You are on page 1of 290

Graham Hancock Robert Bauval John Grigsby

TAJNA MARSA
Tajna veza izmeu Zemlje i Crvenog planeta

Naslov izvornika Graham Hancock, Robert Bauval, John Grigsby 1998 THE MARS MYSTERY THE SECRET CONNECTION BETWEEN EARTH AND THE RED PLANET
Jesmo li nasljednici marsovske batine? Tajna Marsa je majstorsko djelo povijesnoga otkrivanja. Ono istrauje sve brojnije dokaze koji povezuju tri dogaaja: fotografije iz 1976. poruenih "spomenika" na Marsu, nedavno otkrie fosila u Marsovom meteoritu starom 3,5 milijarde godina, te uzbudljiva otkria o egipatskoj Sfinzi i piramidama. Tu su injenice, tajanstveno neobjavljivane, koje ne samo da ukazuju na inteligentni ivot na crvenom planetu, ve propituju stara vremena i podrijetlo ljudske rase. . to povezuje Marsove piramide s piramidama Egipta i megalitskim mjestima po svijetu? . to povezuje sadanja iskopavanja u Egiptu sa sputanjem Apolla na Mjesecu? I zbog ega se fosil s Marsa tako dugo uvao kao vojna tajna? . Jesu li nova egipatska iskopavanja dio prikrivene potrage za vremenskom kapsulom s onu stranu povijesti? . Je li puka sluajnost da El Kahira, arapsko ime za Kairo, znai "Mars"? . Ova jedinstvena i fascinantna kronika - s nizom likova meu kojima nalazimo sveuiline profesore, znanstvenike NASA-e, fiziare i dunosnike vlade SAD-a - temeljito ispituje skrivene dnevne redove i raspravlja o mogunosti najveega prikrivanja koje je svijet ikada doivio.

Biljeka autora
Tajna Marsa objavljuje se u SAD-u jedino pod mojim imenom, jer sam ja glavni autor i koordinator. Ipak, osjeam kako je vano da itatelji znaju kako je ova knjiga doista djelo vie autora. Da budem konkretan, ja sam iskljuivi autor poglavlja od 1 do ukljuivo 4 i poglavlja 18 do ukljuivo 26. Moj pomonik u istraivanju John Grigsbury napisao je poglavlja od 5 do ukljuivo 16 (uz doprinos Ro berta Bauvala u poglavlju 16). Ja sam uglavnom napisao poglavlje 17 uz doprinos Johna Grigsbyja i Roberta Bauvala. S obzirom na zajedniku prirodu ovoga djela, izabrao sam oblik "mi" kroz cijelu priu. Kada upuujemo na "nae" prethodne knjige u prvom redu to se odnosi na moju knjigu Otisci bogova, knjigu Roberta Bauvala Tajna Oriona i knjigu koju smo Robert i ja zajedno napisali Poruka sfinge. Zahvale idu Chrisu O'Kaneu ukljuenom u Mars Project U.K. i Simonu Coxu za nae istraivanje u knjinici i odjelu za dokumen taciju. Posebne zahvale idu i Dr. Bennyju Peiseru sa Sveuilita John Moore u Liverpoolu koji nam je ljubazno stavio na raspolaganje svoju osobnu knjinicu. elio bih dodati da je vana zadaa Tajne Marsa privui pozornost javnosti na otkria, koja su uinili znanstvenici irom svijeta u vezi s Marsovim anomalijama i u vezi s vrlo ozbiljnim i hitnim pitanjem planetarnih kataklizmi. Bez ustrajnoga i temeljitoga rada tih znan stvenika, mi ne bismo mogli napisati nikakvu knjigu. Pokuali smo izvijestiti o njihovu radu i objektivno ga predstaviti, kad god je to bilo mogue njihovim rijeima, ali svi zakljuci koje smo iz toga iz vukli nai su vlastiti. Mi smo u tom smislu odigrali ulogu sinteze, po vezujui dokaze i podatka iz mnogih raznih podruja istraivanja. Tek kada smo poeli sastavljati komadie slagalice, i sami smo po stali svjesni velike slike i doista uznemirujuih implikacija, koje ona ima ne samo po prolost Zemlje, ve i po njezinu budunost. Graham Hancock

PRVI DIO - UMORENI PLANET

Usporedni svijet

Iako odvojeni desetke milijuna milja praznoga prostora, Mars i Ze mlja sudjeluju u tajanstvenom zajednitvu. Izmeu ta dva planeta dolo je do viestruke razmjene materi jala, a posljednja je ukljuivala svemirske letjelice sa Zemlje koje su sletjele na Mars. Isto tako nam je poznato da komadi stijenja izba eni s povrine Marsa povremeno pogaaju Zemlju. Do 1997. godine, znanstvenici su utvrdili da desetak meteorita potjee s Marsa. Oni se tehniki oznaavaju kao SNC (prema Shergotty, Nakhla i Chassingy, imenima koja su dobila tri prva takva pronaena meteorita), a istraivai irom svijeta tragaju za ostalima. Prema proraunima Dr. Colina Pillingera s Britanskog instituta za planetarno istraivanje, "100 tona marsovskoga materijala stie na Zemlju svake godine." Jedan Marsov meteorit, ALH84001, pronaen je na Antarktiku 1984. On sadri siune cjevaste strukture koje su znanstvenici NASA-e senzacionalno oznaili kao "mogue mikroskopske fosile koji su moda ivjeli na Marsu prije vie od 3,6 milijarda godina." Znanstvenici na Britanskom otvorenom sveuilitu objavili su u listo padu 1996. godine, da drugi Marsov meteorit, EETA 79001, takoer sadri kemijske oznake ivota - u tome sluaju, zauujue, "organi zme koji su mogli postojati na Marsu prije 600.000 godina."

Zaetak ivota
NASA je 1996. godine lansirala dvije sonde - Pathfinder, modul za sputanje i Mars Global Surveyor, orbitalnu letjelicu. Odobrena su

proraunska sredstva za daljnje misije do kraja 2005., kada e se po kuati zagrabiti vei komad povrinskoga stijenja ili tla s Marsa i prenijeti taj uzorak na Zemlju. Rusija i Japan takoer alju sonde na Mars kako bi poduzeli niz konkretnih ispitivanja i eksperimenata. Na dulji rok planira se "napuiti" Crveni planet. To bi znailo uvoenje plinova u stakleniku i jednostavnih bakterija sa Zemlje. Tijekom razdoblja od nekoliko stoljea toplinski uinci plinova i metaboliki procesi bakterija preobrazili bi Marsovu atmosferu, stva rajui mogunosti nastanjivanja za sve sloenije vrste - bilo da ih se dovodi ili da se razvijaju na licu mjesta. Koliko je vjerojatno da e ovjeanstvo moi ispuniti plan da "zane" ivot na Marsu? Izgleda daje jedino pitanje u pronalaenju novca. Tehnologija za takav postupak ve postoji. Meutim, ironija sudbine je da posto janje ivota na samoj Zemlji i dalje ostaje jednom od najveih neri jeenih tajni znanosti. Nitko ne zna kada je, zato i kako on ovdje poeo. Izgleda da je iznenada eksplodirao, niotkuda, u vrlo ranoj fazi povijesti planeta. Iako se smatra da se Zemlja oblikovala prije 4,5 milijarde godina, najstarije stijenje koje je preivjelo mlae je od toga - staro je oko 4 milijarde godina. Pronaeni su tragovi mi kroskopskih organizama starih oko 3,9 milijarde godina. Pretvaranje neive materije u ivu udo je koje se nije nikada ponovilo, koje ni najnapredniji znanstveni laboratoriji ne mogu po noviti. Vjerujemo li doista da se takva zauujua kozmika alkemija mogla sluajno dogoditi samo u prvih nekoliko stotina milijuna godina dugoga postojanja Zemlje?

Neke opcije
Profesor Fred Hoyle sa Sveuilita u Cambridgeu ne misli tako. Nje govo objanjenje za podrijetlo ivota na Zemlji tako rano nakon obli kovanja planeta je, da je on uvezen izvan Suneva sustava na velikim meuzvjezdanim kometima. Neki dijelovi sudarili su se sa Zemljom, oslobaajui spore koje su se uvale u obamrlom stanju u ledu ko meta. Spore su se proirile i ukorijenile po cijelom novo oblikova nom planetu, koji su ubrzo kolonizirali otporni mikroorganizmi. Oni

su se polako razvijali i razmnoavali, proizvodei ogromni niz ivot nih oblika koje danas poznamo. Alternativna i radikalnija teorija, koju podupiru mnogi znanstve nici jest da je Zemlju netko namjerno napuio prije 3,9 milijardi godina, isto kao to se mi sada spremamo napuiti Mars. Ta teorija pretpostavlja postojanje napredne meuzvjezdane civilizacije - ili vjerojatnije, mnogih takvih civilizacija - rasprostranjenih po cijelom svemiru. Veina znanstvenika ne vidi potrebe za kometima ili vanzemaljcima. Njihova teorija, glavni tijek misli jest, da je ivot na Zemlji sluajno nastao, bez bilo kakvoga vanjskoga utjecaja. Oni dalje tvr de, na temelju iroko prihvaenih prorauna o veliini i sastavu sve mira, da vjerojatno postoje stotine milijuna planeta poput Zemlje, rasprenih nasumce kroz milijarde svjetlosnih godina meuzvjezdanoga prostora. Oni ukazuju kako je malo vjerojatno, da bi se i vot razvio samo na Zemlji, meu tim mnotvom pogodnih planeta.

Zato ne Mars?
Vjeruje se da prvi planet na razmaku od Sunca u naem Sunevu sustavu, siuni, uzavreli Merkur, nije spojiv s bilo kojim zamilje nim oblikom ivota. Ista je stvar s Venerom, drugim planetom od Sunca, gdje se koncentrirana sumporna kiselina izlijeva dvadeset etiri sata na dan iz otrovnih oblaka. Zemlja je trei planet od Sun ca. etvrti, Mars, nesumnjivo je najsliniji Zemlji u Sunevu sustavu. Njegova os je pod kutom od 24,935 stupnjeva u odnosu na ravan njegove putanje oko Sunca (Zemljina os nagnuta je 23,5 stupnja). On se okrene oko svoje osi za 24 sata, 39 minuta, 36 sekundi (Zemljino vrijeme okretanja je 23 sata, 56 minuta, 5 sekundi). Poput Zemlje, Mars je izvrgnut ciklinom aksijalnom kolebanju koje as tronomi nazivaju precesija. Poput Zemlje, on nije savrena kugla ve je spljoten na polovima i proiren u okruglu izboinu na ekva toru. Kao i Zemlja, on ima etiri godinja doba. Poput Zemlje, on ima ledene polarne kape, planine, pustinje i pjeane oluje. Iako je Mars danas ledeni pakao, postoje dokazi da je u nekom starom ra zdoblju on bio iv s oceanima i rijekama, i uivao klimu i atmosferu sasvim slinima onima na Zemlji.

Koliko je vjerojatno da iskra koja je zapalila ivot na Zemlji ne bi isto tako ostavila trag na susjednom, slinom Marsu? Bez obzira je li Zemlja, drugim rijeima, bila namjerno napuena ili su njezin ivot zaele spore ivota iz kometa - ili je, ustvari, ovdje ivot nastao spontano i sluajno - razumno je nadati se da bismo mogli pronai tragove iste vrste procesa na Marsu. Ako takvi tragovi nisu izgledni, onda se mogunosti da smo mi sami u svemiru poveavaju, a mogunosti da se ivot otkrije bilo gdje drugdje dramatino smanjuju. To bi znailo da su se ivotni ob lici na Zemlji pojavili pod tako usmjerenim, posebnim i jedinstve nim uvjetima - i istovremeno tako nasumce - da se oni ne bi mogli ponoviti ak ni na oblinjem planetu koji pripada istoj sunevoj obi telji. Koliko je stoga manje vjerojatno da se oni mogu ponoviti na vanzemaljskim svjetovima u putanji oko udaljenih zvijezda? Iz toga razloga, moramo promatrati pitanje ivota na Marsu kao jednu od velikih filozofskih tajni naega vremena. Brzi napredak u istraivanju toga planeta vjerojatno e brzo razrijeiti tu tajnu.

Navjetaji ivota
Dokazi s Marsa poprimaju dosad etiri glavna oblika: 1. Promatranja teleskopima sa Zemlje. 2. Promatranja i fotografije s orbitalne letjelice 3. Kemijski i radioloki pokusi izvreni na uzorcima tla s Marsa koje su prikupili moduli za sputanje NASA-e, s rezultatima vraenim na Zemlju za analizu 4. Mikroskopsko ispitivanje meteorita za koje se zna da su pali s Marsa Krajem devetnaestoga i poetkom dvadesetoga stoljea, telesko pi sa Zemlje proizveli su uope prvu senzaciju o "ivotu na Marsu" - tvrdnju da je planet iaran divovskom mreom kanala za navodnja vanje, koji su dovodili vodu s polova u isuene ekvatorijalne pre djele. Tu je tvrdnju, koju emo jo raspraviti u 2. dijelu ove knjige, iznio Percival Lowell, istaknuti ameriki astronom, a ona je ostavila neizbrisiv trag u psihi Amerikanaca. Meutim, veina znanstvenika ismijala je Lowellove zamisli, a NASA-ine sonde Mariner 9 i Viking

1 i 2 kruile su u 1970-im godinama oko toga planeta i poslale fo tografije koje definitivno dokazuju da nema kanala. Danas se smatra da je Lowell (i drugi koji su tvrdili da su vidjeli kanale), bio rtva teleskopskih slika loe kakvoe i optike iluzije, koja prouzrokuje da mozak povezuje sasvim razliita i nepovezana obiljeja u prave crte. ak i danas, nijedan teleskop na Zemlji nema dovoljnu optiku otrinu da rijei tajnu ivota na Marsu. Stoga treba mo izvriti dedukcije koristei tri druge vrste dostupnih nam dokaza - Marsove meteorite, orbitalna promatranja i promatranja s modula za sputanje. Ve smo vidjeli kako je mogue da Marsovi meteoriti sadre tra gove primitivnih mikroorganizama (iako se mnogi znanstvenici ne slau s tim tumaenjem). Manje je poznata injenica da se nekoliko pokusa to su ih izvrili moduli za sputanje s Vikinga takoer po kazalo pozitivnima prema znakovima ivota. Dojam koji su u to vri jeme stvarale javne izjave predstavnika NASA-e je, da je taj planet neplodan jer nisu naene nikakve organske molekule na povrini mjesta na koje se spustio modul. Ali zagonetno je to to su uzorci s Marsa doista dali pozitivne rezultate za metabolike procese, kao to su fotosinteza i kemosinteza koji se normalno povezuju sa ivo tom. Eksperiment s izmjenom plina takoer je proizveo pozitivan rezultat s uzorcima tla, koji su oslobaali znaajne koliine kisika kao u odgovoru na tretiranje s organskom hranjivom tvari. Drugi pozitivni rezultat proizveden u eksperimentu "oznaenoga osloba anja" bio je odsutan u kontrolnom uzorku koji se pekao na visokoj temperaturi - upravo onako kako bismo i oekivali ako je bioloki agens prouzrokovao prvobitnu reakciju. Tako nam preostaju orbitalna promatranja. U graama koje su poslali Mariner 9 i Viking 1, mogu se uoiti udno poznati predmeti koje su neki znanstvenici protumaili ne samo kao znakove ivota, ve i kao dokaz daje napredan inteligentni ivot morao jednom po stojati na Marsu.

Piramide Elysiuma
Najranije iznimne slike snimljene su tijekom 1972. i pokazuju po druje Marsa poznato kao Elysiumski etverokut. U poetku se tim

slikama pridavalo malo pozornosti. Onda se 1974. godine pojavila kratka biljeka u znanstvenom asopisu Icarus. Mack Gipson, Jr. i Victor K. Ablordeppy napisali su u svom lanku: Trokutaste i piramidalne graevine primijeene su na Marsovoj povrini. Smjetene na istonom sredinjem dijelu Elysiumskoga etverokuta, sljedei B etverokuti vidljivi su na foto grafijama s Marinera: MTVS 4205-3 DAS 07794853 i MTVS 4296-24 DAS 12985882. Te graevine bacaju trokutaste i mnogokutne sjene. Vulkanski unjevi sa strmim stranama i uti snuti krateri postoje samo nekoliko kilometara dalje. Prosje ni promjer trokutastih piramidalnih struktura u osnovi pribli no je tri kilometra, a prosjeni promjer mnogokutnih struktura priblino je est kilometara. Jedna druga fotografija s Marinera, etverokut 4205-78, sasvim jasno pokazuje etiri masivne trostrane piramide. Astronom sa Sve uilita Cornell, Carl Sagan, komentirao ih je 1977. "Najvee su," pisao je on, "tri kilometra preko osnove i jedan kilometar visoke mnogo vee nego piramide Sumera, Egipta ili Meksika na Zemlji. Izgleda da su potkopane i stare, a moda su samo male planine koje je pijesak stoljeima zasipao. Ali mislim da one zahtijevaju briljivo promatranje." Posebno znaajno za te etiri graevine uhvaene u tom posljed njem etverokutu je to, to izgleda da su one postavljene na Marsovu povrinu prema odreenom modelu ili rasporedu vrlo slinome piramidama na zemaljskim lokacijama. U tome su vrlo sline s dru gim Marsovim "piramidama", koje lee u predjelu poznatom kao Cydonia, na priblino 40 stupnjeva sjeverne geografske irine, skoro na pola puta oko planeta od Elysiuma.

Piramide i "Lice" Cydonije


Orbitalna letjelica Viking 1 fotografirala je piramide Cydonije 1976. s visine od oko 1.000 milja, a prve ih je ustanovio na Vikingovom etverokutu 35A72 Dr. Tobias Owen (danas profesor astronomije na Sveuilitu na Havajima). Isti etverokut, koji pokriva priblino 34 sa 31 milju - to je otprilike veliina irega Londona - takoer

pokazuje mnoga druga obiljeja koja bi mogla biti umjetna. Letimi an pogled otkriva samo zbrku brda, kratera i krapa. Meutim, po stupno, kao da se uklanja veo, poinjemo osjeati nejasan prizor kao organiziran i strukturiran - i previe organiziran a da bi bio re zultat sluajnih prirodnih procesa. Iako je mjerilo vee, ne izgleda isto kao to bi neka arheoloka mjesta na Zemlji mogla izgledati ako se fotografiraju s visine od 1.000 milja. to vie ispitujemo etvero kut, to vie postaje oito da bi on doista mogao biti skup ogromnih sruenih spomenika na povrini Marsa. Meu njima je daleko najdramatinije lice poput sfinge, koje NASA slubeno odbacuje kao varku svjetla i sjene. To objanjenje neki su ozbiljno poeli dovoditi u pitanje tek nakon 1980., kao to emo vidjeti u 2. dijelu, kada je Vincent DiPietro, i sam kompjutor ski znanstvenik u NASA Goddard centru za svemirske letove, otkrio jednu drugu sliku "Lica" na etverokutu 70A13. Ta druga sli ka, koja je dobivena 35 Marsovih dana poslije prve i pod drukijim svjetlosnim uvjetima, omoguila je usporedne poglede i detaljna mjerenja Lica. Cijelo lice sa svojim izraajnim pokrivalom za gla vu, skoro je 1,6 milje dugako od krune do brade, 1,2 milje iroko i neto ispod 2.600 stopa v i s o k o . Lice bi moglo biti mala planina, izloena prirodnom zubu vre mena. Ali koliko planina ima tako zagonetno slinu lijevu i desnu stranu? Analitiari slika kau da je vrlo malo vjerojatno kako je "bi lateralna simetrija" Lica, koje oponaa prirodan, gotovo ljudski iz gled, uslijedila sluajno. A to potvruju druga obiljeja koja su poslije utvrena pod kompjutorskim poveanjem. Ona ukljuuju "zube" u ustima, obostrane prekriene crte iznad oiju i pravilne poprene pruge na glavi - koje barem neke istraivae podsjeaju na pokriva la za glavu starih egipatskih faraona. Prema Dr. Marku Carlottou, strunjaku za obradu fotografija, "Ta se obiljeja pojavljuju na obje Vikingove slike, koherentnih su oblika i strukturalno su dio predmeta; stoga ih nije prouzrokovala slu ajna buka ili sredstva za obnavljanje slike i postupak poveanja."

"Nevjerojatan skup neobinosti.."


Isto je tono za D&M piramidu (nazvanu po DiPietru i njegovom pomoniku Gregoryju Molenaaru, koji su je otkrili). Ta peterostrana struktura nalazi se oko deset milja od Lica i, poput Velike piramide u Egiptu, poloena je skoro savreno u pravcu sjever-jug - prema osi vrtnje planeta. Njezina najkraa strana je jednu milju, njezina dugaka os proiruje se na oko dvije milje, gotovo je pola milje vi soka i procjenjuje se da sadri preko kubine milje materijala. Komentirajui blizinu Lica i D&M piramide, prijanji NASA-in savjetnik Richard Hoagland postavlja umjesno pitanje: "to moe govoriti protiv 'dva spomenika slina zemaljskim' na takvom stra nom planetu i u biti na istome mjestu?" Hoagland je i sam detaljno prouio etverokute 35A72 i 70A13 i ustanovio je dodatna mogua umjetna obiljeja. Ona ukljuuju i takozvanu Tvravu, sa svoja dva izraajna ravna ruba, te Grad, koji on opisuje kao "izvanredno pravocrtan poredak masivnih struktura isprekidan nekolicinom malih 'piramida' (od kojih su neke tono pod pravim kutom prema veim graevinama) i manjim 'zgradama' unjastoga oblika." Hoagland takoer ukazuje na jo jednu zapa njujui injenicu o Gradu: izgleda da je namjerno smjeten na takav nain da bi hipotetiki stanovnici mogli uivati savreni, doista sko ro ceremonijalni, pogled na Lice. Dojam o velikom obrednom sreditu, prekrivenom vjekovnom prainom, pojaavaju i druga obiljeja Cydonije, kao to je Tholus, masivna hrpa kamenja slina Silbury Hillu i City Squareu u Brita niji, skupini od etiri hrpe smjetene na petoj, manjoj hrpi. Taj oblik tla - koji podsjea na kri u dalekozoru - smjeten je u tono po prenom sreditu Grada. Osim toga, skupina britanskih istraivaa iz Glasgowa nedavno je uoila neto to podsjea na masivnu etverostranu piramidu, takoz vanu NK piramidu, 25 milja zapadno od Lica, i na istoj geografskoj irini (40,8 stupnjeva sjeverno) kao to je i D&M piramida. "Proma trajui cijelu Cydoniju i nain na koji su sve te graevine postavlje ne," kae Chris O'Kane iz Britanskoga projekta o Marsu, "moj je snani osjeaj da one moraju biti umjetne. Ne vidim naina na koji bi se takav sloeni sustav tvorevina mogao sluajno pojaviti."

O'Kaneovu slutnju pojaava injenica da "su mnoge strukture nefraktalne." Na jednostavnom engleskom to znai da su njihove obri se skenirali i ocijenili kao umjetne (a ne prirodne) visoko sofistici rani kompjutori, koji se obino koriste u modernom ratovanju da se uoe lokacije zamaskiranih tenkova i artiljerije na fotografijama izvi anja iz zraka. Chris O'Kane saimlje svoj iskaz: "Tu imamo nevjerojatan ra spored iznimnosti. One imaju neto poput planiranoga rasporeda, nalaze su u odvojenim skupinama i nefraktalne su. Sve u svemu, moramo rei da je to vrlo neuobiajeno." Cydonija i Elysium nisu jedina mjesta koja su pruila fotografske dokaze o neobinim i moguim umjetnim graevinama. Druga Marsova obiljeja koja su izrazito nefraktalna, ukljuuju pravu crtu dugu vie od tri milje koju odreuje niz malih piramida; jednu izdvo jenu piramidu to se uzdie nad rubom divovskog kratera; proire na romboidna zaokruenja na junom polarnom predjelu; i udno, dvorcu slino zdanje, koje se uzdie u zvonik visok vie od 2.000 stopa.

Galerija tajni
Carl Sagan je 1996. godine, tijekom posljednje godine svoga ivota, dao zanimljiv komentar o Licu na Marsu. Tu su graevinu, rekao je, vjerojatno "stvorili polagani geoloki procesi tijekom milijuna god ina." Ali ipak je dodao: "Moda se varam. Teko je biti siguran u pogledu svijeta to smo ga samo djelomice vidjeli u velikom pove anju." Sagan je zagovarao da budue amerike i ruske misije na Marsu, uloe posebne napore "da mnogo poblie promotre piramide i ono to neki nazivaju Lice i Grad... Ta obiljeja zasluuju pobliu po zornost s veom optikom otrinom. Detaljnije fotografije Lica si gurno e razrijeiti pitanja simetrije i pomoi da se razrijei rasprava izmeu geologije i monumentalne graevine." Mi ne dijelimo Saganovo uvjerenje da e fotografije visoke op tike otrine rijeiti raspravu. Sve dok se astronauti ne iskrcaju na Mars i istrae Cydoniju, ak e i najbolje fotografske slike vjerojatno ostaviti mjesta sumnji - u oba smjera. Stvari se dalje uslonjavaju

zbog injenice da su NASA-ine izjave u vezi piramida i Lica esto bile udne i protuslovne. Sadravajui u sebi okus tajnovitosti, pa i nepotenja u pogledu daljnje istraivake politike, te su izjave neiz bjeno izazvale neke promatrae da mentalno poveu "spomenike" na Marsu i prijepor oko UFO-a (Roswell, Podruje 51, tobonje otmice od strane vanzemaljaca itd). Uinak je bio da se stvori para noja - koja osobito bijesni u Sjedinjenim dravama - tako da je u tijeku masovno vladino prikrivanje podataka. Vratit emo se piramidama i Licu na Marsu u 2. dijelu i istraiti optube za urotu u 3. dijelu. Na neposredni cilj u 1. dijelu je istra iti sam planet i ui u njegovu galeriju tajni. Najvea tajna od svih je zato je Mars umro.

2 Ima li ivota na Marsu?

Jedan astronom primio je sljedei telegram od novinskoga urednika: POALJI BRZOJAVNO STOTINU RIJEI NA NA TROAK. IMA LI IVOTA NA MARSU? Astronom je odgovorio, NITKO NE ZNA (engl. "NOBODY KNOWS"), te ponovio pedeset puta. To se dogodilo prije ere svemirskih istraivanja. Onda je, u srp nju 1965. NASA-ina prva uspjena sonda - Mariner 4 - proletjela pokraj Marsa i poslala na Zemlju 22 crno-bijele televizijske slike koje su prikazivale tajanstveni planet strahovito ispresijecan krate rima i, prividno, tako beivotan kao i Mjesec. Sljedeih godina, Ma riner 6 i 7 takoer su proletjeli pokraj Marsa, a Mariner 9 uao je u putanju oko njega, poslavi na Zemlju 7.329 slika (1971-1972). Viking 1 i 2 uli su 1976. u dugotrajne putanje tijekom kojih su nam poslali 60.000 slika visoke kakvoe i postavili modularna vozila na povrinu. Tri sovjetske sonde takoer su istraivale Mars, od kojih su dvije dosegnule njegovu povrinu. Sve do poetka 1998., pitanje "Ima li ivota na Marsu?" moglo je jo uvijek dobiti odgovor, "Nitko ne zna." Meutim, znanstveni ci su s vie podataka na raspolaganju iznijeli niz miljenja o tom pitanju. Usprkos opustoenom izgledu planeta, mnogi se sada slau da su krajnje jednostavni mikroorganizmi poput bakterija ili virusa mogli preivjeti ispod povrine. Drugi smatraju da tamo danas uop e nema ivota, ali ne iskljuuju mogunost da je Mars mogao imati "plodnu ivotnu tvar" u nekoj dalekoj proloj epohi. Kljuni element u sve iroj znanstvenoj raspravi, kao to smo vi djeli u 1. poglavlju, je to, to je otkriven odreen broj mikrofosila i

kemijskih dokaza za ivotne procese u komadima stijenja s Marsa koji su dospjeli na Zemlju kao meteoriti. Te dokaze moramo staviti uz bok pozitivnih pokusa za otkrivanje ivotnih procesa, o kojima smo takoer govorili u 1. poglavlju, koje su izvrili moduli s Vikinga.

Pozitivni pokusi
Pria o potrazi za ivotom na Marsu ima mnogo zagonetnih eleme nata. Meu njima je i NASA-in objavljeni slubeni zakljuak da Vikingova misija iz 1976. "nije pronala nikakav uvjerljivi dokaz o ivotu na povrini toga planeta." Dr. Gilbert Levin, jedan od glavnih znanstvenika ukljuenih u misiju Vikinga, to ne moe prihvatiti. On je izvrio eksperiment oznaenoga oslobaanja opisan u 1. poglavlju, koji je proizveo ne pogreivo pozitivno tumaenje. elio je to objaviti u to vrijeme, ali su ga druge kolege u NASA-i nadglasali. "Predloili su nekoliko objanjenja da objasne rezultate mojega eksperimenta," komentirao je Dr. Levin 1996. "Nijedno od njih nije uvjerljivo. Danas vjerujem da Mars ima ivota." Izgleda da je Levin bio nadglasan jer je njegov pokus protuslovio negativnim rezultatima i drugim pokusima koje su vrili stariji ko lege - mogue dovodei tako u pitanje prosudbu tih kolega. Posebnu je teinu zadobila injenica da Vikingov spektrometar za masu nije otkrio nikakve organske molekule na Marsu. Ali Levin je poslije dokazao da je sonda bila opremljena spektrometrom za masu nedo voljne snage. Imao je minimalnu osjetljivost od deset milijuna bio lokih elija u uzorku, u usporedbi s osjetljivostima do samo pede set elija koje se mogu postii drugim instrumentima. Levin se ohrabrio progovoriti tek nakon to je NASA objavila u kolovozu 1996. da su mogui tragovi mikrofosila pronaeni u meteoritu ASH84001. Taj dokaz snano podupire vlastito Levinovo staja lite da je ivot na Crvenom planetu postojao cijelo vrijeme, uspr kos krajnje tekim uvjetima koji su tamo prevladavali. ivot je ilaviji nego to smo ikada zamiljali. Mikrobi su pro naeni u nuklearnim ipkama za gorivo unutar reaktora i u du binama oceana gdje nema svjetla.

