PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIČNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
A. KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PRAVA

1. KRIVIČNO PRAVO
POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA Pojam kriviĉnog prava Kriviĉno pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrĊuju uslovi za primjenu kazni i drugih kriviĉnih sankcija prema uĉiniocima kriviĉnih djela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog ureĊenja odreĊene drţave. Postoje 3 osnovna elementa za odreĊivanje općeg pojma kriviĉnog prava: 1. Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. To znaĉi da se samo zakonom mogu regulisati pitanja kriviĉnog prava; 2. Predmet regulisanja kriviĉnog prava su 3 osnovna pitanja: kriviĉno djelo, kriviĉna odgovornost i kriviĉna sankcija. To znaĉi utvrĊivanje koja se društveno opasna ponašanja ĉovjeka smatraju kriviĉnim djelima, koja lica se smatraju kriviĉno odgovornim, te koje se sankcije mogu izreći uĉiniocima. 3. Zaštitna funkcija kriviĉnog prava. Kriviĉno pravo štiti društveno-ekonomsko ureĊenje drţave i izraz je društvenih odnosa koji postoje u odreĊenoj zemlji. Prvi element je formalnog, a preostala dva materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata ĉini tzv.materijalno-formalni pojam kriviĉnog prava. Specifiĉan naĉin kriviĉnopravne zaštite Kriviĉno pravo je specifiĉno po tome što ono ne reguliše društvene odnose neposredno. Zaštita društvenih odnosa putem kriviĉnog prava ostvaruje se iskljuĉivo propisivanjem kriviĉnih sankcija prema licima koja ne poštuju odreĊena društvena pravila. Sredstva kriviĉnopravne zaštite su kriviĉne sankcije. To su mjere koje društvo prinudno primjenjuje prema uĉiniocu kriviĉnog djela. Najĉešće se sastoje u oduzimanju ili ograniĉavanju prava priznatih na osnovu opštih ustavnih i drugih pravnih normi. Osnovna kriviĉna sankcija je kazna, a ostale sankcije su mjere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena), mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Kriviĉne sankcije propisuju se samo zakonom, a izriĉe ih samo sud u društvenom interesu. ULOGA KRIVIĈNOG PRAVA U SUZBIJANJU KRIMINALITETA Kriminalitet je pojava u društvu koja se manifestuje u vršenju društveno opasnih djela za koja je predviĊena kriviĉna sankcija. Dakle, pod kriminalitetom se ne podrazumijeva kršenje onih društvenih pravila za koja nije predviĊena kriviĉna sankcija. Svaka društvena zajednica preduzima mjere za suzbijanje kriminaliteta. Te mjere se u osnovi svode na preventivne i represivne. Preventivne mjere usmjerene su na uklanjanje uzroka kriminaliteta, dok se represivne primjenjuju prema uĉiniocu kriviĉnog djela nakon što je djelo izvršeno. Ova podjela je relativnog znaĉaja, jer i preventivne mjere mogu sadrţavati elemente represije, a s druge strane represivne mjere po pravilu za svrhu imaju prevenciju tj.suzbijanje kriminaliteta.

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

ODNOS KRIVIĈNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA Odnos prema ustavnom pravu OdreĊeni instituti i norme kriviĉnog prava zasnivaju se na ustavnim prinicipima i odredbama. Ove norme se posebno odnose na smrtnu kaznu i kaznu zatvora, s obzirom da ustavi proglašavaju neprikosnovenim ţivot ĉovjeka i slobodu ĉovjeka. Ustavi propisuju da neko lice moţe biti lišeno slobode samo u sluĉajevima koji su utvrĊeni zakonom, da niko ne moţe biti kaţnjen za djelo koje prije nego što je poĉinjeno nije bilo predviĊeno zakonom i za koje nije bila predviĊena kazna (naĉelo zakonitosti kriviĉnog djela i kazne). Odnos prema kriviĉnom procesnom pravu Materijalno kriviĉno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa koji odreĊuju pojedina kriviĉna djela i sankcije, kao i uslove za primjenu sankcija. Procesno kriviĉno pravo predstavlja sistem pravnih propisa odreĊenih zakonom koji odreĊuju: - meĊusobna prava i duţnosti suda i istraţnih organa s jedne strane i uĉesnika u postupku s druge strane. Pod uĉesnicima u postupku ovdje se misli na tuţioca, okrivljenog, branioca, oštećenog, svjedoka itd. - meĊusobna ovlaštenja izmeĊu istraţnih organa i suda, kao i izmeĊu niţih i viših sudova; - forme u kojima se moraju voditi pojedine procesne radnje u kriviĉnom postupku (pozivanje, saslušavanje, vještaĉenje, optuţnica, glavni pretres, ţalba itd). Materijalno i procesno kriviĉno pravo povezani su formalno i sadrţajno, što je uslovljeno jedinstvenošću zadatka koji kriviĉno pravo u cjelini ostvaruje. Procesno pravo obezbjeĊuje sprovoĊenje u ţivot materijalnog kriviĉnog prava. Odnos prema kriviĉnom izvršnom pravu Od naĉina izvršenja kriviĉnih sankcija u najvećoj mjeri zavisi da li će se postići njihova svrha. Kriviĉni zakon redovno sadrţi opće odredbe naĉelnog karaktera o izvršenju kriviĉnih sankcija. Kriviĉno-izvršnim pravom tj.zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija ove naĉelne odredbe se razraĊuju u pojedinostima. Odnos prema prekršajnom pravu (odnos izmeĊu kriviĉnog djela i prekršaja) Prekršaji predstavljaju povrede javnog poretka za koje se predviĊaju prekršajne kazne (zatvor i novĉana kazna) i zaštitne mjere. Dok su kriviĉna djela društveno opasna djela, prekršaji su povrede javnog poretka i kao takvi predstavljaju povrede društvene discipline. Za razliku od kriviĉnih djela, prekršajem se ne povreĊuju niti ugroţavaju osnovne društvene vrijednosti. Prekršajno pravo se razvilo u pravcu jednog samostalnog prava, koje se ukljuĉuje u sistem kaznenog prava, kao pojma šireg od kriviĉnog prava. Materijalnopravni propisi o prekršajima su originalni i nezavisni od kriviĉnog materijalnog prava. MeĊutim, u velikoj mjeri su zasnovani na istim naĉelima kao kriviĉno pravo i usvajaju niz identiĉnih instituta kao i kriviĉno pravo, npr: naĉelo odreĊenosti djela i kazne, iskljuĉenje retroaktivnog djelovanja, neznatnost djela kao osnov iskljuĉenja prekršaja, nuţna odbrana, krajnja nuţda itd. Bitno je naglasiti da se u sluĉaju podudaranja kriviĉnog djela i prekršaja iskljuĉuje paralelno kaţnjavanje za oba djela. Lice koje je već osuĊeno za kriviĉno djelo ne moţe se osuditi i za prekršaj. Ako je prvobitno osuĊeno za prekršaj, pa nakon toga za kriviĉno djelo, onda se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava izdrţana kazna koja je bila izreĉena za prekršaj.

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

MEĐUNARODNO KRIVIĈNO PRAVO Pojam meĊunarodnog kriviĉnog prava Pod pojmom meĊunarodnog kriviĉnog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih od OUN ili ugovorima izmeĊu drţava kojima se odreĊuju meĊunarodna kriviĉna djela i odgovornost uĉinilaca tih djela. U takva djela spadaju narušavanje mira, povrede ĉovjeĉnosti u miru i ratu, kao i napadi na druge vrijednosti koje su od znaĉaja za ĉovjeĉanstvo u cjelini. U dosadašnjem periodu više se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju meĊunarodni karakter budu utvrĊena kao kaţnjiva u svim zemljama, nego što je govoreno o jednom kompleksnom meĊunarodnom kriviĉnom pravu. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zloĉin, zloĉin genocida i neka kriviĉna djela protiv meĊunarodnih odnosa. MeĊunarodni sud u Nirnbergu Sporazumom savezniĉkih sila zakljuĉenim 08.08.1945.godine u Londonu odluĉeno je o uspostavi MeĊunarodnog vojnog suda za suĊenje ratnim zloĉincima iz II svjetskog rata. Sporazumu je bio priloţen Statut MeĊunarodnog vojnog suda kojim su bili odreĊeni sastav, nadleţnosti i funkcija suda. U odreĊenju nadleţnosti Suda, zloĉini su bili svrstani u 3 kategorije i to: a) Zloĉin protiv mira - planiranje, priprema, zapoĉinjanje ili voĊenje agresivnog rata ili rata kojim se krše meĊunarodni ugovori, sporazumi i garancije, ili uĉešće u nekom zajedniĉkom planu za izvršenje nekog od navedenih djela; b) Ratni zloĉin – povreda ratnih zakona i obiĉaja rata; c) Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti – ubistvo, istrebljenje, porobljavanje ili deportacija izvršeni protiv civilnog stanovništva, progon na politiĉkoj rasnoj i vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi bilo kog zloĉina koji spada u nadleţnost Suda, bez obzira da li se time krše zakoni zemlje gdje su zloĉini izvršeni. Od principijelnog znaĉaja su i slijedeće odredbe Statuta: a) Okrivljenog ne oslobaĊa odgovornosti ĉinjenica da je radio po nareĊenju pretpostavljenog, ali se ta okolnost moţe uvaţiti kao razlog za ublaţavanje kazne; b) Prilikom suĊenja bilo kom ĉlanu bilo koje grupe ili organizacije, Sud moţe tu grupu ili organizaciju proglasiti zloĉinaĉkom. U takvom sluĉaju nadleţna drţavna vlast svake od potpisnica Sporazuma ima pravo da zbog ĉlanstva u toj organizaciji izvede pojedinca pred graĊanski, vojni ili okupacioni sud. Pritom se zloĉinaĉki karakter grupe ili organizacije smatra dokazanim i ne moţe biti osporavan. Naĉela meĊunarodnog kriviĉnog prava Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.12.1946.godine potvrĊena su naĉela meĊunarodnog prava usvojena Statutom i presudom Nirnberškog suda. Znaĉaj tih naĉela je višestruk, a najveći je domet naĉela o nadmoćnosti meĊunarodnog prava nad nacionalnim pravom, kao i naĉela o individualnoj odgovornosti po meĊunarodnom pravu, odnosno o pojedincu kao subjektu meĊunarodnog prava. Time se odbacuje odgovornost drţave kao pravnog lica. Zloĉin genocida Zloĉini protiv mira i ratni zloĉini uglavnom su bili predviĊeni u Haškim i Ţenevskim konvencijama (iz 1907. i 1929.godine). Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti su prvi put predviĊeni kao meĊunarodni delikti tek Statutom i presudom Nirnberškog suda. OdreĊujući zloĉine protiv ĉovjeĉnosti, Statut je dao elemente posebnog zloĉina, nazvanog genocidom. Genocid je definiran kao istrebljenje rasnih i nacionalnih grupa,

4

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih oblasti, a u cilju da se unište određene rase i klase stanovništva i nacionalne, rasne ili religijske grupe, naročito Jevreja, Poljaka, Cigana i drugih. Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.12.1946.godine usvojen je naziv “genocid” za zloĉin uskraćivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama. Generalna skupština UN je 09.12.1948.godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Ovom konvencijom je utvrĊeno da je genocid meĊunarodno kriviĉno djelo, bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata, a drţave potpisnice se obavezuju da će spreĉavati i kaţnjavati za genocid. Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava rata Na inicijativu MKCK, na diplomatskoj konferenciji u Ţenevi 12.08.1949.godine donesene su 4 konvencije i to: - Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima; - Konvencija o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata; - Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga; - Konvencija o poboljšanju ranjenika, bolesnika i brodolomnika pomorskih oruţanih snaga. Svaka od ovih konvencija sadrţi i kriviĉnopravne odredbe po kojima su sve drţave potpisnice obavezne da svojim kriviĉnim zakonima odrede kriviĉne sankcije protiv lica koja svojim djelima povrijede propise ovih konvencija. Konvencije o rasnoj diskriminaciji MeĊunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije poĉele su Deklaracijom UN o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20.11.1963.godine. Uslijedile su MeĊunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.godine, koja je stupila na snagu 04.01.1969.godine, te MeĊunarodna konvencija o suzbijanju i kaţnjavanju zloĉina aparthejda iz 1973.godine. Drţave ĉlanice preuzele su obavezu da kaţnjavanjem spreĉavaju svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj nadmoćnosti ili mrţnji, svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju, kao i sva djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge boje ili drugog etniĉkog porijekla, kao i svaku pomoć pruţenu rasistiĉkim djelatnostima. Konvencije o napadima na meĊunarodni civilni zraĉni promet Posebno su znaĉajne 2 konvencije i to: 1. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz 1970.godine (tzv.Haška konvencija) – njome su se drţave obavezale da u svom kriviĉnom zakonodavstvu predvide kriviĉno djelo otmice aviona i stroge kazne za to djelo; 2. Konvencija o suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva iz 1971.godine (tzv.Montrealska konvencija) – drţave potpisnice su se obavezale da kao kriviĉna djela u svom zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva, a koji su izvršeni protupravno i sa umišljajem. Ostale konvencije i meĊunarodni akti Poseban znaĉaj ima: MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima iz 1966.godine; Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloĉine i zloĉine protiv ĉovjeĉnosti iz 1968.godine; Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u sluĉaju oruţanog sukoba iz 1954.godine;

5

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961.godine; Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971.godine itd.

2. NAUKA KRIVIČNOG PRAVA
PREDMET I SISTEM NAUKE KRIVIĈNOG PRAVA Predmet nauke kriviĉnog prava Nauka kriviĉnog prava moţe se posmatrati u sistemu pravnih, ali i u sistemu kriminoloških nauka. Kao pravna nauka, nauka kriviĉnog prava za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnog (materijalnog) prava, a kao kriminološka nauka za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnih djela i kazni kao društvenih fenomena. Nauka kriviĉnog prava se ne ograniĉava iskljuĉivo na izlaganje de lege lata (tj.izlaganje kriviĉnog prava kako jeste), jer kao nauka treba da doprinese poboljšanju borbe protiv kriminaliteta primjenom kriviĉnih sankcija. Sistem nauke kriviĉnog prava (općeg dijela) Opći dio kriviĉnog prava ranije je uglavnom obraĊivan u 2 osnovna sistema: dvodiobni (bipartitni, dihotomni), kao tradicionalni sistem i trodiobni (tripartitni, trihotomni), koji se razvio poĉetkom XX vijeka. Razlika se zasniva na razliĉitim shvatanjima općeg pojma kriviĉnog djela. Bipartitni sistem zasnovan je na objektivno-subjektivnom shvatanju kriviĉnog djela. Po ovom sistemu postoje 2 osnovna kriviĉno-pravna pojma: kriviĉno djelo i kriviĉna sankcija. Tripartitni sistem zasnovan je na objektivnom shvatanju kriviĉnog djela. Po njemu se kriviĉno djelo iskljuĉivo odreĊuje prema objektivnim elementima. Tripartitni sistem usvaja 3 osnovna kriviĉnopravna pojma: kriviĉno djelo, krivca i kriviĉnu sankciju. Savremeni sistemi nauke kriviĉnog prava ne mogu se svrstati u bipartitne i tripartitne sisteme kriviĉnog prava. U savremenim sistemima sve više do izraţaja dolazi i poĉinilac kriviĉnog djela sa svojim subjektivnim svojstvima koja su nuţna za postojanje kriviĉnog djela. U tim sistemima se ne suprotstavljaju oštro kriviĉno djelo i krivac, kao što je to sluĉaj u tripartitnom sistemu, niti se krivac ukljuĉuje u pojam kriviĉnog djela, kao što je to u bipartitnom sistemu, već se poĉinilac i kriviĉno djelo u sistemu obraĊuju u njihovom jedinstvu, polazeći od ĉinjenice da bez poĉinioca ne moţe biti ni kriviĉnog djela. Kriviĉno djelo treba shvatiti kao jedinstvo objektivnih i subjektivnih elemenata. KRIVIĈNE I SRODNE NAUKE Pod kriviĉnim naukama se podrazumijevaju sve one nauke koje se neposredno bave izuĉavanjem kriminaliteta. U takve nauke spadaju: - nauka kriviĉnog procesnog prava i kriminalna politika, kao pravne nauke; - kriminologija, kriviĉna statistika i kriminalistika, kao vanpravne nauke.

6

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nauka kriviĉnog procesnog prava izuĉava procesualno (formalno) kriviĉno pravo odreĊene drţave. ObraĊuje skup pravnih normi kojima se reguliše naĉin djelovanja suda, javnog tuţilaštva, istraţnih organa i drugih lica koja uĉestvuju u kriviĉnom postupku. Penologija je nauka koja se prvobitno bavila prouĉavanjem i iznalaţenjem najboljih metoda izvršenja kazni lišenja slobode. U daljem razvitku penologija obuhvata izvršenje svih vrsta kazni i mjera bezbjednosti. U okviru toga, penologija zahvata probleme koji se redovno javljaju u uslovima zatvorskog ţivota, kao što su razne psihiĉke devijacije, higijenski zahtjevi, odnosi sa porodicom, potrebe prevaspitavanja i profesionalnog osposobljavanja itd. Zbog toga je usko povezana sa više drugih nauĉnih disciplina. Kriminalna politika, ukoliko se u potpunosti izdvoji iz nauke kriviĉnog prava i postavi kao zasebna nauka, bi kritiĉkom ocjenom pozitivnog kriviĉnog prava i nauĉnim ispitivanjem kriminaliteta, obezbjeĊivala veću efikasnost kriviĉnog prava u borbi protiv kriminaliteta. Kriminologija se bavi izuĉavanjem kriminala posmatrajući ga sa razliĉitih vanpravnih aspekata, nastojeći prvenstveno da utvrdi uzroke, tzv.faktore kriminaliteta. Tako se kriminologija pojavljuje kao skup u odreĊenoj mjeri osamostaljenih nauĉnih disciplina kao što su: - kriminalna sociologija, koja izuĉava društvene faktore kriminaliteta; - kriminalna biologija ili antropologija – izuĉava biološke faktore kriminaliteta. Moguća je njena dalja podjela na kriminalnu psihologiju, psihijatriju i fiziologiju. Osim izuĉavanja faktora kriminaliteta, kriminologija obuhvata i kriminalnu fenomenologiju, koja izuĉava oblike u kojima se ispoljava kriminalitet, te strukturu i dinamiku kriminaliteta. Kriviĉna statistika se nije osamostalila kao posebna nauĉna disciplina, a njen zadatak je da osigura najracionalniji sistem evidentiranja kriviĉnih djela, krivaca, sankcija i svih drugih ĉinjenica na osnovu kojih bi se moglo utvrditi kretanje kriminala uopće ili pojedinih njegovih oblika, kao i svih drugih ĉinjenica koje mogu posluţiti za utvrĊivanje konkretnih uzroka kretanja kriminaliteta. Osim toga, kriviĉna statistika uspostavljanjem pravilne evidencije o izvršenju kriviĉnih sankcija daje mogućnost da se utvrdi u kojoj mjeri su kriviĉne sankcije, s obzirom na vrstu i naĉin izvršenja, ostvarile svrhu koja im je namijenjena. Kriminalistika u širem smislu je nauka o metodima iznalaţenja, utvrĊivanja i ispitivanja dokaza koji se koriste radi prevencije kriviĉnih djela i u cilju rasvjetljavanja kriviĉnih djela, kao i u cilju ustanovljavanja i otkrivanja poĉinilaca kriviĉnih djela. Tako shvaćena kriminalistika obuhvata kriminalističku tehniku, kriminalističku taktiku i kriminalističku metodiku. Kriminalistička tehnika nauĉno utvrĊuje naĉine iznalaţenja, fiksiranja i ispitivanja tragova kriviĉnog djela i uopšte materijalnih dokaza u cilju što potpunijeg utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja, a posebno radi otkrivanja i hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela. Kriminalistička taktika nauĉno utvrĊuje metode vršenja izviĊaja, odnosno istrage, kao i metode izvoĊenja pojedinih dokaza i formiranja pojedinih dokaznih sredstava u cilju pravilnog, brzog i ekonomiĉnog provoĊenja istrage. U znatnoj mjeri oslanja se na psihologiju i psihopatologiju. Kriminalistička metodika utvrĊuje najbolje metode izviĊanja pojedinih grupa kriviĉnih djela s obzirom na njihove specifiĉnosti. Kriminalistika u uţem smislu obuhvata samo kriminalistiĉku tehniku, ĉiji su sastavni dijelovi daktiloskopija (izuĉavanje otisaka prstiju), traseologija (izuĉavanje tragova), sudska fotografija, grafologija (ispitivanje rukopisa), sudska balistika itd.

7

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sudska medicina i sudska psihijatrija su najznaĉajnije iz kategorije “ostalih nauka” koje su tijesno povezane sa naukom kriviĉnog prava. U okviru sudske medicine poseban znaĉaj ima traumatologija (nauka o povredama), seksologija (nauka o spolnim odnosima) i tanatologija (nauka o smrti).

8

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
B. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA I NAUKE KRIVIČNOG PRAVA
KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PRAVA U RAZLIČITIM PERIODIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA
NAJBITNIJE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA ROBOVLASNIĈKIH DRŢAVA 1. Primarna zaštita privatne svojine (robovi, stoka, poljoprivredni proizvodi); 2. Razlika izmeĊu slobodnih ljudi i robova u pogledu kriviĉne odgovornosti, kao i u pogledu zaštite liĉnosti; 3. Surove kazne. PreovlaĊuju smrtna i razne fiziĉke kazne, ali se već dosta rano pojavljuje i novĉana kazna. 4. Malobrojni su oĉuvani izvori prava iz tog perioda. Saĉuvani izvori (npr.Hamurabijev zakonik) sadrţe pojedine odredbe iz oblasti kriviĉnog prava, bez ikakvog sistema. Rimsko pravo za kriviĉno pravo nema ni izbliza onaj znaĉaj koji ima za razvoj graĊanskog prava. KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA FEUDALNIH DRŢAVA Opće karakteristike Feudalizam obuhvata period od kraja V do XVII vijeka. U ovom vrlo dugom periodu ostvaren je znatan progres kriviĉnog prava. Karakteristika kriviĉnog prava feudalnog doba je primarna zaštita svojine, te se posebna paţnja posvećuje raznim oblicima kraĊe, pljaĉke, razbojništva. Osim toga, istiĉu se i grupe kriviĉnih djela protiv vladara i drţave (politiĉka kriviĉna djela), protiv religije i morala, te protiv liĉnosti. U zakonima srednjevjekovnih drţava još se ne pojavljuje podjela kriviĉnog prava na opći i posebni dio. Kazne su ostale surove. Većinom su se svodile na smrtnu kaznu, razna muĉenja i sakaćenja. Tome je znatan doprinos dala crkva i kanonsko pravo za vrijeme inkvizicije. Doba ranog feudalizma (od V do sredine XI vijeka) U pojedinim germanskim drţavama su od V do IX vijeka pisani zakonski zbornici zvani leges barbarorum ili “narodne pravde”, koji su sadrţavali i kriviĉno pravo. Najznaĉajniji od svih je Lex Salica, izdat u Francuskoj oko 500.godine, nazvan po saliskim Francima, najvaţnijem franaĉkom plemenu. Leges barbarorum predstavljaju kodifikaciju obiĉajnog prava, a svi su sadrţavali i norme kriviĉnog prava. U ovim zakonima dolazi do izraţaja krvna osveta i razni oblici otkupnine. Pored ovih zakona, poznate su i “kapitularije”, tj.zakoni doneseni od strane kraljeva. Kapitularije su doprinijele sve većem potiskivanju krvne osvete u korist otkupnine. Karakteristika ovih zakona je taĉno fiksiranje otkupnine za pojedine delikte, tako da ti zakoni predstavljaju sloţenu skalu otkupnina. Nakon raspada franaĉke drţave Karla Velikog, sve je veći uticaj i primjena kanonskog kriviĉnog prava. Doba razvijenog feudalizma (sredina XI do XV vijeka) Kriviĉno pravo razvijenog feudalizma karakteriše partikularizam do najvišeg stupnja. Izvore iz tog doba ne predstavljaju zakonodavni akti, već zbirke lokalnog prava pojedinih pokrajina. Tako su u Njemaĉkoj nastala tzv.”ogledala”, meĊu kojima je najznaĉajnije “Saksonsko ogledalo” iz XIII vijeka. U ovom periodu primjetan je izvjestan napredak, izazvan recepcijom rimskog prava. Tako se u kriviĉnom pravu kao osnov odgovornosti sve više uĉvršćuje vinost, unosi se više preciznosti u formulisanje kriviĉnih

9

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
djela itd. MeĊutim, partikularizam je doveo do sve većeg unošenja arbitrarnosti u izricanje kazne. Arbitrarnost je dostigla stepen potpune neodreĊenosti, a time i samovolje, koja je dominirala sve do prvih burţoaskih kriviĉnih zakona. Doba raspada feudalizma (XVI-XVII vijek) Karakteristika ovog perioda je što je kriviĉna represija bila stalno usmjerena protiv seljaka. U borbi protiv kmetskih pobuna nastao je najznaĉajniji spomenik kriviĉnog prava srednjeg vijeka – Constitutio Criminalis Carolina izdat 1532.godine za vrijeme njemaĉkog cara Karla V. On predstavlja klasiĉan kriviĉni kodeks razvijenog feudalizma, ali nikada nije vaţio na cjelokupnom njemaĉkom podruĉju. Prema odredbi Karla V, primarno su se primjenjivali pokrajinski kazneni zakoni, a Karolina je imala supsidijarni znaĉaj. Za kriviĉno pravo feudalno-apsolutistiĉkih drţava karakteristiĉno je da se ono u Njemaĉkoj izgraĊivalo manje-više na osnovama Karoline, dok je u Francuskoj sve više prodiralo rimsko pravo. Tek tokom XVIII vijeka u Njemaĉkoj dolazi do kodifikacije kriviĉnog prava, ali ponovo samo u pojedinim zemljama. Najznaĉajniji su Bavarski Kriviĉni zakonik iz 1751.godine, Austrijski Kriviĉni zakonik Marije Terezije iz 1768.godine (Constitutio Criminalis Teresiana) i Pruski Kriviĉni zakonik iz 1794.godine. Kriviĉni zakonik Marije Terezije vaţio je na cijelom podruĉju Austrije, te je imao veliki znaĉaj za dalji razvoj austrijskog kriviĉnog zakonodavstva. U Francuskoj sve do revolucije nije objavljena ni jedna znaĉajnija kodifikacija kriviĉnog prava. NAUKA KRIVIĈNOG PRAVA DO POJAVE KAPITALIZMA Stari Grci i Rimljani nisu dali znaĉajniji doprinos na podruĉju kriviĉnog prava. Platon i Aristotel su se u svojim djelima samo uzgredno doticali problema znaĉajnih za kriviĉno pravo. Od Rimljana su kriviĉnopravna pitanja najviše doticali Ulpijan, Paulus, Ciceron i Seneka. Tek po osnivanju glosatorske škole u Italiji u XII vijeku poĉinje i nauĉna obrada kriviĉnog prava, koju nastavljaju i postglosatori od sredine XIII do sredine XV vijeka. Kriviĉnopravna nauka tog vremena bila je pod iskljuĉivim uticajem crkve. Uspostavljeno je posebno strogo kaţnjavanje djela protiv religije (heretizam, bogohuljenje, vraĉanje itd). Od XVI vijeka se nauka kriviĉnog prava poĉinje obraĊivati na univerzitetima kao zaseban predmet. Nauĉna obrada kriviĉnog prava osim Italije zahvata i Francusku, Španiju, Holandiju, Njemaĉku. MeĊutim, ideje humanizma i renesanse kao odraz novih kapitalistiĉkih odnosa, vrlo teško su prodirale u podruĉje kriviĉnopravne nauke, koja je bila pod jakim uticajem kanonskog kriviĉnog prava. KRIVIĈNOPRAVNE IDEJE U XVII I XVIII VIJEKU I KRIVIĈNO PRAVO FRANCUSKE BURŢOASKE REVOLUCIJE Uvodno razmatranje Filozofi Grocijus, Hobs i Lok se nisu bavili sistematskom razradom kriviĉnog prava, ali su nauci kriviĉnog prava dali nove filozofske osnove. U skladu sa svojom teorijom ugovorne drţave (društveni ugovor), Grocijus je zahtijevao da se drţavna vlast kaţnjavanja ograniĉi na razumnu mjeru kako bi se kaznom izvelo popravljanje krivca i predupreĊenje zloĉina. Lok u kriviĉnopravnoj oblasti postavlja princip zakonitosti, prema kome samo zakon moţe biti osnov kaţnjavanja. Lok se u nizu kriviĉnopravnih ideja javlja kao preteĉa tzv.klasiĉne škole kriviĉnog prava. Lokove filozofske i politiĉke ideje u pravnoj oblasti je razradio Vilijam Blekston. Koncepcija Monteskjea, Voltera i Rusoa

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za dalji razvoj kriviĉnog prava posebno su znaĉajni francuski filozofi Šarl Monteskje, Fransoa Volter i Ţan Ţak Ruso, koji su se zalagali protiv feudalnog apsolutistiĉkog pravosuĊa, a u pravcu humanizacije kriviĉnog prava. Ruso u djelu “O društvenom ugovoru” smatra da svaki ĉovjek u prirodnom stanju ima pravo da se brani od svakog napada, a društvenim ugovorom se pojedinac odrekao individualnog prava na odbranu u korist društvene zajednice. Ideje Ĉezara Bekarije Knjga “O zloĉinima i kaznama”, ĉiji je autor Ĉezare Bekarija, objavljena 1764.godine u Milanu, predstavlja znaĉajan doprinos razvoju kriviĉnog prava. Bekarija je u kritici tadašnjeg kaznenog sistema dao niz konstruktivnih prijedloga za izgradnju kriviĉnog prava. Bekarija se zalagao protiv svirepog kaţnjavanja i predlagao usvajanje kazne lišenja slobode sa prinudnim radom. Bekarija je smrtnu kaznu smatrao nelogiĉnom, jer drţava primjenjuje ubistvo radi kaţnjavanja za ubistvo. Zahtijevao je strogo poštivanje naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravosuĊu. Bekarija je istakao ideju prevencije, prema kojoj se kazna ne primjenjuje radi izvršenog kriviĉnog djela, već da se kriviĉno djelo ne bi ĉinilo u budućnosti. Ideje Bekarije i francuskih filozofa došle su do izraţaja u francuskom burţoaskom kriviĉnom zakonodavstvu koje predstavlja potpuni razlaz sa feudalnim kriviĉnim pravom. Kriviĉno pravo francuske burţoaske revolucije Ovo pravo obiljeţavaju 2 znaĉajna zakonodavna akta: Kriviĉni zakonik iz 1791.godine koji je donijela Ustavotvorna skupština, te Kriviĉni zakonik iz 1810.godine, donesen za vrijeme Napoleona. Deklaracija prava ĉovjeka i graĊanina iz 1789.godine direktno i indirektno je postavila niz naĉela kriviĉnog prava. Najvaţnija su slijedeća: a) Odgovornost se ne moţe protezati na vjerska uvjerenja, te gube vaţnost sva kriviĉna djela povrede boţanstva; b) Zakonom se mogu propisati samo neophodne nuţne kazne; c) Niko ne moţe biti kaţnjen osim u sluĉaju kad je zakon unaprijed utvrdio i odredio kaznu; d) Kazna treba biti srazmjerna teţini djela; e) Svi graĊani su jednaki u pogledu zakonske zaštite i u pogledu kaţnjivosti; f) Kazne mogu biti samo liĉne (individualne); g) Smrtna kazna ne moţe predstavljati muĉenje. Kriviĉni zakonik iz 1791.godine predstavlja kodifikaciju i razradu pomenutih naĉela Deklaracije. U pogledu kaţnjavanja, Zakonik sprovodi slijedeće zahtjeve: a) Kazna mora biti humana; b) Kazna mora biti srazmjerna kriviĉnom djelu; c) Priroda kazne mora odgovarati prirodi djela (npr.surova djela treba kaţnjavati fiziĉkim kaznama); d) Svi graĊani moraju biti jednaki u pogledu kaţnjavanja; e) Kazne moraju biti odreĊene; f) Kazne moraju biti dugotrajne, javne i izvršavane u mjestu gdje je djelo uĉinjeno. Da bi se što jaĉe istakla ova naĉela, po prvi put je u sistemu jednog kriviĉnog zakonika usvojena podjela na opći i posebni dio. Opći dio je u Zakoniku nazvan “O kaznama”, a posebni “O kriviĉnim djelima i kaznama”, ali se sadrţajno radi o općem i posebnom dijelu. Karakteristiĉno je da projekat Zakonika nije sadrţavao smrtnu kaznu, već je ona unesena po odluci Ustavotvorne skupštine. Smrtna kazna izvršava se jedino giljotiniranjem. Ukinuto je doţivotno lišenje slobode, fiziĉke kazne i konfiskacija. Potpunu novost predstavljao je reţim u pogledu maloljetnika i pitanja odgovornosti sauĉesnika, te su propisi u vezi s tim posluţili kao obrazac za zakone niza evropskih drţava. OSNOVNI PRAVCI BURŢOASKOG KRIVIĈNOG PRAVA

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Znaĉaj Napoleonovog kriviĉnog zakonika Napoleonov Kriviĉni zakonik (Code penal) iz 1810.godine predstavlja klasiĉan burţoaski kriviĉni zakon. U funkciji oĉuvanja postojećih društvenih odnosa, Zakonik je znatno pooštrio kazne u odnosu na Zakonik iz 1791.godine. Znatno je povećan broj kriviĉnih djela, posebno politiĉkih delikata za koje se predviĊa smrtna kazna. Zakonik iz 1810.godine ne predviĊa apsolutno odreĊene kazne za pojedina djela, već ih odreĊuje relativno – propisujući minimum i maksimum kazne za svako djelo. Poĉetkom XIX vijeka u Evropi je nastao niz kriviĉnih zakonika koji su manje-više stvarani pod uticajem Napoleonovog Kriviĉnog zakonika. Uticaj Kanta i Hegela na kriviĉno pravo Svaki sa svojih filozofskih osnova, i Kant i Hegel su zastupali tezu da kazna iskljuĉivo ima karakter odmazde, te da ne treba ostvarivati nikakav dalji cilj ni u pogledu izvršioca niti u pogledu društvene zajednice. Kant se zalaţe za primjenu taliona u kriviĉnom pravu (ubistvo-smrtna kazna, silovanje-kastracija itd). Kant zastupa princip da kazna mora iskljuĉivo predstavljati apsolutnu pravednost. Kantovo talionsko naĉelo oĉigledno je bilo nazadno, te je on na podruĉju kriviĉnog prava imao vrlo malo sljedbenika. Hegel polazi od svoje postavke o apsolutnoj ideji koja se dijalektiĉki razvija kroz 3 osnovna stadijuma: teza-antiteza-sinteza. U pravnoj oblasti, pravo je izraz opće volje (teza). Kriviĉno djelo je izraz slobodne volje pojedinaca koji djelomiĉno negira opću volju, tj.kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza). Kazna negira kriviĉno djelo, te kao negacija negacije ponovo uspostavlja pravni red (sinteza). Proizilazi da veliĉina kazne iskljuĉivo zavisi od teţine djela. Zlo priĉinjeno kaznom mora biti jednako zlu koje je proizvedeno kriviĉnim djelom, a to se u suštini svodi na odmazdu. Anselm Fojerbah i klasiĉna škola kriviĉnog prava Anselm Fojerbah (otac filozofa Ludviga Fojerbaha) sa svojim djelima “Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava” i “Udţbenik cjelokupnog njemaĉkog prava” smatra se osnivaĉem tzv.klasiĉne škole u nauci kriviĉnog prava. Fojerbah je postavio teoriju o cilju kazne, koja je nazvana teorijom generalne prevencije psihološkom prinudom. Po toj teoriji, cilj kazne sastoji se u tome da prijetnja kaznom psihološki djeluje na sve potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. Sama predstava o kazni koja oĉekuje izvršioca kriviĉnog djela otklanja motive za izvršenje djela. Jedna od najvećih Fojerbahovih zasluga je da je svojom teorijom psihološke prinude zahtijevao što odreĊenije formulisanje kriviĉnih djela i kazni, što je znatno doprinijelo uĉvršćenju naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravu. Klasiĉna škola izgradila je kriviĉnopravnu dogmatiku. Osnovne pojmove kriviĉnog prava – kriviĉno djelo i kaznu posmatrala je iskljuĉivo kao pravne fenomene, ne vodeći raĉuna da su to društvene pojave podloţne općim zakonima društvenih zbivanja. Klasiĉna škola nije posvećivala paţnju uzrocima kriminaliteta, smatrajući da se borba protiv kriminaliteta iscrpljuje primjenom kaznene represije. Kretanje kriminaliteta se iskljuĉivo tumaĉilo kao negativni ili pozitivni rezultat kaznene represije. Znaĉajniji kriviĉni zakonici XIX vijeka Pored Napoleonovog Kriviĉnog zakonika znaĉajni su i: Bavarski Kazneni zakonik autora Anselma Fojerbaha iz 1813.godine; Pruski Kazneni zakonik iz 1851.godine – izraĊen po ugledu na Code penal; Austrijski Kazneni zakonik iz 1852.godine, bio je na snazi u Hrvatskoj i Sloveniji sve do 1930.godine; Kazneni zakonik za Njemaĉku carevinu iz 1871.godine. Sa nizom izmjena i dopuna i danas vaţi u Njemaĉkoj;

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zajedniĉke karakteristike ovih zakonika su da se kriviĉno djelo, a posebno krivac generalizuju, jer se posmatraju apstraktno, van stvarnog ţivota. Objektivizacija je previše izraţena jer se sva kriviĉna djela sa istim bitnim obiljeţjima smatraju jednakima. Shodno tome, svi poĉinioci kao razumna bića su jednaki i kaţnjavaju se istom kaznom.

Antropološka škola i italijanski pozitivizam Kao rezultat kritike klasiĉne škole nastaje formiranje tzv.”novih škola” koje po metodi karakteriše pozitivizam, u filozofiji inaugurisan od Ogista Konta. U traganju za uzrocima kriminaliteta prvobitno se javlja ideja da su uzroci endogene prirode, tj. da se nalaze u samom zloĉincu. Ovu tezu je prvi postavio i razradio italijanski ljekar Čezare Lombrozo. On je svojim djelom “Ĉovjek kao zloĉinac” iz 1876.godine zasnovao tzv.kriminalno-antropološku školu u nauci kriviĉnog prava. Polazna taĉka njegove teorije je teza o uroĊenoj zloĉinaĉkoj prirodi ĉovjeka – o rođenom zločincu. Po Lombrozu, osnovni faktori kriminaliteta su biološkog karaktera. Svaki zloĉinac se moţe prepoznati po uroĊenim biološkim (fiziĉkim i duševnim) obiljeţjima (izgled i osobine). Po ovoj teoriji svi krivci su biološki anormalna bića. MeĊutim, i sam Lombrozo zbog neodrţivosti ovakve teze u svojim kasnijim radovima odstupa od prvobitnog stanovišta. Njegovi sljedbenici, prvenstveno Enriko Feri i R.Garofalo pored biološkog (endogenog) faktora usvojili su i sociološki (egzogeni) faktor kriminaliteta. Feri je svoju teoriju izloţio u djelu “Kriminalna sociologija” 1881.godine, a Garofalo u “Kriminologiji” 1885.godine. Feri je zasnovao doktrinu nazvanu italijanskom pozitivnom školom kriviĉnog prava. Njene bitne odrednice su: Ĉovjek u svom djelovanju nije slobodan, već su njegovi postupci determinirani vanjskim (egzogenim) i unutrašnjim (endogenim) faktorom. Vanjski faktor ĉine karakteristike sredine u kojoj osoba ţivi i radi. Unutrašnji faktor su individualne osobine koje stvaraju predispoziciju za vršenje kriviĉnih djela. Ta individualna svojstva su odluĉujući faktor koji jednoj osobi diktira da pod odreĊenim vanjskim okolnostima izvrši kriviĉno djelo, jer istovremeno niz lica pod potpuno istim okolnostima ne izvršava kriviĉna djela. Po Feriu, svi krivci se mogu primarno podijeliti u 2 kategorije: krivci iz unutrašnjih razloga i krivci iz socijalnih razloga, kod kojih je dominantan utaicaj sredine. Na osnovu ove podjele, Feri je izveo klasifikaciju krivaca u 5 kategorija: 1. RoĊeni krivci – karakteriše ih niz degenerativnih oznaka biološke prirode (psihološke i anatomske); 2. Krivci ludaci – kriviĉna djela izvršavaju pod uticajem duševne bolesti; 3. Krivci iz navike – pod uticajem vanjskih okolnosti odaju se kriminalu koji za njih postaje hroniĉan; 4. Krivci iz strasti – kriviĉna djela ĉine pod uticajem velike strasti, mrţnje, ljubomore i sl; 5. Sluĉajni krivci – djelo je produkt okolnosti i sredine u kojoj ţive, ali se ipak javlja i psihološki momenat po kome se oni razlikuju od ljudi koji pod istim okolnostima ne izvršavaju kriviĉna djela. Krajnji zakljuĉak pozitivista je da kazna nema nikakvog smisla ni opravdanja, jer ĉovjek ne vrši kriviĉno djelo po svojoj volji te stoga nije ni moralno odgovoran za to djelo. On je samo opasan po društvo i zato se prema njemu trebaju primijeniti sankcije koje će predstavljati “mjeru socijalne zaštite” (bezbjednosti). Dakle, za pozitiviste nema znaĉaj represija, već samo prevencija. Primjeni preventivnih mjera prethodila bi samo odreĊena biološko-psihološka ekspertiza, a mišljenje eksperata bi bilo odluĉujuće i definitivno. Antropološka škola u ĉistom obliku bila je neodrţiva jer nije u dovoljnoj mjeri bila nauĉno zasnovana. Tako se već mnogi antropolozi pribliţavaju predstavnicima tzv.”sociološke škole” kriviĉnog prava. Sociološka škola Osnivaĉi sociološke škole su Franc List iz Berlina, Van Hamel iz Amsterdama i Adolf Prens iz Brisela. List tvrdi da svaki pojedini zloĉin nastaje zajedniĉkim djelovanjem 2 grupe uslova: individualna svojstva

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
krivca i fiziĉke, društvene a posebno ekonomske okolnosti pod kojima izvršilac ţivi. Na toj osnovi cjelokupni kriminalitet moţe se podijeliti na akutni i hroniĉni. Akutni bi bio preteţno izazvan vanjskim okolnostima – djelo predstavlja izolovanu epizodu u ţivotu krivca. Hroniĉni bi preteţno rezultirao iz kriminalne nastrojenosti izvršioca, koji na osnovu osrednjeg vanjskog pritiska pristupa kriminalu. U hroniĉni kriminalitet posebno spadaju profesionalna kriviĉna djela. List smatra da na razvijanje zloĉinaĉkih svojstava u najvećoj mjeri utiĉu vanjske (društvene) okolnosti pod kojima je odrastao i ţivio izvršilac djela, sa svojim već uroĊenim sklonostima. Dakle, društvene okolnosti su osnovni uzrok kriminaliteta. U skladu sa shvatanjem uzroka kriminaliteta, List diferencira krivce u 2 osnovne kategorije: sluĉajne krivce (akutni krivci) i krivce po prirodi (hroniĉni krivci). Hroniĉni krivci se mogu podijeliti na popravljive i nepopravljive. Prema kategoriji krivca se mora podesiti i represija kako bi se zaštitio pravni poredak. Kazna ima odreĊeni konkretan cilj i ne moţe se zasnivati na odmazdi. Pristalice sociološkog pravca u potpunosti odbacuju odmazdu, a istovremeno ne pridaju znaĉaj generalnoj prevenciji, već smatraju da kaznom treba da se ostvari specijalna prevencija. Konkretna kazna treba biti prilagoĊena osobenostima krivca. Zbog toga su sociolozi zastupali princip individualizacije kazne. Neoklasiĉna škola U prvoj polovini XX vijeka javljaju se teorije koje uspostavljaju kompromis izmeĊu intederminizma klasiĉne škole i determinizma pozitivista i sociološke škole. Ove teorije nazivaju se neoklasiĉnom školom ili neoklasicizmom u kriviĉnom pravu jer je njihova polazna teza o moralnoj odgovornosti kao osnovu kriviĉine odgovornosti. Osnov za primjenu kazne je kriviĉna odgovornost zasnovana na uraĉunljivosti i vinosti. Osnov za primjenu mjere bezbjednosti je “opasnost“ uĉinioca koja se posebno javlja kod povratnika, neuraĉunljivih i smanjeno uraĉunljivih poĉinilaca kriviĉnih djela. Neoklasiĉna škola postavlja teţište na specijalnu prevenciju, odnosno na preventivno djelovanje u odnosu na uĉinioca. Individualizacija kazne još više dobiva na znaĉaju. Neoklasiĉari su posebno zastupali mišljenje da u kriviĉnom pravu treba usvojiti i bitno smanjenu uraĉunljivost, kao prelazno stanje izmeĊu uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. Ovo stanje moţe predstavljati osnov za ublaţavanje kazne i eventualno paralelnu primjenu kazne i mjere bezbjednosti. Posebnu paţnju neoklasiĉari su posvetili pirmjeni sankcija prema maloljetnim poĉiniocima kriviĉnih djela. Prvobitno su preporuĉivali primjenu popravnih mjera prema ovoj kategoriji, smatrajući ih posebnom vrstom mjera bezbjednosti. One su imale zadatak da u većoj mjeri zamijene kaznu ili da reduciraju primjenu kazne prema maloljetnicima. Udaljem razvoju, ove mjere su sve više poprimale karakter vaspitnih mjera koje su se izgradile kao posebna vrsta kriviĉne sankcije, pored kazne i mjere bezbjednosti. Reforma kriviĉnog zakonodavstva u prvoj polovini XX vijeka Reforma zahvata skoro cijelu Evropu. Teţište se sa kriviĉnog djela pomjera na krivca. Ovo stanovište razvija naĉelo individualizacije kazne usvajajući sistem ublaţavanja kazne, uslovne osude i uslovnog otpusta. Istovremeno se na bazi tzv.stanja opasnosti u kome se nalazi poĉinilac kriviĉnog djela dopunjuje represivni mehanizam i drugim kriviĉnom sankcijom nazvanom mjera bezbjednosti, mjera socijalne zaštite i sl. Za period izmeĊu 2 svjetska rata karakteristiĉna je i pojava autoritarnog fašistiĉkog kriviĉnog zakonodavstva. To pravo napušta princip legaliteta, zahtijeva što širu primjenu smrtne kazne, uvoĊenje batinanja, sterilizacije i sl, opravdava retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona itd. Pokret nove društvene odbrane Pokret društvene odbrane ukljuĉuje razna mišljenja koja su se javila nakon II svjetskog rata u nauci kriviĉnog prava, a ĉija zajedniĉka karakteristika je stanovište da kriviĉno pravo sluţi odbrani društva od

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
kriminaliteta. OUN je 1948.godine u svom Sekretarijatu osnovala “Sekciju za društvenu odbranu” sa zadatkom da utiĉe na suzbijanje zloĉina. U pokretu društvene odbrane mogu se izdvojiti 2 koncepcije: Prema prvoj koncepciji, potrebno je izmijeniti cjelokupno savremeno kriviĉno pravo i zamijeniti ga pravom društvene odbrane. U tom novom pravu treba pojmove kriviĉnog djela, krivca, odgovornosti i kazne zamijeniti pojmovima protivdruštvenosti djela, subjektivizma i kurativnih mjera. Ovu koncepciju prvi je iznio italijanski advokat Filipo Gramatika u djelu “Principi društvene odbrane”. Druga, umjerenija koncepcija ne ide za ukidanjem savremenog kriviĉnog prava, već traţi njegovu transformaciju. Prema ovoj koncepciji treba zadrţati pojmove kriviĉnog djela i kriviĉne odgovornosti, ali ih treba osloboditi pravne tehnike i shvatiti u njihovom sociološkom i realnom smislu. Kriminalna politika treba da se zasniva na humanom odnosu prema delikventu. Delikventa treba podvrći tretmanu koji obezbjeĊuje njegovu resocijalizaciju, a time i zaštitu društva. Shodno tome, sadašnja kazna i mjera bezbjednosti bile bi integrirane u jedinstven sistem mjera društvene odbrane, koji bi za cilj imao reintegraciju poĉinioca u društvo. Prema tome, ovaj pokret ne prihvata dualitet kriviĉnih sankcija neoklasiĉne škole, već usvaja samo jednu vrstu mjera društvene odbrane, dakle monizam kriviĉne sankcije. Glavni predstavnik umjerenije koncepcije je Mark Ansel, sudija kasacionog suda u Parizu, koji je svoje stavove iznio u djelu “Nova društvena odbrana” iz 1954.g (prošireno izdanje 1966.godine). Ova koncepcija nazvana je nova društvena odbrana. Osvrt na savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava Danas postoje kombinacije razliĉitih shavatanja u kojima se prepliću koncepcije klasiĉne, pozitivne, sociološke i drugih škola. Tako dolazi do mješovitih pravaca kao što su neoklasiĉni, neopozitivistiĉki itd. U tim pravcima je karakteristiĉno da se za osnovu uzima koncepcija jedne škole (npr.klasiĉne) koja se modifikuje i tako stvaraju nove škole (npr.neoklasiĉna). Shvatanja koja su manje-više prihvaćena od većine autora su: a) Kaţnjavanje u osnovi sluţi resocijalizaciji krivaca; b) Kaţnjavanje treba biti posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta. Osnovne i najvaţnije mjere u borbi protiv kriminaliteta trebaju biti preventivne mjere; c) Potreba ispitivanja liĉnosti izvršioca kriviĉnog djela. Kriviĉnopravni propisi, posebno u pogledu odreĊivanja kazne, trebaju biti elastiĉni i dozvoliti da se u obzir uzimaju kako objektivne okolnosti, tako i subjektivna stanja ĉovjeka, njegova psihiĉka konstitucija i njegova liĉnost u cjelini. Iz navedenih stavova proizilazi da kriviĉno pravo treba biti izraz tzv.kriminalne politike, koja omogućava da se prema konkretnim prilikama svake društvene zajednice primjenjuju mjere za suzbijanje kriminaliteta. Dakle, osnovne savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava omogućavaju razvoj pozitivnog kriviĉnog prava na jednoj širokoj platformi, pri ĉemu se uzima u obzir kako potreba zaštite društva, tako i potreba zaštite ĉovjeka-pojedinca.

RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA U BiH
Uspostavom Kraljevine SHS, na novoj drţavnoj teritoriji zateklo se 6 razliĉitih pravnih podruĉja. U Hrvatskoj, Sloveniji i BiH vaţilo je austrijsko kazneno zakonodavstvo. U BiH je vaţio Kazneni zakon o zloĉinstvima i prestupima od 26.06.1879.godine. Kazneni zakonik Kraljevine SHS stupio je na snagu 01.01.1930.godine. Spadao je u red modernih burţoaskih zakonika. Postavio je naĉelo legaliteta kriviĉnog djela i kazne, uz iskljuĉenje retroaktivnosti vaţenja kriviĉnog zakona, sa izuzetkom blaţeg zakona. Zakon je predviĊao dualitet kriviĉnih djela: zloĉine i prestupe, a kriterij razlikovanja bio je vrsta kazne. Zakon sadrţi propise o umišljaju i nehatu, zabludi, neuraĉunljivosti i smanjenoj uraĉunljivosti, nuţnoj odbrani i krajnjoj nuţdi. U zakoniku je bio uspostavljen poseban reţim za maloljetne delikvente.

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Tokom II svjetskog rata, za razvoj kriviĉnog prava poseban znaĉaj imaju Foĉanski dokumenti iz februara 1942.godine. Njima je izvršeno razgraniĉenje nadleţnosti u kriviĉnim stvarima izmeĊu vojnih sudova i Narodno-oslobodilaĉkih odbora. GraĊanski sudovi kao zasebni organi pravosuĊa nisu postojali sve do 1944.godine, kada su pojedine federalne jedinice Jugoslavije obrazovale narodne sudove kao organe pravosuĊa na osnovu uputstva NKOJ od 09.05.1944.godine. Nakon II svjetskog rata, po Ustavu FNRJ iz 1946.godine, postojala je mogućnost da kriviĉno zakonodavstvo donose federacija i socijalistiĉke republike. MeĊutim, zakonodavna nadleţnost republika bila je izrazito suţena. Kriviĉni zakonik FNRJ donesen je 1951.godine. Dalji razvoj išao je u pravcu povećanja zakonodavne nadleţnosti republika na raĉun federacije, te je amandmanima iz 1971.godine podijeljena legislativna nadleţnost izmeĊu federacije i republika, odnosno autonomnih pokrajina na naĉin da je federacija odreĊivala opći dio kriviĉnog zakonodavstva i manji broj kriviĉnih djela od zajedniĉkog znaĉaja, a sva ostala kriviĉna djela i sankcije odreĊivale su republike, odnosno autonomne pokrajine.

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

II KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO

17

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
CILJEVI KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA I KRIVIČNOPRAVNA PRINUDA
FUNKCIJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Funkcije kriviĉnog zakonodavstva su: 1. Zaštitna funkcija – obezbjeĊuje zaštitu društva primjenom kriviĉnih sankcija prema licima koja ugroţavaju ili povreĊuju osnovne vrijednosti jednog društva; 2. ObezbjeĊenje sigurnosti ĉovjeka i graĊanina u smislu da prema njima neće biti primijenjene kriviĉne sankcije, osim za ponašanja koja su zakonom odreĊena kao kriviĉna djela; 3. Socijalno-etiĉka funkcija – ukazivanje koja ponašanja su društveno opasna, utiĉući na taj naĉin na izgraĊivanje svijesti graĊana o dozvoljenim i nedozvoljenim radnjama i na jaĉanje morala društva. Funkcije kriviĉnog zakonodavstva u konkretnoj drţavi zavise od karaktera društveno-ekonomskog ureĊenja i politiĉkog sistema. OSNOV I GRANICE KRIVIĈNOPRAVNE PRINUDE Propisivanje kriviĉnih djela i kriviĉnih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene kriviĉnopravne prinude i njenoj srazmjernosti jaĉini opasnosti za osobne slobode i prava ĉovjeka, te druge osnovne vrijednosti društva. Granice kriviĉnopravne prinude odreĊuju se s obzirom na zaštitu osnovnih društvenih vrijednosti i nuţnosti kriviĉnopravne zaštite tih vrijednosti. Pri odreĊivanju granica prinude vrši se diferenciranje vrijednosti koje se štite prema njihovom znaĉaju. Ukoliko je štićena vrijednost veća, kriviĉnopravna prinuda je oštrija i obrnuto. IZVORI KRIVIĈNOG PRAVA Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. Zasniva se na vaţećem zakonskom tekstu,a bazi se prouĉavanjem pozitivnog prava u smislu da isto unapreĊuje. Izvori kriviĉnog prava mogu se podijeliti na neposredne i posredne. Neposredni izvor kriviĉnog prava je kriviĉni zakon. Posredni izvori su podzakonski akti, meĊunarodni ugovori (konvencije), sudska praksa i pravna nauka. Pod pojmom kriviĉni zakon u širem smislu podrazumijeva se svaka odredba kriviĉnopravnog sadrţaja, neovisno od toga da li je da odredba sastavni dio integralnog teksta kriviĉnog kodeksa ili je ona sadrţana u nekom zakonskom tekstu kojim se ureĊuje neki ţivotni odnos. Pod pojmom kriviĉni zakon u uţem smislu podrazumijeva se pravni akt u kome je po jednom ureĊenom sistemu zaokruţena problematika instituta općeg i posebnog dijela kriviĉnog prava. Pod pojmom kriviĉno zakonodavstvo FBiH podrazumijeva se KZ FBiH, zakoni Kantona i zakoni drţave BiH kojima su propisana kriviĉna djela. Podzakonski normativni akti su posredan izvor kriviĉnog prava. Postoje 2 vrste ovih akata: 1. Uredbe sa zakonskom snagom – njima se propisuju pojedina ponašanja kao kriviĉna djela i sankcije za uĉinioce tih djela. Donose se u sluĉaju rata ili drugih vanrednih situacija. 2. Normativni akti kojima se upotpunjuju blanketne norme koje postoje u kriviĉnom pravu. MeĊunarodni ugovori (konvencije) mogu biti neposredan i posredan izvor kriviĉnog prava. Neposredan izvor su kada drţava prihvati meĊunarodni ugovor i obaveţe se da će isti neposredno primjenjivati u svom pravosudnom sistemu. Posredan izvor su kada drţava aktom ratifikacije preuzme obavezu da odredbe odreĊenog ugovora unese u svoje kriviĉno zakonodavstvo.

19

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sudska praksa su posredan izvor kriviĉnog prava. Sudovi kroz svakodnevnu primjenu zakonskih normi uoĉavaju eventualne loše strane zakonskog rješenja, te sugerišu zakonodavcu odreĊene promjene. Osim toga, viši sudovi vrše analizu rada niţih sudova. Pravna nauka (dogma) je posredan izvor kriviĉnog prava. U praksi se koriste mišljenja pravne nauke, ali se ni jedan sud u svojoj presudi ne moţe pozvati na mišljenje pravne nauke o nekom pitanju. KLASIFIKACIJA I STRUKTURA KRIVIĈNIH ZAKONA Klasifikacija kriviĉnopravnih odredaba i razlika izmeĊu odredaba općeg i posebnog karaktera KZ FBiH sastoji se iz 2 osnovna dijela: Općeg i posebnog dijela. Opći dio obuhvata 14 glava sa 136 ĉlanova. Posebni dio obuhvata pojedina nedozvoljena ponašanja koja su prema uţem zaštitnom objektu svrstana u pojedine grupe kriviĉnih djela (poglavlja 15-33; ĉl.137-396). Odredbe općeg i posebnog dijela razlikuju se prema sadrţaju, strukturi i meĊusobnom odnosu. Prema sadrţaju – odredbe općeg dijela su konstitutivnog (nešto se uspostavlja) ili deklaratornog (nešto se proglašava) karaktera. Odnose se na bilo koje kriviĉno djelo iz posebnog dijela. Odredbe posebnog dijela su odredbe o pojedinim kriviĉnim djelima prma njihovim pojedinaĉnim i grupnim obiljeţjima. Po strukturi – odredbe općeg dijela imaju dispoziciju, a posebnog dijela dispoziciju i sankciju. Po meĊusobnom odnosu – nema izolirane primjene odredbe općeg dijela bez odredbe posebnog dijela i obrnuto. Naĉini odreĊivanja kriviĉnih djela (metodi odreĊivanja bića kriviĉnih djela – razliĉitost dispozicija) Dispozicija je onaj dio propisa, tj. pravne norme u kome se po obiljeţjima odreĊuje biće nekog kriviĉnog djela. Dispozicije mogu biti jednostavne i sloţene. Jednostavne dispozicije mogu se podijeliti na obiĉne, opisne i upućujuće, a sloţene na blanketne i alternativne. Obiĉna dispozicija je ona u kojoj se ne izlaţu pojedina karakteristiĉna obiljeţja nekog kriviĉnog djela. Tako npr.obiĉna dispozicija je kod kriviĉnog djela uvrede iz ĉl.214 st.1: «Ko uvrijedi drugog...» ili kod kriviĉnog djela ubistva ĉl.171 st.1: «Ko drugog liši ţivota...». Ni kod jednog ni kod drugog kriviĉnog djela zakonodavac nije u dispoziciji dao bitna obiljeţja tog kriviĉnog djela. Opisna dispozicija je ona u kojoj se pomoću obiljeţja opisuje neko kriviĉno djelo. Tako npr.kod kriviĉnog djela kraĊe ĉl.273 st.1: «Ko tuĊu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist...». Iz ove dispozicije se vidi da je zakonodavac odredio više obiljeţja tog kriviĉnog djela. Oznaĉio je svojinu na stvari (tuĊa), njenu prirodu (pokretna), te posebno subjektivno obiljeţje (namjera da se pribavi protivpravna imovinska korist). Upućujuća dispozicija je ona u kjoj se upućuje na neka obiljeţja iz nekog drugog propisa kriviĉnog zakona, odnosno iz nekog drugog kriviĉnog djela. Npr.sitno djelo kraĊe, utaje ili prevare – ĉl.283 st.1, sadrţi upućujuću dispoziciju koja upućuje na druga kriviĉna djela (kraĊu 273, utaju 278, prevaru 282). To znaĉi da djelo iz ĉl.283 mora sadrţavati sve ono što sadrţe osnovni oblici djela na koje dispozicija upućuje, a zatim i neka specifiĉna obiljeţja prema kojima se ono razlikuje od tih osnovnih djela na koja upućuje. U navedenom primjeru radi se o 2 specifiĉna obiljeţja, od kojih je jedno objektivne, a drugo subjektivne prirode. Objektivni momenat je taj da vrijednost ukradenih, utajenih stvari ili šteta uĉinjena prevarom ne prelazi iznos od 500 KM. Subjektivni momenat je da se utvrdi da je uĉinilac išao za tim da pribavi stvar, tj.da priĉini štetu upravo takve vrijednosti.

20

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Blanketne dispozicije su one koje izraţavaju blanketne (prazne) norme. Blanketna norma mora biti dopunjena drugom normom koja joj daje sadrţaj, odnosno odreĊuje obim kriviĉnopravne zaštite. Ta dopunjujuća norma moţe biti sadrţana u zakonskom ili podzakonskom aktu. Npr.kod KD protivpravnog prekida trudnoće, ĉl.176 st.1: «Ko protivno propisima o prekidu trudnoće trudnoj ţeni s njenim pristankom izvrši prekid trudnoće...». Oĉigledno je ova odredba neprimjenjiva ukoliko ne postoje propisi o prekidu trudnoće. Alternativne dispozicije spadaju u sloţene dispozicije. Njima su u alternativi propisana jedno ili više obiljeţja odreĊenog kriviĉnog djela, tako da djelo postoji ukoliko je ostvareno bilo koje od alternativno predviĊenih obiljeţja. Npr. kod kriviĉnog djela teškog ubistva, ĉl.171 st.2, se kaţe: «Zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom kaznit će se ko drugog liši ţivota: 1. na svirep ili podmukao naĉin 2. i pri tome s umišljajem dovede u opasnost ţivot još nekog lica 3. pri bezobzirnom nasilniĉkom ponašanju 4. iz rasnih, nacionalnih ili vjerskih pobuda itd. (ima još alternativa – vidi zakon). Naĉini odreĊivanja sankcije za kriviĉno djelo Sankcija je dio propisa tj. pravne norme u kome je odreĊena kazna za uĉinioca djela datog u dispoziciji. U savremenom kriviĉnom pravu postoji više modela odreĊivanja sankcije, tako da ona moţe biti apsolutno odreĊena, apsolutno neodreĊena i relativno odreĊena. Apsolutno odreĊene kazne postoje u sluĉaju kada sud nema nikakvu slobodu prilikom odmjeravanja kazne. To znaĉi da je pri samoj kvalifikaciji djela odreĊena i kazna za to djelo. Na veliĉinu kazne ne utiĉu okolnosti koje nisu unesene kao obiljeţja kriviĉnog djela ili nisu izriĉito navedene kao ublaţavane ili pooštravane. Na veliĉinu kazne ne utiĉe ni ĉinjenica na koji naĉin se konkretizovalo pojedino obiljeţje kriviĉnog djela. Apsolutno neodreĊene kazne postoje kad sud nije vezan nikakvim ograniĉenjima pri odmjeravanju kazne, već u okviru cjelokupnog sistema slobodno odreĊuje za konkretan sluĉaj vrstu i mjeru kazne. Naše kriviĉno zakonodavstvo ne prihvata odreĊivanje kazne na 2 naprijed opisana naĉina, jer bi prihvatanje apsolutno neodreĊene kazne bilo u suprotnosti sa zakonski usvojenim naĉelom legaliteta odreĊenosti djela i kazne. Prihvatanje apsolutno odreĊene kazne bilo bi u suprotnosti sa naĉelom individualizacije kazne. U našem kriviĉnom zakonodavstvu prihvaćen je sistem relativno odreĊenih kazni. Relativno odreĊene kazne znaĉe da zakonodavac odreĊuje kazneni okvir, tj.raspon u kome se moţe izreći kazna za konkretno kriviĉno djelo. U sluĉaju da su za neko kriviĉno djelo propisane 2 kazne (bilo alternativno ili kumulativno), svaka od njih mora imati svoj kazneni okvir. Ukoliko taj okvir nije izriĉito naznaĉen, podrazumijeva se da se sud moţe kretati u granicama općeg kaznenog okvira te vrste kazne. Relativno odreĊivanje kazni zakonodavac moţe izvršiti na nekoliko naĉina. Tako postoje zatotvoreni kazneni okvir, otvoreni kazneni okvir, poluotvoreni kazneni okvir nagore i poluotvoreni kazneni okvir nadole. Zatvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad je zakonodavac u granicama općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne, za konkretno kriviĉno djelo odredio poseban kazneni okvir utvrĊujući minimum i maksimum kazne za to djelo. To je najĉešći sluĉaj odreĊivanja sankcije. Npr, kod KD razbojništva iz ĉl.276 KZ FBiH: «uĉinilac će se kazniti zatvorom 1-10 godina». Poluotvoreni kazneni okvir nagore postoji u sluĉaju ako je zakonodavac za konkretno kriviĉno djelo odredio samo posebni minimum, pri tome ništa ne govoreći o posebnom maksimumu. Tada se logiĉkim tumaĉenjem uzima da vaţi opći maksimum te se moţe izreći kazna od propisanog posebnog minimuma

21

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
do općeg maksimuma. Npr. kod KD ubistva iz ĉl.171 se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina». U tom sluĉaju kazneni okvir iznosi 5-15 godina. Poluotvoreni kazneni okvir nadole postoji u sluĉaju kada je za konkretno kriviĉno djelo zakonodavac odredio samo posebni maksimum kazne, ništa ne govoreći o posebnom minimumu. Tada se uzima da vaţi opći minimum. Npr. kod KD prinude, ĉl.185: «...kaznit će se zatvorom do 3 godine». Otvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad nije propisan ni posebni minimum ni posebni maksimum. U takvim sluĉajevima se podrazumijeva da vaţi opći okvir naznaĉene vrste kazne. Npr. novĉana kazna kod kriviĉnog djela neovlaštenog fotografiranja, ĉl.196: «Kaznit će se novĉanom kaznom ili zatvorom do 1 godine». Kako nema nikakvih naznaka u pogledu mjere novĉane kazne za to djelo, sud ima mogućnost izbora da uĉinioca kazni novĉano u općim okvirima (200-20.000 KM) ili da se opredijeli za zatvor koji u konkretnom sluĉaju moţe trajati 15 dana – 1 godine. U izloţenom primjeru zakonodavac je postavio alternativu u sankciji, ali isto tako te dvije kazne mogu biti za odreĊeno djelo i kumulativno propisane, što znaĉi da je tada sud obavezan da uĉiniocu izrekne i kaznu zatvora i novĉanu kaznu. Takvo je npr. rješenje kod KD podvoĊenja, ĉl.228 se kaţe: «kaznit će se zatvorom do 3 godine i novĉanom kaznom». U navedenom primjeru sud ima mogućnost da uĉiniocu izrekne kaznu u rasponu od 15 dana do 3 godine i da mu pored te kazne izrekne i novĉanu kaznu u rasponu od 200-20.000 KM (za djela iz koristoljublja do 100.000 KM). Kao što ni za jedno kriviĉno djelo zakonodavac nije izriĉito odredio poseban kazneni okvir za novĉanu kaznu, već sud njenu visinu utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju, isto tako zakonodavac koristi poseban kazneni okvir, isto tako zakonodavac koristi otvoreni kazneni okvir i kad je u pitanju dugotrajni zatvor. To znaĉi da se dugotrajni zatvor moţe izreći u rasponu 20-40 godina, a konkretna duţina trajanja biće odreĊena u zavisnosti od konkretnog sluĉaja. Razlika u odnosu na prethodnu situaciju sa novĉanom kaznom ogleda se i u tom što se dugotrajni zatvor nikad ne izriĉe u kumulaciji sa nekom drugom kaznom, i što se prema odredbi ĉl.38 st.2 dugotrajni zatvor nikada ne moţe propisati kao jedina glavna kazna. Ta kazna se moţe propisati samo u alternaciji sa kaznom zatvora odreĊenog trajanja. Npr. kod KD genocida, ratnih zloĉina i nekih drugih KD protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava se kaţe: «kaznit će se zatvorom najmanje 5 godina ili dugotrajnim zatvorom». U takvim sluĉajevima sudu koji odmjerava kaznu na raspolaganju stoje 2 mogućnosti: ili da uĉiniocu odmjeri kaznu u rasponu od 5-15 godina, ili da uĉiniocu odmjeri kaznu od 20-40 godina. U takvim sluĉajevima iskljuĉena je mogućnost odmjeravanja kazne od 15-20 godina. TUMAĈENJE KRIVIĈNIH ZAKONA Tumaĉenje kriviĉnog zakona predstavlja utvrĊivanje pravog smisla, sadrţaja i obima kriviĉno-pravne zaštite koji se ostvaruje putem te pravne norme. Postoje uglavnom 3 vrste tumaĉenja: 1. Prema subjektu ili organu koji tumaĉi zakon; 2. Prema metodu ili naĉinu na koji se zakon tumaĉi; 3. Prema obimu tumaĉenja. Prema subjektu koji tumaĉi zakon postoje 3 vrste tumaĉenja: autentiĉno ili obavezno, sudsko i doktrinarno. Prema metodu tumaĉenja: gramatiĉko, logiĉko, sistematsko, komparativno, historijsko. Sva ova tumaĉenja sluţe teološkom ili ciljnom tumaĉenju. Prema obimu tumaĉenje moţe biti usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. Autentiĉno tumaĉenje potiĉe od samog zakonodavca i obavezno je za sve drţavne organe koji primjenjuju zakon, kao i za graĊane.

