan musliman ikada napisao" (A J Arberry). Oivljenje vjerskih nauka podijeljeno je na etiri etvrtine", koje su podijeljene na ukupno etrdeset knjiga", u kojima su sistematski obraene teme islamske obredne, osobne (svjetovne") i duhovne prakse u njihovoj teolokoj, pravnoj i mistikoj formulaciji i osmiljenju (Usp. prikaz sadraja Oivljenja vjerskih nauka u: Artur D. Arberi, Struktura sufijske teorije i prakse, u Sufizam, priredili Darko Tanaskovi i Ivan op, Beograd 1981, str 82-3 ). Glavno Gazalijevo djelo je jedno od najvie koritenih i najrairenijih djela iz reda duhovno i intelektualno zahtjevnije vjerske literature u islamu uopte. Neprekidno se izuava, navodi i tumai u svim sreditima i na svim jezicima vie islamske obrazovanosti. Od kraja prolog stoljea tee i njegovo intenzivno prouavanje, prikazivanje i tumaenje u okvirima zapadne islamologije, te djelomino prevoenje na engleski, njemaki, panjolski, francuski, talijanski, ruski. U listovima i asopisima Islamske zajednice u Jugoslaviji objavljeni su prevodi kratkih izvoda iz pojedinih knjiga Oivljenja vjerskih nauka na srpskohrvatski. U doskoranjoj prolosti u nas je takoer bila rairena praksa prevoenja i komentiranja Gazalijevog glavnog djela u damijama i na kunim sijelima. Posljednji znaajniji primjer te prakse je prevoenje i tumaenje Oivljenja vjerskih nauka od strane dr akira Sikina u jednoj sarajevskoj mahalskoj damiji tokom 1945 i 1946 godine. Od sredine prolog stoljea, kada zapoinje njegovo cjelovito objavljivanje, Oivljenje vjerskih nauka je objavljeno vie puta, uglavnom u etvorotomnim izdanjima, u Kairu, Lukni, Istanbulu i Teheranu.
65

Kuanje, zevk. Rije zevk glagolska je imenica glagola koji znai kuati, okusiti, probati, iskuati, isprobati; osjetiti, podnositi /kaznu/, iskusiti, doivjeti, pretrpjeti" (Teufik Mufti, Arapsko-srpskohrvatski rjenik I Sarajevo 1973, str 1141). Gazali je koristi i u tom njenom prvotnom, nekonvencijalnom znaenju i kao tehniku oznaku za spoznavanje/spoznaju putem neposrednog, doivljajnog uvida i intuitivnog sagledanja. Istraivai Gazalijevog opusa, napose W. Montgomerv Watt, Ferid Debr i Abdurahman Bedevi, nisu saglasni oko tog drugog, tehnikog znaenja zevka, te oko odnosa doivljajnog/intuitivnog i razumskog spoznavanja u Gazalijevim djelima, premda svi istiu kljunu vanost pojma zevka u Gazalijevim kasnim spisima pa se, upravo na osnovi Izbavljenja od zablude, Gazalijev pozni ivotni opus odreuje i kao period zevka" (Usp. Abdurahman Bedevi, Muellifat el-Gazali, Kuvajt 1977, str.12 ) Ti prepori su bih dodatni razlog da zevk, na ovom i drugim mjestima, prevodimo literalno" a ne tehniki".

Iza tih ljudi su neznalice koji to iz osnova nijeu, ude se takvom govoru, pa opet sluaju, izruguju se i govore: Kakvo udo! Kako to oni mogu priati!?" O njima je Uzvieni Bog rekao: Ima onih koji dolaze da te sluaju, ali im se od tebe udalje, pitaju one kojima je dano znanje: 'ta ono on maloprije ree?' To su oni ija je srca Bog zapeatio i koji se za strastima svojim povode."67 (I koje je) i gluhima i slijepima uinio".68 Meu stvarima koje su mi postale nuno jasne iz upranjavanja puta sufija bila je istinitost vjerovjesnitva i njegova posebnost. I neophodno je upozoravati na njegov temelj, jer je to velika i postojana potreba. ISTINITOST VJEROVJESNITVA I POTREBA SVIH LJUDI ZA NJIM Znaj da je bit ovjeka, u svojoj izvornoj stvorenosti od Boga, stvorena istom, jednostavnom i bez znanja o svjetovima Boga Uzvienog. A mnotvo je svjetova, i niko ih ne moe izbrojiti osim Boga Uzvienog, kao to je reeno: Ne zna niko vojske tvoga Gospodara osim Njega." 69 ovjek upoznaje svijet posredstvom opaanja, a svako je opaanje stvoreno zato da ovjek njegovim posredstvom sazna neki svijet opstojee stvarnosti. Pod svjetovima razumijemo razne vrste bia. Prvo to se stvara u ovjeku jest osjetilo dodira. Njime ovjek opaa razne vrste bia, kao to su toplo i hladno, vlano i suho, njeno i grubo. No osjetilu dodira izmiu boje i zvui; u njegovoj zbilji oni ne postoje. Potom se stvara osjetilo vida. Njime ovjek opaa boje i likove, i ono najvie obuhvata svjetova opaajnog. Nakon toga se u ovjeku stvara osjetilo sluha, zahvaljujui kojem uje zvuke i napjeve. Napokon se stvara osjetilo okusa. I tako biva dok ovjek ne premai svijet opaajnog i u njemu se, u dobi od oko sedam godina, razvije sposobnost razlikovanja. To je drugi stupanj njegova bivanja, u kojem dokuuje stvari nadodane svijetu osjetilnog a koje ne nalazi u svijetu osjetila. Potom ovjek dospijeva do novog stupnja. Stvara se njegov razum i on spoznaje nunosti, mogunosti i nemogunosti, te stvari koje nisu opstojale na ranijim stupnjevima. Iza razuma je novi stupanj na kojem se otvaraju druge oi. Njima ovjek vidi skriveno, i ono to e se zbiti u budunosti, i druge stvari nedostupne razumu kao to razumske spoznaje nisu dostupne moi razlikovanja, i kao to postignua te moi nisu dostupna osjetilnom opaanju.
66

Kur'an, 58, 11. Kur'an, 47, 165 Kur'an, 47, 23. Kur'an. 74, 31.