Colin Pillinger, profesor planetarne znanosti na Britanskom otvo renom sveuilitu, slae se s tim: "Strastveno vjerujem da su uvjeti na Marsu nekada bili povoljni za ivot," kae on. Takoer istie da neki ivotni oblici mogu preivjeti u najnepovoljnijim uvjetima: "Neki mogu ivjeti u zamrznutom stanju dosta ispod nitice, a po stoji uvjerljivi dokazi o ivotu na 150 stupnjeva Celzija. Koliko jo moete biti nepopustljiviji?"7

ivljenje u krajnostima
Mars je strahovito hladan, s prosjenom temperaturom na cijelom planetu od minus 23C, koja se sputa i do minus 137C na nekim mjestima. Postoji stalna nestaica ivotnih plinova kao to su duik i kisik. Pored toga, atmosferski pritisak je nizak. Osoba koja stoji na "Marsovom datumu", dogovorenom uzvienju koje su znanstvenici odabrali da poslui kao istovrijednost za razinu mora na Zemlji, isku sio bi atmosferski pritisak ne jai nego to je pritisak na Zemlji na 18 milja iznad . Pod tim niskim pritiscima i temperaturama nema i ne moe biti nikakve vode u tekuem stanju na Marsu. Znanstvenici ne vjeruju kako je mogue da se ivot pojavi bilo gdje bez prisustva vode u tekuem stanju. Ako je to tono, tada do kazi o prolom i sadanjem ivotu na Marsu moraju snano podra zumijevati da je planet nekada imao velike koliine tekue vode - a to je neto, kao to emo vidjeti, za to postoje uvjerljivi dokazi. Ne ma sumnje da se otada voda izgubila. Meutim, to nuno ne znai da nikakav ivot nije mogao preivjeti. Naprotiv, nekoliko nedavnih znanstvenih otkria i eksperimena ta pokazalo je da, barem na Zemlji, ivot moe bujati u bilo kojim uvjetima. Britanski znanstvenici, buei 1996. na vie od 13.000 stopa is pod povrine Atlantskoga oceana, pronali su "bogati podzemni svi jet mikroskopskih stvorenja ... /Te/ bakterije pokazuju kako je mogue da se ivot razvija pod krajnjim uvjetima gdje su pritisci 400 puta vei nego na morskoj razini i gdje temperature mogu do stii 170 stupnjeva Celzija." Drugi istraivai, istraujui aktivne podmorske vulkane na du binama veim od dvije milje, pronali su ivotinje iz vrste Pogono-

phora koje pasu na kolonijama bakterija, koje uspijevaju u resama obogaenima mineralima koje su u stalnom, skoro kipuem stanju i uzdiu se iz morskoga dna. Obino samo nekoliko milimetara du gaka, ta stvorenja slina crvima, tu su bizarno uveana i kao da oponaaju mitolokoga salamandera za kojega se govorilo da ivi u vatri. Bakterije na kojima se Pogonophorae hrane skoro su jednako ta ko neobine. One se ne oslanjaju na Sunce kao izvor energije, jer se nita ne filtrira na tim dubinama, ve koriste "toplinu od gotovo kipue vode koja ispod kore vrije prema gore." One ne zahtijevaju or ganske otpatke za ishranu ve troe "minerale u vruem rasolu." Zoolozi ih nazivaju zajednikim imenom "extremophiles" koje uklju uju autotrofe koji jedu bazalt, koriste hidrogenski plin za energiju i izluuju ugljik iz ugljinog dioksida. Drugi autotropi... ... pronaeni su tri kilometra ispod povrine, gdje je jedini izvor topline toplina iz stijena... Pronaeni su na temperaturi od 113C... Pronaeni su ... u potocima kiseline; u toluolu, benzolu, cikloheksanu i kerozinu; na 11.000 metara dolje u Marianas Trenchu. Stvorenja te vrste mogla su svakako preivjeti na Marsu, moda zarobljena u 10 metara dubokom sloju vjenoga leda za koji se pret postavlja da je leao ispod povrine toga planeta, moda u stalnom komeanju, u ogromnim vremenskim razdobljima. Na Zemlji su znanstvenici u Kaliforniji 1995. godine uspjeno oivjeli uspavane mikrobe unutar insekata sauvane u jantaru desetke milijuna godi na i stavili ih u karantenski laboratorij. Drugi vitalni mikroorga nizmi koji su izolirani iz kristala soli stari su vie od 200 milijuna godina. U laboratorijskim eksperimentima: "Bakterijske spore gri jale su se do toke kljuanja i hladile do -270 stupnjeva C, to je temperatura svemira izmeu zvijezda. Kada se uvjeti poboljaju one opet oive." Slino postoje virusi koji "se mogu aktivirati u stani cama ak i onda kada su obamrli izvan takvoga bio-organizma." U svom obamrlom stanju te zastraujue male cjeline - manje od valne duine vidljivoga svjetla - gotovo su doslovce besmrtne. Pri ispiti-

vanju one su "krajnje sloene sa svojim genomom sastavljenim od l,5 x 104 nukleotida." Dok NASA nastavlja svoje istraivanje na Marsu, znanstvenici vjeruju da postoji vrlo stvarna mogunost uzajamne kontaminacije. Doista, uzajamna kontaminacija mogla se dogoditi mnogo prije ere svemirskih letova. Isto onako kao to su meteoriti s povrine Marsa doli na Zemlju, smatra se vrlo vjerojatnim da su stijene, to su se rasprskale sa Zemljine povrine pod utjecajem asteroida dospjele do Marsa. Mogue je zamisliti da su spore ivota mogle doi do Ze mlje na meteoritima s Marsa - ili, obratno, da su spore ivota mogle doi sa Zemlje na Mars. Paul Davis, profesor filozofije prirode na Sveuilitu Adelaide, ukazuje da "Mars nije osobito gostoljubiv planet za zemaljsku vrstu ivota... Ipak, neke vrste bakterija prona ene na Zemlji mogle bi tamo preivjeti ... Ako se ivot vrsto us postavio na Marsu u dalekoj prolosti, on se postupno mogao prila goditi na dananji mnogo suroviji okoli kako su se uvjeti polagano pogoravali."

Rasprava s visokim ulogom


NASA je moda sluajno odabrala vrijeme da najavi otkrie mikrofosila u meteoritu ALH84001 kada su znanstvenici i mediji nairo ko raspravljali o posljedicama preivljavanja mikroorganizama u ekstremnom okoliu. Prema Dr. Davidu McKayju, koji je predvodio tim koji je istraivao meteorit: Ne postoji nijedan nalaz koji bi nas vodio prema vjerovanju da je postojao ivot na Marsu. Zapravo smo pronali spoj mno go toga... Tu spada prividno jedinstven obrazac organskih molekula, ugljikovih spojeva koji su osnova ivota. Takoer smo pronali nekoliko neobinih mineralnih faza koje su po znati proizvodi primitivnih mikroorganizama na Zemlji. To, izgleda, podupiru i strukture koje bi mogle biti mikroskopski fosili. Najuvjerljiviji dokaz je odnos svih tih stvari u smislu njihove lokalizacije - unutar nekoliko stotih tisuinki ina jedne od druge.

Mnogi znanstvenici ne smatraju McKayeve dokaze tako uvjerlji vima. Meu onima koji se s njim ne slau su i istraivai sa Sveui lita na Havajima, koji tvrde da tobonji ivotni oblici nisu bioloke ve mineralne prirode, i "vjerojatno je da su se oblikovali iz vrue tekuine pod visokim pritiskom koja je trcnula kroz raspukline." Dr. William Schopf, svjetski strunjak za stare zemaljske mikrofosile, takoer vjeruje da se tu radi o nebiolokim procesima. On ukazuje da su NASA-ini "Marsovi mikrobi" 100 puta manji od bilo kojih mikroba pronaenih na Zemlji i da nemaju nikakvih znakova stani ca ili upljina, to bi bile kljune oznake za ivot. Poput istraivaa s Havaja, on misli kako je vjerojatnije da su te strukture minerali. Ralph Harvey sa Sveuilita Case Western u Clevelandu, u Ohiju, tvrdi da detaljna analiza tobonjih mikroba pomou elektronskoga mikroskopa "pokazuje kristalni model koji nije karakteristian za ivotne oblike." A istraivai na Sveuilitu Kalifornija u Los Angelesu zakljuili su "da uvjeti u kojima je oblikovana stijena nisu u sukladnosti s teorijom ivota." U taboru "za ivot", rad profesora Colina Pillingera osobito je znaajan. On je sa svojim kolegama, Dr. Monicom Grady i Dr. lanom Wrightom iz londonskog Muzeja povijesti prirode, bio ukljuen u otkrie organskoga materijala u jednom drugom Marsovom meteoritu, EETA 79001, i objavio je lanke o tome u znanstvenom aso pisu Nature, prije nego to je NASA obavijestila o moguim mikrofosilima u ALH84001. Britanski istraivai u poetku su umalo izjavili da su pronali dokaze o ivotu. Ali onda su u listopadu 1996. izvijestili da organska tvar u meteoritu "sadri 4 posto vie ugljika12 u odnosu na ugljik-13 nego to postoji u susjednim uzorcima ugljikove tvari. To navodi na zakljuak da je ugljik oblikovan iz me tana to ga proizvodi djelovanje mikroba." Slini pokusi na ALH84001 (komad koji je NASA dala Pillingeru i njegovim kolegama) proizveli su iste omjere ugljikova izotopa. Osobito je bio zanimljiv podatak da su karbonati u EETA 79001 bili mnogo mlai nego oni u ALH84001 - ne milijarde godina stari ve moda samo 600.000 godina. "U geolokom smislu", kao to je istaknuo jedan od znanstvenika, "to je dovoljno blizu da postoji

velika mogunost kako ivot jo uvijek moe postojati u zatienim podrujima naega planetarnoga susjeda." NASA-in Johnsonov svemirski centar i dalje smatra da bi podaci s Marsovih meteorita mogli biti "uvjerljivo najvee otkrie u povi jesti znanosti." Londonski the Times predvidio je da je to otkrie prvi korak u procesu "koji e duboko promijeniti nae shvaanje svemira i nae mjesto u njemu." U Sjedinjenim dravama, John Gibbons, znanstveni savjetnik Bijele kue, komentirao je: "Nae shvaanje da je ivot rijedak moglo bi se promijeniti. ivot se moda iri u svemiru." Glavni upravitelj NASA-e Daniel Goldin slae se i izjavljuje: "Nalazimo se na vratima neba. Sada smo na pragu da se zapitamo, je li ivot jedinstven na Zemlji?" Ista je misao bila oito na umu predsjedniku Billu Clintonu. Na dan kada se to otkrie obja vilo, on se obratio naciji na televiziji, primjeujui lirskim stilom da e potvrda NASA-inih saznanja, ako i kada ona doe, sigurno biti jedan od najarobnijih uvida u na svijet koji je znanost ikada otkrila. Njegove posljedice su tako dalekosene i ispunjavaju nas strahopotovanjem kakvo samo mata moe zamisliti... Ako nam ona obeava odgovore na neka od naih najstarijih pitanja, ona postavlja druga jo temeljitija. Moemo zamisliti zato omiljeni politiari mogu poeljeti da se poistovjete s potragom za ivotom na Marsu. Kao to Colin Pillinger saimlje: "To je ono o emu ljudi brinu. Kada razgovaram s njima oni uvijek ele znati postoji li ivot na Marsu."

Skriveni plan?
"NASA je uinila zapanjujue otkrie koje ukazuje na mogunost da je primitivni oblik mikroskopskoga ivota mogao postojati na Marsu prije vie od tri milijarde godina." Ovim pomno sroenim rijeima, uz mnogo fanfara, objavljena je prvi put vijest o onome to se pronalo na meteoritu ALH84001 na novinskoj konferenciji u Johnsonovom svemirskom centru u Houstonu. Glasnogovornik je bio Daniel Goldin, moni ef NASA-e, koji je doao na taj poloaj nakon to je proveo dvadeset pet godi-

na kod TRW-a, strogo povjerljivoga dobavljaa za Ministarstvo obrane. Lobisti koji se zalau za otvoreniju i odgovorniju vladu u Sjedinje nim dravama smatraju zlokobnom Goldinovu prisutnost u NASA-i. Imenovanje je najprije izvrio predsjednik George Bush, i sam pri janji direktor CIA-e. Prema lobistu i istraivau Danu Eckeru: "Otkad je Goldin preuzeo NASA-u, mnogi su civili zamijenjeni ljudima iz Ministarstva obrane (DOD) i NASA stalno postaje sve tajnovitija... Oni su izvravali mnoge zadae Ministarstva obrane... i shvatite, Dan Goldin ... je jedina osoba koja vodi neku saveznu agenciju a da nije smijenjena pod Clintonovom administracijom. To mnogo govori." Poput Eckera, mnogi Amerikanci uvjereni su da NASA ima skri veni plan, i da na njezinu politiku i na obavijesti koje puta u javnost utjeu imbenici koji nisu razvijanje iste znanosti. Kao to emo vidjeti u kasnijim poglavljima, ta sumnja bila je osobito snana oko pitanja takozvanih Marsovih spomenika - konkretno piramida i Lica iz predjela Cydonije. Postoji javna predodba da je NASA ukljuena u zlokobnu urotu da sakrije znaajne dogaaje o pravoj prirodi tih iznimnih graevina. ak se govori da je cijeli spektakl oko "Marso vih mikroba" mogao biti izmiljen da bi se odvratila pozornost od jedne druge, moda skrivenije Marsove prie - koja moda ima veze s Cydonijom. Takve spekulacije zvue poput paranoidne mate. A opet, govori se i o drugim urotama, ovaj put o onima koje ukljuuju same mikro be. Te tvrdnje dolaze od istaknutih znanstvenika koji rade unutar NASA-e i ne moemo ih lako odbaciti.

Motivi
Meteorit ALH84001 sainjen je od stijene ija se starost pouzdano procjenjuje na vie od 4,5 milijarde godina. Utvreni tragovi ivo ta u njemu smatraju se 3,6 milijardi godina starima. Pouzdani po daci navjetaju da se stijena rasprsnula s povrine Marsa prije 15 milijuna godina kao ishod sudara s kometom ili asteroidom. Ona je putovala svemirom poput komada kozmikoga odbaenoga tere ta milijunima godina prije nego to je konano presjekla putanju

Zemlje prije 13.000 godina i spustila se usred ledenoga pokrova An tarktika. Moderna povijest toga meteorita zapoela je 27. prosinca 1984. kada je pronaen u antarktikom predjelu Allen Hillsa. Roberta Score iz Znanstvene nacionalne zaklade prepoznala ju je kao meteorit, s njegovom tamno zelenom bojom, sa siunim crvenkastim mrljama u nijansi re u upljinama, i otpremila ga je brodom u Johnsonov svemirski centar. Tamo na njega nisu obraali pozornost vie od osam godina, barem tako govori slubena pria, dok istrai vai nisu otkrili da on ima klasinu kemijsku oznaku SNC klase meteorita pa stoga mora potjecati s Marsa. Skupina NASA-inih znanstvenika poduzela je temeljito istrai vanje meteorita od 1993. do 1996. god., gotovo uope ne dijelei obavijesti sa svojim efovima. Tim su predvodili David McKay i Everett Gibson iz Johnsonovoga svemirskog centra, koji su poslije zaposlili dva strunjaka, Kathie L. Thomas-Keperta, dobavljaa za obranu Lockheed Martina, i profesora Richarda N. Zarea sa Sveui lita Stanford, da analiziraju organske sastojke meteorita s laserskim spektrometrom mase. Prema Dwayneju Dayu iz Instituta za svemirsku politiku Sveu ilita George Washington: "Kada je tim postao svjestan implikacija njihovoga istraivanja, oni su prestali govoriti o tome s Vanjskim kolegama. Nisu eljeli dati nikakav komentar prije nego to budu potpuno sigurni u svoje dokaze." David Des Marais, znanstvenik u NASA-inom Amesovom istra ivakom centru, govori o manje pohvalnim motivima. On misli da tajnovitost i iskljuivo ponaanje njegovih kolega iz JSC-a ima vjerojatno vie veze s meuresorskim suparnitvom oko fondova, nego s bilo kakvim osjeajem odgovornosti ili opreza: "Postoji si gurno mnogo takmienja izmeu NASA-inih centara u trenutku ka da vlada ree proraunska sredstva, pa mi je stoga razumljivo zato ele zadrati za sebe otkrie i njegovo objavljivanje kako bi njihov centar dospio na naslovne stranice." NASA raspodjeljuje svoje zadae meu mnogim centrima. Spe cijalnost Amesa, gdje radi Marais, je bioloko istraivanje - konkre tno, kemijski i bioloki eksperimenti koji se vre na svemirskom

taksiju. Sve do oujka 1997., vie od sedam mjeseci nakon poetnih senzacionalnih objavljivanja o Marsovim mikrobima, Amesovi znan stvenici jo nisu mogli uvjeriti JSC da im prepusti uzorak meteorita za prouavanje. "MI doista elimo obaviti kemijsku analizu na uzor ku da bismo provjerili znakove ivota," komentirao je Marais, "jer su se skoro svi koji su gledali stijenu do sada usredotoili na njezi na geoloka svojstva. Nitko nije istraio njezin organski kemijski sa 48 stav u dubinu, a mi smo najpozvaniji da to uinimo."

Pohvala tamo gdje je zasluena


Marais nije jedini NASA-in znanstvenik kojega je JSC zaobiao. Meu njima su i Dr. Vincent DiPietro iz Goddardovog centra za svemirske letove u Marylandu i Dr. John Brandenburg, koji radi za NASA-inoga dobavljaa Physical Sciences, Inc. Kao to smo vidjeli u 1. poglavlju, DiPietro je otkrio (zajedno s Gregoryjem Molenaarom) D&M piramidu u predjelu Cydonije na Marsu. DiPietrova potpora stajalitu da bi spomenici Cydonije mogli biti umjetne graevine - a ne varke svjetla i sjene - ve ga je dugo vremena oznaila kao pobunjenika unutar NASA-e. Ista je stvar s Dr. Johnom Brandenburgom s kojim je DiPietro napisao nekoliko prije pornih lanaka o Cydoniji. DiPietro ukazuje da pria o potrazi za ivotom u meteoritima s Marsa nije zapoela nedavnim naporima tima iz Johnsonova sve mirskoga centra - koji su doista prigrabili sve zasluge - ve s radom nizozemskoga znanstvenika Bartholomewa Nagyja jo 1966. godi ne. Dr. Nagy je 1975. godine objavio lanak o prisutnosti udnih organskih spojeva u "ugljinim meteoritima" - za koje se poslije potvrdilo da su meteoriti s Marsa. Colin Pillinger i njegov tim u Engleskoj potvrdili su, etrnaest godina poslije, Nagyjeve nalaze u svom lanku "Organske tvari u jednom Marsovom meteoritu," ob javljenom u asopisu Nature u srpnju 1989. isto kemijski, kao i bioloki, procesi mogu stvoriti organske tvari. U pokuaju da utvrde koji su procesi doli do izraaja na Mar su, John Brandenburg i Vincent DiPietro poduzeli su detaljno preis pitivanje Nagyjevih i Pillingerovih otkria. Poeli su sumnjati 1994. godine da su pronali znakove ivota. U svom lanku o toj temi,

objavljenom u svibnju 1996., tri mjeseca prije nego to je tim iz Johnsonova svemirskog centra izaao u javnost svojim "otkriem", oni su zapisali da su meteoriti s Marsa znaajni po tome to sadre organsku tvar u veoj koliini nego bilo koja druga meteorska vrsta. To bi, zakljuili su, "mogao biti dokaz za prvobitnu organsku sin tezu na Marsu pa ak moda i primitivnu biologiju." udno je, i vie nego samo lo odgoj, da je NASA zanemarila spomenuti rad Brandenburga i DiPietra, ili, pak, raniji rad Nagyja, Pillingera i Wrighta, kada je on senzacionalno otkrio, u kolovozu 1996., mikrofosile u meteoritu ALH84001. Nadalje, Brandenburg i DiPietro tvrde da su vie od godine dana prije objavljivanja oni oso bno obavijestili NASA-inoga efa Dana Goldina o vlastitom otkriu mikrofosila u meteoritima s Marsa. Prema DiPietrou, oni su uspjeli privui Goldinovu pozornost na "nekoliko minuta" za vrijeme kon ferencije u Nacionalnoj akademiji znanosti u Washingtonu, i tutnuli mu u ruke dosje o pokusima na meteoritima s Marsa koji sadre organ ski ugljik i fosile... Na samoj prednjoj strani ... bile su slike fosila koji su pronaeni. On je to pogledao s odreenom skep som, ali i znatieljom. Prije nego to sam mu to tutnuo u ruke, ja sam mu to postavio u obliku pitanja tako da se ono nalazi u fizikoj, audiovizualnoj inaici toga sastanka. Postavio sam mu pitanje o meteoritima i fosilima koji su naeni u njima, te koji su NASA-ini planovi s njima. Zato onda nije Goldin potvrdio Brandeburgove i DiPietrove na laze kad je tako javno pozdravio usporedan rad JSC tima? Brandenburg priznaje, "Svatko zna da mi guramo Cydoniju" kao dokaz prijanje civilizacije na Marsu. S obzirom da to stajalite dugo vremena nije bilo omiljeno unutar NASA-e, govorilo se kako nije vjerojatno da bi Goldin pozdravio mogunost da Brandenburg i DiPietro budu prvi koji e iznijeti na naslovnicama medija da je i vot - iako primitivan ivot - doista jednom postojao na Crvenom planetu. Ne iznenauje nas to je Goldin, a moda i drugi vii dunosnici u NASA-i, bio dobro obavijeten o fosilnim dokazima u Marsovim

meteoritima mnogo prije nego to se dokaz objavio javnosti. Mnoge velike organizacije ponaaju se tajnovito, i to im je navika. Meutim, krajem kolovoza 1996., udno i moda znaajno svjetlo obasjalo je priu Sherry Rowlands, trideset sedmogodinje prostitutke koja je tvrdila da je imala ljubavnu pustolovinu sa savjetnikom predsjedni ka Clintona, Dickom Morrisom. U intervjuima za tisak ustrajavala je na injenici da joj je Morris rekao o "otkriu dokaza o obliku i vota na Marsu kada je to jo uvijek bila vojna tajna."

Mali zeleni ljudi


Koliko god tragovi bili blijedi, veo spletke i politike moi doista obavija tajnu ivota na Marsu. A s druge strane, to bi bilo tko trebao skrivati? Na konferenciji za tisak u kolovozu 1997., Daniel Goldin hvalio je tim JSC-a zbog "njihove ustrajnosti, znanja i savjesnoga istrai vanja," i to su uinili otkria koja "bi svakako mogla ui u povijest amerike znanosti, amerikoga naroda i cijeloga ovjeanstva." Na kraju te eulogije nevoljko je naglasio da "ne govorimo o 'malim zelenim ljudima'. /Fosili/ su vrlo male, jednostanine strukture koje slie poneto bakterijama na Zemlji. Nema dokaza ili navjetaja da je bilo koji vii oblik ivota ikada postojao na Marsu." Najbolje to se za Goldina moe kazati jest da je, izgleda, bio "tedljiv na istini" kad je sve zasluge za otkria meteorita pripisao timu JSC-a. Je li moda neto vano skrivao u drugom dijelu svoje reenice kada je odbacio mogunost viih oblika ivota na Marsu? Ubrzo nakon konferencije za tisak, profesor Stanley McDonald s Dravnog Sveuilita Sanoma uinio je rjeitu opasku o Goldinovom predstavljanju: "Vrlo je zanimljivo da dokle god je u pitanju mikrobioloki ivot, mali mikrobi koji su sigurno zaostaliji od ljudi, onda nema problema s priznanjem da oni postoje, ali kada bi to bili veliki ili mali zeleni ljudi, onda je to ve problem." Mora postojati razlog za taj problem.

Majka ivota

Znanost treba tek objasniti kako se, zato, kada i gdje ivot prvi put pojavio. Je li poeo na Zemlji? Je li on nastao kao rezultat sluajnih spajanja molekula u "prvobitnoj juhi"? To je takoer samo milje nje - a takvo je i suprotno miljenje da je on bio djelo stvoritelja. Neuljepana istina, kao to su priznali biolozi Stanley Miller i Leslie Orgel, jest "da mi ne znamo kako je ivot poeo." ak i onda postoji slaganje o nekoliko temeljnih stvari. Najva nija je da je "otkrie vode u tekuem obliku bitna oznaka ivota." Prema biologu Andersu Hanssonu, voda, kao tromo otapalo "ideal na je za biokemijsko kruenje. Szent-Gyorgyi [biokemiar, dobitnik Nobelove nagrade i pronalaza vitamina C] nazvao ju je 'majkom ivota'. Bez nje se ivot ne moe dogoditi niti Darwinova evoluci ja poeti." U svijetu znanosti gdje ima malo vrstih injenica, ovo je samo jo jedno miljenje. Ipak, to je dobro obavijeteno miljenje i nemam razloga pretpostavljati da je ono pogreno. Sve dok se novi dokazi o suprotnome ne pojave - i zbog toga to znamo da je tako bilo na naem planetu Zemlji - izgleda razumno prihvatiti da je voda vjero jatno n u a n preduvjet za pojavu ivota bilo gdje u svemiru. Mars je danas mrtav, suh i hladan poput pakla. S prosjenom temperaturom na cijelom planetu od minus 23 Celzija, on nema te kue vode ve samo zamrznutu vodu u obliku leda. Doista, voda u tekuem obliku ne moe preivjeti na povrini vie od nekoliko se kunda u takvoj klimi. Stoga nas je zbunjivalo otkrie, od poetka

ere istraivanja svemirskim brodovima i detaljne fotografije, da ve liki dio planeta pokazuje nepogreive dokaze o prijanjim oceani ma, jezerima i obilju padavina, te o katastrofalnim poplavama na divovskoj razini, koje su nekada rashlaivale njegovu povrinu.

Led, dine i oluje


ak i pod najpovoljnijim optikim uvjetima, teleskopska promatra nja Marsa mogu proizvesti varljive rezultate. Kao to smo vidjeli u 1. poglavlju, optika iluzija o takozvanim kanalima za navodnjava nje dovela je Percivala Lowella i druge krajem devetnaestoga sto ljea do zakljuka da je "Mars napuen biima ove ili one vrste." Uinak je bio da su se pobudila oekivanja javnosti tijekom vie od pedeset godina. Doista, jo sredinom 1960-ih, bilo je mnogo onih koji su pouzdano oekivali da e NASA-ina letjelica potvrditi stvar nost kanala. Kada je otkriveno da ne postoje nikakvi kanali, dolo je do opega razoarenja i openitoga gubitka zanimanja za Mars i njegove tajne. Iako kanali nisu stvarni, druge pojave na Marsu, dobro dokumen tirane u teleskopskim promatranjima i potvrene fotometrijskim prouavanjima, tee je odbaciti kao optike iluzije. Meu njima je jedna od najuzbudljivijih - ona koju astronomi nazivaju "val zatamnjenja": Blizu ruba oba polarna pokrova, ope zatamnjenje povrinskih ara pojavljuje se u rano proljee kada se pokrov pone povla iti. Zatamnjenje se tada pomakne iz polarnoga pokrova, koji uzmie i juri prema ekvatoru i preko njega u izraajnoj traci poveanoga kontrasta, rasprujui se na suprotnoj hemisferi. Valovi, jedan u svakoj hemisferi, putuju otprilike brzinom od 35 kilometara na dan. Juni polarni pokrov Marsa, pri svom maksimalnom dosegu, do lazi prema ekvatoru do 50 stupnjeva june geografske irine. Sje verni pokrov protee se do irine od 65 stupnjeva sjeverne geograf ske irine, mnogo dalje od ekvatora. Mjerenjem "spektra odraza" pokrova, znanstvenici su otkrili od ega se oni sastoje. Juni pokrov, daleko hladniji, potpuno je zaleeni ugljini dioksid. Sjeverni po-

krov sadri nestalne koliine ugljinog dioksida, ali uvijek zadrava stalni ostatak, oko 1.000 kilometara poprijeko, istog vodenog leda. Misli se da to predstavlja "najvei rezervoar dostupne vode na pla netu." Ono to geolozi nazivaju " iroke slojevite naslage" okruuju polarni led i iezavaju ispod njega. Vjeruje se da ih je tu nanio vje tar, a ispresijecaju ih sinusoidne doline i okruuje najvee more pjeanih dina, ili "erg" u Sunevom sustavu: "Taj erg oblikuje traku pijeska nanijetoga vjetrom oko cijeloga sjevernoga preostalog pokrova. Dine u tom predjelu spektakularne su u svojoj pravilnosti, duge vie stotina kilometara." S vremena na vrijeme oluje to izazivaju strahopotovanje bije sne povrinom Marsa. Iz razloga koje jo ne shvaamo, tim olujama prethodi razdoblje iznenadne lokalne uzburkanosti na nekim izabra nim lokacijama u junoj hemisferi, tijekom koje ogromne koliine povrinske praine nestaju u atmosferi ak do 10 kilometara visoko. Snani vjetrovi tada odvode prainu u sve dijelove planeta, ubrzano zatamnjujui cijelu njegovu povrinu. Nakon toga jaina oluje po inje se smanjivati i za nekoliko se tjedana atmosfera vraa u normalu.

Izvanredna povrinska obiljeja


Dok je Zemlja mekana i ukraena blagim oblinama, Mars je planet krajnjih suprotnosti. Njegove udoline najnie su u Sunevu sustavu, njegovi kanjoni najdublji, njegovi vulkani najvii. U odsutnosti po stojee morske razine, znanstvenici govore o uzvisinama i udubinama na Marsu u smislu proizvoljne "datumske" razine. Vrh divovskog vulkana Olympus Mons, 27 kilometara iznad "datuma", najvia je toka na planetu, a dno sustava kanjona poznatoga kao Valles Marineris, na sedam kilometara ispod datuma, najnia je toka. Olympus Mons izgleda kao prikaza iz neke mrane bajke. Geo lozi su ga klasificirali kao "vulkan tit" i sastoji se od krune kraste lave, promjera 700 kilometara, koja se penje prema vrhu kratera promjera 80 kilometara. Vanjski rub kraste lave, oko obodnice od skoro 5.000 kilometara, oivien je hridinama koje se okomito strmoglavljuju u oblinje ravnice est kilometara ispod.

Jugozapadno od Olympus Monsa je Elysium Bulge (izboina Elysium), ogromna povrina visokoga tla koju nadvisuju tri vulkana. Najvii od njih, Elysium Mons, uzdie se 9 kilometara iznad okol nih ravnica. Jugoistono od Olympus Monsa, na razdaljini od 1.600 kilometara, poinje ak vea izboina zemlje. Poznata kao Tharsis Bulge, ona se uzdie 10 kilometara iznad "datuma" i duga je vie od 4.000 kilometara od sjevera do juga i 3.000 kilometara od istoka do zapada - to je otprilike veliina Afrike juno od rijeke Kongo. Nju opet nadvisuju tri divovska vulkana tita - Arsia Mons, Pavonis Mons i Ascraeus Mons - koji su poznati pod zajednikim imenom Tharsis Montes. Jaui na irokim ramenima Tharsis Bulgea, njihovi vrhovi uzdiu se do 20 kilometara iznad "datuma" i uvijek ostaju vidljivi za letjelicu, ak i tijekom najveih Marsovskih pjeanih oluja. Na istonom rubu Tharsis Bulgea, izgleda kao da je neka stra hovita sila rascijepila Mars. Usred udnoga niza meusobno pove zanih kanjona u obliku kutije i depresija poznatih kao Labirinti Noctis, strahovita vijugava brazda otvara se u povrini planeta i ide istono - otprilike usporedno s ekvatorom, ali izmeu 5 i 20 stupnje va juno od njega - na razdaljinu od 4.500 kilometara. To je Valles Marineris. Imenovana po Marineru 9, prvoj letjelici koja ju je fotografirala; onaje do sedam kilometara duboka s maksi malnom irinom od 200 kilometara. Radi usporedbe, onaje etiri puta dublja, est puta ira i vie od deset puta dua nego Grand Can yon. Na svom istonom kraju, Marineris krivuda prema sjeveru pre ma ekvatoru, i razlijeva se u splet takozvanoga kaotinoga terena izmueni i ispremjetani krajobraz ostataka gromada, dolina i puko tina koje slie na neki od donjih krugova Danteova pakla. Iz sjever noga ruba te kaotine zone izviru duboko urezani kanali Simud Vallis, Tiu Vallis i Ares Vallis (ba je tu u Ares Vallisu NASA-in modul Global Surveyor dotaknuo tlo 4. srpnja 1997). Svi su ti kanali vrlo iroki i vrlo dugi. Oni idu preko dna ogromnoga bazena poznatoga kao Chryse Planitia, gdje im se pridruuju drugi kanali, konkretno Kasei Vallis, koji ide iz sjevera sredinjega dijela kanjona Marineris i dugaak je 3.000 kilometara.