22

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sudsko tumaĉenje je tumaĉenje koje daju sudovi rješavajući konkretne sluĉajeve. To tomaĉenje nije obavezno, odnosno ne moţe obavezivati u situacijama koje nisu predmet konkretnog raspravljanja. Mada odluke jednog suda, posebno višeg ne obavezuju niţe sudove, one ipak imaju znaĉaj jer izraţavaju odreĊena pravna shvatanja povodom odreĊenih pitanja. Doktrinarno tumaĉenje daju pojedine nauĉne institucije ili pojedinci u svojim nauĉnim radovima. To tumaĉenje nema obaveznu ulogu, jer se ni jedan sud ne moţe pozvati na mišljenje nekog instituta ili katedre, ali je to mišljenje znaĉajno jer unapreĊuje pravilnu primjenu zakona. Gramatiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu gramatiĉkih pravila, tj.pravila sintakse tj.pravila o izraţavanju misli na odreĊenom jeziku. Kao primjer gramatiĉkog tumaĉenja moţe se navesti odredba o neuraĉunljivosti prema kojoj se neuraĉunljivim smatra kako ono lice koje nije moglo da shvati znaĉaj svog djela, tako i ono lice koje nije moglo da upravlja svojim postupcima. Ograniĉavajući se samo na biološku komponentu ili osnovu neuraĉunljivosti, vidimo da je zakonodavac upotrebom veznika ili kao osnovu neuraĉunljivosti postavio u alternaciji mogućnost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Isti je sluĉaj gdje je zakonodavac kod niza drugih instituta neke elemente postavio alternativno kao u navedenom primjeru, a neke kumulativno kao npr.kad su u pitanju uslovi za postojanje višestrukog povrata. Logiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu pravila logike kojima se odreĊuju zakoni mišljenja i zakljuĉivanja, kao i odreĊivanja i povezivanja pojmova. Tako npr. u svim sluĉajevima gdje nije odreĊen posebni minimum kazne ili posebnu maksimum kazne za odreĊeno kriviĉno djelo, logiĉkom operacijom zakljuĉujemo da vaţe opći minimum odnosno opći maksimum za te vrste kazne. Isto tako, ako za neko djelo nije uopće odreĊen minimum i maksimum kazne tj.poseban kazneni okvir, tada se podrazumijeva da u tom sluĉaju vaţi opći kazneni okvir za to kriviĉno djelo. Isto tako, ako zaknodavac za neko djelo predviĊa mogućnost oslobaĊanja od kazne, to podrazumijeva da mu sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti. Sistematsko tumaĉenje je utvrĊivanje smisla zakona na osnovu mjesta koje odreĊena kriviĉnopravna norma ima u sistemu zakona i na osnovu njenog odnosa sa drugim bliskim ili srodnim normama. Prema tome, tu se pojedini propisi dovode u meĊusobnu vezu, pa ĉak to mogu biti i ĉitave grupe propisa iz istog ili razliĉitih zakona. Prema tome, kada je u pitanju neko kriviĉno djelo onda moramo znati da je ono već samim svojim mjestom u sistemu naĉelno odreĊeno i po svojim obiljeţjima, što znaĉi da je ono uslovljeno prema grupi kriviĉnih djela u koja je svrstano. Drugim rijeĉima, sva kriviĉna djela iz odreĊene grupe, a naroĉito podgrupe, po svom sadrţaju su sliĉna, jer im je srodan uţi grupni ili podgrupni zaštitni objekat. Tako npr. u grupi kriviĉnih djela protiv ţivota i tijela, osnovna podjela je u 2 podgrupe s tim da je u jednoj uţi podgrupni objekat ţivot ĉovjeka, a u drugoj njegov tjelesni integritet. Tako sva ubistva (osnovni oblik, kvalificirani oblici, privilegirani oblici, ubistvo iz nehata) imaju neka zajedniĉka obiljeţja. Tako ćemo od samog mjesta gdje je odreĊeno djelo sistematizovano, lakše i pravilnije utvrditi pravi smisao, sadrţaj obim kriviĉnopravne zaštite tog kriviĉnog djela. Komparativno tumaĉenje ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona, tj. odreĊene kriviĉnopravne norme na osnovu poreĊenja istog zakonskog teksta objavljenog na više autentiĉnih jezika. Npr. KZ FBiH objavljuje se na Bosanskom i Hrvatskom jeziku, pa ukoliko bi se pojavio problem da se utvrdi pravi smisao odreĊene kriviĉnopravne norme, onda bi se to moglo uĉiniti uporeĊivanjem te norme na oba autentiĉna jezika. Drugi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu uporeĊivanja zakona ili odreĊene kriviĉnopravne norme jedne zemlje za zakonom iil odreĊenom kriviĉnopravnom normom u zakonu druge zemlje. Historijsko tumaĉenje takoĊer ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu analize uslova i okolnosti njegovog nastanka. Drugim rijeĉima, vrši se utvrĊivanje volje zakonodavca s obzirom na vrijeme kad je zakon donesen. Ono se vrši na osnovu tzv.materijalija – nacrti zakona,

23

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
projekti, prijedlozi, obrazloţenja uz prijedloge i nacrte, rasprave sa pojedinih zakonodavnih odbora, rasprave u parlamentu itd. Drugi oblik predstavlja nastojanje da se iznaĊe pravi smisao zakona koji odgovara vremenu i okolnostima u kojima se zakon primjenjuje. Tu se utvrĊuje volja zakona. U ovom drugom sluĉaju utvrĊuje se smisao zakona u vrijeme njegove primjene, obzirom da su odnosi koje zakon regulira u stalnom mijenjanju i razvoju. Ova vrsta tumaĉenja dozvoljena je samo u onom obimu u kojem se suštinski bitno ne mijenja prvobitni smisao zakona. Ta metoda je bitna kada se radi o zakonima starijeg datuma. Na toj liniji historijskog tumaĉenja nalazi se i evolutivno tumaĉenje zakona. Sve navedene metode tumaĉenja u funkciji su najvaţnije i osnovne metode, a to je ciljno tumaĉenje kada se utvrĊuju ocasio legis (povod) i ratio (cilj) odreĊene kriviĉnopravne norme. Prema obimu, tumaĉenje moţe da bude usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno.. Sve norme u kriviĉnom zakonu prezentirane su preko pojmova ili sistema pojmova koje su izraţene kroz rijeĉi ili reĉenice. Upotrijebljeni termini nekad u potpunosti precizno odreĊuju neki pojam, meĊutim ponekad se upotrijebljenim terminima pojam ne odreĊuje precizno, odnosno postoji njegovo uţe i šire shvaćanje. Ako je upotrijebljenim terminom neki pojam potpuno odreĊen, onda nema potrebe za njegovim tumaĉenjem po obimu, već se termin shvata u njegovom najdoslovnijem smislu. Ako upotrijebljeni izraz ne odreĊuje u potpunosti sadrţinu nekog pojma, onda se javlja potreba za njegovim tumaĉenjem koje moţe biti uţe i šire. Restriktivnim tumaĉenjem se suţava, a ekstenzivnim proširuje smisao upotrijebljenog termina, a na taj naĉin se suţava ili proširuje i sadrţina kriviĉno-pravne norme. To znaĉi da je tumaĉenje po obimu rezultat nesavršenosti jeziĉkog izraţavanja. Oba tumaĉenja (i uţe i šire) odreĊuju sadrţinu norme intra legem u okviru zakonskog propisa i dozvoljeno je u kriviĉnom pravu jer se ne protivi naĉelu legaliteta. ANALOGIJA U KRIVIĈNOM PRAVU Analogija se u kriviĉnom pravu primjenjuje ili kao jedan od naĉina tumaĉenja zakona, ili kao jedan od naĉina stvaranja prava (analogija kao izvor prava). Analogija kao naĉin tumaĉenja zakona predstavlja sluĉaj kada se na osnovu sliĉnosti rješava neki konkretan sluĉaj i to intra legem, tj. u okviru zakona. Takva analogija je dosta sliĉna ekstenzivnom tumaĉenju i praktiĉno predstavlja prelaz izmeĊu ekstenzivnog tumaĉenja već postojećeg teksta i analogije kojom se stvara pravo. Kako se i ekstenzivnim tumaĉenjem i analogijom kojom se tumaĉi zakon ostaje u okviru zakonodavĉeve misli i volje, moţe se reći da nema jasne granice izmeĊu tih pojmova. Razlika se ogleda u tome što se pri ekstenzivnom tumaĉenju ostaje i u okviru upotrijebljenih termina imajući u vidu njihovo šire znaĉenje, dok se analogija logiĉkom operacijom utvrĊivanja sliĉnosti na izvjestan naĉin udaljava od pravih, ĉistih znaĉenja upotrijebljenih izraza, uz nastojanje da se ipak ostane u okviru zakonodavĉeve volje. Kao primjer analognog tumaĉenja moţe se navesti fenomen kraĊe elektriĉne energije prvih decenija 20.vijeka, kada elektriĉna energija nije bila u široj upotrebi i kada u kriviĉnim zakonima tog vremena nije bila predviĊena kraĊa elektriĉne energije. MeĊutim, kada je elektriĉna energija ušla u širu upotrebu, pojavio se i fenomen njenog nedozvoljenog korištenja, pa koko nije bilo odgovarajuće odredbe u zakonu, sudovi su elektriĉnu energiju podveli pod pojam pokretne stvari i na taj naĉin regulirali kraĊu el.energije kao kraĊu bilo koje druge stvari. Da bi otklonio eventualne dileme, i naš zakonodavac je u odredbi ĉl.136 st.11 istumaĉio pojam pokretne stvari kada je rekao da je to i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, toplote, kretanja, kao i telefonskih i drugih impulsa. Analogija kao naĉin stvaranja prava (izvor prava) javlja se onda kad treba riješiti sluĉajeve koji nisu regulisani zakonom ili pravnim propisom. U tom smislu postoje 2 vrste te analogije: 1. Zakonska analogija (analogia legis) – kada se konkretni sluĉaj rješava primjenom zakonskog propisa koji regulira najsliĉniji sluĉaj;

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. Pravna analogija (analogia iuris) – postoji kada se konkretan sluĉaj rješava primjenom pravnih naĉela odreĊene grane prava ili ĉak primjenom pravnih naĉela na kojima se zasniva cjelokupni pravni sistem odreĊene drţave u odreĊenom vremenu. Analogija kao naĉin stvaranja prava je ponekad nuţna i dozvoljena u nekim drugim granama prava. MeĊutim, ona ne dolazi u obzir kada je u pitanju materijalno kriviĉno pravo. Razlog tome je što bi to bilo u suprotnosti sa usvojenim osnovnim naĉelom materijalnog kriviĉnog prava – naĉelom legaliteta, pa je nedopustivo da se putem analogije stvaraju nova kriviĉna djela i da se odreĊuju kazne za ta djela. Prihvatanje analogiae legis i analogiae iuris u kriviĉnom pravu je u suprotnosti sa naĉelom zakonitosti kriviĉnog djela i kazne. Treba zakljuĉiti da se analogija kao izvor prava kod nas nikada ne moţe primijeniti kada je u suprotnosti sa naĉelom legaliteta, a to je uvijek u sluĉaju kada se putem analogije ili stvaraju bića novih kriviĉnih djela, ili se uspostavljaju nove pooštravajuće okolnosti prema uĉiniocu kriviĉnog djela koje vode primjeni stroţije kazne od one koja je u Zakonu propisana.

VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA
VREMENSKO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA Pod vremenskim vaţenjem kriviĉnog zakona podrazumijeva se vaţenje odreĊenog kriviĉnog zakona s obzirom na vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Iz usvojenog naĉela legaliteta koje je predviĊeno u ĉl.3 KZ FBiH, proizilazi i glavno pravilo, tj. naĉelo u pogledu vremenskog vaţenja kriviĉnog zakona. Naime, prema odredbi ĉl.4 st.1 KZ FBiH, na uĉinioca kriviĉnog djela uvijek se primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. U vezi s tim, kod vremenskog vaţenja je osnovno pitanje da se utvrdi u kom vremenu vaţi odreĊeni kriviĉni zakon, a to pitanje podrazumijeva 2 stvari: 1. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon stupa na snagu; 2. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon prestaje da vaţi. Stupanje na snagu i prestanak vaţenja kriviĉnog zakona Kriviĉni zakon stupa na snagu na 2 naĉina: a) Izriĉitom zakonskom odredbom koja se nalazi u tekstu samog zakona – redovan naĉin; b) Izriĉitom odredbom koja se ne nalazi u predmetnom zakonu, već u nekom drugom zakonu koji pored tog pitanja ureĊuje i neka druga pitanja – izuzetan naĉin, kada su u pitanju veće kriviĉnopravne reforme. Kriviĉni zakon stupa na snagu prećutno kao i svaki drugi zakonski tekst, 8 dana nakon objavljivanja u sluţbenim novinama, pod uslovom da nema izriĉite odredbe o njegovom stupanju na snagu. Kriviĉni zakon prestaje da vaţi takoĊer izriĉito i prećutno. Izriĉito prestaje vaţiti: a) Na osnovu zakonskog propisa koji odreĊuje dan prestanka njegovog vaţenja. Pri tome prestanak vaţnosti moţe da bude odreĊen već prilikom donošenja zakona, što znaĉi da je u takvom sluĉaju već unaprijed ograniĉeno vremensko trajanje nekog zakona; b) Naknadnim propisom kojim se stavlja van snage odreĊeni kriviĉni zakon; c) Da se generalnom klauzulom, ali izriĉito, stave van snage svi propisi koji su u suprotnosti sa odredbama novog zakona. Prećutno kriviĉni zakon prestaje da vaţi stupanjem na snagu novog zakona koji na drugaĉiji naĉin regulira istu materiju. U tom sluĉaju primjenjuje se pravilo lex posterior derogat legi priori, tj. kasniji zakon derogira raniji zakon. Retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pitanje retroaktivnog vaţenja KZ u suštini se svodi na slijedeće: da li se u nekim sluĉajevima odreĊeni kriviĉni zakon moţe primijeniti i na djela koja su uĉinjena prije njegovog stupanja na snagu. Dosljedna primjena naĉela legaliteta iz ĉl.3 st.2 KZ FBiH iskljuĉuje mogućnost retroaktivnog vaţenja (nikome ne može biti izrečena sankcija za djelo koja prije nego što je učinjeno zakonom nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivična sankcija). U tom pogledu postoji samo jedan izuzetak, predviĊen u odredbi ĉl.4 st.2 KZ FBiH, koja kaţe: ako se poslije izvršenja krivičnog djela, jednom ili više puta izmijeni zakon, primijenit će se zakon koji je blaži za učinioca. Dakle jedini izuzetak izraz je humanosti zakonodavca u odnosu na uĉinioca kriviĉnog djela. Primjena blaţeg zakona UtvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se uporeĊivanjem u odnosu na konkretno kriviĉno djelo i u odnosu na konkretnog uĉinioca. Ne dolazi u obzir apstraktno uporeĊivanje strogosti starog i novog zakona. Da bi se utvrdilo koji je zakon blaţi za neki konkretan sluĉaj, nepravilno je uzeti u obzir samo sankciju koja je propisana za to djelo u starom i novom zakonu, već se moraju uzeti u obzir svi propisi starog i novog zakona koji dolaze u obzir da budu primijenjeni u konkretnom sluĉaju, i to ne izolovano, već posmatrano u cjelini. Konkretno utvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se na naĉin da se prvo logiĉkom operacijom na uĉinioca i njegovo kriviĉno djelo primijene propisi koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Zatim se ista logiĉka operacija izvrši i sa propisima koji su na snazi u vrijeme presuĊenja djela i tada se sagleda pravna situacija optuţenog u odnosu na konkretno kriviĉno djelo. Ako se prilikom uporeĊivanja naĊe da je za uĉinioca povoljniji npr. novi zakon, tada se na njega primjenjuju sve odredbe novog zakona koje su aktuelne za konkretan sluĉaj. Vaţi i obrnut sluĉaj, kada se primjenjuju sve odredbe starog zakona. Prema tome, nema djelomiĉne primjene odredaba starog, a djelomiĉno odredaba novog zakona jer bi to predstavljalo neki nepostojeći zakon. Samo izuzetno iz razloga praviĉnosti moglo bi se dozvoliti odstupanje od naprijed pomenutog pravila jedinstvene primjene starog i novog zakona. Tako se uzima da ne bi bilo nepravedno da sud uĉiniocu odmjeri kaznu po starom, a uz tu kaznu i mjeru bezbjednosti po novom zakonu, ako je ta mjera bezbjednosti za njega blaţa. Tako npr. bilo bi prihvatljivo da za neko kriviĉno djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja sud uĉiniocu izrekne kaznu zatvora po starom zakonu ako je ona blaţa, a mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom (odreĊene vrste i kategorije) umjesto ranije mjere bezbjednosti koja se zvala i koja je predstavljala oduzimanje vozaĉke dozvole. Kriteriji za utvrĊivanje blaţeg zakona su slijedeći: 1. Uvijek je blaţi onaj zakon koji uĉinjeno djelo ne predviĊa kao kriviĉno djelo; 2. Ako je uĉinjeno djelo i po jednom i po drugom zakonu kriviĉno djelo, blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost (npr.jedan zakon predviĊa nehatni oblik izvršenja djela, a drugi ne, blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje odgovornost za djelo uĉinjeno iz nehata); 3. Ako po oba zakona postoji i kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost, onda je blaţi onaj zakon koji iskljuĉuje kaţnjivost. Osnov iskljuĉenja kaţnjivosti moţe biti materijalno-pravni kao npr.uticaj odreĊenog liĉnog odnosa ili zastarjelost, a moţe da bude i mješoviti materijalno-procesno-pravni, kao što je npr.nedostatak privatne tuţbe. 4. Ukoliko i po jednom i po drugom zakonu postoji i djelo i odgovornost i kaţnjivost, onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa osloboĊenje od kazne, bilo da je to osloboĊenje obligatorno ili fakultativno. 5. Ukoliko se uĉinilac ne oslobaĊa od kazne ni po jednom zakonu, onda se uzima da je blaţi zakon onaj po kome treba da se izrekne blaţa kazna. Pri tome je uvijek blaţa ona kazna koja je blaţa po vrsti (blaţi je zatvor od dugotrajnog zatvora). Pri tom treba imati u vidu da u konkretnom sluĉaju mogu doći u obzir jedan ili više propisa koji utiĉu na odmjeravanje kazne, na njeno ublaţavanje itd. 6. Ako su po oba zakona u pitanju iste vrste kazne, blaţi je onaj zakon prema kome se uĉiniocu moţe izreći ta vrsta kazne u manjoj mjeri (kraće trajanje zakona, manji iznos novĉane kazne i sl). Prema

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
tome, treba imati u vidu posebni minimum i posebni maksimum odreĊene vrste kazne, ali i odredbe koje se odnose na individualizaciju kazne. 7. Ukoliko se uporeĊuju samo kazne u jednom i drugom zakonu, tada je uvijek blaţi onaj zakon koji predviĊa blaţu vrstu glavne kazne. Ako su te kazne iste, onda je blaţi onaj zakon koji predviĊa niţi posebni minimum. Ako su posebni minimumi isti, blaţi je onaj zakon koji predviĊa niţi poseban maksimum. 8. Ukoliko se po oba zakona na uĉinioca ima primijeniti ista glavna kazna i po vrsti i po mjeri, blaţi je onaj zakon koji ne predviĊa primjenu sporednih kazni. 9. Ako oba zakona predviĊaju izricanje sporedne kazne, blaţi je onaj zakon ĉija je sporedna kazna blaţa. Isti princip primjene blaţeg zakona, odnosno retroaktivnog vaţenja zakona odnosi se i kad su u pitanju sankcije prema maloljetnicima i mjere bezbjednosti. U svakom sluĉaju, neprihvatljivo je da se uĉinilac kriviĉnog djela primjenom novog zakona dovede u nepovoljniju situaciju od situacije u kojoj bi se našao da se na njega primijeni zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. Ukoliko se u utvrĊivanju blaţeg zakona utvrdi da je potpuno identiĉna pravna situacija za uĉinioca u pogledu izricanja kriviĉne sankcije i po jednom i po drugom zakonu, tada se na uĉinioca uvijek primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Izuzetak po retroaktivnom vaţenju u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir. Uticaj nekriviĉnih (vankriviĉnih) propisa na utvrĊivanje blaţeg zakona U vezi sa primjenom blaţeg zakona postavlja se pitanje kako na utvrĊivanje blaţeg zakona utiĉe izmjena vankriviĉnih propisa kojima se upotpunjavaju blanketna bića odreĊenih kriviĉnih djela. U tom pogledu postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju izmjena vankriviĉnopravnih propisa ima uticaja na utvrĊivanje blaţeg zakona. Prema drugom shvatanju osporava se uticaj izmjene tih propisa za utvrĊivanje blaţeg zakona. Postoji i posebno shvatanje da pri tome treba imati u vidu da li je izmjenom propisa ujedno izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu opasnosti zbog odreĊenog ponašanja. U tom smislu, ako nije došlo do promjene pravnog shvatanja, izmjenama se ne utiĉe na utvrĊivanje blaţeg zakona. Primjena tzv.”meĊuzakona” pri utvrĊivanju blaţeg zakona Postavlja se pitanje da li prilikom utvrĊivanja blaţeg zakona treba uzeti u obzir samo zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela i samo zakon koji je vaţio u vrijeme presude, ili treba uzeti u obzir i tzv.meĊuzakone. MeĊuzakoni su zakoni koji su vaţili vremenu od prestanka vaţenja zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela, pa do stupanja na snagu zakona koji vaţi u vrijeme donošenja presude. U tom smislu postoje 2 shvatanja. Prema prvom, meĊuzakoni se ne uzimaju u obzir. Po drugom shvatanju, koje je prihvatio i naš zakonodavac u odredbi ĉl.4 st.2 KZ FBiH, i meĊuzakoni se uzimaju u obzir pri odreĊivanju blaţeg zakona. Primjena blaţeg zakona do donošenja pravosnaţne presude Blaţi zakon moţe se primijeniti sve do donošenja pravosnaţne presude. Na pravosnaţno presuĊene predmete izmjena kriviĉnog zakona nema uticaja. U takvim sluĉajevima moţe se samo posebnim propisima izvesti primjena blaţeg zakona u smislu da se presude revidiraju ili da se izvrši ublaţavanje kazne. Ukoliko je do izmjene zakona došlo u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima (npr.zahtjev za zaštitu zakonitosti), tada se uzima da primjena blaţeg zakona dolazi u obzir uvijek u onim sluĉajevima kada povodom uloţenog pravnog lijeka doĊe do ponovnog suĊenja.

PROSTORNO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA

27

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pod prostornim vaţenjem kriviĉnog zakonodavstva neke drţave ili uţe teritorijalne jedinice, podrazumijeva se vaţenje s obzirom na to da li je neko kriviĉno djelo uĉinjeno u toj drţavi odnosno teritorijalnoj jedinici ili izvan nje. Svaka drţava svojim vlastitim propisima ureĊuje pitanja prostornog vaţenja svog kriviĉnog zakonodavstva. Principi prostornog vaţenja kriviĉnih zakona Kad je u pitanju prostorno vaţenje nekog kriviĉnog zakona, za njega su bitna 3 elementa: 1. Drţavna teritorija na kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno; 2. Drţavljanstvo uĉinioca kriviĉnog djela; 3. Na ĉiju štetu je izvršeno neko kriviĉno djelo. Imajući u vidu ova 3 elementa, postoje 4 principa prostornog vaţenja kriviĉnog zakonodavstva: 1. Teritorijalni 2. Personalni (nacionalni) 3. Realni (zaštitni) 4. Univerzalni (kosmopolitski). Prema teritorijalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koja su izvršena na njenoj teritoriji, bez obzira na drţavljanstvo poĉinioca i porijeklo objekta kriviĉnopravne zaštite. Prema personalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se iskljuĉivo na njene drţavljane, pri ĉemu nije vaţno gdje je djelo izvršeno. Prema realnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela kojima se povreĊuju, odnosno ugroţavaju pravna dobra te drţave i njenih graĊana. Pritom nije vaţno da li se pravno zaštićena dobra nalaze u zemlji ili u inostranstvu. Prema univerzalnom principu, kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela koji se zateknu na njenoj teritoriji, a na budu ekstradirani. Pritom nije vaţno gdje je djelo uĉinjeno (u zemlji ili inostranstvu), ĉiji je drţavljanin uĉinilac, niti kojoj drţavi ili ĉijem drţavljaninu pripadaju pravna dobra koja su kriviĉnim djelom povrijeĊena ili ugroţena. Iskljuĉiva primjena samo jednog od ovih principa ne dolazi u obzir zbog svojih manjkavosti. Tako npr.ako bi se primjenjivao samo teritorijalni princip, došlo bi se u situaciju ili izruĉiti vlastitog drţavljanina zemlji u kojoj je izvršeno kriviĉno djelo, ili uskratiti ekstradiciju i time potpuno onemogućiti kaţnjavanje za izvršeno kriviĉno djelo u inostranstvu. Isto tako, uĉinilac ne bi bio kaţnjen ako bi kriviĉno djelo izvršio u zemlji koja primjenjuje personalni princip, pa otišao u svoju zemlju koja primjenjuje teritorijalni princip. Ostao bi nekaţnjen i stranac koji bi izvršio kriviĉno djelo u zemlji koja primjenjuje iskljuĉivo personalni princip, a da li će on biti kaţnjen u zemlji ĉiji je drţavljanin zavisi od toga koji princip primjenjuje njegova zemlja. Tako bi on ostao nekaţnjen ako bi njegova zemlja primjenjivala iskljuĉivo teritorijalni princip. Ako bi se primjenjivao samo realni princip, ostali bi nekaţnjeni domaći drţavljani koji su izvršili kriviĉna djela protiv stranaca ili strane drţave. Isto tako, ostala bi nezaštićena pravna dobra jedne drţave u drugoj drţavi. Univerzalni princip u njegovom ĉistom obliku je neprimjenjiv jer postoje velike razlike u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima, a on bi podrazumijevao izjednaĉeno kriviĉno zakonodavstvo. Kako u današnjem trenutku ne postoje meĊunarodni propisi o prostornom vaţenju kriviĉnih zakonodavstava, to onda svaka drţava svojim propisima uspostavlja takav reţim prostornog vaţenja koji

28

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
najviše odgovara interesima te drţave, koristeći kombinaciju naprijed navedenih principa. Pritom se uvaţavaju interesi meĊunarodne zajednice i odnosi sa drugim drţavama. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po teritorijalnom principu Osnovni princip usvojen u kriviĉnom zakonodavstvu FBiH je teritorijalni princip, što znaĉi da se naše kriviĉno zakonodavstvo jednako odnosi na domaće drţavljane, strance i na lica bez drţavljanstva. Prema ĉl.136 st.1, pod teritorijom FBiH podrazumijevaju se suhozemna teritorija, obalno more i vodene površine unutar granica FBiH, kao i zraĉni prostor nad njima. Ovaj princip dopunjen je sa druga 2 principa: princip zastave broda i princip registracije aviona (ĉl.130 st.2 i 3) prema kome se brodovi i zrakoplovi sa oznakama FBiH smatraju dijelom teritorije FBiH bez obzira gdje se nalazili u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Kod ovog principa postoje odreĊeni izuzeci. Takav izuzetak dat je u ĉl.134 st.1, gdje se kaţe: ako je u slučajevima iz čl.130 ovog Zakona pokrenut, a nije pravosnažno dovršen krivični postupak u drugoj državi, gonjenje u Federaciji poduzeće se samo uz odobrenje federalnog tužioca. Izuzetak od primjene teritorijalnog principa postoji i u sluĉaju koji je predviĊen maĊunarodnim pravom, prema kome se domaći zakoni ne mogu primijeniti na šefove stranih drţava i njihovu pratnju, na strane diplomatske i konzularne predstavnike i funkcionere odreĊenih meĊunarodnih organizacija. Na takva lica primjenjuju se norme meĊunarodnog javnog prava koje sadrţe sankcije kao što je npr.proglašavanje odreĊene javne osobe za personu non grata, gdje joj se ostavlja odreĊeno vrijeme da napusti zemlju. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po personalnom principu Personalni princip došao je do izraţaja u odredbi ĉl.132 KZ FBiH, prema kojoj kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi za drţavljanina BiH kada na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉni koje drugo kriviĉno djelo, osim kriviĉnih djela iz ĉl.131 (kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije). Taj personalni princip naziva se aktivni jer se odnosi na domaće drţavljane koji su aktivni u kriminalnom smislu. Za gonjenje u takvim sluĉajevima zakonodavac u ĉl.134. st.2 predviĊa posebne uslove, prema kojima će se gonjenje preduzeti samo: 1. Kad se za kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno; 2. Da se gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog i je da takav zahtjev podnesen. Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po realnom principu Realni princip sadrţan je u odredbama ĉl.131 i ĉl.133 st.1 KZ FBiH. Prema odredbi ĉlana 131, kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi za svakog ko na teritoriji BiH uĉini kriviĉna djela iz ĉl.137.-152. Kako zakonodavac ne predviĊa nikakve posebne uslove za primjenu ove odredbe, za taj princip koji je obligatorno primaran, vaţi i odredba ĉl.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne i u drţavi i u inostranstvu. Princip se odnosi na kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije. Prema ĉl.133, kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi i za stranca koji na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉini prema njoj ili njenom drţavljaninu neko drugo kriviĉno djelo osim djela protiv ustavnog poretka, ako se zatekne na teritoriji FBiH ili bude ekstradiran. Ovo je realni princip, ali supsidijaran, što znaĉi da do kriviĉnog gonjenja i primjene domaćeg zakonodavstva moţe doći samo uz odreĊene uslove. I u ovom sluĉaju poštuje se princip identiteta norme, što znaĉi da će se gonjenje stranca poduzeti samo kad se za uĉinjeno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je uĉinjeno i drugo, da će se gonjenje poduzeti po zahtjevu oštećenog i ako je taj zahtjev podnesen. Iz odredbe ĉl.133 st.1 vidi se da je naš zakonodavac predvidio i pasivni personalni princip, jer proteţe vaţenje našeg zakonodavstva na bilo koga ko u inostranstvu izvrši kriviĉno djelo prema drţavljaninu FBiH, osim politiĉkih delikata. I u ovom sluĉaju vaţi zakonska obaveza iz ĉl.135 KZ prema kojoj se pritvor, lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka, kao i kazna koju je uĉinilac izdrţao po presudi inostranog suda, uraĉunava u kaznu koju izriĉe domaći sud za isto kriviĉno djelo, a ako kazne nisu iste vrste, uraĉunavanje će se vršiti prema ocjeni suda.

29

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po univerzalnom principu Univerzalni princip predstavlja izraz meĊunarodne solidarnosti na planu suzbijanja kriminaliteta. Prema odredbi ĉl.133 st.2, kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi i za stranca koji prema stranoj drţavi ili prema strancu uĉini u inostranstvu kriviĉno djelo za koje se po zakonu te drţave moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna, kad se zatekne na teritoriji Federacije. U takvom sluĉaju sud ne moţe izreći teţu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno, ako našim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. Iz ove odredbe vidljivo je da je za primjenu univerzalnog principa nuţno da se radi o relativno teţim kriviĉnim djelima. Pored navedenih ograniĉenja, zakonodavac u odredbi ĉl.134 st.2 takoĊe predviĊa posebne uvjete za gonjenje takvih uĉinilaca. Kao i kod personalnog i realnog supsidijarnog principa, zakonodavac i u ovom sluĉaju zahtijeva ispunjenje principa identiteta norme, jer kaţe da će se gonjenje kod nas poduzeti samo onda kada se za to kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je to djelo uĉinjeno. MeĊutim, zakonodavac propisuje da se i u takvom sluĉaju gonjenje kod nas neće poduzeti ako se po zakonu te zemlje gdje je djelo uĉinjeno gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog, a takav zahtjev nije podnesen. U odredbi ĉl.134 st.3 predviĊen je izuzetak od univerzalnog principa, gdje se kaţe da se gonjenje u FBiH moţe poduzeti bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno, ako je djelo u vrijeme izvršenja smatrano kriviĉnim djelom po meĊunarodnom pravu. U takvom sluĉaju gonjenje se moţe poduzeti samo po odobrenju Federalnog tuţioca. U navedenim sluĉajevima takoĊe vaţe odredbe ĉl.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne.

30

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

III KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST

31

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

32

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
KRIVIČNO DJELO
POJAM KRIVIĈNOG DJELA OdreĊivanje pojma kriviĉnog djela je jedno od centralnih pitanja nauke kriviĉnog prava, koja ima zadatak da pojam kriviĉnog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrţani u svakom kriviĉnom djelu. Elementi koji su zajedniĉki svim kriviĉnim djelima zovu se osnovni elementi kriviĉnih djela. Osim njih, postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih kriviĉnih djela. OdreĊujući opći pojam kriviĉnog djela, u teoriji se polazi od razliĉitih stanovišta. MeĊutim, sva ta stanovišta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovišta forme kriviĉnog djela i sa aspekta njegove sadrţine. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma kriviĉnog djela: formalni i materijalni. Formalni pojam kriviĉnog djela Normativno i realistiĉko shvatanje kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji u vezi sa odreĊivanjem formalnog pojma kriviĉnog djela javilo se pitanje da li se kriviĉno djelo treba uzeti iskljuĉivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. S obzirom na to pitanje u teoriji se razlikuju normativno i realistiĉko shvatanje pojma kriviĉnog djela. Prema normativnom shvatanju, kriviĉno djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu kriviĉnog zakona. Takvo shvatanje zastupao je Binding i polazio od toga da se kriviĉnim djelom prvenstveno vrijeĊa norma, pa je povreda norme osnovni element svakog kriviĉnog djela. Prema realistiĉkom shvatanju, kriviĉno djelo nije iskljuĉivo pravni pojam već prvenstveno pojava u vanjskom svijetu. Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta. To su radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira ovo Listovo realističko shvatanje kriviĉnog djela, s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unošenja posljedice u pojam kriv.djela. U teoriji postoji još nekoliko shvatanja pojma kriviĉnog djela koja su manje prihvatljiva jer u stvari negiraju pojam kriviĉnog djela. Tako npr.postoji tzv. simptomatiĉko shvatanje prema kome je kriviĉno djelo samo sredstvo da se sazna kriviĉnopravna vinost. Prema dinamiĉkom ili konstitucionalnom shvatanju, u pojam kriviĉnog djela unose se psihiĉka stanja uĉinioca ĉime takoĊer ostaje neriješeno osnovno pitanje. Objektivno-subjektivni i objektivni pojam kriviĉnog djela Kod odreĊenja formalnog i to realistiĉkog pojma kriviĉnog djela postavlja se pitanje da li to djelo treba posmatrati iskljuĉivo kao radnju i prouzrokovanu posljedicu ili u njega treba unijeti i neke subjektivne elemente, kao što je krivnja (vinost) njegovog uĉinioca. Drugim rijeĉima, postavlja se pitanje da li se kriviĉno djelo treba posmatrati iskljuĉivo objektivno ili objektivno-subjektivno. Unošenje vinosti u pojam kriviĉnog djela potiĉe od Lista i smatra se općeusvojenim gledištem u njemaĉkoj i francuskoj literaturi. Ovakav pojam kriviĉnog djela poznat je pod imenom objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Nasuprot ovakvom shvatanju, postoje mišljenja da vinost nije element kriviĉnog djela, te da u pojam kriviĉnog djela ulaze samo objektivni elementi. Ovakav pojam kriviĉnog djela naziva se objektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Objektivni pojam kriviĉnog djela razradio je Toma Ţivanović. Po njegovom mišljenju, pojam kriviĉnog djela treba postaviti ĉisto objektivno, bez ikakvih subjektivnih elemenata. Subjektivne elemente treba razmatrati samo u vezi sa krivcem. Stoga Ţivanović u kriviĉnopravnu teoriju uvodi tzv.tripartitni sistem. Pored dotadašnjih kriviĉnopravnih pojmova - kriviĉno djelo i kazna, Ţivanović zagovara uvoĊenje pojma krivca, kao posebnog kriviĉnopravnog pojma. Prema ovom stanovištu, kriviĉno djelo je prouzrokovanje posljedice ljudskom radnjom koje ne mora biti vino (skrivljeno). Pri tome se ljudska radnja posmatra

33

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
potpuno objektivno – kao tjelesni pokret ili kao propuštanje tjelesnog pokreta, bez obzira na to da li je to uĉinjeno sa sviješću i voljom ili ne. Pitanje svijesti i volje moţe se razmatrati samo u vezi s krivcem, odnosno pri utvrĊivanju da li je uĉinilac tog kriviĉnog djela i vin, tj da li za konkretno djelo postoji krivac. Najvaţniji prigovori koji se stavljaju objektivno-subjektivnom pojmu kriviĉnog djela su: a) Da ne odgovara logiĉkom pojmu kriviĉnog djela. Kao primjer se navodi ubistvo poĉinjeno od strane duševnog bolesnika. U takvom sluĉaju, u općem shvatanju i prema obiĉnom govoru to se smatra ubistvom. b) Da ne odgovara akcesornoj prirodi sauĉesništva. Tako npr. ako neko podstakne neko neuraĉunljivo biće na izvršenje kriviĉnog djela, on neće moći biti kaţnjen kao podstrekaĉ jer prema toj teoriji neuraĉunljivo biće ne moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. Da bi se ova nelogiĉnost prevazišla, u Njemaĉkoj je razvijena posebna teorija o tzv.posrednom izvršiocu, prema kojoj se u ovakvim sluĉajevima podstrekaĉ smatra tzv.posrednim izvršiocem, a ne podstrekaĉem. c) Objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela zapostavlja pitanje sistematike kriviĉnog prava i ne istiĉe pojam krivca kao samostalan i odvojen pojam. Prigovori koji se istiĉu objektivnoj teoriji su slijedeći: a) Odvajajući kriviĉno djelo i krivca, ta teorija odvaja ono što predstavlja prirodno jedinstvo i što se zapravo ne moţe odvojiti. Naime, tvrdi se da se ne moţe smatrati kriviĉnim djelom ono što se odreĊenom licu ne moţe staviti na teret, odnosno djelo za koje niko ne odgovara. Odvojiti vinost od kriviĉnog djela znaĉi u stvari dati pojam koji nema realne podloge. b) Ni pojam kriviĉnog djela u objektivnom smislu ne odgovara njegovom logiĉkom (prirodnom) smislu. Tako npr. ako neka osoba u snu uĉini pokret i prouzrokuje zabranjenu posljedicu, to se ne smatra kriviĉnim djelom iako se radi o prouzrokovanju posljedice ljudskom radnjom. Protivpravnost i odreĊenost kriviĉnog djela u zakonu Dalji problem u odreĊenju općeg pojma kriviĉnog djela je pitanje protivpravnosti, kao jednog od elemenata pojma kriviĉnog djela. Da bi se moglo govoriti o kriviĉnom djelu, ono mora biti protivpravno. Lišiti ţivota neko lice, oduzeti mu stvar ili slobodu je zabranjeno, ali da bi to bilo kriviĉno djelo, radnje uĉinioca moraju biti protivpravne jer ima sluĉajeva kada izuzetno lišenje ţivota, oduzimanje stvari ili slobode nije protivpravno. U teoriji se takoĊer uzima da je jedan od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela njegova odreĊenost u zakonu. Prema tome, ako se kriviĉno djelo definiše iskljuĉivo prema njegovim formalnim elementima, ono bi predstavljalo djelo ĉovjeka (radnju sa prouzrokovanom posljedicom) koje je protivpravno i koje je odreĊeno u zakonu kao kriviĉno djelo. To je objektivni pojam kriviĉnog djela. Kada se tom objektivnom pojmu doda kriviĉna odgovornost ili krivnja u uţem smislu, dobija se objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela. U teoriji su bila prisutna i shvatanja da element općeg pojma kriviĉnog djela treba da predstavljaju i tzv.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. Tako npr.kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi, za postojanje tog djela potrebno je da je neko lice lišeno ţivota ili da je drugom nanesena teška tjelesna povreda. To nije posljedica kriviĉnog djela, već objektivni uslov inkriminacije, od kojeg zavisi da li će to uĉestvovanje u tuĉi biti kriviĉno djelo ili prekršaj protiv javnog reda i mira. MeĊutim, kako se objektivni uslov inkriminacije ne javlja kod svih već samo kod nekih kriviĉnih djela, to je uglavnom prihvaćeno shvatanje da taj uslov ne predstavlja element općeg pojma kriviĉnog djela. Materijalni pojam kriviĉnog djela Materijalni pojam kriviĉnog djela je mnogo manje zastupan u teoriji od formalnog pojma. U suštini se radi o tome da treba odgovoriti na pitanje kojim principima je duţan da se rukovodi zakonodavac pri

34

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
postavljanju pojedinih kriviĉnih djela. Iako se uglavnom u teoriji odbija definiranje tog pojma, to pitanje je ipak doticano. Tako se po jednom mišljenju (Poznišev) smatra da pri odreĊivanju kriviĉnih djela zakonodavac treba da polazi od općih interesa graĊana, a ti interesi moraju biti u skladu sa društvenim progresom. Drugim rijeĉima, ne bi trebalo smatrati kriviĉnim djelom ono djelo ĉije bi kaţnjavanje spreĉavalo dalji razvoj društva. Osim toga, kako se kriviĉnim zakonodavstvom ograniĉava sloboda graĊana, kriviĉnim djelom bi se moglo smatrati samo ono djelo koje prelazi dozvoljene granice napada na slobodu drugih, odnosno granice koje su u skladu sa općim progresom. MeĊutim, u teoriji je bilo i pokušaja da se daju materijalno-pravne definicije pojma kriviĉnog djela. MaĊu prve pisce koji su razmatrali pitanje materijalnog pojma kriviĉnog djela spadaju Karara, Ortolan i Garofalo. Karara smatra da je kriviĉno djelo povreda zakona drţave koji je donesen radi zaštite bezbjednosti graĊana, a ta je zaštita bitna za društveni poredak. Sliĉno je i mišljenje Ortolana. Garofalo je materijalni pojam kriviĉnog djela vezao za pojam prirodnog kriviĉnog djela, pri ĉemu je prirodno kriviĉno djelo ono djelo koje vrijeĊa osnovna prirodna osjećanja koja su uglavnom priznata od strane svih ĉlanova jednog civiliziranog društva. Prirodna osjećanja su osjećanja humanosti, slobode, zaštite liĉnosti, svojine itd. Prema pozitivnoj školi kriviĉnog prava, kriviĉno djelo je ono djelo koje je opasno za društvo uopće i na koje treba reagirati društvenim mjerama. Ovakvo shvatanje pojma kriviĉnog djela poznato je pod nazivom sociološki pojam kriviĉnog djela. Prema Tomi Ţivanoviću, materijalni pojam kriviĉnog djela odreĊuje se kao povreda ili ugroţavanje individualne ili kolektivne potrebe postojanja društva u obliku drţave, a ta potreba ne moţe se da se potpuno pravno zaštiti bez ugroţavanja kaznom. U zemljama nekadašnjeg socijalistiĉkog bloka zastupano je materijalno shvatanje kriviĉnog djela sa zakonskom definicijom. To je bio materijalno-formalni pojam, s tim da je materijalni element kriviĉnog djela bila “društvena opasnost”. Objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela Posljednjom reformom našeg kriviĉnog zakonodavstva, došlo je do izmjene u pojmu kriviĉnog djela. Umjesto ranijeg jedinog materijalnog elementa u tom pojmu (društvena opasnost) koji je ocijenjen kao difuzan, nejasan i rastegljiv pojam, izriĉito je unesen element protivpravnosti. To znaĉi da umjesto ranije objektivno subjektivne i formalno-materijalne definicije, danas imamo objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Prema odredbi ĉl.8 KZ FBiH, kriviĉno djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao kriviĉno djelo, ĉija su obiljeţja odreĊena zakonom i za koje je zakonom propisana kriviĉna sankcija. Iz te definicije proizilazi da postoje slijedeći elementi u pojmu kriviĉnog djela: 1. Djelo ĉovjeka – radnja sa prouzrokovanom posljedicom; 2. Protivpravnost uĉinjenog djela; 3. OdreĊenost uĉinjenog djela kao kriviĉnog djela u zakonu; 4. Vinost, krivnja, odnosno kriviĉna odgovornost, što znaĉi da je djelo uĉinio uraĉunljiv ĉovjek sa krivnjom (umišljaj ili iz nehata). Navedeni elementi se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. Prva 3 su objektivni elementi. Svi su oni formalnog karaktera. Subjektivni element predstavlja krivnja uĉinioca djela. Iako naša kriviĉnopravna teorija prihvata objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela, izuzetno se i u teoriji i u domaćem zakonodavstvu prihvata i objektivno shvatanje pojma kriviĉnog djela kad su u pitanju neke druge kriviĉne sankcije osim kazni. Kazna se moţe primijeniti samo prema uĉiniocu koji je vino (skrivljeno) ostvario zakonom odreĊeno kriviĉno djelo. MeĊutim, u savremenom kriviĉnom pravu pored kazni postoje i druge vrste kriviĉnih sankcija kao npr. mjere bezbjednosti, posebno te mjere koje su po svojoj prirodi medicinskog karaktera. Te mjere primjenjuju se i prema uĉiniocima koji nisu vini, krivi ili

35

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
kriviĉno odgovorni za uĉinjeno djelo, a koje je u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo (npr.ubistvo). Tako npr. mjera bezbjednosti iz ĉl.63 st.1 primjenjuje se prema uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti ako sud utvrdi da bi takav uĉinitelj mogao izvršiti neko teško djelo (ţivot, tjelesni integritet, seksualni integritet, imovina). Da bi došlo do primjene te kriviĉne sankcije, iako zakonodavac barata pojmom kriviĉnog djela, nuţno je iz tog pojma izdvojiti kriviĉnu odgovornost. Ta objektivizacija kriviĉnog djela nuţna je samo za taj uski krug sluĉajeva, a ne smije biti opravdanje za generalno usvajanje objektivnog shvatanja. Razlog tome je što je zadatak kriviĉnog prava spreĉavanje društveno opasnih djelatnosti koje su skrivljeno uĉinjene od strane uraĉunljivog uĉinioca koje se vrši putem kazne. Napomenute mjere bezbjednosti se odnose na izuzetne sluĉajeve. Kad se govori o općem pojmu kriviĉnog djela, mora se imati u vidu da Federalni kriviĉni zakon poznaje kriviĉno djelo i kriviĉnu odgovornost kao 2 odvojena pojma. Ti pojmovi su meĊutim, meĊusobno toliko povezani da zajedno predstavljaju zasebnu i osnovnu jedinicu u sistemu općeg dijela kriviĉnog zakona. Zbog toga glava II pomenutog Zakona nosi naslov “Kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost”. Pored toga, u nekim odredbama zakona spominje se kriviĉno djelo kao osnov za primjenu nekih kriviĉnih sankcija prema licima koja nisu kriviĉno odgovorna. Tu spadaju već pomenute odredbe ĉl.63 i 64 Kriviĉnog zakona o mjerama bezbjednosti medicinskog karaktera. S druge strane, zakonodavac ponekad upotrebljava izraz “kriviĉno djelo” neovisno od kriviĉne odgovornosti kao npr. u odredbi ĉl.13 gdje zakonodavac definira neuraĉunljivost – “nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela…”. Isti sluĉaj je u odredbi ĉl.71 KZ FBiH, gdje zakonodavac predviĊa iskljuĉenje kriviĉnih sankcija prema djeci – “prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina ne mogu se primijeniti krivične sankcije”. Iz izloţenih primjera vidimo da zakonodavac ponekad upotrebljava termin “kriviĉno djelo” kao tehniĉki termin da bi oznaĉio skup obiljeţja jednog kriviĉnog djela. Pritom, naravno, zakonodavac nije iskljuĉio mogućnost da se kriviĉno djelo shvati kao pravna, kao društvena pojava koja se moţe pravilno shvatiti samo ukljuĉivanjem i kriviĉne odgovornosti kao njegovog obaveznog elementa. RADNJA KRIVIĈNOG DJELA Radnja je osnovni element u pojmu kriviĉnog djela. Manifestira se kao odreĊeno ponašanje ĉovjeka u vanjskom svijetu. To znaĉi da odluke ili namjere da se izvrši neko kriviĉno djelo, kao i ostali psihiĉki procesi ili unutarnji akti ne predstavljaju radnju u kriviĉnopravnom smislu, sve do onog momenta dok ne preĊu u ostvarenje, tj.dok se ne ispolje u vanjskom svijetu. Radnjom se kriviĉno djelo izvršava, ako je u pitanju samo jedno lice kao izvršilac kriviĉnog djela, ili se radnjom u kriviĉnom djelu uĉestvuje u svojstvu saizvršioca, pomagaĉa ili podstrekaĉa, ako u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. U kriviĉnopravnoj teoriji postoji više shvatanja radnje kao osnovnog elementa u pojmu kriviĉnog djela. To su: 1. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje; 2. Objektivno shvatanje radnje; 3. Finalistiĉko, tj.ciljno shvatanje radnje. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje Prema ovom shvatanju, radnjom se smatra samo ona djelatnost koja se hoće, tj.voljna djelatnost uĉinioca. Unošenje volje u pojam radnje znaĉi da je sa kriviĉnopravnog aspekta relevantna samo ona djelatnost koju je uĉinilac htio da uĉini. Pritom nije od znaĉaja u kom cilju je ta radnja preduzeta. Ako je uĉinilac neodoljivom silom prinuĊen na radnju, on je postupao protiv svoje volje i u tom sluĉaju njegova radnja nije radnja u kriviĉnopravnom smislu. U sluĉaju prinude, prinuĊeno lice je samo oruĊe ili sredstvo u rukama drugog, tj.onoga ko ga je prinudio. Zbog toga preduzeta radnja nije uĉinioĉeva radnja. Isto tako, radnja u kriviĉnopravnom smislu nije nevoljna radnja, tj.radnja koju uĉinilac nije htio nego se ona dogodila sluĉajno. Takva radnja je npr. kada iznenadna onesviješćenost sprijeĉi vozaĉa motornog vozila

36

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
da se zaustavi na pješaĉkom prelazu na znak crvenog svjetla. Isto tako je nevoljna radnja kad se jedno lice oklizne i padom nanese povredu drugom licu. Objektivno shvatanje radnje Radnja se u ovom shvatanju sagledava ĉisto objektivno, bez ikakvih subjektivnih elemenata. Pod radnjom se podrazumijeva tjelesni pokret, odnosno propuštanje tjelesnog pokreta, pri ĉemu je bez znaĉaja da li se to dogodilo sa voljom ili ne. Tako bi se radnjom u smislu ovog shvatanja mogli smatrati pokreti tijela teškog duševnog bolesnika, kao i pokreti koje ĉovjek ĉini kad se nalazi u besvjesnom stanju, naravno ukoliko tim radnjama prouzrokuje zabranjenu posljedicu. To shvatanje radnje razradio je Toma Ţivanović i ona je izraz dosljednosti tog autora, zbog toga što on objektivno posmatra i pojam kriviĉnog djela. Kako mi pojam kriviĉnog djela sagledavamo u objektivno-subjektivnom smislu, na isti naĉin sagledavamo i radnju, zbog ĉega se ovo shvatanje ne uzima kao prihvatljivo. Finalistiĉko (ciljno) shvatanje radnje Prema finalistiĉkom ili ciljnom shvatanju, za kriviĉno djelo pravno je relevantna samo ciljna radnja, tj. takva djelatnost koja je poduzeta u cilju ostvarenja zabranjene kriviĉnopravno relevantne posljedice. Prema tome, za postojanje radnje nije dovoljno da je uĉinilac htio samo radnju, već se traţi da je htio da preduzetom radnjom postigne zabranjenu posljedicu. Prema tom shvatanju, u pojam radnje se unose elementi vinosti ili krivnje, tj. element umišljaja, ĉime nastaju znatne teškoće za razumijevanje nehatnih kriviĉnih djela i za odreĊivanje njihovog mjesta u sistemu nauke kriviĉnog prava. Ovo shvatanje potiĉe od njemaĉkog teoretiĉara Velcl-a i ne smatra se šire prihvaćenim. Opći naĉini izvršenja kriviĉnog djela – ĉinjenje i neĉinjenje Ĉinjenje i neĉinjenje su 2 opća naĉina izvršenja kriviĉnog djela. Ĉinjenje kao radnja u kriviĉnopravnom smislu je voljni tjelesni pokret. To je npr: kod kraĊe – oduzimanje tuĊe pokretne stvari; kod otmice – otmica nekog lica, kod klevete – iznošenje ili pronošenje neĉeg neistinitog itd. Takva djela se nazivaju kriviĉna djela ĉinjenja ili komisivni delikti – delicta commissiva. Neĉinjenje kao radnja izvršenja u kriviĉnopravnom smislu je voljno propuštanje da se izvrši tjelesni pokret. O neĉinjenju u kriviĉnopravnom smislu moţe se govoriti samo kada je u pitanju propuštanje one radnje na koju je postojala duţnost ĉinjenja. Dakle, kriviĉno djelo moţe biti uĉinjeno neĉinjenjem samo kad uĉinilac propusti ĉinjenje koje je bio duţan izvršiti. Tako izvršena kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima neĉinjenja ili omisivnim deliktima – delicta ommissiva. Kada su u pitanju delikti neĉinjenja, odmah se moţe postaviti pitanje u kojim to sluĉajevima moţe postojati duţnost na ĉinjenje, tako da se propuštanjem izvršenja te duţnosti moţe izvršiti kriviĉno djelo. Takvih situacija ima više: 1. Neĉinjenjem se prije svega izvršavaju ona kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja negativno odreĊena, odnosno kao neizvršenje odreĊene duţnosti. Ta duţnost moţe biti uspostavljena samim kriviĉnim zakonom, kao npr. kod kriviĉnog djela nepruţanja pomoći iz ĉl.182 KZ FBiH, gdje je sam KZ tom odredbom uspostavio duţnost pruţanja pomoći licu koje se nalazi u neposrednoj opasnosti po ţivot. Ta duţnost moţe biti odreĊena i u nekom drugom zakonu ili propisu, a kriviĉni zakon samo neispunjenje duţnosti predviĊa kao kriviĉno djelo (npr. kod kriviĉnog djela nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz ĉl.380 st.1 KZ FBiH, gdje duţnost poduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice jeste regulisano odgovarajućim propisima koji ureĊuju pitanja sluţbe u oruţanim snagama, dok je KZ samo nepoduzimanje propisanih mjera predvidio kao kriviĉno djelo. 2. Kad je nekim zakonom ili drugim propisom ustanovljena duţnost na ĉinjenje – npr. duţnost roditelja da izdrţavaju svoju djecu odreĊena je Porodiĉnim zakonom. Ukoliko roditelj tu duţnost ne izvršava

37

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
sa umišljajem zbog ĉega nastupi smrt djeteta, roditelj će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva izvršenog s umišljajem. 3. Kad je duţnost na odreĊeno ĉinjenje ustanovljeno nekim pravnim poslom, npr.ugovorom, tako npr.bolniĉar koji se ugovorom obavezao da ĉuva nepokretnog bolesnika ili medicinska sestra koja se ugovorom obavezala da ĉuva malo dijete, pa ih ostave u stanju ili prilikama opasnim po ţivot, izvršioci su kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica, ĉl.181 KZ. 4. Kad duţnost na ĉinjenje proistiĉe iz radnog odnosa - npr.skretniĉar je na osnovu radnog odnosa duţan da u odreĊeno vrijeme podesi skretnicu za pravilan prolazak voza, a propuštanjem te duţnosti moţe da izazove saobraćajni udes, a time kriviĉno djelo. 5. Kad duţnost uĉinioca za daljnjim ĉinjenjem proizilazi iz prethodnog ĉinjenja kojim je stvorena opasnost za drugog - kad npr.hirurg vršeći operativni zahvat stvori opasnost po ţivot pacijenta, ĉime preuzima obavezu da operativni zahvat dovede do kraja, tj.daljnje ĉinjenje ĉijim propuštanjem bi izvršio kriviĉno djelo. 6. Kad duţnost na ĉinjenje nastaje na osnovu odnosa povjerenja, odnosno kad se na osnovu obostranog povjerenja uspostavlja odnos iz kojeg se oĉekuje odbrana od odreĊene opasnosti – kada npr. kod zajedniĉkog alpinistiĉkog poduhvata svaki od uĉesnika oĉekuje da će mu drugi pomoći u sluĉaju opasnosti. Prava i neprava kriviĉna djela neĉinjenja Sva kriviĉna djela neĉinjenja mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe: 1. Prava kriviĉna djela neĉinjenja, tj. pravi ili ĉisti komisivni delikti su ona djela kod kojih je radnja izvršenja u kriviĉnom zakonu odreĊena kao neĉinjenje, odnosno kao propuštanje odreĊene duţnosti. Takav je sluĉaj npr.kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela, ĉl.324, gdje je duţnost prijavljivanja uspostavljena samim Kriviĉnim zakonom i propuštanje izvršenja ove duţnosti stavljeno je pod kriviĉnu sankciju. Ili kod kriviĉnog djela nepostupanja po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije iz ĉl.242. U ovom primjeru duţnost na postupanje odreĊena je vankriviĉno-pravnim propisom, a Kriviĉnim zakonom je sankcionisano samo propuštanje izvršenja ove duţnosti. 2. Neprava kriviĉna djela neĉinjenja, tj.komisivno-omisivni delikti su ona kriviĉna djela koja su u Kriviĉnom zakonu odreĊena kao kriviĉna djela ĉinjenja, jer je radnja izvršenja tih kriviĉnih djela odreĊena kao poduzimanje neke ĉinidbe, ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem odreĊene duţnosti. Tako npr. ubistvo je redovno delikt ĉinjenja, ali se ono izuzetno moţe izvršiti i neĉinjenjem. Npr. kad majka propušta da po svojoj duţnosti nahrani novoroĊenu bebu koja u nedostatku hrane umire, propuštanjem svoje duţnosti (dakle neĉinjenjem) majka lišava ţivota svoje dijete. Ako se dokaţe da je ona u tome postupala umišljajem na lišavanje ţivota, onda je u pitanju kriviĉno djelo ubistva. MeĊutim, bitno je naglasiti da se ne moţe svako kriviĉno djelo ĉinjenja izvršiti neĉinjenjem. Osim toga, ima kriviĉnih djela koja se mogu izvršiti isključivo činjenjem (kao npr.kraĊa). Kod takvih djela je iskljuĉeno postojanje komisivno-omisivnih delikata. Da bi jedno kriviĉno djelo ĉinjenja izuzetno bilo izvršeno neĉinjenjem, uvijek je potrebno utvrditi u kojim sluĉajevima za izvršioca postoji duţnost na ĉinjenje, kao i koji su osnovi te duţnosti.

Oblici radnje u odnosu na kriviĉno djelo
Radnja u kriviĉnopravnom smislu (ĉinjenje i neĉinjenje) u odnosu na kriviĉno djelo moţe biti radnja izvršenja, saizvršenja, podstrekavanja i pomaganja. Radnja izvršenja moţe biti poduzeta u sluĉaju kad u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvuje samo jedno lice, dok radnje saizvršilaštva, podstrekavanja i pomaganja pretpostavljaju da u izvršenju istog kriviĉnog djela uĉestvuje najmanje 2 lica. Radnja izv ršenja

38

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Radnja izvršenja je ona radnja kojom se krivično djelo izvršava, odnosno to je ona radnja koja je u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. Tako npr. kod kriviĉnog djela kraĊe, radnja izvršenja je oduzimanje tuĊe pokretne stvari; kod kriviĉnog djela špijunaţe to je saopštavanje, predaja ili ĉinjenje dostupnim tajnih podataka ili dokumenata itd. Radnja izvršenja je u kriviĉnom zakonu odreĊena na razliĉite naĉine: - radnja je odreĊena odvojeno od posljedice, to su tzv.djelatnosne radnje; - radnja i posljedica su zajedno obuhvaćene – tzv.posljediĉne radnje; Radnja izvršenja se najĉešće odreĊuje jednim izrazom i to obiĉno glagolskim oblikom: «oduzme» kod kraĊe, «prinudi» kod prinude, «ne prijavi» kod neprijavljivanja kriivĉnog djela ili uĉinioca itd. Kod pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja se sastoji od 2 djelatnosti, od kojih se prva pojavljuje kao sredstvo za izvršenje druge (npr.primjena sile pri oduzimanju stvari kod razbojništva), zbog ĉega obje radnje, dakle i primjena sile, prijetnje i oduzimanje stvari ulaze u pojam radnje izvršenja, tako da otpoĉinjanje prethodne radnje koja ĉini djelo prinude, već predstavlja pokušaj kriviĉnog djela razbojništva, a ne pripremnu radnju. Poseban naĉin odreĊivanja radnje izvršenja predstavljaju kriviĉna djela kod kojih je za postojanje kriviĉnog djela nebitno da li je radnja preduzeta samo jedanput ili više puta, što znaĉi da je nebitan broj preduzetih radnji. Tako npr. kod klevete iz ĉl.213: «ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu...» ili kod kriviĉnog djela nezakonitog ribolova iz ĉl.301 KZ: «ko lovi ribu eksplozivom, električnom strujom, otrovom, sredstvom za omamljivanje...» itd. Bića nekih kriviĉnih djela sadrţe više radnji izvršenja koje su ĉešće postavljene alternativno, a rjeĊe kumulativno. Kad je radnja izvršenja odreĊena alternativno, za postojanje djela je dovoljno da je izvršena samo jedna od više alternativno predviĊenih radnji izvršenja. Isto tako, u sluĉaju da je djelo izvršeno sa više alternativno odreĊenih radnji, postojaće jedno djelo, a ne sticaj kriviĉnih djela. Tako će npr. postojati jedno kriviĉno djelo krivotvorenja isprave u sluĉaju kad uĉinilac napravi laţnu ispravu i istu upotrijebi kao pravu. Kumulativno je odreĊena radnja izvršenja u sluĉajevima kad zakon navodi dvije, a izuzetno i više odvojenih radnji koje moraju biti izvršene da bi postojalo to djelo. Npr. dvije radnje izvršenja (dvodijelno kriviĉno djelo) postoje kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti (ĉl.180 KZ) od kojih je prva radnja prouzrokovanje stanja ili prilika koje su opasne za ţivot neke osobe, dok je druga radnja ostavljanje druge osobe bez pomoći u takvom stanju ili u takvim prilikama. Više odvojenih radnji izvršenja (tzv.višedjelatna ili višeaktna djela) koje moraju biti iste djelatnosti postoji kod kriviĉnih djela kod kojih je radnja oznaĉena kao “bavljenje” odreĊenom djelatnošću. Tako npr: “ko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom…” (ĉl.266). Posljediĉne radnje su one radnje izvršenja koje su odreĊene ili definirane posljedicom, na naĉin da u takvim sluĉajevima radnju izvršenja predstavlja svaka radnja kojom je moguće ostvariti (prouzrokovati) zabranjenu posljedicu. Kod nekih posljediĉnih radnji ni jedna radnja nije u zakonu ni primjera radi navedena (kao kod ubistva ili kod uvrede), a kod nekih su navedene samo neke najznaĉajnije ili najtipiĉnije, ali ne sve radnje kojima je moguće prouzrokovati zabranjenu posljedicu, npr: “ko rušenjem, paljenjem ili na neki drugi način uništi ili ošteti” kod kriviĉnog djela uništenja ili oštećenja vaţnih privrednih objekata ili javnih ureĊaja (ĉl.305). Primjenom ovog metoda odreĊivanja radnje izvršenja, u Zakonu je prvenstveno primjera radi navedena jedna ili više najtipiĉnijih radnji izvršenja konkretnog kriviĉnog djela, nakon ĉega slijedi generalna klauzula kojom se radnja izvršenja proširuje i tako dobiva karakter posljediĉne radnje. I u ovim sluĉajevima nije bitno da li je navedena posljedica prouzrokovana sa jednom ili više radnji izvršenja koje su navedene ili koje proizilaze iz generalne klauzule jer uvijek postoji samo jedno djelo, a ne sticaj kriviĉnih djela. Za kriviĉna djela neĉinjenja bitno je nepreduzimanje, odnosno propuštanje radnje koja je oznaĉena u biću kriviĉnog djela. Pritom radnja neĉinjenja moţe da bude samo jedna, kao npr.kod kriviĉnog djela

39

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
neukazivanja lijeĉniĉke pomoći iz ĉl.246 KZ, gdje se kaţe: “liječnik koji ne pruži neodložnu liječničku pomoć..". Radnja neĉinjenja moţe biti i više neĉinjenja alternativno postavljenih kao radnji izvršenja jednog kriviĉnog djela, npr: “vojna osoba koja ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje…” kod kriviĉnog djela neizvršenja i odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl.372 st.1 KZ Kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje moţe se sresti i radnja izvršenja koja po svojoj prirodi moţe biti i radnja ĉinjenja i radnja neĉinjenja, npr: “službena osoba koja svjesnim kršenjem zakona ili drugih propisa ili propuštanjem dužnosti nadzora očigledno nesavjesno postupa u vršenju dužnosti…” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi iz ĉl.366 KZ. Kod nekih kriviĉnih djela sa alternativno odreĊenim radnjama izvršenja neke radnje su navedene kao aktivne, a neke kao pasivne. Tako npr. kod kriviĉnog djela neizvršenja ili odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl.372, neke radnje su navedene kao aktivne (protivi se stražaru, odbije da izvrši njihovo naređenje), a neke kao pasivne (ne posluša njihov poziv, ne izvrši naređenje). Vidljivo je dakle, da je u bićima pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja nekad odreĊena iskljuĉivo kao ĉinjenje, nekad iskljuĉivo kao neĉinjenje, a nekad i kao ĉinjenje i kao neĉinjenje. Za razliku od radnji izvršenja koje su u Zakonu pojmovno taĉno odreĊene, neke radnje izvršenja su tako odreĊene da podlijeţu ocjeni suda da li jedno faktiĉko ponašanje predstavlja radnju izvršenja. Primjer za tu vrstu radnji izvršenja su kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja odreĊena kao “očigledno nesavjesno ponašanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi (ĉl.256) ili kao “očigledno nesavjesno postupanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi (ĉl.366) i sl. Radnja izvršenja u konkretnom sluĉaju moţe da bude samo jedna djelatnost (npr.ubistvo koje se izvršilo vatrenim oruţjem), ali isto tako moţe da bude sastavljena iz niza djelatnosti koje su meĊusobno povezane u jednu cjelinu, kada postoji tzv.fiziĉko ili prirodno jedinstvo radnje izvršenja. Te radnje ne moraju biti izvršene u isto vrijeme. Npr, ubistvo moţe biti izvršeno i sukcesivnim trovanjem, ili kod teške kraĊe ponekad je potrebno prethodno obijanje zatvorenog prostora iz kojeg se tek kasnije odnose, tj.oduzimaju stvari. TakoĊer, te radnje ne moraju biti izvršene ni na istom mjestu (npr.sukcesivno trovanje na razliĉitim mjestima prilikom nekog putovanja, sukcesivno potkradanje prilikom nekog putovanja i sl). U ovim sluĉajevima, sve te djelatnosti kao cjelina predstavljaju jednu radnju izvršenja. Jednu radnju izvršenja predstavljaju i sve pojedine radnje koje su u zakonu skupno oznaĉene kao “nesavjestan rad”, “nesavjesno postupanje” itd. Prema tome, više odvojenih djelatnosti mogu i sa prirodnog i sa pravnog aspekta predstavljati jednu radnju izvršenja, bez obzira da li su u pitanju komisivni ili omisivni delikti. Pritom nije iskljuĉeno da se jednom radnjom izvršenja smatraju i takve djelatnosti od kojih su neke ĉinjenje, a neke neĉinjenje – npr. lijeĉnik pri pruţanju lijeĉniĉke pomoći primijeni oĉigledno nepodobno sredstvo ili oĉigledno nepodoban naĉin lijeĉenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl.245 KZ. Isti sluĉaj je sa ĉinjenjem i neĉinjenjem i kod kriviĉnih djela koja u sebi sadrţe generalnu klauzulu “na drugi način”.

POSLJEDICA Pojam posljedice Postojanje kriviĉnog djela pretpostavlja pojam posljedice, jer bez posljedice nema protivpravnog djela, a samim tim ni kriviĉnog djela. OdreĊivanje pojma posljedice je u kriviĉnopravnoj teoriji u neposrednoj vezi sa odreĊivanjem općeg pojma kriviĉnog djela. Stoga je razumljivo da ona shvatanja koja kriviĉno djelo smatraju prije svega povredom norme, uzimaju i posljedicu kriviĉnog djela kao promjenu u pravnom svijetu. MeĊutim, kako je u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci uglavnom usvojen realistiĉki pojam kriviĉnog djela, znaĉi da se ni posljedica ne shvata kao promjena u pravnom svijetu, već samo kao proizvedena promjena, odnosno proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu koje nastaje na objektu kriviĉnog djela. Kod nekih kriviĉnih djela posljedica se moţe uoĉiti, odnosno ĉulima zapaziti, ali ta okolnost nije bitni sastojak njenog pojma, s obzirom da se posljedica moţe ispoljiti i kao unutrašnji subjektivni doţivljaj kao

40

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
što je npr. osjećaj uvrijeĊenosti kod uvrijeĊenog lica. S druge strane, posljedica se moţe ispoljiti i kao povreda, odnosno ugroţavanje nekih nematerijalnih vrijednosti kao zaštitnih objekata pojedinih kriviĉnih djela, kao što je npr. sluĉaj kod nekih kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka BiH odnosno Federacije (napad na ustavni poredak iz ĉl.137, priznavanje kapitulacije i okupacije iz ĉl.138 itd). Posljedica je uvijek vezana za izvjesnog subjekta koji se naziva pasivni subjekt. To moţe biti subjekt prava ili interesa kojima nastaje posljedica. Kao pasivni subjekt moţe se pojaviti fiziĉko lice (npr.kod ubistva – lice lišeno ţivota, kod otmice – oteto lice, kod kraĊe – vlasnik ukradene stvari), a kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt moţe biti i pravno lice (npr. kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi, ĉl.256, gdje je u pitanju prouzrokovanje znatne imovinske štete pravnom licu). Kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt je drţava, odnosno FBiH, kao npr. kod kriviĉnih djela protiv ustavnog poretka iz glave XV KZ. Materijalna i formalna kriviĉna djela U kriviĉnopravnoj teoriji savremenog društva uglavnom je zastupljeno shvatanje da svako kriviĉno djelo ima odreĊenu posljedicu. MeĊutim, prema nekim shvatanjima smatra se da ima i onih kriviĉnih djela koja nemaju posljedicu. Kod najvećeg broja kriviĉnih djela posljedica je izriĉito istaknuta u opisu kriviĉnog djela. Tako npr. kod kriviĉnog djela prenošenja zarazne bolesti iz ĉl.241 KZ, posljedica se sastoji u prenošenju prenošenju zarazne bolesti, kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl.245 posljedica se sastoji u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe, itd. MeĊutim, u kriviĉnim zakonima postoje i opisi kriviĉnih djela kod kojih se posljedica ne naglašava, kao npr. kod kriviĉnog djela uvrede (ĉl.214), krivotvorenja novca (ĉl.267) itd. Na osnovu ove razlike u kriviĉnopravnoj teoriji su se pojavila i shvatanja da postoje i kriviĉna djela koja nemaju posljedicu. Prema tim shvatanjima, kod takvih kriviĉnih djela inkriminisana je sama radnja izvršenja, zbog ĉega i ne mora nastati još i neka promjena u vanjskom svijetu. Imajući u vidu navedenu razliku, kriviĉna djela sa posljedicom u opisu djela su nazvana materijalna kriviĉna djela, a ona djela bez posljedice u opisu djela su nazvana formalna kriviĉna djela. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira shvatanje prema kome svako kriviĉno djelo mora imati posljedicu. MeĊutim, prihvata se da posljedica kod nekih kriviĉnih djela nije unesena u zakonski opis djela. To istovremeno ne znaĉi da ta djela nemaju posljedicu. I ta djela su sa posljedicom jer i kod njih postoji promjena u vanjskom svijetu. Primjer za to je kod kriviĉnog djela uvrede, kod kojeg se posljedica sastoji u povredi ĉasti, za koju je dovoljno da je ĉulno opaţena od strane povrijeĊenog, a eventualno moţe biti opaţena i od strane drugih lica, ĉime je proizvedena i promjena u vanjskom svijetu (omalovaţavanje, izlaganje podsmijehu i sl). Kao drugi primjer moţe posluţiti kriviĉno djelo davanje laţnog iskaza iz ĉl.328, kod kojeg posljedica takoĊer nije izriĉito unesena u zakonski opis djela, ali ona nesumnjivo postoji i ogleda se u mogućnosti stvaranja pogrešnog mišljenja u postupku pred nadleţnim organom, a time i u mogućnosti donošenja pogrešne odluke. Kriviĉna djela povrede i kriviĉna djela ugroţavanja Analiza kriviĉnih djela kako su ona odreĊena u Kriviĉnom zakonu pokazuje da je kod nekih od njih kao posljedica oznaĉena odreĊena povreda jednog pravno zaštićenog dobra ili vrijednosti društva. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima povrede. Kod drugih kriviĉnih djela je kao posljedica oznaĉeno odreĊeno ugroţavanje koje predstavlja prouzrokovanje opasnosti za jedno društveno dobro, odnosno vrijednost. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima ugroţavanja. Povreda pravno zaštićenog dobra odnosno vrijednosti je najĉešće neposredno uoĉljiva (npr.kod ubistva, kraĊe, tjelesnih povreda itd), ali to nije sluĉaj kod svih delikata povrede (npr.kod uvrede i sl). Kod kriviĉnih djela povrede, posljedica se uvijek odreĊuje kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Delikti ugroţavanja se dijele na: delikte sa konkretnom opasnošću kao posljedicom i delikte sa apstraktnom opasnošću kao posljedicom.

41

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Konkretna opasnost za zaštićeni objekat kriviĉnog djela je ona opasnost koja je izvršenjem kriviĉnog djela, tj.izvršenjem radnje stvarno nastupila jer je neko ili nešto stvarno dovedeno u opasnost, ali iz odreĊenih razloga nije došlo do povrede. Apstraktna opasnost je ona opasnost koja je mogla nastupiti usljed preduzete radnje konkretnog kriviĉnog djela, ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila neposredna opasnost. Konkretna opasnost kao posljedica mora biti odreĊena u biću kriviĉnog djela. Tipiĉna djela sa konkretnom opasnošću su kriviĉna djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, kod kojih je posljedica redovno formulisana kao “izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg obima”, koja nastupa usljed radnje izvršenja (npr.kod KD izazivanje opće opasnosti iz ĉl.304). Kod kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću nastupanje te opasnosti kao posljedice mora se u svakom konkretnom sluĉaju dokazivati. Apstraktna opasnost kao posljedica nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. Ona neminovno proizilazi iz odreĊene radnje izvršenja i drugih obiljeţja djela. Kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću, opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije i nastupanje posljedice se apsolutno ili neoborivo pretpostavlja samim izvršenjem radnje. Za razliku od kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću, kod kojih se nastupanje te konkretne opasnosti mora u svakom sluĉaju dokazivati, kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću ili drugim rijeĉima sa apsolutno pretpostavljenom opasnošću, ne moţe se dokazivati da u konkretnom sluĉaju nije bilo opasnosti. Npr. kod kriviĉnog djela nepropisne predaje u saobraćaju eksplozivnog ili zapaljivog materijala iz ĉl.309 ne bi se mogla iskljuĉiti odgovornost uĉinioca dokazivanjem da u konkretnom sluĉaju nije bilo neposredne opasnosti pri transportu. UZROĈNOST Znaĉaj uzroĉnosti u kriviĉnom pravu IzmeĊu radnje i posljedice mora postojati odreĊeni odnos u smislu da usljed odreĊene radnje nastupa odreĊena posljedica. Taj odnos se naziva uzroĉnom vezom, uzroĉnošću ili kauzalitetom, a radnja koja je proizvela posljedicu naziva se uzrokom. Ukoliko bi se utvrdilo da uzroĉnost ne postoji, odnosno da odreĊena relevantna posljedica nije proizašla iz radnje uĉinioca, tada ne bi postojalo ni kriviĉno djelo. Da bi se utvrdila uzroĉnost, potrebno je utvrditi kojim je kauzalnim tokom došlo do posljedice. U tom smislu radnja je kauzalna onda kad bez nje posljedica ne bi nastupila. Nuţna povezanost radnje sa posljedicom podrazumijeva i vremensku sukcesiju koja se ogleda u tome da radnja vremenski prethodi posljedici. Znaĉajnije teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu Osnovni problem kod odreĊivanja uzroka i izvjesne posljedice je u tome što je svaka promjena u vanjskom svijetu rezultat dejstva više uslova (ĉinjenica). MeĊutim, za kriviĉno pravo relevantna je samo ona posljedica koja se moţe izvesti iz ljudske radnje subjekta kriviĉnog prava. Kad u uzroĉnom nizu ima više ljudskih radnji, javljaju se teorijske razlike u odgovorima na pitanje da li je svaka od tih radnji uzrok posljedice, ili je uzrok samo odreĊena radnja, a ostale radnje uslov. Na toj osnovi formirane su razliĉite teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu: Ekvivalentna teorija ili teorija condicio sine qua non ne pravi nikakvu razliku izmeĊu uslova i uzroka. Prema ovoj teoriji, svaka posljedica je rezultat uzajamnog djelovanja više sila, bez kojih ne bi ni nastupila. Pritom se ne tvrdi da je svaka od tih sila jednako doprinijela nastanku posljedice, već se ekvivalencija ogleda u tome što su sve sile nuţne za nastupanje posljedice. Dakle, svi uslovi posljedice su istovremeno i njeni uzroci. Na taj naĉin je i ljudska radnja uzrok posljedice, ako je i sama jedan od njenih uvjeta, bez obzira na to u kojem stepenu je doprinijela proizvoĊenju posljedice.