67

68

69

Ako bi se ovjeku koji se nalazi na stupnju razlikovanja predstavile razumske spoznaje, on bi ih odbio, smatrajui ih nemoguima. Isto tako, neke osobe koje se nalaze na stupnju razuma odbijaju vjerovjesnike spoznaje i smatraju ih nevjerovatnima. To je suto neznanje, jer dre nepouzdanim ono to je na stupnju koji sami ne doseu. Zato to nije pouzdan za njih, a nije pouzdan jer ga nisu dosegnuli, on ne postoji ni istinski. Ako bi se slijepcu, koji iz prenoenja i kazivanja drugih nije nita saznao o bojama i likovima, prvi puta reklo o tome, on to ne bi razumio niti prihvatio. Uzvieni Bog je svojim stvorenjima olakao da to razumiju obdarivi ih neim to je slino vjerovjesnikom svojstvu, a to je san. Sniva dokuuje ono skriveno to e se zbiti, bilo u jasnom obliku, bilo u nekom obliku iji se smisao otkriva tumaenjem. No ako bi ovjeku koji nema nikakva vlastitog snivakog iskustva reklo: Ima ljudi koji, slino mrtvacima, gube svijest, osjeaje, sluh i vid, i koji opaaju nevidljivo!", on bi to zanijekao i nastojao bi dokazati da je to nerazumno, tvrdei: Osjetilne sposobnosti su uzronici opaanja. Ko ne opaa stvari u njihovoj prisutnosti i njihovim posredstvom, tim prije to ne moe initi kada one oslabe." To je vrsta zakljuivanja po analogiji iju neistinitost pokazuju sama zbilja i ljudska svjedoanstva. Kao to je razum jedan od stupnjeva ovjeka na kojem postoji oko" koje vidi" razliite vrste razumnina koje su izvan dosega osjetila, tako je i vjerovjesnitvo opis stupnja na kojem postoji oko" obdareno svjetlou u kojoj se pokazuje nevidljivo i postaju vidljive stvari koje razum ne dosee. Sumnja u vjerovjesnitvo moe se odnositi na samu njegovu mogunost, ili na njegovo opstojanje i nunost, ili da je ozbiljeno u jednoj odreenoj osobi. Da je vjerovjesnitvo mogue, dokazano je time to opstoji. Njegovo opstojanje dokazano je opstojanjem spoznaja u svijetu koje se ne mogu predstaviti kao postignua razuma. To je sluaj sa lijenitvom i astronomijom. Onaj koje u njih pronikao sa sigurnou zna da su steeni zahvaljujui boanskom nadahnuu i pomoi Uzvienog Boga. Do njih se ne moe doi opaanjem. Postoje astronomski zakoni koji se temelje na pojavama do kojih dolazi jednom u hiljadu godina I kako bi se do toga moglo doi putem osobnog opaanja! Isto je tako sa svojstvima lijekova. Na osnovu tog dokaza postaje jasno da je mogue da postoji put za spoznavanje tih stvari, koje razum ne dosee. To je podruje vjerovjesnitva, premda ne znai da je vjerovjesnitvo samo njegovo predstavljanje. Dokuivanje toga to razum ne moe postii jedno je od svojstava vjerovjesnitva. Ono ima i mnoga druga svojstva, a ovo spomenuto tek je kap vode u moru. Iznio sam to zato to ti zna za neto slino, a to je ono to dokuuje u snu, posjeduje takoer znanja te vrste u lijenitvu i astronomiji, a to su uda vjerovjesnika do kojih oni koji se slue razumom ne mogu doi razumskim naporom. Druga svojstva vjerovjesnitva spoznaju se kuanjem, slijedei put tesavufa, ukoliko si spomenuto svojstvo razumio zahvaljujui snu kao neem slinom to ti je dodijeljeno, pa kada njega ne bi bilo, ne bi povjerovao u to svojstvo. Jer, ako bi vjerovjesnik posjedovao svojstvo kojem nita slino ti ne posjeduje i koje ti ne razumije u njegovom temelju, kako bi povjerovao u njega? Vjerovanje dolazi nakon razumijevanja. U tom sluaju treba stupiti na put tesavufa. Jedan dio te nadrazumske sposobnosti stjee se kuanjem, a ostalo nekom vrstom vjerovanja u ono to izmie rasuivanju po slinosti, i to jedinstveno svojstvo vjerovjesnitva tada je dovoljno da se povjeruje u sam temelj vjerovjesnitva. Ako ti se javi sumnja u odreenu osobu - da li je vjerovjesnik ili nije -, sigurnost moe stei upoznavajui se, bilo putem osvjedoenja, bilo putem pouzdane predaje i uvenja, ta ona jest. Od trenutka kada upozna lijenitvo i pravo, u mogunosti si da prepozna pravnika i lijenika osvjedoivi se u to to oni jesu i saznavi njihove rijei makar ih osobno i ne poznavao. I nita te ne spreava da spozna, i to istinitom spoznajom i ne slijedei druge, da je afi - Bog mu se smilovao! -