Svi se geolozi slau da je najudnije u vezi kanala to, da su oni mogli biti stvoreni jedino poplavama koje su ukljuivale ogromne koliine vode. Te su poplave potekle iz june Marsove hemisfere u sjevernu vrlo velikom brzinom jer su se izlijevale prema dolje.

Podijeljeni planet
Jedna od najveih tajni Marsa jest da on ima dva sasvim odvojena i jasno odreena podruja reljefa - june visoravni snano ispresije cane kraterima, od kojih je veina dva kilometra iznad "datuma", i relativno glatke i bez kratera sjeverne nizine, od kojih veina lei barem jedan kilometar ispod "datuma". Gorje i nisko podruje zau zimaju otprilike svaki po jednu hemisferu, ali one se samo grubo podudaraju sa sadanjom sjevernom i junom hemisferom Marsa. Kao to geolog Peter Cattermole objanjava: "Crta dihotomije" koja odvaja te dvije zone uzdignua, opisu je veliku krunicu nagnutu priblino 35 stupnjeva na Marsov ekvator. Glavni izuzeci subdatumske topografije u "niskoj" sjevernoj he misferi su Elysium Bulge, potpuno unutar sjeverne hemisfere, te ve liki dio Tharsis Bulgea, koji razgraniava crtu dihotomije. Glavni izuzeci topografije iznad "datuma" u "visokoj" hemisferi su dijelovi Valles Marineris i dva golema kratera, Argyre i Hellas, koje su stvo rili udarci kometa i asteroida. Argyre je tri kilometra dubok s pro mjerom od 630 kilometara. Hellas je pet kilometara dubok s pro mjerom od gotovo 2.000 kilometra. Ti krateri zajedno s treim, Isidisom, najvei su na Marsu. Ali planet ima takoer mnotvo drugih kratera s promjerima od 30 kilo metara ili vie, od kojih su mnogi, ukljuujui jednoga na junom polu, pravi giganti koji premauju 200 kilometara u promjeru. Sve u svemu, uz desetke tisua manjih kratera do jedan kilometar u promjeru, ukupno je na Marsu izbrojeno 3.305 kratera irih od 30 kilometara. Teko je objasniti zato 3.068 od gornjega broja, ili 93 posto, lei juno od crte dihotomije; samo je 237 takvih velikih kra tera pronaeno sjeverno od crte dihotomije. Jednako je udna inje-

nica da je hemisfera bez mnogo kratera mnogo nia - za nekoliko kilometara - od njezinoga pandana s kraterima. Razlog te dihotomije nizina-visina, kao to primjeuje geolog Ronald Greely, "ostaje jedan od veih nerijeenih problema Mar sa." Sigurno je samo to da je u odreenom trenutku svoje povijesti planet bio pogoen kataklizmom gotovo nezamislivih razmjera. U 4. poglavlju istrait emo uzroke i posljedice te kataklizme - koja, sumnjaju mnogi znanstvenici, moe biti odgovorna to je Mars lien svoje prijanje ugodne atmosfere i svojih nekadanjih obilnih izvo ra tekue vode.

Voda, voda posvuda


Mnogi od najveih i najopasnijih Marsovih kratera u dosegu od 30 kilometara i koji se uzdiu prema gore, pokazuju nepogreive zna kove da su stvoreni kada je planet imao vlani i topli okoli. Helas, Isidis i osobito Argyre imaju niske, nejasne rubove i ravna dna koje neki strunjaci uzimaju kao dokaz da su se oblikovali kada je Mars jo uvijek imao gustu atmosferu, brzu eroziju i jae magnetsko polje nego to ga ima danas. Na isti nain, pod utjecajem erozije, veliki krateri na Zemlji "mogu se uklopiti u krajobraz u razdoblju od ne koliko stotina godina do te mjere, da budu praktiki neprepoznatljivi od oblinjega krajobraza." Drugi vei Marsovi krateri, tipinoga promjera od 30 do 45 kilo metara, imaju sredinje vrhove, neto poput divovskih stalagmita, s ponorima na vrhovima. Ronald Greely vjeruje da je najbolje obja njenje za to to su oni "pljuskavi" krateri i to su "voda ili atmo sfera na Marsu, ili oboje, moda odgovorni za oblik ejekte*." Planetarni znanstvenici Jay Melosh i Ann Vickery izraunali su da je Mars "vjerojatno imao prvobitnu atmosferu s otprilike istim povrinskim pritiskom kao to je onaj danas na Zemlji, i odgovara jue viu povrinsku temperaturu iznad toke rastapanja leda." Njihovo istraivanje pretpostavlja da su atmosferu rascijepili opeto vani udarci asteroida: "S obzirom da je sila tea Marsa tako slaba,
* ejekta - sprava za crpljenje i usisavanje pare, plina ili tekuine

lako je mogue da oblak pare, koji se iri od velikoga udarca, otpu hne cijelu atmosferu u njegovoj blizini van u svemir." U grafikom prikazu toplijih i vlanijih vremena, jedan od Marsovih meteorita to ga je NASA izuavala, pokazao je da sadri nekoliko miligrama tekue vode - kapljica se danas uva kao izlo ak u zapeaenoj staklenoj boci. tovie, izraunato je da smr znuta "ispodovrinska voda na dubini od 200 metara moe i danas postojati na Marsu." Postoje ak naznake da na dovoljnim dubina ma, u blizini unutarnjih slojeva rastaljene magme, mogu postojati podzemni vrui izvori. Teoretski, oni bi mogli izbaciti prevruu paru na povrinu, a u kolovozu 1980., Dr. Leonard Martin s Lowellovog opservatorija u Arizoni, izvijestio je da su dvije uzastopne slike koje je snimila NASA-ina orbitalna letjelica iznad podruja upravo juno od Valles Marineris stvarno "navijestile eksplozivni mlaz ili oduak pare." Vincent DiPieto i Gregory Molenaar izvr ili su kompjutorsko uveanje tih slika. Oni su zakljuili: "ne samo da smo potvrdili Dr. Martinovo otkrie, ve smo pronali kompresijski krug oko sredinjega stupa... Razlika u veliini izmeu dva etverokuta naznauje da se oblak podie brzinom preko 200 stopa u se kundi." "Vodeni mlaz" prijeporno je pitanje. Ali znanstvenici ne opovr gavaju dokaze da je Mars posjedovao ogromne izvore tekue vode u prolosti, a to se moe vidjeti prostim okom na desecima tisua NASA-inih fotografija. Tim strunjaka u NASA-inom Uredu za program egzobiologije nedavno je detaljno procjenjivao te dokaze. U njemu su bili izmeu ostalih: Dr. David Des Marais iz NASA-inoga Amesovog istraivakog centra, Dr. Michael Carr iz Amerikog geolokog pregleda, Dr. Michael A. Meyer iz NASA-inoga stoera i pokojni Dr. Carl Sagan. Dolje navodimo u poduem izvodu nji hove zakljuke koji predstavljaju ope znanstveno miljenje o toj temi: Jedan od najzagonetnijih vidova Marsove geologije je uloga koju je odigrala voda u evoluciji planeta. Iako je tekua voda nestabilna na povrini pod sadanjim uvjetima, vidimo obilje dokaza o vodenoj eroziji. Najveu pozornost pobuuju velike

suhe doline koje tumaimo kao posljedice velikih poplava. Mnoge doline zapoinju na podrujima koje smo nazvali kao tinim terenom u kojemu je tlo, izgleda, propalo i oblikovalo povrinu od zguvanih i nagnutih blokova 1-2 kilometra ispod oblinjega terena... /U Chryse Planitia/ doline se pojavljuju iz kaotinoga terena i proteu se prema sjeveru niz regionalnu padinu nekoliko stotina kilometara. Nekoliko velikih kanala sjeverno i istono od /Valles Marineries/ spajaju se na bazen Chryse i nastavljaju dalje na sjever, gdje se stapaju u niske sjeverne ravnice. Doline se pojavljuju u punoj veliini i imaju samo nekoliko pritoka. One imaju aerodinamine zidove, istrugana dna i obino sadre otoie u obliku suze. Sva ta obi ljeja navjeuju da su one rezultat velikih poplava... Iako je veina poplava oko bazena Chryse, pronaene su i na drugim mjestima ... blizu Elysiuma i Hellasa. Druge se mogu nai u Memnoniji i zapadnom Amazonisu... Druga fluvijalna obiljeja rezultat su, izgleda, spore erozi je vode tekuice. Razgranate mree dolina pronaene su po cijelom terenu potpuno ispresijecanom kraterima... One slie zemaljskim rijenim dolinama u tome to imaju pritoke i to se poveavaju u donjem toku... Najuvjerljivije objanjenje za te doline jest da su one oblikovane erozijom vode tekuice.

Iznenadni kraj bujnoga okolia


Iako napisan suhoparnim znanstvenim jezikom, NASA-in izvjetaj ipak dotie pitanja od velike vanosti. On potvruje ne samo da je Mars mogao jednom imati vlaan i relativno topao okoli - moda ak i okoli pogodan za vie oblike ivota - ve i da je taj okoli, izgle da, iznenada pometen s povrine toga planeta. Druge studije osnaile su istu opu sliku. Glavni sustav kanala u Chrvse Planitiji je do 25 kilometara irok i vie od 2.000 kilometara dugaak. On je stvoren iznenadnom katastrofalnom poplavom ko ja je ne samo oblikovala njegove okomite zidove, ve je i izdubila "nekoliko stotina metara duboke pilje u kamenu" i izrezbarila aero dinamine otoke u obliku "suze" dugake 100 kilometara s kraja na kraj. Poplava je jurila strelovitom brzinom,

"tako brzo da je stvarala izljeve milijune kubinih metara u sekundi. ak ni gusta atmosfera Zemlje ne moe tako brzo izlijevati tolike koliine vode s priblino istih povrina... Sa mo probijanje brane moe dovesti do izljeva sa znaajnom makro erozijom." Procijenjena je i koliina vode potrebna da se usijeku kanali. Bila je vrlo velika; Peter Cattermole rauna da je odgovarala oceanu na zemaljskoj kugli dubokom vie od 50 metara. Michael Carr iz Ame rikog geolokog pregleda vjeruje da je odgovarala 500 metara du bokom oceanu. Druga velika poplava dogodila se u Ares Vallisu. Fotografije ko je je poslao na Zemlju NASA-in modul Pathfinder u srpnju 1997. god. pokazuju daje taj ogroman kanal bio jednom ispunjen "tisuama kubinih stopa kljuale vode." Prema znanstveniku koji je surai vao na Pathfinderu, Dr. Michaelu Malinu: "To je bilo ogromno. Usporediva poplava na Zemlji bila bi poplava koja bi ispunila Sre dozemni bazen." Slojevite naslage nataloenoga materijala sline onima koje os tavljaju najvea zemaljska jezera utvrene su na raznim lokacijama na Marsu. Na nekim mjestima su te naslage debele pet kilometara to potvruje ne samo prijanje postojanje na Marsu guste i tople atmosfere u kojoj voda moe preivjeti u tekuem stanju, ve i i njenicu da je voda na tom planetu morala biti prisutna u krajnje du gakom razdoblju tijekom kojega su se dogaali procesi taloenja slini onima na Zemlji. Te su dedukcije osnaene pouzdanim doka zima, spomenutima u izvjetaju NASA-e, da su rijeke tekle u nekim podrujima planeta stotinama milijuna godina. tovie, "postoja nje isuenih kanala ini vjerojatnom mogunost da je nekada bilo oborina na Marsu."

Crte obale Cydonije


Openito se vjeruje da su ti topli i vlani uvjeti posljednji put pre vladavali prije milijarde godina. Meutim, Harold Masursky iz Amerikog geolokog pregleda ukazao je na injenicu da je moda bilo tekue vode na Marsu "jo i prije nekoliko milijuna godina." U Velikoj Britaniji, Colin Pillinger i njegov tim otili su jo dalje.

Njihovo prouavanje Marsovih meteorita pokazuje da su tekua vo da i primitivni ivot mogli postojati na Crvenom planetu prije samo 600.000 godina. Drugi istraivai, kojih emo rad razmotriti u 4. poglavlju, pripremni su uzeti u obzir vremenski okvir koji je jo bli i. Po njima velika kataklizma koja je pogodila Mars liavajui ga njegove atmosfere i vode, dogodila se prije manje od 17.000 godina. Strunjaci se sve vie slau da su velika jezera, "delte i mora mo gli nekada postojati na Marsu." David Scott iz Amerikog geolo kog pregleda ispitivao je "vijugave kanale, preljeve i ispuste, udu bine i terase, naslage i crte obale" u nekoliko bazena u Elysiumu, Amazonisu, Utopiji, Isidisu i Chryseu, koje on pripisuje prisutnosti prijanjih jezera i mora. Elysiumski bazen, vjeruje on, bio je jednom ispunjen vodom do dubine od 1.500 metara. Slino Vic Baker i znanstvenici na Sveuilitu Arizona misle daje veliki ocean nekada prekrivao vei dio sjeverne hemisfere, a svoju teoriju podupiru do kazima o starim crtama obale u niskim sjevernim ravnicama. Takva su obiljeja utvrena na 41. stupnju sjeverne geografske irine i 9. stupnju zapadne geografske duine, blizu takozvanih piramida i Lica na Marsu u podruju Cydonije. Prema geologu za okoli Jamesu L. Erjavecu, to podruje koje lei sjeveroistono od Chryse Planitije sadri predjele koji izgledaju poput obalnih crta, predjele gdje dolazi do erozije, gdje se odroni zemlje dogaaju na rubu obalne crte, gdje moe dolaziti do odreene erozije materijala ispod podnoja hridina gdje su ule naslage. Odreena obiljeja ero zije svakako naznauju da je tu moglo biti vode u znaajnim koliina ma. Kada je to bilo u povijesti Marsa, jo uvijek moramo otkriti. Povrina Marsa je palimpsest ispisan slojevima tajni. Meu tim slojevima ispisana je pria o smrti jednoga svijeta. Moda to nije bilo milijarde godina u prolosti, a sudbina koja je po godila Mars moda nije sasvim zaobila ni Zemlju.

Planet Janus

Mars je planet mnogih tajni, njegova povijest tek se nasluuje, a njegov pravi znaaj u Sunevu sustavu zasad je nepoznat. Sigurno je samo to da su na njemu nekada pljutale kie i uborile rijeke, zrcalila se jezera i oceani, a da je danas pust i mrtav. Znanstvenici su jednoduni u tome da je Mars ubilo - smaknulo ne bi bila prejaka rije - silno bombardiranje asteroida ili kometa. Tisue ogromnih kratera koji su izbuili njegovu izmuenu povrinu tihi su svjedoci toga dogaaja. Vjeruje se da je isto bombardiranje prouzrokovalo i kataklizmike poplave (opisane u 3. poglavlju), a onda oljutilo prijanju gustu atmosferu, tako da tekua voda nije vie mogla nigdje postojati. Kakav je to mogao biti dogaaj? I to on govori o prirodi svemi ra u kojemu ivimo - moda ak o kripcu u kojemu se nalazi sama Zemlja - kada je Mars mogao biti tako potpuno zbrisan u trenutku svoga najbujnijega ivota?

Kljuevi mrtvoga tijela


Gledamo rtvu ubojstva. Sve to imamo su fotografije i mjerenja trupla kao i rezultati nekih znanstvenih pokusa koji su izvreni na njemu. Oni nam govore o nekim udnim stvarima o Marsu. Element 1: Njegova je putanja vrlo ekscentrina i eliptina, te slije di pravac koji ga dovodi blizu Sunca a onda vrlo daleko od njega svake godine. Element 2: Njegova brzina obrtaja je mnogo polaganija nego to bi trebala biti.

Element 3: On skoro i nema magnetsko polje. Element 4: Tijekom dugih vremenskih razdoblja njegova os vrtnje sjever-jug estoko se ljulja u prostoru, mijenjajui radikalno kut po kojemu se planet usmjerava prema Suncu. Element 5: Postoje dokazi da je Marsova kora iskliznula u jednom komadu oko unutarnjih slojeva planeta u nekoliko navrata u prolo sti - prouzroivi da se kopnene mase na polovima pomaknu prema ekvatorijalnim zonama i obratno. Element 6: Velika veina Marsovih utisnutih kratera, daleko vie nego to bi nalagala statistika, skupila se u hemisferi juno od tako zvane crte dihotomije (o emu raspravljamo u 3. poglavlju). Element 7: Sjeverna hemisfera pokazuje samo blago oteenje kra terima i predstavlja veliki bazen, tri kilometra nie uzvienje od june. Element 8: Crta dihotomije izmeu sjevera i juga fiziki je oznae na na povrini Marsa strmim rubom gorske kosine. To jedinstveno obiljeje ide uoko planeta u velikom neravnom krugu koji se kria s ekvatorom pod kutom od oko 35 stupnjeva. Element 9: Jedinstvena je i ogromna provalija na Marsu Valles Marineris - sedam kilometara duboka, 4.000 kilometara duga - koja je rascijepljena na svojoj povrini Element 10: Na kraju, ali ne i najmanje vano, tu su Hellas, Isidis i Argyre, najdublji i najiri krateri u Sunevu sustavu, koje na drugoj strani Marsa udno nadomjetava Izboina Elysium i ogromna Izboina Tharsis - s istonoga ruba iz kojega izbija Valles Marineris.

Srazovi
Ponimo s tajnom dihotomije. Geolozi priznaju da "usprkos sve ve oj svijesti o njezinoj vanosti, iskazanoj temeljitim istraivanjima, o njezinoj prirodi, nainu i vremenu oblikovanja, jo uvijek ne po stoji vrsta hipoteza koja bi je objasnila."

Nekoliko znanstvenika pripisuju je unutarnjem, geolokom pro cesu, ali veina se slae s Williamom K. Hartmannom u asopisu Scientific American u sijenju 1977. koji je ukazao da je "udarac as teroida po duini od 1.000 kilometara mogao dovesti do temeljne asimetrije u planetu, moda odcjepljenjem kore na jednoj strani ... Ta vrsta sudara mogla bi biti uzrok asimetrije Marsa, gdje jedna he misfera ima mnogo starih kratera, dok su drugu gotovo cijelu prei naili vulkani." S obzirom da Marsova hemisfera koja se nalazi sjeverno od crte dihotomije ima manje uzvienje nego juna hemi sfera, dolazi do automatske pretpostavke da je sjeverna hemisfera doivjela udarac i izgubila vanjski sloj svoje kore. Jedino je ozbilj no sporno je su li dihotomiju proizveli viestruki srazovi na sjeveru ili "jedan jedini golemi sraz", iako obje teorije predstavljaju u biti slinu sliku dovoljno velikih sudara da iskopaju bazen po cijeloj Marsovoj hemisferi. Obje takoer pretpostavljaju da je postojalo vrijeme kada je sjever Marsa imao otprilike jednak broj kratera kao i jug. Dalje se pretpostavlja da je slijedilo hirovito dodatno bombar diranje asteroida (ili jednoga golemog asteroida), koji su iz nekoga razloga pali samo na sjeveru, razbijajui njegovu koru, sniavajui njegovo uzvienje i unitavajui kratere to su prije postojali. Zatim je svjea lava izbila iz unutarnjosti planeta i razlila se po oguljenoj sjevernoj hemisferi, prekrivajui njezine rane i potpuno preoblikujui njezinu povrinu. Nakon toga, iako su povremeni asteroidi na stavljali udarati, sudari su postajali mnogo rjei i nijedna hemisfera nije doivjela daljnje snano bombardiranje. Obje teorije sraza zaobilaze jedno vano pitanje: to se dogodi lo ogromnim tri kilometra dubokim zapreminama kore, koje kao da su skalpirane sa sjeverne hemisfere? Znanstvenici su izraunali da bi taj korasti materijal bio i suvie masivan a da bi mogao nestati podrivanjem, ak i milijardama godina. Kao to je primijetio Mi chael Carr iz Amerikog geolokog pregleda: Slabo shvaamo toan nain na koji je prijanja stara kora ta ko strahovito unitena na sjevernoj hemisferi... Sama erozija ne moe objasniti njezino ieznue... Jer ne postoji tako ve lika koljka koja moe primiti njezine ostatke.

Teorije sraza takoer su manjkave, jer govore o hirovitom dodat nom bombardiranju na sjeveru, ali ne mogu opisati nikakav meha nizam koji bi uvjerljivo objasnio takvo bombardiranje. Najbolja pretpostavka je da je materijal koji se sudario s Marsom bio povu en u putanju uslijed "perturbacija i sudara tijela u asteroidnom pojasu", vjerojatno uzrokovanih atmosferskim privlaenjem Jupite ra. Ali kritiari kau da te perturbacije i sudari nisu nikako mogli izbaciti dovoljno materijala iz asteroidnog pojasa da bi nanijeli tetu koja je vidljiva na Marsu. Niti je jasno zato bi se teta usredotoi la na jednu hemisferu - sjevernu - takvom estinom da je njezinu koru povukla na dubinu od tri kilometra. Kao to su kritiari ista knuli: Bilo koji pokuaj da se dihotomija objasni putem sraza ovisi o statistikoj skupini sudara na sjevernoj nizini... Osim ako sudari nisu znaajno brojniji na nizini nego drugdje, jedno stavno ne postoji razlog oekivati da e se nizina razlikovati na bilo koji nain od ostatka planeta. Znai da je Mars mogao biti pogoen "znaajno brojnijim" su darima na sjeveru nego na jugu? Postoje oni koji govore da bi moglo biti i obrnuto.

Astra
Astronomi su suglasni da su sudari izmeu asteroida i planeta bili esti u ranoj povijesti Suneva sustava, i da se postojano smanjuju otada po ujednaenoj predvidljivoj stopi. "Relativna starost poje dinih dijelova nekoga planeta je oita s obzirom da su podruja izbrazdana kraterima starija od onih gdje su krateri rjei. Zbog toga se za june uzvisine Marsa pune kratera govori da su starije od "ne davno izravnatih povrina sjevernih nizina. Geograf Donald W. Patten i inenjer Samuel L. Windsor misle drukije. Oni tvrde da nije sjeverna hemisfera ona koja je bila rtva "hirovitoga dodatnoga bombardiranja" ve juna hemisfera. Oni kau da je ta, kasnija, kia kozmikih krhotina jedini razlog zato je na junoj hemisferi vie kratera nego na sjevernoj. To znai da njezina

povrina nije starija od sjevernih ravnica. I, iako oni to sami ne pove zuju, njihov nalaz postavlja zanimljivu mogunost: Gubitak sjeverne kore moda nije proizaao iz izravnih srazova bilo gdje na sjeveru ve je moda bio "domino" uinak razarajuih srazova na jugu. Zasad postoji devet planeta u Sunevu sustavu: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton. Pattenova i Windsorova teorija je daje nekada postojao i mali deseti planet, koji je kruio izmeu Marsa i Jupitera - na podruju gdje je sada prona en asteroidni prsten - i da se sudario s Marsom na njegovoj puta nji. Oni nazivaju taj hipotetski planet Astra i vjeruju da ga je Mars privukao kao to plamen privlai moljca, i unitio ga je kada je ma nji planet uao u "Roche granicu" veega. To je tehniki izraz koji astronomi koriste za zonu koja okruuje bilo koji vei predmet znaajnije mase, koji proizvodi gravitacijsko polje na razmaku od 2 do 3 radijusa od objekta u pitanju. Ustvari, to je zona opasnosti i bilo koji predmet manje mase ili slabijega gravitacijskoga polja koji ue u nju bit e ili brzo izbaen iz nje elektromagnetskim putem, ili e, to je ei sluaj, biti izvrgnut nepodnoljivom munjevitom naprezanju i raspast e se. Roche granica je udesna stvar, polje nevidljive sile. Ako se pri jee Roche granica, moemo oekivati da e se planet braniti - i posegnuti za uljezom da ga uniti, skoro kao ljudsko bie. Kada se to dogodi, planet koji se brani pretrpjet e ozbiljnu a moda i nepopra vljivu tetu od tisua komadia napadaa, od kojih su neki vrlo veli ki, koji padaju po njemu. Ali vjerojatno je da e ta teta biti manje ozbiljna nego kada bi dolo do stvarnoga sudara izmeu dva cijela tijela planetarne veliine. Patten i Windsor vjeruju da se Astra pribliila Marsu unutar 5.000 kilometara, u dobroj mjeri unutar Roche granice, a onda su je rascijepile gravitacijske i elektromagnetske sile - poprskavi Marsovu hemisferu, koja mu je bila nasuprot, iznenadnom gomilom projek tila velikih brzina, koji su svi dolazili iz istoga smjera u isto vrijeme. Ta dva istraivaa nalaze mnotvo dokaza za takvu eksploziju iznad june Marsove hemisfere, ukazujui da postoji

strmi rub, ili obod, na kojemu dramatino opada gustoa kra tera na Marsu. Taj obod /crta dihotomije/ je "tamo gdje presta je krupna sama." Tamo poinje mirna /sjeverna/ hemisfera. Taj obod oigledan je svakome tko razmilja o fragmentaciji na Roche granici Marsa. Dosad su astronomi koji nisu razmi ljali o planetarnim katastrofama propustili vidjeti oito. Obod se uzdie najdalje na sjeveru Marsa u njegovom sjeveroza padnom kvadrantu, na 40 stupnjeva sjeverne geografske iri ne i 320 stupnjeva zapadne geografske duine... Juna izboina oboda je na 42 stupnja june geografske irine i 110 stu pnjeva zapadne geografske duine. Nije teko utvrditi obod kratera ako ga se oekuje ili predvia. On je na onome mjestu na kojem i treba biti ako je Mars doivio iznenadnu, snanu, 15-minutnu meavu komadia koji su ga bombardirali samo na jednoj strani. Vrlo slino onima koji govore o selektivnom bombardiranju sje vera, najslabija toka u gornja dva istraivaa je to ne predlau uvjerljivi mehanizam koji bi mogao dovesti njihov hipotetski deseti planet na putanju sudara s Marsom. Njihove zamisli u tom pitanju poivaju u biti na vjerovanju da je Sunev sustav tek nedavno orga niziran u svom sadanjem obliku i da su putanje planeta bile prije vrlo razliite. To to e se malo znanstvenika sloiti s tim vidom Pattenove i Windsorove hipoteze ne znai nuno da su oni u krivu. Nadalje, ako su potpuno u krivu u pogledu mehanizma, oni jo uvijek mogu biti sto posto sigurni u drugim pitanjima. Oni bi mogli, naprimjer, imati pravo u pogledu postojanja Astre, ili u neemu slinome. Svakako ne moemo u naelu nita prigovo riti shvaanju o eksploziji desetoga planeta kao izvoru mnotva ka menih raketa, nekih velikih, nekih malih, koje krue u asteroidnom prstenu izmeu Marsa i Jupitera. Ustvari, jo je 1978. astronom Tom Van Flandern iz Amerikog pomorskog opservatorija u Washingtonu, D.C. upravo to tvrdio u znanstvenom asopisu za planetarna pitanja Icarusu. Iako priznajui da ne moe zamisliti bilo koji nain na koji bi se neki planet mogao rasprsnuti, on je predstavio uvjer-

ljive dokaze da je deseti planet izmeu Marsa i Jupitera mogao doista biti uniten - on misli prije pet milijuna godina - i da je mogao biti izvor ne samo asteroidnoga prstena ve i kometa koji su uli u unutarnji Sunev sustav. Patten i Windsor takoer razmiljaju o snanom bombardiranju koje je bilo selektivno usredotoeno na junu stranu Marsa. U naj manju ruku to nije manje nevjerojatno od nairoko prihvaenoga shvaanja o "statistikom okupljanju srazova" u sjevernoj hemisfe ri. tovie, sve vie podataka pokazuje da je jug mogao doista biti meta takvoga bombardiranja.

Ubojiti projektili
Hellas, Isidis i Argyre, tri najvea kratera stvorena srazom u Sune vu sustavu, lee juno od crte dihotomije. Smjeten na 295 stupnjeva zapadne geografske duine i 40 stup njeva june geografske irine, Hellas je eliptiki bazen, pet kilome tara dubok, toliko masivan da su ak i bedemi njegovoga oboda 400 kilometara iroki. Prema proraunima Pattena i Windsora taj ogro mni krater oblikovao se kao rezultat sraza s predmetom promjera od 1.000 kilometara - "velikim poput Aljaske zajedno s Washingtonom i pola Oregona, dvaput veim od Teksasa, veim od veega dijela zapadne Europe. Krater Isidis ima 1.000 kilometara po dijagonali, a stvorio ga je, kau Patten i Windsor, predmet irine 600 kilometara. U rekonstrukciji Pattena i Windsora, Hellas je bio prvi od tri ubo jita projektila koji su dosegnuli Mars, obruavajui se kroz atmo sferu brzinom od 40.000 kilometara na sat prema toki slinoj biko vom oku u sreditu atmosfere juno od crte dihotomije: Hellasov komad pogodio je Marsovu koru skoro okomitim izravnim udarcem. Preao je u unutarnju magmu Marsa, stva rajui ogromne valove pod pritiskom. Hellasov komad nije izaao kroz drugu stranu kore... Ali kut udarca i njegova brzi na prouzroili su ogromni unutranji poremeaj, koji je imao za ishod ogromni par izboina na suprotnoj hemisferi... Hel lasov komad nastavio je dalje ponirati, okreui se cijelo vri-

jeme, kroz magmu Marsa. Izboina Tharsis poela se uzdizati iznenada, oko 100 minuta nakon to se Astra raspala ... Isto vremeno su barem dva druga komada prodirala kroz Marsovu koru, Isidis i Argyre. U blizini, nasuprot kratera Isidis, nalazi se druga izboina Marsa - Izboina Elysium.

Smrt svjetova
Meu desetinama tisua manjih kratera, te vie od 3.000 kratera s promjerom veim od 30 kilometara (ukljuujui desetke s promjerima do 250 kilometara) Hellas, Isidis i Argyre su tamna, vrebajua u dovita Marsove topografije. Procjene Pattena i Windsora o promje rima tri asteroida koji su prouzroili te kratere - redom 1.000 kilome tara, 600 kilometara i 360 kilometara - nisu tone. Poznato nam je iz prouavanja srazova na Zemlji da predmet od 10 kilometara u pro mjeru moe uiniti krater skoro 200 kilometara irok. Tonije procje ne Marsovih napadaa navjeuju promjere u opsegu od 100 kilome tara za Hellas, 50 kilometara za Isidis i 36 kilometara za Argyre. Za planet veliine Zemlje (a Mars nije mnogo vei od polovice veliine Zemlje), vano je shvatiti da sudar s bilo kojim predmetom irim od, otprilike, jedan kilometar znai katastrofalan dogaaj. Ustvari, Zemlji su veliku tetu nanijeli mnogo manji predmeti. u veni Barringerov krater u Arizoni, koji je 180 metara dubok i neto vie od kilometra irok, iskopao je eljezni meteorit ne veega promjera od 50 metara. Takozvani Tunguski dogaaj od 30. lipnja 1908. bio je zrana eksplozija iznad Rusije dijela kometa ili asteroi da od 70 metara po dijagonali, koji je jurio brzinom od 100.000 ki lometara na sat. Procjenjuje se da se dogodila na visini od oko est kilometara iznad Sibirske ravnice, a sravnila je sa zemljom vie od 2.000 etvornih kilometara ume, potpuno sprila sredinji predjel od 1.000 etvornih kilometara i zapalila odjeu ljudi na 500 kilome tara od epicentra. Seizmiki udari od Tunguskoga dogaaja izmje reni su na razdaljini vie od 4.000 kilometara, a toliko je praine odletjelo u atmosferu, zamraujui sunevo svjetlo, da je tempera tura na zemljinoj povrini bila mjerljivo smanjena nekoliko godina poslije toga.