42

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Proglašavajući sve uslove za uzroke, ova teorija dolazi do nemogućih zakljuĉaka koji su neprihvatljivi za kriviĉno pravo. Zbog toga su pristalice ove teorije pokušali da je ublaţe diferenciranjem uslova na relevantne i irelevantne, pri ĉemu samo relevantni imaju karakter uzroka. MeĊutim, ni to ublaţavanje nije mnogo pomoglo jer je postavljeni kriterij neodreĊen i zavisi od ocjene onog ko ga primjenjuje. Teorija adekvatne uzroĉnosti polazi od toga da se kao uzrok smatra samo unaj uslov koji po pravilu proizvodi posljedicu koja je nastupila u konkretnom sluĉaju. Dakle, ova teorija uzima u obzir samo normalne sluĉajeve apstraktno postavljene, zapostavljajući sve izuzetne sluĉajeve koji se mogu desiti u ţivotu. Npr. ukoliko je neko lice sasvim lagano udareno, a do nastupanja smrti je došlo zbog posebnog svojstva ili stanja njegovog organizma, onda u tom sluĉaju posljedica ne bi odgovarala onim redovnim posljedicama koje nastupaju usljed lahkog udarca, pa se takav udarac ne moţe smatrati uzrokom smrti. Pitanje odreĊivanja normalnih sluĉajeva pristalice ove teorije rješavaju na taj naĉin što putem iskustva dolaze do tipiĉnih posljedica na kojima treba ispitati svaki konkretni sluĉaj. Glavne teškoće nastaju kad treba pronaći kriterij po kome će se odrediti tipiĉna posljedica. Da bi se to utvrdilo, potrebno je poznavati zakone prirode i to poznavanje treba obuhvatiti cjelokupnu sferu ĉovjekovog znanja baziranog na iskustvu. NeodreĊenost u odreĊivanju kriterija ne daje nikakva uputstva po kojima bi se mogao odrediti stepen mogućnosti za adekvatnu uzroĉnost. Diferencirajuće i individualizirajuće teorije. Diferencirajuće teorije kod pitanja uzroĉnosti stavljaju teţište na razlikovanje uslova i uzroka, suprotstavljajući ih jedne drugima kao kategorije kvalitativno razliĉitog znaĉenja za nastupanje posljedice. Prema tim teorijama, samo neki od uslova imaju karakter uzroka. Kako ove teorije iz kompleksa uslova nastoje izdvojiti jedan koji oznaĉavaju kao uzrok, nazivaju se još i individualizirajuće. Tih teorija ima više, a najpoznatije su slijedeće: 1. Teorija prevage (Binding), prema kojoj se uzrok posljedice nalazi u onoj radnji koja je od preteţnog i uzroĉnog znaĉenja u smislu da osigurava prevagu pozitivnog nad negativnim uslovima; 2. Teorija nadjelatnijeg uslova (Birtemajer), tj.onog uslova koji je dao najviši doprinos nastupanju posljedice; 3. Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova i uzroka; 4. Teorija o uzroĉnom razlikovanju uslova prema prirodi njihovih posljedica i vremena kada su ispunjeni (Ţivanović). Ni jedna od naprijed pomenutih teorija nije uspjela dovoljno jasno postaviti razliku izmeĊu uslova i uzroka. Zbog toga se u kritiĉkom stavu prema njima iznosi sud da su one više lijepe teorijske formule nego praktiĉna pravila. To je zbog toga što ni jedna od tih teorija ne daje objektivna mjerila za razlikovanje uslova od uzroka. Ocjena pitanja da li se radi o uslovu ili uzroku ĉesto je proizvoljna, ne moţe se unaprijed utvrditi, pa zbog toga što se sluţe nesigurnim i za praksu neprimjenjivim kriterijima, ove teorije u nauci kriviĉnog prava nisu šire prihvaćene. Opća pitanja u vezi sa znaĉajem uzroĉnosti u kriviĉnom pravu U kriviĉnopravnoj teoriji danas preovladava shvatanje da ni jedna od naprijed izloţenih teorija nije u stanju unaprijed postaviti takva pravila pomoću kojih bi se u svakom konkretnom sluĉaju sa sigurnošću moglo odrediti da li je jedan od mnogobrojnih uslova uzrok posljedice. Obzirom da je jedno opće pravilo neprihvatljivo, smatra se da u kriviĉnom pravu treba postaviti odreĊena pravila koja bi dala samo opći pravac pri rješavanju pitanja uzroĉnosti. Drugim rijeĉima, pitanje kauzaliteta u kriviĉnom pravu treba povezati sa nekoliko momenata: 1. U kriviĉnom pravu, gdje je subjekt ĉovjek, za uzroĉnost mogu biti relevantni samo oni uslovi koji su vezani za djelovanje ĉovjeka, pri ĉemu je posljedica relevantna samo ako se moţe izvesti iz ljudske radnje. Ĉinjenice i okolnosti koje nisu bez znaĉaja, ali koje egzistiraju izvan ljudske radnje, za

43

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
krivĉno pravu nisu interesantne. Pritom nije potrebno da ljudska radnja kao uslov ima preteţni znaĉaj za nastup posljedice u odnosu na ostale uslove. Npr. ako osoba A neznatno povrijedi osobu B, pa usljed sticaja okolnosti (npr.nepaţnja povrijeĊenog) nastupi infekcija ili osoba B umre zbog hemofilije, onda uslovi (okolnosti koje su dovele do infekcije, ili tjelesna konstitucija) nisu negirali znaĉaj prvobitnog uslova (tjelesne povrede) kao uzroka posljedice. 2. Širina kauzaliteta je ograniĉena i ona se proteţe u granicama prouzroĉavanja posljedice predviĊene u zakonskom propisu kriviĉnog djela, jer je u kriviĉnom pravu kauzalitet zapravo uzroĉna veza izmeĊu ljudske radnje i kriviĉnopravne posljedice. Kako se uzima u obzir jedan objektivno limitirani isjeĉak iz beskrajno kauzalnog toka zbivanja i posljedica se moţe uraĉunati uĉniocu samo ako je on opasnost iz koje je rezultirala posljedica proizveo ili povećao. 3. Uzroĉnost je objektivni tok zbivanja u vanjskom svijetu, zbog ĉega se ona ne smije miješati sa krivnjom u uţem ili širem smislu (kriviĉna odgovornost). Prema logici stvari uzroĉnost prethodi krivnji, jer krivnja pored ostalog sadrţi i predstavu o toku kauzaliteta. 4. U kriviĉnom pravu procjenjuje se uzroĉnost kao objektivna veza izmeĊu radnje i posljedice i to kao cjelishodna finalna uzroĉnost koja vlada u društvu i koja je zasnovana na postojanju svjesnih radnji ĉovjeka, a ne kao elementarna uzroĉnost koja vlada u prirodi i koja je zasnovana na stihiji. 5. Kod uzroĉnosti u kriviĉnom pravu moţe da doĊe do prekida uzroĉne veze, u situacijama kada se izmeĊu ljudske radnje i zabranjene posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kao uslova nastupanja posljedice. Tada po pravilu dolazi do otpoĉinjanja novog uzroĉno-posljediĉnog lanca, bilo da je u pitanju radnja trećeg lica, elementarni dogaĊaj ili viša sila. U takvim sluĉajevima uĉinilac moţe biti odgovoran samo za prvobitnu posljedicu koja je rezultat njegove radnje i koja je nastupila prije prekida uzroĉne veze, naravno ukoliko je kriv za tu posljedicu, a ne i za dalje posljedice koje su nastupile poslije prekida uzroĉne veze. Primjer: osoba A je tjelesno povrijeĊena od strane osobe B. Na putu za bolnicu osobu A presretne i ubije osoba C. Uzroĉnost kod kriviĉnih djela neĉinjenja U teoriji kriviĉnog prava jedno od najspornijih pitanja vezanih za uzroĉnost je upravo pitanje kauzaliteta kod kriviĉnih djela neĉinjenja. Uzroĉnost se posebno osporava kada su u pitanju neprava kriviĉna djela neĉinjenja. Moţe se reći da se sva shvatanja o tom pitanju mogu podijeliti u 2 grupe. Prema prvom shvatanju, kod neĉinjenja se ne moţe govoriti o o kauzalitetu, a prema drugom shvatanju pasivno drţanje ĉovjeka moţe da proizvede odreĊenu posljedicu. Prema prvom shvatanju, samo neĉinjenje ne moţe biti uzrok posljedice, ako se neĉinjenje shvata kao objektivni prirodni zakon koji postoji samostalno i neovisno o ljudskoj svijesti, jer kauzalitet kao kategorija fiziĉkog svijeta pretpostavlja aktivno ĉinjenje. Prema zakonima fizike, neradnja, odnosno neĉinjenje ne moţe biti kauzalno jer u prirodnom toku stvari nema negativnih uslova. U realnom objektivnom svijetu radnja koja se oĉekivala, a koja je bila propuštena objektivno sa stajališta kauzaliteta ne predstavlja ništa. Isticalo se da onaj ko odgovara za posljedicu u sluĉaju svog neĉinjenja, jer je nije sprijeĉio, upravo je odgovoran za to što nije bio kauzalan. Da je takav uĉinilac zahvatio kauzalni tok, posljedica ne bi nastupila. Smatra se da je kauzalitet filozofski, ontološi realitet a ne misaona veza, zbog ĉega je u kriviĉnom pravu nuţno saĉuvati taj stvarni prirodni kauzalitet. Kako neĉinjenje ne proizvodi nikakvu promjenu u vanjskom svijetu, ne moţe se reći da je nešto uĉinjeno neĉinjenjem. Prema drugom shvatanju, i sama pasivnost znaĉi prouzrokovanje, gdje posljedica koja je predviĊena u zakonskom biću djela nastupa i pripisuje se pasivnom drţanju uĉinioca koji je bio duţan da to sprijeĉi. Drugim rijeĉima, kaţe se da je neĉinjenje uĉinioca uzroĉno – kauzalno povezano sa posljedicom u sluĉaju kad bi njegovo aktivno ĉinjenje prema zamišljenoj rekonstrukciji odigranog toka stvari sprijeĉilo nastupanje posljedice. To u stvari znaĉi da uzroĉna veza izmeĊu neĉinjenja i posljedice postoji u sluĉaju kad bi propuštena radnja koja nije preduzeta, da je preduzeta otklonila nastupanje posljedice. Pritom se priznaje da se takvom rekonstrukcijom ne moţe dati apsolutni dokaz realnosti dogaĊaja, već se moţe

44

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ponuditi samo visok stepen vjerovatnosti. Radi se zapravo o hipotetskom kauzalitetu koji znaĉi da mora postojati izvjesnost ili vjerovatnoća koja se graniĉi sa izvjesnošću da posljedica ne bi uopće nastupila, odnosno da bi nastupila u manjem obimu da je propuštena radnja preduzeta. Pritom se priznaje da prouzrokovanje posljedice neĉinjenjem ima svoje specifiĉnosti koje se ogledaju u tome da se neĉinjenjem propušta mogućnost da se jedan uzroĉni lanac skrene sa svog redovnog toka, ali se istovremeno istiĉe i to da je ta specifiĉnost svojstvena uzroĉnosti u društvu uopće, odnosno uzroĉnosti koja ima prirodu svrsishodnosti.

PROTIVPRAVNOST DJELA Shvatanja o protivpravnosti Prema Bindingu, protivpravnost se ne sastoji u protivnosti kriviĉnopravnom propisu u kome je dat opis kriviĉnog djela i predviĊena kazna, jer uĉinilac rad upravo saglasno tom propisu. Ako kriviĉni zakon propisuje da će se kazniti onaj “ko drugog liši života”, onda ubica postupa upravo po tom propisu, tj. lišava ţivota drugog. Binding smatra da uĉinilac kriviĉnog djela ne vrijeĊa sam propis, već normu sadrţanu u propisu. Sadrţaj norme dobiva se preobraćanjem dispozicije kriviĉnopravnog propisa u imperativni oblik. Npr, norma za kriviĉno djelo ubistva glasila bi “ne ubij”. Dakle, norme su pravila koja nareĊuju šta se mora ili šta se ne smije ĉiniti, pa se protivpravnost ogleda u nepoštivanju normi. Bindingovo mišljenje odbaĉeno je od većine teoretiĉara, uz osnovni prigovor da nije taĉna tvrdnja kako uĉinilac kriviĉnog djela radi saglasno odgovarajućem kriviĉnopravnom propisu. Prema Listu, treba razlikovati protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu. Formalno je protivpravna ona radnja koja se javlja kao prekršaj izvjesnog pravnog propisa. Materijalno je protivpravna ona radnja koja se pojavljuje kao štetna za društvo (antisocijalno ili asocijalno drţanje). Sliĉno mišljenje je i kod Ţivanovića, s tim što se po Ţivanoviću formalna protivpravnost javlja u obliku napada na izvjesno kriviĉnoravno dobro, a materijalna protivpravnost u obliku napada na izvjesnu individualnu ili kolektivnu potrebu postojanja društva – drţave. Prihvaćeno je mišljenje da protivpravnost postoji ako je djelo protivno normi koja zabranjuje odreĊeno ponašanje (tzv.prohibitivna norma) ili koja nareĊuje odreĊeno ponašanje (tzv.imperativna ili preceptivna norma). Odnos protivpravnosti i odreĊenosti djela u zakonu. Osnovi iskljuĉenja protivpravnosti Protivpravnost je zaseban element kriviĉnog djela, odvojen od odreĊenosti djela u zakonu. Protivpravnost znaĉi protivnost zapovijesti sadrţanoj u bilo kom pravnom propisu. OdreĊenost djela u zakonu vezana je samo za jedan odreĊeni zakon. Svako protivpravno djelo nije istovremeno i kriviĉno djelo (npr.neplaćanje duga). Protivpravnost i odreĊenost djela u zakonu poklapaju se samo u sluĉajevima kad je zapovijest sadrţana upravo u kriviĉnopravnom propisu. O sluĉajevima iskljuĉenja protivpravnosti govori se kad djelo ispunjava sva obiljeţja kriviĉnog djela predviĊenog u zakonu, ali postoje neke ĉinjenice ili okolnosti zbog kojih je djelo pravno dozvoljeno jer u konkretnom sluĉaju postoji permisivna (dozvoljavajuća) norma. Permisivne norme su norme koje izuzetno ĉine dozvoljenim ponašanje koje je inaĉe protivpravno. Irelevantno je da li se osnov za iskljuĉenje protivpravnosti nalazi u propisima kriviĉnog, graĊanskog prava ili nekoj drugoj grani prava. Odluĉno je samo to da postoji neko pravno pravilo koje dozvoljava odreĊenu radnju. Radnje izvršene u vršenju neke duţnosti koju nalaţe pravni poredak nisu protivpravne (npr.ubistvo neprijatelja za vrijeme rata). Kao osnov iskljuĉenja protivpravnosti u literaturi se navode i nuţna odbrana i pristanak povrijeĊenog. Protivpravnost kao obiljeţje nekih kriviĉnih djela

45

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kod većine kriviĉnih djela zakon polazi od pretpostavke da su ova djela po svom karakteru redovno protivpravna (npr.lišavanje ţivota). Zato se protivpravnost ne treba izriĉito ni spominjati u opisu kriviĉnog djela, niti se u kriviĉnom postupku mora utvrĊivati njihova protivpravnost ukoliko se ne bi pojavila sumnja da u konkretnom sluĉaju postoji osnov za iskljuĉenje protivpravnosti. MeĊutim, kod manjeg broja kriviĉnih djela, kriviĉni zakon ne moţe usvojiti opštu pretpostavku o protivpravnosti (npr. lišavanje slobode). Zbog toga se u opis djela unosi obiljeţje protivpravnosti, stavljajući zahtjev da se u kriviĉnom postupku mora u svakom konkretnom sluĉaju utvrĊivati da li je uĉinjeno djelo i protivpravno. Ova razlika znaĉajna je i sa stanovišta krivnje, jer se za umišljaj uĉinioca kriviĉnog djela sa elementom “protivpravnosti” zahtijeva i utvrĊivanje da je on pri izvršenju djela bio svjestan protivpravnosti svog postupanja. ODREĐENOST KRIVIĈNOG DJELA U ZAKONU Da bi neko protivpravno djelo bilo kriviĉno djelo, mora biti u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo. OdreĊenost kriviĉnog djela u zakonu ĉesto se naziva formalni ili zakonski element kriviĉnog djela. Unošenje odreĊenosti djela u zakonu znaĉi prihvatanje principa legaliteta u kriviĉnom pravu koji se redovno izraţava formulom nullum crimen sine lege. BIĆE KRIVIĈNOG DJELA I ELEMENTI BIĆA KRIVIĈNOG DJELA Pojam bića kriviĉnog djela Pod bićem kriviĉnog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata jednog kriviĉnog djela. Prema tome, pod bićem se podrazumijeva samo tzv.posebno biće, tj.biće jednog kriviĉnog djela, a ne svih kriviĉnih djela. Posebni elementi kriviĉnog djela nazivaju se još i obiljeţjima kriviĉnog djela. Npr, biće kriviĉnog djela kraĊe sastavljeno je od posebnih elemenata: 1. Oduzimanje; 2. TuĊa pokretna stvar; 3. Namjera da se njenim prisvajanjem pribavi protivpravna imovnska korist. Biće kriviĉnog djela ima svoje objektivne i subjektivne elemente. Elementi objektivnog karaktera Elementi objektivnog karaktera su: 1. Posebna radnja i posebna posljedica, kojima se jedno kriviĉno djelo razlikuje od drugog; 2. Naĉin izvršenja radnje – npr obiĉna kraĊa razlikuje se od teške kraĊe po naĉinu izvršenja; 3. Sredstvo kojim je radnja izvršena – npr.da bi postojao teţi oblik KD lahke tjelesne povrede potrebno je da je povreda nanesena oruţjem, opasnim oruĊem ili sredstvom podobnim da se teško povrijedi; 4. Vrijeme kad je radnja izvršena – npr. KD sluţba u neprijateljskoj vojsci moţe postojati samo u vrijeme oruţanog sukoba; 5. Mjesto na kome je izvršena – npr. KD povreda drţavne granice moţe biti izvršeno samo na granici; 6. Liĉno svojstvo, liĉni odnos i okolnosti uĉinioca – npr.”sluţbeno lice”, “ljekar”, “vojna osoba” i sl. Elementi subjektivnog karaktera U ove elemente spada odreĊena namjera, koja mora postojati kod uĉinioca kriviĉnog djela u vrijeme njegovog izvršenja i odreĊena pobuda za izvršenje kriviĉnog djela. Kvalifikatorne i privilegujuće okolnosti kao dopunski elementi

46

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U okviru elemenata bića kriviĉnog djela, treba razlikovati elemente osnovnog bića kriviĉnog djela i elemente na osnovu kojih zakon odreĊuje posebne oblike (teţe i lakše) odreĊenog osnovnog kriviĉnog djela. Obiljeţja osnovnog bića kriviĉnog djela su prava (bitna) obiljeţja, dok su ova druga dopunska obiljeţja. Ako se tim dopunskim obiljeţjima odreĊuju teţi oblici kriviĉnih djela (tzv.kvalifikovana kriviĉna djela), onda ih nazivamo kvalifikatornim ili pooštravanim obiljeţjima, odnosno okolnostima. Ako se odreĊuju lakši oblici (tzv.privilegirana kriviĉna djela), onda ih nazivamo privilegujućim ili ublaţavajućim obiljeţjima, odnosno okolnostima. Ovo razlikovanje znaĉajno je za utvrĊivanje krivnje, kao i za odgovornost sauĉesnika. PRAVNA ANALIZA POJEDINIH KRIVIĈNIH DJELA Odredbe zakona kojima se predviĊaju kriviĉna djela sadrţe 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis djela) i sankciju. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi kriviĉnog djela. Sankcija je dio odredbe kojim se odreĊuje vrsta i mjera kazne koja se moţe izreći uĉiniocu. Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreĊuje kriviĉno djelo, prvenstveno treba analizirati radnju izvršenja i posljedicu, a zatim ostale elemente bića kriviĉnog djela. Radnja kriviĉnog djela uvijek je odreĊena u dispoziciji, a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla kriviĉnopravne odredbe, najĉešće logiĉkim tumaĉenjem. Pošto se utvrdi radnja i posljedica, ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrţani u dispoziciji. Pritom je znaĉajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao objektivni uslovi za postojanje kriviĉnog djela. To je vaţno zbog toga što subjektivni elementi po pravilu predstavljaju elemente vinosti uĉinioca. Pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebno treba voditi raĉuna o tome sa kojim oblikom vinosti je pojedino kriviĉno djelo uĉinjeno, imajući u vidu osnovno pravilo da se nehat kaţnjava samo u sluĉajevima kad je to zakonom predviĊeno. Posebni problemi javljaju se u vezi kriviĉnih djela u kojima se pripremne radnje, pokušaj ili pojedini oblici sauĉesništva inkriminišu kao samostalna kriviĉna djela. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna da radnja izvršenja po pravilu nije precizno odreĊena i da se ona izvodi iz općih instituta kriviĉnog prava, tj.instituta o pripremnim radnjama, pokušaju i sauĉesništvu. Na kraju, pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebnu paţnju treba posvetiti pitanju sticaja krivičnih djela. Jednom radnjom moţe se izvršiti više kriviĉnih djela (idealni sticaj), te je zbog toga ĉesto potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadrţanih u 2 ili više odredaba KZ. Pritom posebno treba voditi raĉuna o sluĉajevima tzv.prividnog sticaja, kada u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo, mada isti elementi postoje u više kriviĉnopravnih odredbi. OBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam objekta kriviĉnog djela Objektom kriviĉnog djela naziva se ono dobro ili interes protiv kojeg je usmjereno kriviĉno djelo. Postoje razliĉita mišljenja o objektu kriviĉnog djela. Tako se javljaju mišljenja da je objekat kriviĉnog djela: pravno zaštićeni interes, pravno dobro, subjektivno pravo, te objektivno pravo. Pojam objekta kriviĉnog djela proizilazi iz zaštitne funkcije kriviĉnog prava, pa je objekat kriviĉnog djela zapravo zaštitni objekat.

47

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zaštitni objekat moţe biti opći i grupni. Opći zaštitni objekat je pojedinac, graĊanin i društvena zajednica u cjelini. Opći objekat je zajedniĉki za sva kriviĉna djela. Grupni zaštitni objekat je objekat pojedine grupe kriviĉnih djela (npr.ţivot i tijelo, zdravlje, ĉast i ugled itd). Objekat radnje kriviĉnog djela Objekat radnje kriviĉnog djela je predmet na kome se radnja mora preduzeti da bi zaštitni objekat bio povrijeĊen ili ugroţen. Ovako shvaćen objekat naziva se i predmet kriviĉnog djela. U pojedinim kriviĉnim djelima objekat radnje je izriĉito naveden (npr.kod kraĊe objekat radnje je pokretna stvar, kod ubistva je to ĉovjek koji se lišava ţivota itd). UtvrĊivanje predmeta kriviĉnog djela, tj.objekta radnje, znaĉajno je za postojanje pokušaja kriviĉnog djela. Pokušaj će postojati samo ako je radnja izvršenja zapoĉeta na objektu radnje kriviĉnog djela. Objekat radnje kriviĉnog djela treba strogo razlikovati od objekta kriviĉnog djela, tj.zaštitnog objekta jer su to 2 potpuno odvojena pojma. SUBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA Pojam subjekta kriviĉnog djela Subjekat (uĉinilac) kriviĉnog djela je lice koje je uĉinilo kriviĉno djelo. S obzirom na stadijume u izvršenju kriviĉnog djela, subjekat moţe biti uĉinilac svršenog ili pokušanog kriviĉnog djela. S obzirom na radnju koju je preduzeo, subjekat moţe biti izvršilac, saizvršilac, podstrekaĉ ili pomagaĉ. Saizvršioci, podstrekaĉi i pomagaĉi nazivaju se sauĉesnici. Izvršiocem kriviĉnog djela smatra se i osoba koja se za izvršenje posluţila ţivotinjom ili prirodnim silama (vatra, elektriĉna energija i sl). MeĊutim, u teoriji postoje razliĉita mišljenja o tome da li je izvršilac kriviĉnog djela osoba koja se u izvršenju posluţila nekom drugom osobom. U rješavanju ovog pitanja treba razlikovati 2 sluĉaja: 1. Ako se neko pri izvršenju kriviĉnog djela “posluţi” licem koje nije ostvarilo objektivne elemente kriviĉnog djela, onda se izvršilac zaista “posluţio” u izvršenju kriviĉnog djela. Npr, ako osoba A gurne osobu B i ona pri padu povrijedi osobu C, onda B nije izvršilac kriviĉnog djela jer njegova radnja nije voljna. 2. Ako lice kojim se izvršilac “posluţio” uĉini kriviĉno djelo: npr. osoba A nagovori osobu B koja je neuraĉunljiva, da nanese povredu osobi C. U takvom sluĉaju osoba B je voljno preduzela radnju izvršenja, te se ona mora smatrati izvršiocem, a ne osoba A. Uĉinioca kriviĉnog djela treba razlikovati od krivca. Svaki uĉinilac kriviĉnog djela nije istovremeno i krivac. Da bi bio krivac, potrebno je još i da ima odreĊeni uzrast, da je uraĉunljiv i vin, tj. da je kriviĉno odgovoran. Postoje mišljenja da i pravno lice moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. MeĊutim, postoje argumenti protiv koncepcije da pravna lica mogu biti subjekti kriviĉnih djela. Oni su uglavnom slijedeći: - samo ĉovjek moţe preduzeti radnju izvršenja (ĉinjenje ili propuštanje); - pravno lice nije sposobno za psihiĉke odnose, te prema tome ne moţe biti vino; - kazna koja bi se izrekla pravnom licu ne moţe biti liĉna jer bi pogodila sve ĉlanove pravnog lica, pa i one koji su eventualno bili protiv izvršenja kriviĉnog djela.

OPĆI OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA
OPĆA RAZMATRANJA

48

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Savremeno kriviĉno pravo poznaje sluĉajeve u kojima su ispunjeni svi uslovi za postojanje kriviĉnog djela, a da se u tim sluĉajevima iz odreĊenih razloga iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Svim tim sluĉajevima zajedniĉko je to što formalno postoje sva zakonom odreĊena obiljeţja nekog kriviĉnog djela, a kriviĉno djelo ipak ne postoji. Okolnosti usljed kojih ne postoji kriviĉno djelu uprkos postojanju zakonskih obiljeţja nazivaju se opći osnovi za iskljuĉenje postojanja kriviĉnog djela. Opći osnovi za iskljuĉenje postojanja KD u našem kriviĉnom zakonodavstvu su djelo malog znaĉaja, nuţna odbrana i krajnja nuţda. Osim navedenih, u literaturi se spominju još: upotreba sile ili prijetnje i pristanak povrijeĊenog na povredu. DJELO MALOG ZNAĈAJA Pojam djela malog znaĉaja Napuštanjem materijalno-formalne definicije pojma kriviĉnog djela, napušten je i pojam neznatne društvene opasnosti kao osnova koji je do posljednje reforme našeg kriviĉnog zakonodavstva iskljuĉivao postojanje kriviĉnog djela. Tako je sada odredbom ĉl.9 KZ FBiH koja nosi naziv djelo malog značaja, predviĊeno je da nije krivično djelo ono djelo koje, iako sadrži obilježja krivičnog djela određena zakonom, zbog načina izvršenja djela, neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena krivične odgovornosti izvršioca, predstavlja djelo malog značaja. Djelo malog znaĉaja je izraz stanovišta de minimus non curat lex (sud se ne bavi zakonskim sitnicama). Iskljuĉenjem takvih kriviĉnih djela iz kriviĉnog prava, postiţe se dvostruka korist: prije svega, sud se ne opterećuje sitnicama, a osim toga pojedinci koji su izvršioci takvih djela ne tretiraju se kao delikventi. Primjenu ovog instituta potrebno je ograniĉiti na stvarno najlakše sluĉajeve, tj.one koji su prema svom znaĉaju takvi da bi kaţnjavanjem i podizanjem bilo kakvog prijekora u ime društva protiv izvršilaca takvih djela predstavljalo njegovo šikaniranje. Institut djela malog znaĉaja je logiĉki izraz stava prema kome da bi postojalo kriviĉno djelo mora se dostići odreĊeni intenzitet povrede zaštitnog dobra. Ako je nivo te povrede neznatan, uĉinjeno djelo nije kriviĉno djelo, mada formalno sadrţi sva obiljeţja kriviĉnog djela. Mada se u većini stranih zakonodavstava sluĉajevi koji bi odgovarali djelu malog znaĉaja rješavaju na naĉin da drţavni organ koji je nadleţan za pokretanje kriviĉnog postupka ne podnosi tuţbu, što znaĉi da se to pitanje rješava putem procedure primjenom naĉela oportuniteta i negonjenja, smatra se da taj put nije pravilan s obzirom da omogućava proizvoljnost i zloupotrebu od strane organa ovlaštenih za gonjenje. Osim toga, pitanje kriviĉnog djela je pitanje materijalnog kriviĉnog prava, a ne pitanje kriviĉnog postupka. Osnovni nedostatak kod primjene instituta djela malog znaĉaja je u tome što se sudskom odlukom oslobaĊa odgovornosti lice koje je ostvarilo nedozvoljeno djelo i koje je krivo za to djelo. To drugim rijeĉima znaĉi da pojedinac koji se svjesno i voljno suprotstavio vaţnim društvenim i pravnim normama, prolazi bez ikakve društvene osude. Ovo upućuje na potrebu krajnje restriktivnog pristupa i velikog opreza u primjeni ovog instituta. Ocjena o tome da li je jedno djelo malog znaĉaja ili ne, predstavlja ĉinjeniĉni vrijednosni sud o konkretnom ponašanju uĉinioca kojim su ostvarena zakonska obiljeţja djela, ali koje nema znaĉaj kriviĉnog djela s obzirom na naĉin njegovog izvršenja, neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i malog stepena kriviĉne odgovornosti uĉinioca. Drugim rijeĉima, ocjena o malom znaĉaju djela je faktiĉko pitanje (questio facti), zbog ĉega ne dolazi u obzir da se in abstracto takvim ocijeni bilo koje kriviĉno djelo predviĊeno u Zakonu jer bi to bilo u suprotnosti sa stavom zakona. Da bi se neko djelo ocijenilo kao djelo malog znaĉaja, moraju se ispuniti sva zakonska obiljeţja tog djela. U suprotnom, konkretno djelo nije kriviĉno djelo zbog neispunjenja zakonskih obiljeţja, te u takvim

49

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
sluĉajevima ne dolazi u obzir ocjena njegovog znaĉaja. U ocjeni da li je jedno djelo malog znaĉaja ne primjenjuje se individualistiĉki princip, tj. ne sagledava se od strane poĉinioca ili onoga prema kome je djelo poĉinjeno, već u toj procjeni u obzir dolazi samo socijalno-etiĉki princip. Institut djela malog znaĉaja ima znaĉaj općeg osnova iskljuĉenja protivpravnosti, koji se po zakonskim uslovima primjenjuje na sva kriviĉna djela. Uslovi za postojanje djela malog znaĉaja Iz zakonske definicije djela malog znaĉaja proizilaze i uslovi za njegovo postojanje, a to su: naĉin izvršenja djela, neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i mali stepen kriviĉne odgovornosti izvršioca. Sva 3 uslova su kumulativno postavljeni, tj.moraju biti ispunjeni da bi bila iskljuĉena protivpravnost uĉinjenog djela.
(Bitno je napomenuti da kao osnovna orijentacija za ocjenu kakvog znaĉaja je jedno kriviĉno djelo treba posluţiti stav zakonodavca koji se odraţava u propisanoj kazni. Tako se npr. kriviĉna djela ubistva, razbojništva i sl, za koja su propisane teţe kazne, ne mogu nikad smatrati djelima malog znaĉaja).

Naĉin izvršenja djela odnosi se na cjelinu radnje – njen oblik, sadrţaj, intenzitet djelovanja, vrijeme, sredstva i sve druge stvarne okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela. Prema smislu zakona, naĉin izvršenja djela mora biti takav da ponašanje uĉinioca u konkretnom sluĉaju nema ono znaĉenje i onu teţinu kakvo ima tipiĉno postupanje u konkretnom kriviĉnom djelu. Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica je kljuĉni osnov postojanja ovog instituta. Prema slovu zakona, posljedica treba biti neznatna, što znaĉi da postoji ali je njen znaĉaj minoran, ili je uopće nema, mada svako kriviĉno djelo ima posljedicu koja se sastoji ili u povredi ili u ugroţavanju nekog dobra ili vrijednosti. Kod instituta djela malog znaĉaja u pitanju je ne bilo koja, već štetna posljedica. S obzirom na ovaj uslov, kao djela malog znaĉaja mogu se javiti formalna kriviĉna djela (djela koja nemaju posljedicu u svom opisu), zatim djela ugroţavanja (sa konkretnom i apstraktnom opasnošću), pokušaji kriviĉnih djela jer u tim sluĉajevima ne postoje štetne posljedice djela. Kao djela malog znaĉaja mogu se javiti i sva druga ostvarenja zakonskih bića djela koja su dovela do neznatnih posljedica. Tako npr. kod kriviĉnih djela kod kojih se posljedica sastoji u povredi nekog dobra, treba utvrditi da li je štetna posljedica neznatna, što predstavlja faktiĉko pitanje koje se procjenjuje u svakom konkretnom sluĉaju. Mali stepen kriviĉne odgovornosti – stepen kriviĉne odgovornosti mora biti ispod stepena kojeg zakon ima u vidu kao tipiĉan za konkretno djelo.

NUŢNA ODBRANA Nuţna odbrana je u našem zakonodavstvu drugi osnov koji preko iskljuĉenja protivpravnosti iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Institut nuţne odbrane u poĉetku se razmatrao samo u vezi sa kriviĉnim djelom ubistva, dok se tek kasnije proširio i na ostala kriviĉna djela. Sva savremena zakonodavstva poznaju institut nuţne odbrane, propisujući razliĉite uslove za njegovo postojanje. U teoriji je prvenstveno sporno koji su to osnovi, koji su to razlozi zbog kojih ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u nuţnoj odbrani. Sva teorijska shvatanja uglavnom se mogu svesti na subjektivna i objektivna. Prema subjektivnom shvatanju, za djelo poĉinjeno u nuţnoj odbrani ne treba kaţnjavati zbog toga što se uzima da se ono lice koje postupa u takvoj odbrani nalazi u uzbuĊenom (afektivnom) stanju koje iskljuĉuje njegovu uraĉunljivost. Mada je ovo shvatanje donekle prihvatljivo kad je u pitanju prekoraĉenje granica nuţne odbrane, ono je u osnovi neprihvatljivo kad treba iskljuĉiti postojanje kriviĉnog djela jer se pravo na nuţnu odbranu od strane zakonodavca priznaje ne zbog afektivnog stanja već zbog toga što sam zakonodavac nju dozvoljava kao samozaštitu ili nuţnu pomoć koja je neophodna.

50

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema objektivnom shvatanju, nuţna odbrana je zapravo pravo da onaj ko postupa u nuţnoj odbrani, braneći se povrijedi pravo onog ko ga je napao. Kad se govori o nuţnoj odbrani, treba imati u vidu da se tu radi o sukobu neprava i prava, o protivpravnom napadu na neko pravno zaštićeno dobro, interes ili vrijednost, i o odbrani od tog napada na ta prava. Kad onaj ko postupa u nuţnoj odbrani povrijedi neko napadaĉevo dobro (ţivot, tjelesni integritet, imovinu), njegovo uĉinjeno djelo nije protivpravno zbog toga što je uĉinjeno da bi odbranio sebe ili drugog od takvog protivpravnog napada. Prema odredbi ĉl.10 KZ FBiH, nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani. Pritom zakonodavac u odredbi st.2 istog ĉlana daje i definiciju nuţne odbrane prema kojoj je to ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad i koja je srazmjerna napadu. Iz navedenih definicija proizilaze i uslovi za postojanje nuţne odbrane. Oni se mogu podijeliti na 2 grupe: uslovi napada i uslovi odbrane. Uslovi napada su slijedeći: 1. Napadom se smatra svaka radnja usmjerena na to da se povrijedi neko dobro. U principu, napad se izvršava ĉinjenjem, a samo izuzetno i propuštanjem. Neĉinjenje da se preduzme neka duţna ĉinidba moţe predstavljati radnju napada. 2. Napadaĉ u smislu nuţne odbrane moţe biti samo ĉovjek. Ukoliko se radi o ugroţavanju nekog dobra od strane prirodnih sila ili ţivotinja, tada nema napada u smislu nuţne odbrane, već se eventualno moţe govoriti o opasnosti koja nastaje usljed krajnje nuţde. Izuzetak postoji kad se radi o napadu dresirane ţivotinje, jer se tada radi o napadu od strane ĉovjeka koji je usmjerio ţivotinju da napadne. 3. Kljuĉni uslov kod napada je protivpravnost. Napad mora biti protivpravan. Dakle treba razlikovati napade koji su zasnovani na nekom zakonskom ovlaštenju, od onih kod kojih takvo ovlaštenje ne postoji. Pritom se protivpravnost napada mora cijeniti potpuno objektivno, bez ikakvih subjektivnih elemenata vezanih za kriviĉnu odgovornost napadaĉa. Napad je isto tako protivpravan i onda kad je oĉekivan, predviĊen, pa ĉak i onda kad je napadnuta osoba nekim svojim postupkom svjesno ili nesvjesno sama isprovocirala taj napad. MeĊutim, poseban sluĉaj je kada se radi o isprovociranom napadu koji bi se iskoristio kao sredstvo ili prilika da se povrijedi napadaĉ ili neko njegovo dobro. Tu se zapravo radi o odreĊenom ograniĉenju prava na nuţnu odbranu, jer je u pitanju zloupotreba prava. 4. Napad moţe biti usmjeren protiv bilo kojeg pravno zaštićenog dobra. Mada u zakonu ni primjera radi nije navedeno nijedno od tih dobara, podrazumijeva se da su ta dobra prije svega ţivot, sloboda, tjelesni integritet, dostojanstvo liĉnosti, moral itd. Iz zakonske definicije proizilazi da odbijanje napada u smislu nuţne odbrane postoji i kad se to odbijanje odnosi na napad usmjeren protiv nekog drugog. Odbijanje napada od drugog u teoriji se naziva nuţna pomoć. Nuţna pomoć pokazuje da nuţna odbrana nije samo puka samoodbrana, već da je to odbrana prava od neprava uopće, ĉime se naglašava socijalno znaĉenje i funkcija nuţne odbrane. I kod samoodbrane i kod nuţne pomoći potrebno je da na strani napadnutog i onoga ko pruţa nuţnu pomoć bude ispunjen poseban subjektivni uslov. To je svijest i volja da se te radnje poduzimaju radi odbrane. 5. Napad mora biti stvaran. Ukoliko izostaje stvarnost napada, radi se o tzv.putativnoj nužnoj odbrani. Putativna nuţna odbrana postoji npr. u sluĉaju ako neka osoba u nekim posebnim okolnostima (mrak, magla, strah, išĉekivanje itd) pogrešno pomisli da jee napadnuta od osoba koje su samo htjele da se s njom našale, pa u takvoj uobraţenoj odbrani povrijedi ili ubije nekog od napadaĉa. Postavlja se pitanje, kad je postojanje nuţne odbrane iskljuĉeno, da li će onaj ko postupa u takvoj putativnoj odbrani biti kriviĉno odgovoran. U odgovoru na to pitanje moguća su 2 rješenja: a) Ako je lice koje postupa u putativnoj nuţnoj odbrani uz nuţnu paţljivost (paţljivost prosjeĉnog ĉovjeka u datim okolnostima) moglo ocijeniti da taj napad nije stvaran, to lice će odgovarati za uĉinjeno djelo iz nehata (ukoliko zakon predviĊa nehatno izvršenje djela); b) Uĉinilac neće biti kriviĉno odgovoran ako se nalazio u neotklonjivoj zabludi, što znaĉi da ni uz nuţnu paţnju nije mogao procijeniti napad kao nestvaran.

51

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Uslovi odbrane su slijedeći: 1. Svaka odbrana u smislu nuţne odbrane sastoji se u odbijanju protivpravnog napada. Kriviĉnopravno je relevantna samo takva odbrana koja ima obiljeţja kriviĉnog djela, bez obzira koje napadaĉevo dobro je povrijeĊeno (ţivot, tjelesni integritet, imovina itd); 2. Odbrana, tj.odbijanje napada usmjereno je protiv napadaĉa, odnosno protiv bilo kojeg njegovog dobra. Odbanom se ne smiju povrijediti dobra treće osobe. Ako do te povrede ipak doĊe, ona se moţe sagledavati u kontekstu krajnje nuţde. Izuzetak postoji kad su u pitanju dobra trećih osoba koja je napadaĉ koristio pri napadu, kada to ulazi u nuţnu odbranu; 3. Odbrana mora biti istovremena sa napadom. Istovremenost postoji od trenutka kad napad neposredno predstoji i sve dok napad traje. Napad neposredno predstoji kad se objektivno gledano od strane napadnutog u svakom trenutku moţe oĉekivati napad. Takav primjer je kada jedno lice sa sjekirom u ruci sa daljine 50-60m trĉi prema napadnutom. Istovremenost se meĊutim ne moţe prihvatiti kod nekih dalekih apstraktnih budućih napada. Istovremenost postoji od trenutka kada usljed preduzetog napada dolazi do ukljuĉenja nekih preventivnih, zaštitnih ureĊaja. Sasvim drugo je pitanje kvaliteta uĉinaka tih ureĊaja po napadaĉa. Kod nekih kriviĉnih djela uzima se da napad traje sve dok traje protivpravno stanje izazvano tim napadom. Tako npr. kod kraĊe se smatra da istovremenost postoji sve dok lopov ne obezbijedi pritežanje1 ukradene stvari. Nakon toga se smatra da je napad prestao, pa ukoliko bi iza toga došlo do povrede napadaĉa, to bi predstavljalo kriviĉno djelo. Uslov istovremenosti spada u red faktiĉkih pitanja i ono se procjenjuje u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog sluĉaja. Kada je u pitanju zabluda onoga ko postupa u nuţnoj odbrani u pogledu uslova istovremenosti, tada se uzima da se uĉinilac nalazi u putativnoj nuţnoj odbrani (kriviĉna odgovornost se tada ocjenjuje). 4. Kljuĉni uslov na strani odbrane je da ona mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada. To je istovremeno i najteţe pitanje za sudsku praksu. Neophodno potrebna odbrana znaĉi da ona i po vrsti i po intenzitetu mora da predstavlja najblaţe odbrambeno sredstvo. To je takoĊer faktiĉko pitanje koje se utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. Pritom se ne traţi da napadnuti ţrtvuje neke svoje interese, ni da bjeţi niti da doziva nekog drugog upomoć, zbog toga što on ima pravo na nuţnu odbranu. Poseban uslov koji se traţi za postojanje nuţne odbrane, vezan za uslov njene neophodnosti, je srazmjernost izmeĊu napada i odbrane. To je novi uslov, koji je u zakonu izriĉito naglašen. Srazmjernost znači da mora postojati određena srazmjera s jedne strane između napada i odbrane, a s druge strane u pogledu vrijednosti dobra koje se napada i onog koje se povređuje u odbijanju napada. Zbog stanja u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani, uzima se da se moţe tolerirati izvjesna nesrazmjera, ali ona ne smije dostići stepen oĉigledne nesrazmjere. Srazmjernost kao uslov uvijek se mora procjenjivati primjenom socijalno-etiĉkog principa sa strane onog ko se brani. Odbrana ne bi bila opravdana kad je napadnuto dobro uistinu male vrijednosti, pri ĉemu se odbranom nanosi povreda koja ugroţava dobro mnogo veće vrijednosti. Tako npr. kad je neko lišio ţivota ĉovjeka zbog toga što je ukrao hljeb ili kad vlasnik ugostiteljskog objekta puca iz vatrenog oruţja na goste koji su razbijali ĉaše u njegovom lokalu i sl. U takvim i sliĉnim sluĉajevima ne moţe se usvojiti nuţna odbrana, neovisno što se napad nije mogao drugaĉije odbiti, jer bi se to protivilo socijalnom smislu nuţne odbrane. Pored navedenih uslova na strani napada i na strani odbrane, za postojanje nuţne odbrane bitan je jedan poseban subjektivni element koji se ogleda u tome da je onaj ko postupa u nuţnoj odbrani upravo išao za tim da od sebe ili drugog odbije protivpravni napad. To znaĉi da je kod njega postojala i svijest i volja za postupanje u nuţnoj odbrani, a ne u nekom drugom cilju. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane Postavljanjem uslova neophodnosti i srazmjernosti u definiciji pojma nuţne odbrane, zakonodavac je ujedno odredio i njene granice. U sluĉaju prekoraĉenja granica nuţne odbrane, uĉinilac odgovara za djelo koje je uĉinio u prekoraĉenju. To znaĉi da ako je u prekoraĉenju granica nuţne odbrane došlo do
1

Vidi u Klaićevom rječniku

52

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
kriviĉnog djela, uĉinilac odgovara za to djelu uz pretpostavku da su ispunjeni uslovi za kriviĉnu odgovornost. To znaĉi da je djelo u prekoraĉenju granica nuţne odbrane kriviĉno djelo, kao i svako drugo kriviĉno djelo. Kada je u pitanju kriviĉna odgovornost za prekoraĉenje nuţne odbrane, u principu vaţe pravila o kriviĉnoj odgovornosti. MeĊutim, uzimajući u obzir stanje u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani, zakonodavac predviĊa i mogućnost blaţeg postupanja prema takvom uĉiniocu kriviĉnog djela. Zakonodavac u ĉl.10 st.3 navodi da se učinitelj koji prekorači granicu nužne odbrane može blaže kazniti, a ako je do prekoračenja došlo zbog razdraženosti ili straha izazvanog napadom, može se i osloboditi od kazne. Vidljivo je da zakonodavac u jednoj varijanti za prekoraĉenje granica nuţne odbrane predviĊa samo mogućnost blaţeg kaţnjavanja. Zbog toga je takvo prekoraĉenje opći, fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. U drugoj varijanti, uzimajući u obzir navedena stanja razdraţenosti ili straha (stenički afekti – srdţba, bijes, uzrujanost i astenički afekti – strah, prepast, tuga, oĉaj), zakonodavac predviĊa i mogućnost oslobaĊanja od kazne. Zbog toga se kaţe da je takvo prekoraĉenje opći, fakultativni zakonski osnov za oslobaĊanje od kazne. U takvom sluĉaju, a na osnovu odredbe ĉlana 43 st.2, sud moţe uĉiniocu u prekoraĉenju ublaţiti kaznu i mimo pravila o ublaţavanju kazne. Afektivna stanja kao što su nenormalno snaţna ljutnja ili bijes, kao patološki efekti mogu dovesti i do neuraĉunljivosti, kada bi bila iskljuĉena kriviĉna odgovornost uĉinioca. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane naziva se ekstenzivni eksces, što znaĉi da je napadnuti premašio granice nuţne odbrane, ali samo u odnosu na njen intenzitet. Prekoraĉenje granica nuţne odbrane (dakle kriviĉno djelo) moţe biti uĉinjeno sa umišljajem ili iz nehata. Ako je to djelo uĉinjeno u zabludi u pogledu napada, radi se o putativnoj nuţnoj odbrani. Tu postoji kriviĉno djelo, a kriviĉna odgovornost se procjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi. KRAJNJA NUŢDA Krajnja nuţda je treći opći zakonski osnov koji iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Institutima krajnje nuţde rješavaju se brojne i raznovrsne situacije kada se uzima da nema razloga za kaţnjavanje onog lica koje je silom prilika dovedeno u takvo stanje da, spasavajući neko svoje ili tuĊe dobro kome prijeti opasnost, ţrtvuje neko tuĊe dobro pri ĉemu ĉin spasavanja predstavlja ostvarenje nekog zakonskog bića kriviĉnog djela. Krajn nuţda pretpostavlja stanje nuţde, tj. takvu situaciju da se ugroţeno dobro moţe spasiti samo ţrtvovanjem drugog, tuĊeg dobra. I kod krajnje nuţde kao i kod nuţne odbrane postoji opasnost za neko dobro, s tom razlikom što su kod nuţne odbrane u sukobu pravo i nepravo, dok se kod krajnje nuţde radi o koliziji (sukobu) 2 prava i to onog koje je ugroţeno tj.koje se spasava i onog koje se ţrtvuje radi spasavanja dobra koje je u opasnosti. Radi se o izboru izmeĊu 2 zla i to izboru u stanju nuţde. Krajnju nuţdu upravo karakterizira ta neizbjeţnost ţrtvovanja tuĊeg dobra, ali pod okolnostima koje te okolnosti ĉine socijalno opravdanim. Krajnja nuţda se temelji na ideji da u konfliktnim situacijama koje su sastavni dio ljudskog ţivota, pravo mora dopustiti, odnosno po odreĊenim uslovima opravdati zahvate u tuĊa dobra radi spasavanja vlastitog dobra. Ĉinjenica što se tu na izvjestan naĉin radi o nepoštivanju prava drugog koje ne stoji ni u kakvoj vezi sa pojedincem koji se nalazi u opasnosti, upućuje na to da je sa sociološke, moralne i pravne strane situacija mnogo sloţenija i delikatnija nego kad je u pitanju nuţna odbrana. Djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nikad nije antisocijalno. Ono je ili socijalno korisno ili socijalno indiferentno. S druge strane, takvo djelo uvijek znaĉi upad u zaštićenu sferu drugog, povredu njegove autonomije, pa je zbog toga vrlo osjetljivo odgovoriti na pitanje kad je to dopušteno i kada se moţe tolerisati. Situacije koje obuhvata krajnja nuţda raznovrsne su i po svom znaĉaju i po svom karakteru:

53

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje tuĊi ţivot: npr.2 brodolomnika su na splavu na kome ima mjesta samo za jednog. Jedan brodolomnik odgurne drugog, ĉime uništava njegov ţivot da bi spasio svoj. Poznat je tzv.”sluĉaj minjon” ili “karnadesova daska”, gdje su se nakon brodoloma na ĉamcu za spasavanje našla 3 mornara. Ostavši dugo bez vode, dvojica su zaklali trećeg, napili se njegove krvi i na taj naĉin ostali ţivi. 2. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje neko tuĊe materijalno dobro; npr.za vrijeme oluje, kapetan da bi spasio brod i posadu naredni da se izbaci tuĊi skupocjeni teret sa broda, ili blagajnik napadnut od razbojnika koji prijeti da će ga ubiti, otvara sef i predaje mu tuĊi novac. 3. Situacija kada se radi spasavanja svog materijalnog dobra ţrtvuje tuĊe materijalno dobro; npr.radi gašenja poţara prevrne se tuĊi automobil koji se nalazi iznad hidranta. 4. Kada neko treće lice spasava neko dobro u opasnosti povredom ţivota ili materijalnih dobara drugog; npr.jedno lice ubija neĉijeg psa koji je napao tuĊe dijete. Mada u teoriji postoji opća saglasnost da ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u krajnjoj nuţdi, postoje razliĉiti pristupi tome šta je razlog za nekaţnjavanje. Prema subjektivnim shvatanjima prihvata se da je djelo u krajnjoj nuţdi protivpravno, ali se uĉinilac ne treba kazniti. Postoje razliĉita shvatanja o tome šta je razlog za izostanak kaţnjavanja. Prema jednim, uzima se da se u takvim situacijama uĉinilac nalazi pod jakim uticajem neodoljive psihiĉke prinude kojoj on ne moţe da se odupre. Drugi smatraju da uĉinioca ne treba kazniti jer se nalazi u neuraĉunljivom stanju. Treći smatraju da se kod takvih lica radi o instinktu samoodrţanja koji potire strah od eventualne kazne za uĉinjeno djelo. Objektivna teorija uzima da djelo koje je poĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. MeĊutim, ne postoji jedinstveno mišljenje oko toga zbog ĉega se u takvim sluĉajevima iskljuĉuje protivpravnost. To posebno dolazi do izraţaja u situacijama kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti. Kada se radi o dobrima nejednake vrijednosti, radi se o koliziji izmeĊu dobara manje i veće vrijednosti, gdje priroda stvari upućuje na to da je prihvatljivo ţrtvovati dobro manje vrijednosti da bi se spasilo dobro veće vrijednosti. Razlozi praviĉnosti i opći društveni interes opravdavaju ţrtvovanje manjeg za veće dobro, a iz tog opravdanja izvodi se i pravo na krajnju nuţdu. Kad su u pitanju dobra jednake vrijednosti kao npr. 2 ljudska ţivota, situacija je mnogo sloţenija. U takvim situacijama naĉelo praviĉnosti i opći društveni interes upućuju na to da ih treba jednako štititi, pa se uzima da je i samo društvo potpuno ravnodušno za konaĉni ishod kolizije dva jednaka interesa. Smatra se naime, da u takvim situacijama ta kolizija treba da ostane izvan prava, što praktiĉno znaĉi da se krajnja nuţda priznaje i u takvim situacijama. U odredbi ĉl.11 st.1 KZ FBiH kaţe se da nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi. Iako zakonodavac ne navodi razloge zbog kojih iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela, u takvim situacijama uzima se da djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno, pa preko nedostatka tog elementa iskljuĉuje se i postojanje kriviĉnog djela. To djelo nije protivpravno zbog toga što pri postojanju dva razliĉita interesa, od kojih je u opasnosti interes veće ili jednake vrijednosti, društvo nema razloga da zabrani, da proglasi protivpravnim (protivzakonitim) radnju ili djelatnost kojom se ţrtvuje dobro ili interes manje vrijednosti. Osim toga što ne postoji opasnost za društveni interes u cjelini, mora se imati u vidu da i onaj ko postupa u krajnjoj nuţdi postupa sa motivima kao unutarnjim pokretaĉima koji se ne bi mogli oznaĉiti kao negativni, neprihvatljivi, nerazumljivi, neshvatljivi, amoralni, asocijalni itd, zbog ĉega takvog uĉinioca ni ne treba kazniti. U odredbi ĉl.11 st.2, zakonodavac je dao definiciju krajnje nuţde. Prema toj definiciji, krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.

54

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Iz ove zakonske definicije se vidi da zakonodavac postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni za postojanje opasnosti, kao i uslove koji se moraju ispuniti za otklanjanje te opasnosti. Uslovi za postojanje opasnosti: 1. Opasnost mora biti istovremena, što znaĉi da je taj uslov ispunjen kao i kod nuţne odbrane, tj. kad ta opasnost neposredno predstoji i sve dok traje, tj.dok nije prestala. Opasnost koja je prestala ili tek buduća, ali ne neposredna opasnost ne dovodi do krajnje nuţde; 2. Opasnost mora biti neskrivljena, što znaĉi da se ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ono lice koje je svojom krivnjom skrivilo opasnost, pa spasavajući svoja pravna dobra (ţivot, tjelesni integritet, imovinu) povrijedi tuĊa pravna dobra. Skrivljenost opasnosti moţe nastupiti kako sa umišljajem, tako i iz nehata, s tim da zakonodavac pravi odreĊenu razliku u pogledu kaţnjavanja kad je u pitanju izazivanje opasnosti iz nehata. 3. Opasnost mora biti stvarna. Stvarnost podrazumijeva objektivno, fiziĉko, lahko uoĉljivo i lahko prepoznatljivo postojanje opasnosti od strane nekog prosjeĉnog ĉovjeka. U sluĉaju da je uĉinilac pogrešno smatrao da postoji opasnost, tada će postojati putativna krajnja nužda, a ne prava krajnja nuţda. To znaĉi da će djelo u krajnjoj nuţdi biti kriviĉno djelo, s tim da se uĉinilac u pogledu odgovornosti moţe pozivati da je bio u zabludi u pogledu postojanja opasnosti (tzv.stvarna zabluda u širem smislu), pa će se s obzirom na to procjenjivati i njegova odgovornost za uĉinjeno kriviĉno djelo. 4. Opasnost moţe da bude izazvana od strane ĉovjeka (uraĉunljivog ili neuraĉunljivog), ţivotinja ili prirodnih sila (zemljotres, poţar, poplava itd). Kada je u pitanju opasnost od ţivotinje, u obzir dolaze svi napadi od strane ţivotinje osim kada je u pitanju opasnost od dresirane ţivotinje, kada se radi o nuţnoj odbrani. 5. Opasnost moţe da prijeti bilo kojem pravnom dobru (ţivot, tjelesni integritet, zdravlje, imovina itd). Uslovi za postojanje opasnosti: 1. Krajnja nuţda moţe postojati samo onda ako se postojeća aktuelna opasnost nije mogla otkloniti na drugi način osim povredom dobara drugih lica. Ovdje se radi o stanju nuţde, što podrazumijeva utvrĊivanje da je uĉinilac morao da otkloni opasnost samo i jedino na onaj naĉin ili onim sredstvima kako je on to uĉinio u konkretnom sluĉaju. To podrazumijeva da se moraju paţljivo procjenjivati sve okolnosti konkretnog sluĉaja i u svakom sluĉaju donositi sud o tome da li se radilo o stanju nuţde. 2. Drugi uslov za otklanjanje opasnosti je taj da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. To uĉinjeno zlo moţe se odnositi na ţivote ljudi, na povrede tjelesnog integriteta, na imovinu itd. Razlika postoji u situaciji kada su u pitanju dobra jednake i nejednake vrijednosti. Ako se radi o dobrima razliĉite vrijednosti, onda je razumljivo da je i društveni interes i socijalno-etiĉki princip na strani toga da se zaštiti dobro veće vrijednosti i onda kad to podrazumijeva apsolutno ţrtvovanje dobara manje vrijednosti. Zbog toga i u našem pravu ovaj osnov iskljuĉenja kriviĉnog djela vrijedi ako je uĉinjeno zlo manje od zla koje je prijetilo (npr.konkurencija ljudskog ţivota ili tjelesnog integriteta i imovine). MeĊutim, nema krajnje nuţde ako je uĉinjeno zlo veće od onog koje je otklonjeno, npr. kad se radi spasavanja imovine ţrtvuju ljudski ţivoti. MeĊutim, naš kriviĉni zakon u zaštiti dobara predviĊa da krajnja nuţda postoji u sluĉaju kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti ili jednaki interesi. U takvim sluĉajevima ne moţe se dati prednost jednom ili drugom pravno zaštićenom objektu. MeĊutim, ima se u vidu i psihiĉko stanje onog ko je u krajnjoj nuţdi i to posebno u onim sluĉajevima kada su u pitanju veoma vrijedna dobra, kao što je ljudski ţivot. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde

55

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Granice krajnje nuţde praktiĉno su postavljene uslovom da uĉinjeno zlo ne u otklanjanju opasnosti ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. Ukoliko uĉinilac povrijedi taj uslov, tada postoji kriviĉno djelo za koje se odgovara po općim propisima. Naš KZ u odredbi ĉl.11 st.3 ipak predviĊa lakše kaţnjavanje takvog uĉinioca, uzimajući u obzir posebno unutrašnje psihiĉko stanje onog ko otklanja opasnost u smislu da takvo lice nije uvijek u stanju pravilno procijeniti granice krajnje nuţde. U tom smislu zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Da takvog uĉinioca blaţe kazni. To znaĉi da je prekoraĉenje granica krajnje nuţde drugi, opći fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. 2. U izvjesnim sluĉajevima sud moţe uĉinioca i osloboditi od kazne, ali samo pod uslovom da se utvrdi kako je do prekoraĉenja došlo pod osobito olakšavajućim okolnostima. U ovom sluĉaju, u pitanju je drugi, opći fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. Prema tome, 1. Krajna nuţda iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela; 2. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde je fakultativni osnov za ublaţavanje kazne; 3. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima je fakultativni osnov za oslobaĊanje od kazne. MeĊu uslovima na strani opasnosti je poseban uslov da opasnost ne smije biti skrivljena, što znaĉi da je uĉinilac ne smije izazvati bilo sa umišljajem ili iz nehata. Zakonodavac meĊutim ipak izdvaja skrivljenost opasnosti kad je ona uĉinjena iz nehata u pogledu kaţnjavanja takvog uĉinioca. Za sluĉajeve nehatnog skrivljavanja opasnosti zakonodavac predviĊa mogućnost blaţeg kaţnjavanja. Prema odredbi ĉl.11 st.4, ne postoji krajnja nužda u slučaju da je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti. To praktiĉno znaĉi da se onaj ko je po nekom pravnom osnovu duţan da se izloţi opasnosti ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ako u otklanjanju te opasnosti izvrši neko kriviĉno djelo. Takva duţnost moţe slijediti iz zakona, sluţbene obaveze ili obaveze na osnovu ugovora (policajci, ĉuvari objekata, mornari, lijeĉnici i drugo zdravstveno osoblje, vatrogasci itd). Tu je u pitanju jedna posebna duţnost koaj je postojala prije djela i koja povećava granicu ţrtvovanja. U pogledu ocjene da li zapravo i do koje mjere postoji ta duţnost da se izloţi opasnosti. Ne postoji uvijek i po svaku cijenu duţnost izlaganja opasnosti, te se ni od tih ljudi ne moţe zahtijevati samoţrtvovanje do uništenja. Znaĉi da ne treba traţiti da izlaganje opasnosti vodi u sigurnu smrt.

SILA I PRIJETNJA Neka savremena strana zakonodavstva sadrţe posebne odredbe kojima je regulisano iskljuĉenje kaţnjivosti u sluĉaju da je neko lice silom ili prijetnjom prinuĊeno na izvršenje djela. naš kriviĉni zakon ne sadrţi takvu izriĉitu zakonsku odredbu u općem dijelu. MeĊutim, sila i prijetnja su od znaĉaja i za naše kriviĉno pravo, jer su sila i prijetnja elementi mnogih kriviĉnih djela (protiv imovine, dostojanstva liĉnosti i morala, braka i porodice, ţivota i tijela itd). S druge strane, sila i prijetnja imaju opći znaĉaj u našem kriviĉnom pravu jer je u nekim situacijama iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela ako je do njegovog izvršenja došlo usljed primjene sile ili prijetnje. Sila Sila je upotreba snage prema odreĊenom licu sa ciljem da to lice preduzme odreĊenu radnju (ĉinjenje) ili da ne preduzme duţnu radnju (neĉinjenje). Ona je redovno usmjerena na savladavanje stvarnog i oĉekivanog otpora. Upotrijebljena snaga kod sile moţe biti fiziĉka ili mehaniĉka, a prema odredbi ĉl.136 st.12 KZ FBiH, kao sila se smatra i primjena hipnoze i omamljujućih sredstava sa ciljem ad se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor. Sila moţe biti apsolutna ili neodoljiva i konkluzivna ili odoljiva. Apsolutna sila postoji onda kada je usljed dejstva sile lice prema kome je primijenjena potpuno lišeno mogućnosti da donese odluku o svojoj radnji (bez obzira da li je to ĉinjenje ili neĉinjenje), kao i u sluĉaju

56

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ako je lice bilo potpuno lišeno mogućnosti da već ranije donesenu odluku realizira. Apsolutna ili neodoljiva sila znaĉi da prisiljeni nije mogao da se suprotstavi toj sili. Primjena sile procjenjuje se u svakom konkretnom sluĉaju, pri ĉemu se uzimaju u obzir objektivni uslovi konkretne situacije i subjektivno stanje uĉinioca i njegova mogućnost da se toj sili suprotstavi. Konkluzivna sila postoji u sluĉaju kada prisiljeni nije lišen mogućnosti da donese odluku, ali je usljed dejstva te sile njegova odluka takva kakva jeste bila iznuĊena. To znaĉi da to lice moţe da odluĉuje, ali je odluka koju donosi nastala usljed upotrebe neke fiziĉke, vanjske snage. Ta sila moţe biti neposredna i posredna. Neposredna je kad se primjenjuje direktno prema licu koje treba donijeti odluku i da u skladu sa tom odlukom preduzme odreĊenu ĉinidbu ili ne preduzme duţnu ĉinidbu. Posredna je u sluĉaju kada se ne preduzima prema tom licu, već prema nekom trećem licu ili prema odreĊenim stvarima, pa se na taj naĉin djeluje na svijest i volju prisiljavanog lica. Kad su u pitanju treća lica, to su redovno bliski srodnici prisiljavanog lica. Prijetnja Za razliku od sile koja predstavlja upotrebu fiziĉke ili mehaniĉke snage, prijetnja je verbalni ĉin koji predstavlja izjavu nekog lica kojom se drugom licu predoĉava neko zlo koje je podobno da kod lica kome se prijeti utiĉe na donošenje odluke. Ta izjava moţe biti usmena ili pismena, a moţe biti uĉinjena i konkludentnim radnjama. Pod uticajem prijetnje lice kojem je prijetnja upućena nalazi se pred alternativom, u smislu da uĉini odreĊenu radnju, odnosno da ne preduzme duţnu radnju ili da se saglasi sa zlom koje mu se predoĉava. U takvim situacijama nebitno je da li će zlo kojim se prijeti biti naneseno neposredno od onog koji prijeti ili će ono biti naneseno od nekog trećeg lica, a pod uticajem lica koje prijeti. Za razliku od prijetnje, opomena takoĊer predstavlja izajvu nekog lica kojom se drugo lice upozorava da će ga snaći neko zlo ako ne preduzme odreĊenu radnju, pri ĉemu lice koje upozorava redovno nema nikakvog uticaja na nastupanje ili izostajanje zla koje se predoĉava. Kod prijetnje je nebitno da li je lice koje upućuje prijetnju uistinu spremno da tu prijetnju realizira, niti da li objektivno postoji mogućnost da se ona realizira. Bitno je da ono lice kojem se prijeti upućenu prijetnju smatra i kao ozbiljnu u pogledu nanošenja zla i kao moguću u smislu njene realizacije. Za prijetnju takoĊer nije bitno da li je zlo kojim se prijeti usmjereno neposredno na lice kojem se prijeti ili na neko treće lice. Zlo koje se predoĉava kod prijetnje po svojoj prirodi i intenzitetu mora biti takvo da je podobno da kod lica kojem se prijeti izazove odluku na ĉinjenje ili neĉinjenje. Zajedniĉko kod konkluzivne sile i prijetnje je to što licu na koje se utiĉe nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja, tako da to lice redovno ima alternativu u donošenju odluke. Razlika izmeĊu konkluzivne sile i prijetnje ogleda se u tome što se kod konkluzivne sile zlo već realizira, a kod prijetnje se tek predoĉava. Postavlja se pitanje općeg kriviĉnopravnog znaĉaja sile i prijetnje. U tom smislu moţe se reći da upotreba sile i prijetnje u kriviĉnom pravu spada u red vrlo razliĉito riješenih pitanja od zakonodavstva do zakonodavstva. Dok na jednoj strani postoje zakonodavstva koja upotrebu sile i prijetnje ne predviĊaju kao opće institute kriviĉnog prava, s druge strane postoje i zakonodavstva koja ih izriĉito predviĊaju kao razloge ili osnove iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela, pritom praveći razliku izmeĊu apsolutne sile na jednoj i konkluzivne sile i prijetnje na drugoj strani. Kad je u pitanju apsolutna sila (vis absoluta – neodoljiva sila), koja djeluje na taj naĉin da lice prema kome je usmjerena nema nikakve mogućnosti izbora postupanja, već je to lice prisiljeno postupati upravo onako kako je na to prisiljeno, u kriviĉnopravnoj teoriji uglavnom postoje 2 mišljenja. Prema jednom, upotreba takve sile iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela, što znaĉi da ta sila predstavlja osnov koji je po svojoj kvaliteti i kvantiteti jednak drugim osnovama iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela (nuţna odbrana, krajnja nuţda itd).

57

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema drugom shvatanju, upotreba apsolutne sile iskljuĉuje krivnju takvog lica u odnosu na radnju. Preovladava shvatanje da je kod apsolutne sile iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela i to zbog toga što nedostaje postojanje voljne radnje. Takvo lice nema mogućnost da odluĉuje, što znaĉi da nema mogućnost poduzimanja bilo kakve voljne djelatnosti. To lice zapravo sluţi samo kao sredstvo u rukama drugog. Navedeno shvatanje ugraĊeno je npr. u novi KZ R.Hrvatske, gdje je izriĉito reĉeno da nema kaznenog djela kad je poĉinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. Naĉin i sadrţaj te sile mogu biti razliĉiti i utvrĊivanje tih momenata predstavlja faktiĉko pitanje. Moţe se raditi o hipnozi, ubrizgavanju nekih hemijskih preparata, opojnih droga itd. Pod dejstvom takve sile, uĉinilac moţe da stavi svoj potpis na laţni dokument, mjenicu i sl. Kad su u pitanju konkluzivna sila i prijetnja, u teoriji je nesporno da one pod odreĊenim uslovima mogu iskljuĉiti kaţnjivost, mada ostaje otvoreno pitanje šta je osnov iskljuĉenja kaţnjivosti u takvim sluĉajevima. Pošto pod uticajem konkluzivne sile nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja, ali je odluka koja se donosi iznuĊena, u teoriji se znaĉaj te sile i prijetnje najĉešće dovodi u vezu sa drugim institutima koji iskljuĉuju postojanje kriviĉnog djela (nuţna odbrana, krajnja nuţda…). Drugim rijeĉima, konkluzivna sila (zlo koje se već primjenjuje) i prijetnja (zlo koje se stavlja u izgled)se smatraju kao istovremeni protivpravni napad kod nuţne odbrane, odnosno kao istovremena neskrivljena opasnost kod krajnje nuţde. Proizilazi da, ukoliko je po svojoj vrsti i intenzitetu sila i prijetnja takva da ima elemente protivpravnog napada protiv kojeg je neophodna odbrana ili elemente neskrivljene opasnosti koja nalaţe potrebu otklanjanja te opasnosti, tada zapravo postoje i instituti nuţne odbrane odnosno krajnje nuţde. U tim situacijama primjena konkluzivne sile i prijetnje iskljuĉuju protivpravnost postupanja drugog lica, pa je to djelo dozvoljeno. Najĉešće se uzima da se upotreba konkluzivne sile i prijetnje dovodi u vezu sa institutom krajnje nuţde, pri ĉemu posebno treba imati u vidu da li je zlo koje je prijetilo manje, jednako ili veće od zla koje se nanosi u otklanjanju te opasnosti. Samo ako to zlo nije veće od zla koje je prijetilo, takvo postupanje moţe biti u skladu sa pravom. Naš zakon ne sadrţi izriĉito takvo rješenje, ali postoje primjeri u uporednom zakonodavstvu koji upravo na izloţeni naĉin u općim odredbama zakona reguliraju uticaj konkluzivne sile i prijetnje. Tako npr. KZ RH u odredbi o konkluzivnoj sili i prijetnji kaţe: “Ako je poĉinitelj poĉinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje, primijenit će se odredbe o krajnjoj nuţdi, uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskivljenu opasnost”. PRISTANAK POVRIJEĐENOG Kriviĉnopravni znaĉaj pristanka povrijeĊenog Kao poseban osnov preko kojeg se iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela, u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi pominje se pristanak povrijeĊenog na povredu. To su situacije kada sam povrijeĊeni izriĉito ili na drugi naĉin pristane na povredu nekog njegovog dobra. U takvim situacijama se istiĉe da nema protivpravnosti, pa samim tim ni kriviĉnog djela. Osnovni nedostatak takvog opravdanja je u tome što se odreĊena posebno vaţna dobra (ljudski ţivot, tjelesni integritet itd) ne štite samo u interesu pojedinca, već i u interesu društvene zajednice kao cjeline. To onda znaĉi da ni takav pojedinac ne moţe sam odluĉivati o kriviĉnopravnoj zaštiti njegovih dobara. MeĊutim, u odreĊenim situacijama pristanak povrijeĊenog na povredu moţe imati dejstvo na planu blaţeg tretmana u kaţnjavanju, bilo da je već u samom kriviĉnom zakonu za te situacije propisana blaţa kazna, bilo na naĉin da je propisana mogućnost ublaţavanja kazne od strane suda. Naše kriviĉno pravo nema nikakvih posebnih odredbi koje bi regulirale takve situacije. To znaĉi da pristanak povrijeĊenog ne postoji u krivičnom zakonu kao poseban zakonski osnov, kao što ne postoje ni posebne odredbe koje bi takvo djelo ĉinile lakšim. MeĊutim, ukoliko su ispunjene neke posebne okolnosti, uzima se da i pristanak povrijeĊenog ima uticaja na postojanje kriviĉnog djela. Smatra se da se

58

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
taj uticaj moţe izraziti preko instituta djela malog znaĉaja, pod uslovom da su ispunjene pretpostavke za postojanje tog pravnog osnova. Kad je rijeĉ o pristanku povrijeĊenog, taj problem se uglavnom svodi na pitanje povreda tijela do kojih dolazi na sportskim takmiĉenjima i pri lijeĉniĉkim, posebno hirurškim intervencijama. Povrede pri sportskim takmiĉenjima Kada su u pitanju povrede na sportskim takmiĉenjima, s jedne strane se smatra da u tim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što je samim izborom sportske discipline (boks, karate i sl) sam povrijeĊeni prećutno pristao na povredu. Drugo mišljenje je da u takvim situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što nema protivpravnosti i što takva djela nisu asocijalna i socijalno neprihvatljiva. Smatra se, naime, da uprkos rizicima za ţivot i tjelesni integritet takmiĉara pojedinih sportskih disciplina, korisnost i dobre strane tih sportova oduzimaju i tim povredama kriviĉnopravni karakter. MeĊutim, nepostojanje kriviĉnog djela u tim situacijama dolazi u obzir samo onda ako je do povrede došlo i pored toga što se takmiĉar koji nanosi povredu pridrţavao pravila te sportske discipline. U suprotnom postojanje kriviĉnog djela nije iskljuĉeno. Lijeĉniĉke (hirurške) intervencije Kad su u pitanju lijeĉniĉke, a posebno hirurške intervencije i nanošenje povreda pri tim intervencijama, postoje 2 osnovna mišljenja: 1. Postoji kriviĉno djelo tjelesne povrede uvijek u onim sluĉajevima kad pacijent nije dao pristanak na lijeĉniĉku intervenciju. Takvo stanovište se obrazlaţe time da niko nije duţan da se lijeĉi ako to sam neće, pa bi onda lijeĉenje mimo njegove volje predstavljalo kriviĉno djelo. 2. Hirurške intervencije koje su preduzete po pravilima konkretne hirurške discipline nisu kriviĉno djelo zbog toga što nema nasilja nad pacijentom i zbog toga što su te djelatnosti korisne za pacijenta, socijalno opravdane i prihvatljive. U prilog tome je okolnost da su lijeĉnici po prirodi svoje profesije i po zakonu duţni da ljudima pruţaju pomoć. To znaĉi da u takvim situacijama uopće nije potreban pristanak povrijeĊenog na povredu i ne moţe se govoriti o postojanju kriviĉnog djela i u situacijama kada nema tog pristanka. O kriviĉnom djelu u ovakvim sluĉajevima moţe se govoriti samo onda kad se lijeĉniĉka intervencija ne preduzima u svrhu lijeĉenja, već u neku drugu svrhu – npr.eksperimenti, oduzimanje dijelova ljudskog tijela radi presaĊivanja i sl.

PRIPREMNE RADNJE I POKUŠAJ KRIVIČNOG DJELA
OPĆA RAZMATRANJA O STADIJIMA (FAZAMA) U IZVRŠENJU KRIVIĈNOG DJELA U izvršenju kriviĉnog djela moţe postojati više faza ili stadija. Redovno se uzima da je prvi stadij u ostvarenju djela stadij donošenja odluke. Nakon stvorene odluke prilazi se njenoj realizaciji. Ona u nekim sluĉajevima moţe odmah predstavljati svršeno kriviĉno djelo, a u nekim sluĉajevima su nuţni meĊustadiji. Tako se npr.donesena odluka ne moţe uvijek neposredno realizirati zbog toga što priroda kriviĉnog djela podrazumijeva postojanje odreĊenih sredstava koja su nuţna za njegovo izvršenje. Tako se kao slijedeći stadij nakon donošenja odluke javlja pripremna radnja. Nakon pripremne radnje ulazi se u kriviĉno djelo, jer se pristupa radnji izvršenja. Kada uĉinilac poduzme radnju izvršenja, moţe doći do 2 završna stadija: 1. pokušaj kriviĉnog djela - preduzeta je radnja izvršenja, a posljedica nije nastupila iz bilo kojih razloga; 2. svršeno kriviĉno djelo – usljed preduzete radnje nastupila je zabranjena posljedica.