pravnik, a Galen lijenik. Doista, upravo stoga to ima neko znanje o pravu i lijenitvu, i stoga to si ispitao njihove knjige i djela, dospijeva do nunog znanja o tome ta oni jesu. Isto tako, kada bude shvatio smisao vjerovjesnitva i posvetio mnogo vremena pronicanju u Kur'anu i hadis, pouzdano e saznati da Muhammed - Bog mu se smilovao i mir mu podano! - stoji na najviem stupnju Vjerovjesnitva. Osvjedoi se o tome temeljito ispitujui ono to je on rekao o pobonim djelima i njihovom djejstvu na proienje srca kada je, istinu govorei, kazao Ko radi to zna, njemu Bog daje znanje onoga to ne zna!"70, i kako je imao pravo kada je kazao Nad pomagaem nasilnika Bog daje vlast nasilniku!"71, i da je istina u njegovim rijeima Ko osvane sa samo jednom brigom, Uzvieni Bog e ga potedjeti briga ovog i budueg svijeta!"72 Kada ove rijei iskua hiljadu, dvije hiljade, vie hiljada puta, stei e pouzdano znanje o kojem nema dvojbi. Izvjesnost vjerovjesnitva trai na taj nain, a ne u pretvaranju tapa u zmiju i u cijepanju Mjeseca na dvoje. Jer, ukoliko takav dogaaj promatra izdvojeno i ne vodei rauna o mnogim okolnostima koje ga prate, mogue je da pomisli da su to magijski in i privienje, ili pak, obmane od Boga, jer je On Onaj koji zabludjuje koga hoe i vodi pravim putem koga hoe." 73 Tako e se za tebe rijeiti pitanje uda, a ako je tvoja vjera utemeljena na ouzdanom rasuivanju o nainu javljanja uda, tvoja vjera otklanja tekoe u raspravljanju njegovih nejasnoa i sumnje u njega. Primjer tih neobinih pojava moe biti jedan od dokaza i momenata u tvom ukupnom rasuivanju, kada postie neku sigurnu spoznaju, a nisi u mogunosti navesti njen odreujui temelj. To je kao kada mnotvo ljudi prenosi neku pouzdanu obavijest, a nije mogue navesti osobu na ijem kazivanju se temelji sigurnost u njenu vjerodostojnost. Sigurnost se ne moe izvui iz cjeline lanca prenosilaca, niti za nekoga posebno vezati, pa ipak, to je vrsta, znana vjera. Neposredno je iskustvo, s druge strane, poput izravnog sagledanja i uzimanja rukom, i nalazi se samo na putu sufija. Ovo to sam iznio o istinitosti vjerovjesnitva dovoljno je za cilj koji sebi sada postavljam. I govoriu o potrebi za njim. UZROK POVRATKA PREDAVAKOM RADU NAKON ODUSTAJANJA OD NJEGA Blizu deset godina ustrajavao sam u povuenosti i osami. Za to vrijeme razjasnilo mi se, nuno i zahvaljujui uzrocima koje nije mogue do kraja iznijeti, jednom na nain neposrednog kuanja, jednom na nain naunog saznavanja, jednom na nain vjerskog primanja, da je ovjek stvoren od tijela i srca. Pod srcem razumijevam zbilju njegovog duha, koja je sjedite spoznaje Boga, a ne krv i meso, koji su zajedniki i mrtvacu i strvini. I otkrilo mi se da tijelo moe biti zdravo, u emu je njegova srea, i da moe biti bolesno, u emu je njegova nesrea, a i da srce moe biti zdravo

70

Usp. biljeku 9. Usp. biljeku 9. Ibn Made, Sunen. Kur'an, 35, 8.

71

72

73

i smireno - a spaen je samo onaj ko ista srca Bogu doe"74 -, dok je bolest srca njegova propast za vjeke vjekova. Kao to je rekao Svevinji: Njihova su srca bolesna." 75 Nadalje mi se otkrilo da ne znati za Boga jest unitavajui otrov, nepokoravanje Bogu i slijeenje svojih strasti uzrok je bolesti, dok je spoznaja Boga ivotvorni protivotrov, a pokoravanje Njemu i suprotstavljanje strastima lijek koji ozdravljuje. I shvatio sam da bez lijekova nema naina da srce ozdravi, da nestanu njegove bolesti i da ono postane zdravo, kao to bez lijekova nije mogue ni ozdravljenje tijela. Lijekovi za tijelo donose ozdravljenje odgovarajuim svojstvima koja ljudi od razuma ne spoznaju razumskim naporom ve obavezno slijede lijenike, koji su ta znanja preuzeli od vjerovjesnika, a oni su, zahvaljujui vjerovjesnikom svojstvu, obznanili svojstva stvari. Isto je tako, nunim nainom mi je postalo jasno, sa ljekovitim djejstvom pobonih djela, ije odreenje i razmjer dolaze od strane vjerovjesnika. Njihovo djelovanje ljudi od razuma ne mogu dosegnuti razumom ve je nuno da slijede vjerovjesnike, koji su ta svojstva postigli u svjetlu vjerovjesnitva, a ne zahvaljujui razumu. Lijekovi su prireeni od sastojaka razliitih vrsta i koliina tako da su neki sastojci dva puta tei ili ih ima dva puta vie, a ta razlika u koliini nije bez tajne koja pripada posebnim svojstvima. Slino tome, i pobona djela, koja su lijek protiv slabosti srca, sastavljena su od ina koji su razliiti po vrsti i mjeri. Tako u namazu, uz jedno pregibanje idu dva sputanja na tlo, a jutarnji namaz ini polovicu popodnevnog namaza. I svakako je to velika tajna, iste vrste kao i svojstva koja se moe dokuiti samo u svjetlu vjerovjesnitva. U veliku glupost i neznanje zapada onaj ko putem razuma eli pokazati da su ti rasporedi mudri, ili ako zamilja da su ustanovljeni sluajnim usaglaavanjem, a ne da u sebi sadre boansku tajnu, koja zahtijeva samo njoj svojstveni nain pronicanja. Kao to u lijekovima postoje osnovni sastojci i oni dopunski, koji ih upotpunjavaju i od kojih svaki utjee na djelovanje glavnih sastojaka, tako dobrovoljni namazi i namazi ustanovljeni redovnom praksom Bojeg Poslanika - Bog mu se smilovao i mir mu podario! - dopunjuju osnovne vjerske ine radi upotpunjavanja njihovog djejstva. U cjelini uzevi, vjerovjesnici su lijenici za bolesti srdaca. A korist od razuma i njegova samostalnog napora jest to nam to razjanjava i to nas, posvjedoujui istinitost vjerovjesnitva i sopstvenu nemo da postigne ono to se opaa okom" vjerovjesnitva, uzima za ruku i predaje vjerovjesnikom voenju onako kako se slijepci predaju vodiima a preplaeni bolesnici samilosnim lijenicima. Tu je granica razuma i on dotle ide; od onoga to je iza, razum je odsjeen, i njegovo je samo da uini razumljivim ono to bolesniku propisuje lijenik. To su stvari koje sam spoznao s nunou proisteklom iz neposrednog osvjedoenja tokom godina povuenosti i osame. Zatim sam opazio da je oslabilo vjerovanje u temelj vjerovjesnitva, u istinitost vjerovjesnitva i u vladanje prema normama kako ih je razjasnilo vjerovjesnitvo. Uvjerio sam se u rairenost toga meu ljudima i razmatrao sam razloge ljudske slabosti i poputanja njihove vjere. Naao sam da su etiri vrste ljudi za to odgovorne: 1. oni koji su se prepustili filozofiji;
74

Kur'an, 26, 89. Kur'an, 2, 10.