Tunguski predmet imao je 70 metara po dijagonali i, nasreu, eksplodirao je iznad nenapuenoga podruja prije nego to se suda rio sa Zemljom. Prije ezdeset pet milijuna godina, jedan drugi pred met, ovoga puta 10 kilometara po dijagonali, survao se na sjeverni kraj poluotoka Yucatan i Meksikoga zaljeva, sa snagom eksplozije koja se procjenjuje da je bila tisuu puta snanija od svih nuklearnih bombi i raketa koje su trenutano uskladitene na Zemlji. Izdubila je krater promjera 180 kilometara, izbacila oblak praine u atmosferu koji je zamraio Sunce za pet godina, i stvorio seizmiku nestabilnost koja je desetljeima muila cijeli planet naknadnim udarima i vul kanskim izljevima. Poznati (Kreda/Tercijar) "K/T granini Dogaaj" izbrisao je dinosaure s lica zemlje, kao i 75 posto drugih vrsta koje su tada ivjele na Zemlji. Prikladno su ga opisali kao jednu od najveih katastrofa koje su ikada pogodile na planet... Odgovarala je stijeni veliine Mount Everesta, koja je jurila deset puta bre od najbrega metka, proizvodei tako jak sraz, da se cijela Zemlja pomaknula u svojoj putanji za ne koliko desetaka metara. Svakako je jeziva pomisao da je "stijena veliine Mount Evere sta", s promjerom od samo 10 kilometara, mogla prouzroiti plane tarnu kataklizmu koja je skoro okonala ivot na Zemlji. Asteroidi i kometi od 10 kilometara ili vei relativno su uobiajeni u Sunevu sustavu, a vidjet emo u 4. dijelu da mnogi od njih jure po putanjama koje se mogu opasno ukrstiti s putanjom Zemlje. Astronomi ih na zivaju "predmeti Apolo" i vjeruju da neki mogu dosei promjer od 100 kilometara. Misli se da su takvi divovi rijetki, ali se openito vjeruje da bi sudar s jednim od njih bio poguban dogaaj u kojemu je malo vjerojatno da bi preivio bilo koji oblik ivota. Valja napomenuti da je predmet koji je iskopao krater Hellas na Marsu imao promjer od 100 kilometara. Predmet Isidis imao je pro mjer od 50 kilometara. Predmet Argyre imao je promjer od 36 kilo metara. Kako je svaki od tih ogromnih dumdum-metaka bio dovoljno ve lik da sam ubije Mars, nije teko zamisliti kakve su morale biti glo-

balne posljedice tri takva sraza. Ustvari, mata je suvina, jer posje dujemo NASA-ine fotografije unitenoga tijela Marsa koje nam go vore cijelu priu. Riskirajui da nategnemo metaforu, moemo rei da te fotografije govore da je "rtva" bila najprije pogoena iz neposredne blizine s june strane to odgovara kozmikom pucnju iz topa kalibra 12 - odatle tisue kratera okupljenih juno od crte dihotomije - a da je "ubojica" zatim dovrio posao s tri pojedinana pucnja iz puke velikoga kalibra.

Energetski valovi
Prije ezdeset pet milijuna godina, u trenutku kada je komet irok 10 kilometara udario u Zemlju i unitio dinosaure, ogromni udarni valovi prostrujali su oko planeta s toke sraza u Meksikom zalje vu. Geolozi misle da nije sluajno to se gotovo tono na suprotnoj strani zemaljske kugle, u tono isto vrijeme, dogodila neuobiajena vulkanska aktivnost u Indiji. Curenje rastopljene magme kroz puko tine u zemlji naglo je izgradilo veliki tit bazaltne lave -visok skoro tisuu metara i povrine od tisua etvornih kilometara - koji se ohladio da bi oblikovao Deccan Traps. "Udarni valovi koji su nasta li od sraza," primjeuju znanstveni pisci John i Mary Gribbin, "ima li su tendenciju da se zajedno okupe ponovo upravo u tome dijelu svijeta." Patten i Windsor tvrde da se sasvim slino, a samo stotinu puta gore, dogodilo na Marsu - da je Izboina Tharsis nabubrila kao re akcija na Hellasov sraz, a da je Izboina Elysium bila reakcija na Isidisov sraz. Procjenjuje se da su udarni valovi bili takve veliine da nisu samo proli oko planeta, ve su probili izravno kroza nj, bjeei pred prodiruim asteroidima koji su se usjekli u Mars poput augura. Ustvari, procjenjuje se da su sa svoje toke ulaska juno od crte dihotomije asteroidi Hellas, Isidis i Argyre mogli projuriti ra zdaljinom od nekih 5.000 kilometara prije nego to su se zaustavili unutar suprotne, "mirne" hemisfere sjeverno od crte dihotomije. Tamo su ispustili divovske udarne valove koji su silovito sjurili gore na povrinu brzinom od oko 5.000 kilometara na sat. Potpuno vjerojatna je pretpostavka, koju podupire presedan De ccan Trapsa na Zemlji, da je to moglo proizvesti dovoljnu vulkan-

sku aktivnost na povrini koja objanjava Tharsis i Elysium - a vje rojatno i Olympus Mons. Pored toga, Patten i Windsor smatraju da je iznenadna potreba Marsa da upije i "provari" masu kinetike energije tri velika asteroida, mogla dovesti taj planet blizu potpuno ga unitenja. Planetu nije bilo dovoljno da ispusti magmu u Elysium i Tharsis. Pritisak i irenje zahtijevali su daljnje isputanje, pa je s istonoga ruba Tharsisa planet pukao po svojim avovima uzdu ci jele etvrtine svoje obodnice, oblikujui strahovitu rasjeklinu koju znamo kao Valles Marineris. Taj vrtoglavi sustav kanjona dostie dubine od sedam kilometara - to je suvie duboko, prema autorite tima kao to je Peter Cattermole, da bi se objasnilo unutranjim geo lokim procesima. Je li mogue da se neto drugo -jo razornije od svega ostaloga - moglo dogoditi Marsu kao ishod tri divovska sraza koje je pretr pio? Je li mogue da su udarci koje je primio iznutra, dolazei s ju ga, mogli prenijeti dovoljno energije na sjever da bi olabavili koru? To je upravo scenarij koji je zamislio William K. Hartmann u Scientific Americanu - da bi sudar samo s jednim velikim napada em mogao teoretski objasniti Marsovu "asimetriju". Kao to smo vidjeli, uvijek se pretpostavljalo da se takav sudar - ili viestruki su dari - morao dogoditi na sjevernoj hemisferi. Ali nedavno istrai vanje podupire shvaanje da su strahoviti energetski otkucaji to su se prenosili od juga prema sjeveru tijekom srazova Hellasa, Isidisa i Argyrea, mogli obaviti posao isto tako djelotvorno. To istraivanje je pokazalo da su ak i udarni valovi od relativno malih srazova mogli prouzroiti da Marsova povrina "odbacuje kamenje do 15 metara u visinu." Hellas, Isidis i Argyre nisu bili mali srazovi. Ne moe se iskljui ti mogunost da su njihova udruena masa i inercija mogle prouzro iti da cijela sjeverna hemisfera "poskakuje" dovoljno snano da otrgne tri kilometra debeli sloj svoje kore u prostor.

Poremeaji
Sam Hellas imao je promjer od 100 kilometara. Zajedno s napadai ma Isidisom i Argyreom, vjerojatno je da je "stvarao toliko mnogo energije i inercije" da je u sukobu s Marsom "nagnuo taj planet,

ubrzao njegovo okretanje, usporio njegovo okretanje, unitio satelit ili je ak moda ostavio prstene materijala oko njega, raspadajui se pod gravitacijskim silama." NASA-ina promatranja sve tamo do Marinera 4 navjeuju da je Marsova putanja, koja je - kao to e se itatelj prisjetiti - eliptina, "bila jednom u prolosti ozbiljno poremeena, a struktura planeta ozbiljno napregnuta". Nadalje, izdajnike raspukline na Marsovoj kori naznauju da je u odreenom trenutku dolo do znaajne pro mjene "u naravi rotacijske ravnotee planeta" - to jest, u njegovoj stopi okretanja. Zakoni svemirske mehanike nalau da se on treba okrenuti jednom u svakih osam sati; umjesto toga za potpuno okre tanje potrebno je skoro dvadeset pet sati. Takva promjena izgleda suvie velika a da bi je izazvala plimna interakcija s Phobosom i Deimosom, dva mala Marsova mjeseca, pa znanstvenici priznaju da se mora potraiti "neki drugi uzrok". Bi li isti uzrok mogao biti povezan s nekom drugom osobinom Marsa? Naime, da je kosina njegove osi okretanja podlona sna nim kolebanjima. Trenutno na oko 24 stupnja, njegova "normalna" lepeza ve je vrlo velika, kreui se od 14,9 stupnjeva do 35,5 stu pnjeva u razdoblju od nekoliko milijuna godina. Jihad Touma i Jack L. Wisdom s Tehnolokoga instituta u Massachussetsu otkrili su da se "kosina moe takoer naglo promijeniti. Izlijetanja osi ko sine u razmaku ak do 60 stupnjeva, mogu se povremeno ponavljati otprilike svakih deset milijuna godina." Jo jedna udna osobina Marsa je da on gotovo i nema magnet sko polje, iako postoji neosporni dokazi da je jednom posjedovao vrlo jako polje. I na kraju, ali ne i najmanje vano, postoje dokazi o velikom, vjerojatno naglom i vjerojatno snanom iskliznuu u jed nom komadu cijele Marsove kore oko unutranjih slojeva planeta. Naprimjer, tipino prekriveni i slojeviti polarni nanosi pronaeni su odvojeno 180 stupnjeva na ekvatoru - to jest u antipodnim poloa jima jednih prema drugima - kao to bi se i oekivalo s prijanjim polovima.

Meuplanetarni posjetitelji
to je prouzroilo kretanje Marsove kore i ljuljanje njegove osi iz van magnetskoga polja i drastino usporilo njegovu brzinu okreta-

nja? Je li to bio isti dogaaj koji je juni dio planeta okrutno izdu bio kraterima i skalpirao sjeverni do dubine od tri kilometra. I kada se sve to dogodilo? Patten i Windsor smatraju da se mnogi odgovori nalaze u nji hovom hipotetikom desetom planetu, Astri. Takvo je tijelo svakako moglo poremetiti putanju Marsa - i usporiti njegovo okretanje - ako je on, kao to se pretpostavlja, eksplodirao unutar Roche granice planeta. To nikako nije neuobiajeno stajalite. Hartmann takoer govori o mogunosti "velikoga meuplanetarnoga tijela" koje je ulo u Sunev sustav i predvia kako je ono moglo prei Roche granicu jednoga od planeta da bi ga "rastrgale plimne sile." Meutim, Patten i Windsor doista se udaljavaju od konvencionalne mudrosti u svojoj kronologiji. Oni tvrde da je vrijeme Astrine kataklizme bilo "prije tisua godina, ne milijuna." Poslije oni suavaju okvir na razdoblje koje "nije prije 15.000 godina prije Krista niti kasnije od 3.000 godina prije Krista." U svojoj znaajnoj studiji Kada je Zemlja skoro umrla, D.S. Allen i J.B. Delair takoer predviaju golemoga meuplanetarnoga posjetitelja - kojemu daju ime Phaeton. Poput Pattena i Windsora oni vjeruju da je njegova pojava bila vrlo nedavna, i da je on proao blizu Marsa i Zemlje priblino prije 11.500 godina. to se tie to ne prirode predmeta, oni smatraju da je "Phaeton proizaao iz astronomski bliske eksplozije supernove" i da je "Phaeton bio dio eksplodirane zvjezdane materije." Meu drugim autoritetima koji misle slino su istaknuti astro nom Oksfordskoga sveuilita Victor Clube i njegov kolega William Napier, iji emo izvanredan rad ispitivati u 4. dijelu. Oni podastiru dokaze da je divovski meuzvjezdani komet zalutao u Sunev sustav i poeo se cijepati prije manje od 20.000 godina, irei krhotine meu planete.

Dva plus dva jednako pet?


Sve dok uzorci stijena ne dou na Zemlju radi radiometrijskih po kusa, sve predloene kronologije za planet Mars trebamo uzeti sa sumnjom. To je zbog toga to je jedini dostupni postupak odrei vanja datuma da istraivai zure u fotografije orbitalne letjelice i

broje kratere na terenima kojima ele utvrditi starost. Kao to e i tatelj vjerojatno pogoditi, osnovna pretpostavka u pozadini te vrste znanosti na razini raunala, je da su se srazovi s asteroidima i meteoritima dogodili u predvidljivim razmacima tijekom posljednjih etiri milijarde godina otprilike, a najvei broj srazova registriran je u ranoj povijesti Suneva sustava. Shodno tome, smatra se da su po vrine s mnotvom kratera starije od onih s manjim brojem kratera, a s obzirom da Mars ima veinu kratera juno od crte dihotomije, pretpostavlja se da je veina tamonjih kratera nastala prije mili jarde godina. Ipak brojenje kratera ima nekoliko ozbiljnih i kobnih nedostataka. Peter Cattermole ukazuje da ono ne moe dati apsolutne datume ve samo relativne? To je zbog toga to je stvarno nemogue iz samih fotografskih dokaza procijeniti koliko davno se dogodio neki sraz. Najvie to nam brojenje kratera moe rei jest da "je neko obiljeje moda starije ili mlae od drugoga obiljeja, ali zasad ne moemo rei kolika je starost svakoga obiljeja." S obzirom na tu ozbiljnu slabost, ta metoda ne moe uzeti u obzir mogunost to je predvia ju Patten i drugi o iznenadnoj nepredvidivoj lavini raketa koje su pogodile hemisferu Marsa odjednom, stvarajui veliki broj kratera u vrlo kratkom vremenu, moda nedavno, pruajui nam tako iluzi ju o velikoj starosti nekih obiljeja koja su, ustvari, mlada. Je li takva iluzija mogla uvjeriti veinu znanstvenika da je Mars posljednji put doivio snano bombardiranje prije milijarde godina? Je li uinjena strahovita pogreka?

Izgubljene civilizacije
Shvaanje da se kobna Marsova kataklizma mogla dogoditi nedav no - prije moda manje od 20.000 godina - astronomsko je bogo huljenje koje na nas ostavlja udne odjeke. U ranijim knjigama pokazali smo da se ogromna kataklizma dogo dila na Zemlji upravo u tome razdoblju. Tada je posljednje Lede no doba naglo i katastrofalno zavrilo. Nijedan znanstvenik nikada nije objasnio kako se i zato dogodila ta strahovita promjena. Jedino je sigurno da su se sve iri ledeni pokrovi u glacijalima Wurmu (kvartar) i Wisconsinu, koji su obavijali sjevernu Europu i Sjevernu

Ameriku barem 100.000 godina, iznenada strahovito otopili - i da je to poelo prije otprilike 17.000 godina. Sljedeih osam tisua godina dogaale su se katastrofalne poplave, potresi, vulkanska ak tivnost, te sveope podizanje morske razine za vie od 100 metara. Do trenutka kada je najgore prolo, lice Zemlje se promijenilo gotovo do neprepoznatljivosti: prijanje obale, otoci i zemljani mo stovi poplavljeni su, a mnoge ivotinjske vrste su nestale. Osloba ajui se mulja i pepela, neznatni ostatak ovjeanstva je preivio. Meu najdragocjenijom prtljagom koju su ti preivjeli ljudi ponijeli sa sobom bile su uspomene - u obliku mitova - na daleka vremena "prije Potopa" kada je cvjetala velika civilizacija i kada su svijetom vladali bogovi-kraljevi koji su imali tajanstvene moi i udnu te hnologiju. U Otiscima bogova i Poruci sfinge pokazali smo da bi ti mitovi, koji su zauujue dosljedni od kulture do kulture, mogli odraavati duboku povijesnu istinu. Napredna civilizacija doista se mogla roditi za vrijeme posljednjega Ledenoga doba - da bi je razo rila globalna poplava i okonala Ledeno doba. Neki od najstarijih mitova i svetih knjiga pozivaju nas da razmotrimo jesu li sveta mu drost i tehniko znanje te preddiluvijalne civilizacije doista potpuno izgubljeni u toj kataklizmi - jesu li moda uinjeni zajedniki napo ri da se najbolji dijelovi te izvanredne batine sauvaju. Pronali smo temu o skrivenom znanju u labirintu starinskih mjesta po razliitim dijelovima svijeta. Naa putovanja uvjerila su nas da je meu tim mjestima jedno najistaknutije - nekropola Giza u Egiptu, sveto podruje triju Velikih piramida i Velike sfinge. Us tvrdili smo da bi elementi toga mjesta mogli biti daleko stariji od 4.500 godina, koliko im pripisuju konvencionalni znanstvenici. Neki bi mogli biti stari 12.500 godina, a pokazali smo da su pirami de i sfinga zemaljski modeli zvijea Orion i Leo (Lav) kakva su se pojavila posljednji put na nebu iznad Egipta prije 12.500 godina. Takoer smo istraili prie o "dvorani zapisa" u Gizi - moda skri venoj u kamenu temeljcu u Sfingi, moda u skrivenoj dvorani u Ve likoj piramidi - gdje su, kako su stari Egipani vjerovali, skriveni sveti tekstovi prije potopa.

Nismo spremni otpisati mogunost da takva riznica - vremenska kapsula iz preddiluvijske civilizacije -jo postoji i da se moe pro nai. Niti smo spremni otpisati mogunost, na koju ukazuju Clube, Napier, Allen i Delair, da se kataklizma koja je pogodila Zemlju krajem Ledenoga doba, dogodila u isto vrijeme kao i kataklizma koja je razorila Mars - i da je imala isti uzrok. Stoga smatramo prirodno zanimljivom injenicu, koju emo is traiti u kasnijim poglavljima, da su stari Egipani vidjeli duboku povezanost izmeu Marsa i Zemlje, i jo konkretnije, izmeu Marsa i Velike sfinge u Gizi. Planet i spomenik smatrali su iskazivanjima Horusa, boanskoga sina zvijezda bogova Izis i Ozirisa. I planet i spomenik nazivali su istim imenom, Horakhti, to je znailo "Horus na horizontu". Uz to, Mars su ponekad nazivali Crveni Horus, a Ve liku sfingu dugo vremena su bojali u crveno. to je doista umrlo na Crvenom planetu tijekom njegove velike kataklizme? Mi ve znamo da je Sunev sustav izgubio neto beskonano dra gocjenije od samo ogoljeloga i praznoga svijeta kada je ubojiti uragan kozmikih krhotina zasuo Mars. Mi znamo da je do trenutka svoga smaknua taj planet posjedovao jako magnetsko polje i atmosferu gustu poput Zemljine, koja je omoguavala formiranje oceana, jeze ra i rijeka. Znamo da su esto padale velike kie na Marsu i da su ogromne koliine vode jo uvijek blokirane kao led na njegovim polovima i ispod njegove povrine. Mi znamo da su se znanstveni ci susreli s mnogo zapanjujuih znakova i tragova organskih ivot nih procesa. Mi takoer znamo da postoji divovsko "lice" sfinge na ravnica ma Cydonije, blizu obala prijanjega oceana, povezano sa skupinom ogromnih piramidalnih struktura. Jesu li to samo varke svjetla i sjene koji se igraju udnom geologi jom? Ili nam predstoji najvie zapanjujue otkrie tisuljea?

DRUGI DIO - TAJNA CYDONIJE

Bliski susret

Bliski susret ovjeanstva s Marsom i sadanja potraga za ivotom na njemu, moda e se jednom smatrati kljunim trenutkom u povi jesti. Koliko nam je poznato, takav se susret nikada prije nije dogo dio. Ipak, s obzirom da su NASA-ina fizika istraivanja Marsa kraj nji proizvod meunarodnih napora vie od jednoga stoljea, nae e reakcije na ono to je tamo pronaeno biti neizbjeno pod utjecajem ukorijenjenih zamisli. Znanstveno zanimanje za mogunost ivota na Marsu poelo je 1877. kada je talijanski astronom Giovanni Schiaparelli objavio zapanjujue novo otkrie. On je promatrao mreu ukrtavajuih jed nostrukih i dvostrukih crta na Marsovoj povrini - divovskih brazda, canali na talijanskom, to je neodreeno prevedeno na engleski kao "kanali." Schiaparellijevi nalazi u to su vrijeme nairoko pozdrav ljeni kao dokaz za postojanje inteligentne izvanzemaljske civilizacije na nama susjednom planetu. Meu onima koji su bili oduevljeni tim otkriem bio je Amerikanac Percival Lowell, bogati diplomirani student s Harvarda koji se zanimao za astronomiju. Lowell je proitao o Schiaparellijevim kanalima u La Planete Mars, knjizi francuskoga astronoma Flammariona, to ga je nadahnulo da izgradi opservatorij za prouavanje toga planeta za vedroga neba, na visokoj nadmorskoj visini arizonskoga grada Flagstaffa. On je govorio o svom tamonjem radu kao "spekulativnom, vrlo senzacionalnom i osebujnom projektu." Njegov cilj, rekao je, moe se puki oznaiti kao istraivanje o uvjetima ivota na drugim svjetovima, ukljuujui mogunost da ih nastanjuju

bia slina ovjeku. To nije fantomsko istraivanje kako bi ne ki mogli pretpostaviti. Naprotiv, postoji jaki razlog da vjerujemo kako smo na pragu prilino tonoga otkria o tom pitanju.

Kanali i letei strojevi


Lowell je umro 1916. ne doavi do nikakvoga odreenoga zakljuka, ali njegova stajalita o prirodi ivota na Marsu imat e trajne uinke, pobuujui desetljeima matu javnosti. Jedna od omiljenih Lowellovih teorija bila je da su marsovski kanali dovodili vodu iz smrznutoga polarnoga pokrova jednoj staroj civilizaciji, daleko starijoj od bilo koje ljudske civilizacije, koja je ivjela u sunom prostranstvu tropskih i ekvatorskih pustinja planeta. On je takoer smatrao da su neke tamne nestalne mrlje vidljive na povrini Marsa, ustvari, raslinje. Lowell je koristio najsuvremeniju opremu za svoja otkria, a nje gove su objave pogaale raspoloenje kraja stoljea - otvorenost novim doktrinama kao to su okultizam i spiritizam, koji su prirodno bili skloni mogunosti ivota na drugima planetima. Raireno zanimanje za okultizam i izvanzemaljski ivot obja njavaju uspjeh plodnoga francuskoga pisca Camillea Flammariona. On je 1861. u dobi od devetnaest godina napisao knjigu naslovljenu La Pluralite des Mondes Habites, koja je govorila o mogunosti po stojanja izvanzemaljskoga ivota. Postala je trenutni bestseler kao i njegovo kasnije djelo La Planete Mars (1892), knjiga koja je izra vno nadahnula Lowella. U njoj Flammarion kae: Sadanji uvjeti ivota na Marsu su takvi da bi bilo krivo pori cati kako bi ga mogli nastanjivati ljudske vrste kojih su inteli gencija i metode djelovanja daleko iznad naih. Niti moemo poricati da su one mogle isuiti prvobitne rijeke i izgraditi sustav kanala sa zamilju da stvore sustav napajanja vodom na cijelome planetu. Zamisli Schiaparellija, Flammariona i Lowella podgrijavale su marsovsku groznicu posljednjih godina devetnaestoga stoljea. H.G.Wells to je unovio 1898. svojom priom (Rat svjetova) o mar-

sovskoj invaziji na viktorijansku Englesku. Onda je 1902. znameniti vicarski psiholog Carl Gustav Jung objavio svoju doktorsku diser taciju O psihologiji takozvane okultne pojave. U njoj je podvrgnuo svoju roakinju Helene Preiswerk - koja je obiavala padati u spiri tistike zanose - detaljnoj psiholokoj analizi. U svojim je zanosima Helene esto govorila o putovanjima na Mars: Letei strojevi odavno postoje na Marsu. Cijeli Mars prekriven je kanalima, kanali su umjetna jezera i koriste se za navodnja vanje. Svi su kanali ravni jarci, voda na njima vrlo je plitka. Nema mostova preko kanala, ali to ne spreava komunikaciju jer svatko putuje leteim strojevima. Oito je da je Flammarionov i Lowellov Mars uao u psihu o vjeanstva na najdubljoj razini. Ovdje, etrnaestogodinja, neobra zovana vicarska djevojka, otkriva zaokupljenosti jednoga doba. Godine 1902., iste godine kada je Jung objavio svoju tezu, ponu ena je nagrada prvoj osobi koja doe u dodir s izvanzemaljskim oblikom ivota. Postojao je jedan uvjet: nije bio ukljuen dodir s Marsovcima, iz jednostavnoga razloga jer se smatralo da bi to bilo suvie lako. 1911. god., devet godina nakon to je raspisan natjeaj, pojavio se lanak u the New York Timesu pod naslovom "Marsovci su izgradili dva ogromna kanala u dvije godine."

Eksperimenti
Vjerovanje da bi Mars mogao biti, ako ne nastanjen, a onda barem nastanjiv, zadralo se meu laicima i znanstvenicima jednako sve do druge polovice dvadesetoga stoljea. Naprimjer, u ranim 1960im godinama popularni britanski astronom Patrick Moore i mikro biolog Dr. Francis Jackson, nastojali su isprobati mogunost ivota na Marsu provodei jednostavne eksperimente: Izgradili smo marsovski laboratorij, ispunili ga onima to smo mislili da je odgovarajua atmosfera - duik pod pritiskom od 85 milibara - i dali mu pravilan raspon temperature danju i nou. Kada smo tamo uzgajali odreene biljke i organizme, rezultati su bili vrlo zanimljivi. Kaktus se loe pokazao i na-

kon jedne jedine marsovske noi izgledao je mnogo manje izdrljiv, ali jednostavniji organizmi bolje su proli, i sasvim smo se ohrabrili. Slino je pokojni Carl Sagan izgradio neto to je nazvao "marsovskim vrevima" u kojimaje ponovio gornje eksperimente. Nje govi su rezultati bili slini - neki su mikrobi doista rasli ako je bilo prisutno samo malo vode. Ali svaki optimizam u vezi s tim rezultatima brzo se istopio kada su svemirske sonde odaslale sredinom 1960-ih slike Marsa kao pu stoga i smrznutoga beivotnoga pakla.

Raketna tehnologija
Robert Hutchings Goddard (NASA-in Goddardov Centar za sve mirske letove imenovan je u njegovu ast) izgradio je prethodnicu svemirskih raketa koje su nam danas poznate - iako je njegov mali prototip putovao samo 60 metara prije nego to je pao i mogao je dostii najveu brzinu od samo 100 kilometara na sat. On je bio prvi ovjek koji je iskuao i dokazao teoriju da bi se rakete mogle kori stiti za putovanje na druge planete - to je mogunost koju je prvi predloio ruski kolski uitelj po imenu Konstantin Eduardovi Ciolkovski krajem devetnaestoga stoljea, a poslije je razradio Nije mac Hermann Oberth 1923 god. Nacisti su razvili raketu tijekom Drugog svjetskog rata kao oruje. Njihova V-2 oslanjala se na poboljanu Goddardovu tehnologiju. Tri godine nakon rata dvostupanjska raketa V-2/WAC Corporal zna tno je nadmaila Goddardovu razdaljinu, dosegnuvi visinu od dva kilometra.

Svemirska utrka Ako je Drugi svjetski rat bio katalizator za raketnu znanost, onda je Hladni rat bio tisuu puta jai. Uz prijetnju nuklearnoga unitenja to je visjela u zraku, ameriki raketni program - koji je u poetku predvodio Wernher von Braun - vodio je gerilski tehnoloki rat sa svojim ruskim pandanom, koji je predvodio Sergej Korolov. Na obje strane eljezne zavjese, velike koliine vladinoga novca ile su na poboljanje pogonskih sustava za atomska oruja. Dio toga is-

traivanja i razvoja omoguio je Rusima da 4. listopada 1957. poalju ovjekov prvi satelit, Sputnik I u svemirsku putanju. Poela je "svemirska utrka." Rusija je postigla i drugi uspjeh slanjem prvoga ovjeka u sve mir. Uspjena misija Jurija Gagarina u Vostoku potpuno je zasjenila napore amerikoga svemirskoga programa, koji je dobio novi poti caj 1958. kao odgovor na lansiranje Sputnika. Te je godine utemeljena NASA, Nacionalna uprava za aeronauti ku i svemir. Sjedinjene drave takoer su lansirale vlastiti satelit, Explorer I aljui ga u putanju na raketi Jupiter C, koju je izgradi la vojska SAD-a u Laboratoriju za mlazni pogon, u Pasadeni, u Kaliforniji. Onda je uslijedio Gagarinov veliki uspjeh 1961. Ubrzo nakon toga predsjednik John F. Kennedy zavjetovao se da e NASA postaviti ovjeka na Mjesec do kraja desetljea. Kennedyjev zavjet je ispunjen 20. srpnja 1969. kada je Neil Arm strong "uinio mali korak" iz Apolloa 11 na povrinu Mjeseca trideset tree amerike sonde koja je tamo poslana. "Taj divovski korak za ovjeanstvo" bio je potaknut meunarodnim takmie njem i ratom. Bio je to korak u novi poredak otkria, korak koji e nam pruiti novi stav - onaj o Zemlji koja visi u svemiru, lijepa i ujedinjena, nepodijeljena politikim i nacionalnim granicama.

Misije prema Marsu


Rusi su poslali prvu sondu na Mars - prikladno nazvanu Mars 1, koja je lansirana 1. studenoga 1962. Vjeruje se da mu se pribliila na 195.000 kilometara ali svaki dodir s njom izgubljen je 21. oujka 1963., prije nego to je mogla vratiti bilo koja zapaanja. Njezina sudbina je tajanstveno progonila mnoge misije prema Marsu. NASA-ina prva Marsova sonda bila je Mariner 3, koji je lansiran 5. studenoga 1964. Poput svoga ruskoga prethodnika i on je doivio neuspjeh, izmakavi nadzoru u ranoj fazi misije. Izgleda da njezin zatitni omota od fiberglasa nije bio izbaen pri izlasku iz zemljine atmosfere, tako da je ona bila suvie teka za svoj planirani smjer.

Ameriki uspjeh
Tri tjedna i dva dana poslije, 28. studenoga 1964., lansiranje Mariner 4. Amerikancima su se zaarila lica kada je on poslao natrag dvade-

set jednu fotografiju i kljune nove obavijesti, dospjevi na 10.000 kilometara od Marsa. Nejasne slike prikazivale su beivotnu povr inu planeta s gusto izbrazdanim kraterima. Bio je to prvi ovjekov pogled na Mars iz blizine - pogled koji je sruio mnoge mitove. Samo dva dana nakon lansiranja Marinera 4, ruska sonda Zond 2 pokuala je ispraviti katastrofalnu sudbinu Marsa 1 - i doivjela neuspjeh. Krajem proljea 1965. bio je izgubljen s njom svaki dodir. NASA je 24. veljae i 27. oujka 1969., lansirala dvije nove marsovske sonde - Mariner 6 i Mariner 7. Mariner 6 putovao je do ra zdaljine od 3.390 kilometara od Marsa i snimio 76 slika. Mariner 7 pribliio se na 3.500 kilometara i poslao natrag 126 slika.