59

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Bitno obiljeţje pripremnih radnji i pokušaja kriviĉnog djela sastoji se u tome da ove faze mogu postojati samo ako je u pitanju vršenje kriviĉnog djela sa umišljajem kao oblikom krivnje. Dakle, ove faze u ostvarenju kriviĉnog djela ne mogu postojati kod nehatnih delikata. Posebno vaţno pitanje jeste koja od naprijed pomenutih faza je kaţnjiva i da li u pogledu kaţnjavanja treba praviti razliku izmeĊu pojedinih faza. U tom smislu, iako predstavlja posebnu fazu u ostvarenju kriviĉnog djela, razmišljanje i donošenje odluke da se izvrši kriviĉno djelo kod nas ne predstavlja kaţnjivu fazu. Za to postoje 2 razloga: 1. Donesena odluka se do same realizacije moţe promijeniti; 2. Odluku je praktiĉno nemoguće dokazati. Kada su u pitanju pripremne radnje i pokušaj kriviĉnog djela, i kaţnjavanje za te stadije, u kriviĉnopravnoj teoriji prisutna su 2 shvatanja: Prema objektivnoj teoriji uzima se da treba kazniti samo za one radnje koje su proizvele neku posljedicu u vanjskom svijetu. To podrazumijeva prije svega kaţnjavanje za svršeno kriviĉno djelo, a izuzetno kad je u pitanju pokušaj teţeg kriviĉnog djela. Opravdanje za kaţnjavanje pokušaja teţeg kriviĉnog djela objektivna teorija nalazi u tome što je i pokušaj za društvo opasan, a do posljedice nije došlo usljed nekih vanjskih okolnosti, neovisno o volji izvršioca. Objektivna teorija iskljuĉuje mogućnost kaţnjavanja za pripremne radnje. Subjektivna teorija kod kaţnjavanja za stadije ostaje pri svom shvatanju o ispoljenoj ili manifestiranoj zloĉinaĉkoj volji. Bitno je, naime, da je nekom radnjom uĉinilac jasno izrazio svoju zloĉinaĉku volju, a nebitno je da li je njegova namjera do kraja realizirana. To znaĉi da se i za pripremne radnje i za pokušaj kriviĉnog djela po toj teoriji kaţnjava isto kao i za svršeno djelo. Subjektivna teorija u svom integralnom obliku ne bi se mogla prihvatiti ni kod pokušaja, a pogotovo kod pripremnih radnji. U našem pravu su pripremne radnje u naĉelu nekaţnjive, odnosno kaţnjive su samo izuzetno, ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi.

PRIPREMNE RADNJE Pojam pripremne radnje Pripremne radnje predstavljaju takve radnje koje preduzima izvršilac kriviĉnog djela, a koje mu omogućavaju ili olakšavaju izvršenje kriviĉnog djela. One se najĉešće sastoje u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje kriviĉnog djela, uklanjanju prepreka za izvršenje kriviĉnog djela, dogovaranju, planiranju ili drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje kriviĉnog djela, a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. Pripremne radnje stoje ante portas delicta (pred vratima zloĉina), što znaĉi da stoje izvan bića kriviĉnog djela. Objektivno gledano, uzete same za sebe one ne predstavljaju napad na neko pravno zaštićeno dobro. Npr. kupovina puške još ne znaĉi da je puška namijenjena za izvršenje kriviĉnog djela. Kaţnjavanje za pripremne radnje Prema KZ FBiH, pripremanje krivičnog djela kaznit će se samo kada je to pripremanje preduzeto s direktnim umišljajem i samo onda kad to Zakon izričito određuje. Postoje 2 vrste kaţnjivih pripremnih radnji: 1. One koje predstavljaju delict sui generis – u ovom sluĉaju pripremna radnja uzdignuta je u rang radnje izvršenja kriviĉnog djela. Primjeri: špijunaţa – “ko pribavlja tajne podatke ili dokumente u namjeri da ih saopšti ili preda stranoj drţavi, stranoj organizaciji ili licu koje im sluţi…”; udruţivanje radi vršenja kriviĉnog djela; nedozvoljeno drţanje oruţja ili eksplozivnih materija, itd.

60

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. Kaţnjavanje za pripremanje odreĊenog kriviĉnog djela – ovdje pripremna radnja predstavlja samo prethodni stadij u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. Npr. u ĉl.151 KZ FBiH propisano je kaţnjavanje za pripremu odreĊenih kriviĉnih djela i to za: - stvaranje udruţenja za vršenje pojedinih kriviĉnih djela (napad na ustavni poredak, priznavanje kapitulacije i okupacije, ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti – ĉl. 137-139 KZ); - nabavku sredstava za vršenje odreĊenih kriviĉnih djela (podrivanje vojne i odbrambene moći, oruţana pobuna, terorizam, špijunaţa – ĉl.144-146 KZ). POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam pokušaja kriviĉnog djela Pokušaj krivičnog djela postoji kad je izvršenje krivičnog djela sa umišljajem započeto, ali nije dovršeno, ili je radnja izvršenja dovršena, ali nije nastupila zabranjena posljedica. Dakle, kod pokušaja kriviĉnog djela bitna su 3 elementa: 1. Umišljaj (direktni ili eventualni) kao oblik krivnje; 2. Radnja izvršenja (nedovršena ili dovršena); 3. Odsustvo zabranjene posljedice. Postoji razlika izmeĊu kriviĉnih djela kod kojih se posljedica pojavljuje kao povreda ili kao konkretna opasnost tj.kod kojih je posljedica element bića kriviĉnog djela i kriviĉnih djela kod kojih je posljedica apstraktna opasnost. U prvom sluĉaju, posljedica mora izostati, neovisno da li je u pitanju povreda ili konkretno ugroţavanje. Kod kriviĉnih djela sa apstraktnom opasnošću, kod kojih opasnost nije element bića kriviĉnog djela, pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena. I pripremne radnje i pokušaj su stadiji u ostvarenju kriviĉnog djela. Zajedniĉko im je što nema nastupanja zabranjene posljedice. Razlika se ogleda u tome što se kod pripremnih radnji ne ulazi u kriviĉno djelo, dok se kod pokušaja preduzimanjem radnje izvršenja ulazi u kriviĉno djelo, jer se ostvaruje jedno njegovo bitno obiljeţje tj. radnja. Da bi se govorilo o kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela, potrebno je kod svakog kriviĉnog djela znati u ĉemu se sastoji radnja izvršenja. Kako se radnja izvršenja najĉešće sastoji od niza djelatnosti, uzima se da pokušaj postoji onda kad se preduzme prva djelatnost koja ulazi u radnju izvršenja. Tako npr. kod ubistva pokušaj postoji već od trenutka kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B na nju nanišani. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je upotreba odreĊenog sredstva element bića kriviĉnog djela, pokušaj postoji već od trenutka kad se zapoĉelo sa upotrebom tog sredstva. Npr. kod razbojništva i silovanja, upotreba sile (prinuda) je sredstvo za izvršenje kraĊe kod razbojništva, odnosno obljube kod silovanja. Pokušaj postoji već od trenutka kad poĉinilac upotrijebi silu ili ozbiljnu prijetnju, kod razbojništva sa namjerom da ostvari kraĊu, a kod silovanja da izvrši obljubu. Kod nekih kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 ili više alternativno postavljenih radnji, pokušaj postoji kad se preduzme bilo koja od tih radnji. Suprotno tome, kod kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 kumulativno postavljene radnje, pokušaj postoji tek kad se preduzme i posljednja od kumulativno predviĊenih radnji. Takav je sluĉaj npr. kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti iz ĉl.180 KZ, gdje pokušaj postoji tek onda kad jedno lice prvo prouzrokuje opasnost po ţivot neke osobe, a zatim tu osobu poĉne ostavljati u stanju ili prilikama opasnim po ţivot. Sluĉajevi kad nije moguć pokušaj kriviĉnog djela Pokušaj nije moguć kod svih kriviĉnih djela:

61

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Pokušaj nije moguć kod kriviĉnih djela kod kojih je on element krivičnog djela, tako da se pokušajem ostvaruje svršeno kriviĉno djelo. Npr: napad na ustavni poredak, ugroţavanje teritorijalne cjeline itd; 2. Kod nekih kriviĉnih djela pokušaj je iskljuĉen zbog prirode krivičnih djela. Npr: sudjelovanje u tuĉi (ĉl.179), neprijavljivanje pripremanja kriviĉnog djela (ĉl.324) itd; Nesvršeni i svršeni pokušaj kriviĉnog djela Prema stadiju u kome je ostala radnja izvršenja, pokušaj moţe biti svršeni i nesvršeni. Svršeni pokušaj postoji kada je radnja izvršenja dovršena, ali nije nastupila zabranjena posljedica. Npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja, ali promaši. Nesvršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta, ali nije dovršena. Npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B, zagnjuri joj glavu u vodu, ali ne dovrši radnju gušenja. Razlikovanje izmeĊu svršenog i nesvršenog pokušaja bitno je iz 2 razloga: 1. Zbog dobrovoljnog odustanka, jer se dobrovoljni odustanak razliĉito manifestira kod svršenog i nesvršenog pokušaja; 2. Kod odmjeravanja kazne, gdje će po pravilu kazna biti blaţa za nesvršeni, nego za svršeni pokušaj. Kvalificirani pokušaj Kriviĉnopravna teorija poznaje i teţi ili tzv.kvalificirani pokušaj. Kvalificirani pokušaj postoji u slučaju kad su pokušajem jednog krivičnog djela ostvarena obilježja drugog, samostalnog, u zakonu posebno određenog krivičnog djela. Tako npr. kvalificirani pokušaj postoji kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja, pri ĉemu ne doĊe do nastupanja smrti, ali osobi B pritom bude nanesena teška tjelesna povreda. U takvom sluĉaju osoba A će odgovarati za pokušaj ubistva osobe B, jer je njegov umišljaj bio usmjeren na lišavanje ţivota. Okolnost da je pri tome nanesena teška tjelesna povreda biće uzete u obzir kao oteţavajuća okolnost za pokušaj ubistva. Kod kvalificiranog pokušaja sud uvijek uzima u obzir i kaznu koja je propisana za ostvareno kriviĉno djelo, pri pokušaju drugog kriviĉnog djela. Kaţnjavanje za pokušaj kriviĉnog djela Kod kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela nameću se pitanja zašto se uopće kaţnjava za pokušaj kriviĉnog djela, kada je kaţnjiv pokušaj prema nekom kriviĉnom zakonodavstvu, te kako kazniti za pokušaj kriviĉnog djela. U odgovoru na pitanje razloga kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela istiĉu se 2 shvatanja: Prema subjektivnom shvatanju, uĉinilac se kaţnjava za pokušaj kriviĉnog djela zbog ispoljene zloĉinaĉke volje. Prema objektivnom shvatanju, za pokušaj se kaţnjava zbog toga što on predstavlja opasnost za neko pravno zaštićeno dobro ili vrijednost. Kao najispravnije shvatanje se uzima da se za pokušaj kaţnjava kako zbog ispoljene zloĉinaĉke volje, tako i zbog opasnosti za neko pravno dobro usljed poduzete radnje izvršenja. U odgovoru na pitanje kada je kaţnjiv pokušaj kriviĉnog djela, u našem pravu postoje 2 osnovna pravila (ĉl.20 KZ): 1. Uvijek je kažnjiv pokušaj onih kriviĉnih djela za koja se po zakonu moţe izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna; 2. Za pokušaj ostalih kriviĉnih djela, uĉinilac se moţe kazniti samo onda ako je to zakonom izričito propisano.

62

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pitanje naĉina kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela riješeno je odredbom ĉl.20 st.2 KZ FBiH. Prema toj odredbi, uĉinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne koja je propisana za kriviĉno djelo, a moţe se i blaţe kazniti. Iz ovog zakonskog rješenja vidljivo je da naš zakonodavac ne prihvata u njihovoj iskljuĉivosti ni subjektivnu ni objektivnu teoriju kaţnjivosti za pokušaj, već ih prihvata u njihovom jedinstvu. Dakle, pokušaj kriviĉnog djela predstavlja poseban, opći, samostalni fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Treći opći osnov za ublažavanje kazne je pokušaj krivičnog djela. NEPODOBAN POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA Pojam nepodobnog pokušaja Postoje situacije kad je izvršenje kriviĉnog djela praktiĉno nemoguće, uprkos preduzetoj radnji izvršenja, jer ne moţe doći do nastupa posljedice koja je element bića kriviĉnog djela. Do nemogućnosti izvršenja kriviĉnog djela dolazi ili zbog odreĊenih svojstava objekta na kome se preduzima radnja izvršenja, ili zbog odreĊenih svojstava sredstava kojima se realizira radnja izvršenja. U tom sluĉaju u pitanju je nepodobnost objekta radnje ili nepodobnost sredstava radnje. Pokušaj takvih kriviĉnih djela naziva se nepodoban pokušaj. Tako npr. u pogledu objekta radnje nepodoban pokušaj postoji kad se pokuša ubistvo na lešu, a u pogledu sredstva kad se pokuša ubistvo pucanjem iz prazne puške. Apsolutno i relativno nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji razlikuju se apsolutno i relativno nepodoban pokušaj. Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje takvi da usljed preduzete radnje uopće ne moţe doći do nastupanja posljedice, odnosno do izvršenja kriviĉnog djela. Kad je u pitanju objekat, primjeri za to su pokušaj ubistva na lešu ili pokušaj prekida trudnoće nad ţenom koja nije trudna. Kad su u pitanju sredstva, primjeri su pokušaj ubistva pucanjem iz prazne puške ili pokušaj ubistva trovanjem uz korištenje supstance koja nije otrovna. Relativno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje podobni da proizvedu posljedicu, ali u konkretnom sluĉaju zbog nekih posebnih okolnosti nije moglo doći do nastupanja posljedice. S obzirom na objekat, relativno nepodobni pokušaj postoji u sluĉaju kad se pokuša ubistvo lica pucanjem kroz prozor u prostoriju u kojoj bi se to lice trebalo nalaziti, a to lice je prije kratkog vremena izašlo iz prostorije. Drugi primjer je kad lopov zavuĉe ruku u tuĊi, prazan, dţep. S obzirom na sredstvo, relativno nepodoban pokušaj postoji npr. u sluĉaju kad je sredstvo samo po sebi sposobno proizvesti ţeljeno dejstvo, ali usljed lošeg rukovanja ili zbog sluĉajnosti ne doĊe do rezultata. Npr, uĉinilac baci bombu na gomilu ljudi, ali bomba ne eksplodira zbog toga što uĉinilac nije znao rukovati detonatorom. Naš zakon ne pravi razliku izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje da li se i nepodoban pokušaj smatra pokušajem izvršenja kriviĉnog djela. Objektivna teorija smatra da kod nepodobnog pokušaja nema pokušaja, jer je radnja izvršenja nemoguća (nepodobna). Kod nepodobnog pokušaja ne samo da ništa nije proizvedeno tom radnjom, već ništa nije ni moglo da se proizvede. Samo izuzetno pristalice objektivne teorije dopuštaju da relativno nepodoban pokušaj moţe da predstavlja pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Primjer: pokušaj ubistva pucanjem kroz prozor u prostoriju iz koje je lice kao potencijalni pasivni subjekt upravo izašlo. Prema subjektivnoj teoriji, nepodoban pokušaj jeste pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Bitno je da je ispoljena zloĉinaĉka volja. Ne pravi se nikakva razlika izmeĊu pokušaja i nepodobnog pokušaja, kao ni izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja.

63

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj je u našem pravu riješeno odredbom ĉl.21. KZ FBiH u kojoj se kaţe: “uĉinitelj koji pokuša uĉiniti kriviĉno djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu, moţe se osloboditi od kazne”. Iz te odredbe slijedi: - da se uĉinilac moţe kazniti u granicama propisane kazne; - da mu se kazna moţe neograniĉeno ublaţiti (primjenom odredbe ĉl.43 st.2); ili - da se uĉinilac moţe osloboditi od kazne. Koju će od navedenih opcija sud prihvatiti zavisi od okolnosti konkretnog sluĉaja. U svakom sluĉaju, nepodoban pokušaj predstavlja jedan samostalni, opći, fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. DOBROVOLJNI ODUSTANAK OD IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Pojam dobrovoljnog odustanka Postoje situacije u kojima izvršilac sam odustane od izvršenja kriviĉnog djela, ili sprijeĉi da nastupi posljedica. Okolnost da je uĉinilac sam dobrovoljno odustao od izvršenja kriviĉnog djela, mada je nesmetano mogao dovršiti djelo, redovno se uzima kao vaţna okolnost kad je u pitanju kaţnjavanje takvih uĉinilaca. Blaţi tretman takvih uĉinilaca moţe se ispoljiti na naĉin da se potpuno iskljuĉi kaţnjivost u takvim sluĉajevima, da se predvidi mogućnost blaţeg kaţnjavanja ili da se predvidi mogućnost njihovog oslobaĊanja od kazne. Suština dobrovoljnog odustanka je upravo u momentu dobrovoljnosti, a taj momenat postoji uvijek kada se utvrdi da je uĉinilac bio svjestan i da je objektivno mogao zapoĉeto djelo dovršiti do kraja. Nema dobrovoljnosti u sluĉaju kad je uĉinilac odustao od djela nakon što je postao svjestan da zbog neke vanjske okolnosti ne moţe dovršiti zapoĉeto djelo. Kod dobrovoljnost se ne ulazi u etiĉku vrijednost motiva odustajanja. Ti motivi mogu biti strah od kazne, bojazan da će biti otkriven, samilost prema ţrtvi, religijske pobude itd. Bitno je samo da je uĉinilac dobrovoljno odustao. Odustanak mora da se manifestira u nekom vanjskom ĉinu. Ako je radnja izvršenja zapoĉeta, ona mora biti prekinuta, ako je radnja izvršenja dovršena, uĉinilac mora sprijeĉiti nastup posljedice. U svakom sluĉaju, vaţno je da je izostala posljedica koja je trebala da nastupi usljed preduzete radnje. Ukoliko je posljedica ipak nastupila, tada nema dobrovoljnog odustanka, neovisno od toga koliko se uĉinilac trudio da sprijeĉi njeno nastupanje. Taj njegov uzaludni napor moţe mu se uzeti u obzir samo kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za uĉinjeno kriviĉno djelo. U odredbi ĉl.22 st.1 naš zakonodavac predviĊa dobrovoljni odustanak od pripremanja i od pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak od kaţnjive pripreme kriviĉnog djela Kad je u pitanju pripremanje kriviĉnog djela koje je u zakonu predviĊeno kao kaţnjivo, dobrovoljni odustanak postoji kad je uĉinilac jednim objektivnim, realnim vanjskim ĉinom ili manifestacijom iskazao svoju volju u smislu da je napustio odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Tako npr.kod terorizma – nabavljanje sredstava za izvršenje tog djela predviĊeno u ĉl.151 kao njegovo kaţnjivo pripremanje, uĉinilac će dobrovoljno odustati kad ta nabavljena sredstva jednostavno uništi. Tim ĉinom i izrazom dobrovoljnosti uĉinilac javno ispoljava u vanjskom svijetu da je promijenio svoju odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak kod svršenog i nesvršenog pokušaja Dobrovoljni odustanak se razliĉito manifestira kod pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni odustanak se ne manifestira jednako kod svršenog i nesvršenog pokušaja. Kad je u pitanju nesvršeni pokušaj, dakle kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena, za dobrovoljni odustanak se traţi da uĉinilac prekine zapoĉetu radnju, da bi na taj naĉin prekinuo i dovršenje

64

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B zagnjuri tu osobu u kadu punu vode, ali nakon nekog vremena prekine radnju tako da ne doĊe do ugušenja. Kod svršenog pokušaja nije dovoljno samo pasivno drţanje u odnosu na radnju izvršenja. Zahtijeva se nova aktivna radnja, novo ĉinjenje koje je usmjereno na to da se sprijeĉi nastupanje posljedice. Tako npr. dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja postojaće kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B istu baci u vodu, mada zna da osoba B ne zna plivati, a zatim spasi osobu B prije nego što je došlo do utapanja. Dakle, za dobrovoljnost odustanka vaţno je da je posljedica izostala upravo naknadno preduzetom aktivnom radnjom samog uĉinioca. Pritom nije vaţno da li je sam uĉinilac neposredno sprijeĉio nastupanje posljedice, već to moţe biti uĉinjeno i preko trećih osoba koje je uĉinilac pozvao u pomoć. Bitno je da je njegovom radnjom sprijeĉeno nastupanje posljedice. Dobrovoljni odustanak nije moguć u svim situacijama pokušaja. On je uvijek moguć kod nesvršenog pokušaja jer se zapoĉeta radnja uvijek moţe obustaviti. MeĊutim, kad je u pitanju svršeni pokušaj, dobrovoljni odustanak nije uvijek moguć. U tom smislu kod svršenog pokušaja postoji razlikovanje na 2 situacije: 1. Kad nakon završetka radnje do nastupanja posljedice postoji jedan vremenski interval koji omogućava uĉiniocu naknadnu intervenciju u cilju spreĉavanja nastupa posljedice – temporalni delikti (primjer: bacanje u vodu sa umišljajem da se baĉeni utopi). Dobrovoljni odustanak je moguć. 2. Pokušaji gdje nakon završetka radnje posljedica nastupi odmah, ili je sasvim izvjesno da ona nije nastupila niti moţe nastupiti – momentalni delikti (npr.pokušaj ubistva vatrenim oruţjem). Dobrovoljni odustanak nije moguć. Dobrovoljni odustanak takoĊer nije moguć kod onih krivičnih djela kod kojih je samim preduzimanjem radnje ostvareno svršeno krivično djelo, jer se kod tih kriviĉnih djela pokušaj obuhvata pojmom svršenog kriviĉnog djela. Takva djela su npr.napad na ustavni poredak, ugroţavanje teritorijalne cjeline itd. Kaţnjavanje u sluĉaju dobrovoljnog odustanka i odgovornost za samostalno djelo pri dobrovoljnom odustanku Prema odredbi ĉl.22 st.1 KZ FBiH, uĉinilac koji je pripremao ili pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je sprijeĉio njegovo izvršenje, oslobodit će se od kazne. To znaĉi da je dobrovoljni odustanak u našem kriviĉnom pravu opći, obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne. Po odredbi ĉl.22 st.2 KZ FBiH, u sluĉaju dobrovoljnog odustanka uĉinilac će se kazniti za one radnje koje ĉine neko drugo samostalno kriviĉno djelo. U odnosu na pomenutu odredbu, posebno pitanje je da li se ona odnosi i na kvalificirani pokušaj. U teoriji preovladava shvatanje da pokušano kriviĉno djelo kada je u pitanju dobrovoljni odustanak, konzumira samo ono djelo koje bi bilo obuhvaćeno potpunim izvršenjem djela. To praktiĉno znaĉi da se pomenuta zakonska odredba ne odnosi na kvalificirani pokušaj. Npr. osoba A se sluţi falsificiranom ispravom i na taj naĉin pokušava prevariti osobu B, ali od prevare dobrovoljno odustane. U ovom primjeru postoji pokušaj prevare iz ĉl.28, ali će se uĉinilac kazniti za upotrebu krivotvorene isprave iz ĉl.351.

MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA
MJESTO IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Mada posljedica redovno nastupa na mjestu gdje je i preduzeta radnja izvršenja kriviĉnog djela, ipak su moguće i situacije tzv.distancionih kriviĉnih djela, kod kojih je radnja preduzeta na jednom mjestu, a posljedica je nastupila na drugom mjestu. Tada se postavlja pitanje koje je mjesto izvršenja kriviĉnog djela.

65

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
UtvrĊivanje mjesta izvršenja znaĉajno je iz 2 razloga: 1. Na meĊunarodnom planu moţe se postaviti pitanje mjesta izvršenja i primjena kriviĉnog zakona ako je radnja izvršenja preduzeta u jednoj zemlji, a posljedica nastupila u drugoj (npr. postavljanje eksplozivne naprave u avion u jednoj zemlji, a eksplozija i pad aviona u drugoj zemlji). 2. Mjesto izvršenja znaĉajno je i na unutrašnjem planu zbog toga što se s obzirom na mjesto izvršenja kriviĉnog djela odreĊuje i mjesna nadleţnost suda. Kod utvrĊivanja mjesta izvršenja KD u kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu postoje 3 shvatanja: 1. Teorija djelatnosti – kao mjesto izvršenja uzima se samo mjesto gdje je uĉinilac radio (komisivni delikti), odnosno bio duţan da radi (omisivni delikti), bez obzira na to gdje je nastupila zabranjena posljedica. Smatra se da je za mjesto izvršenja bitna jedino radnja, a da je mjesto nastupanja posljedice ĉesto rezultat ĉiste sluĉajnosti. Osim toga, iz praktiĉnih razloga je najbolje kao mjesto izvršenja uzeti mjesto preduzimanja radnje, jer se na tom mjestu najlakše i najtemeljitije prikupljaju dokazi o izvršenju kriviĉnog djela. 2. Teorija uspjeha – kao mjesto izvršenja bitno je damo ono mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica, jer tek nastupom posljedice postoji svršeno kriviĉno djelo. 3. Teorija ubikviteta – kao mjesto izvršenja smatra se jednako kako ono mjesto gdje je preduzeta radnja, tako i mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. Ovakvo rješenje je najispravnije, jer ono odgovara najvećem broju zemalja s obzirom da uvijek omogućava primjenu domaćeg zakonodavstva, neovisno od toga da li je sama radnja preduzeta na domaćoj teritoriji ili je posljedica nastupila na domaćoj teritoriji. Naš kriviĉni zakon je u odredbi ĉl.32 st.1 prihvatio teoriju ubikviteta jer je izriĉito navedeno da je kriviĉno djelo uĉinjeno kako u mjestu radnje, tako i u mjestu gdje je nastupila zabranjena posljedica. U odredbi ĉl.32 st.2 KZ FBiH riješeno je pitanje utvrĊivanja mjesta izvršenja kod pripremanja i pokušaja kriviĉnog djela. Pripremanje i pokušaj kriviĉnog djela smatraju se uĉinjenim kako u mjestu radnje, tako i u mjestu gdje je prema umišljaju uĉinioca trebala nastupiti ili je mogla nastupiti zabranjena posljedica. Kao mjesto izvršenja kod trajnih kriviĉnih djela smatra se svako mjesto u kome je trajalo protivpravno stanje. Kod produţenog kriviĉnog djela, gdje je više djela spojeno u jedno kriviĉno djelo, kao mjesto izvršenja smatra se mjesto svakog pojedinog djela (i radnja i posljedica), a sliĉna situacija je i kod onih kriviĉnih djela koja su po svojim obiljeţjima sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima. VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA Vrijeme izvršenja kriviĉnih djela predstavlja jedan od bitnih momenata u pogledu utvrĊivanja odgovornosti i kaţnjivosti uĉinioca kriviĉnog djela. Taj momenat je bitan iz slijedećih razloga: 1. Za utvrĊivanje kriviĉne odgovornosti i primjenu kriviĉne sankcije bitna je starosna dob uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Npr. osoba koja nije navršila 14 godina u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije kriviĉno odgovorna. 2. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bitno je zbog zastarjelosti kriviĉnog gonjenja za uĉinjeno kriviĉno djelo, jer ta zastarjelost poĉinje teći od vremena izvršenja kriviĉnog djela. 3. Odgovornost uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo uvijek se utvrĊuje prema odredbama kriviĉnog zakona koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela (sa izuzetkom primjene blaţeg zakona).

66

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela posebno je znaĉajno kod onih kriviĉnih djela kod kojih je vrijeme obiljeţje kriviĉnog djela. Npr, ratni zloĉin se moţe izvršiti samo za vrijeme oruţanog sukoba ili okupacije; obiĉna kraĊa postaje teškom kraĊom ako se izvrši za vrijeme elementarne nepogode. 5. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela vaţno je i kod procjenjivanja uraĉunljivosti uĉinioca. Neuraĉunljivim se moţe smatrati samo ono lice koje je u vrijeme izvršenja djela bilo neuraĉunljivo. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju materijalno-pravni, već samo procesno-pravni znaĉaj. Naš kriviĉni zakon (ĉl.31) prihvata stanovište prema kome je kriviĉno djelo uĉinjeno u vrijeme izvršenja (odnosno propuštanja) radnje kriviĉnog djela. Vrijeme nastupanja posljedice pritom ne igra nikakvu ulogu. Vrijeme izvršenja se vezuje za radnju, pa se kao vrijeme smatra cijelo vrijeme trajanja radnje. MeĊutim, kada se radi o utvrĊivanju starosne granice uĉinioca, zakona koji će se na uĉinioca primijeniti i zastarnog roka u pogledu kriviĉnog gonjenja, bitno je vrijeme završetka radnje. Tako npr.kod onih kriviĉnih djela kod kojih se više djelatnosti stapa u jednu radnju izvršenja (npr.KD nesavjesnog poslovanja u privredi), kao vrijeme izvršenja djela bitno je vrijeme poduzimanja zadnje radnje. Ista situacija je i kod produţenog kriviĉnog djela i kod kriviĉnih djela koja su sliĉna kolektivnim kriviĉnim djelima (nadriljekarstvo, nadripisarstvo itd). Kao vrijeme se raĉuna vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, s tim da je za donošenje odluke o starosnoj granici uĉinioca, vaţenju kriviĉnog zakona i poĉetku trajanja roka zastarjelosti kriviĉnog gonjenja bitno vrijeme preduzimanja zadnje radnje. Ista situacija je i kod tzv.trajnih krivičnih djela (npr.protivpravno lišavanje slobode), kod kojih se kao vrijeme smatra svo vrijeme trajanja protivpravnog stanja, ali se i kod tih kriviĉnih djela za raĉunanje navedenih momenata uzima u obzir trenutak prestanka protivpravnog stanja.

STICAJ KRIVIČNIH DJELA
IDEALNI I REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Pojam idealnog i realnog sticaja kriviĉnih djela Sticaj kriviĉnih djela postoji u situaciji kad jedno lice sa jednom ili više radnji izvršenja ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koje se istovremeno sudi i izriĉe jedinstvena kazna, s tim što se prethodno utvrdi kazna za svako pojedino kriviĉno djelo. Sticaj moţe da bude idealni ili formalni i realni ili materijalni. Idealni sticaj postoji kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela. Realni sticaj postoji kad uĉinilac sa 2 ili više odvojenih radnji ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. Idealni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja povrijedi osobu B i osobu C. Realni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B, a drugim pucnjem nanese tešku tjelesnu povredu osobi C. Kad je u pitanju idealni sticaj, u kriviĉnopravnoj teoriji kao sporno se javlja pitanje da li se tu radi o pravom sticaju kriviĉnih djela, ili je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. Ovo pitanje je vaţno zbog odmjeravanja kazne. Ako se prihvati shvatanje da je idealni sticaj sticaj kriviĉnih djela, u tom sluĉaju se uzimaju u obzir kazne za svako pojedino ostvareno djelo, da bi se na kraju odmjerila jedinstvena kazna za sva ostvarena djela. Ako se prihvati drugo shvatanje, da se kod idealnog sticaja radi o sticaju kriviĉnih zakona, u tom sluĉaju kazna se odmjerava samo za jedno djelo i to ono koje je najteţe. Npr: ako osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja izvrši i ubistvo osobe B i tjelesnu povredu osobe C, tada će po

67

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
shvatanju da je u pitanju pravi sticaj njemu biti utvrĊena kazna i za jedno i za drugo kriviĉno djelo. Ako se prihvati da je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona, uĉinilac će odgovarati samo za kriviĉno djelo ubistva. Naš KZ se u odredbi ĉl.46 st.1 opredijelio za shvatanje da je i idealni sticaj ustvari sticaj kriviĉnih djela. Ovakav stav je opravdan jer prihvata ţivotnu realnost koja se ogleda u tome da je jednom radnjom zaista moguće ostvariti više posljedica, a time i više kriviĉnih djela. Kod realnog sticaja uĉinilac sa više razliĉitih, potpuno samostalnih radnji izvrši više kriviĉnih djela za koja se istovremeno sudi. Pomenute radnje su najĉešće i vremenski i prostorno odvojene. Npr. osoba A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu osobi B, a drugom radnjom izvrši kraĊu stvari koja pripada osobi C. Pritom nije vaţno da li su te radnje uĉinjene na istom mjestu i u isto vrijeme. One su najĉešće uĉinjene na razliĉitim mjestima i u razliĉito vrijeme. Homogeni i heterogeni sticaj kriviĉnih djela Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni. Za homogeni sticaj karakteristiĉno je da su ostvarena obiljeţja više istovrsnih kriviĉnih djela. Idealni homogeni sticaj postoji usluĉaju ako poĉinilac jednom istom radnjom poĉini 2 ili više istovrsnih kriviĉnih djela. Npr. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobama B i C. Realni homogeni sticaj postoji u sluĉaju ako poĉinilac odvojenim radnjama poĉini više istovrsnih kriviĉnih djela. Npr. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobi B, a drugom radnjom povredu osobi C. Kod heterogenog sticaja karakteristiĉno je postojanje više raznovrsnih kriviĉnih djela. Heterogeni idealni sticaj postoji u sluĉaju kad se jednom istom radnjom poĉine 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela. Npr. ako osoba A istim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B i ošteti tuĊu stvar. Heterogeni realni sticaj postoji u sluĉaju kad se odvojenim radnjama poĉini 2 ili više raznovrsnih kriviĉnih djela. Prividni sticaj kriviĉnih djela Prividni sticaj kriviĉnih djela postoji u sluĉaju kada postoji privid da je ostvareno više kriviĉnih djela, a u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. Dakle, prividni sticaj ustvari nije sticaj kriviĉnih djela. Prividni sticaj kriviĉnih djela, kao i pravi, moţe biti prividni idealni i prividni realni sticaj kriviĉnih djela. Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela javlja se u sluĉajevima kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja bića 2 ili više kriviĉnih djela, s tim da su sva ta djela obuhvaćena bićem jednog jedinstvenog djela, tako da su ostala bića sadrţana u tom jedinstvenom biću. Prividni realni sticaj kriviĉnih djela javlja se u situacijama kad zbog jedinstva radnje izvršenja prihvataom da postoji samo jedno kriviĉno djelo, mada su sa više radnji ostvarena bića više kriviĉnih djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo posebno kriviĉno djelo. PRIVIDNI IDEALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela postoji u situacijama kada izmeĊu 2 ili više kriviĉnih djela postoje slijedeći odnosi: specijalitet, supsidijaritet, konsumpcija, alternativitet, inkluzija itd.

68

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odnos specijaliteta postoji u sluĉaju kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik nekog drugog, općeg kriviĉnog djela. Tada se primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali (poseban zakon derogira ili ukida opšti zakon), pa u takvim sluĉajevima ne postoje 2 kriviĉna djela (opći i posebni oblik), već samo posebni oblik odreĊenog kriviĉnog djela, mada su jednom radnjom ostvarena obiljeţja oba kriviĉna djela. Kao primjer specijaliteta moţe se navesti ubistvo djeteta pri poroĊaju, iz ĉl.174 KZ i obiĉno ubistvo iz ĉl.171. Naime, majka koja liši ţivota svoje dijete tokom poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem, istovremeno je ostvarila i obiljeţja obiĉnog ubistva (“…ko drugog liši ţivota..:”). Zbog posebnosti obiljeţja ĉedomorstva (u pogledu uĉinioca samo majka, u pogledu vremena izvršenja samo za vrijeme poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja i u pogledu osobenosti uĉinioca dok kod nje traje poremećaj izazvan poroĊajem), takav uĉinilac će odgovarati samo za posebni oblik ubistva i to njegov privilegirani oblik, a to je ĉedomorstvo. Odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao prethodni stadij u ostvarenju drugog kriviĉnog djela. U takvoj situaciji prethodno kriviĉno djelo je supsidijarno drugom kriviĉnom djelu koje je primarno. Primjenom pravila lex primaria derogat legi supsidiariae na uĉinioca se primjenjuje primarni, a ne supsidijarni zakon, pa uĉinilac odgovara samo za primarno, a ne i za supsidijarno djelo. Npr. odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kaţnjavanja za pripremanje iz ĉl.151 KZ. Ukoliko je uĉinilac izvršio djelo za koje je nabavio sredstva, odgovara samo za naknadno djelo kao primarno, mada je ostvario i kaţnjivu pripremnu radnju. Za supsidijarno djelo uĉinilac će odgovarati samo ako nema naknadnog djela. Odnos konsumpcije kod prividnog idealnog sticaja postoji u sluĉaju kada jedno djelo biva konzumirano drugim kriviĉnim djelom. Tada se primjenjuje pravilo lex cosumeus derogat legi consumptae, što znaĉi da u takvim sluĉajevima postoji samo ono djelo koje je konzumiralo drugo, redovno lakše kriviĉno djelo. Tako npr. kada osoba A osobi B nanese više udaraca od kojih neki rezultiraju teškim tjelesnim povredama, a neki lišavanjem ţivota, tada uĉinilac neće odgovarati za nanesene teške tjelesne povrede mada ih je ostvario, već samo za ubistvo, jer teške tjelesne povrede bivaju konzumirane ubistvom. Odnos alternativiteta postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari 2 ili više alternativno postavljenih oblika nekog kriviĉnog djela. U takvim sluĉajevima uĉinilac odgovara samo za jedan alternativno propisani oblik, i to redovno onaj koji je najdominantniji u konkretnom sluĉaju. Okolnost da je pritom ostvario jedno ili više ostalih alternativnih obiljeţja moţe bu se uzeti u obzir samo kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za dominantni oblik djela. Tako npr. alternativitet postoji u sluĉaju ako osoba A liši ţivota osobu B na svirep naĉin i iz bezobzirne osvete. U tom sluĉaju ostvaren je alternativitet i u pogledu posebnog naĉina izvršenja i u pogledu posebne pobude, ali će se odgovarati samo za jedan oblik. Prateće nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 kriviĉna djela, od kojih se jedno djelo pojavljuje kao zanemarljiva kriminalna koliĉina u odnosu na kriminalnu koliĉinu drugog, glavnog djela. Tako npr. osoba A pucanjem iz vatrenog oruţja lišava ţivota osobu B i istovremeno oštećuje tuĊu stvar, npr.odijelo oštećenog. U tom sluĉaju odgovara samo za ubistvo. Naknadno nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao logiĉan i prirodan nastavak drugog kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A kod kraĊe, odnosno nakon njenog dovršenja prikriva stvar koju je ukrao, jer je to prikrivanje normalan i logiĉan produţetak kraĊe. MeĊutim, uĉinilac će odgovarati samo za izvršenu kraĊu po ĉl.274, a ne i za prikrivanje iz ĉl.290, iako je ostvario obiljeţja i tog kriviĉnog djela. PRIVIDNI REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA Zbog jedinstva radnje izvršenja prividni realni sticaj kriviĉnih djela postoji u oblicima sloţenog, kolektivnog i produţenog kriviĉnog djela.

69

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sloţeno kriviĉno djelo Sloţeno kriviĉno djelo je ono koje je sastavljeno iz 2 ili više kriviĉnih djela. Sloţeno KD je zakonska konstrukcija, što znaĉi da samo zakonodavac moţe 2 ili više samostalnih kriviĉnih djela spojiti u jedno djelo, koje se po svojim obiljeţjima razlikuje od djela iz kojih je sloţeno. Njega nije dozvoljeno konstruirati u sudskoj praksi. Primjeri sloţenog kriviĉnog djela u našem KZ su razbojništvo (ĉl.276) i razbojniĉka kraĊa (ĉl.275). Svako od ovih djela sastavljeno je od po 2 djela – prinude i kraĊe. Kod razbojništva prinuda hronološki prethodi kraĊi, u njenoj je funkciji i zapravo predstavlja sredstvo za ostvarenje kraĊe. Kod razbojniĉke kraĊe hronološki slijed prinude i kraĊe je drugaĉiji nego kod razbojništva. Ovdje kraĊa hronološki prethodi prinudi, ali nakon što uĉinilac biva zateĉen u kraĊi primjenjuje prinudu radi zadrţavanja kraĊom oduzetih stvari. Sloţeno kriviĉno djelo ima sliĉnosti sa kriviĉnim djelom koje je kvalificirano teţom posljedicom. U oba sluĉaja postoji jedno kriviĉno djelo. Razlika se ogleda u tome što je kod svih djela sloţenog kriviĉnog djela u pitanju umišljaj kao oblik krivnje. Kod djela koje je kvalificirano teţom posljedicom, neovisno od oblika krivnje u odnosu na osnovno djelo, nuţan je nehat u odnosu na teţu posljedicu (ĉl.177 st.5 – teška tjelesna povreda kvalificirana smrću). Konstrukcija sloţenog kriviĉnog djela vrlo je znaĉajna zbog odmjeravanja kazne. Kod sloţenog kriviĉnog djela propisana je njegova kazna i sud se mora kretati u granicama propisane kazne. Da zakon ne prihvata tu konstrukciju, tada bi uĉinilac odgovarao za 2 kriviĉna djela, pa bi sud primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju prethodno utvrdio kaznu za svako pojedino djelo, a potom izrekao jednu jedinstvenu kaznu. Kolektivno kriviĉno djelo Kolektivno kriviĉno djelo je takoĊer zakonska konstrukcija što znaĉi da i u tom sluĉaju nije dozvoljeno konstruirati kolektivno kriviĉno djelo u sudskoj praksi. Prema odnosu uĉinioca prema djelu razlikuju se slijedeći oblici kolektivnog djela: u vidu zanata, u vidu zanimanja i iz navike. Kolektivno krivično djelo u vidu zanata postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao spremnost da mu izvršenje tog djela sluţi kao izvor prihoda ili bar da je imao namjeru da njegovim izvršenjem pribavi izvor prihoda. Kolektivno krivično djelo u vidu zanimanja postoji u sluĉaju kada je uĉinilac ispoljio spremnost da ponavlja izvršenje kriviĉnog djela, pritom nemajući namjeru da mu posluţi kao izvor prihoda. Kolektivno krivično djelo iz navike postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao sklonost za vršenje takvih ili sliĉnih djela. Jedno od spornih teorijskih pitanja koja se odnose na kolektivno kriviĉno djelo je pitanje da li je za njegovo postojanje dovoljno njegovo jednokratno izvršenje, ili je neophodno da uĉinilac to djelo ponovi u više navrata. Preovladava shvatanje da je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje, s tim da se utvrdi spremnost uĉinioca da ponavlja vršenje tog kriviĉnog djela. Razumljivo je da se postojanje kolektivnog kriviĉnog djela lakše utvrĊuje ako su u pitanju 2 ili više odvojenih djelatnosti koje ulaze u njegovu konstrukciju, a koje su poĉinjene u kraćem vremenskom intervalu. Duţina tog intervala spada u red questio facti (faktiĉkih pitanja), pa je sud u svakom sluĉaju utvrĊuje u zavisnosti od prirode kriviĉnog djela i svih okolnosti koje prate njegovo izvršenje. Naše ranije kriviĉno zakonodavstvo poznavalo je jedno kolektivno kriviĉno djelo u vidu zanata. To je bilo kockanje. Novi KZ ne sadrţi više to djelo. MeĊutim, naše kriviĉno zakonodavstvo sadrţi neka druga kriviĉna djela koja su po svojoj prirodi vrlo sliĉna kolektivnom kriviĉnom djelu, ali koja se od njh u odreĊenoj mjeri i razlikuju. To su takva kriviĉna djela kod kojih zakonodavac inkriminira “bavljenje” odreĊenim poslovima ili radnjama. Takvih djela ima više, a kao primjer se mogu navesti nadriljekarstvo iz ĉl.247, nadripisarstvo iz ĉl.355 itd. Kod nadriljekarstva inkriminirano je neovlašteno bavljenje lijeĉenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću bez propisane struĉne spreme. Kod nadripisarstva

70

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
zakonodavac je inkriminirao neovlašteno i za nagradu bavljenje pruţanjem pravne pomoći, takoĊer bez propisane struĉne spreme. Osnovna razlika izmeĊu pomenutih kriviĉnih djela i kolektivnih kriviĉnih djela ogleda se u tome što je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje, uz dokazanu spremnost uĉinioca da iz odreĊenih razloga ponavlja vršenje tog djela. Kod kriviĉnih djela kod kojih je inkriminirano “bavljenje”, djelo mora biti ponovljeno u više navrata. Koliki će interval biti potreban izmeĊu pojedinih odvojenih radnji da bi se sve te radnje mogle podvesti pod “bavljenje”, faktiĉko je pitanje koje sud rješava u svakom konkretnom sluĉaju. Produţeno kriviĉno djelo Produţeno kriviĉno djelo postoji u sluĉaju kad više kriviĉnih djela zbog meĊusobne povezanosti ĉine samo jedno kriviĉno djelo. Za razliku od sloţenog i kolektivnog kriviĉnog djela koji su zakonske konstrukcije, produţeno kriviĉno djelo nije zakonska, već pravna konstrukcija. To znaĉi da se ta konstrukcija, tj.povezivanje više djela u jedno kriviĉno djelo, vrši u sudskoj praksi. Produţeno kriviĉno djelo je potrebno iz praktiĉnih razloga, a to je da se više i vremenski i prostorno odvojenih djelatnosti iz odreĊenih razloga spoje u jednu cjelinu. Npr, ako prodavaĉ iz jedne trgovine svakodnevno krade po jednu maramicu i nakon 10 dana ukrade 10 maramica, postavlja se pitanje da li je on uĉinio 10 kriviĉnih djela ili samo jedno KD. U kriviĉnopravnoj teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o uslovima koji trebaju da budu ispunjeni za postojanje produţenog kriviĉnog djela. Iako su razliĉita shvatanja saglasna o tome a je ta konstrukcija i logiĉna i praktiĉna i potrebna, razliĉita su mišljenja o uslovima, a time i o prirodi te konstrukcije. U tom smislu istiĉu se 2 shvatanja: objektivno i objektivno-subjektivno. Po objektivnom shvatanju u toj konstrukciji traţe se iskljuĉivo objektivni elementi. Ta teorija traţi 3 uslova: 1. istovrsnost kriviĉnog djela; 2. vremenski kontinuitet; 3. istovjetnost oštećenog subjekta. Istovrsnost krivičnog djela znaĉi da sva djela u toj konstrukciji moraju biti iste vrste, kao npr. KraĊa. Jedino odstupanje u tom smislu postoji u sluĉaju da u konstrukciju osim osnovnog oblika mogu ući i njegovi privilegirani i kvalificirani oblici (kraĊa, sitna kraĊa, teška kraĊa). U takvim sluĉajevima kvalifikacija se vrši po najteţem djelu koje ulazi u konstrukciju. U produţeno kriviĉno djelo ne mogu ući razliĉita djela, makar se ona nalazila u istoj grupi kriviĉnih djela. Tako npr. u kombinaciju kraĊa-sitna kraĊa-teška kraĊa, ne bi se uklapala utaja. Postojanje vremenske veze ili kontinuiteta spada u red faktiĉkih pitanja. Razumljivo je da će ovaj uslov prije biti ispunjen kad se radi o kraćim vremenskim intervalima izmeĊu pojedinih odvojenih radnji. Istovjetnost oštećenog lica, bilo da se radi o fiziĉkom ili pravnom licu. Jedan broj zagovornika napušta ovaj uslov, što znaĉi da u konstrukciju mogu ući i djela poĉinjena prema razliĉitim pasivnim subjektima. Objektivno-subjektivna teorija prihvata uslove objektivne teorije, ali pored njih zahtijeva postojanje i jednog subjektivnog uslova, a taj se ogleda u jedinstvenom umišljaju. Taj uslov znaĉi da jedinstvena subjektivna veza (svijest, predstava) postoji kod uĉinioca u odnosu na svako pojedino djelo koje ulazi u konstrukciju. MeĊutim, u pogledu tog uslova postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju, kod uĉinioca se traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupan rezultat svih odvojenih djelatnosti (npr. uĉinilac odluĉi da kraĊom 10 automobila doĊe do sredstava kojima će riješiti neki svoj problem).

71

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Po drugom shvatanju, od uĉinioca se ne traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupni rezultat, već je dovoljno da on prije svakog pojedinog djela donosi novu odluku, s tim da nova odluka mora biti sliĉna prethodnoj, odnosno prethodnim odlukama, tako da ĉitava djelatnost izgleda kao plod jedne jedinstvene, unaprijed donesene odluke. Naša kriviĉnopravna teorija i sudska praksa od navedenih uslova objektivne teorije traţi istovrsnost kriviĉnog djela i vremenski kontinuitet, a ne traţi se uslov da je svim djelima oštećeno jedno te isto lice. U pogledu ovog trećeg uslova postoji izuzetak kada su u pitanju ĉisto liĉna kriviĉna djela kao npr. uvreda, kleveta, silovanje itd. Tu je nuţno postojanje istovjetnosti oštećenog. Pored navedenih uslova, traţi se još jedan uslov, a taj je da sva ostvarena djela predstavljaju jedno jedinstveno djelo. UtvrĊivanje tog uslova spada u red faktiĉkih pitanja koje se rješava u zavisnosti od prirode djela i od okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. Najĉešći primjer kad se navodi da je taj uslov ispunjen, je iskorištavanje trajnog odnosa ili iskorištavanje iste trajne prilike, a neki navode i jedinstvo prostora, jedinstvo napadnutog objekta ili jedinstvenu posljedicu itd. Svi pomenuti uslovi u sudskoj praksi samo sluţe kao orijentacija za pravljenje kontrukcije, jer kriviĉni zakoni redovno ne poznaju pojam produţenog kriviĉnog djela. Nema jedinstvenog pravila o toj konstrukciji, već će ona zavisiti od prirode djela i od okolnosti izvršenja. Iz navedenih uslova se vidi da je teţište na objektivnim momentima, jer se ona moţe opravdati ako više odvojenih djela sa objektivnog aspekta predstavljaju jedno kriviĉno djelo. To ujedno znaĉi da se kod nas ne zahtijeva postojanje jedinstvenog umišljaja ili jedinstvene odluke, jer nam taj subjektivni uslov nije potreban.

KRIVIČNA ODGOVORNOST

OPĆE POSTAVKE O KRIVIĈNOJ ODGOVORNOSTI Da bi se prema uĉiniocu kriviĉnog djela mogla primijeniti kriviĉna sankcija, pored izvršenja zakonom odreĊenog kriviĉnog djela, nuţno je i da se utvrdi uĉinioĉeva kriviĉna odgovornost. Bez odgovornosti nema kaţnjavanja. Kriviĉna odgovornost kao pretpostavka za primjenu kazne postoji u sluĉaju kad je uĉinilac u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela imao takva psihiĉka svojstva i takav psihiĉki odnos prema djelu da mu se na osnovu toga uĉinjeno djelo moţe staviti na teret. Pomenuta psihiĉka svojstva ukazuju na njegovu uraĉunljivost, a psihiĉki odnos na krivnju ili vinost. Prema tome, krivično odgovoran učinilac za krivično djelo može da bude samo onaj učinilac koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i vin. Bez uraĉunljivosti i vinosti nema kriviĉne odgovornosti. Uraĉunljivost i vinost kao elementi kriviĉne odgovornosti su subjektivnog karaktera, pa je i kriviĉna odgovornost skup subjektivnih uslova na strani učinioca koji ga označavaju kao uračunljivog i krivog. Prema odredbi ĉl.12 st.1, kriviĉno odgovoran je uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. I uraĉunljivost i krivnju kao uslove, elemente ili pretpostavke kriviĉne odgovornosti zakonodavac je postavio u kumulaciji.

72

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kriviĉna odgovornost podloţna je stepenovanju, što znaĉi da moţe postojati manji ili veći stepen kriviĉne odgovornosti. Stepen kriviĉne odgovornosti prva je okolnost koja utiĉe na odmjeravanje kazne. Stepenovanje kriviĉne odgovornosti moguće je zbog toga što su moguća stepenovanja elemenata iz kojih se ona sastoji (uraĉunljivost i krivnja). Naprijed izneseno se odnosi na kriviĉnu odgovornost shvaćenu u materijalnom smislu. Kriviĉna odgovornost u procesnom smislu je skup procesnih uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se prema odreĊenom licu za odreĊeno kriviĉno djelo mogla primijeniti kriviĉna sankcija. Kod starijih maloljetnika, pored uraĉunljivosti i krivnje mora se utvrditi i prisustvo odreĊenog stepena njihove duševne razvijenosti koji omogućava da maloljetnik shvati znaĉaj svog djela i da upravlja svojim postupcima.

URAČUNLJIVOST
OSNOV URAĈUNLJIVOSTI Opće napomene o osnovu uraĉunljivosti U odgovoru na pitanje šta je osnov uraĉunljivosti, u kriviĉnopravnoj teoriji razvijena su 2 osnovna shvatanja. Prvo shvatanje teţište stavlja na problem slobode ili uslovljenosti volje, a drugo shvatanje pitanje volje potpuno odbacuje kad se rješava pitanje osnova uraĉunljivosti. Shvatanja koja se bave slobodom ili uslovljenošću volje dijele se na indeterministiĉka i deterministiĉka. Indeterminizam se dalje dijeli na apsolutni i relativni. Ista podjela vaţi i za determinizam. Shvatanja koja uopće ne uzimaju u obzir volju kod osnova uraĉunljivosti nazivaju se indiferentistiĉka. Indeterministiĉko shvatanje Apsolutni indeterminizam potiĉe iz klasiĉne škole kriviĉnog prava i dominirao je u kriviĉnopravnoj teoriji 19.vijeka. On volju smatra potpuno nezavisnom od bilo kakvih uticaja, pa ĉak i od pobuda ili motiva. Smatra se da odluke nastaju sasvim spontano, pa ĉak i sluĉajno. Relativni indeterminizam razvijali su teoretiĉari neoklasiĉne školee krajem 19. i u prvoj polovini 20.vijeka. Zastupa mišljenje prema kojem pobude ili motivi utiĉu na donošenje ljudske odluke, s tim da svaki pojedinac svojom voljom prihvata ili odbacuje uticaj odreĊenih motiva koji djeluju na njegovu volju. Deterministiĉko shvatanje Apsolutni determinizam razvijali su teoretiĉari antropološke i italijanske pozitivne škole. Prema njima se potpuno negira sloboda volje. Uzima se da je volja potĉinjena zakonima kauzaliteta, pa je svaka pojedinaĉna odluka ĉovjeka unaprijed data ili odreĊena. To bi znaĉilo da su neki ljudi unaprijed prema svojim fiziološkim, biološkim ili psihološkim osobinama predodreĊeni za vršenje kriviĉnih djela. Relativni determinizam su razvijali teoretiĉari njemaĉke sociološke škole i prema tom shvatanju se uzima da je volja uslovljena iskljuĉivo okolinom i liĉnošću ĉovjeka, odnosno njegovim karakterom koji se formira pod uticajem okoline. Ĉovjek nema aktivnog uticaja u formiranju svog karaktera, jer se njegov karakter formira u zavisnosti od uslova okoline koji na njega djeluju.

73

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osnovna razlika izmeĊu indeterminizma i determinizma ogleda se u tome što pristalice indeterminizma konstruišu kriviĉnu odgovornost na moralnoj odgovornosti, a deterministi na socijalnoj (društvenoj) odgovornosti. Ako se zanemare apsolutni indeterminizam i apsolutni determinizam, a uzmu u obzir samo relativni ideterminizam i determinizam koji su se vremenom pribliţili, onda se moţe reći da se jedina razlika izmeĊu njih ogleda u tome što jedni dopuštaju slobodnije formiranje karaktera, dok drugi kaţu da je karakter ĉovjeka unaprijed strogo determiniran. Zajedniĉko im je to da i jedni i drugi prihvataju primarni znaĉaj karaktera ĉovjeka za donošenje odluka. Indiferencistiĉko shvatanje Indiferentisti ne smatraju slobodu volje znaĉajnom za osnovu uraĉunljivosti. Oni uraĉunljivost odreĊuju ĉisto psihološki. Po njima se uraĉunljivost sastoji u sposobnosti rasuĊivanja ili u svijesti o stvarnom i pravnom znaĉaju preduzete radnje, kao i u sposobnosti pojedinca da donosi odluke u saglasnosti sa tom svojom sviješću. Neovisno od izloţenih teorijskih koncepcija, u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci prihvata se shvatanje da se kao osnov uraĉunljivosti odreĊuje psihiĉko stanje u kome postoji mogućnost za svjesno djelovanje ĉovjeka. To znaĉi da kod pojedinca postoji mogućnost da on pravilno shvati zbivanja u sebi i oko sebe i da u skladu sa tom svojom mogućnošću poduzima takve radnje koje odgovaraju svjesno postavljenim ciljevima. Smatra se da takva mogućnost postoji kod svakog onog pojedinca kod kojeg postoji mogućnost da praivlno, nesmetano i potpuno shvata znaĉaj svojih radnji i da upravlja svojim postupcima, što se svodi na moć potpunog rasuĊivanja i odluĉivanja. UTVRĐIVANJE NEURAĈUNLJIVOSTI Metodi utvrĊivanja neuraĉunljivosti U kriviĉnopravnoj teoriji i savremenom zakonodavstvu postoje 3 metoda pomoću kojih se utvrĊuje da li je neki uĉinilac kriviĉnog djela neuraĉunljiv. To su: 1. psihološki; 2. eciološki ili biološki; 3. mješoviti ili psihološko-biološki. Prema psihološkom metodu utvrĊivanje neuraĉunljivosti svodi se na utvrĊivanje prisustva odreĊenih psihiĉkih smetnji. Te smetnje su posljedica nenormalnih psihiĉkih stanja. Po ovom metodu ne traţi se da se utvrĊuju i ta nenormalna stanja kao uzroĉnici smetnji. Psihološki metod sagledan krroz definiciju neuraĉunljivosti u našem pravu svodio bi se na utvrĊivanje nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela ili na nemogućnost upravljanja svojim postupcima. Prema biološkom ili eciološkom metodu ustanovljavaju se nenormalna ili neredovna psihiĉka stanja, pri ĉemu se ne traţi da se ustanove i smetnje kao posljedica tih stanja na planu psihiĉkih funkcija. Mješoviti metod obuhvata primjenu oba kriterija pri utvrĊivanju neuraĉunljivosti: eciološki (biološki) i psihološki. Eciološkim kriterijem se ustanovljavaju uzroci iskljuĉenja uraĉunljivosti, a psihološkim kriterijem se utvrĊuje iskljuĉenje onih psihiĉkih funkcija na kojima se zasniva uraĉunljivost (rasuĊivanje i odluĉivanje). Ta dva metoda su meĊusobno nuţno vezana jer se pri ustanovljavanju kriviĉne neuraĉunljivosti mora putvrditi da su psihiĉke smetnje nastale usljed nenormalnog (neredovnog) psihiĉkog stanja. UtvrĊivanje neuraĉunljivosti po Kriviĉnom zakonu FBiH Naš KZ (ĉl.13 st.1) usvaja psihološko-biološki ili mješoviti metod. Prema odredbi KZ, nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da

74

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
upravlja svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zbog zaostalog duševnog razvoja. Iz izloţene zakonske definicije vidi se da se psihološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti ispoljava alternativno: ili u nemogućnosti shvatanja znaĉaja djela, ili u nemogućnosti upravljanja svojim postupcima. Nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost shvatanja znaĉaja svog djela naziva se nedostatak intelektualne moći, a nemogućnost odluĉivanja ili nemogućnost upravljanja svojim postupcima naziva se nedostatak voluntaristiĉke moći. Biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti generalno se naziva duševna poremećenost, s tim da je i taj osnov u našem zakonu alternativno postavljen: - trajna duševna bolest; - privremena duševna bolest; - privremena duševna poremećenost; - zaostali duševni razvoj. Iskljuĉenje uraĉunljivosti utvrĊuje se na naĉin da se prije svega utvrĊuje prisustvo nekog oblika duševne poremećenosti kod uĉinioca koja se javlja kao uzrok nemogućnosti rasuĊivanja ili nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela. Kako su jedan i drugi osnov alternativno postavljeni u zakonu, za iskljuĉenje uraĉunljivosti neophodno je da kumulativno budu ispunjeni najmanje jedan oblik duševne poremećenosti iz biološkog osnova (npr.trajna duševna bolest) i jedan alternativno postavljeni oblik iz psihološkog osnova (npr.nemogućnost shvatanja znaĉaja djela). Obzirom da se pretpostavlja da je svaki odrastao ĉovjek duševno normalan, procjena uraĉunljivosti u kriviĉnom postupku ne vrši se redovno, već samo izuzetno, kad postoji sumnja da kod uĉinioca postoji neki oblik duševne bolesti ili duševne poremećenosti. Ocjenjivanje uraĉunljivosti prema vremenu izvršenja kriviĉnog djela i konkretnom kriviĉnom djelu Procjena uraĉunljivosti uvijek se vrši prema vremenu izvršenja radnje. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju znaĉaj sa materijalno-pravnog aspekta. Uraĉunljivost se uvijek procjenjuje u odnosu na konkretno krivično djelo, a ne procjenjuje se generalno. To znaĉi da ista osoba moţe u vijeme izvršenja djela neuraĉunljiva u odnosu na jedno djelo, a da pritom bude uraĉunljiva u odnosu na drugo kriviĉno djelo. Tako npr. nije iskljuĉeno da kad je u pitanju uĉinilac zaostalog duševnog razvoja, on bude uraĉunljiv u odnosu na ubistvo ili kraĊu, ali da ne bude uraĉunljiv u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo (npr.uvredu, nepruţanje pomoći itd). S obzirom na to, nisu iskljuĉene ni situacije da isti uĉinilac, koji izvrši više kriviĉnih djela u sticaju, bude u odnosu na neka od tih djela uraĉunljiv, a u odnosu na druga djela smanjeno uraĉunljiv ili potpuno neuraĉunljiv. DUŠEVNA POREMEĆENOST Pojam i klasifikacija duševnih poremećenosti Pod pojmom duševne poremećenosti ili psihiĉke poremećenosti podrazumijeva se takvo psihiĉko stanje ĉovjeka u kome ne mogu da se pravilno odvijaju psihiĉki procesi, već dolazi do ispoljavanja raznih poremećenosti nagona, emocionalnosti, opaţanja, mišljenja, pamćenja, rasuĊivanja itd. Uzroci duševnih poremećenosti (eciološki faktori) mogu biti endogene prirode (npr. nasljedstvo, povreda zametka, oboljenja ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem itd) ili egzogene prirode (npr.mehaniĉke povrede, oboljenja mozga, stres, šok, dejstvo nekih socijalnih faktora kao što je rat itd). S obzirom na uzroĉnike, duševne bolesti se mogu podijeliti na 4 grupe: a) slaboumnosti, koje nastupaju usljed promjena na mozgu koje su uroĊene ili steĉene u najranijem djetinjstvu;

75

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
b) duševne poremećenosti usljed oštećenja mozga u toku ţivota (razne bolesti CNS); c) duševne poremećenosti usljed endogenih oboljenja, kod kojih ne mogu da se utvrde promjene ni na mozgu ni na nervnom sistemu; d) psihopatije, ustvari graniĉni sluĉajevi izmeĊu zdravog i duševno poremećenog ĉovjeka. S obzirom na potrebe sudske psihijatrije, duševne bolesti se mogu razvrstati na 3 grupe: a) duševna zaostalost (oligophrenia); b) duševna oboljenja (psychosis) i duševni poremećaji i c) zaostali duševni razvoj. Prema zakonskoj odredbi (ĉl.13 st.1) kao biološke osnove iskljuĉenja uraĉunljivosti postavljene su duševna bolest, privremena duševna poremećenost i zaostali duševni razvoj. Sve duševne poremećenosti koje su navedene u Zakonu mogu biti patološkog ili nepatološkog karaktera. Trajne i privremene duševne bolesti, kao i zaostali duševni razvoj, redovno su patološkog karaktera. Privremena duševna poremećenost moţe biti patološkog i nepatološkog karaktera (npr. trovanje je patološkog karaktera, a hipnoza je nepatološkog karaktera). Kod nekih duševnih bolesti javlja se tzv.tranzitorna poremećenost. Ona je privremena, ali u takvim sluĉajevima osnov za neuraĉunljivost nije privremena duševna poremećenost, već duševna bolest. Trajna i privremena duševna oboljenja Duševna oboljenja mogu biti trajna ili privremena. Pod trajnim duševnim oboljenjima podrazumijevaju se ona kod kojih ne postoji mogućnost ozdravljenja. Kod tih bolesti ne javljaju se periodi duševnog zdravlja, već to moţe biti samo privid (npr.šizofrenija). Privremena duševna oboljenja su ona kod kojih postoji mogućnost, pa ĉak i vjerovatnoća da se to oboljenje moţe izlijeĉiti ili barem zalijeĉiti. Kao privremena duševna oboljenja smatraju se i ona koja se javljaju povremeno i razvijaju u odreĊenim intervalima, kao npr. maniĉno-depresivna psihoza, gdje se periodi zdravlja smjenjuju sa periodima bolesti, s tim da izmeĊu njih postoji odreĊeni slobodni interval. U takvom sluĉaju, u periodima slobodnog intervala uĉinilac se moţe smatrati duševno zdravim. Pod duševnim oboljenjima ili psihozama uglavnom se podrazumijevaju bolesti mozga, odnosno centralnog nervnog sistema. Psihopatije Za razliku od duševnih bolesti, psihopatije su duševne nastranosti koje nisu duševno oboljenje. Kod njih se nastranost ispoljava na podruĉju emocija i volje, u smislu da psihopata nije u stanju da svojom voljom kontrolira svoje emocije i nagone. Kod takve osobe nagoni i emocije toliko utiĉu na volju, da dominiraju njenim odlukama i ukupnim ponašanjem. Njihove reakcije na vanjske nadraţaje su izuzetno jake i redovno nisu praćene odgovarajućim intelektualnim sposobnostima. Psihopate su redovno uraĉunljivi, a zbog toga i kriviĉno odgovorni. MeĊutim, i kod njih mogu da se jave prolazna psihiĉka stanja koja su sliĉna psihotiĉnim stanjima kod duševnih oboljenja. Neuraĉunljivost bi kod njih mogla biti iskljuĉena samo u takvim sluĉajevima, jer se moţe izjednaĉiti sa duševnim oboljenjima. Privremena duševna poremećenost Privremene duševne poremećenosti nisu duševna oboljenja. To su prolazna psihiĉka stanja koja mogu biti izazvana raznim uzrocima. U tim stanjima se javljaju poremećaji psihiĉkih funkcija, posebno svijesti, koji mogu dostići i toliki stepen da onemogućavaju shvatanje znaĉaja uĉinjenog djela i upravljanje postupcima. Takva prolazna stanja mogu da nastupe usljed mjeseĉarstva, hipnoze, visoke tjelesne temperature, potresa mozga, mehaniĉkih povreda mozga, usljed gušenja, trovanja itd. Za kriviĉno pravo poseban znaĉaj imaju akutna trovanja alkoholom, a u posljednje vrijeme i dejstvo opojnih droga.

76

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osim navedenih uzroka, privremenu duševnu poremećenost mogu da izazovu i snaţni afekti, kao što su snaţna uzbuĊenja, strah, nenormalna radost, tuga itd. Privremenu duševnu poremećenost moţe da izazove samo onaj afekt koji je po svom intenzitetu takav da potpuno isljuĉuje mogućnost shvatanja znaĉaja takvog djela ili mogućnost upravljanja svojim postupcima. Tu naroĉito dolaze u obzir oni afekti koji su toliko snaţni da potpuno prekidaju sve psihiĉke procese, a to su afekti koji dovode do tzv.šoka. Zaostali duševni razvoj Zaostali duševni razvoj je psihiĉko stanje zbog kojeg je ili potpuno iskljuĉeno, ili u velikoj mjeri oteţano rasuĊivanje i odluĉivanje usljed nedovoljne razvijenosti psihiĉkog aparata. Zaostali duševni razvoj ima sliĉnosti sa duševnim bolestima, zbog toga što se i kod njega najĉešće radi o stanju ĉiji je uzrok oboljenje mozga. Nerazvijenost psihiĉkog aparata uzrokovana je oboljenjem ili povredom mozga dok se dijete još nalazi u majĉinoj utrobi, zatim u vrijeme poroĊaja ili u prvim danima ţivota. Osim toga, na nerazvijenost psihiĉkog aparata mogu uticati i oboljenja perifernih ĉula, kao što je gluhonijemost. Zaostali duševni razvoj i nepotpuna duševna razvijenost Od zaostalog duševnog razvoja, koji je oblik psihiĉke poremećenosti i koji je biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti kod punoljetnih lica, razlikuje se stanje nepotpune duševne razvijenosti onih lica koja su neznatnije prekoraĉila granice punoljetstva. Takva lica nisu se potpuno duševno razvila, zbog nekih svojih individualnih svojstava, ili zbog posebnih okolnosti socijalne sredine u kojoj su odrastala, a koje su negativno uticale na njihov psihiĉki razvoj. Kod takvih lica radi se o tome da je stepen njihove duševne razvijenosti ravan stepenu duševne razvijenosti maloljetnika, ali njiovo stanje nije identiĉno sa zaostalim duševnim razvojem u psiho-patološkom smislu. Zbog toga nepotpuna duševna razvijenost kod mlaĊih punoljetnih osoba nije osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti. MeĊutim, ukoliko se ispune i ostali zakonski uslovi, naš zakonodavac predviĊa da se i prema takvim licima mogu primijeniti odreĊene vaspitne mjere kao kriviĉne sankcije koje su namijenjene iskljuĉivo za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela. MOGUĆNOST RASUĐIVANJA I ODLUĈIVANJA Za iskljuĉenje uraĉunljivosti, a time i kriviĉne odgovornosti, pored nekog oblika duševne poremećenosti nuţno je utvrditi da je kod takvog lica bila iskljuĉena mogunost rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Mogućnost rasuĊivanja u kriviĉnom zakonu oznaĉena je kao mogućnost shvatanja znaĉaja uĉinjenog djela, a mogućnost odluĉivanja je oznaĉena kao mogućnost upravljanja svojim postupcima. Znaĉaj djela i mogućnost njegovog shvatanja (intelektualni element uraĉunljivosti) U kriviĉnopravnoj teoriji je sporno šta se podrazumijeva pod pojmom rasuĊivanja, odnosno pod pojmom shvatanja znaĉaja svog djela. Da li taj pojam obuhvata shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja, pravnog ili društvenog znaĉaja djela. Preovladava shvatanje da se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega shvatanje realnog ili stvarnog znaĉaja djela, što znaĉi da shvatanje stvarnih okolnosti uĉinjenog djela u smislu da kod uĉinioca postoji svijest o radnji i svijest o posljedici koju prouzrokuje preduzeta radnja. Pritom se podrazumijeva i mogućnost njegove svijesti o djelovanju prirodnih i društvenih zakona. Ako kod uĉinioca ne postoji mogućnost shvatanja stvarnog znaĉaja djela (ako ne postoji mogućnost svijesti o onome što ĉini i šta će tom ĉinidbom ostvariti), onda ne moţe postojati ni mogućnost da takav uĉinilac shvati ni pravni ni društveni znaĉaj djela, jer ta shvatanja zahtijevaju sloţeniji psihiĉki proces. Za uraĉunljivost se takoĊer zahtijeva da uĉinilac ima mogućnost da ocijeni socijalni (društveni) znaĉaj uĉinjenog djela u smislu da li je njegovo djelo socijalno opravdano, korisno i prihvatljivo, da li je štetno, negativno i neprihvatljivo ili je sa socijalnog aspekta indiferentno. Za uraĉunljivost je dakle bitno da se utvrdi da je psihiĉko stanje uĉinioca takvo da mu omogućava da pravilno ocijeni društveni znaĉaj djela.

77

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Mada je većina društveno neprihvatljivih postupaka istovremeno i protivpravna, za uraĉunjivost je irelevantno da li za uĉinioca postoji mogunost ocjene znaĉaja djela u odnosu na pravni poredak. Iz toga proizilazi da postojanje uraĉunljivosti kod uĉinioca ne traţi mogućnost shvatanja pravnog znaĉaja djela niti mogućnost shvatanja protivpravnosti ili zabranjenog djela. Kod uraĉunljivosti je bitno da se utvrdi da je uĉinilac imao mogućnost da shvati značaj učinjenog djela, pri ĉemu nije potrebno da se u postupku utvrĊuje da li je on i u konkretnom sluĉaju iskoristio tu svoju mogućnost. Uvijek se polazi od pretpostavke da je psihiĉki normalan ĉovjek prije izvršenja djela zaista i koristio tu svoju psihiĉku mogućnost. Za uraĉunljivost je dakle dovoljna sama mogućnost rasuĊivanja, pri ĉemu je nebitno da li je konkretni uĉinilac pri izvršenju konkretnog djela i rasuĊivao o njegovom znaĉaju. Mogućnost upravljanja svojim postupcima (voluntativni element uraĉunljivosti) Pored toga što se za uraĉunljivost mora utvrditi odsustvo duševne poremećenosti uz mogućnost shvatanja znaĉaja svog djela, to još uvijek ne znaĉi da je to lice potpuno uraĉunljivo. Pored navedenih elemenata, mora se utvrditi i to da je takvo lice bilo sposobno da odluĉuje ili da je imalo mogućnost da upravlja svojim postupcima. Mogućnost rasuĊivanja i mogućnost odluĉivanja kao samostalne psihiĉke funkcije su usko povezane. Njihova veza je takva da je teško zamislivo da neko lice posjeduje mogućnost odluĉivanja, a da istovremeno kod njega ne postoji mogućnost rasuĊivanja. Iako svakom odluĉivanju po pravilu prethodi rasuĊivanje, ipak su moguće takve situacije da je kod uĉinioca prisutna mogućnost rasuĊivanja, a da je iskljuĉena mogućnost odluĉivanja. Uvaţavajući mogućnost postojanja takvih situacija, naš zakonodavac je te dvije psihiĉke funkcije postavio u alternativi (nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost odluĉivanja). Volja predstavlja vlast nad sobom ili sposobnost da se upravlja sobom i svojim postupcima kako bi se postigao odreĊeni postavljeni cilj. Stoga se voljne radnje redovno sastoje iz 2 stadija: 1. Pripremni, koji predstavlja misaonu operaciju kao što je prosuĊivanje razliĉitih mogućnosti, unutrašnja borba motiva, izbor naĉina djelovanja itd. 2. Realizacija donesene odluke. Preduzimanje svake voljne radnje predstavlja sloţen psihiĉki proces savladavanja unutrašnjih i vanjskih prepreka. Unutrašnje prepreke uglavnom se svode na borbu motiva za i protiv izvršenja djela, zatim nadvladavanje svojih emocija, te savladavanje nagona. Vanjske teškoće svode se na savladavanje vanjskih prepreka kao što je nabavka odreĊenih sredstava, uklanjanje mehaniĉkih prepreka itd. Mada emocije po našem zakonu nisu element uraĉunljivosti, one su ipak znaĉajne i u kriviĉnom pravu zbog toga što su ili uzroci kao unutrašnji pokretaĉi ljudskih radnji, ili se javljaju kao stimulativni faktor voljnih radnji ĉovjeka. Zbog toga pojedinci snagom rasuĊivanja su ĉesto u situaciji da uz snaţan voljni napor savladavaju emocije i nagone koji utiĉu na donošenje odluke.