75

2. oni koji su se prepustili tesavufu; 3. oni koji su prihvatili poziv o poduavanju; 4. postupci onih koji se u oima ljudi odlikuju uenou. Jedno vrijeme pratio sam pojedine ljude, ispitivao onoga koji se ne dri vjerozakona o njegovoj sumnji, i raspravljao o njegovom vjerovanju i intimnom miljenju. Govorio sam mu: Zato si nedosljedan? Ako vjeruje u budui svijet, a ne priprema se za njega, ve ga mijenja za ovaj prolazni svijet, to je ludost! Ako ve ne mijenja dvoje za jedno, kako moe mijenjati beskonani ivot za izbrojive dane!? Ako pak ne vjeruje u to, ti si onda nevjernik, i okreni se traenju vjere; razmotri ta je uzrok tvoga skrivenog nevjerovanja, a ono je tvoj unutarnji pravac i uzrok tvoje vanjske odvanosti, iako se ti s njim ne oglaava, lijepo se odnosi prema vjeri i iskazuje potovanje prema vjerozakonu." Jedan bi odgovorio: Ako bi se toga trebalo obavezno pridravati, onda su uenjaci prvi koji treba da daju takav primjer. No jedan od najpoznatijih meu uglednima ne obavlja namaz, drugi pije vino, trei troi imetak vjerskih zadubina i siroadi, etvrti uzima iz dravne blagajne i ne sustee se od zabranjenog, peti prima mito za suenje i svjedoenje I tako dalje, i tome slino'" Drugi bi tvrdio da je toliko uznapredovao u nauci tesavufa da se nalazi na stupnju na kojem nema potrebe za pobonim inima. Trei bi se izgovarao tuom sumnjom, to jest sumnjom sljedbenika ibahijskog pravca 76, a oni su svi odlutali od tesavufa. etvrti, koji se druio sa talimijama, rekao bi Istina je sporna. Put do nje je teak. Nijedan pravac ne prednjai nad drugima. Razumski dokazi su protuslovni Ne moe se imati povjerenje u miljenje spekulativnih mislilaca A pristalice poduavanja rasuuju bez potrebe za dokazom. U tim uslovima, kako ne sumnjati u izvjesnost!?" Peti kae: Moje dranje nije oponaanje. Naprotiv, ja sam prouio filozofiju i spoznao istinitost vjerovjesmtva. Shvatio sam da njegovo ozbiljenje vraa ljude mudrom i vrijednom, i da je cilj vjerovanja u vjerovjesnitvo da disciplinira svjetinu i sprijei je da se meusobno ubija, svaa i preputa strastima. A ja nisam od tih priprostih neznalica pa da bi trebalo da se podvrgnem propisanim obavezama. Ja sam od mudrih ljudi, slijedim mudrost i zahvaljujui njoj vidim jasno i nemam potrebu da slijedim druge." To je vrhunac vjerovanja onoga koji je prouavao filozofsko uenje metafiziara i pouavao se o tome iz knjiga Ibn Sinaa i Ebu Nasra Farabija. Ti ljudi prikrivaju svoju slabost islamom. Moda e vidjeti nekog od njih kako ui Kur'an, prisustvuje vjerskim skupovima i namazima, velia rijeima vjerozakon, a u isti mah neprekidno pije, te grijei i runo postupa i na drugi nain. I kada mu se kae "Zato obavlja namaz ako vjerovjesnitvo nije vjerodostojno?", moda e odgovoriti Da ouvam tjelesno zdravlje, obdrim mjesni obiaj, osiguram imetak i djecu." A moda e rei Vjerozakon je vjerodostojan, a vjerovjesnitvo je istinito." Pa kada mu se primijeti Zato onda pije vino?", uzvratie Vino je zabranjeno zato to izaziva nasilje i mrnju, a ja sam, zahvaljujui svojoj mudrosti, od toga zatien. Pijui, samo elim potaknuti vlastiti duh. Uostalom, Ibn Sina je u svojoj oporuci napisao da se obavezao Bogu Uzvienom, uz ostalo, da e veliati odredbe vjerozakona i izvravati religijske obaveze i da nee piti vino iz uitka ve radi lijeenja i

76

Sljedbenici ibahijskog prava zastupali su radikalni liberalizam i sumnju u neprikosnoveno vaenje ustanova vjerozakona.