Pusta zemlja
Prve misije prema Marsu razoarale su mnoge. Ometane tehnikim kvarovima i u sjeni popularnih misija na Mjesec, slike koje su one slale na Zemlju nisu bile uzbudljive. Nije bilo raslinja - pokazalo se da su tamne mrlje Marsa "albedo povrine" na kojima je otpuhan crveni pokrov tla da bi se otkrile tamnije stijene ispod njega. Nije bilo kanala. Mars je bio pun kratera i oito veoma star. Prva uspjena sonda, Mariner 4, otkrila je da atmosfera Marsa nije duik (kao to su predviali Moore i Jackson), ve uglavnom ugljini dioksid, kao to su, po svoj prilici, velike povrine ledenoga pokrova. Tekua voda nije mogla postojati na Marsu s obzirom da je povrinski pritisak bio mnogo nii nego to se prije mislilo - nii od 10 milibara, ne oko 85. Bio je to negostoljubivi svijet more jednolian i beivotan, lien bilo kakvih zanimljivih obiljeja. A teorije kao ona Lowellova, rasprile su se poput utvara u hladnom, tekom svjetlu Marsovoga dana. Kao to je rekao jedan NASA-in glasnogovornik: "Dobili smo vrhunske slike. Bolje su nego to smo se ikada mogli nadati prije nekoliko godina - ali to nam one pokazu ju? Tmurni krajobraz nepovratno mrtav. Nema se vie to pro nai." Sljedee desetljee pokazat e da je takav pogled na Mars isto tako pogrean kao to je bio Lowellov.

6 Milijun prema jedan

Sada je ve prolo est godina otkada se oluja prolomila iznad nas. Dok se Mars pribliavao opoziciji, Lavelle s Jave primijetio je u svojim astronomskim promatranjima provalu uarenoga plina na planetu. To se dogodilo oko ponoi 12., a spektroskop, kojim se jednom posluio, oznaio je masu plamenoga plina, uglavnom duika, koja se kree ogromnom brzinom blizu tog predjela. Taj mlaz vatre postao je nevidljiv oko dvanaest i etvrt. Usporedio ga je s divovskim dahom plamena, koji je iznenada i estoko trcnuo iz planeta, "kao to plameni plin izbija iz puke." udno prikladna reenica je dokazana. Ipak sljedeega dana nita od toga nije bilo u novinama, osim male biljeke u Daily Telegraphu, a svijet je i dalje ivio u neznanju o jednoj od najveih opasnosti koja je ikada zaprijetila ljudskoj rasi. Ja ne bih ni uo o erupciji da nisam susreo Ogilvyja, dobro po znatoga astronoma, u Ottershowu. On je bio strahovito uzbu en zbog te vijesti, i u tom uzbuenju pozvao me da se zaje dno s njim proeem te noi promatrajui Crveni planet... Bio je pun spekulacija o stanju na Marsu, i odbacio je vul garnu zamisao da su na njemu stanovnici koji nam daju zna kove. On je mislio da meteoriti moda padaju u velikom pljusku na planet, ili da je ogromna vulkanska erupcija u tijeku. Naglasio mi je kako je malo vjerojatno daje organska evolucija pola istim smjerom na dva susjedna planeta.

"anse da bilo to poput ovjeka postoji na Marsu su mili jun prema jedan," rekao je. Poetkom 1998., tono stoljee nakon to je H.G.Wells napisao ove rijei u prvom poglavlju Rata svjetova, NASA-ina sonda Mars Glo bal Surveyor poela je unositi na kartu povrinu Crvenoga planeta. To nije bila nova zadaa - Mars su temeljito razradile prije, kako amerike tako i ruske sonde. Meutim, Global Surveyor trebao je poslati na Zemlju najdetaljnije slike Marsove povrine koje su se do tada ikada snimile u svemiru. Nije se mogla zanemariti mogunost da bi ono to bi on mogao pronai moglo neopozivo promijeniti budunost ovjeanstva kao i sva naa shvaanja o prolosti. Jer usprkos svim oekivanjima, moglo bi izgledati da neto "po put ovjeka" postoji na Marsu. Stoljee nakon to je Ogilvy objavio svoj omjer, moda se nalazimo na pragu otkria koje prelazi Wellsove najudnije snove - otkria vrijednoga Schiaparellijevoga ili Lowellovoga, za koje znanstvenici tvrde da je iluzija, ali koje, ako to nije, duboko je i izvan naega shvaanja. tovie, da se poslui mo Lowellovim rijeima: "Postoji snaan razlog vjerovati da se na lazimo u predveerje sasvim odreenoga otkria o tom pitanju." Neto slino ovjeku je Lice na Marsu - ogromni brijeg koji se uzdie oko 2.600 stopa iznad puste Cydonijske ravnice, na obali dav no nestaloga Marsovoga mora, brijeg koji ima ogromno ljudsko obiljeje to stalno zuri prema nama. Pa ipak, poput "plamenoga plina" iz Wellsove fikcijske prie, taj tajanstveni predmet, i mnogi drugi koji ga okruuju na Cydonijskoj i Elysiumskoj ravnici - posljedice ega bi mogle biti, s isprikom za usporedbu, astronomske - ostaje relativno nepoznat i neistraen. To je zbog toga to veina znanstvenika, poput Wellsovoga Ogilvyja, i dalje vrsto vjeruje da su anse kako je ikada postojalo na Marsu ne to poput ivota ovjeka, jo uvijek "milijun prema jedan." Jesu li dananji Ogilvyji prisiljeni promijeniti svoja stajalita u svjetlu novih dokaza? Hoe li Mars Global Surveyor potvrditi da je injenica udnija od mate? Jer injenica jest da su obje glavne Marsove sonde u 1970-im godinama - Mariner 9 i Viking 1 - snimi le predmete na povrini toga planeta za koje se tvrdi da su dokaz o postojanju inteligentnoga ivota na drugom svijetu.

Svibanj 1971.
1960-te godine pokazale su se kao pionirske, a ipak u konanici ra zoaravajui vrijeme za istraivanje Marsa, kada su poetne osje aje oduevljenja razbile rane Marinerove slike Crvenoga planeta kao tmurnog, beivotnog, kraterima ispresijecanoga pakla. Neko vrijeme nitko nije znao da su slike to su ih snimile te rane misije potpuno promaile raznolika, udesna geoloka obiljeja koja ine Mars tako zauujuim i tajanstvenim planetom. Kraj 1960-ih oslobodio je supersile njihove utrke prema Mjese cu. One su brzo obnovile svoj ar prema Marsu, aljui ukupno pet svemirskih brodova u razdoblju od 22 dana u svibnju 1971. Dvije letjelice, Mariner 8 i 9, bile su amerike. Funkcija Marinera bila je iscrtati Marsova topografska obiljeja, skenirajui 70 posto povrine planeta iz vrlo iskoene putanje. Zamisao je bila snimiti Mars s vrlo niskim suncem na obzoru, koje baca velike sjene. Mari ner 9, s druge strane, trebao se pozicionirati na visokom sunevom kutu kako bi snimio obiljeja albedo na ekvatorijalnim predjelima. Mariner 8 lansiranje 8. svibnja 1971. Ubrzo nakon polijetanja, uslijed kvara na sustavu voenja, druga faza rakete Atlas-Centaur koja je nosila sondu, odvojila se od matine rakete, ali se nije uspjela upaliti. Ta se sonda sruila u Atlantski ocean, 360 kilometara sjeverno od Puerto Rica. Marineru 9 preostalo je da popravi gubitak, a njegova je uloga prilagoena kako bi ukljuila vidove neuspjele misije svoga pretho dnika. Novi plan bio je postaviti letjelicu na posredniku putanju, nagnutu na 65 stupnjeva prema ekvatoru i na minimalnoj visini od 1.350 kilometara. Mariner 9 poletio je iz Cape Kennedyija (poslije Canaverala) 22 dana nakon pada Marinera 8. Meutim, on nee otii sam: samo 2 dana nakon gubitka Marinera 8, sovjetska letjelica prema Marsu lansirana je iz Baikonura u Kazahstanu. Kao i njezin ameriki pandan, zahvaljujui glupoj pogreci u kompjutorskom sustavu, ona nije us pjela napustiti Zemljinu putanju. Meutim, prije kraja svibnja us pjeno su lansirane jo dvije sovjetske letjelice, Mars 2 i Mars 3 od kojih je svaka imala odvojivi modul za sputanje na Mars. Tako su u ljeto 1971. tri meuplanetarne letjelice sigurno napu stile Zemljinu orbitu i uputile se tiho prema naem crvenom susjedu.

Oluja od praine
Nekoliko mjeseci prije, u veljai 1971., astronom u opservatoriju Lowell u Flagstaffu, Charles F. Capen, izrekao je predvianje u vezi s vremenom na Marsu. Mislio je kako je vjerojatno, uslijed poloaja Marsa u to vrijeme - u "perihelikoj opoziciji" - da se moe podii oluja od praine prije kraja ljeta. Sasvim sigurno, 21. rujna, dok su se tri letjelice pribliavale Marsu, mali oblak stvorio se iznad pre djela Hellespontus. Kada je Mariner 9 ukljuio svoje TV kamere 10. studenoga (nakon to je pretekao svoje ruske suparnike i doao na 800.000 kilometara od Marsa), on je otkrio planet kojemu je povrina bila potpuno zatamnjena snanom globalnom olujom od praine. Nita nije moglo prodrijeti kroz oblak praine. A onda je Mariner 9 izvrio operaciju koja e mu osigurati mjesto na besmrtnom nebu povijesti svemirsko ga istraivanja. On je iskljuio svoju kameru i ekao. Dvije ruske letjelice izgraene su prema modelu Venere, modula koji su Rusi postavili na povrinu Venere 1960-ih godina. Misije Venere bile su srednje uspjene, aljui natrag obavijesti iz modula tijekom sputanja, ali izgubivi komunikaciju nakon to su dotaknule povrinu. Da su moduli na Marsovim sondama bili jednako usp jeni, onda bi to predstavljalo senzaciju i zasjenilo bi sve ono to je postigao Mariner 9 - letjelica bez modula za sputanje. Modul za sputanje iz Marsa 2 nije se uspio glatko spustiti. On se survao na Marsovu povrinu 27. studenoga 1971. na mjestu sje verno od Hellasa, 44.2 stupnja J, 313.2 stupnja Z. Pet dana poslije modul za sputanje iz Marsa 3 stupio je u akciju. Na putu prema dolje on je prenio prazne etverokute prije nego to je izgubljen svaki dodir. Kako se spustio usred snane i razorne oluje od praine, smatra se da su ga vjetrovi brzinom od 140 metara u sekundi odnijeli i smrskali ga u komade.

Mariner 9
Dok su Marsovi moduli za sputanje nestali u globalnoj oluji od praine ispod njega, Mariner 9 letio je tiho po putanji, uspavan, pri kupljajui svoju energiju. U meuvremenu su letjelice Mars 2 i 3,

iji su moduli za sputanje doivjeli neuspjeh, kljocali po Crvenom planetu u vrtlogu nepovratne prethodno programirane djelatnosti i slali natrag razoaranom ruskom timu sliku za slikom oblaka praine. Kada se oluja stiala, u prosincu 1971., sustavi Marinera 9 opet su se ukljuili. Za razliku od njegovih ruskih pandana, njegovi su se kompjutori mogli programirati nakon lansiranja, pa se tako njegova misija mogla promijeniti u tijeku. Takva elastinost znaila je da je ta letjelica, meu svim drugima koje su se lansirale toga svibnja, bila jedina uspjena u svojoj misiji. Mariner 9 pribliio se Marsu na 1.370 kilometara i poeo je iscrtavanjem june hemisfere s 25 do 65 stupnjeva juno. On je nasta vio sve do 25 stupnjeva sjeverne hemisfere. Do vremena kada mu je ponestalo goriva 27. listopada 1972., on je uhvatio 7.239 arobnih slika Marsa - s dovoljnom optikom otrinom da se otkriju povrin ska obiljeja tako mala kao to je nogometno igralite. Jo su se jednom znanstvene koncepcije o naem susjedu trebale okrenuti naglavake.

Otkria
Kada su se oblaci praine rasprili, oni su otkrili Marsov krajobraz koji je bio san svih geologa. Velike neobjanjive tamne toke koje su provirivale kroz vrtlog olujnih oblaka pokazale su se kao ogrom ni vulkani - golemi Olympus Mons, triput vii od Everesta i njego ve kolege, Ascraeus Mons, Pavonis Mons i Arsia Mons na velikoj Izboini Tharsis. Znanstvenici su se zaprepastili kad su vidjeli Valles Marineris, sedam kilometara duboku raspuklinu u Marsovoj kori koja se pro tee na etvrtinu oboda planeta, to je udesno obiljeje. Takoer su otkrili divovske udarne bazene Hellas, Isidis i Argyre - kljueve smrti nekada nastanjenoga svijeta. Nekada nastanjeni svijet! Jer Marinerove kamere prve su na svjetlo dana iznijele obiljeja koja su izgledala kao isuena rijena korita, doline i druge pouzdane znakove da su velike koliine povr inske vode - preduvjeti ivota - bile tu nekada prisutne.

Marsove piramide koje dozivaju


Mariner 9, nakon dva mjeseca svoje misije, 8. veljae 1972. preletio je preko planeta i snimio povrinu poznatu kao Elysiumski e tverokutni prostor. Na 15 stupnjeva sjeverne geografske irine i 198 stupnjeva zapadne geografske duine nalazi se skup etverokutnih piramidalnih oblika, prikazan na etverokutu MTVS 4205. Ta je povrina ponovo snimljena 7. kolovoza i etverokut MTVS 4296 pokazao je istu povrinu, jo jednom s prisutnim piramidalnim obli cima. Te su strukture prve privukle znanstvenu pozornost u Icarusu 1974., u lanku naslovljenom "Piramidalne strukture Marsa." Auto ri su primijetili da te strukture bacaju redovite sjene - pokazujui da njihovi etverokutni oblici nisu iluzije to su ih prouzroile albedo promjene u boji povrinskoga tla. injenica da je nekoliko slika sni mljeno pod raznim kutovima, nadalje podupire stav da njihov oblik nije iluzija. Te ogromne "piramide koje dozivaju", kako ih je nazvao Carl Sagan, uzvisuju se kilometar iznad okolne Elysiumske ravnice. Izraunato je da je obujam najvee od njih 1.000 puta vei od Velike egipatske piramide i da je 10 puta via. Jesu li ta obiljeja, kao to je Sagan vjerovao, "male planine ti suljeima obasipane pijeskom"? Rekao je da zahtijevaju "pomni uvid."

udna geologija?
Postoje etiri etverokute piramide na Elysiumu - vei i manji par u velikoj blizini, gledajui jedan drugoga preko suhe ravnice. Izgle daju kao da su postavljene u odreenom rasporedu - to je obiljeje povezano i s piramidama na Zemlji - kao da dvije manje piramide oponaaju raspored dviju velikih. Znanstvenici su ih pokuali objasniti kao vulkanske stoere iibane vjetrom, ili pak kao ishod udnih oblika erozije ili akumulacije tla. Ali kao to J.J. Hurtak i Brian Crowley kau u svojoj knjizi Lice na Marsu: To jednostavno objanjenje ne moe izdrati pomnije ispiti vanje. NASA-ini inenjeri proveli su pokuse u tunelu vjetro-

va u los Angelesu sredinom 1970-ih kako bi potaknuli stvara nje tvorevina slinih onima to ih je snimio Mariner 9. Sve to su ti eksperimenti dokazali bilo je da akumulacija tla ili oblikovanje vjetra ne bi stvorili etiri jednako rasporeene etverokutne tvorevine. Nije bilo mogue potaknuti tako ra sporeene predmete u tunelu vjetrova koji bi odgovarali ma tematikim razdaljinama, koje nalazimo u etiri vee i manje piramide na toj povrini Elysiuma. Drugi znanstvenici pripisali su te tvorevine glacijalnom obliko vanju ili erodiranim blokovima lave koji se okreu, ali Hurtak i Crow ley ponovo se ne slau: "Nema dokaza o ledenjacima /na Marsu/, oso bito unutar tropske povrine planeta /gdje lei Elysium/... i nikakvo prolijevanje lave nije otkriveno u vezi s tim tvorevinama." to su onda te zagonetne tvorevine? Moda ih znanstvenici nisu mogli ponoviti potiui poznate prirodne procese jer ih u prvom re du nisu proizveli prirodni procesi. Bi li one mogle biti prvi znak, kao to tvrde mnogi neovisni is traivai, da je Mars obiljeen "otiscima prstiju" neke starinske iz vanzemaljske civilizacije?

Zagonetka Viking

Sljedea faza istraivanja Marsa uslijedila je 1975. kada je NASA lansirala dvije sonde blizance Viking 1 i Viking 2. To su bile letjelice za sputanje poput njihovih zlosretnih sovjetskih prethodnika Mar sa 2 i Marsa 3. Ali za razliku od ruskih letjelica Vikinzi e postii velik uspjeh. Viking 1 prvi je lansiran, a 20. srpnja 1976. njegov modul za sli jetanje dodirnuo je sigurno Marsovu povrinu kod Chryse Planitije, velikoga nizinskoga bazena koji lei sjeverno od Valles Marineris. U meuvremenu, 2.000 kilometara iznad, kamere na letjelici uklju ene su kako bi dobile fotografije planeta visoke optike otrine.

Potraga za ivotom
Nadahnuta otkriima Marinera 9 da je Mars jednom mogao biti na stanjen, NASA je posvetila misije Vikinga "potrazi za ivotom na Marsu." Ta se potraga najveim dijelom vodila pomou fotografija povrine planeta visoke optike otrine, analize strukture i sastava at mosfere, te kemijskih pokusa na uzorcima tla koje su sakupili moduli. Vidjeli smo u prvom dijelu da su uzorci tla dali vie pozitivnih rezultata i da je Dr. Gilbert Levin, jedan od znanstvenika koji je smislio eksperimente, i dalje uvjeren da postoji - u najmanju ruku - bakterijski ivot na Marsu. To je potpuno suprotno NASA-inom slubenom stavu kako ga je nedavno izloio Dr. Arden Albee, znan stvenik na projektu za Mars, Global Surveyoru: Rekao bih da nijedan od eksperimenata ne ukazuje na ivot. Neki su se pokazali drukiji od onoga to smo oekivali, jer

za vrijeme projektiranja instrumenata nismo shvatili da e na povrini Marsa postojati oksidansi - pa tako oni nisu dali re zultate koji bi bili onako isti kao to smo predviali, ali nisu naznaili prisutnost ivota.

Mjesta izbora?
Najprije je bilo planirano da modul Viking 1 dodirne tlo na Dan neza visnosti, 4. srpnja 1976., ali datum je pomaknut dok su znanstvenici skenirali izravne televizijske slike Marsove povrine koje je prenosila letjelica. Izabrano mjesto za sputanje izgledalo je prilino neravno. Nakon nekoliko tjedana potrage za sigurnijom lokacijom, izabrana je Chrye Planitia, i tamo je izvreno uspjeno sputanje. Tada se pozornost usmjerila na pronalaenje pogodnoga mjesta za modul Vikinga 2. Evo kako Carl Sagan o tome govori: Naznaena geografska irina za Viking 2 bila je 44 stupnja sje verno. Kao prvenstveno mjesto izabran je lokalitet po imenu Cydonija jer su, prema nekim teoretskim tvrdnjama, postojali znaajni izgledi da tamo postoje male koliine vode, barem neko vrijeme za trajanja Marsove godine. S obzirom da su bioloki eksperimenti Vikinga bili snano usmjereni prema organizmima kojima pogoduje tekua voda, neki su znanstve nici smatrali da e izgledi Vikinga da pronae ivot biti zna ajno poboljani u Cydoniji. Sagan i njegove kolege susrest e se doslovce licem u lice s neim to je prilino izgledalo kao znak ivota - ali ne ona vrsta znaka, niti ona vrsta ivota koju su zamiljali. Ustvari, ono to su pronali bilo je toliko izvan njihovoga shvaanja, da je odmah od baeno kao iluzija i nije mu doputeno da utjee na konaan izbor za slijetanje modula Vikinga 2.

Iluzija
Otkrie je uinio 25. srpnja 1976. Tobias Owen, lan Vikingova tima za snimanje u Mlaznom pogonskom laboratoriju (JPL), u Pasadeni,

u Kaliforniji. On je ispitivao etverokute predjela Cydonje za mogu e mjesto za sputanje, kada su uli kako je promrmljao, " Oh, Boe moj, pogledajte ovo!" etverokut koji je on ispitivao, s referentnim brojem 35A72, pokazivao je podruje Marsove povrine koje je bilo otprilike podi jeljeno na dvije geoloke zone - prostranu ravnicu s neto kratera, nekoliko brda s ravnim vrhom i strmim obroncima, neposredno po kraj stjenovite povrine ogromnih blokova uglastoga kamena. Pre ma sreditu nalazilo se ogromno ovjekoliko lice koje je tupo zuri lo prema gore s mrtvoga planeta - spokojno, moda ak proeto jakom osjeajnosti - nijemi straar u pustom krajobrazu. Samo nekoliko sati poslije, Gerry Soffen, glasnogovornik za pro jekt Viking, obavjetavao je tisak o dotadanjem napretku u NASAinoj samoproglaenoj potrazi za ivotom na Marsu. Nekako je slika upravo otkrivenoga Lica dola do njega, i on ju je pokazao novinari ma. "Zar nije udno to sve mogu uiniti varke svjetla i sjene," ko mentirao je odbacujuim tonom. "Kada smo snimali nekoliko sati poslije to je sve nestalo. Bila je to samo varka, samo nain na koji je palo svjetlo." Ubrzo nakon toga JPL je objavio bilten sa slinim stajalitem o Licu: Potpis pod slikom: Ovo je jedna od mnogih slika koje je mo dul Vikinga 1 snimio na sjevernim geografskim irinama Mar sa u potrazi za mjestom za slijetanje Vikinga 2. Slika pokazuje erodirane oblike zemlje poput brda s ravnim vrhom. Ogromna stjenovita tvorevina u sreditu, koja slii ljud skoj glavi, oblikovana je sjenama koje stvaraju iluziju oiju, nosa i usta, To obiljeje ima 1.5 kilometar poprijeko, s kutom sunca pod otprilike 20 stupnjeva. Proarani izgled slike je nas tao zbog pogreaka u bitovima naglaenim uveavanjem foto grafije. Slika je snimljena 25. srpnja s visine od 1.873 kilome tra. Viking 2 stii e u Marsovu putanju sljedee subote /7. kolovoza/, a sputanje je planirano za poetak rujna.

Utopija
Sljedei razvoj dogaaja bila je odluka NASA-e da se Viking 2, ipak, ne spusti u Cydoniju. Izgleda da je to mjesto sada proglaeno "nesigurnim." Prema Carlu Saganu: [teta da nisi umro prije, Carl; - op.prev.] 44 stupnja sjeverne irine bila su potpuno nedostupna za radar sku ovjeru mjesta; bili bismo prihvatili znaajan rizik neuspje ha s Vikingom 2 da je poslan na vie sjeverne irine... Da bismo poboljali Vikingov izbor izabrali smo dodatna mjesta za spu tanje, koja su geoloki vrlo razliita od Chrysea i Cydonije, u predjelu radarske ovjere blizu 4. stupnja june irine. Usprkos svemu tome, izvanredna je injenica da je Viking 2 kona no sputen na irinu jo viu od Cydonije. On se spustio - i skoro su ga prevrnuli pojedinani kameni - na izrazito neobeavajuu ravnicu prekrivenu kamenjem nazvanu Utopija, na 47,7 stupnjeva sjeverne geografske irine, 3. rujna 1976. Tako je - iz nikakvih oi tih razloga - "viemilijunski dolarski napor moda previdio 'bogatu lovinu' i postao triav dogaaj ... Izabrana je povrina od neznatno ga geolokoga i biolokoga znaaja. Bilo je to kao izabrati pustinju Saharu kao pogodno mjesto za slijetanje na na planet."

Gospoa Doth previe prosvjeduje


Zato izabrati Utopiju kada sami NASA-ini kriteriji oznauju oba mjesta kao jednako "nesigurna", i kad je ovo prvo bezbojno i neza nimljivo, dok za ovo drugo postoje glasine o vodi i tajni Lica? To pitanje opsjeda, jer ako i prihvatimo trenutano odbacivanje Gerryja Soffena o Licu kao varci svjetla i sjene, Cydonija jo uvijek izgleda daleko zanimljivije mjesto od Utopije. Iskreno, smatramo odluku o sputanju u Utopiju zakuastom. Ali jo nas vie uznemiruje trenutaan nain na koji je Cydonija ispute na kao pogodno mjesto za sputanje tako brzo nakon otkria Lica na etverokutu 35A72. To bi mogla biti sluajnost. Ali s druge strane, smatramo udnim da se NASA-i tako urilo otpisati Lice kao iluziju. Na neki nain glasnogovornik Gerry Soffen bio je sasvim u pravu

kada je rekao da je slika iezla za nekoliko sati. To se meutim nije dogodilo zbog varke svjetla i sjene, ve zbog toga to je pala no. Nikakva slika Lica nije dobivena nakon nekoliko sati. Sasvim jednostavno, vojna fotografija koja dokazuje da je Lice iluzija ne postoji. Zbog ega je onda NASA proirila uokolo tu udnu priu?

Isus u tortilli

Pathfinder, prva NASA-ina sonda nove generacije, sletjela je na crvenu povrinu Marsa u Ares Vallis (18,5 S, 32,8 Z), poskakujui na svojim zatitnim zranim jastucima, i dola se netaknuta odmori ti u stranome svijetu. Onda, kao u prizoru iz filma znanstvene fan tastike, zrani jastuci su se ispuhali, a tri trokutaste solarne ploe otvorile su se poput latica futuristikog srebrenog cvijeta. Rampa se odvila i skitnica Sojourner izaao je iz sonde. Svijet je promatrao sa strahopotovanjem dok je siuni robot sa est kotaa, veliine kuti je za cipele i teak samo 10,5 kilograma, izmilio iz svoga zatitnoga metalnoga cvijeta i poeo se polako micati po marsovskom tlu na avi se osamljen u svijetu prepunom stijena, pod nebom ruiaste boje lososa - milijune milja od svoga doma.

Mars Observer, molimo, nazovite kui


Svi koji su bili ukljueni u projekt pozdravili su Pathfindera kao veliki uspjeh. NASA je sada mogla odahnuti nakon mrave bilance prethodnoga desetljea, koje je poelo groznom eksplozijom za vri jeme leta svemirskoga taksija Challengera 1987. i ukljuivalo je gubitak marsovske sonde Mars Observer 1993. godine. Observer je lansiran 25. rujna 1992., a njegova misija bila je da ponovo iscrta kartu povrine Marsa - ustvari, ponavljajui fotograf ski rad letjelica Viking, ali na mnogo vioj razini optike otrine. On je nosio kamere koje su mogle postii slike na 1,4 metra po pikselu - to je bio ogromno poboljanje od 50 metara po pikselu za to su Vikinzi bili sposobni.

Ali Observer je propao neposredno prije nego to je uao u pu tanju. NASA-in bilten opisuje ono to se dogodilo: U subotu uveer, 21. kolovoza 1993., izgubljene su komuni kacije sa svemirskom letjelicom Mars Observerom kada se ona pribliila na samo tri dana od planeta Marsa. Inenjeri i nadzornici misije u NASA-inom Laboratoriju za mlazni po gon, u Pasadeni, u Kaliforniji, reagirali su nizom zapovijedi podrke kako bi ukljuili odailja na svemirskoj letjelici i usmjerili njezine antene prema Zemlji. U 11:00 sati po Isto nom dnevnom vremenu (EDT) u nedjelju, 22. kolovoza, po staje koje su pratile misiju diljem svijeta nisu vie mogle pri mati nikakav signal iz svemirske letjelice.

Teorije urote
to se tono dogodilo Mars Observeru? Iako nisu postojali nikakvi konkretni dokazi na kojima bi se mo gle temeljiti prosudbe, osnovana je neovisna NASA-ina istrana komisija da odgovori na to pitanje. Nakon razmatranja, komisija je procijenila da je prekid u kabelu u pogonskom sustavu tijekom poetka tlaenja tanka za gorivo iskljuio komunikacije svemirske letjelice s bazom. Ali bilo je tu vie od toga, i nekoliko dana poslije postalo je jasno da je dolo do velikoga krenja postupka. Nadzornici su, ustvari, namjerno iskljuili Observerovu radio vezu (telemetriju) sa Zemljom tijekom razdoblja kada su se tlaili tankovi za gorivo. Bilo je to udno i bez presedana. Oni su morali znati koliko je bitno da se ko munikacije izmeu svemirske letjelice i baze odravaju cijelo vri jeme - kada se jednom izgube teko ih je uspostaviti. To se upravo dogodilo Observeru: kada se jednom njegova telemetrija iskljuila, nije se poslije mogla ponovo uspostaviti. U najmanju ruku gubitak letjelice bio je glup. Ali kao to navodimo u 15. poglavlju, neki NASA-ini analitiari bili su otpoetka uvjereni da u tome ima jo neega. Oni kau da je Observer bio spreman zapoeti svoju puta nju iscrtavanja karata kada je telemetrija prekinuta. Zato se, pitaju se, takva riskantna operacija ak i razmatrala u tako kljunom tre nutku - osim ako NASA nije doista htjela izgubiti letjelicu.

Motiv? Teoretiari urote uvjereni su da je cijela tajnovitost povezana sa sve veim publicitetom oko pitanja Lica tijekom desetljea prije Mars Observera. Naposljetku, u pripremama za lansiranje u rujnu 1992., javnost je sve snanije zahtijevala da sonda ponovo fotografira Cydo niju. [dodajmo injenicu da ta ista javnost i plaa te projekte - op.prev] Moda je ona otila u putanju nekoliko dana prije nego to je javnost obavijetena? Moda je ona doista fotografirala Cydoniju? Moda se monicima u NASA-i nije svidjelo ono to su tamo vidje li? Moda su oni odluili iskljuiti prekida, ne elei otkriti uzbu enoj masi mogue uznemirujue vijesti o stvarnosti vanzemaljskoga ivota?

Dipietro, Molenaar, Hoagland


NASA je mnogo uinila da potkrijepi takvu paranoju svojim pret varanjem oko Lica od trenutka kada ga je Tobias Owen prvi primi jetio u Vikingovoj fotografiji 35A71 25. srpnja 1976. Mudro stilizi rani odlomci slubenih dezinformacija stvorili su u mati javnosti samo iluziju svjetla i sjene. Znanstvenici su masovno i trenutno iz gubili zanimanje za nju. Sljedee tri godine ona je leala zakopana u NASA-inom dubokom arhivu u Goddardovom centru za svemirske letove, u Greenbeltu, u Marylandu. Vincent DiPietro, Lockheedov raunarski znanstvenik na ugovoru u Goddardu, ponovo je otkrio Lice 1979. Radei sa svojim kolegom Gregoryjem Molenaarom, razvio je postupak uveanja da se stvore detaljnije slike Lica. Na vlastitu inicijativu, kao to emo vidjeti u 9. poglavlju, dva istraivaa prekopala su arhive i pronala jo je dnu Vikingovu sliku, na kojemu je Lice, iako snimljeno iz razliito ga ugla, bilo jasno vidljivo. Na istoj se slici i druga zagonetna tvo revina mogla takoer jasno raspoznati - tajanstvena peterostrana piramida (kasnije nazvana D&M piramida) na razdaljini od 15 km od Lica. DiPietro i Molenaar u poetku su naivno pretpostavljali da bi NASA mogla biti zainteresirana za njihova otkria. Tu su bila dva znanstvenika, zaposlena u NASA-i, sa savrenim kvalifikacijama, koji su praktiki tvrdili da su pronali dokaze o graevini koju su

izgradila inteligentna bia na nekom drugom svijetu. A opet nitko ih nije htio sluati. Oni su 1981. godine odustali od pokuaja da provuku tu temu kroz slubene kanale i objavili su vlastitu knjigu, naslovljenu Neobina obiljeja Marsove povrine. Meu onima koji su kupili primjerak na promotivnom domjenku bio je znanstveni pisac Richard Hoagland, koji je sluajno bio u skupini novinara na JPL-u u srpnju 1976., u ijoj je prisutnosti Gerry Soffen onako glatko odbacio Lice. Hoagland, istinska "Djevojka za sve" u znanstvenom i svemir skom svijetu s udesnim ivotopisom, postat e s vremenom glavni publicist i prijeporni predvodnik prvih istraivaa Cydonije. Ovaj neovisni intelektualac, kojega je njegov izdava nazvao "udnim spojem stvoritelja Star Treka Genea Rodenberryja i Mr. Spocka," uvest e otkria DiPietra i Molenaara na javnu pozornicu - a u predmilenijskom duhu vremena postojala je zainteresirana publika za ta kav snaan izazov konvencionalnoj znanstvenoj misli.