BITNO SMANJENA URAĈUNLJIVOST Postojanje smanjene uraĉunljivosti Pored uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti kao stanja koja su znaĉajna za postojanje ili nepostojanje kriviĉne odgovornosti, u našem pravu kao zakonska kategorija postoji i prelazno stanje, u kome uĉinilac nije ni potpuno uraĉunljiv ni potpuno neuraĉunljiv. Takvo stanje se naziva stanje bitno smanjene uraĉunljivosti. Prema odredbi ĉl.13 st.2 KZ FBiH, bitno smanjena uraĉunljivost postoji kada je kod uĉinioca kriviĉnog djela sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja.

78

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Uĉinilac koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv jeste krivično odgovoran, ali se može blaže kazniti. Prema tome, bitno smanjena uračunljivost predstavlja poseban fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉita shvatanja o tome da li je kriviĉnom pravu potreban pojam bitno smanjene uraĉunljivosti ili ne. Prema teoriji klasiĉne škole, institut bitno smanjene uraĉunljivosti je nepotreban, jer je vladalo mišljenje da se uraĉunljivost kao kategorija kriviĉne odgovornosti ne moţe stepenovati, već da se svi uĉinioci kriviĉnih djela mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive. Prema teoriji njemaĉke sociološke škole, institut bitno smanjene uraĉunljivosti ima svog smisla jer odgovara realnosti ţivota (izmeĊu uraĉunljivih i neuraĉunljivih lica stoji ĉitav niz prelaznih stanja smanjene uraĉunljivosti). Prigovori koji su upućivani pojmu smanjene uraĉunljivosti su slijedeći: 1. Pojam smanjene uraĉunljivosti nema smisla jer se uraĉunljivost ne moţe stepenovati; 2. Pojam smanjene uraĉunljivosti je neprecizan, pa bi svojom nepreciznošću otvarao put zloupotrebi, samovolji i nesigurnosti u sudskoj praksi; 3. Pojam smanjene uraĉunljivosti krajnje je podoban za zloupotrebe u pravcu da se duševno zdrava lica proglašavaju za smanjeno uraĉunljiva, kao i da se smanjeno uraĉunljiva lica proglašavaju za potpuno duševno zdrava; 4. Osnovni prigovor je “prigovor psihijatrizacije kriviĉnog prava” u smislu da sudovi zbog nedovoljnog struĉnog znanja neće biti u mogućnosti da pravilno ocijene stepen uraĉunljivosti lica, već će to ĉiniti psihijatri, ĉime se i donošenje odluke sa suda prenosi na psihijatra. Navedenim prigovorima klasiĉne škole slijede i kontraargumenti: 1. Uĉinioci se ne mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive jer je realnost ţivota takva da izmeĊu ta 2 krajnja stanja postoji ĉitav niz prelaznih stadija. Na takav zakljuĉak ukazuje razvoj psihijatrije; 2. Prigovor nepreciznosti otklanja se argumentom da uz praivlnu ulogu suda i psihijatra ne postoje posebni problemi da se utvrdi i neko od prelaznih stanja, jer je ĉinjenica da ta prelazna stanja i postoje; 3. Prigovor samovolje i nesigurnosti takoĊer se otklanja na naĉin da vještak po svojoj osnovnoj funkciji (dijagnoza i prognoza) treba da završi svoj posao, koji je, istina, nešto teţi kod utvrĊivanja smanjene uraĉunljivosti nego kod utvrĊivanja stanja potpune uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti; 4. Prigovor “psihijatrizacije kriviĉnog prava” otklanja se na naĉin da sud mora zadrţati svoju funkciju suĊenja, tj.donošenja odluka meĊu koje spada i odluka o uraĉunljivosti. Uloga psihijatara je samo u tome da oni svojim struĉnim znanjem trebaju pomoći sudu u donošenju odluke, a ni u kom sluĉaju da preuzmu funkciju suda. U savremenom kriviĉnom pravu i kriviĉnom zakonodavstvu danas je prihvaćen pojam smanjene uraĉunljivosti. UtvrĊivanje bitno smanjene uraĉunljivosti Bitno smanjena uraĉunljivost utvrĊuje se na isti naĉin kao i uraĉunljivost, odnosno neuraĉunljivost uopće. To znaĉi da se u obzir moraju uzeti i biološki i psihološki elementi. Kod bitno smanjene uraĉunljivosti zahtijeva se postojanje onih istih stanja duševne poremećenosti koja se traţe i kod neuraĉunljivosti (duševna bolest, privremena duševna poremećenost, zaostali duševni razvoj).

79

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se u tome što je kod neuraĉunljivosti usljed dejstva nekog od tih stanja mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja potpuno iskljuĉena, dok je kod bitno smanjene uraĉunljivosti mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja samo bitno smanjena. Dakle, razlika je iskljuĉivo u psihiĉkim elementima. MeĊutim, za postojanje bitno smanjene uraĉunljivosti neophodno je da mogućnost psihiĉkih funkcija padne ispod odreĊenog stepena. Ni zakon ni kriviĉnopravna teorija ne nude odgovor koji je to stepen i kad on biva dostignut, već se to pitanje rješava u saradnji sa vještakom – psihijatrom u zavisnosti od okolnosti konkretnog sluĉaja. Smanjena uraĉunljivost i maloljetstvo Bitno smanjena uraĉunljivost ne obuhvata i stanje nedovoljne duševne razvijenosti. To znaĉi da se ovaj institut ne odnosi na maloljetnike koji nisu dovoljno duševno razvijeni. Kriviĉni zakon ne sadrţi nedovoljnu duševnu razvijenost kao osnov bitno smanjene uraĉunljivosti. Razlog tome je što bi kod maloljetnika koji nisu dovoljno duševno razvijeni, primjena makar i blage kazne kao kriviĉne sankcije (bitno smanjena uraĉunljivost vodi kriviĉnoj odgovornosti i kaţnjivosti), mogla krajnje negativno djelovati na njegov dalji psihiĉki razvoj, formiranje karaktera i njegov ukupan budući ţivot. Slijedi zakljuĉak da maloljetni učinioci krivičnih djela s obzirom na svoj duševni razvoj mogu biti ili uraĉunljivi ili neuraĉunljivi, ali nikako ne mogu biti bitno smanjeno uračunljivi. Kao i uraĉunljivost, i bitno smanjena uraĉunljivost se uvijek procjenjuje s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja, a isto tako se uvijek procjenjuje i s obzirom na konkretno kriviĉno djelo. Kriviĉna odgovornost i primjena kriviĉnih sankcija na lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se i u kriviĉnopravnom dejstvu. Potpuna neuraĉunljivost iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, a bitno smanjena uraĉunljivost ne. Lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću su kriviĉno odgovorna, s tim da im se stanje bitno smanjene uraĉunljivosti moţe uzeti samo kao osnov za ublaţavanje kazne. Naš zakonodavac (ĉl.13 st.2) predviĊa fakultativno i ograniĉeno ublaţavanje kazne uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. Pored kazne, takvom uĉiniocu se moţe izreći i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi, ako sud utvrdi da bi takav uĉinilac mogao izvršiti teška djela protiv ţivota i tijela, seksualnog integriteta ili imovine ukoliko bude pušten na slobodu (ĉl.63). U pogledu kaţnjavanja Zakon predviĊa 2 mogućnosti: 1. Da mu za uĉinjeno djelo odmjeri kaznu u granicama koje su propisane Zakonom; 2. Da mu izrekne ublaţenu kaznu prema ograniĉenjima koja su propisana u ĉl.42. Dakle, zakonodavac se opredijelio za fakultativno ublaţavanje kazne, smatrajući da ta mogućnost bolje odgovara individualizaciji kazne.

ACTIONES LIBERAE IN CAUSA Pojam actiones liberae in causa Neuraĉunljivost moţe biti osnov iskljuĉenja kriviĉne odgovornosti samo ako je postojala u vrijeme preduzimanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. U tom smislu kriviĉno pravo poznaje jedan jedini izuzetak, a on se odnosi na one situacije kada se uĉinilac sam doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj

80

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima, iako je bio svjestan ili je mogao i morao biti svjestan da u takvom stanju moţe poĉiniti kriviĉno djelo. Takav učinilac je krivično odgovoran. To znaĉi da naše kriviĉno pravo sadrţi takvu odredbu prema kojoj postoji kriviĉna odgovornost za djelo poĉinjeno u stanju neuraĉunljivosti, ali samo pod uslovom da je izvršenje tog djela posljedica jedne prethodne radnje u odnosu na koju je uĉinilac postupao sa umišljajem ili iz nehata. Takva djela se nazivaju actiones liberae in causa, što oznaĉava radnje koje su slobodne u odluci, ali ne i u izvoĊenju. Odgovornost za actiones liberae in causa U teoriji je dugo vremena bilo sporno da li postoji odgovornost za takva djela. Ranija zakonodavstva nisu sadrţavala posebne odredbe o tome, ali nova zakonodavstva u koja spada i naše, izriĉito predviĊaju posebno zakonsko rješenje kojm se otklanja dilema u pogledu odgovornosti i kaţnjivosti za takva kriviĉna djela. Posebno sporno pitanje jeste da li za ta djela treba kaţnjavati po općim principima o kriviĉnoj odgovornosti ili treba postaviti posebno pravilo. Cijeli problem se ustvari postavlja oko toga da li i u tom sluĉaju treba procjenjivati uraĉunljivost uĉinioca s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje izvršenja, ili se ta uraĉunljivost moţe procjenjivati s obzirom na vrijeme prethodne radnje kojom se uĉinilac dovodi u stanje neuraĉunljivosti. U tom pogledu postojala su 2 shvatanja. Prema prvom, nuţna je uraĉunljivost u vrijeme preduzimanja radnje, a prethodna radnja smatra se samo kao pripremna radnja. Drugo shvatanje, koje danas dominira u teoriji i zakonodavstvu, traţi samo da su oni ostvarili uzrok posljedice i da su pritom postupali sa krivnjom u odnosu na tu posljedicu, pri ĉemu je dovoĊenje sebe u stanje neuraĉunljivosti uzrok posljedice. Preovladava zapravo shvatanje da kod actiones liberae in causa uĉinilac koristi sebe kao sredstvo za izvršenje kriviĉnog djela, kao što u nekim sluĉajevima posredni izvršilac koristi druge, neposredne izvršioce u ostvarenju svog kriviĉnog djela. Kriviĉna zakonodavstva koja sadrţe posebne odredbe za actiones liberae in causa dijele se na: - ona koja samo konstatiraju odgovornost za ta djela; - ona kod kojih je odgovornost ograniĉena samo na sluĉaj ako je privremena duševna poremećenost izazvana u namjeri da se u neuraĉunljivom stanju uĉini kriviĉno djelo,; - ona koja pooštravaju kaţnjivost za ta djela. Po odredbi ĉl.13 st.3 KZ FBiH, kriviĉno je odgovoran uĉinilac kriviĉnog djela koji je upotrebom alkohola, droga ili na drugi naĉin doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema kriviĉnom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviĊa i kriviĉnu odgovornost za nehat. Iz navedene zakonske odredbe moţe se zakljuĉiti: 1. Naš zakonodavac odgovornost za actiones liberae in causa postavlja adekvatno odgovornosti koja bi za ta djela postojala primjenom općih principa po kriviĉnoj odgovornosti. To znaĉi da se postavlja zahtjev uraĉunljivosti, ali s obzirom na vrijeme kada je uĉinilac sebe doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. S druge strane, zahtijeva se krivnja uĉinioca u smislu da, prije nego što se doveo u to stanje, kod njega postoji umišljaj (bio je svjestan ili je mogao biti svjestan da u takvom stanju moţe izvršiti kriviĉno djelo, pa je to htio ili je na to pristao), ili je u odnosu na djelo postojao nehat (svjesni ili nesvjesni); 2. Za actiones liberae in causa se uvijek odgovara ako je u pitanju umišljaj kao oblik krivnje, a za nehatne delikte samo onda ako je zakonom predviĊena odgovornost za ta djela uĉinjena iz nehata;

81

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. Kod actiones liberae in causa umišljaj ili nehat kao oblici krivnje odnose se samo na bitna obiljeţja kriviĉnog djela, pri ĉemu se ne traţi i umišljaj, odnosno nehat, u odnosu na pojedinosti. Actiones liberae in causa i smanjena uraĉunljivost Posebno pitanje kod actiones liberae in causa jeste da li u takvim sluĉajevima treba uvaţiti stanje smanjene uraĉunljivosti. To pitanje je vaţno radi mogućnosti ublaţavanja kazne, s obzirom da bitno smanjena uraĉunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu se mora prihvatiti da stanje bitno smanjene uraĉunljivosti ne moţe imati uticaja na ublaţavanje kazne. Razlog tome je što potpuna neuraĉunljivost ovdje ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, pa nema ni razloga da se ublaţi kazna uĉiniocu koji je bio samo bitno smanjeno uraĉunljiv.

VINOST
OSNOVNA SHVATANJA O POJMU VINOSTI Odnos prouzrokovanja i vinosti Uĉinjeno djelo predstavlja samo jedan uslov za primjenu kazne. Pored tog uslova, koji je po svojoj prirodi objektivnog karaktera, za primjenu kazne nuţno je da se ispune i neki subjektivni uslovi. Ti uslovi su prije svega da se radi o uraĉunljivom uĉiniocu, a zatim i o uĉiniocu koji prema uĉinjenom djelu ima odreĊeni psihiĉki odnos u smislu da je bio svjestan onoga što ĉini i da je to htio. To znaĉi da kriviĉno odgovoran i kaţnjen moţe biti samo onaj uĉinilac kriviĉnog djela koji je u vrijeme izvršenja bio uraĉunljiv i koji je prema djelu imao odreĊeni psihiĉki odnos koji je izraţen u preduzimanju svjesne i voljne djelatnosti. Ne moţe biti kriviĉno odgovoran uĉinilac bez tog odreĊenog psihiĉkog, subjektivnog odnosa prema posljedici. To znaĉi da kod uĉinioca moţe postojati uraĉunljivost, ali uprkos tome ako prouzrokovanje posljedice nije rezultat njegovog unutarnjeg odnosa prema djelu, onda nema kriviĉne odgovornosti. Prema tome, samo u jedinstvu objektivnih i subjektivnih elemenata moţe leţati osnova za kaznenu represiju društva i samo u tom jedinstvu leţi opravdanje i cjelishodnost te društvene represije. Iz izloţenog slijedi da se radi o sistemu subjektivne odgovornosti prema kojem nema odgovornosti na osnovu pukog prouzrokovanja posljedice. Suprotno subjektivnoj odgovornosti, poznat je sistem objektivne odgovornosti prema kome uĉinilac odgovara za ono što je stvarno uĉinio, potpuno neovisno od toga kakva su njegoova unutarnja subjektivna stanja i kakav je njegov subjektivni odnos prema onome što je svojom radnjom prouzrokovao. Sistemi subjektivne i objektivne odgovornosti u prošlosti su se smjenjivali, da bi od 19.vijeka u kriviĉnom pravu postao dominantan sistem subjektivne odgovornosti. Na toj liniji je i naše kriviĉno zakonodavstvo, koje ne dozvoljava mogućnost objektivne odgovornosti. Vinost kao psihiĉki odnos Vinost ili krivnja je skup psihičkih odnosa učinioca prema učinjenom djelu koji se izražavaju u njegovoj svijesti i volji. Ako se kriviĉno djelo shvata u njegovom objektivno-subjektivnom smislu, vinost je tada njegov subjektivni element. Ako se kriviĉno djelo shvata u objektivnom smislu, vinost ili krivnja tada predstavlja subjektivni uslov kriviĉne odgovornosti. Osnovno pitanje kod krivnje jeste da li je uĉinilac svjestan svog djela, da li hoće to djelo. Element svijesti i element volje kao subjektivne komponente pojavljuju se i kod uraĉunljivosti i kod vinosti. Kod uraĉunljivosti se postavljalo pitanje da li je usljed stanja u kome se uĉinilac nalazio, on uopće mogao biti svjestan znaĉaja svog djela i da li je uopće mogao upravljati svojim postupcima u vrijeme izvršenja djela. Kod vinosti se postavlja pitanje da li je u konkretnom sluĉaju uĉinilac bio svjestan svog djela i da li je to djelo htio. Kod uraĉunljivosti se ispituje ispravnost učiniočevog psihičkog aparata, a kod vinosti se ispituje njegov psihički odnos prema djelu.

82

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Vinost se nikada ne smije pretpostaviti, već se ona u svakom sluĉaju mora utvrditi. Pretpostaviti postojanje vinosti znaĉi ustvari negirati vinost kao uslov kriviĉne odgovornosti. U kriviĉnom pravu nisu nepoznata rješenja koja poznaju pretpostavku vinosti bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili relativna prezumpcija vinosti. Kod apsolutne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji uvijek u trenutku kad je kriviĉno djelo izvršeno. Kod relativne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji, ali je dozvoljeno da se dokazuje da ona ne postoji. Naše kriviĉno pravo ne dozvoljava prezumpciju vinosti, jer osnovni princip našeg kriviĉnog prava je princip subjektivne odgovornosti koji je izraţen u odredbi ĉl.12 st.1 prema kojoj je kriviĉno odgovoran samo onaj uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. Pri tome, kriv je onaj uĉinilac koji je kriviĉno djelo izvršio s umišljajem (ĉl.12 st.2). Isto tako je kriv i onaj uĉinilac koji je djelo izvršio iz nehata, ali samo onda kad to zakon izriĉito odreĊuje. Glavna shvatanja pojma vinosti U odreĊivanju pojma vinosti u kriviĉnopravnoj teoriji postoje 2 osnovna shvatanja, a to su psihološko i normativno shvatanje. Prema psihološkom shvatanju, krivnja ili vinost predstavljaju psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u 2 osnovna oblika: umišljaju ili u nehatu. Psihološko shvatanje je do poĉetka 20.vijeka bilo jedino shvatanje vinosti u kriviĉnom pravu i njegov znaĉaj ogleda se u tome što je po njemu i u kriviĉnopravnoj teoriji i u zakonodavstvu uspostavljen sistem subjektivne odgovornosti uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo. Poĉetkom 20.vijeka u kriviĉnopravnoj teoriji se javlja tzv.normativno shvatanje vinosti. To shvatanje se uglavnom dijeli na 2 osnovna pravca: psihološko-normativno i ĉisto normativno shvatanje. Prema psihološko-normativnom shvatanju za krivnju se traţi da je sam uĉinilac svoje djelo ocijenio kao djelo protivno pravu. To znaĉi da krivnja postoji u sluĉaju kad je uĉiinlac bio svjestan ili morao biti svjestan da je njegovo djelo protivno pravu. Vidi se da prema tom shvatanju vinost sadrţi i psihološke i normativne elemente. Prema čistom normativnom shvatanju, krivnja se procjenjuje potpuno objektivno, jer vlada stav da se ona najĉešće ne moţe procijeniti subjektivno. Prema tom shvatanju krivnja predstavlja sud o tome da li se neki uĉinilac kriviĉnog djela moţe pravno prekoriti za uĉinjeno djelo, odnosno da li mu se to djelo moţe staviti na teret. Taj sud za razliku od psihološko-normativnog shvatanja ne donosi sam uĉinilac, već to ĉine treća lica, a to je sudsko vijeće koje odluĉuje o uĉinioĉevoj kriviĉnoj odgovornosti. U našoj kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu vinost se shvata kao odreĊeni psihiĉki odnos uĉinioca prema uĉinjenom djelu. Taj psihiĉki odnos se ispoljava ili u postojanju ili u mogućnosti postojanja odreĊenih unutarnjih psihiĉkih procesa na osnovu odreĊenog psihiĉkog stanja, tj. na osnovu uraĉunljivosti. Vinost kao psihiĉki odnos prema uĉinjenom djelu uvijek se procjenjuje u odnosu na konkretno kriviĉno djelo, a ne u vezi sa karakterom uĉinioca, njegovim ranijim drţanjem i ponašanjem itd. Vinost (krivnja) se iscrpljuje u svoja 2 osnovna oblika, a to su umišljaj, kao redovan i teţi i nehat kao izuzetan i lakši oblik krivnje. Izvan umišljaja i nehata nema kriviĉne odgovornosti. Iako na strani uĉnioca mogu postojati i drugi subjektivni momenti, oni su irelevantni sa aspekta utvrĊivanja krivnje, već samo mogu imati znaĉaja na planu odmjeravanja kazne. To znaĉi da naša teorija i zakonodavstvo krivnju odreĊuju psihološki, ne prihvatajući normativne elemente kao elemente krivnje. Nije dozvoljeno proširivati krivnju, a time i kriviĉnu odgovornost izvan ta dva oblika krivnje. Isto tako, ne moţe se tvrditi da nema krivnje u sluĉaju da na strani uĉinioca postoji umišljaj ili nehat. Svijest i volja uĉinioca, kao osnovni elementi krivnje, ĉine suštinu psihiĉkog odnosa uĉnioca prema djelu. Element svijesti, bez obzira da li ona postoji ili se radi samo o mogućnosti njenog postojanja, predstavlja zajedniĉki element i kod umišljaja i kod nehata. Voluntaristiĉki ili voljni element javlja se samo kod

83

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
umišljaja. Za krivnju je potrebno da postoji svijest ili mogućnost da svijest moţe da obuhvata sve stvarne okolnosti uĉinjenog djela. Pritom se kod uĉinioca samo izuzetno traţi svijest o pravnoj normi.

OBLICI VINOSTI
UMIŠLJAJ Pojam i elementi umišljaja Umišljaj ili dolus je redovan i teţi oblik krivnje. Za kriviĉna djela uĉinjena sa umišljajem uvijek se kaţnjava, a za kriviĉna djela izvršena iz nehata uĉinilac se kaţnjava samo onda kad je zakonom izriĉito propisano kaţnjavanje za nehatno izvršenje nekog konkretnog kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉiti pristupi pojmovnom odreĊivanju tih oblika krivnje. Prema psihološkom shvatanju, umišljaj se odreĊuje iskljuĉivo na osnovu psihiĉkog odnosa uĉinioca prema uĉinjenom djelu. MeĊutim, odreĊujući u ĉemu se sastoji taj psihiĉki odnos, pristalice psihološkog shvatanja razliĉito odreĊuju pojam umišljaja, zavisno od toga da li zastupaju teoriju predstave (tzv.intelektualistiĉka teorija) ili teoriju volje (tzv.voluntaristiĉka teorija). Prema teoriji predstave, smatra se da umišljaj postoji ako je uĉinilac predvidio posljedicu svoje radnje. To znaĉi da je kod uĉinioca postojala svijest ili predstava o posljedici koju će prouzrokovati njegova radnja. Suština teorije predstave ogleda se u tome da je uĉinilac posljedicu samo predvidio, pri ĉemu za postojanje umišljaja nije bitno da li je učinilac i htio nastupanje posljedice. Prema teoriji volje, za postojanje umišljaja bitno je da se utvrdi da je učinilac htio posljedicu. Pritom uopće nije bitno predviĊanje nastupa posljedice. To znaĉi da prema teoriji volje umišljaj ne moţe postojati u sluĉaju kad je uĉinilac predvidio posljedicu, ali je nije htio. Obje ove teorije u svom ĉistom obliku dovode do nelogiĉnih rješenja, te je izlaz pronaĊen u kompromisu, u smislu odstupanja od ĉistih oblika ka prihvatanju nekog srednjeg rješenja. Prema odredbi ĉl.14 KZ FBiH, krivično djelo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj) ili kad je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje (eventualni umišljaj). Iz navedene zakonske definicije vidi se da naš zakonodavac nije iskljuĉivo usvojio ni teoriju predstave niti teoriju volje, već obje teorije u njihovom jedinstvu. TakoĊer je vidljivo da zakonodavac nije u potpunosti odredio sadrţaj umišljaja kao oblika krivnje, već je odredio samo donju i gornju granicu tog oblika krivnje. Pritom je donja granica posebno vaţna, jer se pomoću nje razgraniĉava umišljaj kao teţi od nehata kao lakšeg oblika krivnje. Elementi direktnog i eventualnog umišljaja Naš kriviĉni zakon poznaje 2 oblika (2 vrste) umišljaja: direktni i eventualni. Direktni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (dakle i element svijesti i element volje pozitivno odreĊen). Eventualni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupa zabranjene posljedice, ali je pristao na njeno nastupanje (dakle, element svijesti i element volje takoĊer pozitivno odreĊeni). I za direktni i za eventualni umišljaj moţe se reći da je to psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji se izraţava u svijesti uĉinioca (kako o posljedici djela tako i o svim ostalim stvarnim okolnostima djela) i

84

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
volji uĉinioca da uĉini to djelo. Elementi svijesti nazivaju se intelektualni elementi, a elementi volje voluntaristiĉki elementi. Intelektualni element umišljaja predstavlja svijest uĉinioca o posljedici koju će prouzrokovati svojom radnjom, kao i o svim drugim stvarnim okolnostima kriviĉnog djela. Njegova svijest moţe biti takva da kod uĉinioca postoji relativna sigurnost u pogledu nastupanja posljedice, ali ta svijest moţe biti i takva da on to uzima samo kao mogućnost. Voluntaristiĉki element umišljaja upućuje na to da se on u nekoj formi saglasio sa nastupanjem posljedice, odnosno ostvarenjem kriviĉnog djela. To njegovo saglašavanje moţe biti razliĉitog stepena, od kojih su bitna 2 za razlikovanje direktnog i eventualnog umišljaja. Jaĉi stepen saglašavanja postoji kod direktnog umišljaja, gdje uĉinilac hoće posljedicu, odnosno izvršenje djela, u odnosu na eventualni umišljaj, gdje on pristaje na posljedicu, odnosno izvršenje djela. U svim sluĉajevima gdje se volja uĉinioca izraţava u htijenju postoji direktan umišljaj, a tamo gdje se saglašavanje sastoji u pristajanju na posljedicu postoji eventualni umišljaj. Htijenje posljedice Kad je u pitanju htijenje kao voljni element direktnog umišljaja, mogu se izdvojiti neke karakteristiĉne situacije kada se sa sigurnošću uzima da je uĉinilac htio posljedicu, odnosno izvršenje kriviĉnog djela. To su slijedeće situacije: 1. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svoju djelatnost usmjerio baš na postizanje odreĊene svrhe (npr. ubistvo iz ljubomore, ubistvo iz bezobzirne osvete itd); 2. Uĉinilac je posljedicu htio i u sluĉaju ako je posljedica sredstvo za postizanje svrhe (npr.ubistvo radi nasljeĊa – nasljeĊe je svrha, a sredstvo je ubistvo); 3. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svjestan da će se uz posljedicu koja je svrha ili sredstvo postizanja svrhe sigurno ostvariti i druga tzv.uzgredna posljedica (npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B baci eksplozivnu napravu u prostoriju u kojoj se nalazi osoba B, s tim da su se u istoj prostoriji nalazile i osobe C, D, E. Svrha je ubistvo osobe B, a uĉinilac je svjestan da posljedica mora nastupiti i u pogledu ostalih prisutnih osoba); 4. Uĉinilac je htio posljedicu i onda kad je svjestan da će izvjesna posljedica (dalja) nastupiti po ostvarenju njegove svrhe. (npr. neko ubije majku koja doji bebu, svjestan da će i dijete usljed postojećih okolnosti umrijeti u nedostatku hrane i njege). Pristajanje na posljedicu Jedno od spornih pitanja u kriviĉnopravnoj teoriji je pitanje kada se sa sigurnošću moţe ustvrditi da je uĉinilac pristao na nastupanje posljedice? U tom smislu u teoriji se kao najprihvatljivije uzima shvatanje RAJNHARDA FRANKA (tzv.Frankova formula). Prema toj formuli, pristajanje na posljedicu kod eventualnog umišljaja postoji u slučaju kada se učinilac ne bi uzdržao od radnje i da je posljedicu predvidio kao izvjesnu. To znaĉi da je on odobrio nastupanje te posljedice i saglasio se u formi pristajanja na tu posljedicu. Na osnovu te formule vrši se razgraniĉenje izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata. Frankova formula ima jedan krupan nedostatak. On se ogleda u tome što je formula zasnovana na jednoj hipotetiĉkoj okolnosti, a to je okolnost da li bi se izvršilac uzdrţao od radnje izvršenja u sluĉaju da je posljedicu predvidio kao sigurnu, a ta okolnost praktiĉno se uopće ne moţe utvrditi. Svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela Intelektualni element umišljaja obuhvata svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela. Obiljeţja kriviĉnog djela su okolnosti kojima se konkretizira radnja i posljedica kriviĉnog djela. Zbog toga je za umišljaj kao oblik vinosti prije svega potrebna:

85

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
svijest o onim okolnostima kojima se konkretizira radnja izvršenja, svijest o posljedici svijest o uzroĉnoj vezi izmeĊu preduzete radnje i posljedice koja je nastupila.

Pored toga, pod pojmom svijesti o svim stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela podrazumijevaju se i sva druga moguća stvarna obiljeţja kao što su npr. liĉni odnos, liĉno svojstvo, liĉna okolnost, protivpravnost itd. Stvarna obiljeţja kriviĉnog djela mogu biti fiziĉke i pravne pojave, kao što je npr. pravno svojstvo, neko subjektivno pravo itd. To znaĉi da su stvarna obiljeţja fiziĉke i pravne ĉinjenice kao npr. stvar, brak, ugovor, isprava itd. Za umišljaj uĉinioca bitno je da je on svjestan manifestacije tih ĉinjenica u vanjskom svijetu, pri ĉemu se od njega ne traţi i svijest o pravnom pojmu pod koji se te ĉinjenice podvode. Tako npr. kod kraĊe, tuĊa pokretna stvar je obiljeţje djela, pa se od uĉinioca traţi svijest da on kraĊom zahvata u jedan pravni odnos koji drugom osigurava slobodno raspolaganje sa stvari, a pritom kod uĉinioca nije potrebna svijest o pravu svojine kako je odreĊeno u graĊanskom pravu. Kad je u pitanju svijest o radnji izvršenja, ona mora da obuhvata sve one stvrane okolnosti kojima kriviĉni zakon kod razliĉitih kriviĉnih djela konkretizira tu radnju. To su modaliteti radnje izvršenja kao što su: sredstvo izvršenja, objekat prema kome se ili na kome se radnja izvršava, naĉin, vrijeme, mjesto itd. Svijest mora da obuhvati posljedicu i uzroĉnu vezu izmeĊu te radnje i posljedice koja je nastupila. Ta svijest podrazumijeva svijest ili o sigurnom ili o mogućem nastupanju posljedice usljed preduzete radnje i to u njenom globalu, pri ĉemu se kod njega ne zahtijeva i svijest o pojedinostima prouzrokovanja. Svijest o tim pojedinostima bila bi nuţna samo onda ako bi zakon izriĉito to odreĊivao kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Npr. kriviĉno djelo ubistva sa umišljajem će postojati i u onom sluĉaju kad je osoba A nanišanila vatrenim oruţjem na osobu B sa umišljajem da ga liši ţivota, ali prije nego što je pucalo došlo je do njihovog meĊusobnog hrvanja i otimanja, a nakon toga do opaljenja koje je dovelo do nastupa smrti osobe B. Kada su u pitanju liĉna svojstva ili liĉni odnos, liĉna okolnost, onda je svijest o njima potrebna samo onda ako su te okolnosti osnovna obiljeţja kriviĉnog djela, što znaĉi da bez tih okolnosti nema kriviĉnog djela. Tako npr. kod nekih kriviĉnih djela protiv sluţbene ili odgovorne duţnosti postoji liĉno svojstvo uĉinioca kao što je sluţbeno lice, odgovorno lice. Kod nekih kriviĉnih djela liĉno svojstvo je graĊanin Federacije (KD protiv ustavnog poretka), kod nekih KD liĉno svojstvo je vojno lice (KD protiv oruţanih snaga Federacije). U svim tim sluĉajevima svojstvo uĉinioca je osnovno obiljeţje djela. Isto tako, kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje se pojavljuje odreĊeni odnos kao što je npr.rodoskrvnjenje, srodnik po krvi u pravoj liniji, kod ĉedomorstva – odnos majke prema njenom djetetu itd. Kod nekih kriviĉnih djela odreĊena liĉna okolnost je osnovno obiljeţje kriviĉnog djela, kao npr.kod KD dvobraĉnosti (zna da je već u braku, a ipak zakljuĉi novi), ili kod KD prenošenja spolne bolesti (svijest o liĉnoj okolnosti i o vlastitoj polnoj zaraţenosti). Iako je protivpravnost prema našem Zakonu element općeg pojma kriviĉnog djela, ona je kod nekih kriviĉnih djela predviĊena kao obiljeţje bića tih kriviĉnih djela. U takvim sluĉajevima od uĉinioca se zahtijeva i svijest o tom obiljeţju (npr. kod protivpravnog lišavanja slobode, protivpravnog prekida trudnoće itd). Na kraju treba istaći da za postojanje umišljaja nije potrebna svijest o onim stvarnim okolnostima koje su samo uslov koji mora biti ispunjen da bi to djelo uopće bilo kriviĉno djelo. To su tzv.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. To su zapravo objektivne pretpostavke od ĉijeg postojanja ili nepostojanja zavisi kaţnjivost uĉinioca i zbog toga one ne ulaze u podruĉje vinosti. Tako npr. kod KD uĉestvovanja u tuĉi uĉinioci odgovaraju za samo uĉestvovanje u fiziĉkom obraĉunu u kome je neko lišen ţivota ili je nekom nanesena teška tjelesna povreda (ĉl.179). Sviješću uĉesnika tuĉe ne mora biti obuhvaćena i ta objektivna okolnost, kao što je lišenje ţivota ili teška tjelesna povreda. To je samo

86

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
okolnost koja razgraniĉava jedan fiziĉki obraĉun izmeĊu 3 ili više lica na kriviĉno djelo i na prekršaj protiv javnog reda i mira. Znanje stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela Kod nekih kriviĉnih djela u odredbama se traţi da je uĉinilac znao za postojanje izvjesnih obiljeţja bića kriviĉnog djela. Kod tih kriviĉnih djela zakonodavac upotrebljava termin “znanje” kako u odnosu na one okolnosti koje postoje u momentu preduzimanja radnje izvršenja, tako i u odnosu na nku buduću ĉinjenicu. Primjeri takvih djela su izdavanje ĉeka bez pokrića (ĉl.271 st.1), gdje uĉinilac izdaje ili stavlja u promet ĉek za koji zna da nma pokriće ili kod KD krivotvorenja novca (ĉl.267 st.4), gdje uĉinilac zna da je naĉinjen laţan novac itd. Kod ovakvih kriviĉnih djela za njihovo izvršenje sa umišljajem nije dovoljna uĉinioĉeva svijest o mogućnosti postojanja odreĊene ĉinjenice, već se traţi svijest o njenoj izvjesnosti, tj. o sigurnosti da ta ĉinjenica postoji. To znaĉi da zakonodavac kod tih djela ţeli naglasiti potrebu postojanja svijesti u njenom najjaĉem stepenu. Kad je u pitanju umišljajno kriviĉno djelo, za takvo djelo se uvijek odgovara, neovisno od toga da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. Zakon ni kod jednog kriviĉnog djela ne ograniĉava odgovornost samo na direktni ili samo na eventualni umišljaj. MeĊutim, s obzirom na odreĊena obiljeţja bića kriviĉnog djela, neka kriviĉna djela se mogu izvršiti samo sa direktnim, a neka samo sa eventualnim umišljajem. Tako npr. kraĊa se moţe izvršiti samo sa direktnim umišljajem, dok se npr. nesavjesno lijeĉenje bolesnika moţe izvršiti samo sa eventualnim umišljajem. Ukoliko bi kod tog kriviĉnog djela uĉinilac postupao sa direktnim umišljajem, onda bi se radilo o potpuno drugom kriviĉnom djelu. U pogledu kaţnjavanja Zakon ne pravi razliku s obzirom na to da li je djelo izvršeno sa direktnim ili eventualnim umišljajem. U principu, teţe je djelo koje je izvršeno sa direktnim umišljajem, pa u odnosu na to djelo slijedi i teţa kazna. MeĊutim, nisu iskljuĉene situacije da su posljedice djela sa eventualnim umišljajem takve da zbog ravnodušnosti ili bezobzirnosti uĉinioca takva djela zasluţuju teţe kaţnjavanje. Druga razlikovanja umišljaja Osim direktnog i eventualnog umišljaja koje usvaja naš Zakon, kriviĉnopravna teorija poznaje i druga razlikovanja umišljaja. Tako posebnu paţnju zasluţuju dolus preameditatus ili predumišljaj i dolus repentinus – kad se odluka donosi na mah. Dolus preameditatus postoji u sluĉaju kad je uĉinilac odluku donio nakn duţeg razmišljanja, hladnokrvno, kad je imao dovoljno vremena od donošenja odluke do njene realizacije. U našem kriviĉnom zakonodavstvu dolus preameditatus nije posebno predviĊen kao pooštravajuća okolnost ni za jedno kriviĉno djelo, već samo moţe da bude uzet u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Dolus repentinus postoji u sluĉaju kad se i odluka i njena realizacija donose bez razmišljanja, trenutno, na mah. Dolus repentinus predviĊen je kod nas kao privilegirajuća okolnost kod kriviĉnog djela ubistva na mah iz ĉl.172. Namjera, cilj, pobuda Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac kao obiljeţje bića kriviĉnog djela pominje postojanje odreĊene namjere. Namjera je uvijek tijesno vezana sa ciljem. Cilj je vanjski, objektivni fiziĉki fenomen koji se kao predstava odraţava u svijesti uĉinioca. Sa namjerom postupa ono lice koje pod dejstvom predstave o cilju preduzima odreĊenu radnju da bi taj cilj ostvario. Kod nekih kriviĉnih djela zakon odreĊuje da odreĊena radnja sa posljedicom, koja je predviĊena kao obiljeţje kriviĉnog djela, treba da postigne neki cilj koji se nalazi izvan bića tog kriviĉnog djela. Kod tih kriviĉnih djela nije dovoljan samo umišljaj, već se tu traţi i odreĊena namjera uĉinioca. U takvim sluĉajevima umišljaj dobiva jdan teţi, kvalificirani oblik krivnje.

87

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Uĉinilac koji postupa sa namjerom da ostvari neki cilj moţe postupati ka postizanju cilja koji j zapravo jdna daljnaj posljedica radnje i to posjledica koja je van radnje bića kriviĉnog djela. Tako npr. kod KD podrivanja vojne i odbrambene moći (ĉl.144) uĉinilac postupa u namjeri da umanji odbrambenu moć Federacije, ili kod KD terorizma (ĉl.146), gdje uĉinilac postupa u namjeri rušenja Federacije, njenog ustavnog poretka ili njenih najviših organa itd. U ovakvim sluĉajevima nije vaţno da li je namjeravani cilj i ostvaren. Tako npr. kod iznuĊivanja iskaza nije bitno da li je taj iskaz zaista i iznuĊen. MeĊutim, ukoliko je taj namjeravani cilj ostvaren, to će se uzeti kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Isto tako, postoje i kriviĉna djela kod kojih cilj, prema kojem je usmjerena namjera, ne predstavlja dalju posljedicu radnje kriviĉnog djela, već motivisanje predstave o cilju ukazuje i na opasnost uĉinjenog djela i na opasnost samog uĉinioca. Tako npr. kod KD kraĊe djelo se ĉini u namjeri da se prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Ako se dokaţe da nema te namjere, onda se u tom sluĉaju ne radi o kraĊi, već o oduzimanju tuĊe pokretne stvari iz ĉl.279. Namjera kao posebno subjektivno obiljeţje osim kraĊe postoji i kod utaje, prevare, iznude itd.

NEHAT Pojam i oblici nehata Nehat ili culpa je drugi mogući psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji dovodi do kriviĉne odgovornosit uĉinioca. Nehat je blaţi oblik krivnje od umišljaja. Za nehat se odgovara samo onda kad je to zakonom izriĉito propisano, a kad su u pitanju ista kriviĉna djela, kazne za nehatni oblik redovno su mnogo blaţe nego kad je u pitanju umišljajno ostvarenje djela. Prema odredbi ĉl.15 KZ FBiH, krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti, ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te svoje mogućnosti. Osnov za razgraniĉenje izmeĊu umišljaja i nehata nalazi se u voluntaristiĉkim elementima. Kod umišljaja uĉinilac se saglašava sa posljedicom ili u formi htijenja ili u formi pristajanja na posljedicu. Kod nehata se uĉinilac uopće ne saglašava sa nastupanjem posljedice niti sa izvršenjem kriviĉnog djela, jer on radnju preduzima ili ne preduzima samo zato što misli da do posljedice uopće neće doći. Iz naprijed navedene definicije vidljivo je da naš Zakon poznaje 2 vrste nehata: svjesni i nesvjesni. Svjesni nehat postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe doći do nastupanja zabranjene posljedice, s tim da je on olako drţao da će tu posljedicu moći sprijeĉiti ili da ona uopće neće nastupiti. Nesvjesni nehat postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da usljed preduzete radnje doĊe do nastupanja posljedice, s tim da je on prema svojim liĉnim svojstvima mogao, a prema objektivnim okolnostima morao biti svjestan te mogućnosti. Pored svjesnog i nesvjesnog nehata, kriviĉnopravna teorija poznaje i tzv.profesionalni nehat, gdje se radi o nehatu odreĊenog lica koj po svojoj profesiji ima duţnost da bude paţljivije od ostalih kada preduzima odreĊene radnje iz djelokruga svoje profesionalne djelatnosti. Profesionalni nehat se smatra teţom vrstom nehata, iako naš kriviĉni zakon ne uspostavlja izriĉito veću odgovornost uĉinioca za profesionalni nehat ni kod jednog kriviĉnog djela. Okolnost da se radi o profesionalnom nehatu moţe se uzeti u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Svjesni nehat

88

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Svjesni nehat se još naziva i samopouzdanje ili luxuria. On postoji kada uĉinilac ima svijest o mogućnosti da preduzetom radnjom proizvede posljedicu, odnosno predviĊa mogućnost ispunjenja stvarnih obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela, ali se on sa takvom mogućnošću ne saglašava. Osnovna razlika izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata nalazi se u voljnom elementu, tj. na uĉinioĉevom unutrašnjem stavu prema posljedici, odnosno stvarnom obiljeţju kriviĉnog djela. Kod eventualnog umišljaja i element svijesti i element volje su pozitivno odreĊeni, dok je kod svjesnog nehata samo element svijesti pozitivno odreĊen, dok je element volje negativno odreĊen. Dakle, svijest uĉinioca kod svjesnog nehata i eventualnog umišljaja je potpuno ista, tj. mora obuhvatiti sve one elemente svijesti koji se traţe i za eventualni umišljaj. Nesaglašavanje uĉinioca sa posljedicom, odnosno uĉinioĉevo nepristajanje na posljedicu zakonodavac je izrazio u formi olakog drţanja da posljedica uopće neće nastupiti ili će je on moći sprijeĉiti. Na taj naĉin u definiciju nehata unosi se element neopreznosti uĉinioca, odnosno njegove nepaţnje. Ta njegova nepaţnja moţe biti manjeg ili većeg stepena, ali već time što je uĉinilac drţao da do posljedice neće doći, on je ipak nehatni a ne umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. Kod umišljaja se uvijek mora utvrditi saglašavanje sa posljedicom, bez obzira da li je u pitanju htijenje posljedice ili samo pristajanje na njeno nastupanje. Kad je u pitanju neopreznost uĉinioca, ako je njegova neopreznost ili nepaţnja bila manja, to će prije uputiti na zakljuĉivanje da se on sa posljedicom i sa djelom nije saglasio. Ako je u pitanju nepaţnja i neopreznost visokog stepena, to bi moglo znaĉiti da se uĉinilac zapravo saglasio sa posljedicom i da se njegov psihiĉki odnos prema djelu pribliţava eventualnom umišljaju. Iako nema precizne granice izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata, eventualni umišljaj moţe postojati samo u onim sluĉajevima kad se iz ukupne kriminalne situacije moţe izvesti zakljuĉak da se uĉinilac saglasio sa posljedicama. Umišljaj se uvijek mora utvrditi kao izvjestan, siguran, a ne samo kao vjerovatan. Sporni granični slučajevi između eventualnog umišljaja i svjesnog nehata uvijek se moraju uzeti kao nehat, jer je umišljaj teži oblik krivnje. Ovo ne znaĉi da tamo gdje nije utvrĊen umišljaj automatski treba uzeti postojanje svjesnog nehata. I svjesni nehat je oblik krivnje, što znaĉi da se i on u svakom slučaju mora dokazati. Kod svjesnog nehata kao jedno od spornih postavlja se pitanje da li taj oblik krivnje postoji i u sluĉaju kad se uĉinilac pouzdava u neke potpuno neodreĊene okolnosti. To je tzv.pouzdavanje u slučajno izostajanje posljedice. Po jednom stanovištu uĉinilac moţe raĉunati na sluĉaj, a po drugom se mora oslanjati na konkretnu okolnost. U domaćoj teoriji i sudskoj praksi preovladava shvatanje da se olako drţanje da posljedica neće nastupiti nikako ne moţe zasnivati samo na pukoj sluĉajnosti. Ono mora biti zasnovano na konkretnoj okolnosti ili na ĉitavom skupu tih okolnosti. Tako npr. jedne prirode je situacija kada uĉinilac u gustoj borovoj šumi loţi vatru, iako je svjestan da kad to ĉini na takvom mjestu i u ljetno vrijeme, moţe doći do izbijanja poţara. Sasvim je druga situacija ako uĉinilac u istim okolnostima vremena i mjesta loţi vatru, ali je prije toga oĉistio mjesto loţenja i pripremio pogodna sredstva za gašenje. U prvom sluĉaju, uĉinilac je svjestan mogućnosti izbijanja poţara i kako ništa konkretno ne preduzima na spreĉavanju, on se praktiĉno saglašava sa nastupanjem posljedice, tj. pristaje na posljedicu. U takvom sluĉaju postoji eventualni umišljaj uĉinioca. U drugom sluĉaju, uĉinilac je takoĊer svjestan moguće posljedice, ali se on nije saglasio sa posljedicom jer je preduzeo neke vrlo konkretne radnje koje su usmjerene na to da posljedica uopće ne nastupi ili da je on sprijeĉi. Ako bi u drugom sluĉaju došlo do izbijanja poţara, postojao bi svjesni nehat. Nesvjesni nehat Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da svojom radnjom prouzrokuje zabranjenu posljedicu, odnosno kad nije bio svjestan mogućnosti da su u konkretnom sluĉaju ispunjena stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela, iako je prema objektivnim okolnostima i prema svojim subjektivnim svojstvima mogao i morao biti svjestan te mogućnosti.

89

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nesvjesni nehat je u potpunosti negativno odreĊen, i po intelektualnim i po voljnim elementima. Kod njega nema svijesti o mogućnosti prouzrokovanja, pa samim tim nema ni njegovog saglašavanja sa posljedicom, odnosno sa djelom. Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i umišljaja ogleda se i na planu svijesti i na planu volje. Kod umišljaja su i intelektualna i voljna strana pozitivno definisane, a kod nesvjesnog nehata su obje strane negativno definisane. Razlika izmeĊu nesvjesnog i svjesnog nehata ogleda se na intelektualnom elementu. On je kod svjesnog nehata pozitivan, a kod nesvjesnog negativan, dok je element volje u oba sluĉaja negativan. Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i sluĉaja, koji predstavlja objektivnu uzroĉnu vezu izmeĊu preduzete radnje i posljedice, ogleda se u tome što je kod nesvjesnog nehata uĉinilac i mogao i morao da predvidi nastupanje zabranjene posljedice, dok kod sluĉaja uĉinilac niti je bio duţan niti je mogao da predvidi takvu mogućnost. Zbog te duţnosti i mogućnosti predviĊanja nastupa zabranjene posljedice nesvjesni nehat je oblik krivnje, dok sluĉaj ne predstavlja oblik krivnje i ne povlaĉi kriviĉnu odgovornost. Nesvjesni nehat u suštini predstavlja nepaţljivo ponašanje. U tom smislu nepaţnja uopće i njen stepen mogu se utvrĊivati po objektivnom ili po subjektivnom kriteriju, ili po oba kriterija zajedno. Primjenom objektivnog kriterija uzima se u obzir paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti u datim okolnostima. Nehat bi postojao ako se uĉinilac ne bi ponašao sa onom paţnjom sa kojom bi se u postojećim okolnostima ponašao svaki prosjeĉan ĉovjek. Paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti je neko opće mjerilo u odreĊivanju nehata. Pri tome treba imati u vidu da ĉitav niz raznih djelatnosti zahtijevaju veći ili manji stepen paţljivosti, pa onda kod tih djelatnosti postoji prosjeĉna paţnja kao posebno mjerilo. Takve djelatnosti su npr. saobraćaj, lijeĉniĉke intervencije, razliĉite opasne djelatnosti u privredi (hemijska industrija i sl). Kod tih djelatnosti postoji duţnost da se postupa sa višim stepenom paţljivosti nego što je to potrebno u obiĉnom ţivotu. Ako se prihvati subjektivni kriterij u odreĊivanju paţljivosti, odnosno nepaţljivosti, to znaĉi da se nesvjesni nehat procjenjuje samo s obzirom na liĉnost samog uĉinioca tj. s obzirom na njegove psihiĉke mogućnosti, osobna svojstva ili okolnosti pri ĉemu je potpuno nebitna paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti. Iako se zasebno moţe uzeti i jedan i drugi kriterij, u utvrĊivanju nesvjesnog nehata moguća je kombinacija oba kriterija, bilo da se radi o alternaciji ili kumulaciji. Naš KZ u odredbi ĉl.15 prihvata i objektivni i subjektivni kriterij i to kumulativno, jer zakonodavac kaţe: “iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti”. To znaĉi da se ta dva kriterija meĊusobno dopunjavaju, ali istovremeno i ograniĉavaju. Tako npr. neće postojati nesvjesni nehat ako je uĉinilac prema svojim izuzetnim sposobnostima mogao da predvidi nastup posljedice, ali prema paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti nije morao da je predvidi. Nesvjesni nehat neće postojati ni u situaciji kad uĉinilac usljed svojih osobnih svojstava nije mogao predvidjeti mogućnost nastupa posljedice, iako je po paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti na to bio duţan. Kod utvrĊivanja nesvjesnog nehata prije svega se utvrĊuje da li je postojala duţnost na predviĊanje posljedice, pa ako se utvrdi da je ta duţnost postojala, onda se utvrĊuje da li je uĉinilac prema svojim osobnim svojstvima to i mogao. U kriviĉnopravnoj teoriji nesvjesni nehat se još dijeli na: culpa lata – teţak nehat, koji postoji u sluĉaju kada je nastupila posljedica mogla biti predviĊena od svakog prosjeĉnog ĉovjeka; culpa levis – laki nehat, kada se radi o predviĊanju posljedice od strane opreznog ĉovjeka;

90

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
culpa levissima – veoma lak nehat, kada se radi o predviĊanju posljedice od strane ĉovjeka posebne, vrlo naglašene paţljivosti.

Ovi oblici nesvjesnog nehata ne predstavljaju zakonske kategorije našeg kriviĉnog prava.

ODGOVORNOST ZA KRIVIĈNA DJELA KVALIFICIRANA TEŢOM POSLJEDICOM ILI NAROĈITOM ODGOVORNOŠĆU Pojam kvalificiranog kriviĉnog djela U praksi postoje situacije da odreĊeni uĉinilac izvrši odreĊeno djelo nakon ĉega iz tog kriviĉnog djela proiziĊe teţa posljedica od one koja u takvim sluĉajevima redovno nastupa. TakoĊer postoje situacije kad izvršenje nekog kriviĉnog djela prate posebne okolnosti koje ga ĉine teţim. Kriviĉni zakoni izdvajaju takve situacije i za njih predviĊaju teţu kaznu. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što je nastala teţa posljedica nazivaju se krivična djela kvalificirana težom posljedicom. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što su uĉinjena pod naroĉitim okolnostima nazivamo krivična djela kvalificirana naročitom okolnošću. Kao primjer djela kvalificiranog teţom posljedicom moţe se navesti nanošenje teške tjelesne povrede iz koje proiziĊe smrt povrijeĊenog. Pirmjer djela kvalificiranog naroĉitom okolnošću je povreda straţarske, patrolne ili druge sliĉne sluţbe koje je uĉinjeno pored skladišta oruţja ili nekog drugog objekta od znaĉaja. Kvalificirana kriviĉna se pojavljuju iskljuĉivo kao posebna kvalifikacija osnovnih kriviĉnih djela. Kvalificirana kriviĉna djela mogu se odrediti samo zakonom i nije dozvoljena njihova konstrukcija u sudskoj praksi. Suština kvalificiranih kriviĉnih djela uvijek se svodi na jedno pitanje: kakav odnos uĉinioca mora postojati ili prema teţoj posljedici ili prema posebnoj okolnosti da bi se prema njemu mogla primijeniti teţa kazna. To pitanje je pitanje vinosti. Prema odredbi ĉl.16 KZ FBiH, kad iz kriviĉnog djela proizaĊe teţa posljedica za koju zakon propisuje teţu kaznu, ta teţa kazna moţe se izreći uĉiniocu samo u sluĉaju ako je u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata. Dakle, samo nehat kao oblik krivnje je relevantan za izricanje teţe propisane kazne, bez obzira na oblik krivnje u odnosu na osnovni oblik djela. Nema teţe kazne ako je teţa posljedica rezultat sluĉaja. Primjer: osoba A je sa umišljajem nanijela tešku tjelesnu povredu osobi B, koja nakon izvjesnog vremena umre. U takvom sluĉaju, osoba A će odgovarati za tešku tjelesnu povredu kvalificiranu smrću (ĉl.177 st.5), samo ako se kod osobe A utvrdi nehat u odnosu na smrt osobe B. Ukoliko se utvrdi umišljaj osobe A na lišavanje ţivota, onda će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva (ĉl.171 st.1). Ako se utvrdi da je smrtna posljedica kod osobe B rezultat sluĉaja, osoba A će odgovarati samo za osnovni oblik teške tjelesne povrede (ĉl.177 st.1). Po odredbi ĉl.16 vidi se da zakonodavac ne pravi razliku u pogledu da li je osnovno djelo umišljajni ili nehatni delikt. U zakonu ima dosta sluĉajeva gdje je propisana teţa kazna za nehatna kriviĉna djela ako iz tih djela proizaĊe teţa posljedica (npr.ĉl.308 – teška djela protiv opće sigurnosti i imovine, ĉl.320 – teška djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja i sl).

91

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kod nehatnih delikata kvalificiranih teţom posljedicom, nehat se kao oblik krivnje mora utvrditi kako u odnosu na osnovno djelo, tako i u odnosu na teţu posljedicu. Ako se ne dokaţe nehat u odnosu na teţu posljedicu, moţe se govoriti samo o uĉinioĉevoj odgovornosti za osnovno kriviĉno djelo. Kvalifikovana kriviĉna djela i sticaj kriviĉnih djela Odredba ĉl.16 predstavlja odreĊenu pogodnost za uĉinitelja kriviĉnog djela samo zbog njegovog oblika krivnje u odnosu na teţu posljedicu. Tako npr. za uĉinioca je povoljnije da nakon teške tjelesne povrede kvalificirane smrću odgovara po odredbi ĉl.177 st.5, nego po odredbi ĉl.171 st.1 (ubistvo). Da nema takve odredbe u našem zakonu, u nizu situacija bi postojala 2 kriviĉna djela u idealnom sticaju. Tako npr. ako bi se radilo o nastupanju smrti usljed nehatnog prenošenja zarazne bolesti, tada bi postojala 2 kriviĉna djela – nehatno prenošenje zarazne bolesti i nehatno ubistvo. MeĊutim, s obzirom na odredbu odgovornosti za teţu posljedicu, u navedenom primjeru postoji samo jedno KD i to iz ĉl.254 st.4. Ukoliko bi se, meĊutim, utvrdilo da je kod uĉinioca u odnosu na posljedicu postojao umišljaj kao oblik krivnje, tada bi se radilo o idealnom sticaju ili o prividnom idealnom sticaju. Tako npr. u sluĉaju da uĉnilac hoće da upravo silovanjem prouzrokuje smrt ţenske osobe, tada bi se radilo o idealnom sticaju 2 kriviĉna djela – silovanja i ubistva. MeĊutim, u sluĉaju da kod uĉinioca postoji umišljaj da nanošenjem teške tjelesne povrede prouzrokuje smrt drugog lica, tada neće postojati pravi, već prividni idealni sticaj kriviĉnih djela, s obzirom da teška tjelesna povreda biva obuhvaćena, tj.konzumirana kriviĉnim djelom ubistva. Iako prema odredbi ĉl.16 zakonodavac predviĊa nehat u odnosu na teţu posljedicu, ipak su moguće i takve situacije da postoji odgovornost za teţu posljedicu i u onim sluĉajevima kada je ona rezultat umišljajnog postupanja uĉinioca. To su sluĉajevi u kojima zakon ne predviĊa umišljajno ostvarenje teţe posljedice kao posebno kriviĉno djelo. Tako npr. kod kriviĉnog djela protivpravnog lišenja slobode iz ĉl.187 st.3, zakonodavac predviĊa teţu kaznu ako je protivpravno lišenje slobode trajalo duţe od 30 dana. U takvom sluĉaju teţa kazna za uĉinioca dolazi u obzir neovisno od toga da li je to protivpravno lišenje slobode duţe od 30 dana rezultat umišljajnog ili nehatnog postupanja uĉinioca. Jedina razlika u pogledu oblika krivnje u takvim sluĉajevima ogleda se u tome što će oblik krivnje biti uzet u obzir kao okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Odgovornost za kriviĉna djela kvalificirana naroĉitom okolnošću Naš KZ nema opće odredbe kad su u pitanju ovakva djela, kao što je odredba ĉl.16 za teţu posljedicu. MeĊutim, u KZ postoji niz kriviĉnih djela u kojima se predviĊa teţa kazna ako je izvršenje tih djela praćeno posebnim okolnostima. Tako npr. u odredbi ĉl.378 st.2, zakonodavac predviĊa teţu kaznu za kriviĉno djelo povrede straţarske, patrolne ili druge sliĉne sluţbe ako je osnovno djelo uĉinjeno kod skladišta oruţja, municije ili eksplozivnog materijala, ili kod drugog objekta vaţnog znaĉaja. Kako Zakon ne predviĊa posebnu odgovornost za takva kriviĉna djela, na takvog uĉinioca primjenjuju se opće odredbe o kriviĉnoj odgovornosti.

ZABLUDA I NJEN ZNAČAJ U KRIVIČNOM PRAVU
STVARNA ZABLUDA Pojam stvarne zablude U pravnoj nauci zabluda se obiĉno definira kao postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti. Ako se ta pogrešna predstava odnosi na stvarnu okolnosti, tada postoji stvarna zabluda ili error facti. I u kriviĉnom pravu stvarna zabluda je postojanje pogrešne predstave o nekim stvarnim okolnostima. Te stvarne okolnosti mogu biti obiljeţja bića kriviĉnog djela ili neke druge stvarno postojeće ĉinjenice koje nisu obiljeţja kriviĉnog djela i ne ulaze u njegovo biće.

92

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
S obzirom na prirodu tih stvarnih okolnosti, odnosno ĉinjenica, u kriviĉnom pravu se stvarna zabluda pojavljuje kao stvarna zabluda u uţem i u širem smislu. Stvarna zabluda u uţem smislu postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela ili je imao pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja je stvarnopravnog karaktera i koja ulazi u obiljeţje bića kriviĉnog djela. Ĉinjenice ili okolnosti u odnosu na koje postoji pogrešna predstava mogu biti fiziĉke ili pravne prirode. Tako npr. kada je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti fiziĉke prirode, moţe se ka primjer navesti kriviĉno djelo prenošenja polne bolesti kod kojeg je uĉinilac imao pogrešnu predstavu o vlastitoj polnoj zaraţenosti, što je okolnost koja predstavlja bitno obiljeţje tog kriviĉnog djela. Kada je u pitanju stvarna okolnost kao ĉinjenica pravne prirode, stvarna zabluda u uţem smislu će postojati npr. kod kriviĉnog djela kraĊe, kad uĉinilac oduzima stvar koja pripada nekom (tuĊa pokretna stvar), smatrajući da je ta stvar napuštena. Stvarna zabluda u širem smislu postoji u sluĉaju ako je bio svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela, ali je imao pogrešnu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi, ako bi zaista postojala, iskljuĉivala protivpravnost uĉinjenog djela, tako da bi to djelo bilo dozvoljeno. Primjeri stvarne zablude u širem smislu jesu putativna nuţna odbrana, odnosno putativna krajnja nuţda. U oba sluĉaja uĉinilac je svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela koje izvršava, ali ima pogrešnu predstavu o stvarnosti napada, odnosno stvarnosti opasnosti, koji zapravo ne postoje. Otklonjiva i neotklonjiva stvarna zabluda Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu uvijek iskljuĉuje umišljaj, jer uĉinilac koji djelo izvrši u stvarnoj zabludi nikada nije umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. Stvarna zabluda je zapravo negacija umišljaja. Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu ne iskljuĉuje uvijek nehat, jer su moguće situacije da se uĉinilac nalazi u zabludi zbog svog nehata. Takva situacija postoji u sluĉaju kada je uĉinilac imao pogrešnu predstavu ili o obiljeţjima bića kriviĉnog djela (u uţem smislu) ili o okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost (u širem smislu), iako je mogao i morao da o tim okolnostima ima pravilnu predstavu. Obzirom na to da li je on mogao i morao imati pravilnu predstavu o tim okolnostima, stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva. Otklonjiva stvarna zabluda postoji ako je uĉinilac bio u zabludi usljed nehata, što znaĉi da je i mogao i morao da ima pravilnu predstavu o tim okolnostima. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji u sluĉaju ako uĉinilac nije bio u zabludi usljed nehata, jer niti je mogao niti je morao o tim okolnostima imati pravilnu predstavu. To znaĉi da je kod neotklonjive stvarne zablude u pitanju sluĉaj, pa neotklonjiva zabluda iskljuĉuje ne samo umišljaj nego i nehat, odnosno iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost uĉinioca. Takvo rješenje predviĊa i odredba ĉl.17. st.1 KZ FBiH, gdje se kaţe da nije krivično odgovoran učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja, ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, djelo bilo dopušteno. Kad je u pitanju otklonjiva zabluda, takav uĉinilac moţe biti i kriviĉno odgovoran i kriviĉno neodgovoran. Uĉinilac će biti kriviĉno odgovoran ako je izvršio djelo za koje zakon predviĊa kriviĉnu odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje. Ako je u pitanju nehatno izvršenje djela poĉinjeno u otklonjivoj stvarnoj zabludi, tada će uĉinilac biti kaţnjen kaznom koja je u zakonu predviĊena za nehatno izvršenje djela. Iz izloţenog slijedi:

93

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Stvarna zabluda (otklonjiva ili neotklonjiva, u uţem ili širem smislu) uvijek iskljuĉuje umišljaj; 2. Neotklonjiva stvarna zabluda (u uţem ili širem smislu), pored umišljaja iskljuĉuje i nehat; 3. Otklonjiva stvarna zabluda (u uţem i širem smislu) iskljuĉuje odgovornost za nehat samo u onim sluĉajevima u kojima zakon uopće ne predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje djela. Da bi stvarna zabluda iskljuĉila kriviĉnu odgovornost, potrebno je da postoji u vrijeme preduzimanja radnje. Za kriviĉnu odgovornost irelevantna je pogrešna predstava o nekom obiljeţju djela koja je postojala prije preduzimanja radnje izvršenja. Stvarna zabluda u uţem smislu Osnovno pitanje kod stvarne zablude u uţem smislu je njen odnos prema umišljaju. Kako stvarna zabluda predstavlja pogrešnu predstavu o stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela, to ustvari znaĉi da postoji pogrešna predstava o onim okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. Tako stvarna zabluda u uţem smislu prije svega predstavlja pogrešnu predstavu o radnji, posljedici i uzroĉnoj vezi izmeĊu radnje i posljedice, jer su to obiljeţja svih kriviĉnih djela kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. Stvarna zabluda u uţem smislu iskljuĉuje umišljaj kad uĉinilac nije bio svjestan stvarnih okolnosti djela, njegove posljedice i uzroĉne veze. Kada je u pitanju stvarna okolnost, ona moţe biti fiziĉka ili pravna ĉinjenica. Za postojanje stvarne zablude bitno je da postoji zabluda o ĉinjenici kao stvarnosti u vanjskom svijetu. Tako npr. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja radiće se o zabludi ako lica koja vrše obljubu nisu svjesna svog srodniĉkog odnosa u smislu da su otac i kćerka, brat i sestra. Ako je u pitanju pogrešno podvoĊenje ĉinjenica pod neki pojam koji zakon upotrebljava odreĊujući biće nekog kriviĉnog djela, tada se ne radi o stvarnoj, već o pravnoj zabludi. Tako će u navedenom primjeru postojati pravna zabluda u sluĉaju da su izvršioci svjesni svog srodniĉkog odnosa, ali pritom nisu znali da taj odnos predstavlja “srodstvo po krvi u pravoj liniji”. Ta lica će biti kriviĉno odgovorna, jer pravna zabluda ne iskljuĉuje odgovornost. Pojmovi koje upotrebljava zakon konkretizirajući bića nekih kriviĉnih djela mogu biti pravne i vanpravne prirode. Pravne prirode bili bi pojmovi npr.”tuĊa pokretna stvar”, “isprava” itd, a vanpravne prirode bili bi pojmovi kao što su “grupa”, “organizator”, “nemoćno lice” itd. Neovisno od toga da li se radi o pravnim ili vanpravnim pojmovima, zabluda o podvoĊenju ĉinjenica pod te pojmove nije stvarna zabluda i ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost. Kada je u pitanju uĉinioĉeva svijest o posljedici i o uzroĉnoj vezi kod umišljaja je reĉeno da se kod uĉinioca ne zahtijeva svijest o pojedinostima prouzrokovanja. To onda znaĉi da i uĉinioĉeva zabluda o pojedinostima prouzrokovanja nema nikakvog znaĉaja. Tako npr. potpuno je irelevantna zabluda uĉinioca kriviĉnog djela ubistva koji je ţrtvu lišio ţivota dajući joj otrov i smatrajući da će taj otrov trenutno djelovati, a on je meĊutim doveo do nastupanja smrti nakon nekoliko sati ili dana. Zabluda o pojedinostima prouzrokovanja ima znaĉaj samo kod onih kriviĉnih djela kod kojih je zakon upravo pojedinost prouzrokovanja postavio kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Kod nekih kriviĉnih djela njihova stvarna obiljeţja su liĉni odnosi, liĉna svojstva ili liĉne okolnosti. To znaĉi da te okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem uĉinioca, kao npr. kod kriviĉnog djela prenošenja polne bolesti da kod uĉinioca postoji svijest o vlastitoj polnoj zaraţenosti. U takvim sluĉajevima zabluda o tim okolnostima je kriviĉnopravno relevantna. Irelevantna je zabluda u uţem smislu koja se odnosi na neke druge okolnosti i ona nikad ne iskljuĉuje umišljaj, kao npr: 1. Irelevantna je zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja konkretan oblik kroz koji će biti ostvarena neka stvarna ĉinjenica kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Tako npr. postojaće kriviĉno djelo kraĊe i u sluĉaju kad osoba A oduzme tuĊu pokretnu stvar misleći da je ona stvar osobe B, a ona zapravo pripada osobi C. Bitno je da se radi o tuđoj pokretnoj stvari, a nebitno je kome ta stvar stvarno pripada;

94

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. TakoĊe je irelevantna zabluda o objektivnom uslovu inkriminacije, tj.stvarnoj ĉinjenici koja mora biti ispunjena da bi uĉinjeno djelo bilo kriviĉno djelo. Tako npr. potpuno je nebitna zabluda uĉesnika u tuĉi iz ĉl.179. KZ da u toj tuĉi niko neće biti lišen ţivota ili da drugome neće biti nanesena teška tjelesna povreda. Isto tako, kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela (ĉl.324) potpuno je nebitno to što uĉinilac pogrešno smatra da više nije moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. S obzirom na to da to prijavljivanje nije izvršeno u vrijeme kad je još bilo moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje, to nije obiljeţje kriviĉnog djela, već samo uslov od kojeg zavisi da li će to konkretno neprijavljivanje biti kriviĉno djelo. 3. Isto tako, kriviĉnopravno je irelevantna zabluda o onim liĉnim okolnostima na strani uĉinioca koje su subjektivne prirode, kao što je npr. zabluda o uzrastu, uraĉunljivosti, pobudi, motivu itd. Kad je u pitanju nehat kao oblik krivnje, uticaj zablude se rješava s obzirom na to da li se radi o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. Kad je u pitanju neotklonjiva zabluda, onda je situacija ista kao kod umišljaja, jer neotklonjiva zabluda iskljuĉuje i umišljaj i nehat. Otklonjiva zabluda o okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan je praktiĉno irelevantna, jer otklonjiva zabluda zapravo jeste nehatna zabluda ili neprava zabluda. Takav uĉinilac će biti odgovoran za nehatno izvršenje djela kod onih djela kod kojih zakon predviĊa i takvu odgovornost. To znaĉi da je kod nehatnih delikata pravno relevantna samo neotklonjiva zabluda, dok je otklonjiva zabluda kriviĉnopravno potpuno irelevantna. Kad su u pitanju kvalificirana kriviĉna djela, situacija se rješava tako da kod kriviĉnih djela kvalificiranih teţom posljedicom kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje samo neotklonjiva zabluda po nastupanju teţe posljedice, s obzirom da po ĉl.16 odgovornost za teţu posljedicu zahtijeva nehat uĉinioca. Kod djela kvalificiranih naroĉitom okolnošću, kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje i neotklonjiva i otklonjiva zabluda, jer se za odgovornost kod tih djela zahtijeva umišljaj uĉinioca u odnosu na kvalifikatornu okolnost. Zabluda o predmetu, licu i uzroĉnoj vezi Zabluda o predmetu (error in objecto) postoji u sluĉaju kad uĉinilac pogrešno smatra da djelo vrši prema jednom predmetu, a u stvari vrši prema drugom predmetu. Tako npr. kod kriviĉnog djela špijunaţe djelo postoji kada se preda, saopšti ili uĉini dostupnim stranoj drţavi, organizaciji ili licu tajni podatak ili dokument Federacije, neovisno od toga da li je on po svojoj prirodi vojne, ekonomske ili sluţbene naravi. Ako je uĉinilac smatrao da je u pitanju vojni podatak ili dokument, a zapravo se radilo o ekonomskom podatku ili dokumentu, takva njegova zabluda je irelevantna. Postojaće kriviĉno djelo špijunaţe uĉinjeno s umišljajem, jer kod uĉinioca nije postojala zabluda o stvarnom obiljeţju koje je odreĊeno zakonom, već se radilo o zabludi u konkretnom obliku u kojem se realizirao taj predmet. Zabluda o licu (error in persona) postoji u sluĉaju ako uĉinilac pogrešno drţi da radnju preduzima prema jednom licu, a zapravo je vrši prema drugom licu. Npr, kod KD ubistva osoba A lišava ţivota osobu B pogrešno ga smatrajući osobom C. Takva zabluda je kriviĉnopravno irelevantna, pa će postojati umišljajno ubistvo, za koje je dovoljno samo da se drugo lice lišava ţivota. Zabluda o uzroĉnoj vezi – sluĉaj devijacije ili skretanja (aberratio ictus) postoji u sluĉaju kad uĉinilac preduzima radnju izvršenja prema jednom licu ili predmetu, a djelo izvrši prema drugom licu ili predmetu. Aberratio ictus postoji npr. u sluĉaju kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na njega iz vatrenog oruţja, ali usljed nekih vanjskih okolnosti (slabo nišanjenje, loša vidljivost, podbaĉaj puške i sl) liši ţivota osobu C koja se u tom trenutku nalazila u neposrednoj blizini osobe B. U odnosu na smrt osobe B kod osobe A je postojao umišljaj, ali u odnosu na smrt osobe C kod njega nije postojao umišljaj jer se on nije saglasio sa posljedicom ni u formi htijenja niti u formi pristajanja. U pogledu kriviĉne odgovornosti u teoriji postoje 2 shvatanja: 1. Bitno je samo da je kod uĉinioca postojao umišljaj na lišavanje ţivota, do kojeg je i došlo. Pritom je irelevantno da li je usljed preduzete radnje lišena ţivota osoba B ili C. Takvo rješenje je u skladu sa irelevantnom error in persona.