ozdravljenja. A njegovo najvie stanje bilo je u istoti vjere i izvravanju religijskih obaveza, ukoliko se izuzme pijenje vina radi izljeenja." Takva je vjera filozofa koji vjeru ispovijedaju, i oni su mnoge zaveli. A obmana je bila jo i vea zbog slabosti prigovora onih koji su im se suprotstavili, jer su im se suprotstavili pobijanjem geometrije, logike i drugih njihovih nauka koje su, kako smo prije pokazali, razumski nuno istinite. Upoznavi vrste ljudi ija je vjera iz spomenutih razloga oslabila do tog stupnja, uvidio sam da je moja obaveza da razotkrijem tu zabludu. Pokazati pak kakvi ti ljudi odista jesu bilo mi je lake nego popiti gutljaj vode, jer sam mnogo puta pretresao njihove nauke i njihove puteve - mislim na puteve sufija", filozofa", talimija" i istaknutih uenjaka". Postalo mi je jasno da je to neodlona obaveza u ovom vremenu. Kakvo je blago u povuenosti i osami kada je bolest sveobuhvatna, lijenici bolesni a najugledniji ljudi propadaju!? Potom rekoh u sebi Kada e se ti dati na rasturanje te tame i na otklanjanje tog mraka, a vrijeme je slabosti i razdoblje neistine!? Upusti li se u to da odvraa ljude s njihovih puteva i poziva ih ka istini, svi savrememci e se okrenuti protiv tebe. Ako im se suprotstavi, kako e ivjeti s njima? To je mogue samo u povoljnom vremenu i uz pomo pobonog i nepokolebljivog vladara." I povjerovao sam da mi je Uzvieni Bog dopustio da ustrajavam u osami, stoga to sam nemoan da obznanim istinu s obrazloenjem. No Uzvieni Bog je pobudio tadanjeg vladara da mi, sam i bez ikakvih vanjskih utjecaja, strogo naloi da poem u Niapur radi otklanjanja te pomutnje. Nalog je bio tako strog da mi je prijetila teka kazna ukoliko bih odlagao njegovo izvrenje. I palo mi je na um da je moj izgovor za osamu sada oslabio. Rekoh sebi Nije pravo da tvoja pobuda za povuenost bude ljenost ili sklonost ka odmaranju, traenje osobne slave ili uvanje od ljudskih neprijatnosti. Jer sam sebi nisi dao dozvolu zato to ti je bilo teko." Bog, Slavljen i Uzvien, kae: U ime Boga, Milostivog, Samilosnog! Elif Lam Miim. 77 Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau. 'Mi vjerujemo!'' i da u iskuenja nee biti dovedeni? A Mi smo u iskuenje dovodili i one prije njih, da bi Bog sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau."78 I kae Svemogui i Uzvieni svome Poslaniku, a on je najpostojaniji meu Njegovim stvorenjima. A poslanici su i prije tebe lanim smatrani, pa su trpjeli to su ih u la ugonih i muili sve dok im ne bi dola pomo Naa, - a niko ne moe Boje rijei izmijeniti -, i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti."79 I kae Svemoni i Svevinji: U ime Boga, Milostivog, Samilosnog! Ja Sin. Tako Mi Kur'ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na pravom putu, po objavi Silnoga i Samilosnoga, da opominje narod iji preci nisu bili opominjani pa su bili ravnoduni! Zaista se obistinila rije o veini njih, pa oni ne
77

Elif Lam Mim. Dvadeset devet sura u Kur'anu zapoinje slovom ili skupinom slova koja se nazivaju "otvarai sura", "poeci sura", isprekidana slova", a u novije doba se, napose u zapadnoj islamologiji, oznaavaju i kao tajanstvena slova". Kod recitiranja/"uenja" Kur'ana recitiraju/"ue" se kao slova alfabeta. Ve u prvom stoljeu islama zapoelo se sa pokuajima njihovog razjanjenja i ta nastojanja su se odrala sve do danas. Naporima muslimana u novije doba pridruili su se sa svojim pokuajima i nemuslimanski istraivai. U obilju razliitih razjanjenja, najea su ona da se radi o kraticama. Meutim, veliki je broj muslimanskih istraivaa koji su zakljuili da se radi o tajanstvenim slovima ije je znaenje poznato samo bogu.
78

Kur'an, 29, 1-3. Kur'an, 6, 34.

79

vjeruju. Mi smo uinili da budu kao oni na ije smo vratove sindire stavili sve do podbradaka, - zato su oni glava uzdignutih, i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oi im koprenu stavili, - zato oni ne vide. I njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao, oni nee vjerovati. Tvoja opomena e koristiti samo onome koji Kur'an slijedi." 80 Posavjetovao sam se o tome sa vie ljudi upuenih u nauke srca i sa neposrednim iskustvom i svi su mi preporuili da napustim osamu i iziem iz zavije 81. Uz to, i mnogi dobri ljudi imali su pouzdane snove koji su svjedoili da je takva odluka, odredbom Boga Uzvienog, poetak dobra i otrenjenja na poetku ovog stoljea82. Jer, Uzvieni Bog je obeao da e oivljavati svoju religiju na poetku svakog stoljea. 83 Zahvaljujui tim svjedoenjima, moja nada se uvrstila i dobri naum je nadvladao. Uzvieni Bog mi je olakao da donesem odluku o preuzimanju dunosti u Niapuru u mjesecu zul-kadi 499 godine84. Kako sam iz Bagdada otiao u zul-kadi 488, to je moja povuenost trajala jedanaest godina. Ova odluka je odredba Boga Uzvienog, jedno od tajnovitih Njegovih odreenja na koje nisam srcem nadoao tokom svoje povuenosti, kao to nisam sam od sebe odluio ni da odem iz Bagdada i napustim tadanje svoje mjesto. Bog Uzvieni je Onaj koji mijenja srca i stanja, a Srce vjernika je izmeu dva prsta Boga Milostivog."85 Sada dobro znam: ako bih se vratio poduavanju, ne bih se, zapravo, vratio. Vraanje je povratak onome to je bilo, a u vrijeme kada sam poduavao, ja sam irio nauku kojom se stjee ast. I pozivao sam k njoj i rijeima i djelom. Takav je bio moj cilj i moja namjera. Sada pak ja pozivam ka nauci zahvaljujui kojoj se ostavljaju poasti i spoznaje njihova nevanost. To je moja sadanja namjera i moj cilj, i Bog zna da je tako. elim da sebe i druge uinim boljima, no ne znam da li e mi se elja ispuniti ili u zavriti ivot ne postigavi cilj. Ipak vjerujem vjerom izvjesnom i zasnovanom na osvjedoenju, da nema snage ni moi osim u Boga Monog i Uzvienog", da se ja ne pokreem ve da me On pokree, da ja ne djelujem ve da On mnome djela. I molim Ga najprije da mene uini boljim i da potom mnome popravlja druge, da mene vodi i da me potom uini vodiem drugima, da mi istinu uini odista vidljivom i da mi podari da je slijedim, da mi pokae zabludu i da mi podari da se nje klonim! Sada emo se vratiti uzrocima slabljenja vjere ukazujui na nain da se ljude vodi pravim putem i da ih se spasi od propasti.

80

Kur'an, 36, 1-11.

81

Zavija,posebna zgrada u kojoj se sufije sastaju, vre obrede i u kojoj najee borave sufijski prvaci. Kod nas je uobiajen naziv tekija.
82

Poetak estog stoljea po muslimanskom raunanju vremena.