Neovisno istraivanje o Marsu


Richard Hoagland ne samo to je uzburkao javnost, ve je izvrio i nekoliko vlastitih znaajnih otkria meu Vikingovim fotografijama. Meu njima su "Grad" i "Tvrava", kako ih je on nazvao, te neko liko malih brda na razmaku od nekoliko kilometara od D&M pira mide i Lica. Hoagland je zajedno a antropologom Randolphoom Pozosom osnovao Neovisno istraivanje o Marsu (IMI) 1983. Oni su usposta vili kompjutorsku konferenciju - nazvanu po knjizi Ray Bradburyja Marsovske kronike - u kojoj se Hoaglandu, Pozosu, DiPietrou i Molenaaru pridruio fiziar za plazmu John Brandenburg i slikar Jim Channon (koji e dati umjetniku procjenu Lica). Meu drugim lanovima konferencije nalazili su se Lambert Dolphin i Bill Beatty, obojica znanstvenici sa Stanfordskog instituta za istraivanje (SRI), svjetski poznatoga kalifornijskoga trusta mozgova. Dolphin se kao fiziar neko vrijeme bavio pregledima daljinskoga premjeravanja oko piramida i Velike sfinge visoravni Gize u Egiptu. Predsjedniki fond u SRI-ju shvatio je ozbiljno Neovisno istrai vanje o Marsu i odobrio mu 50.000 $ - iako je ubrzo postalo oito

da trust mozgova nije elio davati daljnju potporu, dajui Dolphinu samo slobodno vrijeme i odreenu tehniku pomo. tovie, ak je i ta ograniena podrka izgledala kao da se moe povui u bilo koje doba. Hoagland je u oaju osnovao drugu skupinu - Istraivaku skupinu o Marsu - zajedno s Thomasom Rautenbergom, sa Sveui lita Berkeley, u Kaliforniji. U meuvremenu, u oujku 1984. godi ne, konferencija IMI prestala je postojati a Marsovske kronike naglo su se ugasile. John Brandenburg predstavio je IMI-ove glavne zakljuke na konferenciji sluaj Marsa II odranoj u Boulderu, u Coloradu, u lje to 1984.

Carlotto
Kompjutorski programer Mark Carlotto, specijalist u tehnici pred stavljanja slika, pridruio se 1985. neovisnim istraivaima. Kao to emo vidjeti u 10. poglavlju, Carlotto je radio na izvornim Vikingovim slikama, uveavajui ih i zakljuujui naposljetku da je Lice trodi menzionalni predmet s mnogim obiljejima koja izgledaju umjetna. Carlotto je dojmljivo kvalificiran znanstvenik, a njegov rad bio je uvijek znanstveno utemeljen. Ipak, doivio je da strunjaci za Mars od samoga poetka odbace njegove zakljuke i zapaanja.

Izvjetaj McDaniela
Neki sveuilini profesori iz drugih podruja znanosti, koji su imali uvida u pronalaske neovisnih znanstvenika kao to su Carlotto, DiPietro i Molenaar, vjeruju da je "struna" reakcija na njih bila nepro miljena. Naprimjer, Stanley McDaniel je profesor u mirovini i bivi pred stojnik katedre na Odsjeku za filozofiju Dravnoga sveuilita Sanoma. On je prvi put uo za prijepor oko Lica jo 1987. Potaknut predstojeim lansiranjem Mars Observera 1992., zapoeo je vlastitu procjenu rasprave o Cydoniji: Moj poetni pristup bio je vrlo skeptian... ali tijekom istra ivanja, u mojim je oima poela rasti procjena onoga to su istraivai uradili, kao i osnovni integritet njihovoga rada.

Pronaao sam da solidnost podataka i njihov pristup onome to je, naposljetku, prva studija te vrste u povijesti, daleko nadmauju povremene pogreke u njihovom radu. Postao sam svjestan ne samo relativno visoke kvalitete neovisnoga istraivanja, ve i napadnih pogreaka u argumen tima koje je koristila NASA da bi odbacila to istraivanje. Sa svakim sam NASA-inim dokumentom s kojim sam se susre tao postajao sve vie preneraen loom kvalitetom rasuivanja u njemu. Postajalo mi je sve tee vjerovati da bi se obrazovani znanstvenici mogli upustiti u tako krivo rasuivanje, osim ako nisu slijedili neku vrstu skrivenoga plana kojemu je bio cilj suzbiti pravu prirodu podataka. Krhak, energian ovjek, Stan McDaniel je sjajan govornik i brzi mislilac - olienje suprotstavljanja teoriji da hipotezu "Umjetno podrijetlo u Cydoniji" (AOC) podupiru samo "neznanstveni" tipovi. Podnaslov njegovoga izvjetaja, koji je objavljen 1993., otkriva nje gove glavne zakljuke: "Nedostatak izvrne, kongresne i znanstve ne odgovornosti u istraivanju moguih dokaza o umjetnim tvore vinama na povrini Marsa, i u postavljanju prioriteta za NASA-in istraivaki program o Marsu." Izvjetaj McDaniela ne analizira samo argument o umjetnom po drijetlu, ve i NASA-ine protumjere protiv njega. Prva meu njima je standardna obrana - koju je mnogo promicao Carl Sagan - da je Lice samo trik svjetla i sjene. Zatim dolazi takozvani tehniki izvje taj (McDaniel tvrdi da on nije nita takvoga) koji kritizira Hoaglandove Spomenike Marsa, kao i rad Dr. Michaela Malina, koji je konstruirao kamere to su ih nosile sonde i njima upravljao. Nepo kolebljiv protivnik umjetnoga podrijetla, Malin ima mo da izabere to e se na Marsu snimiti na bilo kojoj misiji koja ukljuuje nje gove kamere, kao i udnu pravnu povlasticu - estomjeseno "po kusno" razdoblje tijekom kojega mu je doputeno promatrati slike prije nego to se daju na uvid javnosti. Sumnja se da je Carl Sagan, dok je bio na ivotu, bio krajnje uinkovit NASA-in strunjak za "friziranje" obavijesti, umirujui zabrinutost javnosti oko Lica. On je ak napisao lanak za nedjeljni

magazin Parade u kojemu je nepokolebljivo branio NASA-ine tvrdnje o "iluziji" oko Lica i povezao ga s mnogim licima koja se pojavljuju u prirodi, kao to je Veliko indijansko lice, ovjek na Mjesecu i Isus u tortilli. NASAje upravo s istim argumentima ustrajno branila svoju poli tiku da Cydoniji ne dade prioritet. Ali jesu li njezini argumenti doista valjani - ili ih moemo samo odbaciti? Po McDanielovom milje nju oni su ovo drugo. Doista, njih se moe ne samo odbaciti, ve su i u temelju krivi.

Izgubljene sonde
Mars Observer ponudio je konano sredstvo da se razrijei prijepor - Nove fotografije visoke optike otrine ravnica Cydonije - ali je dino kad bi se NASA i Michael Malin mogli nagovoriti da je vrijed no usmjeriti Observerove kamere u pravom smjeru. Lobiranje je poelo ozbiljno. Onda je, samo dvadeset etiri sata prije nego to je Richard Hoagland trebao raspravljati o toj temi na nacionalnoj TV s Observerovim znanstvenikom Bevanom Frenchom, sonda izgu bljena. To nije bila prva sonda u nedavnoj povijesti koja je tajanstveno zautjela. Dvije ruske sonde poslane na Mars 1988. takoer su izgu bile dodir. Phobos 1, lansiran 7. srpnja 1988., proglaen je izgublje nim nakon samo 53 dana, dok je Phobos 2, lansiran tri dana nakon Phobosa 1, uspio, misli se, iscrtati dio Marsa. On je na neki nain uniten dok je snimao Phobos, jedan od siunih mjeseca Marsa. Posljednja slika koju je poslao na Zemlju bila je velika nestalna eli ptina sjena u obliku cigare - kilometre dugaka - na Marsovoj povrini.

Global Surveyor
Dok piemo ovaj tekst, Mars Global Surveyor - nasljednik neuspje loga Mars Observera - uspjeno je ukljuen u misiju; njegov pre thodnik nije uspio ni zapoeti je. U biti to je manje skup Observer, sa samo pet od prvobitnih sedam eksperimenata na letjelici, a ipak ima istu Malin Space Sci-

ence Systems Cameru, a dr. Malin jo uvijek odluuje o uporabi toga komada moderne tehnologije. Ali to je s NASA-inom slubenom politikom? Je li ona ista kao prije? Je li rad AOC-ovih istraivaa uvjerio njezine strunjake da detaljno proue Cydoniju?

to je sa NASA-inom slubenom politikom, kada se i zbog ega promijenila, te jo mnogo slinih zatakavanja i obmanjivanja javnosti, dobro je objanjeno u knjizi Stjepana Gjurineka i Ivana imatovia "OVJEK I NLO" ( u Drugom dijelu knjige )

Lice zuri natrag

Oh! Izmaknula sam surim sponama Zemlje, /I plesala nebesi ma na srebrnim krilima od smijeha;... /Gore, gore uz duga ko, delirino uareno plavetnilo /Izbila sam na vjetrovite visove umilnom lakoom, /Gdje nikada eva pa ak ni orao letjeli nisu /I dok sam tiha i uzviena uma gazila po /visokoj negaenoj svetosti svemira, /Ispruila sam ruku i dodirnula lice Boga. JOHN GILLESPIE MAGEE, JR., "HIGH FLIGHT", 1943 Fotografija nije samo slika (kao to je platno slika), tumaenje realnoga; ona je i trag, neto izravno pretiskano iz realnoga, poput otiska stopala, ili mrtvake maske. SUSAN SONTAG, NEW YORK REVIEW OF BOOKS, 23. lipnja 1977. Kada je Tobias Owen otkrio Lice na Marsu u Vikingovoj slici 35A72, on je reagirao na potpuno prirodan nain: "O, moj Boe, iz gleda poput lica." Ta slika tipino proizvodi taj odgovor - trenutnu unutarnju reak ciju prepoznavanja. Ali je li to doista ono to izgleda? Ili je to samo varka svjetla i sjene? Neki vrlo pametni i vrlo struni ljudi proua vali su ju dvadeset godina pokuavajui pronai odgovor na to pi tanje.

Tajne piksela
Vincent DiPietro, prvi znanstvenik koji je Lice shvatio ozbiljno (i ovjek koji ga je ponovo otkrio u Goddardovom arhivu 1979.)

inenjer je za elektroniku, specijaliziran za digitalnu elektroniku i obradu slika. On je podijelio to otkrie s kolegom Gregoryjem Molenaarom, Lokheedovim kompjutorskim znanstvenikom, koji je bio pod ugovorom za NASA-u s Computer Science Corporation, i imao slino obrazovanje u analizi kompjutorskih slika. Shvativi cijeli projekt kao "pustolovinu", taj se par upustio u tajni projekt uveanja slike Lica i preispitivanja izvornih Vikingovih traka, podataka za druge iznimne predmete na Marsovoj povrini. Lice zauzima povrinu od samo 64 x 64 piksela na izvornoj slici, a svaki piksel predstavlja povrinu od 150 x 155 stopa. Bilo to manje od toga jednostavno se ne registrira. Svejedno, pikseli su deifrirani odreenim metodama koje kompjutorima omoguuju da rekonstrui raju ono to je tamo. S obzirom da je orbitalna kamera bila niske optike otrine, ona je trebala uiniti prosjenom jakost svake povrine od 150x150 stopa da bi dola do vrijednosti piksela koji bi je predstavljao. Naj svjetlijim povrinama ona je pripisala najniu numeriku vrijednost (bijelo = 0) a najtamnijim povrinama visoku vrijednost (crno = 256). Letjelica je onda mogla prenijeti slike natrag na Zemlju kao slijed brojeva koji se mogao iscrtati kao crno-bijele slike izraene iz piksela "sive ljestvice". Rad na uveavanju to su ga izvrili DiPietro i Molenaar, bio je pokuaj da se pretrae neki detalji iz svakoga piksela o tome to lei ispod njegove prosjene jakosti od 265. To su mogli uraditi uspore ujui svaki piksel s njegovim susjedom. Naprimjer, ako je jedan piksel bio svjetloplav a njegov susjed ulijevo svjetliji, a njegov su sjed udesno tamniji, bilo je vjerojatno da ta tri bloka jakosti stvarno predstavljaju postepenu promjenu od svijetloga prema tamnome, ne upadljivo pojaanu razliku u jakosti, od lijeva prema desnome. Koristei takav pristup, vie se detalja teoretski moglo izvui iz zr nastih Vikingovih slika: Da bi se uveale digitalne slike, trebaju se dodati dodatni pik seli i odrediti njihove vrijednosti. /Jedna/ metoda je izraunati posredne vrijednosti piksela... koristei neku kombinaciju njihovih okolnih vrijednosti. Naprimjer, bilinearna interpola-

cija koristi pikselova etiri najblia susjeda i proizvodi rezul tate koji su jasniji od piksela umnoavanja, ali tee prema ne jasnome.

Pljunuta slika
Prvi korak bio je oistiti fotografiju 35A72 uklanjajui pogreke u prijenosu (pogreke zbog interferencije itd., koje su obiljeavali i sto bijeli ili crni pojedinani pikseli). Zatim su DiPietro i Molenaar, shvaajui da je veina podataka na slici bila izmeu vrijednosti 60 i 108 sive ljestvice, rastegnuli kontrast tako da je 60 a ne 0 postalo bijelo a 108 je postalo crno. Tako su srednje sive jakosti od kojih su slike bile sastavljene zamijenjene irom lepezom svijetloga i tamno ga. To je bilo bolje, ali istraivai jo uvijek nisu bili zadovoljni rezultatima, koje su opisali kao "ogromne piksele sa slikama poput stepenice." Oni su stoga "izmislili nain da uklone neravne krajeve podijelivi svaki od izvornih piksela u devet manjih jedinica. Svaki novi piksel je zasjenjen sabirui postotke izvornih dodanih piksela, tako da je piksel subjekt teio prema zasebnim novim vrijednosti ma." Taj su postupka nazvali PLJUVAKA, prema "pljunutoj slici" i akronimu za Starburst Pixel Interleaving Technique. Kao kontrolu oni su podvrgnuli satelitske fotografije niske optike otrine, koje su predstavljale Pentagon i Dullesov meunarodni aerodrom u Virginiji, postupku PLJUVAKE i dobili mnogo jasnije slike, koje su potvrdile fotografije prema zranim fotografijama tih lokacija. Zadovoljni to se njihova tehnika pokazala uspjenom, DiPietro i Molenaar sada su je upotrijebili na slici 35A72.: Dolo je do znaajnoga napretka. Lice je poelo otkrivati mnogo vie detalja nego to se prije moglo primijetiti.

Slike koje nedostaju


NASA-in glasnogovornik iz 1976. Gerry Soffen kategoriki je izja vio da je jedna druga slika Cydonije - na kojoj je Lice "nestalo" u razliitom kutu prema Suncu - dobivena samo "nekoliko sati posli-

je" od slike 35A72. Naravno, DiPietro i Molenaar eljeli su proui ti tu fotografiju, ali je temeljita istraga pokazala da ona ne postoji u arhivu. Doista, kao to smo vidjeli, Soffen je bio ili drzak ili tedljiv prema istini kada je dao svoju izjavu iz 1976. - jer je "nekoliko sati poslije" Cydonija bila u mraku a Vikingova letjelica je bila na dru gome mjestu, snimajui potpuno drukiji dio planeta. Meutim, dva su Lockheedova znanstvenika ustrajala i poslije dola do jedne druge fotografije Cydonije koja je pokazivala Lice slike 70A13. Ona je dobivena trideset pet sati poslije od 35A72 i udno je arhivirana na krivome mjestu. To je jedina druga slika koja pokazuje Lice. Kada je snimljena, Sunce je bilo mnogo vie nego to je bilo na slici 35A72 (27 stupnjeva umjesto 10 stupnjeva). Da leko od toga da je "iezlo" pod tim drugim sunevim kutom, Lice je jo uvijek bilo jasno vidljivo: Ne samo da je druga fotografija potvrdila prvu, ve su se poja vila i dodatna obiljeja. Obris one upljine ostao je nepromi jenjen. Druga ona upljina postala je jo razgovjetnija. Crta kose nastavljala se na suprotnoj strani. Crta brade poela je dobivati oblik. Zatim su DiPietro i Molenaar zamijenili tonalne vrijednosti sive ljestvice u te dve slike ljestvicom zasnovanom na bojama. Oni su to uinili jer je razlike u bojama lake vidjeti nego nijanse sivoga. Ishod je bio da je sadraj one upljine poeo postajati vidljiv. Na svoje uenje, istraivai su sami sebe zatekli kako gledaju neto vrlo slino predodbi one upljine s izraajnom zjenicom. To je onda bio poetni dokaz koji su istaknuli DiPietro i Mole naar - snano navjeujui da u Licu ima mnogo vie toga nego to je puka varka svjetla i sjene. Ali jesu li bili u pravu? Prije nego to smo doli do bilo kojega vlastitoga zakljuka, os jetili smo da nam je potrebno jo jedno miljenje o tehnikama anali ze slika koje su DiPietro i Molenaar koristili.

Uzbueni dr. Williams


Pravo mjesto za ponovno postavljanje pitanja bila je sama NASA, s njezinim znanstvenicima koji su trenutno radili na misijama Path-

findera i Global Surveyora prema Marsu. Stoga smo, u srpnju 1997., tri tjedna nakon to je Pathfinder dodirnuo tlo u Ares Vallisu, orga nizirali sastanak s dr. Davidom Williamsom, glavnim arhivarom Pathfindera u Centru za podatke o svemirskoj znanosti u Goddardovom centru za svemirske letove, gdje je DiPietro ponovo otkrio sliku 35A72. Goddard je ogromna zgrada s uredima i laboratorijima smjete na u raskonom raslinju Marylanda, pola sata automobilom od sre dita Washingtona, D.C. Osjeajui se malo obeshrabrenima uslijed vojnike temeljitosti sigurnosnoga postupka, uzeli smo svoje iska znice na porti i uveli su nas unutra. Nakon desetominutne etnje ugodnom poumljenom cestom do li smo do zgrade arhiva. Oekujui da emo sresti prosijedog, za drtog znanstvenika, ugodno smo se iznenadili mladolikim izgledom i oduevljenjem dr. Williamsa, to je bila velika suprotnost NASAine slubene slike. to je bilo jo bolje, dr. Williams je bio voljan govoriti o Licu na Marsu: Dakle, znam da postoje znanstvenici, ozbiljni znanstvenici, koji rade na ovome sa stajalita da je to umjetna tvorevina - znak inteligencije - pa bih osobno elio vidjeti to e Mars Global Surveyor pronai kada snimi svoje slike, nadam se s visokom optikom otrinom, pod raznim kutovima svjetlosti, i slino, pogledati kako izgleda ta povrina, kako izgleda to "lice". Iznenadio bih se kad bi se pokazalo da to nije prirodno, ali, s druge strane, mislim da bi bilo prilino uzbudljivo ako nije! To bi bilo sjajno, zamislite - ako se slike vrate i nedvosmisle no pokau da je to umjetna tvorevina. Mislim da bi to promi jenilo na opi pogled na cijeli svemir. Mislim da bi to bilo prilino uzbudljivo.

Novo za staro
Kao glavni arhivar za misiju Pathfindera, dr. Williams treba proci jeniti i protumaiti podatke koji se slijevaju u arhiv. On je stoga bio prikladna osoba da nam iskae NASA-ina stajalita o prirodi i valja nosti tehnika uveavanja koje su koritene na ranijim Vikingovim fotografijama.

Samo za sirove Vikingove slike moemo strogo rei da su 100 posto tone, naglasio je. Ali, priznao je, uobiajena je praksa u NASA-i da te slike obraujemo kako bismo ih uinili iima i jasnijima: Ako otvorite sirovu Vikingovu sliku, veina od njih izgleda kao da tamo nema niega, pa iako to ne traje dugo, trebate uveati kontrast, trebate ga rastegnuti, trebate raditi sve da stvarno vidite to je doista na slici. Ustvari, potvrdio je, kompjutorsko uveavanje primljenih siro vih podataka nije samo uobiajeni postupak, ve je potpuno nuan da bi se osmislila ta vrsta obavijesti koje prenose orbitalne kamere. Takoer je potvrdio da se tehnike poput postupka PLJUVAKE koju su izmislili, sada koriste u mnogim komercijalnim primjena ma. Kao to je ukazao, DiPietro i Molenaar nedavno su primili na gradu od Korporacije za kompjutorske znanosti Virginije za razvi janje postupka PLJUVAKE, koji se pokazao djelotvornom meto dom za izvlaenje obavijesti iz kompjutorskih slika.

Umjetnika zasluga?
Richard Hoagland je u ranim danima svoga istraivanja predloio da umjetnici procijene razmjere i veliine Lica. On je rasuivao da bi umjetniki kriteriji jo jednom potvrdili njegovo umjetno podri jetlo. Jim Channon, slikar, konceptualni dizajner i ilustrator, prihva tio je izazov. Channon se usredotoio na razmjere (antropometrija), podupirajuu strukturu (arhitektonska simetrija), i izraz (umjetniko kultu ralno arite). Njegovi su zakljuci bili sljedei: Ne nalazim nikakva obiljeja lica koja bi naruavala klasine konvencije. Postolje koje podupire Lice ima vlastiti niz klasi nih razmjera takoer... Kada Lice ne bi bilo prisutno, jo uvi jek bismo vidjeli etiri niza usporednih crta koje opisuju etiri kose povrine jednake veliine. Kako su te etiri kose povri ne jednake veliine pod pravim kutovima jedna prema drugoj, stvara se simetriki geometrijski trokut. Same te podupirajue strukture navjetaju objekt koji je arhitektonski svjesno kon struiran.

Izraz Lica na Marsu odraava stalnost, snagu i slina obilje ja prema tom redoslijedu potovanja. Postoje snani dokazi da je tvorevina otkrivena na fotografiji koju mi je predstavio Dick Hoagland svjesno stvoreni spomenik, tipian za arheologi ju koju su nam ostavili u nasljee nai prethodnici. Trebao bih mnogo vie tonih podataka o tome da bih dokazao suprotno.

Nova obiljeja
Channon je svoju analizu izvrio prije nego to je kompjutorski analitiar Mark Carlotto preslikao Vikingove slike koristei tehnike koje su poboljale one DiPietra i Molenaara. Ispitat emo detaljnije Carlottov rad u 10. poglavlju. Ali ukratko reeno, on je otkrio vrlo prijeporan niz novih obiljeja na Licu - obiljeja koja bi mogla otkriti, kao to je Channon rekao, spomenike "tipine za arhitektu ru koju su nam ostavili nai prethodnici." Ta obiljeja ukljuuju zube, dijademu, suzu, i izraajan ures na glavi koji je prugast poput karakteristinoga nemesa to su ga nosili faraoni Egipta (vien kao ures na glavi Velike sfinge u Gizi). Carlottoov rad na drugoj slici, 70A13, otkrio je da Lice nije si metrino kao to su drugi istraivai prethodno mislili. Koristei tehniku poznatu kao "kubina interpolacija kraljenice," koja uve like uveava kontrast, on je mogao uhvatiti detalje na Licu, koji su prije bili suvie slabi da bi se mogli zapaziti. Njegova lijeva strana, u sjeni na slici 35A72, bolje je osvijetljena na slici 70A13, koja je snimljena na viem sunevom kutu. Moe se vidjeti duplja lijevoga oka, a usta se otkrivaju kao ne suvie pravil na. Izgleda kao da se uzdiu prema kutovima, kao da se kese. Carlotto je takoer otkrio "spiralnu" povrinu ispod lijevoga ob raza. Neki to vide kao neku vrstu rampe, ali to je ista pekulacija, jer je ta povrina zasjenjena ili kraterom ili registracijskom ozna kom kamere koja se ne moe ukloniti iz uveanja.

"Varka svijetla i sjene"


Godine 1997. 31. srpnja, dvadeset jednu godinu nakon prvoga NASAinog pokuaja da objasni sliku Lica u Cydoniji kao iluziju, putovali

smo u Pasadenu, u Kaliforniju u posjet Kalifornijskom tehnolo kom institutu. To privatno sveuilite i trust mozgova vodi NASAin oblinji Laboratorij za mlazni pogon, i bilo je matino sveuilite nekolicini legendarnih znanstvenika stoljea, kao to su fiziari do bitnici Nobelove nagrade Albert Einstein i Richard Feynman. Besprijekorne zgrade Cal Techa smjetene ispod planina San Gabriel, ire se meu raskonim vrtovima i lijepim fontanama. Za razliku od anonimnih strogo uvanih blokova u JPL-u, ovjek moe s lakoom lutati izmeu skladnih zgrada Cal Techa. Pronali smo uto ite od nesnosne vruine u rashlaenom uredu Dr. Ardena Albeeja. Bili smo sretni to ga vidimo. Nakon to smo proveli sate na tele fonu, idui od Poncija do Pilata, konano smo, oajniki, doli do njega. Sljedeega je dana morao otii u Japan da raspravlja o svom radu kao glavni znanstvenik u misiji Mars Global Surveyora, koji se tada brzo pribliavao Marsovoj putanji. Ta je letjelica trebala po novo snimiti cijelu Marsovu povrinu - ukljuujui podruje Cydonije. to glavni znanstvenik Mars Global Surveyora, i nekadanji glavni znanstvenik JPL-a, misli o cijelom tom uzbuenju uoi mo guega iskuavanja teorije o Umjetnom podrijetlu u Cydoniji? Dr. Albee je zaposlen ovjek, u uurbanom trenutku istraivanja Marsa, i mi smo bili zahvalni za njegovo vrijeme. Odgovarajui po lagano, svjesno naglaavajui, on je odgovarao na naa pitanja kao da se nalazio na jednoj od mnogobrojnih konferencija za tisak, koje su za njega bile uobiajeni dogaaj prethodnih tjedana. Kad smo spomenuli Cydoniju lice mu se opustilo. Mi smo ga zapitali za milje nje o Licu na Marsu i o njegovom umjetnom podrijetlu o emu su govorili istraivai AOC-a. To je, ustvari, sjena koja ima privid koji na neki nain slii licu. Tako postoji razlika u albedou /obojanosti povrine/, u tim pikselima koji podsjeaju na lice, a njihovi prorauni /istra ivaa AOC-a. pretpostavljali su da te razlike u boji ili razlike u albedou, zbog kosine - jer tako vam oi gledaju i kao da kau, hej, to je kosina! To ne mora biti, to bi mogle biti pro mjene u koliini praine na povrini; to bi mogla biti dijelom kosina, dijelom praina, dijelom razliiti materijal i tako dalje. To je varka svjetla i sjene.

Zapitali smo dr. Albeeja zna li on za McDanielov izvjetaj, ili za rad Di Pietroa, Molenaara, Hoaglanda ili Carlottoa. Kao odgovor, on je sa irokim osmjehom, spustio kopiju McDanielovog izvjeta ja sa svoje police za knjige. Znate, ljudi razmiljaju o svim moguim ludim stvarima. Sva ki kraj u koji idete ima turistiki lokalitet, bilo to u Alpama ili u Grand Canyonu - veliko indijansko lice ili veliki medvjed Yogi. Ljudi gledaju prirodne stvari i vide u njima ljudska lica. To je prirodna pojava, sve to ide do pretpovijesti.

"Je li to deva?"
Nakon arapskoga ustanka iz 1917. T.E. Lawrence (Lawrence od Arabije) predstavio je voama pobune njihove vlastite portrete. Na njegovo zaprepatenje oni doslovce nisu mogli vidjeti to su te slike trebale predstavljati. Jedan je nesigurno pokazao na sliku vlastitoga nosa i zapitao, "Je li to deva?" Arapi nisu bili neznalice ni naivci. Njima su jednostavno nedo stajale specifino europske kulturne reference vremena koje bi ih nauile da znaju to e traiti. Oni su samo vidjeli glatko etvrtasto platno prekriveno bojom na nekim povrinama. Oni u poetku nisu mogli protumaiti te povrine pigmenta kao predodbe trodimen zionalnih predmeta. Na neki nain oni su gledali stvarnost, a mi smo uhvaeni u iluziji. Arapi su vidjeli ono to se tamo stvarno nalazilo. Oni nisu bili svjesni da je slika vizualna metafora. Meutim, mi bismo vidjeli lice - tamo gdje je stvarno, istinski, bio samo pigment. Na isti nain, dok itate ove rijei, zvukovi koje ujete u vaoj glavi nisu svojstveni tiskanim slovima. Neki vanzemaljac, kada bi vidio ovu stranicu, vidio bi je samo kao masu rkarija - i opet, po put arapskih poglavica, bio bi u pravu. Mi smo ti koji smo u naoj kulturi odgojeni da pretvaramo obrise u zvukove - to, naravno, oni to nisu. Prepoznavanje lica kao znaajnih predmeta je genetska predi spozicija ljudske vrste, neto to mi nasljeujemo i u to nas treba pouavati - ustvari, neto to je, poput hard diska uneseno u mozak. Oito je to vaan dar. On znai, naprimjer, da e novoroene od-

mah prepoznati ljudska bia (po mogunosti svoje roditelje), a da ne treba najprije nauiti kako ljudska bia izgledaju. Tako se dogaa da e bilo koji raspored predmeta koji slii obiljejima lica, bez obzira je li to lice ili ne (to bi mogle biti dvije jabuke, mrkva i banana), djelovat kao poticaj mozgu i natjerat e nas da vidimo predmet ili zbir predmeta, kao lice. Iz istoga razloga, ponekad vidi mo lica u oblacima ili se preplaimo nekoga stabla koje izgleda kao da ima neki zlokobni izgled u svojoj kori. Ali prepoznavanje lica nije sasvim ista vjetina kao prepozna vanje slike kao lica. Kao to Lawrenceov primjer pokazuje, sposob nost da vidimo lice u dvodimenzionalnom prikazu kao to je slika ili fotografija, neto je to trebamo nauiti. Da su Arapima pokazane skulpture, nema sumnje da bi oni vidjeli kako predstavljaju lica. U svrhu argumentiranja, zamislimo da letjelica Viking 1 koja je fotografirala Cydoniju nije bila misija bez ljudske posade, ve da su u njoj bili pandani T.E.Lawrencea i jedan od njegovih arapskih sa veznika. Letei nekih 1.800 kilometara iznad povrine Crvenoga planeta, naoruani snanim teleskopom, naa bi dva protagonista prela pre ko Lica i razmijenila zapaanja. Lawrence bi se okrenuo svome kole gi i rekao , "Oho! Pogledaj lice!" Ali to bi Arap rekao. To je pita nje koje see u samu sr hipoteze o umjetnom podrijetlu u Cydoniji. Je li Lice samo iluzija, Rorschach slika, na koju Lawrence projicira kvalitete koje joj ne pripadaju - a koju Arapi ne mogu vidjeti osim kao dvodimenzionalan uzorak razliitih vrijednosti jakosti? Ili je predmet istinski oblikovan (prirodom ili na umjetan nain), u kojem ga sluaju Arapin vidi? Odgovara li on "Kakvo lice?" - ili je i on zgranut u udu pred pranjavim licem koje zuri u njega?