95

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. U navedenom primjeru se radi o sticaju pokušaja ubistva i nehatnog ubistva, jer je kod uĉinioca postojao umišljaj na smrt osobe B, a nehat u odnosu na smrt osobe C. U ovakvim sluĉajevima treba uzeti da je zabluda o uzroĉnoj vezi potpuno relevantna, pa se takve situacije rješavaju u skladu sa ovim drugim shvatanjem o postojanju idealnog sticaja. Stvarna zabluda u širem smislu Za razliku od stvarne zablude u uţem smislu, gdje je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti kao obiljeţja bića kriviĉnog djela, kod stvarne zablude u širem smislu radi se o zabludi o onim stvarnim okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost i koje djelo ĉine dozvoljenim. Naš KZ u odredbama ĉl.10 i ĉl.11 izriĉito navodi institute nuţne odbrane i krajnje nuţde kao stvarne okolnosti koje iskljuĉuju protivpravnost, a time i postojanje kriviĉnog djela. Klasiĉni primjeri stvarne zablude u širem smislu su tzv.putativna nužna odbrana ili putativna krajnja nužda, jer se u takvim sluĉajevima uvijek iskljuĉuje umišljaj uĉinioca. Kod putativne nuţne odbrane u pitanju je zabluda o stvarnosti protivpravnog napada, jer uĉinilac pogrešno drţi da neko prema njemu primjenjuje protivpravni napad. Kod putativne krajnje nuţde uĉinilac je u zabludi u pogledu stvarnosti istovremene neskrivljene opasnosti. Pored navedenih instituta i neke druge okolnosti mogu uĉiniti neko djelo dozvoljenim. One se nazivaju negativne stvarne okolnosti. Tako npr. neće postojati kriviĉna odgovornost za tjelesnu povredu pri hirurškoj intervenciji ako je u datoj situaciji zahvat izvršen na pogrešnu dijagnozu o postojanju bolesti koja bi, kad bi postojala, takav zahvat ĉinila i opravdanim i dozvoljenim. Uĉinilac se i kada je u pitanju zabluda u širem smislu moţe nalaziti u zabludi iz nehata, što znaĉi da uĉinilac iz nehata pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja u stvari ne postoji, a koja bi kad bi postojala iskljuĉivala protivpravnost. U takvom sluĉaju uĉinilac bi odgovarao samo za djela za koja KZ predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje. Iz prethodnog zakljuĉujemo: Zabluda u širem smislu, kako otklonjiva tako i neotklonjiva, uvijek iskljuĉuje umišljaj; Neotklonjiva zabluda u širem smislu, pored umišljaja iskljuĉuje odgovornost i za nehat; Otklonjiva zabluda u širem smislu iskljuĉuje odgovornost za ona djela za koja zakon ne predviĊa odgovornost za nehatno izvršenje, a u odnosu na ostala djela postoji kriviĉna odgovornost uĉinioca.

PRAVNA ZABLUDA Pojam pravne zablude Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela, što znaĉi da ona postoji kada uĉinilac nije znao da je njegovo djelo zabranjeno. Pravna zabluda postoji u slijedećim sluĉajevima: Ako uĉinilac nije znao da je njegovo djelo odreĊeno u Kriviĉnom zakonu kao kriviĉno djelo. Npr, uĉinilac ne plaća alimentaciju koja mu je nareĊena izvršnom sudskom odlukom, ne znajući da je neplaćanje alimentacije predviĊeno u KZ kao kriviĉno djelo pod nazivom “izbjegavanje izdrţavanja”; Uĉinilac ne zna normu koja upotpunjava neko blanketno biće kriviĉnog djela. Npr, uĉinilac se bavi proizvodnjom i prometom robe ĉiji je promet ili proizvodnja zabranjen ili ograniĉen;

-

96

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti uĉinjenog djela u sluĉaju kad protivpravnost nije element tog kriviĉnog djela (npr. roditelji fiziĉki kaţnjavaju svoje dijete zbog lošeg uspjeha u školi, smatrajući da im je to dozvoljeno kao roditeljska disciplinska mjera); Ako uĉinilac pogrešno supsumira neku stvarnu ĉinjenicu ili okolnost pod pojam koji zakon upotrebljava pri odreĊivanju bića nekog kriviĉnog djela. Pritom nije vaţno da li je taj pojam odreĊen kriviĉnopravnom ili vankriviĉnopravnom normom. Tako npr. uĉinilac ne zna koje se srodstvo smatra kao srodstvo u prvom stepenu u pravoj liniji ili ako ne zna koja zaraza se smatra polnom zarazom itd; Ako uĉinilac pogrešno smata da neka postojeća okolnost, koja nije obiljeţje bića kriviĉnog djela, ĉini kriviĉno djelo dozvoljenim. U takvom sluĉaju kod uĉinioca postoji pogrešna ocjena uticaja neke postojeće okolnosti na zabranjenost uĉinjenog djela. Tako npr. ako uĉinilac, koji je sluţbeno lice, pogrešno smatra da je uĉinjeno djelo dozvoljeno ako to djelo uĉini po nareĊenju nekog njemu nadreĊenog lica. Ako uĉinilac pogrešno smatra da neka postojeća okolnost, koja jeste obiljeţje bića kriviĉnog djela, ĉini djelo dozvoljenim usljed malog znaĉaja djela. Tako npr. uĉinilac prisvoji nešto od opreme koja mu je data u obavljanju funkcije društvene samozaštite.

-

-

-

Uticaj pravne zablude na kriviĉnu odgovornost i kaţnjivost Dejstvo pravne zablude na kriviĉnu odgovornost razliĉito je riješeno u uporednim zakonodavstvima, a razliĉit pristup postoji i u kriviĉnopravnoj teoriji. U tom smislu moţe se reći da postoje 2 osnovne koncepcije: Prva je na stanovištu ignorantia iuris nocet, što znaĉi da neznanje zakona škodi i prema kojoj pravna zabluda uopće nije relevantna kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i kaţnjivost takvog uĉinioca. Po drugoj koncepciji smatra se da je izloţeni princip nepravedan i strog, te da je u kontradikciji sa naĉelom da kazna ima smisao i opravdanje samo kad je u pitanju kriviĉno odgovoran uĉinilac, odnosno da se ona ne moţe primijeniti na nekog ko ni ne zna da je kriv. Osim toga, naĉelo ignorantia iuris nocet nije prihvatljivo ni zbog toga što se zasniva na fikciji da svi uraĉunljivi ljudi poznaju sve vaţeće propise. Obje izloţene koncepcije imaju svoje nedostatke zbog kojih nisu prihvatljive u ĉistim oblicima. Zbog toga se dejstvo pravne zablude uglavnom rješava prema nekoj srednjoj koncepciji prema kojoj pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj, ali ima uticaj na blaţe kaţnjavanje uĉinioca. Na takav naĉin postupio je i naš zakonodavac kad je definirao dejstvo pravne zablude u odredbi ĉl.18: učinilac koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno, može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne. Dakle, pravna zabluda predstavlja fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne ili za oslobaĊanje od kazne, pod uslovom da se uĉinilac u takvoj zabludi nalazio iz opravdanih razloga. Pitanje postojanja opravdanih razloga spada u red faktiĉkih pitanja, koje se rješava posebno u svakom konkretnom sluĉaju. U ocjeni opravdanih razloga treba koristiti objektivno-subjektivni kriterij, što znaĉi da treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog sluĉaja pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno, kao i psihiĉka svojstva samog uĉinioca. Pri ocjeni opravdanosti razloga vrlo je vaţno o kojem se kriviĉnom djelu radi, pri ĉemu nije iskljuĉena mogućnost da uĉinilac bude u pravnoj zabludi u odnosu na jedno kriviĉno djelo, a da ne bude u takvoj zabludi u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo. Kad je u pitanju kriviĉnopravno dejstvo pravne zablude, ona je samo fakultativni osnov za ublaţavanje ili osloboĊenje od kazne. To znaĉi da uĉinioca, koji je djelo poĉinio u pravnoj zabludi, sud moţe: - kazniti u granicama kazne koja je propisana za to djelo;

97

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
- kaznu neograniĉeno ublaţiti na osnovu ĉl.43 st.2 KZ; - osloboditi uĉinioca od kazne. Za koju će se od navedenih mogućnosti sud opredijeliti zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. Ako je u pitanju blaţi tretman u kaţnjavanju, da li će uĉinioca blaţe kazniti ili osloboditi od kazne zavisi i od ocjene suda u kakvom stepenu su postojali opravdani razlozi s obzirom da je opravdanost kategorija podloţna stepenovanju. Od pravila da pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj postoji izuzetak samo u onom sluĉaju ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti, a protivpravnost kod konkretnog djela spada u osnovna obiljeţja djela. U takvim sluĉajevima za umišljaj uĉinioca potrebna je i njegova svijest o protivpravnosti, pa kako te svijesti kod njega nema, onda kod njega ne moţe postojati ni umišljaj pa time ni kriviĉna odgovornost. U takvim sluĉajevima zabluda o protivpravnosti, koja je pravna zabluda, u svom dejstvu potpuno se izjednaĉava sa dejstvom koje ima stvarna zabluda.

98

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
SAUČESNIŠTVO U KRIVIČNOM DJELU

POJAM SAUČESNIŠTVA
OPĆI POJAM I USLOVI ZA POSTOJANJE SAUĈESNIŠTVA Opća razmatranja i znaĉaj sauĉesništva Sauĉesništvo postoji u sluĉaju kada u ostvarenju nekog kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. Takva lica nazivaju se saučesnici. Uĉešće više lica u ostvarivanju nekog kriviĉnog djela predstavlja poseban oblik kriminaliteta koji je za svako društvo opasniji od kriminaliteta koji se ostvari djelovanjem pojedinaca. U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu problem sauĉesništva se razliĉito rješava u zavisnosti od kaznene politike odreĊene drţave u odreĊeno vrijeme. Sauĉesništvo ne predstavlja samostalni osnov kriviĉne odgovornosti, ali je poseban oblik kriminaliteta koji ima svoje specifiĉnosti na planu kriviĉne odgovornosti. Objektivna i subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika kao uslov postojanja sauĉesništva Za postojanje sauĉesništva nije dovoljno samo prosto uĉešće više lica u ostvarenju nekog kriviĉnog djela, već je nuţno da izmeĊu pojedinih sauĉesnika postoji odreĊena objektivna i subjektivna veza. Objektivna veza ogleda se u tome što, iako su u pitanju posebne i odvojene djelatnosti razliĉitih lica, sve te djelatnosti ipak moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu u smislu da su sve one doprinijele nastupanju zabranjene posljedice. Dakle, objektivna veza u saučesništvu sastoji se u zajedničkom rezultatu radnji svih saučesnika. Radnje sauĉesnika mogu biti razliĉite. To su: radnja izvršenja odnosno saizvršenja, te radnje sauĉesnika u uţem smislu kao što su radnja podstrekavanja i radnja pomaganja. IzmeĊu tih radnji i nastupanja zabranjene posljedice mora postojati uzroĉna veza. Subjektivna veza kod sauĉesništva ogleda se u svijesti svih sauĉesnika o zajedniĉkom djelovanju, što znaĉi da saizvršioci moraju da znaju jedan za drugog, a da pomagaĉi i podstrekaĉi moraju da znaju za izvršioca. Pored objektivne i subjektivne veze, za postojanje sauĉesništva u uţem smislu, odnosno za kriviĉnu odgovornost pomagaĉa i podstrekaĉa nuţno je postojanje krivnje i to samo u sluĉaju ako su postupali s umišljajem. Prema izloţenom, sauĉesništvo postoji kad u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica koja su svjesna zajedniĉkog djelovanja. OBLICI SAUĈESNIŠTVA U kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika: Ako 2 ili više lica zajedniĉki izvršavaju neko kriviĉno djelo, svi oni su izvršioci tog kriviĉnog djela, a u odnosu jedan prema drugom pojavljuju se kao saizvršioci. Saizvršilaštvo npr. postoji kad 2 lica zajedniĉki izvrše kraĊu, silovanje ili ubistvo;

99

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kad u ostvarenju kriviĉnog djela pored izvršioca ili saizvršilaca uĉestvuju i druga lica od kojih neka podstiču izvršioca da izvrši kriviĉno djelo, a neka mu pomažu da izvrši to kriviĉno djelo, tada u ostvarenju tog djela postoji i sauĉesništvo u obliku podstrekavanja ili poticanja i pomaganja. Prema tome, u kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika. To su: izvršilac odnosno saizvršilac, podstrekaĉ i pomagaĉ. Sauĉesništvo u uţem i širem smislu U kriviĉnopravnoj teoriji se i saizvršilaštvo smatra kao oblik sauĉesništva, pored podstrekavanja i pomaganja. S tim u vezi postoji sauĉesništvo u uţem i sauĉesništvo u širem smislu. Sauĉesništvo u uţem smislu obuhvata podstrekavanje i pomaganje, a sauĉesništvo u širem smislu pored pomaganja i podstrekavanja obuhvata i saizvršilaštvo. Ovo razlikovanje je vaţno zbog odreĊivanja pojma izvršilaštva odnosno saizvršilaštva, jer zakonodavac u izvjesnom smislu ipak pravi razliku na planu kaţnjavanja kada je u pitanju izvršilaštvo odnosno saizvršilaštvo i sauĉesništvo u uţem smislu. U najvećem broju sluĉajeva nije problem jasno odrediti izvršioca odnosno saizvršioca i razgraniĉiti taj od drugih oblika sauĉesništva, posebno od pomaganja. MeĊutim, nisu iskljuĉene ni situacije kada je teško razgraniĉiti saizvršilaštvo i pomaganje. S obzirom da jedna te ista radnja sauĉesnika u jednom sluĉaju moţe predstavljati saizvršilaštvo, a u drugom pomaganje, precizno odreĊivanje je vrlo vaţno jer je saizvršilaštvo najteţi a pomaganje najlakši oblik sauĉesništva.

POJEDINI OBLICI SAUČESNIŠTVA
IZVRŠILAŠTVO I SAIZVRŠILAŠTVO Pojam izvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji poznat je tzv.širi (ekstenzivni) i uţi (restriktivni) pojam izvršioca. Prema teoriji ekvivalencije koja prihvata ekstenzivni pojam izvršioca, pod tim pojmom se prihvata svako lice koje doprinese izvršenju kriviĉnog djela, što znaĉi da je to svaka ona radnja koja predstavlja uslov za nastupanje zabranjene posljedice. Pritom nije vaţno da li se ta radnja sastoji u neposrednom prouzrokovanju posljedice ili se ona sastoji u radnji podstrekavanja ili pomaganja. Bitno je samo da ta radnja predstavlja uslov posljedice. Tu se ne pravi razlika izmeĊu uzroka i uslova posljedice, pa su izvršioci, pored neposrednog izvršioca, i podstrekaĉi i pomagaĉi. Ekstenzivno shvatanje izvršioca prema ovoj teoriji vodi zapravo negiranju sauĉesništva kao posebnog instituta kriviĉnog prava, jer ne prihvata pojmove podstrekaĉa i pomagaĉa kao pojmove odvojene od izvršioca. Tu se zapravo radi o tzv. jedinstvenom pojmu izvršioca, pa ista kazna koja slijedi za neposrednog izvršioca slijedi i za pomagaĉa i za podstrekaĉa. Na visinu kazne pojedinim sauĉesnicima utiu samo okolnosti koje se odnose na svakog sauĉesnika, a koje su bitne za odmjeravanje kazne. Takvo rješenje postoji u austrijskom KZ iz 1974.godine, koji ne sadrţi odredbe o sauĉesništvu. Prema principalnoj ili pluralistiĉkoj teoriji takoĊer se insistira na jednakom znaĉaju svih radnji za nastupanje posljedice, što znaĉi da se i radnje podstrekavanja i pomaganja jednako cijene kao i radnja izvršenja, jer se smatraju radnjom izvršenja pa se uzima da postoji onoliko kriviĉnih djela koliko ima sauĉesnika, bez obzira što je ostvarena samo jedna posljedica. Upravo u navedenom je razlika u odnosu na prethodnu teoriju, koja insistira na jedinstvenom pojmu izvršioca. Prema diferencirajućim ili individualizirajućim teorijama uzroĉnosti prihvata se restriktivni pojam izvršioca. Ove teorije iz kompleksa uslova izdvajaju radnju izvršenja koja je odreĊena u zakonu i nju oznaĉavaju kao uzrok posljedice. Izvršiocem se smatra ono lice koje je izvršilo radnju zakonom

100

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
definiranu kao radnja izvršenja kriviĉnog djela. Radnje svih ostalih uĉesnika koje su doprinijele nastupanju posljedice bile su samo uslovi za njeno nastupanje, te su oni sauĉesnici. Kazna propisana za neko kriviĉno djelo neposredno je okrenuta ka izvršiocu, tj. onome ko svojom radnjom uzrokuje zabranjenu posljedicu. Pojam saizvršioca U kriviĉnopravnoj teoriji postoje objektivne, subjektivne i objektivno-subjektivne teorije o saizvršilaštvu. Na osnovu tih teorija vrši se razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva, kao najteţeg i pomaganja, kao najlakšeg oblika sauĉesništva. Od objektivnih teorija najznaĉajnije su formalno-objektivna i materijalno-objektivna teorija. Prema formalno – objektivnoj teoriji o saizvršilaštvu, saizvršiocem kriviĉnog djela smatra se svako lice koje je preduzelo radnju izvršenja, odnosno svako lice koje je makar djelimiĉno uĉestvovalo u radnji izvršenja. To znaĉi da se razlika izmeĊu saizvršilaštva i sauĉesništva u uţem smislu nalazi iskljuĉivo na objektivnom kriteriju. Radnje sauĉesnika u uţem smislu, neovisno od njihove veze sa radnjom izvršenja, predstavljaju samo uslove za nastupanje posljedice. Ova teorija ima svoje dobre strane, od kojih je najvaţnija ta što svojom preciznošću jasno razgraniĉava saizvršilaštvo od pomaganja i ne ostavlja nikakve dileme u sudskoj praksi u pogledu razgraniĉenja tih oblika sauĉesništva. Osnovni nedostatak formalno-objektivne teorije ogleda se u tome što je takvo shvatanje ĉesto preuzsko, što znaĉi da izvan saizvršilaštva ostaju sve one radnje koje su objektivno gledano usko, funkcionalno povezane sa radnjom izvršenja da sa tom radnjom praktiĉno ĉine jedinstvo. Radi se o tome da u nekim situacijama izvršilac moţe da preduzme radnju izvršenja samo ukoliko tu radnju prate i radnje drugih lica, pa je praktiĉno i kriviĉno djelo moguće izvršiti samo ako postoje te druge radnje koje se sa radnjom izvršenja stapaju u jednu funkcionalnu cjelinu. U takvim sluĉajevima dolazi do teškoća u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja, pa pristalice formalno-objektivnih teorija kao kriterij za njihovo razgraniĉenje navode istovremenost preduzetih radnji sa radnjom izvršenja. Drugi navode da su one preduzete na istom mjestu itd. Kada se kao kriterij za to razgraniĉenje unese prethodni dogovor sauĉesnika o zajedniĉkom ostvarenju nekog kriviĉnog djela, tada se i ova formalno-objektivna teorija upotpunjava jednim subjektivnim obiljeţjem i dobiva karakter mješovite objektivno – subjektivne teorije. Materijalno – objektivna teorija o saizvršilaštvu zasniva se na finalnom ili ciljnom shvatanju radnje prema kojem radnja predstavlja voljno ostvarivanje postavljenog cilja. Ova teorija se naziva i finalno objektivna teorija, i teorija o moći (vlasti) nad djelom. Osnovna razlika u odnosu na formalno-objektivnu teoriju je u tome što materijalno-objektivna teorija ne insistira strogo na formalnom kriteriju preduzete radnje izvršenja za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja, već pokušava da pronaĊe materijalni kriterij za razgraniĉenje tih oblika sauĉesništva.Taj materijalni kriterij ogleda se u kvalitetu sauĉesniĉkog uĉešća u djelu, što znaĉi da se uĉešće saizvršioca u kriviĉnom djelu ogleda u tome što on, postupajući sa umišljajem u odnosu na kriviĉno djelo i djelujući zajedno sa drugim licima, preduzima takve radnje od kojih zavisi da li će uopće doći do izvršenja djela, na koji naĉin će ono biti realizirano i u kojoj mjeri će biti ostvareno. To praktiĉno znaĉi da tokom cijelog vremena ostvarenja kriviĉnog djela takav saizvršilac ima i volju i mogućnost da odluĉujuće utiĉe na cijeli tok zbivanja. To znaĉi da je saizvršilac ono lice koje svojim radnjama u toku ostvarenja djela zadrţava moć da odluĉujuće utiĉe na ostvarenje djela u smislu da nastupi umišljajem obuhvaćena posljedica, da se ona izmijeni ili da uopće ne nastupi. Materijalno-objektivna teorija je znatno zastupljenija i prihvatljivija od formalno-objektivne teorije, kako u nauci tako i u uporednom zakonodavstvu. Subjektivne teorije o saizvršilaštvu insistiraju na subjektivnoj komponenti za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja i podstrekavanja, jer ove teorije ne prihvataju stav objektivnih teorija da se to razgraniĉenje moţe izvršiti na objektivnom planu. Ove subjektivne koncepcije prihvataju i ekstenzivno shvatanje

101

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
saizvršioca, jer odvajaju pomagaĉe i podstrekaĉe od izvršioca po objektivnom kriteriju. Najpoznatije subjektivne teorije su ekstremna subjektivna teorija i limitirana (ograniĉena) subjektivna teorija. Prema ekstremnoj subjektivnoj teoriji, saizvršilaštvo se procjenjuje prema tome da li je onaj ko je uĉestovao u djelu uĉinjeno djelo htio kao svoje (animus auctoris) ili kao tuĊe (animus socii). Pritom je potpuno bez znaĉaja radnja kojom je to lice uĉestvovalo u djelu. Izvršilac ili saizvršilac je svako lice oje je prouzrokovalo posljedicu preduzimanjem bilo koje radnje, ako je tu posljedicu htio kao svoju. To naĉi da za saizvršilaštvo nije nuţna radnja izvršenja, već to moţe biti pomagaĉka ili podstrekaĉka radnja. Ekstremnost ovog shvatanja ogleda se u tome što se za postojanje saizvršilaštva ĉak ne traţi ni fiziĉko djelovanje takvog lica, već je dovoljno i njegovo psihiĉko djelovanje, ali uz nuţni uslov da ti postupci nose oznaku izvršilaĉke volje (animus auctoris). Prema ograničenoj (limitiranoj) teoriji saizvršilaštva, nije bitan samo uĉinioĉev unutrašnji stav prema djelu, već se taj stav mora dovoljno i jasno ispoljiti u vanjskom svijetu kroz preduzimanje takve radnje iz koje se moţe zakljuĉiti o njegovom unutrašnjem odnosu prema djelu. OdreĊivanje saizvršilaštva Prema odredbi ĉl.23 KZ FBiH, saizvršilaštvo postoji ako više lica, učešćem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički učine krivično djelo. Iz navedene odredbe vidljivo je da naš zakonodavac prihvata jednu mješovitu objektivno-subjektivnu teoriju saizvršilaštva, jer pored uĉešća u radnji izvršenja, odredba dozvoljava da to bude i neka druga radnja koja nije radnja izvršenja. Da bi se došlo do nekog mjerila u smslu odreĊivanja saizvršilaĉke radnje koja nije istovremeno i radnja izvršenja, moraju se ispuniti neki objektivni i subjektivni uslovi. Što se tiĉe subjektivnih uslova, za postojanje saizvršilaštva traţi se da je takvo lice koje uĉestvuje u djelu sjvesno djelovanja ostalih uĉesnika, u smislu da je svjesno da se njegova radnja uklapa u radnju drugih lica i da sa tom radnjom predstavlja jednu cjelinu. Ta subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika najĉešće se ispoljava u njihovom meĊusobnom dogovoru ili sporazumu o zajedniĉkom djelovanju. Taj dogovor redovno slijedi prije preduzimanja radnje, ali se uzima da saizvršilaštvo postoji i u sluĉaju kada taj dogovor uslijedi poslije otpoĉinjanja radnje, odnosno u toku radnje koju je preduzelo drugo lice. Za postojanje saizvršilaštva traţi se da je to lice bilo svjesno izvršioca i drugih saizvršilaca. Pritom se ne traţi da i oni koji su otpoĉeli radnje prije (sukcesivno saizvršilaštvo) budu svjesni njegovog djelovanja. Ako ne postoji ta subjektivna veza, onda se ne moţe govoriti o saizvršilaštvu, jer nepostojanje svijesni o saizvršilaštvu iskljuĉuje saizvršilaštvo. Objektivna komponenta saizvršilaštva je radnja. To znaĉi da bez odreĊene djelatnosti saizvršilaštvo ne moţe postojati. Ono se najjasnije izraţava kroz radnju izvršenja, ali to nije nuţan uslov. Kad je u pitanju druga radnja, onda se postavlja pitanje koja i kakva ta radnja mora da bude da bi ona mogla biti smatrana saizvršilaštvom. Naroĉit problem u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja predstavljaju te druge radnje, s obzirom da jedna te ista radnja u jednom sluĉaju moţe da bude uzeta kao saizvršilaštvo, a u drugom sluĉaju kao pomaganje. Tako npr. radnja ĉuvanja straţe na parkiralištu dok drugo lice provaljuje u parkirane automobile u jednom sluĉaju moţe se uzeti kao radnja saizvršilaštva, a u drugom sluĉaju kao radnja pomaganja. U odgovoru na to pitanje shvatanja se razlikuju u zavisnosti od toga da li se u takvim sluĉajevima veći znaĉaj pridaje subjektivnom momentu u smislu da se utvrdi volja (postojanje cum animo auctoris ili cum animo socii) ili će se teţište staviti na ĉisti objektivni momenat u smislu da se preteţan znaĉaj da karakteru i kvalitetu radnje i njenim modalitetima. Prilikom utvrĊivanja saizvršilaštva treba prihvatiti i objektivni i subjektivni kriterij, što znaĉi da ih treba posmatrati u njihovoj uzajamnoj povezanosti. Kod subjektivnog elementa koji se ispoljava u odnosu uĉinioca prema djelu, razlika postoji u zavisnosti od toga da li se radi o saizvršilaštvu uĉešćem u radnji izvršenja ili je u pitanju preduzimanje neke druge radnje.

102

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako je u pitanju uĉešće u radnji izvršenja, subjektivni element se izraţava u svijesti o zajedniĉkom djelovanju sa ostalim sauĉesnicima, a kriviĉna odgovornost se utvrĊuje zavisno od oblika krivnje sa kojim je uĉinilac postupao u djelu. Kada je u pitanju uĉešće u drugoj radnji, subjektivni momenat više dolazi do izraţaja s obzirom da se samo na osnovu objektivnog momenta ne moţe precizno razgraniĉiti saizvršilaĉka od pomagaĉke radnje. U takvom sluĉaju je vaţno utvrditi kakav je unutrašnji stav uĉinioca prema djelu u smislu da li on u tom djelu postupa kao u svom djelu, ili je u pitanju samo volja da se drugom pomogne u njegovom kriviĉnom djelu. Iako u takvim sluĉajevima subjektivni momenat dobiva odreĊeno znaĉenje, ipak je teţište zakonske formulacije i sudske prakse na objektivnom kriteriju, što znaĉi da je najvaţnija radnja izvršenja, a neka druga radnja mora biti usko, funkcionalno povezana sa radnjom izvršenja. U tom drugom sluĉaju znaĉaj subjektivnog momenta ogleda se u tome što on ima dopunjujuću ulogu u utvrĊivanju sauĉesništva. U svakom sluĉaju, neovisno od subjektivnog stava uĉinioca prema djelu, bez njegovog objektivnog uĉešća u djelu saizvršilaštvo ne moţe postojati. Iako u odredbi ĉl.26 st.1 zakonodavac kriviĉnu odgovornost saizvršioca vezuje i za umišljaj i za nehat, uglavnom se uzima da je umišljaj uĉinioca jedini oblik krivnje koji dolazi u obzir kada se ne radi o uĉešću u radnji izvršenja. Za postojanje saizvršilaštva ponekad je vaţan prethodni dogovor za izvršenje kriviĉnog djela. Taj dogovor je bitan samo u onim sluĉajevima kada se radi o radnji koja nije radnja izvršenja. On podrazumijeva podjelu uloga, podjelu rada i sl, s tim da svaka od tih radnji mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. Tako npr. podjela uloga postoji kada osoba A, prethodno se dogovorivši sa osobom B o izvršenju kraĊe, sveţe psa u dvorištu, ostavi otkljuĉana vrata, iskljuĉi alarmni sistem nakon ĉega poĊe na spavanje, da bi osoba B u noćnim satima izvršila tu tešku kraĊu. U pogledu istovremenosti, uzima se da “druga radnja” mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja. MeĊutim, ne mora se u svakom sluĉaju raditi o potpunoj istovremenosti jer će u nekim sluĉajevima druga radnja morati prethoditi radnji izvršenja, da bi radnja izvršenja uopće mogla biti ostvarena. Prema tome, uslov istovremenosti nije nuţan kod svih kriviĉnih djela. Kad su u pitanju vlastita kriviĉna djela (delicta propria), koja po Zakonu mogu izvršiti samo lica sa odreĊenim svojstvom, i saizvršilac u tim djelima moţe biti smo ono lice koje ima to svojstvo, npr. vojno lice, odgovorno lice, sluţbeno lice itd. Tako npr. kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja, saizvršilac (kao i izvršilac) moţe biti samo ljekar. Kako je kod nekih kriviĉnih djela kao posebno subjektivno obiljeţje djela odreĊena namjera ili odreĊena pobuda, onda i saizvršilac tih kriviĉnih djela moţe da bude samo ono lice koje je postupalo sa tom namjerom i iz odreĊene pobude. Tako npr. kod kraĊe i drugih kriviĉnih djela protiv imovine postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi, što znaĉi da saizvršilac u tom djelu moţe da bude samo ono lice kod kojeg postoji ta namjera. Isto tako, zakonodavac kod nekih djela – npr. kod teškog ubistva (ĉl.171 st.2, taĉka 4 i 5) - kao posebno subjektivno obiljeţje postavlja pobudu (rasna, nacionalna ili vjerska pobuda, koristoljublje, vršenje drugog kriviĉnog djela, bezobzirna osveta ili druge niske pobude. Saizvršilac tih djela moţe biti samo ono lice kod kojeg postoji naznaĉena pobuda. Saizvršilaštvo nije moguće kod svih kriviĉnih djela, kao npr. kod tzv.vlastoruĉnih kriviĉnih djela kod kojih je biće djela zakonom odreĊeno kao takvo i ĉija je priroda takva da ih moţe izvršiti izvršilac iskljuĉivo vlastitim djelovanjem. Tako npr. nije moguće saizvršilaštvo kod uvrede (ĉl.214), rodoskrvnjenja (ĉl.239), davanja laţnog iskaza (ĉl.328). Saizvršilaštvo moţe postojati i kod komisivnih i kod omisivnih delikata. Kad su u pitanju omisivni delikti, saizvršilaštvo će postojati u sluĉaju kad 2 ili više lica sporazumno ne izvrše radnju koju su po nekom osnovu bili duţni izvršiti. Tako npr. prema odredbi ĉl.181, roditelji su saizvršioci kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica ako zajedniĉki i sporazumno ostave svoje dijete bez pomoći u stanju ili prilikama opasnim po ţivot.

103

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nuţno i prividno saizvršilaštvo Iako je saizvršilaštvo redovno fakultativno, što znaĉi da se djelo moţe izvršiti kako uĉešćem jednog lica u njegovom ostvarenju tako i uĉešćem saizvršilaca, u nekim sluĉajevima izvršenje kriviĉnog djela nije moguće ako u njegovom izvršenju ne uĉestvuje više lica. Tada postoji tzv. nuţno saizvršilaštvo. Nuţno saizvršilaštvo postoji u 3 oblika: 1. delikti susretanja; 2. konvergentni delikti; 3. divergentni delikti. Delikti susretanja postoje u sluĉaju kada saizvršioci preduzimaju radnje koje su okrenute jedna nasuprot drugoj, kao npr. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja (ĉl.239). Konvergentna kriviĉna djela ili kriviĉna djela sticaja postoje u sluĉaju kada saizvršioci izvršavaju radnje koje su okrenute ka istom cilju, npr. kod oruţane pobune (ĉl.145), ili kod pobune lica lišenih slobode (ĉl.331). Divergentna kriviĉna djela su ona kriviĉna djela kod kojih su interesi uĉesnika u koliziji (sukobu), kao npr. kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi (ĉl.179 KZ). Nije nuţno saizvršilaštvo sluĉaj djela u ĉijem izvršenju nuţno sudjeluju 2 lica, ali u kojem zakonodavac predviĊa kaţnjavanje samo jednog od tih lica. Takav primjer je kriviĉno djelo vanbraĉne zajednice sa maloljetnim licem (ĉl.233), gdje je uĉinilac punoljetna osoba koja ţivi u vanbraĉnoj zajednici sa maloljetnom osobom koja je navršila 14 godina. Nije saizvršilaštvo ni situacija tzv. prividnog ili sporednog izvršioca. Takav sluĉaj postoji kada više lica zajedniĉkim djelovanjem dovedu do nastupanja zabranjene posljedice s tim da kod njih ne postoji ni svijest ni volja za zajedniĉkim djelovanjem. To bi bilo u sluĉaju kriviĉnog djela ugroţavanja javnog saobraćaja (ĉl.315), kada bi do stradanja trećeg lica došlo krivicom dvojice uĉesnika u drumskom saobraćaju koji se nisu pridrţavali saobraćajnih propisa. U takvom sluĉaju svaki od tih uĉesnika u saobraćaju smatra se samostalnim izvršiocem tog kriviĉnog djela. Dobrovoljno spreĉavanje djela Prema odredbi ĉl.26 st.2, saizvršilac jednako kao i pomagaĉ i podstrekaĉ koji dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela, oslobodit će se od kazne. Ovo je institut dobrovoljnog spreĉavanja djela, koji je i po svom karakteru i po kriviĉnopravnom dejstvu sliĉan dobrovoljnom odustanku od pripremnih radnji ili od pokušaja. Prema KZ FBiH, dobrovoljno spreĉavanje djela od strane saizvršioca predstavlja opći obligatorni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. Kao i kod dobrovoljnog odustanka, suština ovog instituta ogleda se u dobrovoljnosti, što znaĉi da ona stoji uvijek u sluĉaju ako se sprijeĉilo izvršenje djela u situaciji kada se to djelo objektivno moglo dovršiti. Pritom etiĉka vrijednost motiva dobrovoljnog spreĉavanja djela nije od znaĉaja. Posredno izvršilaštvo Suština problema posrednog izvršilaštva se svodi na pitanje da li se lice koje se posluţilo drugim licem za ostvarenje bića nekog kriviĉnog djela moţe smatrati posrednim izvršiocem, ili se izvršiocem smatra samo ono lice koje je preduzelo radnju izvršenja. Poseban problem kod posrednog izvršilaštva javlja se onda kada neko lice koristi neuraĉunljivo lice ili kriviĉno neodgovorno maloljetno lice (ispod 14 godina) za ostvarenje nekog kriviĉnog djela. Pojam posrednog izvršilaštva ima znaĉaj i u našem pravu. To je sluĉaj kod kriviĉnih djela ĉije je posebno obiljeţje postojanje odreĊene namjere ili pobude, kao i kod onih kriviĉnih djela koja mogu biti izvršena

104

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
samo od lica sa odreĊenim svojstvom tj. kod vlastitih kriviĉnih djela (delicta propria). U takvim sluĉajevima jedno lice se koristi drugim licem kao oruĊem ili sredstvom za izvršenje kriviĉnog djela. Ovo drugo lice ne moţe biti izvršilac tih kriviĉnih djela jer mu nedostaje jedno bitno obiljeţje kao što je posebna namjera ili posebno svojstvo. Tako npr. osoba A moţe se posluţiti osobom B u izvršenju kraĊe, pri ĉemu kod osobe A postoji namjera da prisvajanjem pribavi protivpravnu imovinsku korist, a kod osobe B koja tuĊu pokretnu stvar neposredno oduzima, te namjere nema. U takvom sluĉaju osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac kriviĉnog djela kraĊe (ĉl.273), a osoba B moţe biti uĉinilac samo kriviĉnog djela oduzimanja tuĊe pokretne stvari (ĉl.279). Kad je u pitanju korištenje drugog lica kao doloznog sredstva za izvršenje nekog kriviĉnog djela, mogu se pojaviti situacije kada korišteno lice uopće nije izvršilac kriviĉnog djela i situacije kada ono jeste izvršilac kriviĉnog djela, ali ne onog za koje je dolozno korišteno, već nekog drugog kriviĉnog djela. Primjer za prvi sluĉaj je kriviĉno djelo iznošenja liĉnih ili obiteljskih prilika iz ĉl.215 KZ (“ko iznosi ili prenosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). Ako osoba A koristi osobu B u namjeri da pronošenjem neĉega iz liĉnog ili porodiĉnog ţivota nanese štetu osobi C, osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac tog kriviĉnog djela. Korištena osoba B, koja nema tu namjeru nanošenja štete, uopće neće biti izvršilac tog kriviĉnog djela jer za njegovu krivnju mora biti ispunjen i uslov pomenute namjere. Primjer za drugu situaciju, kada se korišteno lice pojavljuje kao neposredni izvršilac kriviĉnog djela, je teško ubistvo iz ĉl.171 st.2 taĉ.4 KZ FBiH, gdje osoba A koristi osobu B da izvrši kriviĉno djelo teškog ubistva iz rasnih, nacionalnih ili vjerskih pobuda. Ukoliko osoba B izvrši ubistvo osobe C, ali s tim da kod njega ne postoje ove posebne kvalifikatorne pobude, tada se osoba A moţe uzeti kao posredni izvršilac teškog ubistva (ĉl.171 st.2, taĉ.4), dok osoba B moţe samo biti neposredni izvršilac kriviĉnog djela obiĉnog ubistva (ĉl.171 st.1)

PODSTREKAVANJE Pojam podstrekavanja Podstrekavanje ili poticanje kao oblik sauĉesništva znaĉi preduzimanje takve radnje kojom se sa umišljajem kod drugog lica izaziva ili uĉvršćuje odluka da to lice preduzme takvu radnju kojom će ostvariti obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. Da bi postojalo podstrekavanje, kod podstrekavanog lica ne smije postojati ĉvrsta odluka o izvršenju kriviĉnog djela. Ako takva ĉvrsta odluka postoji, podstrekavanje moţe imati znaĉaj psihiĉkog pomaganja. Odluka o izvršenju kriviĉnog djela kod izvršioca moţe postojati, a podstrekavanje u takvom sluĉaju postojaće ako ta odluka nije dovoljno ĉvrsta, već je kolebljiva. Podstrekavanje će postojati i onda kada je sam podstrekavani izrazio ili ţelju ili spremnost da izvrši neko kriviĉno djelo, ali još nije uĉvrstio svoju odluku. Podstrekavanje se moţe vršiti od strane jednog lica ili od strane više lica. Ako više lica svjesno i voljno utiĉu na donošenje ili uĉvršćenje odluke kod podstrekavanog, tada se oni smatraju sapodstrekaĉima. Ako kod takvih lica koja podstrekavaju nema svijesti i volje da zajedniĉki kod podstrekavanog stvore odluku na izvršenje kriviĉnog djela, tada oni nisu sapodstrekaĉi već samostalni podstrekaĉi i svaki će odgovarati za svoje radnje podstrekavanja, jer je tu sapodstrekavanje prividno. Podstrekavanje moţe biti neposredno i posredno. Neposredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ neposrednim djelovanjem na izvršioca navodi istog da taj izvrši kriviĉno djelo. To je najĉešći oblik podstrekavanja. Posredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ posredno, preko drugog lica utiĉe na svijest i volju izvršioca, tj.trećeg lica. Iako je posredno podstrekavanje donekle

105

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
sporno, u teoriji ipak preovladava shvatanje da je i to podstrekavanje jer i u takvom sluĉaju postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje posrednog podstrekaĉa i izvršioca. Radnja podstrekavanja Radnja podstrekavanja je svaka umišljajna radnja kojom se utiĉe na svijest i volju izvršioca da on donese ili uĉvrsti odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Sredstva podstrekavanja, koje KZ FBiH ne navodi izriĉito (ĉl.24), u kriviĉnopravnoj teoriji i sudskoj praksi najĉešće su: - davanje ili obećanje poklona ili neke druge imovinske koristi; - nagovaranje; - prikazivanje koristi od izvršenog kriviĉnog djela; - upućivanje prijetnje; - zloupotreba nekog odnosa zavisnosti ili nadreĊenosti; - dovoĊenje u zabludu itd. Naĉini podstrekavanja najĉešće su usmenim putem, pisanim izjavama, a moguće je i konkludentnim ĉinima. Podstrekavanje kao oblik sauĉesništva postoji samo ako je izvršeno ĉinjenje jer se smatra da se pasivnim drţanjem nekog lica ne moţe niti izazvati niti uĉvrstiti odluka da se izvrši neko kriviĉno djelo. Odnos izmeĊu podstrekaĉa i podstreknutog Da bi postojalo podstrekavanje, mora postojati odreĊeni odnos ili odreĊena veza izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca, koja omogućava da radnja podstrekavanja prouzrokuje odluku o izvršenju kriviĉnog djela. Pored radnje podstrekavanja, na donošenje odluke mogu uticati i drugi faktori kao npr. slabo imovinsko stanje uĉinioca, dugovi koje ovaj nije u stanju da vrati i sl. U kompleksu više uslova mora se pojaviti i podstrekaĉka radnja koja definitivno zaokruţuje (izaziva ili uĉvršćuje) odluku na izvršenje djela. Podstrekavanje moţe biti upravljeno samo na jedno lice kao izvršioca ili na više lica koja pripadaju jednom odreĊenom krugu. I kad je u pitanju krug lica, podstrekavani mora po nekom osnovu da pripada tom krugu. Neposredni izvršilac ne mora biti individualno odreĊeno lice. On ĉak ne mora biti ni poznat podstrekaĉu, ali mu u svakom sluĉaju mora biti poznat krug lica iz kojeg će se regrutirati neposredni izvršilac. Taj krug moţe da bude neki zbor ljudi, ljudi iz jedne uĉionice, iz jedne vojne jedinice, neke organizacije itd. Kad je podstrekavanje usmjereno na neodređeni krug lica, ono je kaţnjivo samo ako je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Krug lica iz kojih će proizići izvršilac, redovno je u pitanju neka prostorna povezanost, ali to nije nuţan uslov za postojanje podstrekavanja. Podstrekavanje će postojati i u sluĉaju kad se radi o licima koja pripadaju odreĊenoj politiĉkoj stranci, nekoj religijskoj sekti, udruţenju i sl. Pitanje odreĊenosti kruga je faktiĉko pitanje i ono se rješava u svakom konkretnom sluĉaju. Odnos podstrekavanja i kriviĉnog djela Podstrekavanje moţe postojati samo onda ako se ono odnosi na odreĊeno kriviĉno djelo. Nema generalnog podstrekavanja na vršenje kriviĉnog djela uopće ili na vršenje neke kategorije kriviĉnih djela. Tako npr. nema podstrekavanja na kraĊu, ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca da uopšte vrši kriviĉna djela kraĊe. Podstrekavanje je oblik sauĉesništva i ono se razlikuje od propagande. Propaganda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji u smislu da se proširi odreĊena ideja da je prihvati što veći broj ljudi.

106

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Propagandu redovno prati agitacija ili pozivanje za preduzimanje odreĊenih djelatnosti da bi se ostvarila propagirana ideja. Ukoliko propaganda obuhvata odreĊenu ideju u smislu da se njenom realizacijom vrše kriviĉna djela, tada je to kaţnjvo samo onda ako je to zakonom izriĉito propisano. MeĊutim, ukoliko se pritom poziva na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela ili više taĉno konkretiziranih kriviĉnih djela, tada to više nije propaganda već podstrekavanje. Umišljaj podstrekaĉa Prema odredbi ĉl.24 st.1, podstrekač je krivično odgovoran samo za umišljajno podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela. To podrazumijeva i direktni i eventualni umišljaj. Iskljuĉuje se odgovornost za nehat, mada teorijski moţe postojati i nehatno podstrekavanje. Kako je radnja podstrekavanja svaka ona radnja podstrekaĉa kojom se kod drugog lica sa umišljajem izaziva ili uĉvršćuje odluka na izvršenje kriviĉnog djela, to znaĉi da umišljajem podstrekaĉa moraju biti obuhvaćene njegove radnje kao podstrekaĉa, kao i radnje drugog lica kojima se izvršava odreĊeno kriviĉno djelo. Zbog toga se moţe reći da je umišljaj podstrekaĉa dvostruk. Za umišljaj podstrekaĉa se traţi: 1. Svijest i htijenje odnosno pristajanje na podstrekavanje; 2. Svijest i htijenje odnosno pristajanje da podstrekavani izvrši konkretno kriviĉno djelo, što je redovno i cilj njegove podstrekaĉke djelatnosti. Kod podstrekaĉa mora postojati svijest o svim stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela na koje podstrekava. Kako stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela mogu predstavljati odreĊeni liĉni odnos, liĉna svojstva ili liĉne okolnosti, to se i za umišljaj podstrekaĉa zahtijeva svijest o tim posebnim liĉnim momentima na strani podstrekavanog, i to samo izuzetno u sluĉajevima kada ti liĉni momenti predstavljaju osnovno obiljeţje bića kriviĉnog djela. Tako npr. neće postojati podstrekavanje na kriviĉno djelo rodoskrvnjenja u sluĉaju da lice koje je podstrekavalo na obljubu nije bilo svjesno srodniĉkog odnosa izmeĊu izvršilaca obljube. Isto tako, kod kriviĉnih djela ĉije je jedno od osnovnih obiljeţja protivpravnost, za postojanje umišljaja kod podstrekaĉa mora postojati svijest i o tom osnovnom obiljeţju kriviĉnog djela. Postoji razlika u intelektualnom elementu izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca kada je u pitanju svijest o konkretnom obliku stvarnih obiljeţja nekog kriviĉnog djela. Podstrekavano lice kao neposredni izvršilac svjestan je kriviĉnog djela i njegovih obiljeţja u detaljima, tj. u najkonkretnijem obliku, dok je svijest podstrekaĉa u tom sluĉaju mnogo manja. Izvršilac neposredno preduzima radnju i u toku izvršenja samog djela utiĉe na njegov tok, teţinu posljedice, njeno nastupanje uopće itd, dok podstrekaĉ ima predstavu o osnovnim obiljeţjima djela na koje podstrekava. Tako npr. podstrekavanje na izvršenje odreĊenog ubistva podrazumijeva da je podstrekaĉ svjestan da će izvršilac poduzeti radnju kojom će drugo lice lišiti ţivota i to je za njegov umišljaj sasvim dovoljno. Izvršilac ima svijest o svim modalitetima radnje izvršenja tog konkretnog ubistva u svim njegovim pojedinostima, kao što su npr. vrijeme i mjesto izvršenja, naĉin ili sredstvo kojim će se izvršiti itd. Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac postavlja kao obiljeţje djela neke subjektivne momente kao što su npr. odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. U takvim suĉajevima ta posebna subjektivna obiljeţja ne moraju postojati kod podstrekaĉa, već je dovoljno da ti subjektivni momenti postoje kod izvršioca, da da je pritom podstrekaĉ znao za te momente ili da je pretpostavio da ti momenti postoje, pa se saglasio sa takvim momentima. Ukoliko meĊutim neki posebni subjektivni momenat postoji na strani podstrekaĉa, a ne i na strani izvršioca, tada se moţe uzeti da je u pitanju posredno izvršilaštvo, a sam izvršilac tada se koristi kao dolozno oruĊe ili sredstvo za izvršenje nekog kriviĉnog djela. Kao primjer za izloţene situacije i u jednom i u drugom sluĉaju moţe se navesti kriviĉno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika iz ĉl.215 KZ (“Ko iznosi ili pronosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). U prvom sluĉaju za umišljaj podstrekaĉa traţi se znanje da kod izvršioca postoji pomenuta namjera ili barem da kod njega postoji prepostavka o postojanju takve namjere s kojom

107

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
se on saglasio. U drugom sluĉaju potrebno je da kod samog podstrekaĉa postoji namjera da se naškodi ugledu neke osobe koristeći se drugim licem za ostvarenje ovog daljeg cilja. Podstrekavanje i sticaj U istom kriviĉnom djelu ne moţe postojati sticaj podstrekavanja i nekog drugog oblika sauĉesništva. To je zbog toga što se u takvim sluĉajevima primjenjuje princip konzumpcije, što znaĉi da lakši oblik sauĉesništva biva obuhvaćen ili konzumiran teţim oblikom sauĉesništva. Tako npr. ne moţe postojati u istom kriviĉnom djelu podstrekavanje i saizvršilaštvo ili podstrekavanje i pomaganje. U prvom sluĉaju podstrekavanje bi bilo konzumirano saizvršilaštvom, a u drugom sluĉaju postojalo bi samo podstrekavanje koje bi konzumiralo i pomaganje. Mogući su idealni i realni sticaj podstrekavanja. Idealni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kad podstrekaĉ jednom radnjom podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. Pritom je nebitno da li je izvršilac ta djela izvršio u idealnom ili realnom sticaju. Isto tako je nebitno da li su ta djela izvršena od strane jednog ili više izvršilaca. Suština idealnog sticaja podstrekavanja ogleda se u postojanju jedne podstrekaĉke radnje. Realni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ sa više radnji podstrekavanja podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. Pritom nije bitno da li su ta djela izvršena u realnom ili idealnom sticaju. Ne postoji realni sticaj podstrekavanja u sluĉaju kada se sa više radnji podstrekava na izvršenje jednog kriviĉnog djela.

Neuspjelo podstrekavanje Naš zakonodavac u pogledu pravne prirode sauĉesništva u naĉelu prihvata tzv.ograniĉenu ili limitiranu teoriju akcesornosti sauĉesništva, što znaĉi da kriviĉnu odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje za radnju izvršioca shvaćenu u objektivnom smislu. MeĊutim, u odredbi ĉl.24 predviĊen je jedini opći izuzetak od usvojene teorije limitirane akcesornosti. Taj izuzetak odnosi se na samostalnu odgovornost i kaţnjivost podstrekaĉa u sluĉaju neuspjelog podstrekavanja. Prema toj zakonskoj odredbi, ko drugog s umišljajem podstrekava na izvršenje kriviĉnog djela za koje se po zakonu moţe izreći 5 godina zatvora ili teţa kazna, a djelo ne bude ni pokušano, podstrekaĉ se tada kaţnjava kao za pokušaj kriviĉnog djela u granicama propisane kazne, a moţe se i blaţe kazniti. Za kaţnjivost prema navedenoj zakonskoj odredbi, potrebno je da se ispune 3 uslova: 1. Da postoji radnja podstrekavanja – da je došlo do uticaja na svijest i volju izvršioca; 2. Da je u pitanju podstrekavanje za relativno teţe kriviĉno djelo, to je zakonodavac limitirao zaprijećenom kaznom od 5 godina zatvora ili teţom kaznom; 3. Djelo ne smije biti ni pokušano. Neuspjelo podstrekavanje u gore navedenom smislu moţe postojati i u onom sluĉaju kad je kod podstreknutog postojala odluka o izvršenju kriviĉnog djela. Ukoliko je, meĊutim, u pitanju izvršilac kod kojeg nije postojala odluka ili ona još nije bila dovoljno uĉvršćena, tada se neuspjelo podstrekavanje moţe realizirati u svoja 2 osnovna vida, obzirom na posljedice koje postoje kod uspjelog podstrekavanja. U prvom sluĉaju neuspjelo podstrekavanje postoji onda kada podstrekaĉ nije uspio da svojom radnjom izazove ili uĉvrsti odluku n aizvršenje kriviĉnog djela. U takvom sluĉaju mora postojati podstrekaĉka radnja u pravom smislu rijeĉi u smislu umišljajnog uticaja na svijest i volju izvršioca. Ako je preduzeta radnja koja ima sva obiljeţja podstrekaĉke radnje i pritom na strani podstrekaĉa postoji umišljaj, ali pritom nije došlo do uspostavljanja veze izmeĊu podstrekaĉa i podstrekavanog, u takvom sluĉaju se ne radi o neuspjelom podstrekavanju jer nije došlo do faktiĉkog uticaja na volju i svijest izvršioca.

108

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Drugi oblik neuspjelog podstrekavanja postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ svojom radnjom kod podstrekavanog lica uspio u stvaranju odluke o izvršenju djela, ali do izvršenja kriviĉnog djela nije došlo iz bilo kojih razloga. Prvi sluĉaj neuspjelog podstrekavanja se moţe u neku ruku smatrati nesvršenim pokušajem, a drugi sluĉaj svršenim pokušajem podstrekavanja. Nije moguće neuspjelo podstrekavanje na kriviĉno djelo kvalificirano teţom posljedicom. To je zbog toga što niko sa izvjesnošću ne moţe znati da li će pri konkretnom izvršenju kriviĉnog djela nastupiti ta teţa posljedica. Kada su u pitanju djela kvalificirana naroĉitom okolnošću, neuspjelo podstrekavanje postoji onda ako je podstrekaĉ podstrekavao izvršioca da izvrši odreĊeno djelo upravo koristeći tu naroĉitu okolnost. Tako npr. to podstrekavanje postoji u sluĉaju kada je osoba A podstrekavala osobu B da izvrši tešku provalnu kraĊu, a do izvršenja djela ne doĊe ili ĉak ni do njegovog pokušaja. Isti je sluĉaj ako je podstrekaĉ poduzeo podstrekaĉku radnju, a pritom je znao da se djelo na koje podstrekava moţe izvršiti samo uz korištenje posebne okolnosti. Kaţnjavanje podstrekaĉa Prema odredbi ĉl.24 st.1, podstrekaĉ se kažnjava kao i učinilac, što znaĉi da se kaţnjava u granicama kazne koja je u Zakonu propisana za to kriviĉno djelo. Ako je podstreknuto lice izvršilo kriviĉno djelo, podstrekaĉ se kaţnjava kaznom koja je u Zakonu propisana za izvršioca djela. Ako je podstreknuti izvršio pokušaj kriviĉnog djela, podstrekaĉ se kaţnjava u granicama kazne propisane za izvršioca pokušaja kriviĉnog djela. Iz tog slijedi jednaka kazna za podstrekaĉa i za neposrednog izvršioca djela. MeĊutim, to ne znaĉi da će podstrekaĉ i saizvršilac u svakom sluĉaju biti kaţnjeni jednakim kaznama. Kazna za izvršioca i kazna za podstrekaĉa mogu biti razliĉite, što zavisi od svih okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne prilikom svake individualizacije kazne. Dobrovoljno spreĉavanje djela Prema odredbi ĉl.26 st.2 KZ FBiH, podstrekač koji dobrovoljno spriječi izvršenje krivičnog djela će se osloboditi od kazne. Obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne moţe doći u obzir samo onda ako je do spreĉavanja izvršenja djela došlo usljed radnje ili djelatnosti podstrekaĉa. Na spreĉavanje izvršenja djela pored njegove radnje mogu uticati i druge okolnosti, ali je bitna njegova radnja. Ukoliko se podstrekaĉ svojom radnjom trudio da sprijeĉi izvršenje djela, ali u tome nije uspio, tada neće postojati dobrovoljno spreĉavanje djela. On svojom radnjom mora izdejstvovati promjenu odluke kod podstrekavanog lica o izvršenju kriviĉnog djela. To znaĉi da posljedica mora biti sprijeĉena, bilo da je u pitanju djelatnost podstrekaĉa, bilo da je u pitanju djelatnost nekih trećih lica koja je sam podstrekaĉ angaţirao da bi sprijeĉio nastupanje posljedice. Prema istoj zakonskoj odredbi, podstrekaĉ će se osloboditi od kazne i u sluĉaju ako dobrovoljno sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela za koje je izvršilac već obavio kaţnjivu pripremnu radnju, neovisno od toga da li je u pitanju pripremanje kao delikt sui generis ili su u pitanju prava delicta preparata. Suštinu instituta dobrovoljnog spreĉavanja djela ĉini dobrovoljnost podstrekaĉa da se promijeni odluka o izvršenju kriviĉnog djela, odnosno da se sprijeĉi njegovo izvršenje. Pritom nije bitna etiĉka vrijednost podstrekaĉevih motiva. Dobrovoljnost spreĉavanja neće postojati ako djelo objektivno nije izvršeno zbog nekih drugih okolnosti, neovisno od toga što je postojala radnja spreĉavanja. Podstrekavanje kao posebno kriviĉno djelo U nekim zakonskim odredbama podstrekavanje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. To je zakonodavac uĉinio na 2 naĉina. U prvom sluĉaju podstrekavanje je predviĊeno uopšte kao oblik radnje

109

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
izvršenja odreĊenog kriviĉnog djela, što znaĉi da je predvidio sve radnje podstrekavanja. U drugom sluĉaju kao radnju izvršenja predvidio je samo neke radnje podstrekavanja. Tako npr. u odredbi ĉl.157 st.4 kod kriviĉnog djela organiziranja grupe i poticanja na izvršenje genocida i ratnih zloĉina, zakonodavac je predvidio kaznu 1-10 godina za onog ko poziva ili podstiĉe na izvršenje kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina (ĉl.153-156 KZ FBiH), a u odredbama ĉlanova 153-156 kao jednu alternativno odreĊenu radnju izvršenja zakonodavac navodi nareĊivanje. U svim sluĉajevima kada je podstrekavanje predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo, sama radnja podstrekavanja predstavlja radnju izvršenja tih kriviĉnih djela. Takva kriviĉna djela mogu biti svršena kriviĉna djela, a mogu i da ostanu u pokušaju. Svršeno kriviĉno djelo postoji ako je radnja izvršenja dovršena, što znaĉi da je došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica u smislu da je podstrekavani izvršio ili pokušao izvršiti djelo na koje je podstrekavan. Pokušaj postoji ako je preduzeta radnja podstrekavanja, ali iz bilo kojih razloga nije došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica. Odredbe o podstrekavanju kao sauĉesništvu, sadrţane u ĉl.24 KZ (podstrekavanje i neuspjelo podstrekavanje) su po svojoj prirodi supsidijarnog karaktera. To znaĉi da do njihove primjene moţe doći damo onda kada zakon odreĊeno podstrekavanje ne predviĊa kao posebno kriviĉno djelo.

POMAGANJE Pojam pomaganja Pomaganje predstavlja preduzimanje takve radnje kojom se s umišljajem doprinosi izvršenju one protivpravne radnje drugog lica kojom to lice ostvaruje obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela. Pomaganje moţe biti neposredno i posredno. Neposredno pomaganje postoji u sluĉaju kad se pomoć pruţa neposredno izvršiocu. Posredno pomaganje postoji u sluĉaju kad pomagaĉ preko nekog trećeg lica pruţa pomoć izvršiocu djela. Posredni pomagaĉ je dakle ono lice koje pruţa pomoć neposrednom pomagaĉu, ali to je i ono lice koje potiĉe neposrednog pomagaĉa na pruţanje pomoći. Posredni pomagaĉ je i ono lice koje pruţa pomoć neposrednom podstrekaĉu. Radnja pomaganja moţe uslijediti samo prije ili istovremeno sa radnjom izvršenja, jer samo u tim sluĉajevima takve radnje doprinose, odnosno sauzrokuju nastupanje zabranjene posljedice. Pomaganje ne moţe postojati nakon što je kriviĉno djelo izvršeno. Kod izvršioca kriviĉnog djela prije pruţanja radnje pomaganja mora postojati odluka na izvršenje djela. Ne moţe postojati pomaganje prije stvorene odluke kod izvršioca da izvrši odreĊeno kriviĉno djelo. U suprotnom, moţe se raditi o podstrekavanju. Npr. davanje savjeta i uputstava kako da se izvrši kriviĉno djelo, ako je uĉinjeno prije stvorene odluke o izvršenju djela, predstavljaće podstrekavanje, a ako je uĉinjena nakon te odluke onda je to radnja pomaganja. Isto tako, jedna te ista radnja moţe predstavljati u jednom sluĉaju saizvršilaštvo, a u drugom sluĉaju pomaganje. To mogu biti samo one radnje koje nisu radnje izvršenja. Razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva i pomaganja predstavlja faktiĉko pitanje koje se u sudskoj praksi rješava u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog sluĉaja. Pomaganje se uglavnom vrši od strane pojedinca, ali se ono moţe vršiti i od strane više lica ukoliko su ta lica svjesna svojih radnji kao pomagaĉkih u ostvarenju jednog konkretnog kriviĉnog djela. Tada se oni smatraju sapomagaĉima. Ako više lica objektivno pomaţu izvršiocu u ostvarenju njegovog kriviĉnog djela,a pritom nisu svjesni zajedniĉkog djelovanja, tada postoji prividno sapomaganje, gdje svaki pomagaĉ odgovara kao samostalni pomagaĉ. Radnja pomaganja

110

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Radnja pomaganja je svaka ona radnja preduzeta sa umišljajem, kojom se na odreĊeni naĉin moţe doprinijeti izvršenju kriviĉnog djela. To su dakle one radnje kojima se izvršenje kriviĉnog djela podupire, olakšava ili unapreĊuje pri ĉemu nije vaţna koliĉina te pruţene pomoći u ostvarenju kriviĉnog djela. Pored toga što pomaganje moţe biti neposredno i posredno, ono moţe biti fiziĉko i intelektualno (fiziĉko). Kao fiziĉko pomaganje u odredbi ĉl.25 st.2 pominje se stavljanje uĉiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela, uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog djela ili osposobljavanje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela, njihovo nabavljanje itd. Sve te radnje, ako bi bile preduzete prije izvršenja kriviĉnog djela, predstavljale bi zapravo pripremne radnje. Psihiĉko pomaganje je psihiĉko podupiranje izvršioca kriviĉnog djela. Prema odredbi ĉl.25 st.2 KZ FBiH, to je dvanje savjeta ili uputstava kako da se uĉini kriviĉno djelo, unaprijed obećano prikrivanje, zatim davanje informacija ili obavještenja koja su bitna za ostvarenje kriviĉnog djela itd. I fiziĉko i psihiĉko pomaganje mora uslijediti ili prije ili za vrijeme radnje izvršenja. U tom smislu, posebno kada je u pitanju psihiĉko pomaganje, treba obratiti paţnju na njegovo razgraniĉenje od podstrekavanja, što će zavisiti od toga da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. Ako je ta odluka postojala, tada će se raditi o psihiĉkom pomaganju, u suprotnom se radi o podstrekavanju. Za razliku od podstrekavanja koje se moţe izvršiti samo ĉinjenjem, pomaganje se moţe vršiti i ĉinjenjem i neĉinjenjem. Pomaganje neĉinjenjem postoji u onom sluĉaju ako je kod pomagaĉa postojala duţnost da poduzme odreĊenu radnju kojom bi sprijeĉio izvršenje djela. Pritom nije bitno da li bi ta radnja uistinu i sprijeĉila konkretno djelo, već će pomaganje postojati i u sluĉaju kada bi ta duţna ĉinidba makar oteţala izvršenje kriviĉnog djela. Pomaganje se moţe pruţiti prije ili za vrijeme radnje izvršenja. Samo izuzetno pomaganje je moguće i nakon okonĉanja radnje izvršenja kriviĉnog djela, pod uslovom da još nije došlo do nastupanja zabranjene posljedice, što je tzv. meĊupomoć koja znaĉi pruţanje pomoći nakon dovršetka radnje, a prije nastupanja posljedice. Doticaj s kriviĉnim djelom Pruţanje pomoći nakon ostvarenog kriviĉnog djela naziva se doticaj s kriviĉnim djelom ili prikrivanje. Moţe se realizirati kroz prikrivanje uĉinioca, samog kriviĉnog djela, sredstava kojim je to djelo uĉinjeno, kroz prikrivanje tragova kriviĉnog djela ili predmeta koji su pribavljeni kriviĉnim djelom. Doticaj moţe biti stvarni i liĉni. Stvarni doticaj postoji u sluĉaju kad se prikrivaju, odnosno obezbjeĊuju predmeti pribavljeni kriviĉnim djelom, ili koristi koja se postigla ostvarenjem kriviĉnog djela, zatim ono što se dobilo prodajom ili zamjenom stvari pribavljene kriviĉnim djelom itd. Tako npr. u odredbi ĉl.290 KZ zakonodavac izriĉito propisuje prikrivanje kao posebno kriviĉno djelo, gdje je u pitanju stvarni doticaj, a kod kojeg je radnja izvršenja kupovina, primanje u zalog, ili na drugi naĉin pribavljanje, proturanje ili prikrivanje stvari za koju prikrivaĉ zna (st.1) ili bi mogao znati (st.2) da je stvar pribavljena kriviĉnim djelom. Liĉni doticaj je pruţanje pomoći uĉiniocu da ne bude otkriven i uhvaćen. U odredbi ĉl.326 KZ u kojoj je regulisano pruţanje pomoći uĉinitelju poslije izvršenog kriviĉnog djela, zakonodavac kaţe:”ko krije učinitelja krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ili mu prikrivanjem oruđa, tragova ili na drugi način pomogne da ne bude otkriven ili ko krije osuđeno lice ili preduzme druge radnje kojima se ide za tim da se ne izvrši kazna ili izrečene mjere sigurnosti ili da se primjene odvojene zakonske mjere…” Za doticaj ili prikrivanje odgovara se samo ako je zakonom izriĉito odreĊeno. Prikrivanje ne predstavlja oblik sauĉesništva, osim u sluĉaju ako je unaprijed obećano. U takvoj situaciji to prikrivanje predstavlja psihiĉko pomaganje, jer izmeĊu obećanog prikrivanja i prouzrokovane posljedice od strane izvršioca

111

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
postoji izvjesna uzroĉno-posljediĉna veza. U takvim sluĉajevima treba voditi raĉuna o tome da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog djela. Ako ta odluka nije bila dovoljno ĉvrsta, već je uĉvršćena upravo obećanim prikrivanjem, takva radnja postaje radnja podstrekavanja. Odnos pomagaĉa prema izvršiocu i kriviĉnom djelu Kao i kod podstrekavanja, i kod poomaganja mora postojati odreĊeni odnos izmeĊu onog ko pomaţe i onog ko djelo izvršava. Taj odnose se ispoljava u tome što pomagaĉ mora da zna kojem individualno odreĊenom licu pomaţe i u kojem kriviĉnom djelu, ili kojem krugu lica pripada lice kome on pomaţe. Tako će postojati pomaganje ako osoba A preduzima pomagaĉku radnju kojom će omogućiti ili olakšati izvršenje kriviĉnog djela od strane izvršioca koji pripada nekom prostorno povezanom krugu, mada kao i kod podstrekavanja ta prostorna povezanost nije nuţna. Da bi postojalo pomaganje mora se raditi o jednom odreĊenom kriviĉnom djelu, a neće postojati pomaganje ako ni on sam nije svjestan kriviĉnog djela u kojem on pruţa izvršiocu pomoć. Umišljaj pomagaĉa Kao i podstrekaĉ, i pomagaĉ je kriviĉno odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem. Umišljaj pomagaĉa ima svoje specifiĉnosti po kojima se razlikuje od umišljaja izvršioca. U tom smislu moţe se reći da je i umišljaj kod pomagaĉa dvostran, bez obzira da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. Tim umišljajem prije svega treba biti obuhvaćena svijest i volja o svojoj radnji kao pomagaĉkoj radnji. To znaĉi da je pomagaĉ svjestan da svojom radnjom podupire, olakšava ili unapreĊuje izvršenje kriviĉnog djela od strane drugog lica i to ţeli, odnosno na to pristaje. S druge strane, kao i podstrekaĉ, i pomagaĉ mora biti svjestan svih onih osnovnih i stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela koje će ostvariti izvršilac. To znaĉi da on mora biti svjestan onih obiljeţja djela kojih mora biti svjestan i izvršilac koji postupa sa umišljajem. Ako kod nekog kriviĉnog djela izuzetno postoji protivpravnost kao obiljeţje djela, ili neki subjektivni momenti kao što su liĉno svojstvo ili liĉni odnosi, tada se i kod pomagaĉa zahtijeva svijest o postojanju tih posebnih momenata. Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je obiljeţjem djela postavljena odreĊena namjera ili pobuda, ne zahtijeva se postojanje tih elemenata i kod pomagaĉa, ali se za njegov umišljaj zahtijeva da je znao da ti momenti postoje na strani izvršioca, ili da je bar pretpostavljao da ti momenti postoje pa se saglasio sa tim postojanjem. Tako npr. kod KD kvalifikovanog ubistva (ĉl.171 st.2 taĉ.5), pomagaĉ će biti odgovoran za pomaganje u kvalifikovanom ubistvu izvršenom iz bezobzirne osvete kao kvalifikatorne pobude, ako je znao da kod izvršioca postoji takva pobuda ili pretpostavio da takva pobuda postoji pa se s njom saglasio. Pomaganje i sticaj Iskljuĉeno je postojanje sticaja izmeĊu pomaganja i nekog drugog oblika sauĉesništva u ostvarenju istog kriviĉnog djela. Ako se pojave situacije da je u istom kriviĉnom djelu pomagaĉ nastupio i u nekoj drugoj ulozi (saizvršilac ili podstrekaĉ), tada će teţi oblik sauĉesništva konzumirati pomaganje kao najlakši oblik. Pomaganje se moţe ostvariti u idealnom i realnom sticaju. Idealni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju ako pomagaĉ jednom radnjom doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela, s tim da ta kriviĉna djela mogu biti ostvarena u idealnom i realnom sticaju. Realni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju kada se sa više radnji pomaganja doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela. Nije realni sticaj pomaganja ako se sa više radnji doprinese ostvarenju jednog kriviĉnog djela.

112

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kaţnjavanje pomagaĉa Prema odredbi ĉl.25 st.1, pomagaĉ se kaţnjava za uĉinjeno kriviĉno djelo kao da ga je sam učinio, a može se i blaže kazniti. Dakle, pomaganje kao oblik sauĉesništva predstavlja opći fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. Da li će sud pomagaĉa kazniti u granicama propisane kazne, ili će ga blaţe kazniti zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja, a posebno od toga koliki je doprinos ostvarenju kriviĉnog djela imala pomagaĉka radnja. Ako je djelo u kojem je izvršiocu pruţena pomoć ostalo u pokušaju (bez obzira da li je pokušaj svršeni ili nesvršeni), pomagaĉ se moţe kazniti ali samo ako je u pitanju kaţnjivi pokušaj kriviĉnog djela. Prilikom konkretnog odmjeravanja kazne, pomagaĉ moţe biti kaţnjen jednako kao izvršilac, moţe biti blaţe kaţnjen, ali kazna za pomaganje moţe biti i veća od kazne za izvršenje, što zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja. Dobrovoljno spreĉavanje djela Po odredbi ĉl.26 st.2 KZ FBiH, pomagaĉ će se osloboditi od kazne ako je dobrovoljno sprijeĉio izvršenje djela u kome je izvršiocu pruţao pomoć. To spreĉavanje moţe uslijediti nakon pruţene radnje pomaganja ili u toku same radnje pomaganja. Ako je u pitanju spreĉavanje nakon dovršene radnje pomaganja, tada se spreĉavanje sastoji u nekoj naknadnoj aktivnoj ĉinidbi od strane pomagaĉa, kojom utiĉe da do izvršenja kriviĉnog djela ne doĊe. Ako je pomaganje u toku radnje, za spreĉavanje je potrebno da pomagaĉ obustavi dalje pomaganje bez kojeg izvršilac djelo ne moţe izvršiti. Kao i kod podstrekavanja i saizvršilaštva, obavezno je oslobaĊanje od kazne pomagaĉa koji je sprijeĉio KD nakon pruţene pomoći u kaţnjivoj pripremnoj radnji. Dobrovoljnost spreĉavanja djela se jednako procjenjuje, imajući u vidu objektivno-subjektivni kriterij. OslobaĊanje pomagaĉa od kazne dolazi u obzir samo ako je svojom radnjom zaista uspio sprijeĉiti izvršenje djela. Pomaganje kao posebno kriviĉno djelo U nekim sluĉajevima pomaganje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Npr. u odredbi ĉl.143 KZ kod KD pomaganja neprijatelju, predviĊena je kazna od 1-15 godina zatvora za izvršioca koji moţe biti samo graĊanin Federacije koji za vrijeme rata pomaţe neprijatelju u provoĊenju rekvizicije, oduzimanju hrane ili drugih dobara, ili u provoĊenju kakvih drugih mjera prema stanovništvu. Kod tog djela radnja pomaganja je radnja izvršenja kriviĉnog djela, pa je iskljuĉena mogućnost primjene odredbe o sauĉesništvu, jer su te odredbe u odnosu na druge supsidijarnog karaktera. Naš KZ u nekim sluĉajevima inkriminira pomaganje kao radnju izvršenja odreĊenih kriviĉnih djela, u djelima za koja se izvršilac ne kaţnjava. Tako npr. kod KD protivpravnog prekida trudnoće iz ĉl.176, zakonodavac kao jedan od alternativno postavljenih oblika radnje izvršenja predviĊa i pomaganje trudnoj ţeni da prekine trudnoću. Kod tog kriviĉnog djela sama trudnica se ne kaţnjava. Nekaţnjavanje za neuspjelo pomaganje Odredba o kaţnjavanju za neuspjelo pomaganje ne postoji. Uz odredbu o naĉinu kaţnjavanja pomagaĉa (ĉl.25 st.1), iz navedenog se vidi da je pomaganje lakši oblik sauĉesništva od podstrekavanja. Neuspjelo pomaganje postojalo bi u sluĉaju da pomognuti nije izvršio kriviĉno djelo, ili je djelo izvršio neovisno od radnje pomaganja. Odgovornost za pomaganje moţe postojati samo u sluĉaju ako je došlo do izvršenja djela za koje je pruţena pomoć ili ako je djelo ostalo u pokušaju, a zakon predviĊa kaţnjivost i za pokušaj tog KD.

KRIVIČNA ODGOVORNOST SAUČESNIKA

113

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
OSNOVNA PRAVILA Uraĉunljivost i vinost kao osnovi odgovornosti Osnovni principi materijalnog kriviĉnog prava koji se odnose na kriviĉnu odgovornost izvršioca kriviĉnog djela, vaţe i za sauĉesnika. To znaĉi da se i kod sauĉesnika mora utvrditi uraĉunljivost i vinost. Ne postoji nikakva razlika izmeĊu uraĉunljivosti izvršioca i uraĉunljivosti sauĉesnika, što znaĉi da se i kod sauĉesnika uraĉunljivost utvrĊuje psihološko-biološkom metodom. Neuraĉunljivost i kod sauĉesnika iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, a bitno smanjena uraĉunljivost moţe biti osnov za blaţe kaţnjavanje. Vinost (krivnja) se takoĊer mora utvrditi kao i kad je u pitanju izvršilac. MeĊutim, u pogledu krivnje postoje odreĊene razlike kad su u pitanju sauĉesnici u odnosu na krivnju neposrednog izvršioca. Zakonodavac je u pogledu krivnje napravio distinkciju izmeĊu saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. Za odgovornost saizvršioca u pogledu krivnje, pored umišljaja moţe biti dovoljan i nehat (za KD za koja se predviĊa kaţnjavanje za nehatno izvršenje djela). Podstrekaĉ i pomagaĉ su odgovorni samo u granicama svog umišljaja. To praivlo izriĉito je regulirano u ĉl.26 st.1. Nehatno pomaganje i nehatno podstrekavanje moţe postojati u teoriji i praksi, ali naš Zakon ne predviĊa kaţnjivost takvih oblika pomaganja odnosno podstrekavanja. Samostalna odgovornost sauĉesnika Iako kod sauĉesništva 2 ili više lica odvojenim radnjama uĉestvuju u ostvarenju istog kriviĉnog djela, njihova kriviĉna odgovornost procjenjuje se pojedinaĉno za svakog od njih. To znaĉi da je i u pogledu kriviĉne odgovornosti sauĉesnika naš zakonodavac prihvatio princip liĉne odgovornosti, kao i kad je u pitanju izvršilaštvo. Shvatanje o samostalnoj ili liĉnoj odgovornosti sauĉesnika danas dominira u kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu. Pored tog shvatanja, postoje i druga shvatanja od kojih je najpoznatije shvatanje o vezivanju kriviĉne odgovornosti sauĉesnika za kriviĉnu odgovornost izvršioca u smislu da sauĉesnik ne moţe biti kriviĉno odgovoran ako nije odgovoran neposredni izvršilac.