83

Prema hadisu koji biljei Ebu Davud u Sunenu i koji glasi: Bog e slati sljedbenicima islama na koncu svake stotine godina (onoga) ko e im obnoviti njihovu vjeru." Meu istaknutim linostima islama za koje su se kasnije generacije islamskih uenjaka saglasile da su obnovitelji islamske religije u svom stoljeu, Gazali je jedan od nekolicine onih kod kojih je postignut najvii stupanj slaganja. Meutim, sljedstveno uobiajenom razumijevanju hadisa, Gazali se smatra obnoviteljem islama u petom a ne u estom stoljeu (Usp. Mehmed Handi, Obnavljanje islama EI-Hidaje br. 11-12, god VII. Prevod hadisa preuzet je iz ovog rada )
84

Juli-august 1106 godine po hrianskom raunanju vremena U neto drugaijoj verziji biljei Tirmizi u Damiu.

85

to se tie onih koji izazivaju pomutnju zbog onoga to su uli od talimija, lijek je u naoj knjizi Ispravno mjerilo, i o tome ne moramo due govoriti u ovoj poslanici. to se tie onih koji su zavedeni obmanama ibahija, njihove zablude smo razvrstali u sedam vrsta i razobliili ih u djelu Alkemija sree86. to se tie onih ija je vjera, zato to su slijedili filozofiju, pomuena dotle da zanijeu ak i temelj vjerovjesnitva, ve smo govorili o istinitosti vjerovjesnitva i njegovoj nunoj opstojnosti, dokazujui to opstojanjem nauke o svojstvima lijekova, zvijezda i drugoga. Uveli smo ovu prethodnu studiju upravo iz tog razloga. Posluili smo se dokazom iz posebnih svojstava lijenitva i astronomije, jer je on svojstven samoj biti tih nauka. No s umijeem nauka, kao to su astronomija, lijenitvo, prirodoznanstvo, magija, sudboznanstvo, svakom nauniku moemo razjasniti dokaz vjerovjesnitva primjerom iz njegove nauke. Onaj pak ko na rijeima priznaje vjerovjesnitvo i izjednaava propise vjerozakona sa mudrou, taj, zapravo, zbiljski porie vjerovjesnitvo. On vjeruje samo kakvom bilo mudracu roenom u znaku neke zvijezde koja odreuje da ga se slijedi. A u tome nema nita od vjerovjesnitva. Naprotiv, vjera u vjerovjesnitvo je priznavanje izvjesnosti jednog nadrazumskog stupnja na kojem se otvara oko kojim se opaa neto posebno prema emu je razum nemoan onako kako je sluh nemoan za opaanje boja, vid za opaanje zvukova, a sva osjetila za opaanje razumnina. A ako on to ne doputa, mi smo iznijeli dokaz da je taj stupanj ne samo mogu, ve i da postoji. A ako doputa, onda priznaje da ovdje postoje stvari koje se nazivaju posebnim i koje razum, usljed toga to ih ne moe obuhvatiti u njihovom temelju, proglaava lanim i sudi da su besmislene. estina drahme87 opijuma smrtonosan je otrov, jer zbog svoje izuzetne hladnoe zaleuje krv u ilama. Za onoga ko se dri nauke o prirodi, svako sloeno tijelo postaje hladno stoga to je sastavljeno od vode i zemlje kao hladnih elemenata. Poznato je, meutim, da cijeli ritlovi 88 vode i zemlje ne mogu u tijelu izazvati takvu hladnou. Ispriamo li to prirodnjaku koji to nije neposredno iskusio, rei e To je nemogue, a dokaz nemogunosti je u tome to opijum sadri vatru i zrak, dakle, elemente koji nikako ne mogu uveati hladnou. tavie, ako bismo pretpostavili da je sve samo voda i zemlja, ni tada se ne bi mogla javiti tako pretjerana hladnoa. Kako onda da do toga dovedu dva topla elementa!?" I smatrae to dokazom. Veina filozofskih dokaza u prirodnim naukama i u metafizici pripada toj vrsti. Filozofi stvari predstavljaju po mjeri vlastitih nalaza i poimanja, a ono to ne mogu s tim usaglasiti pretpostavljaju kao besmisleno. Kad istinit san ne bi bio tako uobiajen, pa kad bi neko ustvrdio da upoznaje skriveno dok mu osjetila miruju, ljudi sa takvim razumom to bi posigurno zanijekali.

86

Alkemija sree (Kimija es-seade). Jedan od popularnih manjih Gazalijevih spisa. Napisao ga je prvotno na persijskom. Sauvan u velikom broju rukopisa i na persijskom i na arapskom. Objavljen vie puta na persijskom (Kalkuta, Lukna) i na arapskom (Kairo, Bejrut). Preveden na turski, engleski, njemaki, srpskohrvatski (Ebu Hamid Muhammed el-Gazali, Alkemija sree, preveo sa arapskog Salih Bradovi, Glasnik Vrhovnog Islamskog Starjeinstva, br 5, Sarajevo 1982. str. 521532).
87

Mjerna jedinica; jedna drahma jednaka je 3,13 grama. Jedan ritl jednak je 144 drahme.

88

I ako bi se reklo nekom od njih Je li mogue da na ovom svijetu bude neka stvar veliine zrna, koja bi, stavljena u neki grad, progutala cijeli taj grad i potom pojela samu sebe, pa da ne ostane nita ni od grada ni od onoga to je u njemu, niti od nje same?", odgovorio bi To je nemogue, to je gomila besmislenih rijei!" A takav je sluaj sa vatrom, iako to nijee onaj ko vatru nije vidio kada je za nju uo. Mnoga poricanja udesa budueg svijeta bliska su takvom poricanju. Rei emo zato prirodnjaku Bio si prinuen da prizna kako je opijumu svojstveno da rashlauje, premda se to ne slae s razumskim saznanjima o prirodi. Zato onda ne bi bilo mogue da propisi vjerozakona imaju svojstva da lijee i proiavaju srca, svojstva koja se ne mogu dokuiti razumskom mudrou niti se uopte mogu sagledati do li okom vjerovjesnitva?" Oni, tavie, u svojim knjigama doputaju i udnija svojstva. A jedno je od tih udnih svojstava postupak pomaganja trudnici koja ima tekoe kod poroaja. Na dva komada tkanine, nakvaena vodom, napie se sljedee. 4 3 8 9 5 1 2 7 6