10

Ozymandias

Mark Carlotto iz Amerike korporacije za analitike znanosti glavna je osoba u raspravi oko "graevina" umjetnoga podrijetla u Cydoniji. Otkada je prvi put uo za Lice na Marsu 1985. on se stalno nalazio u prvim redovima istraivanja, koristei svoje vjetine kao obraivaa slike, da bi izvukao nove obavijesti visoke kvalitete iz prvih Vikingovih traka podataka. Rekao nam je u intervjuu iz prosinca 1996.; Moja prva reakcija bila je neka vrst otvorenosti; zanimalo me je. Nisam imao pojma o tome. Uvijek sam detaljno pratio sve mirski program jo iz koleda, a u koledu sam bio 1976. Sjeam se Vikinga - Ali tada nisam uo o Licu na Marsu. Stoga sam bio znatieljan... Poeo sam primjenjivati metode koje smo koristili u mojemu svakodnevnom poslu u Korporaciji za analitike znanosti, (TASC). Primijenio sam metode koje smo rutinski koristili u to vrijeme da bismo uveali rendgenske slike, radiografsku analizu, daljinsko prosuivanje, satelitske slike i slino. Bio sam stvarno sposoban oistiti i obnoviti /prve Vikingove/ slike.

Trodimenzionalna analiza
Govorili smo o Carlottovim slikama u prethodnim poglavljima i za biljeili da pokazuju zanimljiva obiljeja i pojedinosti na Licu koji se nisu prethodno zapazili; naprimjer; dvostruke crte to se kriaju iznad oiju i navjeuju dijademu, zube u ustima, i pruge na pokri-

valu za glavu. Carlotto je takoer uspio pridodati nove podatke oba vijestima o drugim prethodno poznatim osobinama Lica, kao to je duplja lijevoga oka (na zasjenjenoj strani) i jo nepotvrena suza ispod desnoga oka. "Od samoga me je poetka," rekao nam je, "zabrinjavala NASAina hipoteza o "varci svjetla i sjene". A onda sam pomislio, pa dobro, postoji nain da se to procijeni, i onda sam poeo s trodimenzionalnom analizom Lica da bih rekonstruirao njegov oblik, i dobio mnogo de talja puno jasnije." Takva analiza prikuplja obavijesti o trodimenzionalnim vidovi ma nekoga predmeta iz njegovoga dvodimenzionalnoga predoa vanja, a to je fotografija. To se moe uiniti na razne naine ovisno o dostupnim slikama: analizom visina sjena; stereoskopijom - uspo reivanjem dviju slika istoga predmeta snimljenih iz razliitih kutova; a osobito "oblikom iz sjene", takoer poznatim kao fotoklinometrija. Kao to Carlotto kae: "Tehnike oblika-iz-sjene rekonstruiraju oblik predmeta koji se snima povezujui obavijesti o sjeni s orijentacijom na povrini. U sluajevima /kao to je Cydonija/ gdje postoji nedo statak izraajnih povrinskih obiljeja i grae, prvenstveni izvor obavijesti o povrini je sjena." Mogui prigovor obliku od sjene je da kompjutor moe na kraju izvriti tono ono isto to i ljudski mozak. Drugim rijeima, on mo e "vidjeti" sjenu kao kosinu - naprimjer, tumaei ono to moe biti samo albedo boja glatke povrine kao visinu. Meutim, velika sna ga kompjutora je da on moe izgraditi trodimenzionalne slike, a onda ih promatrati i iskuavati iz razliitih kutova i perspektiva. Radei s dve dostupne Vikingova slike Lica, Carlotto je uputio svoj kompjutor da pripremi trodimenzionalne modele zasnovane na svakoj od njih. S obzirom da su dve slike snimljene iz razliitih ku tova i u raznim vremenima dana, on je elio vidjeti hoe li kompju tor izgraditi razliite modele iz svake. Obje rekonstrukcije pokaza le su obiljeja lica u okolnoj topografiji, to je oznaka da je struktu ra doista trodimenzionalna i da slii licu. Carlotto je tada provjerio svoje rezultate na genijalan nain. Uzevi model Lica iz slike 35A72, on je uputio kompjutor da je os vijetli iz sunevoga kuta danoga u slici 70A13. Njegova je slika

tono predvidjela sjene koje su naene na stvarnoj 70A13. Tada je ponovio postupak, ovaj put koristei sunev kut iz slike 35A72 na fotoklinometrijski rekonstruiranom licu iz slike 70A13. Opet je kompjutorska slika slijedila stvarnu sliku.

Fraktali na Marsu
Veina velikih skokova ovjeanstva u otkrivanju svemira slijedila je napredak u tehnologiji oruja. Stoga ne treba uditi da se tehnika kompjutorske obrade, koja je najbolje prilagoena za otkrivanje znakova umjetnoga ivota na slikama Cydonije, najprije razvila u vojne svrhe. "U Korporaciji analitikih znanosti," Carlotto nam je rekao, "mi smo tada razvijali kompjutorski program za otkrivanje objekata koje je izgradio ovjek. Opet sam analizi priao otvorena uma. Jednostavno sam preuzeo tehniku koju smo koristili na zemalj skim slikama i primijenio je na Marsove slike, sve do istih posta vljanja i svega ostaloga." Programi koje je Carlotto razvijao za TASC ukljuivali su ono to je znano kao "fraktalna analiza." Jednostavno reeno, priroda se ponavlja na odreenim podrujima u smislu morfologije i prirodnih obiljeja. Primjer su listovi paprati - od kojih je svaki maketa vee, cijele paprati - ili pak raspukline u stijeni, koje slie velikim planin skim pukotinama, samo u manjem omjeru. Osnovni obrasci koji tvore prirodne strukture nazivaju se fraktali, koji se ponavljaju u raznim omjerima. Uzimajui u obzir tu narav prirodnih predmeta da su slini, kompjutor se moe koristiti da otkrije ponavljanje osnov nog morfolokog fraktala i tako razlikovati prirodni predmet od pre dmeta koji ne odgovara fraktalnom obrascu - tj. predmet koji je skoro sigurno umjetan. Vojni analitiari mogu koristiti tu tehniku da otkriju objekte koje je stvorio ovjek i instalacije skrivene na bilo kojem terenu. Kom pjutor najprije prorauna "normalan" fraktalni model za tu lokaciju, zatim analizira cijelo podruje i istakne bilo koje dijelove toga terena, koji se ne uklapaju u fraktalni model. Ako su ti predmeti nefraktalni u bilo kojoj mjeri, onda se smatraju stranima odreenoj lokaciji; to jest, oni su po svoj prilici djelo ovjeka. Izraunato je da fraktal na analiza tono utvruje umjetne predmete s otprilike 80 posto tonosti.

Carlotto je s kolegom Michaelom C. Steinom izvrio detaljnu fraktalnu analizu Vikingovih slika: Pronali smo da je Lice najmanje prirodni predmet na slici 35A72 i to primijenili na susjedne slike. Ono je takoer bilo najmanje prirodni predmet na etiri, od pet slika koje smo ob radili. Veoma zanimljivo. Ustvari, Carlottova fraktalna analiza otkrila je Lice kao najmanje prirodan predmet u krugu od 15.000 kilometara u svim smjerovima - pokazujui krivulju pogreke prema modelu neznatno naglaeniju od vojnoga vozila.

Obasjavanje
to god se u konanici pokazalo - umjetni rad skulpture ili udno erodirano brdo s ravnim vrhom i strmim obroncima - Lice na Marsu nije "sjena koja nekako slii na lice." Ono slii na lice, jer je takvo po svom obliku. Vjerujemo da to dokazuje Carlottov rad. Ali on ne dokazuje umjetnu narav objekta - djelomice zbog toga jer je neobasjana strana Lica openito mnogo manje uvjerljiva od obasjane strane, kao to Carlotto spremno priznaje: Razvidno je da je zasjenjena strana Lica ili nepotpuna ili sma njena i nije istovjetna slika te strane kad je obasjana suncem. Oni koji podravaju hipotezu o inteligenciji tvrde da je iskri vljenje moglo nastati uslijed udara meteorita, erozije tijekom vremena, naglim naputanjem projekta, ili njegovim namjer nim zavretkom nakon to je postignuta primjerena prepozna tljivost kao lica. Protivnike ne iznenauje manjkavost simetri je neega za to jednostavno vjeruju da je prirodno uoblieno brdo s ravnim vrhom. Svi oni koji se zanimaju za to trebaju shvatiti da izvorni Vikingovi podaci o zasjenjenoj strani Lica sadre vrlo malo obavijesti, pa stoga predstavljaju najslabiju kariku u lancu rekonstrukcije slika. Trebamo odloiti konane prosudbe o si metriji crte grebena i naravi bilo kojeg manjeg detalja na zas jenjenoj strani, dok se Lice ne snimi pod obasjavanjem koje e mnogo vie otkriti.

Mars Global Srveyor doista je 5. travnja 1998. uspio ponovo snimiti Lice pod mnogo boljom svjetlosti i u visokoj optikoj otri ni. Kao to emo vidjeti u 15. poglavlju, slika je i dalje nedvosmisle na. Pa ipak Lice nije samo, ve, kao to nam je Carlotto rekao kada smo ga intervjuirali u prosincu 1996., kontekst u kojemu je Lice postavljeno prua uvjerljivi dokaz o umjetnom podrijetlu: Prije godinu dana tu sam poeo sagledavati drugi pravac, dru gu istraivaku stazu. Stjecajem okolnosti u posljednjim sam se godinama sve vie ukljuivao u "Bayezijansku analizu" to je nain spajanja mnogo pojedinanih dokaza i odreiva nja do koje mjere oni podupiru ili poriu vau hipotezu. Prije godinu dana palo mi je napamet kako bi se to moglo primije niti na sve dokaze o /umjetnom podrijetlu u Cydoniji/, ne samo na rad koji sam ja izvrio, ve i na rana otkria Hoaglanda i drugih. Tako sam se tijekom posljednje godine na neki nain pre obrazio. Kada sam se u poetku ukljuio, bio sam otvorena uma ali nisam bio spreman uskoiti u vlak i mahati zastavom. Uvi jek sam bio veoma oprezan... Sve do prije godinu dana da me je netko pitao, "to misli koliki su izgledi /da je tvorevina u Cydoniji umjetna/?", bio bih odgovorio, "51 prema 49 posto" - to je doista konzervativna procjena. Ali, uvijek sam se oko toga dvoumio... Intuitivno sam osjeao da tu ima jo neega, ali to je bilo podsvjesno. Ta Bayezijanska analiza po mome je miljenju ukazala da ne postoji jedna jedina stvar, nikakav "konaan dokaz". Umjesto toga postoji mnogo malih dijelova koji se nekako spajaju ... U ovome trenutku prilino sam sigu ran da su to umjetni predmeti.

Pogledajte moja djela...


Nadahnut ruevinama divovskih kipova Ramzesa II na zapadnoj obali Nila u Luxoru, Percy Bysshe Shelley (1792-1822) napisao je "Ozymandias", pjesmu o samosvijesti i razaranju. Ona govori o pu tniku koji dolazi pred ostatke ogromnoga, slomljenoga kipa Ozymandiasa, Kralja Kraljeva, na kojemu ita, "Pogledajte moja djela,

vi Monici, i oajavajte." Kralj, u svom ponosu, eli da itatelji gledaju sjajan grad kojim on vlada, elei da oajavaju pred njego vom moi, ali vrijeme je njegova djela smrvilo u prainu. Znaenje stiha pretvara se u opomenu o smrtnosti onim ponosnim vladarima poput Ozymandiasa koji smatraju da su moniji od smrti. Kada bismo stajali na Cydonijskoj ravnici" i mi bismo vidjeli "polu-podbulo, razrueno lice" na pijesku. Iz te bismo blizine mogli rei; gledamo li samo brdo, ili nas je bacila u zasjenak ruevna mrt vaka maska nekoga staroga vanzemaljskoga Ozymandiasa. Moda bismo ak mogli gledati njegova "djela"? Jer kad bismo preli nekada poplavljenu ravnicu do starinske crte obale, doli bi smo do mjesta gdje moda jo uvijek stoji grad, iako u ruevinama.

11

Pratioci lica

Lice nije usamljeno u ravnicama Cydonije, ve ga okruuju druge neprirodne tvorevine za koje neki vjeruju da e se pokazati vrlo va nima. Richard Hoagland ak je smatrao: Ako je netko to uinio sa svrhom da privue nau pozornost, Lice posjeduje odreenu logiku. Postoji li bolji nain da pri vue nau pozornost na odreeno mjesto na Marsu kao lokaci ju za daljnje istraivanje? Hoagland je bio prisutan u JPL-u na dan kada je Lice otkriveno 1976. i poput ostalih svojih kolega iz tiska, u poetku je povjerovao u Gerry Soffenovo objanjenje "iluzije". Tek godinama poslije, kada je detaljnije mogao prouiti sliku, ubola ga je "ta Marsova bu ba", kako se izrazio. Prisjetio se duhovitoga komentara jednoga ko lege iz tiska toga poslijepodneva u JPL-u - "Lice e nam rei gdje trebamo sletjeti." Zanemarujui taj namjerni sarkazam, Hoagland je odluio ozbiljno uzeti u obzir mogunost da bi Lice moglo biti naz naka za neto drugo i poeo je istraivati krajobraz Cydonije u potra zi za drugim "spomenicima."

Grad i tvrava
Rasuujui da bi onaj koji je stvorio Lice elio imati dobar pogled na njega, Hoagland je povukao vodoravnu crtu pod 90 stupnjeva od okomite osi te tvorevine. Dovela ga je do sredita etiriju malih pra vilnih breuljaka u obliku kria, koji okruuju manji sredinji bre-

uljak - a ovaj je opet bio, kako se ini, u sreditu skupine od deset piramidalnih oblika. Nazvao je tu zbirku obiljeja "Grad" i opisao ju je kao: Izvanredno pravocrtni ustroj masivnih tvorevina, protkan nekolicinom manjih "piramida" (neke pod tono pravim ku tom prema veim tvorevinama) i jo manjih "zgrada" u obliku una. Cijela skupina bila je veliine otprilike etiri na osam kilometara - zauujue pravokutan obrazac stvoren brojnim obiljejima pod pravim kutom jedan prema drugome, uklju ujui poredane kutove pa ak i "ulice" koje su se protezale otprilike u pravcu sjevera i juga. Hoagland je nazvao najistoniju tvorevinu iz te skupine "Tvra va". To je obiljeje ravnih rubova, koje se sastoji od dva ogromna zida, svaki otprilike kilometar i pol duine, koji se susreu na jugo zapadnom kutu, zatvarajui pravilan unutaranji prostor, poput utvr de divovskog dvorca. Slijedit e nova otkria.

Crte na krajobrazu
Hoagland je zatim pronaao takozvani Greben, 22 kilometra istono od Lica - to jest, na strani suprotno od grada. Zapazio je da ta udna formacija lei pod pravim kutovima prema razbacanom materijalu to ga je izbacio krater - nagovjeujui da je izgraena nakon to je stvoren krater. Greben, koji lei na osi usporedno s Licem, mogao bi biti tanko ravno brdo divovskog zida u obliku klina. Izgleda kao pozadinska kulisa Lica kako ga se vidi iz Grada, uzdu crte koja ide od "Grad skog trga", kroz usta Lica, a onda prema sreditu Grebena. Hoagland je upotrijebio kompjutorsku tehnologiju da ponovo stvori marsovo nebo kako bi vidio moe li ta vodoravna crta imati bilo koje astronomsko znaenje. On je izraunao da bi promatra postavljen u sredite grada vidio izlazak Sunca iz usta Lica u zoru ljetnoga solsticija prije priblino 330.000 godina.

Ulazak u grad
Glavne graevine Grada pronaene su u krugu oko "Gradskoga trga", kako Hoagland naziva obrazac kria malih breuljaka. Okolne velike tvorevine, od kojih je svaka otprilike iste veliine kao Lice, ravnih su strana i piramidalnoga oblika. Jedini izuzeci su obiljeje suprotno Licu - koje je ovalno, poput samoga Lica - i Tvrava, koja slii ogromnom trokutu s dvjema stranama velikih zidova to zatvaraju unutranji prostor, a trea strana je vie izgraena i nepravilna. esnaest malih ovalnih breuljaka razasuto je poput tokica oko podnoja udovinih piramida koje odreuju Grad. Oni su posta vljeni u obrazac koji nije odmah uoljiv osim Gradskoga trga, s nje gova etiri breuljka u rasporedu kria. Ti breuljci su tako mali da se iz njih ne moe razaznati nikakav detalj, osim njihova poloaja i veliine. A ipak, kao to emo poslije raspraviti, oni su od prvora zredne vanosti u AOC raspravi. Na prvi pogled Grad izmie oku. Meutim, blii pogled otkriva iznenaujui broj obiljeja u prvom planu - obiljeja koja ponekad slie odreenom poretku. Tvrava je, opet, osobito vrijedna pozornosti. Njezina dva divov ska zida savreno su ravna, a upljina koju tvore usporedna je s vanj skim zidovima i pravilna oblika. Vjetar je mogao isplahnuti vanjske dijelove hridne formacije na svaki mogui nain, ali koja je geolo ka sila mogla iskopati unutranjost takve tvorevine da bude u to nom skladu s vanjskim okruenjem?

Sae
Dio Tvrave izgleda vie "umjetan" na svojoj zapadnoj strani. Hoagland je tu, pregledavajui DiPietrove i Molenaarove ponovo obraene Vikingove slike iz 1983., otkrio ono to on naziva "Sae." Ta udna formacija izgleda poput niza kubinih elija poredanih u namjernu arhitektonsku konfiguraciju uz Tvravu. To su opovrga vali drugi istraivai AOC-a, tvrdei da je to puka pogreka u SPITovom programu obrade. McDanielov izvjetaj prua uravnoteeno stajalite: Carlottovi rezultati fotoklinometrijskoga i kompjutorskoga uveanja ne otkri vaju strukturu slinu stanici koja se vidi na SPIT-ovim obraenim sli-

kama. Meutim, oni doista otkrivaju niz pravilnih traka slinih terasama na jugozapadnom uglu Tvrave, na povrini povezanoj sa "saem". Moda je dio otroga detalja stvorio uinak saa, ili je to moda neovisno, ali jednako neprirodno obiljeje." McDaniel i kolega dr. Horace Crater, i sami su istraivali povri nu Grada i otkrili nekoliko dodatnih obiljeja, koja ukazuju na umjetno podrijetlo - naprimjer, specifine mjere izmeu raznih ma lih i ovalnih breuljaka uokolo kompleksa, kao i smislene mjere u glavnim tvorevinama. Razmotrit emo detaljnije te mjere u jednom kasnijem poglavlju.

Nema objanjenja
Koje su mogunosti da se ti predmeti koji izgledaju umjetni dogode prirodnim putom - osobito kada ih ima toliko mnogo u blizini jedan do drugoga? S obzirom da je NASA-ino slubeno stajalite da su sve tvorevine 100 posto prirodne, njezini su se strunjaci potrudili da pronau prirodna rjeenja toga problema. Dr. Arden Albee iz Cal Techa saima svoje stajalite: Promatrali smo, jo u ranim Vikingovim danima, Cydoniju "tvorevine" - taj tamonji obrazac kao povrinu na kojoj je dolo do udne vrste erozije i nismo je u potpunosti razumjeli. Stoga je s geolokoga gledita ta povrina od znanstvenoga interesa.i trebalo ju je snimiti bez obzira na Lice. Ona doista ima neke udne tvorevine ali one su, izgleda, uinak neke vr ste erozije - bilo da je to erozija vjetra ili neto drugo, to nije sasvim jasno. Ljudi koji su promatrali te "tvorevine" Cydonije, promatraju ih kao obiljeja erozije, pokuavajui proniknuti u to. Prema tome, jo uvijek nema slubenoga objanjenja o prirodnom geolokom podrijetlu za tvorevine Cydonije. Sve to NASA moe doista ponuditi da bi se suprotstavila dobro promiljenoj i temeljito potkrijepljenoj tvrdnji znanstvenika, kao to su Carlotto i DiPietro, je pretpostavka da e se moda pojaviti nekakvo prirodno objanjenje. Moda hoe. Ali mogue je da procure i druge obavijesti o Licu koje e ga zauvijek izuzeti iz podruja prirodnoga podrijetla.

12

Kamen mudraca

Sve je broj PITAGORA Tada e kamenje progovoriti... otkrit e se skrivene tajne.


MERLIN, IN GEOFFREY OF MONMOUTH'S THE HISTORY OF THE KINGS OF BRITAIN

Hic lapis exilis extat precio quoque vilis Spernitur a Stultis, amatur plus ab edoctis. Tu stoji kamen s neba, 'Jeftin je glede svoje cijene! to ga vie preziru budale, To ga mudri vie cijene. ARNALDUS DE VILLANOVA, ALKEMIAR, u. 1313. Carl Sagan bio je estoki protivnik svima onima, koji su govorili da bi spomenici u Cydoniji mogli biti dokaz inteligentnoga vanzemaljskog ivota. Pa ipak, u nekim svojim proznim i znanstvenim djelima, Sagan je zagovarao vjerojatnost postojanja inteligentnoga ivota drugdje u svemiru. Contact (Kontakt), prikazan kao umjetniki film nakon njegove smrti 1997., opisuje prvi susret - u obliku binarnoga koda primljenoga radio-teleskopom - izmeu ljudske rase i vanzemaljske civilizacije. Tako i veina znanstvenika danas predvia da emo konano doi u dodir s vanzemaljskom civilizacijom. U Cosmosu, svojoj najpoznatijoj knjizi, Sagan kae:

Neto nas neodoljivo vue prema otkriu i najmanjega znaka, moda sloenoga natpisa, ali, u najboljem sluaju, kljua za razumijevanje vanzemaljske i egzotine civilizacije. To je poziv koji smo mi kao ljudska vrsta i prije osjeali. Sagan zatim upuuje na otkrie Kamena Rosetta 1799. kojega je otkrio francuski vojnik koji je radio u Delti Nila u Rashidu (Roset ta). Na tom se steku isti natpis pojavljuje na tri jezika - u starim egipatskim hijeroglifima, na demotskom (starinskom egipatskom kurzivnom pismu) i grkom. Taj je kamen omoguio francuskom znanstveniku Jeanu Francoisu Champollionu da odgonetne kod hijeroglifa i po prvi put ih prevede. Sagan nastavlja: Kakva li je to bila radost otvoriti jednosmjerni komunikacijski kanal s drugim civilizacijama, kulturom koja je bila nijema milenijima, da bi sada progovorila o svojoj povijesti, magiji, medicini, religiji, politici i filozofiji. Danas ponovo tragamo za porukama neke drevne i egzoti ne civilizacije, ovaj put skrivene od nas ne samo u vremenu ve i u prostoru. Kad bismo primili radio poruku od neke vanzemaljske ci vilizacije, kako bismo je uope shvatili? Vanzemaljska inteli gencija bit e mudra, sloena, dosljedna u sebi i krajnje strana. Vanzemaljci bi nam, naravno, eljeli poslati poruku to je mo gue razumljiviju. Ali kako bi to mogli? Postoji li u bilo kojem smislu neki meuzvjezdani Kamen Rosetta? Vjerujemo da postoji. Vjerujemo da postoji zajedniki je zik koji bilo koja tehnika civilizacija, bez obzira koliko razli ita, mora imati. Taj zajedniki jezik su znanost i matematika. Obrasci prirode posvuda su jednaki. Sagan pie o primanju vanzemaljske poruke, izraene u univer zalnom kljuu matematike, u obliku radio signala. to ako poruka ne bude poslana kao radio signal ve ugraena u povrinu susjedno ga planeta?
[ C.Sagan bi i onako radio poruku tumaio kao igru umova izmeu supernove i neutronske zvijezde - op.prev ]

Kulturno sljepilo
Jesmo li moda obrazovani da oekujemo komunikaciju preko radio-teleskopa, a kada primimo druge signale da ih zanemarimo? Je li ovjekoliko lice na Marsu tako oito da preko njega prelazi mo bez razmiljanja? Bi li za znanstvenike koji oekuju niz pravil nih zvunih signala da se probiju kroz oceansku huku elektronske glazbe u pozadini, krajobraz Cydonije bio suvie jasan signal - tako jasan da izgleda smijean? Pisac i filozof Robert Pirsig pria u svojoj knjizi Lila o uplovlja vanju u luku Cleveland, dok zahvaljujui krivom oitavanju karte vjeruje da se nalazi nekih 20 milja uzvodno u sasvim drugoj luci. A ipak izgleda da krajobraz odgovara karti - dok se nije sjetio da je odbacio nesuglasje izmeu karte i kopna, uvjerivi sam sebe da je dolo do promjena obale otkad je karta tiskana. Kako je mogao napraviti takvu pogreku pri dnevnom svjetlu? Zar nije imao otvorene oi? Piui o sebi u treem licu Pirsig kae: Bila je to parabola za prouavatelje znanstvene objektivnosti. Gdje god se karta razlikovala od njegovih zapaanja, on je odbacio zapaanje i slijedio je kartu. Zbog onoga to je njegov um mislio da zna, on je izgradio statiki filtar, imunoloki su stav, koji nije proputao nijednu obavijest koja se nije uklapala. Vidjeti ne znai vjerovati. Vjerovati znai vidjeti. Kada bi to bila samo pojedinana pojava, ona ne bi bila ta ko ozbiljna. Ali to je velika kulturna pojava i to veoma ozbiljna. Mi izgraujemo cijele kulturne intelektualne obrasce uteme ljene na prolim "injenicama" koje su krajnje selektivne. Ka da se nova injenica ne uklapa u obrazac mi ne odbacujemo obrazac. Protuslovna injenica mora nam se stalno utuvljivati u glavu, ponekad stoljeima, prije nego to je moda vide je dan ili dva ovjeka. A taj jedan ili dvojica moraju poeti utuvlji vati je drugima dugo vremena prije nego to je i oni vide. Jesu li nai znanstvenici tako vezani postojeim uvjerenjima da su imuni na injenice koje su otkrivene u Cydoniji? S obzirom da su oekivali radio signal, i s obzirom da je predrasuda naega vremena da nema ivota na Marsu, jesu li osobe poput Sagana jednostavno

profiltrirale ono to su vidjele, kada su mogue umjetne tvorevine prvi put uoene na Crvenom planetu? McDanielov izvjetaj zahtije va od nas da razmotrimo to bi se dogodilo da je ista obavijest dola iz mnogo daljega prostora u vie "konvencionalnom" obliku: Zamislite da je digitalni obrazac radio signala koji potjeu iz dubokoga svemira primljen preko radio teleskopa SETI. Pre vedena u kompjutorske slike prva slika prikazuje ovjekoliko lice koje nosi udno pokrivalo za glavu, a druga peterokutni dijagram /poput D&M piramide/ s jedinstvenim omjerima i obilnim matematikim konstantama... Bili NASA pohranila te slike, poput neke izgubljene Arke, tvrdei da su one samo "varka radijacije i buke?" A kad bi se pokazalo da je dio si gnala iskrivljen meuzvjezdanim atmosferskim smetnjama, bi li NASA prestala oslukivati na toj frekvenciji, govorei da poruka nije dovoljno potpuna?

Jezik kamenja
Gdje su radio prijenosnici drevnoga Egipta? Sasvim jednostavno, znanje koje imamo o starome Egiptu nismo primili preko radija. Umjesto toga oslanjali smo se na preivjele umjetnike predmete koji su nosili natpise i druge korisne podatke. ak i da hijeroglifi nisu uope preivjeli, jo uvijek bismo mogli mnogo toga saznati o Egipanima iz njihovih sjajnih graevina. Drugim rijeima, kame na piramida ne moe putovati kroz meuzvjezdani prostor, ali kao "znak" inteligencije ona traje due od radio poruke - s obzirom da je jedan od najvrih oblika u prirodi. Ako je bilo koja rasa, ljud ska ili vanzemaljska, eljela ostaviti poruku u kamenu, nisu mogli izabrati boljeg prijenosnika od piramide da je prenosi vjekovima. Postoji, naravno, mogunost da bilo koja umjetna tvorevina sa dri kulturne upute i "poruke", ak ako su one i nenamjerne. Naprimjer, svatko tko odgoneta tvorevinu kao to je Panteon u Ateni, mogao bi iz njezine izgradnje izvesti injenicu da ju je izgradila neka inteligentna kultura sa znanjem matematike i geometrije. Kao to je Sagan prvi priznao: "Inteligentni ivot na Zemlji najprije se otkriva putem geometrijske pravilnosti svojih graevina."

Temeljni kamen
Erol Torun, kartograf i analitiar sustava za Ameriku kartografsku agenciju, itao je 1988. knjigu Richarda Hoaglanda The Monuments of Mars. Poslije je pisao Hoaglandu: Iako sam bio zadivljen veinom predstavljenih slika i vaim opisom, predmet koji mi je posebice privukao pozornost bila je D&M piramida. Poznam dobro geomorfologiju i ne znam za nikakav mehanizam koji bi objasnio njezinu formaciju. Pojava 2,5 kilometra duge D&M piramide na slici 70A13 doista je zagonetna. Izraunato je da ona sadri vie od kubinog kilome tra i pol materijala, i da se njezin vrh uzdie oko kilometar i pol iz nad povrine okolnih ravnica. Ona je udnovato poduprta u osnovi ci svakoga od svojih pet uglova, to pojaava njezinu arhitektonsku veliinu. Njezino najdojmljivije obiljeje moe se vidjeti na jugozapad nom proelju u obliku tvorevine s peterokutnom osnovicom - iji vrak ukazuje prema Licu. To posve jasno pokazuje pravilnu troku tastu ravan, koja slii stranici zemaljske piramide. Sasvim iskreno, iz toga kuta ona izgleda umjetno - nema sumnje u to. Meutim, kao to je sluaj s Licem, obiljeja ostatka tvorevine nisu sasvim jasna. teta nanesena njezinoj istonoj, zasjenjenoj, strani naruava njez inu pravilnost - a injenica to su DiPietro i Molenaar najprije po mislili da piramida ima samo etiri strane, pokazuje kako je to podruje nerazgovjetno. U njoj je takoer probijena duboka rupa, za koju se prije mislilo da je krater. Carlottove fotoklinometrijske re konstrukcije najavile su izvanrednu mogunost da bi ta rupa, ustva ri, mogla biti tunel. Poslije je dolo do spekulacija da je piramida moda u poetku bila uplja tvorevina, koja se djelomice sruila tijekom svoje povijesti - tako da je uruavanje prouzroilo njezinu oitu iskrivljenost i jasno skraenje njezinoga desnoga kraka (pre tpostavljalo se da je dio to nedostaje skriven ispod praine i ostata ka ruevina). Takve zamisli mogu biti samo spekulacije dok se ne dobiju slike visoke optike otrine. Meutim, nema sumnje da piramida doista

ima nepogreiv peterokutni nacrt. Taj oblik je, vie od svih u Cydoniji, privukao Torunovu pozornost.