PRAVNA PRIRODA SAUĈESNIŠTVA Teorije o zavisnoj (akcesornoj) i samostalnoj (principalnoj) prirodi sauĉesništva Pitanje samostalne kriviĉne odgovornosti sauĉesnika treba razlikovati od pitanja da li radnje sauĉesnika predstavljaju samostalna kriviĉna djela. U tom smislu postoje 2 osnovne koncepcije: Prema prvoj, uvijek je u pitanju samo jedno kriviĉno djelo ĉijem ostvarenju doprinosi više lica na razliĉite naĉine i u razliĉitim ulogama. Pošto je posljedicu kriviĉnog djela neposredno prouzrokovao izvršilac, sauĉesnici odgovaraju za djelo koje je on prouzrokovao. Shodno tome, odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca. Zbog toga se ova koncepcija naziva zavisna ili akcesorna teorija o sauĉesništvu. Prema drugom shvatanju, ne samo da se odgovornost ocjenjuje samostalno, već se i radnje svakog pojedinog sauĉesnika tretiraju kao potpuno samostalno kriviĉno djelo, bez obzira što je prouzrokovana posljedica samo jednog kriviĉnog djela. Ovo shvatanje polazi od samostalne prirode sauĉesništva i naziva se samostalno ili principalno shvatanje sauĉesništva.

114

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Po akcesornoj teoriji kriviĉna odgovornost sauĉesnika vezuje se za neke momente na strani izvršioca. U doktrini postoji više shvatanja akcesorne prirode sauĉesništva, a posebno se istiĉu 3 shvatanja: 1. shvatanje o limitiranoj (ograniĉenoj) akcesornosti; 2. ekstremno shvatanje akcesornosti; 3. hiperekstremno, ultraekstremno ili superekstremno shvatanje Prema ograniĉenoj (limitiranoj) teoriji akcesornosti, kriviĉna odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca shvaćene u objektivnom smislu. Minimum za odgovornost sauĉesnika po ovoj teoriji nije kriviĉno djelo (radnja sa posljedicom), već samo radnja izvršenja. To znaĉi da je granica odgovornosti sauĉesnika pokušaj kriviĉnog djela. To dalje znaĉi da sauĉesnici mogu odgovarati samo onda kad je usljed njihovog djelovanja uĉinilac nešto poduzeo u pravcu ostvarenja djela. Ako su sauĉesnici preduzeli svoje sauĉesniĉke radnje, a uĉinilac nije ništa preduzeo, oni ne mogu biti kriviĉno odgovorni. Prema ekstremnoj teoriji akcesornosti, kriviĉna odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje se, pored radnje izvršioca, i za kriviĉnu odgovornost izvršioca. To znaĉi da sauĉesnici mogu biti odgovorni samo onda kad je odgovoran i izvršilac kriviĉnog djela. Dakle, ako je podstaknuti ili pomognuti izvršilac kriviĉno neodgovoran zbog neuraĉunljivosti ili maloljetstva, podstrekaĉ i pomagaĉ neće biti kriviĉno odgovorni. Ovakva koncepcija razvijana je u njemaĉkoj kriviĉnopravnoj teoriji, prema kojoj se uĉinjeno djelo ne moţe staviti na teret sauĉesnicima ako se ono istovremeno ne moţe staviti na teret neposrednom izvršiocu. Kako bi usvajanje ovakve koncepcije dovelo do nelogiĉnih i neprihvatljivih rješenja, konstruiran je pojam posrednog izvršilaštva. Prema hiperekstremnoj teoriji akcesornosti odgovornost podstrekaĉa odnosno pomagaĉa se vezuje za djelo, za odgovornost izvršioca i za neke druge liĉne momente koji postoje na strani izvršioca. Ti liĉni momenti su momenti koji utiĉu na zasnivanje kriviĉne odgovornosti, iskljuĉenje kriviĉne odgovornosti, ublaţavanje kazne, oslobaĊanje od kazne i pooštravanje kazne. Tako npr. jedna liĉna okolnost na strani izvršioca kao povrat ili višestruki povrat koja utiĉe na pooštravanje kazne, prenijela bi se i na pomagaĉa odnosno podstrekaĉa, pa bi i oni bili kaţnjeni stroţim kaznama.Vaţe i obrnuti primjeri. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata limitiranu teoriju akcesornosti, a kao izuzetak prihvata i principalnu teoriju. To znaĉi da se uvijek uzima postojanje jednog kriviĉnog djela, ĉijem ostvarenju su na razliĉite naĉine doprinijeli podstrekaĉi, pomagaĉi i saizvršioci. Principalnu teoriju naš zakonodavac prihvata samo izuzetno, i to u 2 sluĉaja: 1. U općem dijelu Zakona kod kaţnjavanja za neuspjelo podstrekavanje; 2. U posebnom dijelu zakona u sluĉaju kad podstrekavanje odnosno pomaganje predstavlja radnju izvršenja kriviĉnog djela. (npr. ĉl.157 st.4; ĉl.143, 175 itd). POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI SAUĈESNIKA Odgovornost saizvršioca Prema odredbi ĉl.26 st.1, saizvršioci su kriviĉno odgovorni ako djelo izvršavaju sa umišljajem ili ako su u izvršenju djela postupali iz nehata. Krivnja svakog saizvršioca utvrĊuje se samostalno i nezavisno od krivnje ostlaih saizvršilaca. Pritom se za njegovu svijest zahtijeva posebna svijest o posljedici kao rezultatu zajedniĉkog djelovanja saizvršilaca. Moguće su situacije da postoji razliĉit oblik krivnje kod više saizvršilaca, jer se uzima u obzir i stepen njihovog saglašavanja sa nastupanjem posljedice. Tako npr. kod izvoĊenja graĊevinskih radova moguće su tjelesne povrede trećih lica nanesene radnjama od strane više saizvršilaca. Za njihovu krivnju potrebno je utvrditi za svakog pojedinaĉno da li su oni liĉno bili svjesni nastupanja posljedice usljed preduzete radnje (npr.bacanje elemenata konstrukcije skele prilikom njene demontaţe), odnosno da li su bili duţni i mogli da budu svjesni mogućnosti da usljed te radnje moţe doći do nastupanja posljedice. Nakon toga se

115

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
utvrĊuje voljna strana njihove djelatnosti u smislu saglašavanja ili nesaglašavanja sa tom posljedicom. Pritom svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja ili nehata. Kako jedan saizvršilac ne odgovara za eksces ostalih saizvršilaca, moguće su situacije da jedno lice odgovara npr. za tešku tjelesnu povredu, a da pritom njegov saizvršilac odgovara za kriviĉno djelo ubistva. To će biti u sluĉaju ako je njihovim prethodnim dogovorom obuhvaćena samo teška tjelesna povreda, s tim da bi u izvršenju kriviĉnog djela usljed djelovanja jednog od saizvršilaca došlo do lišavanja ţivota pasivnog subjekta. Onaj saizvršilac ĉijim umišljajem nije obuhvaćeno lišavanje ţivota ne moţe odgovarati za eksces drugog saizvršioca. Mogućnost razliĉite pravne kvalifikacije istog kriviĉnog djela dolaze u obzir i kod onih kriviĉnih djela kod kojih su, na osnovu liĉnog odnosa, liĉnog svojstva ili liĉne okolnosti na strani izvršioca, odreĊeni njihovi kvalificirani ili privilegirani oblici. Tako npr. ako otac i majka zajedniĉki liše ţivota svoje dijete neposredno nakon poroĊaja dok kod majke traje poremećaj izazvan poroĊajem, postoji saizvršilaštvo u ostvarenju tog kriviĉnog djela, s tim da se ista djelatnost kod njih razliĉito kvalifikuje: majka će odgovarati zbog svog liĉnog odnosa prema djelu kao majka, za ubistvo djeteta pri poroĊaju kao privilegirani oblik ubistva. Otac će u istom sluĉaju odgovarati kao saizvršilac u obiĉnom djelu. Granice odgovornosti podstrekaĉa i pomagaĉa U praksi se redovno dogaĊa da izvršilac izvrši upravo ono djelo na koje je podstreknut, odonosno djelo u kome mu je pruţena pomoć. MeĊutim, moguće su i situacije da izvršilac izvrši kriviĉno djelo koje se po svojoj vrsti i po svojoj teţini razlikuje od djela na koje je podstaknut, odnosno pomognut. U takvim sluĉajevima postavlja se pitanje da li će uopće, i u kojoj mjeri pomagaĉ i podstrekaĉ odgovarati za djelo koje je izvršio izvršilac. Prema odredbi ĉl.26 st.1 KZ, pomagaĉ i podstrekaĉ odgovaraju u granicama svog umišljaja. Takvo rješenje izraz je prihvatanja teorije akcesornosti sauĉesništva. Ovo pravilo omogućava da se njihova kriviĉna odgovornost previše ne suţava, kao i da se bezrazloţno ne širi. Tako je kod sauĉesništva uvijek u pitanju jedinstveno djelo u smislu da svaki od sauĉesnika svojom radnjom doprinosi njegovom ostvarenju. To znaĉi da i na strani svih sauĉesnika postoji jedinstven umišljaj upravo na to odreĊeno kriviĉno djelo. Ako nedostaje ta svijest i volja za zajedniĉkim djelovanjem, otpada i mogućnost postojanja sauĉesništva, pa se moţe govoriti o samostalnom ostvarenju odreĊenih kaţnjivih radnji. Tako npr. ako podstrekaĉ podstrekava na jedno kriviĉno djelo, pomagaĉ izvršiocu pomaţe imajući u vidu drugo, a izvršilac izvrši neko treće kriviĉno djelo, onda nema ni svijesti ni volje za zajedniĉkim ostvarenjem djela, pa se i odgovornost sauĉesnika u uţem smislu ne moţe vezati za radnju izvršenja onako kako to zagovara limitirana teorija akcesornosti. Da li će se u ovakvim sluĉajevima odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezivati za djelo izvršioca, zavisi od toga koliko su radnje sauĉesnika u uţem smislu povezane sa radnjom izvršioca i koliko su povezani njihovi umišljaji. Pravilo da pomagaĉi i podstrekaĉi odgovaraju u granicama svog umišljaja ima nekoliko karakteristiĉnih situacija kada dolazi i do odstupanja od tog pravila. Prva situacija odnosi se na to da postoji mogućnost da se jave razlike u pogledu umišljaja izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca djela s obzirom na vrstu kriviĉnog djela. Radi se o tome da je podstrekaĉ preduzeto podstrekaĉku radnju imajući u vidu jedno kriviĉno djelo, a izvršilac izvrši sasvim drugo kriviĉno djelo, odnosno djelo druge vrste. U takvom sluĉaju nema uzroĉne povezanosti izmeĊu radnje podstrekavanja i radnje izvršenja, pa je logiĉno da se ni odgovornost podstrekaĉa u takvom slĉuaju ne moţe vezati za radnju izvršioca. Kraće reĉeno, tu zapravo uopće nema sauĉesništva. U takvom sluĉaju izvršilac će odgovarati z aizvršeno kriviĉno djelo, a podstrekaĉ će odgovarati u zavisnosti od toga da li je u pitanju podstrekavanje kao samostalno kriviĉno djelo. Tako npr. ako podstrekaĉ navodi izvršioca na izvršenje lake tjelesne povrede, a izvršilac uĉini sitnu kraĊu, tada izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela od strane izvršioca nema nikakve uzroĉne veze, pa se radnja podstrekaĉa ne moţe vezati za radnju izvršenja. Izvršilac će odgovarati za

116

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
djelo koje je izvršio, a podstrekaĉ uopće neće biti kriviĉno odgovoran, jer neuspjelo podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kaţnjivo. Naravno, drugaĉija je situacija za podstrekaĉa ukoliko se radi o sluĉaju kaţnjivog neuspjelog podstrekavanja (npr. podstrekavanje na ubistvo). Druga situacija je kad je umišljaj podstrekaĉa i izvšrioca usmjeren na ostvarenje jednog kriviĉnog djela, s tim da u njegovom ostvarenju doĊe do ispada (ekscesa) izvršioca koji izvrši djelo iste vrste, ali teţe prirode. U takvim situacijama primjenjuje se pravilo odgovornosti podstrekaĉa, odnosno pomagaĉa u granicama njegovog umišljaja, što znaĉi da će podstrekaĉ odgovarati za djelo na koje je podstrekivao, a ne za djelo koje je izvršilac ekscesom ostvario. (npr. podstrekaĉ je podstrekivao na kraĊu, a izvršilac je poĉinio razbojniĉku kraĊu). Jedini izuzetak od ovog pravila je kad je u pitanju izvršenje kvalifikovanog oblika kriviĉnog djela na koje je postojalo podstrekavanje. Zakonodavac je uredio odgovornost izvršioca kada su u pitanju djela kvalificirana teţom posljedicom u odredbi ĉl.16 KZ. Po toj odredbi, izricanje teţe kazne dolazi u obzir samo ako je teţa posljedica rezultat nehatnog postupanja izvršioca. Isto pravilo primjenjuje se i kad su u pitanju sauĉesnici, tj. sauĉesnici će se kazniti teţom kaznom ako se teţa posljedica moţe pripisati njihovom nehatu. Treća situacija postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ podstrekavao na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela, a izvršilac ostvari ili blaţi oblik tog istog kriviĉnog djela ili neko drugo istovrsno djelo koje je blaţe od onog na koje je bio podstrekavan. U takvom sluĉaju postoji sauĉesništvo jer postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela. Zakon ne sadrţi odredbu koja bi odreĊivala pravilo za ovakve situacije. U takvom sluĉaju uzima se da je najispravnije rješenje u primjeni principa zavisnosti ili akcesornosti, što znaĉi da se odstupa od pravila odgovornosti u granicama svog umišljaja, pa se odgovara za ostvareno djelo izvršioca. Tako npr. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca na tešku kraĊu koja bi prema njegovom umišljaju trebala biti izvršena obijanjem i provaljivanjem, a izvršilac izvrši obiĉnu kraĊu bez provaljivanja, tada će primjenom principa akcesornosti i podstrekaĉ odgovarati za obiĉnu kraĊu, neovisno od toga što je njegov umišljaj bio upravljen na tešku kraĊu. Uticaj liĉnih odnosa, svojstava, okolnosti na kriviĉnu odgovornost sauĉesnika Liĉni momenti koji postoje na strani nekog od sauĉesnika imaju izuzetno veliki znaĉaj kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu. Pod liĉnim odnosima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi bilo sticajem okolnosti, bilo usljed vlastite volje. Takav liĉni odnos je npr. odnos vojnog lica kod vojnih kriviĉnih djela ili odnos sluţbenih lica kod kriviĉnih djela protiv sluţbene duţnosti, odnos srodstva itd. Pod liĉnim svojstvima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi kraće ili duţe vrijeme, ili ĉak trajno, npr. neuraĉunljivost, bitno smanjena uraĉunljivost, stanje maloljetstva, stanje mlaĊeg punoljetstva. Pod liĉnim okolnostima podrazumijevaju se neke objektivne ĉinjenice vezane za liĉnost nekog pojedinca koje su pravno relevantne u smislu kriviĉne odgovornosti i kaţnjivosti takvih pojedinaca. Takva liĉna okolnost je kada je u pitanju lice povratnik, recidivista, kad je u pitanju lice koje se već nalazi u braku (kod KD dvobraĉnosti) itd. Navedeni liĉni momenti poseban znaĉaj imaju kad je u pitanju zasnivanje kriviĉne odgovornosti, zatim kad se radi o iskljuĉenju kriviĉne odgovornosti, iskljuĉenju kaţnjivosti i kad je u pitanju blaţe ili stroţije kaţnjavanje ili primjena nekih drugih sankcija. U kontekstu liĉnih momenata, problem koji se javlja u vezi sa kriviĉnom odgovornošću sauĉesnika svodi se na pitanje kako će se riješiti situacije kada se pomenuti liĉni momenti ne nalaze kod svih sauĉesnika, već samo kod nekih od njih.

117

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Naš KZ prema odredbi ĉl.26 st.3 postavio je pravilo prema kome liĉni odnosi, liĉna svojstva i liĉne okolnosti zbog kojih Zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dopušta oslobaĊanje od kazne, ublaţavanje ili pooštravanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom sauĉesniku kod kojeg takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje. Npr. ako je izvršilac djela bio neuraĉunljiv u vrijeme izvršenja, samo će se njemu usljed neuraĉunljivosti iskljuĉiti odgovornost, dok će oni koji su ga podstrekli ili pomogli biti potpuno kriviĉno odgovorni. Drugi primjer je ako izvršilac dobrovoljno odustane od izvršenja djela, to je okolnost koja vodi njegovom obaveznom oslobaĊanju od kazne, ali se ona ne proteţe na pomagaĉa i podstrekaĉe u tom djelu. Ako je izvršilac višestruki povratnik, ta liĉna okolnost će se samo njemu uzeti kao oteţavajuća prilikom odmjeravanja kazne.

118

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

IV KRIVIČNE SANKCIJE

119

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

120

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
KRIVIČNE SANKCIJE
POJAM KRIVIĈNE SANKCIJE I VRSTE KRIVIĈNIH SANKCIJA Pojam kriviĉne sankcije Svako društvo preduzima odreĊene mjere za suzbijanje kriminaliteta. One se mogu podijeliti na preventivne i prinudne. Preventivnim mjerama, koje mogu biti opće i posebne, treba sprijeĉiti da do kriminaliteta uopće doĊe. Mjere koje se prinudno primjenjuju prema uĉiniocima kriviĉnih djela zbog izvršenog djela nazivaju se kriviĉnim sankcijama. Sveukupnost ovih mjera u odreĊenom zakonodavstvu ĉini sistem kriviĉnih sankcija. Kriviĉne sankcije su meĊusobno veoma razliĉite. Npr. sankcija moţe biti dugotrajni zatvor, ali i sudska opomena. MeĊutim, uprkos tome postoje neka opća, zajedniĉka obiljeţja svih kriviĉnih sankcija: a) Sve kriviĉne sankcije imaju zajedniĉku opću svrhu. Njihovom primjenom društvo se štiti od kriminaliteta; b) Kriviĉne sankcije po pravilu obuhvataju lišavanje ili ograniĉavanje sloboda ili prava uĉinioca kriviĉnog djela; c) Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći samo sankcija koja je predviĊena zakonom koji je bio na snazi u vrijeme kad je kriviĉno djelo uĉinjeno – “nulla poena sine lege”; d) Kriviĉna sankcija se moţe izreći samo uĉiniocu kriviĉnog djela; e) Kriviĉnu sankciju izriĉe nadleţni organ, a to je sud; f) Izricanju kriviĉne sankcije prethodi sudski postupak u kome se utvrĊuje postojanje uslova za izricanje odreĊene sankcije. Na osnovu navedenih obiljeţja moţe se dati opći pojam kriviĉne sankcije: Krivična sankcija je mjera krivičnopravne prinude koju sud izriče učiniocu krivičnog djela u zakonito sprovedenom postupku, radi zaštite društva od kriminaliteta, a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava ili u upozorenju učinioca da će biti lišen ili ograničen slobode ili prava ako ponovo izvrši krivično djelo. Sistem kriviĉnih sankcija Skoro do kraja 19.vijeka jedina kriviĉna sankcija je bila kazna (fiziĉka kazna, lišavanje slobode, imovinska kazna). Krajem 19. i poĉetkom 20.vijeka poĉinju se propisivati posebne sankcije za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela, koje su u prvo vrijeme nazvane mjere bezbjednosti, a zatim vaspitno-popravne, odnosno vaspitne mjere. Dalji razvoj strukture kriviĉnih sankcija nastavljen je uvoĊenjem mjera bezbjednosti namijenjenih uĉiniocima kriviĉnih djela kod kojih je postoji odreĊeni stepen duševne poremećenosti, te uĉiniocima koji kriviĉna djela vrše pod uticajem alkohola i droga. Ova sankcija obuhvata odgovarajući medicinski tretman. Za savremene sisteme kriviĉnih sankcija karakteristiĉno je postojanje većeg broja razliĉitih sankcija. U nekim zakonodavstvima one se svrstavaju u 3 vrste: kazne, mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Neka kriviĉna zakonodavstva predviĊaju i neke posebne kriviĉnopravne mjere koje se ne mogu striktno svrstati u jednu od navedenih grupa. U teoriji kriviĉnog prava one se razliĉito nazivaju: parapenalne mjere, sudske mjere, sankcije sui generis itd. Takve su npr: sudska opomena, obaveza naknade prouzrokovane

121

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
štete, oduzimanje imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom, pravne posljedice osude itd. U nekim zakonodavstvima posebnu kriviĉnu sankciju predstavlja uslovna osuda. U tom smislu se moţe reći da je danas u najvećem broju zemalja prihvaćen pluralistiĉki sistem kriviĉnih sankcija.

KAZNE

POJAM KAZNE Opća razmatranja o kazni Kazna je najstarija kriviĉna sankcija. Ona nije samo pravna kategorija, već prije svega pojava u društvu. Ĉesto je zbog toga zastupano mišljenje da postoje 2 pojma kazne: formalni i materijalni. Formalni pojam obuhvata pravne elemente kazne – odreĊenost u zakonu, zakonitost u izricanju, organ nadleţan za izricanje, postupak u kome se izriĉe itd. Materijalni pojam kazne najĉešće se odreĊuje s obzirom na svrhu koju treba postići kaznom. MeĊutim, ovakva podjela nema osnova jer pojam kazne treba obuhvatiti istovremeno i njena pravna obiljeţja, kao i njen društveni znaĉaj. Opća obiljeţja kazne i definicija kazne Opća obiljeţja kazne imaju odreĊene specifiĉnosti u odnosu na opća obiljeţja kriviĉnih sankcija uopće: a) Kazna je kriviĉna sankcija kojom treba ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije, za razliku od ostalih kriviĉnih sankcija gdje je primarno ostvarivanje ciljeva specijalne prevencije. Dakle, kaznom se utiĉe na uĉinioca da ne ponovi vršenje kriviĉnog djela (specijalna prevencija), ali i na ostala lica da se uzdrţe od vršenja kriviĉnih djela (generalna prevencija). b) Kaznom se uĉinilac kriviĉnog djela lišava odreĊenih sloboda ili prava, ili se ograniĉava u njima; c) Kazna se moţe izreći samo krivično odgovornom uĉiniocu djela; d) Opće obiljeţje kazne je i njena odreĊenost u zakonu, kako kod propisivanja tako i kod izricanja; e) Kaznu moţe izreći samo sud u zakonom propisanom postupku. Na osnovu navedenog, moţe se dati opći pojam kazne: Kazna je krivična sankcija koju sud izriče u zakonito sprovedenom postupku, krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela, radi zaštite društva od kriminaliteta, a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava. Obiljeţja kazne relativnog karaktera Pored općih obiljeţja kazne, koja vaţe za svaku kaznu, postoje još neka obiljeţja koja su karakteristiĉna samo za pojedine kazne ili pojedine vrste kazni, pa se zbog toga ne mogu uvrstiti u opći pojam kazne. Ta obiljeţja su relativnog karaktera. Po tim obiljeţjima kazna treba biti: a) Djeljiva, tj. takva da se moţe izricati u većoj ili manjoj mjeri. (moguće kod kazni lišenja slobode i novĉane kazne, nemoguće npr. kod smrtne kazne); b) Opoziva, tj. da se moţe ukinuti; c) Popravljiva, tj. takva da je moguće otkloniti posljedice koje proizilaze iz njene prirode (moguće samo kod imovinskih kazni); d) Liĉna, tj. da pogaĊa samo uĉinioca kriviĉnog djela; e) Srazmjerna, tj. da odgovara teţini izvršenog djela i stepenu kriviĉne odgovornosti uĉinioca; f) Humana. Ovaj zahtjev prvenstveno se shvata kao potreba da kazna bude lišena fiziĉkog ili psihiĉkog muĉenja lica prema kojem se primjenjuje.

OPRAVDANOST KAZNE Razliĉita shvatanja o opravdanosti kazne

122

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
O opravdanosti kazne u literaturi postoje razliĉita mišljenja zasnovana na filozofskim shvatanjima pojedinih pisaca. Prema teoriji društvenog ugovora (Ruso), izmeĊu društva i pojedinaca postoji prećutni sporazum kojim su pojedinci na društvenu zajednicu prenijeli odreĊena svoja prava, meĊu ostalim i pravo na ţivot i slobodu. Otuda proizilazi pravo na kaţnjavanje od strane drţave. Ona to pravo moţe vršiti u granicama ugovora, a te granice odreĊene su zakonitošću kazne. Po Kantovom shvatanju kriviĉnog djela i kazne, opravdanost prava drţave na kaţnjavanje nalazi se u zahtjevu apsolutne pravde. Za sljedbenike Hegelove filozofije, pravni osnov kazne je dijalektiĉka nuţnost za uspostavljanjem pravnog poretka. Pravo je izraz opće volje (teza), kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza), a kazna je sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenog pravnog poretka (negacija negacije - sinteza). Binding je osnov prava na kaţnjavanje vidio u pravu drţave na poslušnost pojedinaca koje se konstituira kriviĉnopravnim normama. Prema Listu, pravni osnov kazne je nuţnost za odrţavanje pravnog poretka. Za predstavnike italijanske pozitivne škole, pravni osnov mjera socijalne zaštite je odbrana društva. Opravdanost primjene kazne Kazna je neophodno sredstvo za zaštitu društva u borbi protiv kriminaliteta. Zbog toga pravni osnov kazne treba posmatrati kroz nuţnost kazne kao reakcije društva na kriminalitet.

SVRHA KAZNE Osnovna teoretska shvatanja o svrsi kazne U nauci kriviĉnog prava, sva shvatanja o svrsi kaţnjavanja mogu se svrstati u 3 osnovne grupe teorija: apsolutne, relativne i mješovite (ekletiĉke) teorije. Apsolutne teorije su najstarije. Po ovim teorijama osnovni cilj kazne je odmazda za kriviĉno djelo. Kroz kaznu uĉinilac treba ispaštati za ono što je uĉinio. Kaţnjava se zato što se griješilo, a ne zato da se ne bi griješilo. Kazna je sama sebi cilj. Relativne teorije polaze od toga da je osnovna svrha svake kriviĉne sankcije zaštita društva od kriminaliteta. Represivno dejstvo kazne proizilazi iz njene sadrţine, ali to nije njena svrha. Svrha je zaštita društva, a kazna jedno od sredstava za ostvarenje ovog društveno korisnog cilja. Zato se ove teorije nazivaju i utilitarnim teorijama o svrsi kazne. Shvatanja o preventivnoj funkciji kazne se mogu podijeliti u 2 osnovne grupe: teorije o specijalnoj ili posebnoj prevenciji i teorije o generalnoj ili općoj prevenciji. Po teorijama o specijalnoj prevenciji, zaštita društva od kriminaliteta najbolje se ostvaruje kroz djelovanje na uĉinioca kriviĉnog djela. Osnovna svrha kazne je da se njome utiĉe na uĉinioca da ponovo ne izvrši kriviĉno djelo. Za pristalice ove teorije, ovaj osnovni cilj moţe se ostvariti na razne naĉine: - teorija zastrašenja – predupreĊenje novog kriviĉnog djela najbolje se ostvaruje kroz zastrašujući uticaj kazne. To je vodilo surovosti kaţnjavanja; - teorija starateljstva – primjenom kazne uĉinioca treba staviti odreĊeno vrijeme pod reţim nadzora i staranja kako ne bi ponovio djelo; - teorija popravljanja – svrha kazne najbolje se ostvaruje njenom moralnom funkcijom. Savremeni zastupnici teorije specijalne prevencije smatraju da je osnovna svrha kazne resocijalizacija uĉinioca kriviĉnog djela, tj. njegovo osposobljavanje da vodi društveno koristan ţivot, ĉime se najbolje obezbjeĊuje da osuĊeni nakon izdrţane kazne ne ponovi kriviĉno djelo.

123

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Teorije generalne ili opće prevencije svrhu kazne odreĊuju kao uticaj na graĊane da ne vrše kriviĉna djela. Izricanjem i izvršenjem kazne stavlja se u izgled svakome šta ga oĉekuje ako izvrši kriviĉno djelo. Postoji nekoliko varijanti ove teorije: - teorija zastrašenja predviđanjem kazne – samo propisivanje kazne za kriviĉno djelo preventivno djeluje. Ovo je moguće uz 3 uslova: kazne moraju biti stroge; mora biti izvjesno da će zaprijećena kazna biti i izreĉena; odluka o izvršenju KD mora biti zasnovana na procjeni korisnosti od izvršenja djela i štete od izreĉene kazne; - zastrašenje izvršenjem kazne – zastrašujući uticaj kazne ostvaruje se njenim izvršenjem. Da bi se to ostvarilo, naĉin izvršenja kazni mora biti zastrašujući, a javnost mora na neki naĉin biti upoznata sa njihovim izvršenjem; - teorija opomene – opći preventivni uticaj je u moralnoj funkciji kazne, koja treba formirati i uĉvrstiti uvjerenje da je kriviĉno djelo nemoralan akt. Da bi ostvarila preventivnu funkciju (generalnu ili specijalnu), kazna mora biti praviĉna, jer samo takva kazna moţe popravno djelovati na uĉinioca kriviĉnog djela, odnosno na druge graĊane. Mješovite ili ekletiĉke teorije o svrsi kaţnjavanja objedinjavaju osnovne postavke apsolutnih i relativnih teorija. Po ovim teorijama primjenom kazne ostvaruje se i odmazda za izvršeno djelo, ali se i preventivno djeluje na buduće vršenje kriviĉnih djela. OdreĊivanje svrhe kazne Svrha kaţnjavanja je zaštita odreĊenog društva od odreĊenog kriminaliteta. Ova zaštita se najbolje ostvaruje s jedne strane prevencijom od budućih vršenja kriviĉnih djela, a s druge strane uticajem na lica koja su već izvršila kriviĉno djelo da ih ponovo ne vrše. Ovakvo stanovište prihvaćeno je u odredbi ĉl.33 KZ FBiH, gdje se izriĉito navodi svrha kaţnjavanja kao “sprečavanje učinitelja da čini krivična djela i njegov preodgoj”, te “preventivni uticaj na druge da ne čine krivična djela”. Dakle, svrha kazne je i generalna i specijalna prevencija. Smisao zakonodavnog odreĊivanja svrhe kaţnjavanja je dvostruk: 1. Zauzimanjem naĉelnog stava o tome, zakonodavac daje opću smjernicu o tome šta se ţeli postići kaţnjavanjem, što obavezuje one koji primjenjuju zakon; 2. Primjena nekih instituta kriviĉnog prava uslovljena je ostvarenjem svrhe kaţnjavanja. Sa jasno odreĊenim ciljevima kaţnjavanja lakše je procijeniti da li je primjena tih instituta opravdana ili ne. Npr. ublaţavanje kazne po nekom od fakultativnih osnova moţe se uĉiniti samo ako se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja.

SISTEM KAZNI
VRSTE KAZNI I NJIHOVA MOGUĆA KLASIFIKACIJA Osnovne podjele kazni U kriviĉnom zakonodavstvu i teoriji najĉešće su prihvaćene slijedeće vrste kazni: a) Prema naĉinu izricanja kazne se dijele na glavne i sporedne. Glavne kazne se mogu izreći samostalno za izvršeno kriviĉno djelo, dok se sporedne mogu izreći samo uz neku od glavnih kazni. b) Prema vrsti sloboda i prava kojih se uĉinilac kriviĉnog djela lišava, odnosno koje se uĉiniocu ograniĉavaju primjenom kazne, kazne se mogu podijeliti na one protiv ţivota (smrtna kazna), protiv tijela (npr. odsijecanje ruke), protiv slobode, protiv imovine i protiv graĊanskih prava (npr. izborna prava, prava udruţivanja i sl).

124

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
c) Prema naĉinu odmjeravanja kazne se mogu podijeliti na trajne i vremenske. Trajne su one koje se izriĉu za cio ţivot osuĊivanog lica (npr.doţivotni zatvor ili trajno lišavanje nekih graĊanskih prava). Vremenske su one koje se izriĉu na odreĊeno vrijeme. d) Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni, one mogu biti odreĊene alternativno i kumulativno. Sistem kazni u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH (ĉl.34), kao vrste kazni navedene su zatvor, dugotrajni zatvor i novĉana kazna. Izuzetno se zakonom moţe predvidjeti i smrtna kazna za teške oblike kriviĉnih djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora, a koja su uĉinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti, s tim što se smrtna kazna moţe se izreći i izvršiti samo dok traje ratno stanje ili neposredna ratna opasnost. Zatvor i dugotrajni zatvor se mogu izreći samo kao glavne kazne, a novĉana kazna i kao glavna i kao sporedna (ĉl.35). Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni, samo jedna se moţe izreći kao glavna. Osnovne karakteristike sistema kazni u našem kriviĉnom pravu Relativno mali broj kazni; Prihvaćeni sistem kazni odgovara većem broju savremenih kriviĉnih zakonodavstava; Naše kriviĉno pravo ne poznaje tjelesne kazne u njihovom pravom smislu; Uĉiniocu se zbog izvršenog KD moţe izreći jedna ili 2 kazne. Ako je jedna, to moţe biti samo neka od glavnih kazni. Uz glavnu se moţe izreći samo jedna od sporednih kazni; Za naš sistem karakteristiĉan je poseban status novĉane kazne, koja se moţe izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. Ako je propisana alternativno sa kaznom zatvora, onda se po pravilu moţe izreći samo kao glavna kazna. Izuzetak od ovog pravila je kod kriviĉnih djela iz koristoljublja. Prema ĉl.36 st.2, za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja novĉana kazna se moţe izreći i kad nije propisana zakonom, ili kad je zakonom propisana alternativno sa kaznom zatvora pa sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Dakle, u ovakvim sluĉajevima novĉana kazna se moţe izreći i kao sporedna, bez obzira što je alternativno propisana sa kaznom zatvora.

ZATVOR Opravdanost kazne lišenja slobode kao kriviĉne sankcije Kazna lišenja slobode zauzima danas najznaĉajnije mjesto u sistemu kriviĉnih sankcija jer je praksa pokazala da ova kazna predstavlja najpogodniju mjeru kaţnjavanja. Ona objedinjava najviše uslova koji se traţe od kazne da bi bila pravedna i adekvatno primjenjivana: moţe se izricati u razliĉitom trajanju i tako individualizirati prema teţini djela i krivcu; izvršenje se moţe prilagoditi karakteru osuĊenih lica; opoziva je; u većoj mjeri je personalnog karaktera nego ostale kazne; prihvatljiva je od javnog mnijenja itd. Osim navedenih argumenata u koristi kazne lišenja slobode, danas se u teoriji istiĉu i slijedeći argumenti: a) Resocijalizacija uĉinilaca kriviĉnih djela, kao jedan od osnovnih ciljeva primjene kriviĉnih sankcija, najbolje se moţe ostvariti primjenom kazne lišenja slobode u sklopu koje se realiziraju programi resocijalizacije; b) Lišenje slobode je neophodna mjera kaţnjavanja za odreĊene vrste delikvenata jer se ne vidi drugi naĉin reakcije na njihovo ponašanje; c) Postojanje ove kazne posebno je neophodno u zakonodavstvima koja ne poznaju smrtnu kaznu; S druge strane, u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci se istiĉu i argumenti protiv kazni lišenja slobode: a) Kazna lišenja slobode je u osnovi retributivnog karaktera jer se po pravilu odmjerava u striktnoj funkciji sa teţinom izvršenog djela. Ocjena liĉnosti uĉinioca vrši se na osnovu indeterministiĉkog shvatanja o slobodi njegove volje;

125

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
b) Kazna zatvora nije efikasno sredstvo zaštite društva protiv kriminaliteta jer je privremenog karaktera i jer uĉinilac time nije onemogućen da i dalje vrši kriviĉna djela u odnosu na ostalu zatvorsku populaciju. Osim toga, humanizacija zatvorskog tretmana nuţno umanjuje zastrašujući uticaj ove kazne; c) Mogućnosti kazne lišenja slobode u pogledu ostvarenja ciljeva specijalne prevencije, a posebno resocijalizacije osuĊenih lica nisu velike i ĉesto se predimenzioniraju; d) Posebne kritike upućuju se kazni lišenja slobode dugog trajanja, jer se vrlo negativno odraţavaju na liĉnost osuĊenog; e) Kazni lišenja slobode prigovara se i da predstavlja skupu kriviĉnu sankciju, obzirom na investicije neophodne za izgradnju ustanova za izvršenje ove kazne i njihovo materijalno i kadrovsko opremanje. Neki savremeni problemi u vezi sa kaznama lišenja slobode U oblasti materijalnog kriviĉnog prava posebno se istiĉu 3 problema vezana za ovu kaznu: - jedinstvena kazna lišenja slobode ili više oblika ove kazne; - kratkotrajne kazne lišenja slobode; - izricanje ove kazne u odreĊenom ili neodreĊenom trajanju. Unifikacija kazni lišenja slobode. U vrijeme kad se kazna lišenja slobode ĉešće javlja kao kriviĉna sankcija bio je predviĊen uglavnom jedan oblik ove kazne koji se svodio na dugogodišnje tamnovanje osuĊenog pod vrlo teškim uslovima. MeĊutim, u daljem razvoju kriviĉnog prava, zakonodavstva 19. i prve polovine 20.vijeka prihvataju više kazni lišenja slobode, što se smatralo opravdanim prvenstveno zbog individualizacije kazne usljed razliĉitosti vrste i teţine kriviĉnih djela, kao i krivice uĉinioca. MeĊutim, u nauci kriviĉnog prava postalo je sporno pitanje da li zadrţati više kazni lišenja slobode ili preći na jedan oblik ove kazne. Unifikacija kazni najĉešće se brani slijedećim razlozima: a) Postojanje više kazni lišenja slobode ima opravdanje samo ako se te kazne meĊusobno razlikuju u pogledu njihove sadrţine, ako znaĉe razliĉite tretmane za osuĊena lica. Razlika izmeĊu pojedinih kazni lišenja slobode u zakonodavstvu 19.vijeka uglavnom se zasnivala na tome da li je kazna praćena prinudnim radom ili ne, da li se izdrţava ćelijskom izolacijom ili zajedniĉki, te kakva su prava osuĊenih lica. MeĊutim, rad osuĊenika odavno je prestao biti osnov za gradiranje kazne na teţu ili lakšu. Danas je rad terapeutsko sredstvo u procesu resocijalizacije osuĊenika. Ćelijska izolacija se sve rjeĊe susreće u savremenim kriviĉnim zakonodavstvima, a razlike u pravima osuĊenika danas su vrlo male i svode se na broj pisama koja se mogu poslati ili primiti, broj posjeta i sl. To se kroz disciplinsko kaţnjavanje i davanje povlastica moţe suţavati ili proširivati. Sve to ukazuje da u postupku izvršenja razliĉitih kazni lišenja slobode ne postoje znaĉajne razlike u pogledu poloţaja osuĊenih lica. b) Unifikacijom kazni lišenja slobode ne bi se smanjile zakonske mogućnosti za individualizaciju ove kazne. Kazna bi se individualizirala po duţini trajanja, a ne po vrsti. c) Prihvatanjem jedinstvene kazne lišenja slobode otklonile bi se neke nelogiĉnosti koje nastaju u sistemu više kazni lišenja slobode kod odmjeravanja kazne za djela u sticaju. d) Neosnovna je sumnja da bi prelaz sa više kazni lišenja slobode na jednu nuţno vodio reviziji ĉitavog kriviĉnopravnog sistema. Ideje o unifikaciji kazne lišenja slobode prihvaćene su u većini savremenih kriviĉnih zakonodavstava. Kratkotrajne kazne lišenja slobode. Pojam kratke kazne lišenja slobode nije zakonski odreĊen, a i u teoriji o tome ne postoji jedinstveno mišljenje. Najzastupljenije je stanovište da se radi o kaznama u trajanju do 6 mjeseci, s tim što se i u okviru ovih kazni izdvajaju one do 15 ili 30 dana. U nauci kriviĉnog prava stavlja se niz prigovora praksi izricanja kratkih kazni lišenja slobode, sa argumentacijom da ta praksa nije opravdana ciljevima kaznene politike. Protiv ovih kazni najĉešće se izriĉu slijedeći prigovori: a) Primjenom kratkotrajne kazne lišenja slobode ne moţe se ostvariti svrha kriviĉnih sankcija;

126

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
b) Kratka kazna lišenja slobode proizvodi niz štetnih posljedica za osuĊenog u moralnom, materijalnom, profesionalnom i društvenom pogledu; c) Zatvaranje kratkog trajanja stimuliše povrat, jer su primarni delikventi u zatvoru izloţeni štetnom uticaju povratnika i profesionalnih delikvenata. Zato se kratkotrajno lišavanje slobode ĉesto naziva “seminarom kriminaliteta”; d) Kratka kazna je posebno štetna za odreĊene kategorije uĉinilaca kriviĉnih djela kao što su maloljetnici, mlaĊi punoljetnici, psihopatske ili socijalno poremećene liĉnosti ili alkoholiĉari; e) Kratkotrajne kazne su i krajnje neekonomiĉne. Protivnici kratkotrajnog zatvaranja vide rješenje problema kaţnjavanja u 2 pravca: 1. Kroz podizanje općeg zakonskog minimuma treba onemogućiti da se kazna lišenja slobode izriĉe u kratkom trajanju; 2. U sistem kriviĉnih sankcija uvesti mjere postupanja na slobodi koje bi se izricale umjesto kratkotrajne kazne lišenja slobode, npr. uslovna osuda, sudska opomena, novĉana kazna itd. MeĊutim, kratke kazne lišenja slobode imaju veliki broj pristalica, a njihova primjena pravda se nizom argumenata: a) Individualizacija kriviĉne sankcije pretpostavlja odreĊeni raspon kazni; b) Kratka kazna lišenja slobode ima svoj efekat u pogledu generalne prevencije; c) Za neke kategorije uĉinilaca KD kratka kazna lišenja slobode je najpravednija i skoro neophodna kriviĉna sankcija (npr.siledţije, nedisciplinirani vozaĉi m/v, lica koja izbjegavaju novĉane obaveze kao što je alimentacija i sl); d) Struktura kriminaliteta takoĊer opravdava primjenu ovih kazni. Sitni kriminal se ne moţe kaţnjavati teţim kaznama, niti je uvijek opravdano da se izrekne uslovna osuda ili novĉana kazna; e) Boljim organizovanjem naĉina izvršenja moţe se otkloniti niz slabosti kratkotrajne kazne zatvora. I pored kritika, kratkotrajne kazne zatvora se i dalje primjenjuju u sudskoj praksi, a kriviĉni zakoni predviĊaju minimume koji omogućavaju njihovo izricanje. Kazna lišenja slobode odreĊenog ili neodreĊenog trajanja. U najvećem broju savremenih kriviĉnih sistema predviĊeno je izricanje kazne lišenja slobode u taĉno odreĊenom trajanju, što je i najviše u skladu sa naĉelima zakonitosti i praviĉnosti. MeĊutim, neka kriviĉna zakonodavstva poznaju sistem izricanja kazne u neodreĊenom trajanju. Opća karakteristika ovog sistema je da sud ne odreĊuje unaprijed precizno duţinu trajanja kazne lišenja slobode, već o njenom efektivnom trajanju odluĉuje administracija nadleţna za izvršenje kazne, a opći maksimum i minimum odreĊuje sud ili zakon. To se opravdava sa više razloga: 1. Ovako izreĉena kazna pogodnija je za ostvarenje resocijalizacije osuĊenih lica; 2. Ovaj sistem stimulativno djeluje na ponašanje osuĊenika tokom izvršenja kazne; 3. Kazne neodreĊenog lišenja slobode pokazale su dobre rezultate u zemljama koje su prihvatile ovaj sistem. Ovakav sistem postoji u nizu saveznih drţava SAD i u nekim zemljama Latinske Amerike. Kazna lišenja slobode u našem pravu KZ FBiH prihvata jednu kaznu lišenja slobode – zatvor . Osnovne karakteristike ove kazne su: a) Zatvor se moţe izreći samo kao glavna kazna, za kriviĉno djelo za koje je propisan i u granicama propisane kazne; b) Zatvor je vremenska kazna lišenja slobode. Moţe se izreći od 15 dana do 15 godina (ĉl.37 st.1). Izuzetno, za najteţe oblike kriviĉnih djela uĉinjenih s umišljajem moţe se propisati dugotrajni zatvor

127

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
u trajanju od 20 do 40 godina (ĉl.38). Dugotrajni zatvor ne moţe se izreći uĉiniocu koji u vrijeme izvršenja djela nije navršio 21 godinu ţivota. c) Zatvor se izriĉe na pune godine i mjesece, a do 6 mjeseci i na pune dane. d) Kazna zatvora u trajanju do 3 mjeseca moţe se uz pristanak osuĊenog zamijeniti novĉanom kaznom, a iznimno i “radom za opće dobro na slobodi” (ĉl.37 st.3). Izvršenje kazni lišenja slobode Naĉini izvršenja u prošlosti su bili vrlo razliĉiti. Poĉetkom XVII vijeka osnivaju se posebni zavodi za izvršenje kazni lišenja slobode iz kojih su osuĊenici upućivani na teške fiziĉke radove. Krajem XVIII vijeka javljaju se razmišljanja o reformi zatvora. U Filadelfiji je 1790.godine sagraĊen prvi zatvor sa potpuno usamljeniĉkim reţimom u kome su osuĊenici ţivjeli u ćelijama potpuno odvojeni jedni od drugih 24 sata dnevno. Po zatvorima u Pensilvaniji, usamljeniĉki sistem nazvan je pensilvanijski ili filadelfijski sistem. U prvoj polovini XIX vijeka u SAD je poĉeo preovlaĊivati tzv. auburnski sistem, koji je dobio ime po zatvoru u Auburn-u, u drţavi Njujork, osnovanom 1823.godine. Po ovom sistemu osuĊenici su se usamljivali po ćelijama samo noću, dok su tokom dana bili na zajedniĉkom radu ali sa strogom zabranom razgovora. Po tome se ovaj sistem naziva i “sistem ćutanja”. Sredinom XIX vijeka poĉinje se primjenjivati tzv. progresivni sistem. Ovaj sistem ima 3 stepena u izdrţavanju kazne: Prvi stepen predstavlja strogi usamljeniĉki zatvor u ćelijama tokom dana i noći, sa izvršavanjem radne obaveze. Drugi stepen nastaje zajedniĉkim radom u 4 odjeljenja zatvora. OsuĊenici prelaze iz jednog odjeljenja u drugo ako su to zasluţili svojim ponašanjem, s tim što je svako naredno odjeljenje povoljnije za osuĊenika. Treći stepen je uslovni otpust koji se moţe opozvati. Varijantu progresivnog sistema predstavlja i tzv.irski sistem, koji uz sve navedeno sadrţi i jedno odjeljenje na kome uslovno otpušteni provodi izvjesno vrijeme prije potpunog oslobaĊanja (odjeljenje za slobodnjake). Poboljšanju poloţaja osuĊenih lica znaĉajno je doprinijela meĊunarodna Komisija za kriviĉno pravo i izvršenje kazne, koja je izradila Minimalna pravila za postupanje sa osuĊenim licima koja su bila prihvaćena od Društva naroda, a kasnije uz odreĊene izmjene i od OUN. Minimalnim pravilima postavljen je niz općih principa o postupanju sa licima osuĊenim na kaznu lišenja slobode i sugerirana su odreĊena rješenja u pogledu uslova ţivota u zatvorima, pravima zatvorenika, disciplini itd. Izvršenje kazne lišenja slobode regulirano je Zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija, a KZ FBiH (glava VII) sadrţi opće odredbe o izvršenju kazni. Izvršenje kazne lišenja slobode zasniva se na slijedećim naĉelima: a) Zakonitost u izvršenju kazne; b) Naĉelo humanosti; c) Popravljanje osuĊenih lica; d) Individualizacija u izvršenju kazne; e) Skupno izvršenje kazne; Osnovne karakteristike naĉina izvršenja kazne zatvora su slijedeće: a) Lica kaznu izdrţavaju u zatvorenim, poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne. Ove ustanove se razlikuju po stepenu obezbjeĊenja i intenzitetu ograniĉavanja slobode osuĊenih lica. b) OsuĊenik se lišava prava ili se ograniĉava u pravima samo u granicama nuţnim da bi se ostvarila svrha kazne (ĉl.105). OsuĊenicima se tokom izvršenja kazne osigurava niz prava: zdravstvena zaštita, prepiska, posjete, 8-satni odmor na 24 sata i 1 dan odmora u toku sedmice, neprekidan odmor od 14 radnih dana tokom godine itd; c) Od osuĊenika koji su sposobni za rad moţe se zahtijevati da rade (ĉl.106 st.1). Ako osuĊena osoba pristane da radi ili traţi da radi, omogućit će joj se rad (st.2). Rad treba što više odgovarati

128

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
savremenom naĉinu vršenja iste vrste rada na slobodi i treba odgovarati sposobnostima osuĊenog (st.3). Uslovni otpust Uslovni otpust sastoji se u tome što se lice koje se nalazi na izdrţavanju kazne zatvora pušta na slobodu prije nego što je kaznu izdrţalo, pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna izreĉena ne uĉini kriviĉno djelo. Opravdanost ovog instituta zasnovana je na ideji o popravljanju kao svrsi kaţnjavanja. Da bi se osuĊeni mogao uslovno otpustiti, moraju se kumulativno ispuniti 2 uslova (ĉl.107 KZ FBiH): 1. Da je osuĊenik izdrţao polovinu kazne; 2. Da se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe osnovano oĉekivati da će se na slobodi dobro vladati, a posebno da neće vršiti kriviĉna djela. Izuzetno, lice se moţe uslovno otpustiti i ako je izdrţalo 1/3 kazne i ispunjava prethodno navedeni uslov o vladanju, te ako posebne okolnosti koje se odnose na liĉnost osuĊenog oĉigledno pokazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu ostatka kazne sa ĉijeg je izdrţavanja osuĊeni uslovno pušten. Tek nakon isteka tog vremena osuĊeni je apsolutno osloboĊen. Uslovni otpust je zakonska mogućnost, a ne pravo osuĊenika. Postupak za davanje uslovnog otpusta po pravilu se pokreće na molbu osuĊenika ili ĉlanova njegove uţe porodice ako se osuĊeni s tim saglasio. Prijedlog za uslovni otpust moţe podnijeti i rukovodilac ustanove u kojoj se izdrţava kazna, bez obzira na saglasnost osuĊenika. O uslovnom otpustu odluĉuje posebna Komisija za uslovni otpust koju formira pravosudni organ FBiH. 2 Ukoliko osuĊeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta uĉini kriviĉno djelo, ostvaren je osnov za opozivanje uslovnog otpusta koje moţe biti obavezno ili fakultativno. O opozivanju odluĉuje sud. Sud je obavezan da opozove uslovni otpust ukoliko je uslovno otpušteni uĉinio jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna preko 1 godine zatvora. Sud moţe opozvati uslovni otpust ako uslovno otpušteni uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna do 1 godine zatvora (ĉl.108 st. 1 i 2). Pri ocjeni o opozivanju sud posebno u obzir uzima srodnost uĉinjenih kriviĉnih djela, njihov znaĉaj, pobude iz kojih su uĉinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta. Kad sud opozove uslovni otpust, po pravilu izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju iz ĉl.46 KZ FBiH, s tim što se ranije izreĉena kazna uzima kao utvrĊena. Shodno odredbama ĉl.46, ako je za neko od KD uĉinjenih u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora, sud će izreći samo tu kaznu. Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu koja mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih kazni niti preći 15 godina zatvora. Ako su za sva KD uĉinjena u sticaju predviĊene pojedinaĉne kazne do 3 godine zatvora, jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. Dio kazne koji je osuĊeni izdrţao po ranijoj osudi uraĉunava se u ovu jedinstvenu kaznu, ali se ne uraĉunava vrijeme koje je osuĊeni proveo na uslovnom otpustu. MeĊutim, primjena naprijed navedenih odredaba ne moţe ostvariti svrhu kaţnjavanja u svim sluĉajevima. Npr. ako je lice osuĊeno na 15 godina zatvora uslovno otpušteno nakon izdrţanih 12 godina, pa zatim poĉinilo neko teško kriviĉno djelo, ako bi se poštivala odredba ĉl.46 st.2, takvo lice dobilo bi maksimalno 15 godina zatvora. Izdrţanih 12 godina uraĉunava se u kaznu, te bi takvo lice izašlo nakon 3 godine, što bi praktiĉno znaĉilo da za novo kriviĉno djelo nije ni kaţnjeno. Zbog toga zakonodavac u odredbi ĉl.47
2

Provjeriti o kojem organu se tačno radi

129

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
st.2 ostavlja sudu mogućnost da za kriviĉno djelo izvršeno u vrijeme uslovnog otpusta izrekne i kaznu nezavisnu od ranije izreĉene kazne, ako se primjenom odredaba ĉl.46 ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. Ako uslovno otpušteni bude osuĊen na kaznu zatvora do jedne godine, a sud ne opozove uslovni otpust, uslovni otpust se produţava za vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora. Naprijed navedene odredbe vaţe i kada se uslovno otpuštenom sudi za djelo koje je uĉinio prije nego što je uslovno otpušten. Pruţanje postpenalne pomoći Postpenalne mjere su mjere koje se preduzimaju da se osuĊenom nakon otpuštanja sa izdrţavanja kazne pomogne na razliĉite naĉine. Svrha tih mjera je resocijalizacija osuĊenika i pomoć u rješavanju egzistencijalnih problema. Pruţanje postpenalne pomoći organizira se preko odgovarajućih organa općine na kojoj osuĊeni ima prebivalište po izlasku iz zatvora (Centar za socijalni rad). Ova pomoć moţe obuhvatati razliĉite oblike moralne i materijalne pomoći. NOVĈANA KAZNA Opravdanost novĉane kazne kao kriviĉne sankcije Novĉana kazna je imovinska kriviĉna sankcija koja se sastoji u plaćanju od strane osuĊenog odreĊenog novĉanog iznosa. Ona spada u red sankcija koje se ĉesto primjenjuju u praksi, dok im se u teoriji stavlja niz prigovora: 1. Ova kazna je prije svega nepraviĉna, jer nejednako pogaĊa uĉinioce razliĉitog imovnog stanja. Osim toga, u velikoj mjeri je lišena personalnog karaktera obzirom na sluĉajeve izricanja uĉiniocu koji ima materijalne obaveze prema drugim licima (porodica i sl), tako da ta kazna jednako pogaĊa i druga lica koja nisu kriva za izvršeno djelo. Novĉanom kaznom se ne mogu postići ciljevi generalne prevencije jer ona po pravilu nema zastrašujući uticaj na potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. Novĉanoj kazni se najviše prigovara u vezi sa ostvarenjem ciljeva specijalne prevencije. OsuĊeni kaznu osjeća kao “bogaćenje drţave na njegov raĉun” i za to ona ne moţe popravno djelovati na njega, već izaziva osjećaj nepravde i revolta prema društvu. Na kraju, novĉana kazna je i neekonomiĉna. OsuĊeni ĉesto izbjegavaju plaćanje kazne, a troškovi njenog prinudnog izvršenja nekad su veći od iznosa dosuĊene novĉane kazne.

2.

3.

MeĊutim, pobornici novĉane kazne istiĉu niz kontraargumenata: 1. Ukoliko bi se u kriviĉnom postupku potpunije utvrĊivalo imovno stanje uĉinioca i novĉana kazna odmjeravala prema tako utvrĊenom stanju, otklonilo bi se da ona nejednako pogaĊa osuĊene. U sluĉaju zlonamjernog izbjegavanja isplate kazne, ona se moţe zamijeniti kaznom zatvora. Ĉinjenica da primjena novĉane kazne pogaĊa i druga lica karakteristiĉna je i za sve ostale kriviĉne sankcije. 2. Novĉana kazna pogodna je za zamjenu kratke zatvorske kazne, a time i izbjegavanja negativnih posljedica koje mogu proizaći iz te kazne. 3. Primjenom novĉane kazne mogu se ostvariti ciljevi i generalne i specijalne prevencije, ukoliko se kazna ne izriĉe u minimalnim iznosima. 4. Novĉana kazna je posebno pogodna za djela iz koristoljublja.

130

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
5. Novĉana kazna je lako opoziva sankcija i postoji mogućnost da se lako otklone njeni efekti. Sve navedeno opravdava postojanje novĉane kazne, a u sudskoj praksi prisutna je tendencija sve ĉešće njene primjene. Naĉini utvrĊivanja novĉane kazne U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu postoje 2 osnovna metoda: metod fiksnih iznosa i metod “dani-novĉana kazna”. Metod fiksnih iznosa zastupljen je u najvećem broju kriviĉnih zakonodavstava. Po njemu se uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna izriĉe u taĉno odreĊenom iznosu. Pritom imovno stanje uĉinioca uvijek ima uticaja na odmjeravanje konkretne novĉane kazne. Metod “dani-novĉana kazna” je novijeg datuma. Izricanje kazne po ovoj metodi ima 2 faze. U prvoj fazi uĉiniocu kriviĉnog djela utvrĊuje se odreĊeni broj “dana” i pritom su od znaĉaja priroda i teţina izvršenog djela i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. U drugoj fazi utvrĊuje se iznos jednog dana – novĉane kazne, pri ĉemu je od odluĉujućeg znaĉaja imovinsko stanje uĉinioca. Tako se postiţe da uĉinioci istog kriviĉnog djela mogu dobiti isti broj “dana” novĉane kazne, ali da im novĉani iznosi za jedan dan budu razliĉiti, što dovodi do razliĉitog novĉanog kaţnjavanja. Ideja ovog sistema je da se ostvari jednakost uĉinilaca kriviĉnih djela pred zakonom, uz istovremeno razliĉito novĉano kaţnjavanje zbog razliĉitog imovnog stanja. Novĉana kazna u našem kriviĉnom pravu Uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna se izriĉe samo kad je propisana za odreĊeno djelo. Moţe se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. Opći minimum novĉane kazne je 200 KM, a opći maksimum 20.000 KM. Za kriviĉna djela iz koristoljublja maksimum je 100.000 KM (ĉl.39 st.1). Pri odmjeravanju novĉane kazne sud će uzeti u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti, a imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl.40). Sud će posebno uzeti u obzir 3 grupe okolnosti: 1. Okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uĉinjeno, raniji ţivot uĉinitelja, drţanje poslije kriviĉnog djela itd; 2. Okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno; 3. Okolnosti vezane za imovno stanje učinioca – liĉni dohodak, drugi prihodi, imovina, porodiĉne obaveze. U presudi kojom je izrekao novĉanu kaznu sud je obavezan odrediti rok njene isplate, koji ne moţe biti kraći od 15 dana niti duţi od 3 mjeseca. U opravdanim sluĉajevima sud moţe dozvoliti isplatu kazne u otplatama (ratama), ali rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine (ĉl.39 st.2). Ukoliko osuĊeni ne isplati kaznu u odreĊenom roku, pristupa se njenom prinudnom izvršenju, prvenstveno iz pokretne imovine a ako ta imovina nije dovoljna onda iz nekretnina. Ako se kazna ne moţe ni prinudno naplatiti, sud će je izvršiti tako što će za svakih zapoĉetih 50 KM odrediti 1 dan zatvora, ali zatvor u tom sluĉaju ne moţe biti duţi od 6 mjeseci. Isto vaţi i ako osuĊeni plati samo dio kazne. U sluĉaju da isplati i ostatak novĉane kazne, izvršenje zatvora se obustavlja. U sluĉaju smrti osuĊenog novĉana kazna se ne izvršava.

ODMJERAVANJE KAZNE
ZAKONSKO PROPISIVANJE KAZNE I ODMJERAVANJE KAZNE

131

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zakonsko propisivanje kazne Propisivanje kazne je utvrĊivanje granica kaţnjavanja za odreĊeno kriviĉno djelo. Postoje razliĉiti sistemi zakonskog propisivanja kazni, koji se mogu svesti na 3 osnovna: sistem apsolutno odreĊenih kazni, sistem arbitrarnih kazni i sistem relativno odreĊenih kazni. Sistem apsolutno odreĊenih kazni je sistem po kome zakon taĉno odreĊuje vrstu i visinu kazne koja se u svakom konkretnom sluĉaju izriĉe uĉiniocu odreĊenog kriviĉnog djela. Ovaj sistem nije pogodan niti praviĉan jer onemogućava individualizaciju kazne s obzirom na uĉinioca i okolnosti djela. Sistem arbitrarnih kazni (sistem neodreĊenih kazni) je sistem u kome zakon ne daje nikakva pravila za odmjeravanje kazne, već ovlašćuje sud da po svojoj ocjeni izrekne jednu ili više zakonom predviĊenih sankcija u mjeri koju smatra opravdanom. Ovakav sistem moţe dovesti do proizvoljnosti i samovolje. U sistemu relativno odreĊenih kazni zakon odreĊuje samo okvir u kome se sud mora kretati prilikom odmjeravanja kazne, tj. odreĊuje minimum i maksimum kazne koja se moţe izreći za odreĊeno djelo. Granice koje zakon postavlja u pogledu izricanja kazne mogu biti opće i posebne. Opće se odnose na izricanje odreĊene vrste kazne, a posebne se odnose na izricanje kazne za odreĊeno kriviĉno djelo. S obzirom na to postoje opći i posebni minimum i maksimum kazne. U sluĉaju kad nisu odreĊene posebne granice za odreĊeno kriviĉno djelo, već zakon odreĊuje samo vrstu kazne, vaţe opće granice te vrste kazne. Sistem relativno odreĊenih kazni zastupljen je i u našem kriviĉnom pravu. Odmjeravanje kazne Odmjeriti kaznu znaĉi utvrditi vrstu i mjeru kazne odreĊenom uĉiniocu za izvršeno kriviĉno djelo. Odmjeravanje kazne je sudska funkcija, te se najĉešće govori o sudskom odmjeravanju kazne. Opća pravila o odmjeravanju kazne u našem pravu odreĊena su ĉlanom 40. KZ FBiH koji odreĊuje da pri odmjeravanju kazne sud obavezno uzima u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl.40). Sud će posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uĉinjeno, raniji ţivot uĉinitelja, drţanje poslije kriviĉnog djela itd, te okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. U zakonodavstvima pojedinih zemalja (neke drţave SAD) primjenjuje se i tzv. administrativno odmjeravanje kazne, po kome definitivno trajanje kazne zatvora utvrĊuju organi nadleţni za njeno izvršenje, a sud presudom donosi samo granice kazne.

INDIVIDUALIZACIJA KAZNE Pojam individualizacije kazne i njena primjena u razvoju kriviĉnog prava Individualizacija kazne znaĉi izricanje uĉiniocu kriviĉnog djela one kazne kojom će se, po ocjeni suda, najbolje ostvariti svrha njene primjene. Individualizirati znaĉi konkretizirati u zakonu utvrĊenu kaznu. Suština individualizacije je u ostvarenju takvih mehanizama koji će omogućiti da se na uĉinioca kriviĉnog djela primjeni ona kazna koja je u konkretnom sluĉaju adekvatna s obzirom na karakteristike liĉnosti uĉinioca i izvršenog djela. Termin “individualizacija” se u teoriji upotrebljava još u 2 smisla. Ĉesto se govori o individualizaciji kriviĉne sankcije pod kojom se podrazumijeva odluĉivanje suda o tome koju će vrstu kriviĉne sankcije primjeniti u konkretnom sluĉaju (kazna ili uslovna osuda, kazna ili mjera bezbjednosti itd).

132

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U penološkoj literaturi koristi se izraz individualizacija tretmana, pod kojim se podrazumijeva prilagoĊavanje metoda postupanja prema razliĉitim kategorijama uĉinilaca kriviĉnih djela u postupku izvršenja kazni zatvora. Osnovne pretpostavke za individualizaciju kazne Praktiĉno sprovoĊenje individualizacije uslovljeno je nizom okolnosti. Npr. alternativno propisivanje više kazni za odreĊeno kriviĉno djelo pruţa sudu veće mogućnosti da kaznu individualizira po vrsti. Ako se propisana kazna moţe izricati u razliĉitim iznosima, veće su mogućnosti za njenu individualizaciju po mjeri. Posebno znaĉajna su ovlaštenja suda u primjeni olakšavajućih ili oteţavajućih okolnosti, zakonske mogućnosti ublaţavanja ili pooštravanja kazne, naĉin odmjeravanja kazne za djela u sticaju itd. Individualizacija kazne i upoznavanje liĉnosti uĉinioca Individualizacija kazne pretpostavlja upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela, obzirom na ĉinjenicu da se sudi ĉovjeku a ne djelu. Pod tim upoznavanjem podrazumijeva se mediko-psihološko i sociološko izuĉavanje delikvenata. Mada je upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela od posebnog znaĉaja za individualizaciju kazne, u savremenom kriviĉnom zakonodavstvu ova pretpostavka ostvarena je samo u odnosu na maloljetne delikvente. Za punoljetne uĉinioce KD po pravilu se predviĊa sprovoĊenje tzv. socijalne ankete, tj. prikupljanje podataka o njihovom ranijem ţivotu, socijalnoj sredini u kojoj ţive i sl, ali ne i njihovo mediko-psihološko ispitivanje u fazi kriviĉnog postupka. Ĉesta su zakonodavstva koja ovo ispitivanje regulišu u postupku izvršenja kazni zatvora sa ciljem da se odredi adekvatan program tretmana osuĊenih. OLAKŠAVAJUĆE I OTEŢAVAJUĆE OKOLNOSTI Pojam i znaĉaj olakšavajućih i oteţavajućih okolnosti Olakšavajuće i oteţavajuće su one okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne za izvršeno djelo. Okolnosti koje utiĉu da se uĉiniocu izrekne blaţa kazna u okviru posebnog minimuma i maksimuma nazivaju se olakšavajućim, a okolnosti koje utiĉu da se izrekne stroţija kazna otežavajućim. Okolnosti se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne, zavisno od toga da li se odnose na djelo ili uĉinioca. Po vremenu nastanka, okolnosti se mogu odnositi na odreĊena stanja koja su postojala prije izvršenja kriviĉnog djela, okolnosti vezane za samo izvršenje djela i okolnosti koje su se javile nakon izvršenja djela. U najvećem broju zakodavstava sudu je prepušteno da procijeni koje se okolnosti smatraju olakšavajućim a koje oteţavajućim. U odgovoru na pitanje da li zakonom treba propisati sve okolnosti koje sud treba uzeti u obzir pri izboru vrste i mjere kazne, postoje vrlo razliĉita rješenja u pojedinim kriviĉnim zakonodavstvima – od taksativnog nabrajanja i obavezivanja suda da uzme u obzir samo izriĉito navedenu okolnost, pa do prepuštanja sudu da odredi sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti u našem kriviĉnom pravu U KZ FBiH nisu iscrpno navedene sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti, već zakon u odredbi ĉl.40 posebno ukazuje samo na neke od njih. To su okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uĉinjeno, raniji ţivot uĉinitelja, drţanje poslije kriviĉnog djela itd, okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. U sluĉaju novĉanih kazni u obzir se uzima i imovno stane učinitelja KD. Stepen kriviĉne odgovornosti zavisi od stepena uraĉunljivosti i vinosti, ali se u toj ocjeni mogu uzeti u obzir i neke druge subjektivne okolnosti kao što su starosna dob uĉinioca, njegovo obrazovanje,

133

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
vaspitanje, psihiĉka labilnost, moralne karakteristike liĉnosti, okolnosti da je djelo izvršeno iz straha, ispoljena drskost i bezobzirnost pri izvršenju djela i sl. Pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. Pobuda je unutrašnji psihiĉki poriv na odreĊeno ljudsko ponašanje. U postupku odmjeravanja kazne nije beznaĉajan motiv pri donošenju odluke da se izvrši djelo. Jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra. Kroz ovu okolnost do izraţaja dolazi manja ili veća teţina posljedice uĉinjenog djela. Okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. Ove okolnosti mogu biti vrlo razliĉite i ne mogu se unaprijed odrediti. Mogu oznaĉavati objektivne ili subjektivne situacije koje su postojale prije ili za vrijeme izvršenja KD. Raniji ţivot uĉinioca znaĉi jedinstvenu ocjenu liĉnosti uĉinioca prije izvršenog djela, koja se zasniva na nizu okolnosti vezanih za njegov raniji ţivot. Kroz ovu okolnost sud treba doći do saznanja da li izvršeno djelo predstavlja sluĉajnu epizodu u ţivotu uĉinioca, ili je ono rezultat jednog općeg asocijalnog naĉina ţivota. Liĉne prilike uĉinioca. Pod ovim se u sudskoj praksi najĉešće podrazumijeva zdravstveno stanje, starosna dob, porodiĉne prilike, ekonomsko stanje porodice, invalidnost uĉinioca, njegova profesija i društveni poloţaj itd. Drţanje uĉinioca poslije uĉinjenog kriviĉnog djela. Ova okolnost prvenstveno odraţava stav uĉinioca prema izvršenom djelu. Taj stav moţe biti društveno pozitivan ako iz cjelokupnog drţanja uĉinioca proizilazi njegovo iskreno kajanje zbog izvršenog djela, pokušaj da se neutrališu negativni efekti djela i sl. Naravno, stav uĉinioca moţe biti i sasvim suprotan. Od posebnog znaĉaja za procjenu ove okolnosti je drţanje uĉinioca pred sudom i u toku kriviĉnog postupka uopće. Imovno stanje uĉinioca. Ova okolnost posebno je znaĉajna pri izricanju novĉane kazne. Druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca. Osnovni smisao ove odredbe u Zakonu jeste da se istakne znaĉaj subjektivnih okolnosti pri odmjeravanju kazne i da se ukaţe da prethodnim okolnostima nije iscrpljena lista mogućih subjektivnih okolnosti. Osim prethodno navedenih, sud moţe cijeniti i svaku drugu okolnost ako smatra da je ona od znaĉaja za odmjeravanje kazne. Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti djeluju na odmjeravanje kazne u granicama posebnog minimuma i posebnog maksimuma propisane kazne. Okolnosti koje Zakon predviĊa kao olakšavajuće ili oteţavajuće pri odmjeravanju kazne, mogu se javiti i kao zakonski elementi bića kriviĉnog djela. Npr. koristoljublje kao pobuda je oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne, ali u nekim sluĉajevima ova okolnost daje teţu kvalifikaciju izvršenom djelu – ubistvo iz koristoljublja je teško ubistvo. U nekim sluĉajevima ista okolnost moţe imati karakter kvalifikatorne okolnosti i istovremeno biti uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. Npr. postoji kvalifikovani oblik KD ugroţavanja javnog saobraćaja ako je usljed izvršenog djela nastupila smrt jednog ili više lica. Kvalifikatorna posljedica “smrt više lica” u svojoj konkretizaciji moţe obuhvatiti smrt 3, 5, 10 ili više lica i okolnost koliko lica je nastradalo moţe biti oteţavajuća pri odmjeravanju kazne. KVALIFIKATORNE I UBLAŢAVNE OKOLNOSTI

134

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Koje okolnosti ĉine jedno kriviĉno djelo kvalificiranim, odnosno privilegiranim, odreĊeno je u KZ i to samo za neka kriviĉna djela. Prema tome, samo se zakonom mogu propisati kvalificirani odnosno privilegirani oblici pojedinih kriviĉnih djela. Kvalifikatorne okolnosti kriviĉnom djelu daju poseban teţi vid. Ublaţavne su suprotnog dejstva. Ove okolnosti treba razlikovati od prethodno razmatranih oteţavajućih i olakšavajućih okolnosti koje utiĉu na vrstu i visinu kazne. UBLAŢAVANJE KAZNE Znaĉaj ublaţavanja kazne i osnovi za ublaţavanje kazne Ublaţavanjem kazne uĉiniocu se izriĉe ili manja mjera od one koja je propisana za izvršeno djelo, ili blaţa vrsta kazne od propisane. U našem kriviĉnom pravu postoje 3 grupe osnova za ublaţavanje kazne. a) Opći osnov za ublaţavanje kazne. Ako ovaj osnov postoji, sud moţe ublaţiti kaznu bezi obzira na to koje kriviĉno djelo je izvršeno i ko je uĉinilac. Kao takve okolnosti KZ FBiH predviĊa: - prekoraĉenje granica nuţne odbrane; - prekoraĉenje granica krajnje nuţde; - pokušaj kriviĉnog djela; - bitno smanjena uraĉunljivost; - pravna zabluda; - pomaganje kao oblik sauĉesništva u izvršenju kriviĉnog djela. b) Posebni osnov. Mogućnost ublaţavanja kazne posebno je predviĊena kod nekih kriviĉnih djela. U tim sluĉajevima ublaţavanje kazne moţe se vršiti samo ako postoji okolnost koju KZ izriĉito propisuje. c) Ublaţavanje kazne od strane suda moguće je ako sud utvrdi da postoje posebno olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. (ĉl.41 st.2). Ublaţavanje je uvijek fakultativno. Ni u jednom sluĉaju KZ ne obavezuje sud da uĉiniocu ublaţi kaznu. Naĉini ublaţavanja kazne Ublaţavanje se moţe vršiti na 2 naĉina: po vrsti i po mjeri kazne. Ublaţavanje kazne po mjeri postoji ako se uĉiniocu izriĉe ista vrsta kazne koja je propisana za izvršeno kriviĉno djelo, ali u trajanju manjem od propisanog posebnog minimuma. Ublaţavanje kazne po vrsti postoji ako se umjesto propisane vrste kazne izriĉe blaţa vrsta kazne, npr. kad se umjesto propisanog zatvora izriĉe novĉana kazna. U sluĉaju kad postoji zakonski osnov za ublaţavanje, ono se po pravilu izriĉe po mjeri. Ako je kao minimum kazne propisan opći minimum, tada nije moguće ublaţavanje kazne po mjeri i izriĉe se blaţa vrsta kazne. Ublaţavanje kazne moţe biti ograniĉeno i neograniĉeno. Ograniĉeno je kad zakon posebnim pravilima odreĊuje kako se kazna moţe ublaţiti kad za to postoje uslovi, a neograniĉeno je kad je sud ovlašten da kaznu ublaţi po svojoj slobodnoj ocjeni, uz ograniĉenje odreĊeno općim minimumom kazne. Granice ublaţavanja kazne po KZ FBiH (ĉl.42) su: ako je za kriviĉno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju 3 ili više godina, kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora (npr.ako je propisana kazna od 5 godina, ona se moţe smanjiti na zatvor manji od 5 godina, ali ne manji od jedne godine); ako je za KD kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od 2 godine, kazna se moţe ublaţiti do 6 mjeseci; ako je propisan zatvor u trajanju od 1 godine, kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca;

-

135

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ako je propisan zatvor u trajanju manjem od 1 godine, kazna se moţe ublaţiti do 15 dana; ako je za KD propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto zatvora moţe se izreći novĉana kazna (ublaţavanje po vrsti) ako je za KD propisana novĉana kazna sa naznakom najmanje mjere, kazna se moţe ublaţiti do iznosa od 200 KM.