Porodilja se zagleda u njih, stavi ih pod noge, i novoroene pouri s izlaskom. Oni to priznaju kao mogue i navode u knjizi udesna svojstva 89. Taj crte ima devet kvadrata u kojima su odgovarajue brojke iji zbir, u svakom pojedinom redu, iznosi petnaest, sabirale se one uzdu, poprijeko ih ukoso. Volio bih znati ko moe u to povjerovati, a da potom vlastiti razum ne uini spremnim da prizna kako se u tome to jutarnji namaz ima dva, podnevni etiri i pred veernji tri pregibanja, nalaze svojstva koja se ne mogu saznati putem filozofskog umovanja. Razlog je tome razliitost doba dana, a ta svojstva se spoznaju pomou svjetlosti vjerovjesnitva. No udna je stvar, ako bismo promijenili nain tumaenja i izrazili se jezikom astrologa, oni bi pojmili razliitost tih doba dana. Moemo rei, na primjer: Ne deava li se da se horoskop mijenja ve prema tome je li Sunce na sredini neba, u izlasku ili na zalasku!? Zar u svojim horoskopima oni ne uzimaju te promjene kao osnov za razliite terapije ili trajanje ivota i as smrti!? A nema nikakve razlike u tome da li je Sunce skriveno ili je u zenitu, da li je zalo ili zalazi! Postoje li onda nain da neko od njih u to povjeruje a da to nije uo u tumaenju astrologa, ak i onoga koji ga je prevario stotinu puta, i kome on takoer ne vjeruje sve dotle dok astrolog upravo njemu ne kae Kada Sunce bude na sredini neba i u njega bude gledala ta i ta zvijezda, a tvoj horoskop je u znaku tog i tog sazvjea, i ti u tom trenutku obue novu odjeu, bie ubijen u toj odjei!" On sigurno nee obui novu odjeu u tom trenutku, makar stradao od hladnoe i makar to je to uo od astrologa za kojeg zna da ga je ve bezbroj puta prevario. Htio bih znati ko moe uiniti vlastiti razum spremnim da prihvati te neobinosti, i prinuditi ga da ih spozna kao svojstva ije je spoznavanje, zapravo, udesna sposobnost pojedinih vjerovjesnika; kako, dakle, moe taj ovjek zanijekati neto slino tome to uje iz kazivanja vjerovjesnika, istinitog vrioca udesa za kojeg ne zna da je ikada slagao?

89

udesna svojstva (Adaib el-havas). Nismo ustanovili o kakvom i o ijem djelu se radi. Djelo s tim naslovom ne spominje se niti u Geschichte der arabischen Literatur C. Brockelmanna (Leyden, 1943-49), niti u Tarih et-turas el-arebijj Fuada Sezgina (El-Mektebe el-arebijje es-suudijje, 1982-84.)

Ako filozof zanijee mogunost tih svojstava u broju sastavnih dijelova namaza, bacanju kamenia90, broju sastavnih dijelova obreda hada i ostalih vjerskih dunosti, on nee nai nikakve temeljne razlike izmeu njih i izmeu svojstava lijekova i zvijezda. On moe rei: Imam neko iskustvo u stvarima astronomije i lijenitva, i za neke elemente nauke ustanovio sam da su istiniti. Stoga se vjerovanje u njih u meni uvrstilo i moje srce je izgubilo svaku sklonost da ih se kloni i da na njih gleda s nepovjerenjem. Vjerovjesnitvo nisam iskusio, pa kako da znam da postoji i da vjerujem da je istinito?" Ako priznam da je to mogue, rei u: Ti doista ne odbija da povjeruje u ono to nisi iskusio, ve si to uo od ljudi koji su to iskusili i koje slijedi. Pa posluaj rijei vjerovjesnika! Oni su iskusili i osvjedoili se u istinitost svega to vjerozakon obznanjuje. Slijedi njihov put pa e se i sam osvjedoiti u neto od toga!" Uz to kaem: ak i ako to ne iskusi, tvoj razum presuuje da se u to nuno mora vjerovati i da ga se neopozivo mora slijediti. Pretpostavimo da postoji ovjek, odrastao i razuman, koji nije iskusio bolest i koji se razboli. Pretpostavimo da on ima oca, brinog i samilosnog znalca lijenitva, o ijem poznavanju lijenitva on sam slua od djetinjstva. Otac mu pripremi lijek i kae: 'Ovo je dobro za tebe, izlijeie te od bolesti.' ta e tada od njega zahtijevati njegov razum, makar lijek bio gorak i neprijatnog okusa? - Da ga uzme, ili da ga odbije i kae: 'Ja ne razumijem ljekovitost tog lijeka, nikada ga jo nisam iskusio! Nema sumnje, ako bi on tako postupio, ti bi ga smatrao glupakom. A upravo tako glupim izgleda ti zbog svoje nepovjerljivosti u oima ljudi koji jasno vide." Kae li: Kako u ja spoznati brinost, samilost i znanje Vjerovjesnika - Bog ga blagoslovio i mir mu podario! - zahvaljujui tom primjeru iz lijenitva?", odgovoriu: Kako si spoznao brinost i samilost svoga oca, s obzirom da to nije stvar osjetila!? Spoznao si je znajui okolnosti njegovog ivota i osvjedoivi se u njegovo ukupno djelovanje, i to znanjem nunim i neporecivim." Ko je razmatrao rijei Bojeg Poslanika - Bog ga blagoslovio i mir mu podario! - i ono to se u predajama navodi o njegovoj brizi da uputi ljude, njegovoj blagosti u voenju ljudi, iskazanoj u mnogovrsnim blagim postupanjima, njenosti sa kojom je poboljavao njihove karaktere i popravljao njihove odnose, i uopte sve ono to ini boljom njihovu religiju i njihov ivot na ovom svijetu, taj ovjek e nuno spoznati da je brinost Bojeg Poslanika prema svojim sljedbenicima vea od brinosti oca spram svoga djeteta. Kada taj isti dublje razmotri udesna djela koja su se u njegovom sluaju otkrila, udesa nevidljivog koja su se kroz njegova usta obznanila u Kur'anu i u hadisima, te njegova kazivanja o Posljednjem danu, skupa sa ispunjenjem tih predskazivanja, tada e taj nuno saznati da je Boji Poslanik dosegao stupanj iznad razuma, na kojem se u njemu otvorilo oko pomou kojeg se otkriva nevidljivo, koje je dostupno samo odabranima, i spoznaju stvari nedostupne razumu. Time se postie nuno znanje o iskrenosti Bojeg Poslanika - blagoslovio ga Bog! Pa pokuaj! Promiljaj Kur'an i izuavaj hadise, i postae ti to sasvim jasno! To je dovoljno upozorenje pristaama filozofiranja. Iznio sam ga smatrajui da je u ovom vremenu naroito potrebno. to se etvrtog uzroka oslabljenosti vjere tie, a to je lo nain ivota znalaca vjere, izljeenje od te bolesti zahtijeva tri stvari: Prva je da treba sebi da kae da znalac vjere, za kojeg smatra da jede zabranjeno, zna da je zabranjeno vino, svinjsko meso, lihva, tavie, da je zabranjeno ogovaranje, laganje, klevetanje. I ti sam to zna, pa ipak to ini, ne zato to ne vjeruje da je to grijeh ve stoga to te tvoja strast svladala. A strast vjerskog uenjaka je kao tvoja strast, svladala ga je kao to je tebe svladala tvoja. To
90

Bacanje kamenia, remj. jedan od obrednih dijelova hada.

to on zna druge stvari povrh toga, razlikuje ga od tebe, ali to ne znai da treba vie da se uzdrava od zabranjenih djela. Mnogi ljudi koji vjeruju u lijenitvo ne mogu se uzdrati od uzimanja voa i hladne vode, premda im je to lijenik zabranio. I niko ne dokazuje da to nije tetno, ili da vjera u lijenitvo nije valjana. Grijeenje znalaca vjere nema drugog uzroka. Druga je stvar da se kae obinom ovjeku: Treba da zna da vjerski uenjak uzima svoje znanje kao vlastito blago za budui svijet, te misli da e ga njegovo znanje spasiti i da e mu biti pomaga, tavie, da e se zbog vrijednosti njegova znanja posredovati za njegova loa djela. Pa ako njegovo znanje moe biti dodatni dokaz protiv njega, ono isto tako moe da ga podigne na vii stupanj. To je mogue, i on e se, bude li zapostavljao djela, pozivati na znanje. A to e ti, obini ovjee, ako se ugleda u njega, pa zapostavi djela, a nema znanja!? Propae zbog loeg postupanja, a za tebe se nee posredovati." Trea je stvar, a ona je istina, da istinski znalac vjere grijei samo iz nepromiljenosti; on uopte ne ustrajava u grijehu, jer istinita nauka je ona koja nas ui da je grijeh otrov koji upropatava, te da je onaj svijet bolji od ovog svijeta. A ko to sazna, ne prodaje ono to je dobro za neto manje vrijedno. Do tog znanja ne dolazi se niti jednom od onih nauka kojima se bavi veina ljudi. Zbog toga te ljude njihovo znanje samo ini odvanijima kada grijee prema Bogu Uzvienom. to se tie istinitog znanja, kod onoga ko ga posjeduje, ono uveava strepnju, strahopotovanje i nadu, a to se ispreuje izmeu njega i grijeha, osim u trenucima nesmotrenosti koje ovjek, s vremena na vrijeme, ne moe izbjei. No to ne upuuje na slabost vjere. Vjernik, kada pogrijei, kaje se. Daleko od toga da on u tome ustrajava ili to velia. Eto, to sam htio iznijeti kao osudu filozofa i talimija, o teti koja dolazi od njih i o teti koja dolazi od onih koji ih pobijaju na krivi nain. Molimo Boga Uzvienog da nas uvrsti meu one koji su Mu dragi i koje je On odlikovao, koje vodi istini, koje upuuje i nadahnjuje da Ga zazivaju sve dotle dok Ga ne mognu zaboravljati, koje uva od zla u njima samima sve dotle dok im ne mogne nita biti drae od Njega, koje spaava u njima samima sve dotle dok ne mognu oboavati nikoga osim Njega!

UZ OVAJ PREVOD Ovaj prevod Izbavljenje od zablude uinjen je po izdanjima izvornika koja su priredili Mustafa Ebul-Ula i Muhamed Dabir (El-munkiz min eddalal, Kairo 1973) i Abdul-Halim Mahmud Elmunkiz min ed-dalal. Bejrut 1979). Za sporna mjesta izvreno je naknadno sravnjivanje sa tekstom izvornika u redakciji Demila Salibe i Kamila Ijada (izdanja: Demil Saliba i Kamil Ijad, El-munkiz min ed-dalal, Bejrut 1983; Ferid Deber, El-munkiz min ed-dalal, arapski izvornik i francuski prevod, Bejrut 1969). Koriteni su ruski prevod A. V. Sagadejeva (u knjizi: S. N. Grigorijan, Iz istorii filosofii Srednej Azii i Irana /VII-XII vv./ , Moskva 1960) i engleski prevod W. Montgomerv Watta (The Faith and Practice of Al-Gazali, Lahor 1963). Glavni izvor za biljeke o izdanjima i prevodima Gazalijevih djela bila je bibliografija Gazalijevih spisa Abdurahmana Bedevija Muellifat el-Gazali, Kuvajt 1977, te bibliografija izdanja islamskog nasljea na arapskom, koju je priredio Abduldebar Abdurahman, Et-turas el-arebi elislami, Basra 1982. SADRAJ Str ZAPADANJE U SKEPTICIZAM I PORICANJE ZNANJA NAUKA KELAMA: NJEN CILJ I POSTIGNUE FILOZOFIJA UENJE TALIMIJA I NJIHOVA TETNOST PUTEVI SUFIJA ISTINITOST VJEROVJESNITVA I POTREBA SVIH LJUDI ZA NJIM UZROK POVRATKA PREDAVAKOM RADU NAKON ODUSTAJANJA OD NJEGA 27 7 10 10 17 22 25