U sluĉajevima kada je sud ovlašten da uĉinioca oslobodi od kazne, sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti, tj. nije vezan propisanim minimumom (ĉl.43 st.2). OSLOBOĐENJE OD KAZNE Osnovi za osloboĊenje od kazne Sud moţe uĉinioca osloboditi od kazne samo u zakonom predviĊenim sluĉajevima. Neki od tih osnova su općeg karaktera i u takvom sluĉaju sud moţe osloboditi uĉinioca neovisno od izvršenog ili pokušanog djela. Ovi osnovi se mogu podijeliti na fakultativne i obligatorne, u zavisnosti od toga da li su može ili mora osloboditi optuţnog od kazne. Fakultativni opći osnovi za osloboĊenje od kazne po KZ FBiH su: - prekoraĉenje granica nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha; - prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima; - nepodobni pokušaj; - pravna zabluda iz opravdanih razloga; Obligatorni osnovi za osloboĊenje od kazne su: - dobrovoljni odustanak; - spreĉavanje djela od strane saizvršioca, podstrekaĉa ili pomagaĉa. Poseban osnov za osloboĊenje od kazne Poseban osnov predviĊena je odredbom ĉl.44 KZ FBiH, prema kojoj «sud može osloboditi učinitelja krivičnog djela učinjenog iz nehata, kad posljedice djela tako teško pogađaju u činitelja da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja». Proizilazi da je za oslobaĊanje po ovom osnovu potrebno ispunjenje 2 uvjeta: da je kriviĉno djelo uĉinjeno iz nehata i da je posljedica takva da teško pogaĊa i samog uĉinioca (npr.kod saobraćajnih nezgoda, kad uĉinilac prouzrokuje smrt ili teške tjelesne povrede njemu bliskih lica). ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIĈNA DJELA IZVRŠENA U POVRATU Pojam i vrste povrata Neovisno od razlika koje u teoriji postoje u odreĊivanju pojma povrata, općeprihvaćeno je njegovo razlikovanje na opći i specijalni. Kao osnov za ovo razlikovanje u kriviĉnopravnoj teoriji se uzima priroda izvršenih djela. Specijalni povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio isto ili istovrsno kriviĉno djelo. Opći povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio neko drugo kriviĉno djelo, razliĉito od onog ranije izvršenog. MeĊutim, u kriminološkoj literaturi pojam specijalnog i općeg povrata se vezuje za prirodu izvršenih djela. Specijalni povrat postoji kad su sva kriviĉna djela izvršena iz istih ili sliĉnih pobuda i takvi delikventi se u kriminologiji nazivaju homotropi. Opći povrat postoji kad kriviĉna djela nisu vezana istom pobudom izvršenja i takvi delikventi se nazivaju politropi.

136

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Razlikovanje povrata na opći i specijalni moţe imati i praktiĉne posljedice. Kod nekih KD specijalni povrat je kvalifikatorna okolnost, a u nekim zakonodavstvima se uzima kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne. Kriviĉnopravni znaĉaj povrata U kriviĉnopravnoj nauci sporno je pitanje da li povrat treba predstavljati osnov za teţe kaţnjavanje i zbog ĉega. Postoje shvatanja prema kojima teţe kaţnjavanje u sluĉaju povrata nije opravdano. Argumenti za takvo shvatanje su: - Kriviĉno djelo izvršeno od povratnika objektivno nije teţe jer je proizvelo iste posljedice kao da ga je izvršio primarni uĉinilac. Shodno tome, izricanje teţe kazne povreĊuje princip praviĉnosti kaţnjavanja; - Sa subjektivne taĉke gledišta, povrat ne mora nuţno povlaĉiti viši stepen kriviĉne odgovornosti nego što je to sluĉaj kod primarnih delikvenata; - Povećanje kazne u sluĉaju povrata nije racionalno rješenje jer dosadašnje iskustvo pokazuje da se ovaj problem nij mogao rješavati strogim kaţnjavanjem. Stroţa kazna zasniva se na objektivnoj okolnosti – ponovnom izvršenju kriviĉnog djela, a zanemaruje se niz razliĉitih uzroka individualnog karaktera koji su doveli do povrata. Tako se represija forsira na raĉun prevencije. MeĊutim, opravdanost teţeg kaţnjavanja u sluĉaju povrata danas se primarno razmatra s obzirom na društvenu potrebu. Teţe kaţnjavanje povratnika zasniva se na razlozima kriminalne politike koji vrijede pod uslovom da se pooštrenom kaznom mogu bolje ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije. Dosadašnja istraţivanja povrata meĊutim ne idu u prilog ispunjenju navedenih uslova jer kretanje broja recidivista po pravilu nije uslovljeno kaznenom politikom, već općim kretanjem kriminaliteta. Savremena zakonodavna rješenja u pogledu kriviĉnopravnog znaĉaja povrata mogu se svrstati u 3 osnovne grupe: 1. Rješenja u kojima je povrat samo pooštravana okolnost kod odmjeravanja kazne; 2. Rješenja u kojima se prema «obiĉnim» povratnicima primjenjuje pooštrena kazna, a prema profesionalnim delikventima, delikventima iz navike i delikventima po tendenciji primjenjuje i kazna i posebna mjera bezbjednosti, (u većem broju zakonodavstava); 3. Rješenja koja predviĊaju primjenu posebne kriviĉne sankcije prema multirecidivistima. Povrat u našem kriviĉnom pravu Za razliku od prethodnih zakonskih rješenja koja su razlikovala tzv.obiĉni i višestruki povrat, KZ FBiH u odredbama ĉl.45 predviĊa pooštravanje kazne samo u sluĉaju višestrukog povrata. Zakon predviĊa više uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se uĉinilac kriviĉnog djela smatrao višestrukim povratnikom. Ti uslovi se odnose na: raniju osuĊivanost, izvršeno kriviĉno djelo, liĉnost uĉinioca i vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela. Uslovi koji se odnose na raniju osuĊivanost. Postoje 3 takva uslova: 1. Uĉinilac treba da je ranije osuĊivan 2 ili više puta. To znaĉi da moraju postojati najmanje 2 osude. Jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju smatra se jednom osudom. 2. U obzir dolaze samo osude za kriviĉna djela izvršena sa umišljajem. Ukoliko se osuda odnosi na više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju, barem jedno od tih djela mora biti izvršeno sa umišljajem. 3. Da je uĉinilac bio 2 ili više puta osuĊivan na kaznu zatvora od najmanje 1 godinu. Ova kazna mora proizilaziti iz svake osude, što znaĉi da ovaj uslov neće postojati ako je jedna osuda bila npr. zatvor od 8 mjeseci, a druga zatvor od 2 godine. Uslovi koji se odnose na kriviĉno djelo su da je djelo uĉinjeno sa umišljajem i da je za uĉinjeno djelo propisana kazna zatvora. Ako uĉinilac odgovara za više kriviĉnih djela u sticaju, prvi uslov je ispunjen ako umišljaj postoji bar u odnosu na jedno od izvršenih djela.

137

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Uslov koji se odnosi na liĉnost uĉinioca je da uĉinilac pokazuje sklonost ĉinjenju kriviĉnih djela. Ovaj element je najteţe utvrditi. Ustvari se radi o uvjerenju suda koje mora biti zasnovano na odreĊenim okolnostima. Ĉesto vršenje kriviĉnih djela nije apsolutno dovoljan pokazatelj. Uvjerenje o tome treba da se zasniva na sveukupnoj ocjeni liĉnosti uĉinioca,njegovog naĉina ţivota, ponašanja, pobuda iz kojih su vršena kriviĉna djela, srodnosti izvršenih djela itd. Pri ocjeni hoće li izreći kaznu stroţiju od propisane, sud će cijeniti i potrebu da se radi ostvarivanje svrhe kaţnjavanja izrekne takva kazna. Vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela – Ovaj uslov ispunjen je ako od dana otpuštanja uĉinitelja sa izdrţavanja ranije izreĉene kazne do izvršenja novog kriviĉnog djela nije proteklo 5 godina. Stroţija kazna za sluĉaj višestrukog povrata ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni 15 godina zatvora. ODMJERAVANJE KAZNE SA KRIVIĈNA DJELA U STICAJU Idealni i realni sticaj i odmjeravanje kazne Neka zakonodavstva u propisima za odmjeravanje kazne prave razliku izmeĊu idealnog i realnog sticaja. Ovo razlikovanje bazira se na shvatanju da u sluĉaju idealnog sticaja prema uĉiniocu treba blaţe postupiti nego kad je u pitanju realni sticaj. Smatra da se da je manja društvena opasnost onog uĉinioca koji je izvršio jednu radnju i njome povrijedio više zakonskih propisa, nego onoga koji je izvršio više radnji kriviĉnih djela. KZ FBiH ne predviĊa razliĉito odmjeravanje kazne za djela uĉinjena u idealnom i realnom sticaju. Naĉini odmjeravanja kazne za kriviĉna djela u sticaju U kriviĉnom zakonodavstvu uglavnom su prihvaćena 3 osnovna naĉina odmjeravanja kazne za djela u sticaju. Po jednom, jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu kazni koje su izreĉene za pojedina djela. Dakle, izricanju prethodi utvrĊivanje ili izricanje kazne za svako izvršeno kriviĉno djelo. Po drugom naĉinu, jedinstvena kazna se odmjerava s obzirom na kazne koje su propisane za kriviĉna djela izvršena u sticaju. Pritom je najĉešće zastupljeno rješenje da se za osnov jedinstvene kazne uzima kazna koja je propisana za najteţe izvršeno djelo i ona se povisuje uz odgovarajuća ograniĉenja. Treći naĉin je da se kazna izriĉe na osnovu sveukupne ocjene izvršenih kriviĉnih djela, u okviru općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne. U zakonodavstvima koja odreĊuju da se jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju izriĉe na osnovu pojedinaĉno utvrĊenih kazni za svako od izvršenih djela, prihvaćena su 3 osnovna sistema za odmjeravanje ove kazne. To su: sistem kumulacije, sistem asperacije i sistem apsorpcije. Po sistemu kumulacije za svako od izvršenih kriviĉnih djela utvrĊuje se kazna, a jedinstvena kazna se izriĉe tako što se saberu pojedinaĉno odmjerene kazne. Jedinstvena kazna jednaka je zbiru pojedinaĉno utvrĊenih kazni. Sistem kumulacije uglavnom se primjenjuje kad su za kriviĉna djela u sticaju odmjerene novĉane kazne. Po sistemu asperacije za svako od kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrĊuje se kazna, pa se najteţa od utvrĊenih kazni povećava uz odreĊena ograniĉenja. Dakle, osnov je najteţa od utvrĊenih kazni, što ima odreĊenih nedostataka kada je u pitanju vršenje većeg broja lakših kriviĉnih djela jer na taj naĉin neka djela praktiĉno mogu ostati nekaţnjena.

138

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Po sistemu apsorpcije takoĊe se utvrĊuje kazna za svako kriviĉno djelo izvršeno u sticaju, a kao jedinstvena kazna izriĉe se najteţa od utvrĊenih kazni. Dakle, kazna za najteţe izvršeno djelo apsorbuje ostale kazne. Ovaj sistem praktiĉno dovodi do toga da se uĉinilac kaţnjava samo za najteţe od izvršenih kriviĉnih djela, dok ostala djela ostaju nekaţnjena. Time se izvršilac više kriviĉnih djela stavlja u povoljniji poloţaj od onoga ko je izvršio samo jedno kriviĉno djelo. Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po našem pravu Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po KZ FBiH (ĉl.46) realizira se na naĉin da sud najprije utvrĊuje kazne za svako od uĉinjenih djela, pa zatim za sva ta djela izriĉe jedinstvenu kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora. Do primjene sistema apsorpcije dolazi u sluĉaju da je za neko od kriviĉnih djela u sticaju utvrĊena kazna dugotrajnog zatvora. U tom sluĉaju sud će izreći samo kaznu dugotrajnog zatvora. Mada Zakon to izriĉito ne predviĊa, do primjene sistema apsorpcije dolazi u još jednom sluĉaju, koji bi se mogao nazvati i nužnom apsorpcijom. Naime, ako je za neko kriviĉno djelo utvrĊena kazna zatvora od 6 mjeseci ili više, a za drugo djelo manje od 30 dana, pošto se kazna od preko 6 mjeseci ne moţe izricati na dane, ne moţe se primijeniti sistem asperacije te kazna od 6 mjeseci ili više apsorbuje ostale kazne ĉije trajanje je kraće. Osnovni sistem odmjeravanja kazne za kriviĉna djela za koja su utvrĊene kazne zatvora je sistem asperacije. Njegova primjena dolazi u obzir u 2 sluĉaja: Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne, ali ne smije dostići zbir pojedinaĉnih kazni niti preći 15 godina zatvora. Od navedenog postoji izuzetak u sluĉaju da su za sva kriviĉna djela u sticaju propisane kazne do 3 godine. Tada jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora. Drugi sluĉaj primjene sistem asperacije je kada su za kriviĉna djela u sticaju utvrĊene kazne zatvora i maloljetniĉkog zatvora. Ta situacija moguća je u sluĉaju kad je uĉinilac neka djela izvršio kao maloljetnik, a druga kao punoljetna osoba, pa mu sud za djela izvršena u doba maloljetstva utvrdi kaznu maloljetniĉkog zatvora, a za djela izvršena u punoljetstvu kaznu zatvora. U ovakvim sluĉajevima kao jedinstvena kazna izriĉe se zatvor, s tim što se primjenjuju prethodna pravila o izricanju jedinstvene kazne zatvora. Po sistemu kumulacije, jedinstvena kazna izriĉe se u 2 sluĉaja: Prvo, ako je za svako kriviĉno djelo u sticaju utvrĊena novĉana kazna, sud će povisiti najvišu utvrĊenu novĉanu kaznu, ali ona ne smije preći zbir utvrĊenih kazni niti opći maksimum od 20.000 KM, odnosno 100.000 KM ako je jedno ili više djela izvršeno iz koristoljublja. Drugo, ako je za neka kriviĉna djela utvrĊena kazna zatvora, a za druga novĉana kazna, sud će izreći jednu kaznu zatvora i jednu novĉanu kazna, ĉiju visinu će utvrditi prema prethodno navedenim pravilima. Sud će izreći jedinstvenu sporednu kaznu ako je sporedna kazna utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novĉanih kazni, izreći će jednu novĉanu kaznu koja se utvrĊuje po prethodno navedenim pravilima. Za kriviĉna djela u sticaju moţe se izreći i sudska opomena (ĉl.59), ako za svako od tih djela postoje uslovi za izricanje sudske opomene. U ovakvom sluĉaju ne primjenjuje se ni jedan od naprijed navedenih sistema odmjeravanja kazne, već sud jedinstveno cijeni sva izvršena djela i ako to smatra opravdanim za njih izriĉe sudsku opomenu. ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOJ OSOBI

139

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju primjenjuju se i u sluĉaju suĊenja osobi koja je već osuĊena za neko kriviĉno djelo. KZ FBiH (ĉl.47) u tom pogledu razlikuje 2 situacije: a) Kad se sudi osuĊenoj osobi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije nego što je zapoĉela izdrţavanje kazne po ranijoj osudi. Ovakvi sluĉajevi mogući su ako se u vrijeme prvog suĊenja nije znalo za još neka izvršena djela ili ako osoba uĉini još neko kriviĉno djelo u vremenu izmeĊu pravosnaţnosti presude i poĉetka izdrţavanja kazne. U takvim sluĉajevima primjenjuju se pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju, pri ĉemu se ranije izreĉena kazna uzima kao već utvrĊena. Kazna ili dio kazne koji je osuĊeni u meĊuvremenu eventualno izdrţao uraĉunava se u izreĉenu kaznu. Analogna je situacija kad je kriviĉno djelo izvršeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta. b) Iste odredbe primjenjuju se i za kriviĉno djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne dugotrajnog zatvora, zatvora ili maloljetniĉkog zatvora. MeĊutim, ako se primjenom tih odredbi ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne, sud je obavezan da uĉinitelju izrekne kaznu neovisno od ranije izreĉene kazne. Npr. ako osuĊenik na 15 godina zatvora nakon 12 izdrţanih godina uĉini kriviĉno djelo za koje se odmjeri kazna od 10 godina, primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju on bi praktiĉno ostao nekaţnjen za to novo kriviĉno djelo jer se ne moţe izreći jedinstvena kazna zatvora duţe od 15 godina. OsuĊenik koji za vrijeme izdrţavanja kazne lišenja slobode uĉini kriviĉno djelo za koje se propisuje novĉana kazna ili zatvor do jedne godine, kaţnjava se disciplinski (ĉl.47 st.3). URAĈUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE Pritvor je mjera koja se u kriviĉnom postupku primjenjuje radi obezbjeĊenja prisustva okrivljenog i uspješnog voĊenja kriviĉnog postupka. U odreĊenim sluĉajevima pritvor se odreĊuje i radi obezbjeĊenja izvršenja kazne koja je već izreĉena uĉiniocu kriviĉnog djela. Dakle, pritvor ne predstavlja kaznu već procesnu mjeru ĉiji osnovni smisao je da osigura uspješno odvijanje kriviĉnog postupka. Postoje razliĉita mišljenja o tome da li trajanje pritvora treba uraĉunati u izreĉenu kaznu. Po jednom mišljenju, pritvor uvijek treba uraĉunati u izreĉenu kaznu jer bi u suprotnom uĉinilac faktiĉki izdrţao duţu kaznu od one na koju je osuĊen. Drugo mišljenje polazi od toga da okrivljeni ĉesto svojim drţanjem izaziva potrebu da se prema njemu odredi pritvor, dakle na odreĊeni naĉin je kriv za preduzimanje ove mjere. Zbog toga treba ovlastiti sud da u svakom konkretnom sluĉaju odluĉi da li će pritvor biti uraĉunat u izreĉenu kaznu ili ne. Preovladava shvatanje da se trajanje pritvora moţe uraĉunati samo u kaznu izreĉenu za djelo povodom kojeg je pritvor odreĊen. U našem kriviĉnom pravu (ĉl.48), vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako lišenje slobode u vezi sa kriviĉnim djelom, obavezno se uraĉunava u izreĉenu kaznu lišenja slobode i novĉanu kaznu. Pod “svakim drugim lišenjem slobode” podrazumijeva se npr.zatvaranje uĉinioca djela do privoĊenja istraţnom sudiji, vrijeme provedeno na posmatranju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, izdrţana kazna ili dio kazne u inostranstvu i sl. Pored navedenog, moguće je da neka osoba bude kaţnjena za prekršaj, privredni prijestup ili povredu vojne discipline, a da se istoj osobi kasnije sudi za kriviĉno djelo ĉija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja prekršaja, privrednog prijestupa, odnosno povrede vojne discipline. U takvom sluĉaju se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava zatvor, vojniĉki pritvor ili novĉana kazna koji su već izdrţani odnosno plaćeni za pomenuti prekršaj, privredni prijestup ili povredu vojne discipline. Pri svakom uraĉunavanju, dan lišenja slobode izjednaĉava se sa iznosom od 50 KM.

UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA

140

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
OPĆE NAPOMENE O UVJETNOJ OSUDI I SUDSKOJ OPOMENI U nekim zakonodavstvima, uvjetna osuda sastoji se u nametanju odreĊenih obaveza uĉiniocu kriviĉnog djela i njegovom stavljanju pod nadzor odgovarajuće sluţbe, sa mogućnošću da mu se za izvršeno djelo izrekne kazna ukoliko se ne pridrţava nametnutih obaveza. U drugim zakonodavstvima uvjetna osuda znaĉi odlaganje izvršenja izreĉene kazne, pod uvjetom da osuĊeni ne izvrši novo kriviĉno djelo i da ispuni druge obaveze koje mu odredi sud. Sudska opomena je mjera upozorenja uĉinioca o nedozvoljenosti njegovog ponašanja, sa stavljanjem u izgled izricanja kazne ako se ponovi vršenje kriviĉnog djela. Uvjetna osuda i sudska opomena imaju niz zajedniĉkih karakteristika: a) U osnovi se radi o mjerama opomene za izvršeno djelo i upozorenja uĉiniocu da više ne vrši kriviĉna djela. Njihovom primjenom se uĉinilac po pravilu ne lišava, niti mu se ograniĉavaju slobode i prava; b) Uvjetna osuda i sudska opomena po pravilu se primjenjuju prema uĉiniocima lakših kriviĉnih djela. Njihova zajedniĉka kriminalno-politiĉka svrha je da posluţe kao supstituti za kratkotrajne kazne zatvora; c) Obje mjere orijentirane su ka uĉiniocu kriviĉnih djela, a njihovom primjenom prvenstveno se nastoji vaspitno djelovati na uĉinioca da ne ponovi djelo; d) Polazeći od stanovišta da na graĊane antikriminalno djeluje i sama mogućnost izlaţenja pred sud, proizilazi da uvjetna osuda i sudska opomena objedinjuju ciljeve generalne i specijalne prevencije; e) Uvjetna osuda i sudska opomena imaju izrazito humanistiĉki karakter. Radi se o najblaţim kriviĉnim sankcijama. ZAJEDNIĈKA SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE Svrha uvjetne osude i sudske opomene (ĉl.49. KZ FBiH) je da se prema kriviĉno odgovornom uĉiniocu ne primijeni kazna za djelo manjeg znaĉaja kad to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i kad se moţe oĉekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno uticati na uĉinioca da više ne ĉini kriviĉna djela. Iz ovakve zakonske definicije proizilaze i kumulativno postavljeni uslovi za primjenu ovih mjera: djelo malog znaĉaja; kazna nije nuţna za kriviĉnopravnu zaštitu; moţe se oĉekivati da će mjera dovoljno uticati na uĉinioca.

UVJETNA OSUDA
NASTANAK UVJETNE OSUDE I NJENO KRIMINALNO-POLITIĈKO OPRAVDANJE Uvjetna osuda nastala je sredinom XIX vijeka u nekim drţavama SAD i u Engleskoj. Bez obzira na prisutne razlike u reguliranju uvjetne osude u zakonodavstvima, postoji nekoliko zajedniĉkih karakteristika u vezi sa njenom primjenom: 1. Uvjetna osuda primjenjuje se prema kriviĉno odgovornim uĉiniocima; 2. Moţe se izreći samo pod odreĊenim zakonskim uvjetima – intencija je da se njena primjena ograniĉi na lakša kriviĉna djela; 3. Izricanje uvjetne osude je uvijek fakultativno – o tome odluĉuje sud;

141

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. Primjenom uvjetne osude treba da se ostvare ciljevi politike suzbijanja kriminaliteta. Osnovni prigovor koji se upućuju na raĉun opravdanosti postojanja uvjetne osude su da ova sankcija nije opravdana sa aspekta generalne prevencije, jer ĉesta primjena uvjetne osude stvara uvjerenje da se za prvo kriviĉno djelo po pravilu ne kaţnjava. Drugi prigovor je da primjena uvjetne osude vodi nejednakom tretiranju uĉinilaca kriviĉnih djela jer se nekima izriĉe uvjetna osuda, a nekima bezuvjetna kazna za isto djelo. MeĊutim ovakvi prigovori su neosnovani jer je izricanje uvjetne osude uvijek fakultativno, tako da uĉinilac kriviĉnog djela nikad ne moţe raĉunati na izvjesnost uvjetne osude. Osim toga, uvjetna osuda je opravdana u smislu individualizacije kriviĉne sankcije, a i najcjelishodnija je mjera u sluĉajevima kada odreĊeni razlozi ukazuju na štetnost upućivanja uĉinioca u kaznenu ustanovu. Uvjetna osuda je humana sankcija koja po pravilu ne proizvodi znaĉajnije štetne posljedice u pogledu socijalnog, ekonomskog i porodiĉnog statusa uĉinioca. RAZLIĈITI SISTEMI UVJETNE OSUDE Danas uglavnom postoje 3 sistema uvjetne osude: anglosaksonski, kontinentalni i mješoviti sistem. Anglosaksonski sistem (sistem iskušavanja – probation sistem) je najstariji. U njemu uvjetna osuda znaĉi samostalnu kriviĉnu sankciju ĉija je suština stavljanje uĉinioca pod nadzor odgovarajuće sluţbe za odreĊeni period vremena. U tom periodu se uĉiniocu nameću odreĊene obaveze ĉije izvršenje kontroliše sluţba za nadzor sa kojom osuĊeni ĉesto kontaktira. Radi se o sluţbi ĉija djelatnost prvenstveno ima karakter socijalnog staranja. Izricanje ove sankcije uslovljeno je prethodnom saglasnošću uĉinioca kriviĉnog djela, ĉime se nastoji osigurati aktivno uĉešće osuĊenog u izvršenju kriviĉne sankcije. Kontinentalni sistem preteţno je prihvaćen u evropskim i zemljama Latinske Amerike. Razlike ovog sistema u odnosu na anglosaksonski su slijedeće: - Stavljanjem pod nadzor (u anglosaksonskom sistemu) uslovno se odlaţe izricanje kazne, dok se uvjetnom osudom (kontinentalni sistem) odlaţe izvršenje izreĉene kazne; - Uvjetno osuĊena osoba ne stavlja se pod nadzor, već je osuĊeni duţan sam voditi raĉuna o izvršavanju nametnutih obaveza, uz rizik opoziva uslovne osude; - Izricanje uvjetne osude nije uslovljeno prethodnim pristankom uĉinioca kriviĉnog djela. U mješovitom sistemu uvjetna osuda je odlaganje izvršenja izreĉene kazne, uz istovremeno stavljanje osuĊenog pod nadzor odgovarajuće sluţbe. U osnovi ovog sistema je kontinentalni sistem uvjetne osude, ali on istovremeno otklanja osnovnu slabost kontinentalnog sistema: uvjetno osuĊeni više nije prepušten samom sebi, već mu se pruţa pomoć i vrši nadzor nad njegovim ponašanjem. Danas sve veći broj kriviĉnih zakonodavstava paralelno prihvata više modaliteta uvjetne osude. Najĉešće se jedan uzima kao osnovni, dok je primjena drugog po pravilu namijenjena posebnim kategorijama uĉinilaca KD. UVJETNA OSUDA U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Koncepcija uvjetne osude u našem pravu se u izvjesnoj mjeri oslanja na rješenja prihvaćena u anglosaksonskom i evropskom pravu, ali nije identiĉna ni sa jednim od tih sistema. Kao i u anglosaksonskom sistemu, u našem pravu je uvjetna osuda odlaganje izricanja kazne uĉiniocu kriviĉnog djela. Prema tome, radi se o upozorenju uz prijetnju kaznom, a ne o osudi na kaznu. MeĊutim, izmeĊu anglosaksonskog i našeg sistema postoje 2 bitne razlike:

142

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. U anglosaksonskom sistemu uvjetna osuda se sastoji u stavljanju pod nadzor i sama prijetnja kaznom ne postoji kao samostalna kriviĉna sankcija. U našem sistemu uvjetna osuda moţe ali ne mora biti praćena zaštitnim nadzorom, tako da je moguće izreći samo prijetnju kaznom. 2. U anglosaksonskom sistemu uĉiniocu se prijeti kaznom koja nije unaprijed odreĊena, već se u sluĉaju potrebe ta kazna naknadno utvrĊuje u posebnom sudskom postupku. U našem pravu prijetnja kaznom je odreĊena. UtvrĊivanje kazne prilikom izricanja uvjetne osude u našem pravu sliĉno je evropskom sistemu uvjetne osude. Razlika je u tome što se u evropskom sistemu uĉiniocu izriče kazna, dok se u našem sistemu kazna samo utvrđuje, a izriĉe se tek ako doĊe do opoziva uvjetne osude. Ova razlika je znaĉajna prvenstveno zbog toga što izricanje kazne u uvjetnoj osudi dovodi do zakljuĉka da je u pitanju osuda na kaznu, ĉime uvjetna osuda gubi karakter samostalne kriviĉne sankcije. Pretpostavke (uvjeti) za izricanje uvjetne osude (ĉl.51 KZ) Postoje 3 kumulativno postavljene pretpostavke za izricanje uvjetne osude: a) Da je uĉinjeno kriviĉno djelo i da je uĉinilac kriviĉno odgovoran. Ovo ukazuje da se prilikom izricanja uvjetne osude moraju utvrditi sve okolnosti za izricanje ove sankcije. b) Da je utvrĊena kazna zatvora do dvije godine ili novĉana kazna. Pritom nije od znaĉaja da li su ove kazne utvrĊene za jedno ili više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. Ako je istovremeno utvrĊena i zatvorska i novĉana kazna, uvjetna osuda moţe se odnositi na zatvor ili na obje kazne. Postoje 2 izuzetka od ovog naĉela: prvo, uvjetna osuda ne moţe se izreći za kriviĉna djela na koja se ni primjenom odredaba o ublaţavanju ne bi mogla izreći kazna manja od jedne godine zatvora. To su kriviĉna djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od 3 ili više godina, jer se kod ovih djela kazna moţe ublaţiti najviše do 1 godine. Drugo ograniĉenje odnosi se na kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teţa kazna. Za ova djela uvjetna osuda se moţe izreći samo ako je kazna zatvora do 2 godine utvrđena primjenom odredaba o ublaţavanju kazne. Dakle, radi se o teškim kriviĉnim djelima za koja se uvjetna osuda moţe izreći samo ako su izvršena pod osobito olakšavajućim okolnostima, odnosno ako je postojao poseban zakonski osnov za ublaţavanje. c) Uvjerenje suda da će se primjenom uvjetne osude postići svrha kazne, odnosno dovoljno uticati na uĉinioca da ne vrši kriviĉna djela. Zakon u tom smislu obavezuje sud da pri odluĉivanju da li će izreći uvjetnu osudu posebno u obzir uzme osobu uĉinioca, njegov raniji ţivot, njegovo ponašanje poslije kriviĉnog djela, stepen kriviĉne odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno.

Uvjeti pod kojima se izriĉe uvjetna osuda Odluka o uvjetnoj osudi mora uvijek sadrţavati obavezu osuĊenog da za vrijeme koje mu odredi sud ne ponovi vršenje kriviĉnog djela. Ukoliko osuĊeni ne ispuni ovaj uvjet, to je osnov za obavezno ili fakultativno opozivanje uvjetne osude. Osim prethodnog, obaveznog uvjeta, sud moţe uvjetno osuĊenom odrediti da ispuni i neke druge uvjete. Ti fakultativni uvjeti se u kriviĉnopravnoj teoriji dijele na opće i posebne. Opći fakultativni uvjeti su oni koji se mogu postaviti u svakoj uvjetnoj osudi, neovisno o kriviĉnom djelu i uĉiniocu. Takvi uvjeti su: povrat imovinske koristi pribavljene vršenjem KD i naknada prouzrokovane štete. Imovinska korist pribavljena izvršenjem kriviĉnog djela obavezno se oduzima od uĉinioca (ĉl.110), te je sud duţan izreći ovu mjeru kad su ispunjeni zakonski uvjeti njene primjene.

143

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Posebni fakultativni uvjeti se po svojoj sadrţini vezuju ili za liĉnost uĉinioca, ili za prirodu izvršenog djela, npr: lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, posjećivanje odgovarajućih psiholoških ili drugih savjetovališta, izmirenje dospjelih obaveza i uredno plaćanje izdrţavanja itd. Uvjetno osuĊenom licu mogu se postaviti samo oni fakultativno postavljeni uvjeti koji su predviĊeni Zakonom. U presudi kojom se izriĉe uvjetna osuda odreĊuju se i rokovi za ispunjenje obaveza. Taj rok se naziva vrijeme provjeravanja, s tim što rok za neizvršenje novog KD ne moţe biti kraći od jedne niti duţi od pet godina. Dejstvo uvjetne osude Dejstva uvjetne osude sastoje se u slijedećem: a) Uvjetna osuda upisuje se u kaznenu evidenciju i ukoliko nije opozvana, briše se nakon jedne godine od isteka vremena provjeravanja; b) Pri odmjeravanju kazne ranija uvjetna osuda moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost; c) Mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom izriĉe se i u sudskoj odluci kojom je izreĉena uvjetna osuda; d) Uz uvjetnu osudu se osuĊenom mogu izreći i odreĊene mjere bezbjednosti: zabrana upravljanja motornim vozilom, oduzimanje predmeta, obavezno lijeĉenje alkoholiĉara i narkomana itd. Posebna obiljeţja uvjetne osude su: - uvjetna osuda posebno je namijenjena iskljuĉivo punoljetnim uĉiniocima kriviĉnih djela; - uvjetna osuda ne povlaĉi pravne posljedice osude. Opozivanje uvjetne osude Zakon poznaje 3 razloga zbog kojih se uvjetna osuda moţe opozvati: izvršenje novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja; ranije izvršeno kriviĉno djelo; neispunjenje odreĊenih obaveza. U sluĉaju izvršenja novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja, opozivanje uvjetne osude moţe biti obavezno ili fakultativno (ĉl.52). Uvjetna osuda se obavezno opoziva ako uvjetno osuĊeni izvrši kriviĉno djelo (ili više KD u sticaju) za koje mu bude izreĉena kazna zatvora od 2 godine ili teţa kazna. Ako je za vrijeme provjeravanja uvjetno osuĊenom izreĉena kazna zatvora manja od 2 godine, ili novĉana kazna, sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. MeĊutim, sud mora opozvati uvjetnu osudu, odnosno vezan je zabranom izricanja uvjetne osude, ako uĉinitelju za kriviĉna djela utvrĊena u uvjetnoj osudi i nova kriviĉna djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju od više od 2 godine. Kad je sud opozvao uvjetnu osudu, za sva izvršena kriviĉna djela izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaj. Pritom se kazna iz opozvane uvjetne osude uzima kao utvrĊena. Ako sud ne opozove ranije izreĉenu uvjetnu osudu, za novo kriviĉno djelo moţe izreći uvjetnu osudu ili kaznu. Ako sud odluĉi ponovo izreći uvjetnu osudu, utvrdiće jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju. Vrijeme provjeravanja u novoj uvjetnoj osudi ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 5 godina, a proteklo vrijeme provjeravanja iz prethodne uvjetne osude se ne uraĉunava u vrijeme predviĊeno novom uvjetnom osudom. Vrijeme se raĉuna od dana pravosnaţnosti presude. Sudska opomena izreĉena uvjetno osuĊenom u vrijeme provjeravanja, ne predstavlja osnov za opoziv uvjetne osude.

144

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ranije izvršeno kriviĉno djelo je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. (ĉl.53) Ovdje se radi o kriviĉnom djelu izvršenom prije izricanja uvjetne osude, a za koje se nije znalo. Sud će opozvati uvjetnu osudu ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo. U sluĉaju opoziva, sud izriĉe jedinstvenu kaznu u skladu sa odredbama o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju. Neispunjenje obaveza koje su nametnute uvjetno osuĊenom (ĉl.54) takoĊer je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. Donošenju sudske odluke u ovakvom sluĉaju prethodi ispitivanje razloga zbog kojih uvjetno osuĊeni nije ispunio nametnute obaveze u datom roku. Zavisno od toga sud moţe donijeti neku od slijedećih odluka: - ako utvrdi da uvjetno osuĊeni iz opravdanih razloga ne moţe ispuniti nametnutu obavezu, sud je moţe ukinuti ili je zamijeniti nekom drugom obavezom koja takoĊer mora biti predviĊena u Zakonu; - ako utvrdi da uvjetno osuĊeni moţe ispuniti obavezu, ali da rok ispunjenja nije realno odreĊen, sud moţe u okviru vremena provjeravanja produţiti rok za njeno ispunjenje; - moţe opozvati uvjetnu osudu. Ovu odluku sud će posebno donijeti ako je prethodno dolazilo do produţavanja roka za ispunjenje obaveze ili njene zamjene sa drugom, pa i pored toga osuĊeni bez opravdanih razloga nije ispunio nametnutu obavezu. Rok u kome se moţe opozvati uvjetna osuda je vrijeme provjeravanja (ĉl.55). Ako u tom vremenu osuĊeni uĉini kriviĉno djelo koje povlaĉi opoziv uvjetne osude, a to je presudom utvrĊeno nakon isteka roka provjeravanja, uvjetna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja. Rok o 1 godine po isteku vremena provjeravanja vaţi i u sluĉaju neispunjenja odreĊenih obaveza od strane uvjetno osuĊenog. Odluku o opozivanju uvjetne osude u formi presude donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. U njoj se moraju utvrditi osnov za opozivanje i razlozi kojima se sud rukovodio da opozove uvjetnu osudu, ako se radi o fakultativnom opozivu. Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je samo poseban oblik uvjetne osude, što znaĉi da vaţe iste odredbe za odreĊivanje i opoziv ove mjere, kao i sadrţaj osnovnog oblika uvjetne osude, s tim što sud moţe odrediti da se uĉinitelj kome je izreĉena uvjetna osuda stavi pod zaštitni nadzor ako smatra da će se uz tu mjeru bolje ostvariti svrha uvjetne osude, imajući u vidu liĉnost uĉinoca i okolnosti izvršenja djela (ĉl.56). Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći, skrbi, nadzora i zaštite. Te mjere predviĊene su Zakonom (ĉl.57), a mogu biti: - lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi; - uzdrţavanje od upotrebe alkohola ili opojnih droga; - posjećivanje odreĊenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim zahtjevima; - osposobljavanje za odreĊeno zanimanje; - prihvatanje zaposlenja koje odgovara struĉnoj spremi i sposobnostima uĉinitelja; - raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren naĉin i u skladu sa braĉnim, odnosno porodiĉnim obavezama. Prilikom izbora obaveza sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir godine starosti uĉinitelja, njegovo opće zdravstveno i duševno stanje, sklonosti i navike u naĉinu voĊenja ţivota, pobude iz kojih je uĉinio kriviĉno djelo i ponašanje nakon ĉinjenja kriviĉnog djela, raniji ţivot, liĉne i porodiĉne prilike i druge okolnosti od znaĉaja za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje. Trajanje zaštitnog nadzora kreće se u okviru trajanja vremena provjeravanja, s tim što ne moţe biti kraće od 6 mjeseci, niti duţe od 2 godine. Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere, moţe ukinuti zaštitni nadzor prije proteka odreĊenog vremena. Ako osuĊeni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio, sud ga moţe opomenuti, moţe ranije obaveze zamijeniti drugima,

145

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
produţiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati uvjetnu osudu. (ĉl.58) Opozivanjem uvjetne osude zaštitni nadzor se automatski ukida.

SUDSKA OPOMENA
POJAM I ZNAĈAJ SUDSKE OPOMENE Sudska opomena je specifiĉna kriviĉna sankcija koja se pod odreĊenim zakonskim uvjetima moţe izreći punoljetnom i kriviĉno odgovornom uĉiniocu kriviĉnog djela. Dakle, uslovi za izricanje sudske opomene su izvršeno kriviĉno djelo i utvrĊena kriviĉna odgovornost uĉinioca. Izricanjem sudske opomene uĉiniocu se upućuje prijekor za izvršeno djelo i istovremeno upozorenje da će se prema njemu u sluĉaju ponovnog izvršenja djela primijeniti stroţija krivĉna sankcija. U tom prijekoru i upozorenju je osnovna sadrţina sudske opomene kao kriviĉne sankcije. Dakle, moţe se reći da je sudska opomena posebna vaspitna mjera za punoljetne uĉinioce kriviĉnih djela.

UVJETI ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I NJENO DEJSTVO Uvjeti za izricanje sudske opomene Dva su naĉelna uvjeta za izricanje sudske opomene: da je za izvršeno djelo propisana kazna zatvora do jedne godine ili novĉana kazna i da je djelo uĉinjeno pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ga ĉine osobito lakim. Drugi uvjet je faktiĉko pitanje koje sud utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju uzimajući u obzir okolnosti koje se odnose na uĉinioca ili djelo. Uopšteno reĉeno, ukupnost ovih okolnosti treba ukazivati da je djelo po znaĉaju ispod prosjeka u kome se to djelo najĉešće javlja, ali da ipak ne postoje uvjeti za primjenu instituta djela malog znaĉaja. Uvjeti za izricanje sudske opomene postavljeni su kumulativno, ali sud nije obavezan izreći sudsku opomenu i u situaciji kad su ispunjena oba uvjeta. Sud je pri odluĉivanju da li će izreći sudsku opomenu duţan voditi raĉuna o svrsi sudske opomene i posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za djelo i uĉinioca. Izuzetno, sudska opomena se moţe izreći i kad je propisan zatvor do 3 godine, ali za odreĊena kriviĉna djela i pod uvjetima predviĊenim zakonom. Sudska opomena moţe se izreći i za više kriviĉnih djela u sticaju, ako su za svako od tih djela ispunjena 2 prethodno navedena uvjeta. Dejstvo sudske opomene i njena posebna obiljeţja Karakteristike i pravna dejstva sudske opomene ogledaju se u slijedećem: - sudska opomena izriĉe se rješenjem; - uz sudsku opomenu mogu se izreći mjere sigurnosti zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta; - oduzimanje imovinske koristi izriĉe se i kad je uĉiniocu kriviĉnog djela izreĉena sudska opomena; - uĉinilac kome je izreĉena sudska opomena ima status osuĊivanog lica, te mu se izreĉena sudska opomena moţe uzeti kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne za novo kriviĉno djelo; - izreĉena opomena unosi se u kaznenu evidenciju i iz nje se briše ako osuĊeni u roku od jedne godine od dana pravosnaţnosti sudske odluke ne uĉini novo kriviĉno djelo; - sudska opomena ne moţe biti osnov za nastupanje pravnih posljedica osude; - ne moţe se izreći sudska opomena vojnim licima se za kriviĉna djela protiv oruţanih snaga FBiH; - sudska opomena ne moţe se izreći ni maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela.

146

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

MJERE SIGURNOSTI
NASTANAK MJERA SIGURNOSTI I OSNOV NJIHOVE PRIMJENE Nastanak mjera sigurnosti Kao samostalne kriviĉne sankcije mjere sigurnosti su se u kriviĉnom zakonodavstvu pojavile poĉetkom 20.vijeka. Njihovo pojavljivanje vezuje se uglavnom za uĉenje italijanske pozitivne škole prema kome je potrebno kao jedinu kriviĉnopravnu mjeru ustanoviti mjeru socijalne zaštite, a kazne izostaviti iz sistema kriviĉnih sankcija. Po koncepciji sociološke škole, kazna i dalje ostaje osnovna mjera u borbi protiv kriminaliteta, ali prema odreĊenim uĉiniocima kriviĉnih djela pored kazne treba primijeniti i mjeru sigurnosti, a u nekim sluĉajevima tu mjeru treba izreći umjesto kazne. Osnov primjene mjera sigurnosti Neke osobe usljed duševne poremećenosti nisu sposobne pravilno procijeniti svoje ponašanje niti shvatiti pravni znaĉaj kazne. S druge strane, meĊu uĉiniocima kriviĉnih djela nailazi se i na takve liĉnosti koje imaju formiranu sklonost ka vršenju kriviĉnih djela. U odnosu na ove dvije kategorije delikvenata treba umjesto kazne primjenjivati posebne mjere društvene zaštite. Kasnije, pod uticajem kriminoloških saznanja o uzrocima kriminaliteta i mjerama za njihovo suzbijanje, sistem mjera bezbjednosti je proširen. Osnov za primjenu mjera sigurnosti postaje opasnost od ponovnog vršenja krivičnih djela. Ona ne mora proizilaziti samo iz duševno anormalnog stanja ili sklonosti ka vršenju kriviĉnih djela, već i iz drugih karakteristika liĉnosti (sklonost ka pretjeranoj upotrebi alkohola ili opojnih sredstava) ili nekih okolnosti koje su imale poseban uticaj na pojedine uĉinioce. OPRAVDANOST MJERA SIGURNOSTI KAO KRIVIĈNIH SANKCIJA Opravdanost mjera sigurnosti potrebno je cijeniti s obzirom na njihov sadrţaj, ciljeve koji se ţele postići njihovom primjenom i uvjete pod kojima se izriĉu. Mjere koje obuhvataju lijeĉenje delikvenata opravdane su i sa aspekta zaštite društva od kriminaliteta, a i sa aspekta humanog postupanja sa uĉiniocem. Primjena mjera sigurnosti u ovakvim sluĉajevima je nacjelishodnija, jer bi se kazna mogla štetno odraziti na duševno stanje uĉinioca. Opravdane su i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u cilju otklanjanja odreĊenih okolnosti i uvjeta koji stimulativno djeluju na vršenje kriviĉnih djela. To su mjere koje obuhvataju zabranu vršenja odreĊenih djelatnosti. Najspornija je opravdanost posebnih mjera sigurnosti koje se primjenjuju prema multirecidivistima, delikventima iz navike i profesionalnim delikventima. One obuhvataju lišavanje slobode uĉinioca, a izvršavaju se poslije kazne zatvora, što praktiĉno predstavlja produţenje kazne. Osim toga, neodreĊenost njihovog trajanja uvodi “na mala vrata” arbitrarno kaţnjavanje koje je neprihvatljivo za demokratsko kriviĉno zakonodavstvo.

MJERE SIGURNOSTI I KAZNA Zajedniĉke karakteristike mjere sigurnosti i kazne su: - svrha kazne i mjere sigurnosti je zaštita društva od kriminaliteta, spreĉavanje uĉinioca da u budućnosti vrši kriviĉna djela i njegovo popravljanje;

147

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
osnov za izricanje kazne i mjere sigurnosti jeste uĉinjeno kriviĉno djelo; i sa jednom i sa drugom kriviĉnom sankcijom mogu se ograniĉiti slobode i prava uĉinioca KD; odreĊenost u zakonu; izricanje od strane suda.

Razlike izmeĊu kazne i mjere sigurnosti: Neposredni ciljevi kazne i mjere sigurnosti su razliĉiti. Kaznom se ostvaruju ciljevi generalne i specijalne prevencije, u ĉemu odreĊeni udio ima i zastrašujuća moć kazne. Mjera sigurnosti za neposredni cilj ima specijalnu prevenciju i nema zastrašujući već terapeutski sadrţaj. Mada se i kazna i mjera sigurnosti izriĉu u vezi sa kriviĉnim djelom, uticaj djela je pritom razliĉit. Kazna je reakcija na zloĉin i time usmjerena prema dogaĊaju iz prošlosti. Mjera sigurnosti je usmjerena ka budućnosti ĉiji osnovni smisao je da se otkloni opasno stanje uĉinioca. Kazna se uvijek izriĉe na odreĊeno vrijeme, dok se vrijeme trajanja mjere sigurnosti ne mora uvijek unaprijed odrediti jer se u odreĊenim sluĉajevima ne moţe predvidjeti koliko je vremena potrebno da bi se uĉinilac izlijeĉio, odnosno da bi se otklonile njegove navike. Uĉinilac kaznu osjeća kao zlo koje mu se ĉini zbog izvršenog djela, a mjeru sigurnosti ne. U odnosu na kazne, mjere sigurnosti imaju karakter dopunske kriviĉne sankcije. Po pravilu se izriĉu uz kaznu i izvršavaju nakon kazne ili paralelno sa kaznom.

-

-

-

KLASIFIKACIJA MJERA SIGURNOSTI S obzirom na pravna dobra koja pogaĊa primjena mjera sigurnosti mjere sigurnosti se klasificiraju na personalne i realne. Personalne mjere sigurnosti pogaĊaju liĉnost uĉinioca kriviĉnog djela. Njihovom primjenom se uĉinilac lišava ili ograniĉava u nekim liĉnim slobodama i pravima. Realne mjere se odnose na imovinu uĉinioca i njima se uĉinilac lišava nekog imovinskog prava. Prema svrsi primjene, mjere sigurnosti se dijele na eliminatorne, kurativne (vaspitne) i preventivne. Eliminatorne su mjere sigurnosti koje obuhvataju lišavanje slobode. Njihov cilj je da ponovno vršenje kriviĉnih djela sprijeĉe kroz izolaciju uĉinioca kriviĉnog djela iz društva i njihovo popravljanje primjenom odreĊenog institucionalnog tretmana. Primjenjuju se prema multirecidivistima i delikventima iz navike. Kurativne (vaspitne) mjere se sastoje u odgovarajućem medicinskom tretmanu u zdravstvenoj ustanovi ili u tretmanu na slobodi pod nadzorom. Primjenjuju se prvenstveno prema anormalnim delikventima, alkoholiĉarima i narkomanima. Preventivne mjere sigurnosti obuhvataju ograniĉavanje nekih prava uĉinioca u cilju spreĉavanja vršenja novih kriviĉnih djela. Tu spadaju npr. zabrana boravka u odreĊenom mjestu, oduzimanje predmeta i sl. Po formalnom kriteriju, mjere sigurnosti se mogu podijeliti na one koje obuhvataju lišavanje slobode i ostale mjere sigurnosti.

MJERE SIGURNOSTI U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU Sistem mjera sigurnosti KZ FBiH (ĉl.61) predviĊa slijedeće mjere sigurnosti:

148

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi; obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi; obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara; zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti; zabrana upravljanja motornim vozilom; oduzimanje predmeta; protjerivanje stranca iz zemlje.

Svrha mjera sigurnosti
Primjenom mjera sigurnosti treba da se ostvari opća svrha kriviĉnih sankcija – suzbijanje djelatnosti kojima se ugroţavaju pravna dobra zaštićena kriviĉnim zakonodavstvom. U okviru ove opće svrhe, mjere sigurnosti imaju za cilj da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu uticati da uĉinilac ubuduće vrši kriviĉna djela (ĉl.60). Dakle, cilj je da se otklone stanja vezana za liĉnost uĉinioca ili odreĊeni uvjeti koji mogu uticati na uĉinioca da ubuduće vrši kriviĉna djela. Opća pravila o primjeni mjera sigurnosti Mjere sigurnosti su vrsta kriviĉne sankcije. Za njih vaţi naĉelo zakonitosti, tj. mogu se izreći samo mjere koje su izriĉito propisane u Zakonu. Izriĉu se samo uĉiniocima kriviĉnih djela. Najveći broj izriĉe se kriviĉno odgovornim uĉiniocima, ali neke od njih mogu se izricati i uĉiniocima koji su u vrijeme izvršenja djela bili neuraĉunljivi ili bitno smanjeno uraĉunljivi. Osim navedenih, pri izricanju mjera sigurnosti primjenjuju se još neka zakonska pravila koja su iskljuĉivo vezana za ovu vrstu sankcija: Uĉiniocu kriviĉnog djela sud moţe izreći mjeru sigurnosti samo kad su ispunjeni zakonom predviĊeni uvjeti za njenu primjenu. Odredbama o svrsi mjera sigurnosti KZ odreĊuje opće uvjete za njihovu primjenu, a uz svaku mjeru sigurnosti propisuju se posebni uvjeti. Izricanje mjera sigurnosti u naĉelu je fakultativno. Izuzeci su obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi, koje se obavezno izriĉu neuraĉunljivim ili smanjeno uraĉunljivim uĉiniocima kad su ispunjeni zakonski uvjeti. Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći jedna ili više mjera sigurnosti, bez obzira na broj KD. Mjere sigurnosti u naĉelu nisu samostalne kriviĉne sankcije, već se izriĉu uz neku drugu sankciju. Izuzetak su ponovo obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi, koje se neuraĉunljivom uĉiniocu kriviĉnog djela izriĉu samostalno. Uz te mjere se mogu izreći zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta mogu se izreći uz svaku kriviĉnu sankciju, pa i uz osloboĊenje od kazne. Zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda. OdreĊene mjere sigurnosti mogu se izreći i maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela. Mjere sigurnosti zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti i zabrana upravljanja m/v kreću se u odreĊenom trajanju. Amnestija i pomilovanje po pravilu ne obuhvataju mjere sigurnosti. Izuzetak su zabrana poziva djelatnosti i duţnosti, zabrana upravljanja m/v kad je izreĉena profesionalnom vozaĉu ili protjerivanje stranca iz zemlje.

-

-

-

-

POJEDINE MJERE SIGURNOSTI Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi

149

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kao i sve druge kriviĉne sankcije, ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo povodom izvršenog kriviĉnog djela. Uz to je potrebno da budu ispunjeni i drugi zakonom predviĊeni uvjeti (ĉl.63): a) Kod uĉinioca kriviĉnog djela treba u vrijeme izvršenja krivičnog djela postojati stanje neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti. Ukoliko to stanje nastane nakon izvršenja kriviĉnog djela, mjera se ne moţe izreći bez obzira što stanje njegove liĉnosti ukazuje na opasnost daljeg vršenja kriviĉnih djela i potrebu lijeĉenja. b) Uĉinilac mora biti opasan po okolinu. Pod tim se po pravilu podrazumijeva vjerovatnoća da će, s obzirom na svoje duševno stanje, i dalje vršiti kriviĉna djela. Postojanje ove opasnosti mora se utvrĊivati u svakom konkretnom sluĉaju. c) Otklanjanje opasnog stanja kod uĉinioca mora da iziskuje njegovo lijeĉenje i ĉuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Po svojoj prirodi ovaj uvjet je takav da njegovo postojanje sud moţe utvrditi samo na osnovu struĉnog mišljenja ljekara. Svrha ove mjere je lijeĉenje uĉinioca i otklanjanje opasnog stanja njegove liĉnosti. Sud ne odreĊuje unaprijed vrijeme njenog trajanja jer je nemoguće unaprijed predvidjeti vrijeme potrebno za ostvarenje te svrhe. Sud prati izvršenje mjere i zavisno od njenog uspjeha donosi odluku o obustavi izvršenja. Pritom je za obustavu izvršenja dovoljno da je zdravstveno stanje uĉinioca toliko poboljšano da on više nije opasan po okolinu. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi moţe se izreći samostalno ili uz kaznu. Neuraĉunljivom uĉiniocu izriĉe se samostalno, a uĉiniocu u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti uz kaznu. Ukoliko se izriĉe uz kaznu, prvo se izvršava mjera sigurnosti pa tek nakon obustave njenog izvršenja pristupa se izvršenju kazne. Pritom se vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uraĉunava u vrijeme trajanja kazne. Ukoliko je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi kraće od izreĉene kazne, sud moţe odrediti da se osuĊeni uputi na izdrţavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Pri donošenju odluke o tome, sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir uspjeh lijeĉenja osuĊenog, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuĊeni nije izdrţao. Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi Smisao ove mjere je da se lijeĉenjem uĉinioca sprijeĉi ponovno vršenje kriviĉnog djela, ali bez njegove izolacije iz društva. Zakon (ĉl.64) razlikuje 2 situacije, zavisno od toga da li se mjera izriĉe neuraĉunljivom uĉiniocu, ili uĉiniocu koji je bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. Uĉiniocu koji je djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti, obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi moţe se izreći u 2 sluĉaja: 1. Sud će izreći ovu mjeru ako utvrdi da je uĉinilac opasan po svoju okolinu, a za otklanjanje ove opasnosti dovoljno je njegovo lijeĉenje na slobodi. 2. Ako je uĉiniocu bila izreĉena mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi, ako sud na osnovu rezultata lijeĉenja utvrdi da ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi nije više potrebno, ali da je potrebno lijeĉenje na slobodi. Uĉiniocu koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti, ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako mu je prethodno uz kaznu bila izreĉena i mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi, pa mu je sud, obustavljajući izvršenje te mjere, odredio uvjetni otpust. Obavezno lijeĉenje na slobodi ne moţe trajati duţe od 2 godine. Ako se uĉinilac ne podvrgne lijeĉenju na slobodi ili ga samovoljno napusti, sud moţe izreći obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Ovako sud moţe postupiti i ako ocijeni da je i pored lijeĉenja na slobodi uĉinilac postao toliko opasan po okolinu da je ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi neophodno. Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara

150

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Mjeru obaveznog lijeĉenja narkomana i alkoholiĉara (ĉl.65) sud može (nije obavezan) izreći punoljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela, ako su uz postojanje kriviĉne odgovornosti ispunjeni slijedeći kumulativno postavljeni uvjeti: a) Kriviĉno djelo treba biti uĉinjeno usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili alkohola; b) Treba postojati opasnost da će uĉinilac usljed te ovisnosti i dalje vršiti kriviĉna djela; c) Ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda. Ova mjera izvršava se na slobodi ako je izreĉena uz uvjetnu osudu, sudsku opomenu ili osloboĊenje od kazne. Ako se uĉinilac bez opravdanog razloga ne podvrgne lijeĉenju na slobodi, sud moţe odrediti da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. Ukoliko je uĉiniocu izreĉena uvjetna osuda, sud tu osudu moţe opozvati i tada se mjera izvršava uz kaznu koja je bila utvrĊena uvjetnom osudom. Sud je duţan da uz obavezu podvrgavanja uĉinioca lijeĉenju na slobodi odredi i ustanovu u kojoj će se to lijeĉenje sprovoditi. Sud obustavlja izvršenje mjere kad utvrdi da je prestala potreba za lijeĉenjem, a ukupno trajanje ne moţe biti duţe od 2 godine. Ako je mjera izreĉena uz kaznu zatvora, vrijeme provedeno u ustanovi za lijeĉenje uraĉunava se u kaznu. Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti Zabranom moţe biti obuhvaćeno vršenje odreĊenog poziva, samostalne djelatnosti ili duţnosti vezane za upravljanje, korištenje, raspolaganje ili ĉuvanje povjerene imovine. Pod pozivom se po pravilu podrazumijevaju djelatnosti kojima se drugima pruţa struĉna pomoć, a za ĉije je vršenje potrebna odgovarajuća struĉna kvalifikacija. Takve su npr. ljekarska, advokatska, nastavniĉka i sliĉne djelatnosti. Samostalne djelatnosti najĉešće imaju karakter struĉnih usluga koje vrše graĊani koristeći sredstva u privatnoj svojini. Duţnosti koje se odnose na povjerenu imovinu prvenstveno obuhvataju djelatnosti u drţavnim organima, javnim preduzećima i sl. Ova mjera moţe se izreći samo onim osobama koja imaju posebna ovlaštenja u pogledu raspolaganja povjerenom imovinom. Uvjeti za izricanje mjere zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti su: 1. Da je uĉiniocu za izvršeno djelo izreĉena kazna, uvjetna osuda ili mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u ustanovi ili na slobodi). 2. Da je uĉinilac zloupotrijebio svoj poziv, vršenje djelatnosti ili duţnosti radi izvršenja kriviĉnog djela. Dakle, izmeĊu izvršenog djela i zloupotrebe duţnosti mora postojati uzroĉni odnos. 3. Da se opravdano moţe smatrati da bi dalje vršenje djelatnosti od strane uĉinioca bilo opasno. Drugi i treći uvjet su alternativno postavljeni. Vrijeme trajanja zabrane ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 10 godina, raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. Pritom se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere. Zabrana upravljanja motornim vozilom Zabrana upravljanja može biti izreĉena za m/v odreĊene vrste ili kategorije. Zakonski uvjeti za izricanje ove mjere su: a) Uĉinilac treba da je izvršio kriviĉno djelo kojim se ugroţava javni saobraćaj;

151

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
b) Uĉiniocu treba biti izreĉena kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena. Mjera se moţe izreći i uĉiniocu koji je oglašen krivim, ali je osloboĊen od kazne, kao i neuraĉunljivom uĉiniocu uz mjeru obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u zdravstvenoj ustanovi ili na slobodi). c) Da okolnosti pod kojima je djelo izvršeno ili ranija kršenja saobraćajnih propisa od uĉinitelja pokazuju da je opasno da on upravlja vozilom odreĊene vrste ili kategorije. Što se tiĉe ranijih kršenja saobraćajnih propisa, ovdje nije bitno da li je to kršenje bilo kvalificirano kao saobraćajni prekršaj ili kriviĉno djelo, odnosno da li je za to kršenje bio kaţnjavan ili ne. Izricanje mjere je fakultativno. U ocjeni da li će izreći ovu mjeru, sud moţe cijeniti svaku okolnost koju smatra znaĉajnom, ali za Zakon (ĉl.67 st.2) obavezuje da pritom naroĉito uzme u obzir da li je uĉinilac vozaĉ m/v po zanimanju. Ako se radi o profesionalnom vozaĉu, izricanje ove mjere automatski znaĉi i zabranu vršenja njegove profesionalne djelatnosti. Zabrana upravljanja m/v ne moţe trajati kraće od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina, raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. Vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje se ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere. Oduzimanje predmeta Primjenom ove mjere uĉiniocu se oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriviĉnog djela, ili predmeti koji su nastali izvršenjem kriviĉnog djela, a koji su vlasništvo uĉinitelja. U svakom konkretnom sluĉaju sud mora utvrditi da se radi o predmetu namijenjenom za izvršenje kriviĉnog djela ili predmetu nastalom izvršenjem kriviĉnog djela. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo uĉinioca kriviĉnog djela, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ali time se ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od uĉinitelja. Primjena mjere je naĉelno fakultativna, a zakonom se moţe odrediti i obavezno oduzimanje predmeta u nekim sluĉajevima. Od ove mjere treba razlikovati privremeno oduzimanje predmeta kao mjeru u kriviĉnom postupku. Protjerivanje stranca iz zemlje Smisao ove mjere je da se strani drţavljanin sprijeĉi da ubuduće ĉini kriviĉna djela u FBiH. Postoje 2 uvjeta koja se moraju ispuniti za izricanje ove mjere: a) Strancu za izvršeno KD treba da je izreĉena kazna ili uvjetna osuda, a ako se radi o mlaĊoj punoljetnoj osobi izricanje mjere moguće je i uz vaspitnu mjeru; b) Dalji boravak stranca u FBiH je nepoţeljan, o ĉemu odluĉuje sud na osnovu procjene pobuda iz kojih je kriviĉno djelo uĉinjeno, naĉina izvršenja kriviĉnog djela i drugih okolnosti. Vrijeme trajanja mjere moţe biti 1-10 godina, poĉev od dana pravosnaţnosti odluke. U vrijeme trajanja mjere ne uraĉunava se vrijeme provedeno u zatvoru.

ZASTARJELOST
POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI Pojam zastarjelosti i njena opravdanost Zastarjelost je jedan od zakonskih osnova usljed kojeg se uĉiniocu kriviĉnog djela ne moţe izreći kriviĉna sankcija (zastarjelost kriviĉnog gonjenja), ili se izreĉena sankcija ne moţe izvršiti (zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija). Zastarjelost nastupa automatski nakon odreĊenog vremena od izvršenja djela, odnosno od pravosnaţnosti odluke kojom je kriviĉna sankcija izreĉena. Pravno dejstvo zastarjelosti

152

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
nastaje po sili zakona i nijedan uĉesnik u postupku ne moţe ga eliminirati. Sud je obavezan da po sluţbenoj duţnosti utvrĊuje da li je nastupila zastarjelost. U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje opravdanosti postojanja ovog instituta. Osnovni argument protiv zastarjelosti izvršenja kriviĉnih sankcija je mogućnost da osuĊeni svojim djelovanjem oteţava ili ĉak onemogući izvršenje kazne koja mu je izreĉena. Osim toga, istiĉe se da zastarjelost slabi efikasnost generalne prevencije, te da je zastarjelost izvršenja kazne protivna autoritetu sudske odluke. Ovakva shvatanja uglavnom su bila zastupljena u starijoj kriviĉnopravnoj literaturi. Danas preovladava shvatanje da zastarjelost ima svoje opravdanje iz više razloga. Protekom duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela u velikoj mjeri slabi društveni zahtjev za gonjenjem i kaţnjavanjem uĉinioca – kriviĉno djelo postepeno pada u zaborav. Osim toga, uĉinilac ne osjeća kaznu kao pravednu ako se ona izrekne nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili ako se implementira nakon duţeg vremena od njenog izricanja. Time slabi preventivno dejstvo kazne na uĉinioca. Zastarjelost je opravdana i sa aspekta kriviĉne procedure zbog oteţanog ili onemogućenog prikupljanja dokaza nakon duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela. Posebno opravdanje institut zastarjelosti dobiva ako se poveţe sa svrhom kaţnjavanja. Ako je osnovna svrha kaţnjavanja zaštita društva od kriminaliteta, a nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili izricanja kazne uĉinilac nije izvršio novo kriviĉno djelo, proizilazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena i bez izricanja odnosno izvršenja kazne. Primjena kazne bi u takvom sluĉaju znaĉila ĉistu odmazdu za izvršeno djelo, što se ne moţe uklopiti ni u teoretske niti u zakonodavne koncepcije o svrsi kaţnjavanja. Vrste zastarjelosti Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost kriviĉnog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija. Kod zastarjelosti kriviĉnog gonjenja nakon odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela nastupa nemogućnost da se protiv nekog lica pokrene i vodi kriviĉni postupak. Kod zastarjelosti izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija, protokom odreĊenog vremena kriviĉna sankcija se ne moţe izvršiti. Zajedniĉko za obje zastarjelosti je da uĉnioca kriviĉnog djela praktiĉno ne pogaĊa nikakva kriviĉna sankcija. S obzirom na obim primjene, zastarjelost moţe biti opća ili neograniĉena i posebna ili ograniĉena. Opća zastarjelost podrazumijeva zastarijevanje u odnosu na svako izvršeno djelo i u odnosu na svakog uĉinioca. Posebna (ograniĉena) zastarjelost podrazumijeva da je u odnosu na odreĊena kriviĉna djela ili u odnosu na odreĊene izvršioce zastarjelost iskljuĉena. Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata neograniĉenu zastarjelost, sa izuzetkom kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina, te kriviĉnih djela za koja po meĊunarodno pravu ne moţe nastupiti zastarjelost. ZASTARJELOST KRIVIĈNOG GONJENJA Pojam zastarjelosti kriviĉnog gonjenja i rokovi zastarjelosti Zastarjelost kriviĉnog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa da protiv odreĊene osobe poduzmu kriviĉno gonjenje. Obzirom da se protiv uĉinioca ne moţe pokrenuti, odnosno voditi kriviĉni postupak, zastarjelost kriviĉnog gonjenja je procesna smetnja. S druge strane, zastarjelošću gonjenja nastupa i nemogućnost izricanja kriviĉne sankcije, što zastarjelost ĉini institutom materijalnog kriviĉnog prava. U tom smislu se moţe reći da ovaj institut u sebi objedinjuje elemente procesnog i materijalnog kriviĉnog prava. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa protekom odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela. To vrijeme naziva se rok zastarjelosti. Prema KZ FBiH (ĉl.121), zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa kad protekne: a) 35 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora; b) 15 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći zatvor preko 10 godina;

153

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
c) d) e) f) 10 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 5 godina; 5 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 3 godine; 3 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 1 godine; 2 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor do 1 godine ili novĉana kazna.

Zastarjelost kriviĉnog gonjenja poĉinje teći od dana kad je kriviĉno djelo uĉinjeno. Rok zastarjelosti odreĊen je prema vrsti i najvišoj mjeri propisane kazne. Ako je za KD propisano više kazni, rok zastarjelosti kriviĉnog gonjenja odreĊuje se po najteţoj propisanoj kazni. Ako je više kazni propisano alternativno, rok zastarjelosti odreĊuje se prema teţoj od propisanih kazni. Ako je više kazni propisano kumulativno, relevantna je kazna koja se smatra glavnom. Ako je u pitanju gonjenje zbog KD u pokušaju, primjenjuje se isti rok zastarjelosti koji je propisan za svršeno kriviĉno djelo. Rok zastarjelosti isti je za sve uĉesnike u izvršenju KD – saizvršioce, podstrekaĉe i pomagaĉe. Kod sticaja (idealnog i realnog) rok zastarjelosti uvrĊuje se posebno za svako od izvršenih djela. Obustava zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Obustava (zastoj) zastarijevanja znaĉi postojanje neke smetnje zbog koje se kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti ili produţiti za vrijeme dok smetnja traje. Obustava znaĉi produţenje zastarjelosti za onoliko vremena koliko je obustava trajala, jer se u takvom sluĉaju u rok zastarjelosti raĉuna vrijeme do poĉetka obustave i vrijeme nakon prestanka obustave. U teoriji se razlikuju faktiĉke i pravne smetnje usljed kojih dolazi do obustave zastarijevanja. Faktiĉke smetnje su npr.privremena okupacija, elementarne nepogode i sl. Bjekstvo uĉinioca takoĊer se smatra faktiĉkom smetnjom, jer ne postoji pravna nemogućnost za pokretanje postupka. Pravne smetnje su okolnosti pravne prirode zbog kojih se protiv odreĊenog lica kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti niti produţiti. Takva smetnja je npr. duševno oboljenje uĉinioca kriviĉnog djela. Ako je u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvovalo više lica, obustava zastarijevanja ima dejstvo samo prema onom saizvršiocu odnosno sauĉesniku na kojeg se odnosi smetnja za kriviĉno gonjenje, dok u odnosu na ostale zastarjelost i dalje teĉe. Po našem kriviĉnom pravu, kad protekne dvostruko više vremena od onoga koje se po zakonu traţi za zastarjelost kriviĉnog gonjenja, gonjenje zastarijeva bez obzira na obustave zastarjelosti. To je tzv.apsolutna zastarjelost. Prekid zastarijevanja kriviĉnog gonjenja Prekid zastarjelosti podrazumijeva nastup takvih okolnosti zbog kojih rok zastarjelosti prestaje teći, a nakon nestanka tih okolnosti zastarjelost ponovo poĉinje teći s tim što se vrijeme proteklo prije prekida ne uraĉunava u rok zastarjelosti. Dakle, nakon prekida zastarjelost poĉinje teći iznova. KZ FBiH predviĊa 2 osnova za nastanak prekida: preduzimanje procesne radnje i izvršenje novog kriviĉnog djela. Preduzimanje procesne radnje mora biti preduzeto protiv konkretnog uĉinioca kriviĉnog djela i imati za cilj kriviĉno gonjenje za odreĊeno kriviĉno djelo. Pod procesnim radnjama podrazumijevaju se sve djelatnosti koje preduzimaju ovlašteni organi ili lica – procesni subjekti, u cilju pokretanja, trajanja i okonĉanja kriviĉnog postupka. Za pojam procesne radnje bitno je da je radnja poduzeta od procesnih subjekata i da je usmjerena na zasnivanje, tok i prestanak procesnog odnosa. Procesnim subjektima smatraju se prvenstveno sud, javni tuţilac, privatni tuţilac i oštećeni kao tuţilac. Pod procesnim radnjama podrazumijeva se niz djelatnosti koje u kriviĉnom postupku preduzimaju

154

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
procesni subjekti (npr.uviĊaj, saslušavanje svjedoka, vještaĉenje, dostavljanje optuţnice okrivljenom itd). Da bi procesna radnja predstavljala osnov za prekid zastare kriviĉnog gonjenja, treba da je preduzeta protiv odreĊenog lica za koje postoji osnovana sumnja da je uĉinilac kriviĉnog djela. Zbog toga ne mogu biti osnov za prekid zastarjelosti procesne djelatnosti ĉija svrha je identifikacija uĉinioca krivĉnog djela. Drugi osnov za prekid zastarijevanja je izvršenje novog kriviĉnog djela. I u ovom sluĉaju moraju biti ispunjena 2 uvjeta: 1. Uĉinilac treba da izvrši novo kriviĉno djelo za vrijeme dok teĉe rok zastarjelosti; 2. Uĉinjeno djelo treba biti jednako teško ili teţe od onog za koje teĉe rok zastarjelosti. U usporeĊivanju teţine djela kao kriterij se uzimaju zaprijećene kazne. Institut apsolutne zastarjelosti vaţi i u ovom sluĉaju, odnosno prekid zastarjelosti ne utiĉe na nastupanje apsolutne zastarjelosti protokom dvrostrukog vremena koje se traţi za zastarjelost gonjenja za odreĊeno djelo. ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE Pojam zastarjelosti izvršenja kazne i rokovi zastarjelosti Zastarjelost izvršenja kazne znaĉi da se protekom odreĊenog vremena ne moţe više pristupiti izvršenju izreĉene kazne. Rokovi zastarjelosti izvršenja kazne po KZ FBiH (ĉl.123) su: a) 35 godina od osude na dugotrajni zatvor; b) 15 godina od osude na zatvor preko 10 godina; c) 10 godina od osude na zatvor preko 5 godina; d) 5 godina od osude na zatvor preko 3 godine; e) 3 godine od osude na zatvor preko 1 godine; f) 2 godine od osude na zatvor do 1 godine ili novĉanu kaznu. Zastarjelost izvršenja sporednih kazni regulisana je posebno. Izvršenje novĉane kazne kao sporedne kazne zastarijeva 2 godine od dana pravosnaţnosti presude kojom je izreĉena. Izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja na slobodi i oduzimanja predmeta zastarijeva 5 godina od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreĉene. Izvršenje mjera sigurnosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti i duţnosti, te mjere zabrane upravljanja m/v, zastarijeva kad protekne vrijeme na koje su te mjere izreĉene. Rok zastarjelosti odreĊuje se iskljuĉivo prema kazni koja je izreĉena u pravosnaţnoj presudi. Naknadno smanjenje kazne ili njena zamjena blaţom kaznom uĉinjeni amnestijom ili pomilovanjem, nema uticaja na rok zastarjelosti. Na utvrĊivanje roka zastarjelosti nema uticaja ni izdrţani pritvor koji je uraĉunat u kaznu. U sluĉaju sticaja kriviĉnih djela, rok zastarjelosti odreĊuje se prema jedinstvenoj kazni izreĉenoj za KD u sticaju. Nastupanjem zastarjelosti izvršenja kazne ne prestaju pravne posljedice osude. Obustava i prekid zastarijevanja izvršenja kazne Vidi u knjizi, nisam stigao uraditi…

155

WWW.BH-PRAVNICI.COM