Opet udna geologija


Torun je poeo svoju analizu sustavnim istraivanjem poznatih geolokih procesa kako bi vidio moe li bilo koji od njih oblikovati peterokutnu, peterostranu piramidu. U tome je cilju ispitao uinke pet razliitih imbenika: vode, vjetra, troenja mase (prirodno odro njavanje materijala uslijed rasjeda itd.), vulkansku djelatnost, pa ak i rast kristala. Njegovi rezultati bili su odluni: Fluvijalni procesi (voda rijeka) mogu se iskljuiti kao meha nizmi za oblikovanje D&M piramide, jer nema naznaka da je voda ikada tekla jedan kilometar duboko u Cydoniji Mensae (jedan kilometar je priblina visina D&M piramide). Takoer je tono da viestrani simetrini oblici s otrim rubom nisu svojstveni fluvijalnim kopnenim oblicima. D&M piramida smjetena je na onome to je opisano kao "grba vi teren", koji je stajao iznad nekada poplavljene Cydonijske ravni ce. Iako to podruje pokazuje znakove vodene erozije (uslijed obal nih plima), ona je vrlo malena. to se tie erozije uslijed vjetra, omiljenoga objanjenja mnogih znanstvenika, Torun je zakljuio: Nikakva dina nee nikada oblikovati simetrini poliedar koji bi sliio onome to ga prouavamo. Ravne strane i pravilni ru bovi ne mogu se uoiti bilo u zemaljskim ili marsovskim di nama. Nije vjerojatno da su se povremeni vjetrovi pomicali savr enom simetrijom i u pravilnim razmacima. ak kada bi se zadovoljio i taj gotovo nemogui uvjet, drugi bi imbenik sprijeio da se oblikuje takav predmet... Lokalno obrnuti pro tok zraka moe zasjei ravnu povrinu okomito na smjer vjetra na zavjetrinskoj strani breuljka to ga je zasjekao vjetar. Taj lokalno obrnuti protok zraka sprijeio bi stvaranje te hipotet ske peterostrane tvorevine vjetra. Svaki put kada vjetar pro-

mijeni pravac, obrnuti protok zraka poeo bi brisati rubove koje su stvorili drugi pravci vjetra. Zavrni ishod ne bi bio piramidalni breuljak ve prije okrugli. Torunovi zakljuci o tom pitanju odgovaraju NASA-inoj vlastitoj nesposobnosti da reproducira piramidalne kopnene oblike u tunelu vjetra. Slino tome, nikakva obiljeja oblikovana uslijed "troenja mase" ne bi mogla objasniti peterostranu strukturu - vjerojatnost da pet geolokih rasjeda prouzrokuju klizanje zemlje kojim bi se stvo rio bisimetrini poligon, granii s nemoguim. Naposljetku, to se tie "vulkanske djelatnosti" ili "rasta kristala" u Cydoniji, o tome jednostavno nema nikakva dokaza, isto kao to nema ni peterokutnih kristala nastalih prirodnim putom. ak da ih i ima, kristali su pravilni; D&M, s druge strane, iako bisimetrina, sadri razliite duine strana i uglove. Sto je s nepoznatim silama erozije? Na kraju, Mars i Zemlja su dva razliita planeta. Torun odgovara: Sva dosadanja promatranja geofizike Marsa, njegove sile tee, meteorologije, geomorfologije itd., naznauju da je Mars mje sto gdje vrijede zakoni fizike i naela geomorfologije kao to ih mi shvaamo, s manjim izmjenama uslijed sile tee i atmo sferske gustoe i sadraja. Nelogino je pretpostaviti da po stoji neko malo mjesto na povrini Marsa gdje se kre ta ista naela.

Vanzemaljska arhitektura
Nezadovoljan da se stvari zavre na tome, Torun je provjerio pret postavljeno umjetno podrijetlo D&M piramide s nizom izazovnih pitanja: 1. Je li geometrija toga predmeta u neskladu s poznatim oblici ma i geomorfolokim procesima? 2. Je li predmet postavljen prema etiri strane svijeta i/ili prema znaajnim astronomskim dogaajima? 3. Je li predmet postavljen u suglasju s drugim predmetima koji su takoer u neskladu s oblinjom geologijom? A ako je to tako, jesu li geometrijski poredani jedan prema drugome?

4. Da li geometrija predmeta izraava matematiki znaajne brojeve i/ili simetrije povezane s arhitekturom? Na prvo pitanje odgovor je lagan. Kao to smo vidjeli, nikakvi poznati geomorfoloki procesi ne objanjavaju peterokutni oblik D&M piramide. Kao odgovor na drugo pitanje, Piramida je doista smje tena prema Marsovim glavnim pravcima. to se tie treega pitanja, Torun kae: Prednji dio D&M piramide ima tri ruba, razdvojena sa 60 stupnjeva. Sredinja os ukazuje prema Licu. Rub lijevo od te osi ukazuje prema sreditu obiljeja, koje su istraivai Cydonije nazvali "Grad". Rub desno od sredita ukazuje prema vrhu tvorevine u obliku kupole poznate kao "Tholus." Prema Torunovom miljenju, ta tri poretka znaajan su dokaz umjetnoga podrijetla. Naposljetku, koliko bi sluajnih geolokih obiljeja moglo odgovarati jedno drugome i ukazivati jedan prema drugome tako sigurno? Svakako bi se rijetko mogla nai neka ne pravilna tvorevina, geoloki neobjanjivo jedinstvena, smisleno po stavljena prema glavnim pravcima i drugim jedinstvenim tvorevina ma u blizini, koja uza sve to biva prirodna. Rijetko, netko bi mogao rei, ali ne i nemogue. Ali to ako ta tvorevina takoer ispunjava kriterije u pitanju broja 4?

Rekonstrukcije
Da bi odgovorio na to zadnje pitanje, Torun je morao modelirati izvorni oblik oteene i erodirane piramide - tvrdei, tono, da je to danas standardni postupak u rekonstrukcijskoj arheologiji, osobito na lokacijama povezanima s astronomskim porecima ili specifi nom geologijom. Kada je jednom model bio izgraen, on ga je iz mjerio kako bi utvrdio posjeduje li on znaajna matematika obilje ja. Bio je umoran od prekapanja po sloenoj "numerologiji" i ograniio se samo na sljedea osnovna mjerenja: 1. Vrijednosti vidljivih kutova izraene u radijanima.

2. Ispitivanje odnosa stvorenih izmeu vidljivih kutova radi ra zmjera s matematiki znaajnim brojevima. 3. Ispitivanje sinusa, kosinusa i tangente izmjerenih kutova radi prisutnosti matematiki znaajnih brojeva. "Ti pristupi", objanjava Torun, "izabrani su uslijed njihove je dnostavnosti, njihove vrijednosti u osnovama brojeva izvan dekad skih i njihove neovisnosti od naeg uobiajenog izraavanja kuta kao dijela kruga od 360 stupnjeva." Uzimajui ortografsku projekciju piramide, Torun je izmjerio sve vidljive kutove (s dopustivom pogrekom od +/- 0.2 stupnja). Raznolikost kutova nudi raznolikost omjera. Pod premisom da bi neki umjetni spomenik izrazio smislena mjerenja i razmjere, Torun je poeo razmatrati te omjere. Da bismo shvatili njegove rezultate, potrebno je da najprije ui nimo kratki izlet u podruja svete geometrije. Sveti brojevi U petom su stoljeu prije Krista, upueni u matematike i geometrij ske tajne filozofa Pitagore, komunicirali s lanovima svoga kruga tajnim znakom. Kada bi susreo stranca Pitagora bi mu ponudio ja buku. Ako je stranac bio takoer Pitagorejac presjekao bi jabuku poprijeko njezine sri kako bi otkrio sjemenke poredane u obliku peterokrake zvijezde. Petokraka je bila sveti simbol Pitagorejaca, jer je ona sadrala unutar sebe upute na matematiku mjeru poznatu kao "zlatni rez" ili omjer fi (phi): Izgleda da nema sumnje kako su grki arhitekti i kipari ukljuili taj omjer u svoja umjetnika djela. Fidija, poznati grki kipar koristio se njime. Omjeri Panteona potvruju tu injenicu." Ustvari, fi je nazvan po Fidiji. Fi se odnosi na razmjere - s ob zirom da je idealan omjer izmeu dvije duine koje proizvode naj vei estetski uinak na oko kada se ukljue u mjerenja nekoga umje tnikoga djela ili arhitekture. Trokut nainjen od strana kojih je odnos jedne prema drugoj utemeljen na omjeru fi, bit e vizualno ugodniji, nego bilo koji drugi trokut.

Pogledajte crtu ABC: A B C

Omjer fi iskazan je u obliku u kojemu duljina AB ima isti odnos prema duljini BC kao duljina BC prema cjelokupnoj duljini AC. Da bi to bilo tako omjer mora biti tono 1:1,61803398. Zato fi ima takav estetski uinak je tajna, ali Pitagorejci su je shvaali tako kao da odraava suglasja prirode - isti broj nalazimo po cijelom prirodnom svijetu u organskom ivotu. Spiralni zavoji pueve ljuske ukljuuju fi kao i razdaljine izmeu listova na granama. Omjeri ljudskoga tijela takoer su povezani s omjerom fi - koji je, npr, omjer duljine tijela od glave do pupka i od pupka do stopala. Stoga su Pitagorejci tvrdili "sve je broj" i koristili geometriju kao metaforu za vie koncepte i metafizike postavke. Njima je fi izra avao ljepotu - ne kao subjektivno miljenje kao u reenici "ljepota je u oku promatraa", ve kao svojstvo priroeno samom predme tu. Ljepota je u promatranome.

Vesica Piscis
Fi je i u najvie koritenim i najsvetijim geometrijskim oblicima vesica piscis, "riblja posuda" - koja se sastoji od dva jednaka kruga to se preklapaju, kojih sredita svakoga od njih stoje na obodu dru goga kruga. Drevnim je geometrima taj oblik predstavljao spoj duha i mater ije, neba i zemlje. On je sadravao ne samo fi, ve i konstante sve toga niza drugoga korijena od 2, 3 i 5 i pet pravilnih krutih tijela. Taj je sveti broj koriten kao osnova raznih starih spomenika uklju ujui i Kapelu sv. Marije u Glastonbury Abbey i, prema Johnu Mitchellu, strunjaku za svete omjere, Veliku piramidu u Gizi. Pitagorejski sveti znak, sjeenje jabuke, znaio je prenoenje za jednike mudrosti - znanja numerikih suglasja prirode otkrivenih putem omjera fi petokrake, i proirenjem znaenja, vesica piscis. Ta je poruka bila neverbalna. Sve to vam je trebalo da je shvatite bilo je znanje matematike, univerzalnoga jezika. Ali kakve to ima veze s Torunovim modelom D&M piramide? On tvrdi da ima mnogo veze.

Rosetta kamen
Kada su Di Pietro i Molenaar otkrili petokraku piramidu, zabiljeili su njezine dimenzije kao 1 milju sa 1,6 milja. Te su brojke, nara vno, vrlo blizu omjeru zlatnoga reza. Prema miljenju Richarda Hoaglanda, one mogu imati i dublje znaenje. Zurei u "profinjenu peterostranu bisimetriju" D&M piramide, on izvjeuje: Iznenada mi se pojavio jo jedan zauujui vid toga "magi noga" omjera: Leonardo da Vincijeva primjena tih drevnih "svetih" omjera ... na ljudsko lice. I iznenada sam shvatio iz vanrednu mogunost: Kada bih prekrio da Vincijevo poznato lice - "ovjeka u krugu" - preko otrih geometrijskih obrisa D&M-a, oba bi se poklopila. D&M izgleda zauujui geo metrijski iskaz ovjekolikih omjera poredanih na stari krajo braz skoro u sjeni sredinjega "ovjekolikoga" lika /Lica/. Ta Hoaglandova tvrdnja prva je privukla Torunovu pozornost. to univerzalna konstanta estetskoga omjera radi na anorganskoj plani ni na Marsu? Toruonovi nalazi bit e jo vie iznenaujui, kao to potvruje autoritativni McDanielov izvjetaj: Torun je, ustvari, otkrio matematiki bogati lik, ija geometri ja sadri matematiku osnovu za esterokut, peterokut i klasi ne geometrijske omjere Zlatnoga reza. Dvadeset unutranjih kutova modela, omjeri kutova i trigonometrijske funkcije pre obilno izraavaju vrijednosti drugoga korijena, 2,3,5 i dvije matematike konstante, pi (omjer opsega kruga prema nje govom promjeru) i e (osnovu prirodnoga logaritma)... Osim drugoga korijena 2 i drugoga korijena 3, konstante se ne po javljuju same, ve u sedam raznih matematikih kombinacija. Najuoljivije otkrivene vrijednosti bile su e/pi, w/drugi kori jen od 5 i drugi korijen od 3. Te se vrijednosti ponavljaju e tiri puta, svaka u barem dva razliita naina mjerenja. D&M piramida, drugim rijeima, izgleda pravi udbenik istih brojanih oblika, koje su Pitagorejci smatrali svetima zbog njihovih svemirskih skladnih svojstava.

Provjera
Moramo priznati da nas se dojmio Torunov model s njegovom za uujuom sposobnou da prua geometrijske konstante. Ali ne bi li bilo koji peterokutni lik proizveo iste rezultate? Keith Morgan, elektronski tehniar, izmislio je FORTRAN, kom pjutorski program na Sveuilitu Harvard, u Washingtonu D.C. da bi odgovorio na to pitanje. Zadravajui dva prednja kuta od 60 stupnjeva, on je podesio "crte grebena" suprotnoga lica kroz cijeli niz razliitih kutova, stvarajui 680 varijanti na piramidalni oblik. Njegovi su zakljuci potvrdili jedinstvenost Torunovoga modela pokazujui da je to jedini peterokutni oblik s prednjim kutovima od 60 stupnjeva, koji moe stvoriti vesica piscis i, istovremeno vrijed nosti fi, pi, e, drugi korijen od 2, drugi korijen od 3 i drugi korijen od 5, i jedini koji moe njih sve predstaviti (osim fi) kroz tri mjere nja omjera kutova, radijana i trigonometrijskih funkcija. Oito je Torun otkrio ne samo bogato geometrijsko minsko polje, ve uz to i jedinstvenu divovsku stijenu koja sadri pitagorejske konstante - pravi kamen mudrosti.

Alkemija
U drevnom umijeu alkemije, zadaa alkemiara bila je pronai la pis exillis - kamen mudrosti - koji pretvara osnovne metale u zlato. Za taj se kamen kae da je "pao s neba", poput meteorskoga kamena Benben u Heliopolisu o kojemu se govori u staroegipatskoj tradiciji, piramidalnog kamena povezanoga s ponovnim roenjem. Benben kamen nosio je u sebi tajanstveno znaenje o prirodi sve mira - "Na kamenuje ifriran tajanstveni znak tajni ivota" - a za njega se pretpostavljalo da iskupljuje duhovnost iz osnovne materije, dok su materijalni vidovi toga postupka bili metafore za duhovnu preobrazbu. Dakle, taj piramidalni lapis, ifrirani tajanstveni "znak tajni ivo ta", opisuje se kao kamen - a ipak on ukljuuje svu materiju, jer je sastavljen od "de re animali, vegetabili et minerali." (od biljnih, ivotinjskih i mineralnih tvari). Za njega se takoer govorilo da ra ste iz "mesa i krvi" i da posjeduje tijelo, duu i duh. Lapis je tako priroeno povezan s ponovnim roenjem, novim ivotom i rastom.

udnovato je da Torun nalazi slina svojstva u mjerama e/drugi korijen od 5 pronaena u Marsovom piramidalnom kamenu: Odnosi izmeu e i drugog korijena od 5 mogu se takoer od nositi na biologiju. Peterostrana simetrija nije svojstvena ne ivim sustavima. Meutim, ivotni oblici na Zemlji esto is kazuju peterostranu simetriju, osobito u biljnom carstvu. Konstanta e, osnova prirodnih logaritama, takoer je poznata kao zakon organskoga rasta. To je nain da se opie rast kada je porast rasta uvijek razmjeran veliini koja raste, kao to je esti sluaj u biolokim sustavima. Veina formula izmiljenih za prouavanje organskoga rasta, bilo za studije o stanovnitvu ili za predvianja rasta mikroba i biljaka, ukljuuje broj e kao faktor. Odnos e i drugog korijena od 5 mogao bi se stoga pro tumaiti kao simbol "eksponencijalnoga rasta ivota." Torun podupire svoje tumaenje tih brojeva kao bioloku meta foru, ukazujui na injenicu da D&M piramida posjeduje jo jedno obiljeje ive materije - bilateralnu simetriju - te "poravnanje osi bilateralne simetrije D&M piramide s jednim predmetom u Cydoniji Mensae, koji najvie slii ivoj materiji: Licem."

Poruka
Pitagorejski filozofi vidjeli su vesica piscis (ije se organske kon stante i geometrijski brojevi odraavaju u D&M piramidi) kao snaan simbol spajanja neba i zemlje, duha i materije. Piramidalni kamen mudrosti ispunjavao je tono istu funkciju, pa ipak, u rimi alkemi ara Arnaldusa de Villanove iz etrnaestoga stoljea, citiranoga na poetku ovoga poglavlja: "Budale su ga odbacile." Torun tvrdi da je D&M piramida, poput kamena mudraca, neka vrsta tajnoga znaka - kasniji Rosetta kamen - za cijeli predio Cydonije, koji otkriva poruku inteligentnoga podrijetla. Kao to emo vidjeti, ista bitna obiljeja nacrta ponavljaju se meu svim spome nicima Cydonije. Izgleda da tvorevine rade zajedno, poput instrume nata u orkestru, da bi stvorili beskonanu matematiku simfoniju.

13

Sluajnosti

Gospodo, vi nemate znanost, osim ako je moete izraziti u brojkama.


ARTHUR EDDINGTON, BRITANSKI ASTRONOM KOJI JE POTVRDIO EINSTEINOVU TEORIJU RELATIVNOSTI

Podsjetimo se na matematika obiljeja D&M piramide. Izmeu ostaloga, njezini kutovi i dimenzije daju zbroj od 10 pi omjera, 10 e vrijednosti i 4 e/pi vrijednosti. Ona takoer "ispisuje" vrijednosti drugoga korijena od 2, drugoga korijena od 4 i drugoga korijena od 5. Takvo ustrajno ponavljanje geometrijski znaajnih podataka nije normalno obiljeje prirodno oblikovanih struktura. tovie, krajnje tona mjerenja na Vikingovim fotografijama oznaavaju jo jednu udnu naznaku inteligentnoga nacrta: vrh D&M piramide nalazi se na 40,86 stupnjeva sjeverne geografske irine. Tangenta od 40,86 je 0,865 - tona vrijednost omjera e/pi koja se ponavlja etiri puta u unutranjoj strukturi piramide. Kao to istraivai umjetnoga podrijetla u Cydoniji istiu, to je skoro isto kao da nam veliki peterostrani spomenik govori da "on zna gdje se nalazi" - na Marsu.

Vrijeme za t
Druga znaajna stvar o geografskoj irini od 40,86 stupnjeva sjever no, koja prolazi kroz vrh D&M piramide, je da ispod nje lei naj-

blia ugaona dijagonala spomenika pod kutom od tono 19,5 stup njeva. To je kut koji se pojavljuje nekoliko puta na drugim mjestima unutar tvorevine. To je takoer vrlo znaajan kut na podruju ma tematike poznat kao "energetsko-sinergijska geometrija", koju je prvi razvio ameriki inenjerski genije R. Buckminster Fuller (18951983). Sustav uzima kao svoju osnovnu jedinicu tetrahedron (pira midalni oblik s etiri strane ukljuujui i osnovu - od kojih je svaka strana istostranini trokut) i gradi iz toga nekoliko zauujuih tvo revina, od kojih je najpoznatija geodezijska kupola. Richard Hoagland, Stanley McDaniel, Erol Torun i drugi istrai vai u AOC-u, otkrili su i protumaili udnovato "pravilo" ili kon stantu u toj geometriji. To pravilo govori da kada postavite tetrahe dron unutar rotirajue kugle tako da jedan od njegova etiri vrha dodiruje bilo sjeverni bilo juni pol te kugle, onda e se druga tri vrha, svaki odvojen sa 120 stupnjeva geografske irine, nai na geo grafskoj duini od 19,5 stupnjeva juno (kada je prvi vrh na sjever nom polu) ili na geografskoj irini od 19,5 stupnjeva sjeverno (kada je prvi vrh na junom polu).3 Brojka 19,5 znana je stoga kao t, tetrahedralna konstanta.4 Breuljci Torun i Hoagland uvijek su tvrdili da tetrahedralni brojevi koje daje D&M piramida moraju biti znaajni. Ta tvrdnja, po naemu miljenju, dobiva na uvjerljivosti nedavnim otkriima Horacea W. Cratera, profesora fizike na Svemirskom institutu u Tennesseeju. Radei zajedno sa Stanom McDanielom, Crater je pronaao da se iste konkretne mjere pojavljuju u drugim tvorevinama Cydonije osobito u Gradu, s njegovim zagonetnim kompleksom od esnaest ovalnih breuljaka (od kojih su etiri izravno poredana s D&M piramidom). Dosad smo samo govorili usputno o postojanju tih svijetlih, je dinstveno oblikovanih breuljaka, od koji svaki ima 300 do 700 sto pa u promjeru i 100 stopa po visini, rasprenih uokolo obronaka Grada i proteui se prema jugu. etiri od njih oblikuju pravilni oblik kria Gradskog trga, koji ide usporedo ne samo s D&M pira midom ve, to je znaajno, s ustima Lica.

Promaeni cilj
Kada je NASA ponovo snimila dijelove krajobraza Cydonije u tra vnju 1998. (vidi pod naslovom "Neoekivane vijesti", 15. poglavlje), etiri breuljka, to oblikuju kri Gradskoga trga, izabrana su, na savjet znanstvenika koji zagovaraju umjetno podrijetlo, kao prikla dan cilj za prijeporno ponovno snimanje Lica. Naalost, Mars Global Surveyor promaio je Trg i uhvatio komad zemlje lijevo od njega (vienoga odozgo), koji je ukljuio samo jedan jedini breuljak i nekoliko najmanje dojmljivih slojeva Grada. Iako i drugi zanimljivi predmeti istokavaju povrinu te slike, koje ranije Vikingove letjelice nisu vidjele (kao to je udan prsten malih piramidalnih tvorevina i vea piramidalna tvorevina na rubu stje novitoga izdanka za koji emo morati priekati daljnju analizu), malo je obavijesti dobiveno o samim zagonetnim breuljcima koji bi mogli pomoi razvrstavanju tih obiljeja i njihovim porecima. Jedini breuljak to ga je uhvatio Mars Global Surveyor izgleda pravilan, grebenasti vor ovalnoga oblika - ali, naalost, kako ne mamo druge slike visoke optike otrine s kojima bismo ga mogli usporediti, nemogue je rei je li to prirodna formacija, ili je on sli ne strukture kao i drugi breuljci koje je snimio Viking, i navjetava li on umjetno podrijetlo. Meutim, ono to nam breuljci jasno govore je njihov toan smjetaj na povrini Marsa. Horace Crater prouio je na izvornim Vikingovim slikama taj razmjetaj, a Crater i McDaniel izvijestili su o njima u zajednikom lanku "Breuljkaste konfiguracije na Marsovoj Cydonijskoj ravnici: geometrijska i probabilistika analiza."

"Njihov razmjetaj nije bio prirodan../'


Vjerojatno nitko nije upueniji da procijeni obrasce koje oblikuju breuljci od Horacea Cratera. Kao specijalist za teoretsku fiziku estica, on je svjetski strunjak za preobrazbu obrazaca eksperimen talnih podataka u matematike oblike, iz kojih se onda mogu pre dvidjeti daljnji obrasci. "Poput mnogih drugih," kae profesor Crater, "i mene je zani mao prijepor oko Cydonijskoga Lica, ali na razdaljini. Moje uklju ivanje u Marsovu neprirodnost poelo je krajem 1993."

Crater je poeo skeptino govorei o Torunovoj rekonstrukciji: Posumnjao sam da se omjeri s takvom preobilnou mogu do goditi s razumnom vjerojatnou u bilo kojem polusimetrinom peterostranom liku. Mnogi od raznih peterostranih likova koje sam ispitivao, pokazali su omjere poput onih u Torunovim mjerenjima. Meutim, kako sam poveavao tonost mojih prorauna, doao sam do iznenaujuega rezultata. Na veim razinama tonosti, samo se Torunov model pojavljivao sa zna ajno uestalim omjerima. Taj neoekivani rezultat potaknuo je moje zanimanje za podruje Cydonije. Poeo sam istraivati nekoliko manjih obi ljeja slinih breuljku koji su tamo pronaeni. Ti su "breulj ci" dovoljno maleni da omogue relativnu tonost geometrij skih odnosa, unutar odredive tolerancije pogreke. Ono to sam pronaao osupnulo me. Njihov razmjetaj nije bio sluajan.5

Analiza
Crater govori u svom lanku kako je poeo istraivanje obiljeava jui esnaest breuljaka od A do P, ne u nekom tonom poretku pre ma njihovom poloaju na planetu, ve prema redoslijedu prema kojemu ih je prouavao. Njegov prvi cilj bila je skupina breuljaka E-A-D - ona najblia D&M piramidi, nekoliko kilometara juno od Grada. Kao stoje Hoagland pokazao jo 1992., ta tri breuljka tvore savreni istokrani trokut.6 Crater je postavio svoja mjerenja E-A-D-a na ortografske otiske koji su ispravili kosinu kamere da bi se dobila upotrebljiva Mercatorova projekcija, i pronaao da su kutovi toga trokuta kako slijedi: 70,9 (+/- 2,9) stupnja; 54,3 (+/-2,2) stupnja; i 53,5 (+/- 2,2) stupnja. Shvatio je da su ti rezultati bili upadljivo slini kutovima ravni oblikovane unutar tetrahedrona, kada uzmemo njegov presjek iz je dne osi tako da on sijee suprotno lice. Ti kutovi su, jedan za dru gim, 70,5 stupnjeva, 54,75 stupnjeva i 54,75 stupnjeva. Nadalje, kada se kutovi idealnoga presjeka tetrahedrala izraze u radijanima, "Vidimo da su svi oni jednostavne pravocrtne funkcije tetrahedralne konstante t, istovrijedne s 19,5 stupnjeva." 7

S obzirom da jedan izolirani rezultat nita ne dokazuje, Crater je izmislio niz pokusa da bi vidio kako bi se esto "tetrahedralni" tro kut mogao sluajno stvoriti, definirajui tetrahedralni trokut kao "bilo koji trokut kojega su kutovi u radijanima dani u jednostavnim s oblicima etvrtine, polovice ili cijelih brojanih mnoitelja odpi i t." Craterovi pokusi bili su temeljiti i profesionalni (kao to moe mo i oekivati od znanstvenika iji je posao izraunavanje obraza 9 ca). On je nasumce stvorio 100.000 postavljanja triju breuljaka na kompjutoru, pronalazei da se sluajno pojavio samo 121 E-A-D trokut. Onda je analizirao 4.460 stvarnih trokuta oblikovanih od prirodnih Marsovih obiljeja, od kojih su samo dva bila E-A-D- tro kuti. Na temelju tih vjerojatnosti Torun je izraunao da su mogu nosti da se trokut E-A-D dogodi prirodno "neto malo vie od ,0 jedan na 1.000." Bio je to dojmljiv rezultat i nije iskljuio mogunost sluajnosti. Ali slijedilo je mnogo vie od toga.

Tetraedri, pentaedri i heksaedri


Craterov sljedei korak bilo je uvoenje breuljka G, koji se smje stio u podnoju, najjunije od velikih gradskih tvorevina, oblikujui tako tetraedar G-A-D-E. On sadri dva istovjetna trokuta pod pravim kutom, A-E-G i G-A-D, a njegova je geometrija potpuno odreena oznakama t i pi, kao stoje sluaj s geometrijskim podjelama tetrahedrona. Crater je onda ukljuio sljedei najblii breuljak - breuljak B, desno od trokuta E-A-D - da bi oblikovao pentaed G-A-B-D-E. Poput zubaca velikoga zupanika koji se isprepliu, trokuti A-D-B i E-A-B tono preslikavaju trokute A-E-G i A-G-D. Jo vie, svi kutovi unu tar pentaedra pokazuju se kao funkcije od 7." Crater sumnja da neki iri plan vjerojatno lei iza toga ustrojstva, jer: Geometrija koja optimalno opisuje postavljanja breuljaka navijeta, s tvrdoglavim ponavljanjem, geometriju iz Torunovoga modela D&M piramide.12 Zatim je doao red za analizu breuljka P, pronaenoga zapadno od breuljka G. I tu su rezultati potvrdni. Trokut P-G-Eje zrcalo G-

E-A-a i E-A-B-a. Vjerojatnost da se takav heksaedar oblikuje prirod 13 no je oko 200 milijardi prema jedan. Ti trokuti takoer opetovano 14 ukljuuju znaajan kut od 19,5 stupnjeva. Konaan rezultat pojavio se u veljai 1995. Dok je prouavao Craterove rezultate, Stan McDonald shvatio je da obrazac obliko van od pet cydonijskih breuljaka (G-A-B-D-E) ukljuuje pravokut nik, iako "nedostaju" dva kuta pravokutnika. Primjenom Craterove analize, omjeri geometrijske mree pojavljuju se kao znaajan broj u svetoj zemaljskoj arhitekturi - 1:1,4 na 14., ili 1 prema drugom 15 korijenu od 2. Kao to e se itatelj prisjetiti, drugi korijen od 2 jedna je od vrijednosti koju opetovano "ispisuje" geometrija D&M piramide.

Poruka i urota
Nastavljajui Torunov i Craterov pionirski rad, Richard Hoagland dao se na pretraivanje Cydonijske ravnice kako bi pronaao daljnje rasporede, koji bi imali smisla unutar tetrahedralne geometrije. Njegovo prvo otkrie bilo je daje kut izmeu takozvanoga gre bena istono od Lica i "tetrahedralne piramide", pronaene na kraj njem rubu kratera na ijem izbaenom pokrivau greben lei, 19,5 stupnjeva: t, tetrahedralna konstanta. Hoagland takoer tvrdi da "suza" na desnoj strani Lica lei na toki koja je tono jednako udaljena izmeu Gradskoga trga i D&M piramide - a ta je razdaljina 19,5 lunih minuta opsega Marsa! 16 Ali taj sustav podjele krugova i kugli na 360 stupnjeva svakako je izum sa Zemlje ... zar ne? Stoga, ak ako i prihvatimo "avangard no" stajalite da su cydonijski spomenici umjetni, kako moemo objasniti da su njihovi tobonji vanzemaljski graditelji koristili isti sustav od 360 stupnjeva koji i mi koristimo, pa ak i slijedili geo metrijske konvencije iz dine starine ovdje na Zemlji? Torun i Hoagland doli su do zakljuka daje to namjerno poslana poruka, sasvim mogue usmjerena prema "nama", i da se opseg pla neta stalno prikazuje u odnosu prema tetrahedralnoj konstanti u konkretne svrhe. "Izgleda da nas sve to usmjeruje," Hoagland je ra suivao 1987., "da postavimo upisani tetrahedron u planetarnu kuglu kao to je sam Mars..." 1 7

Na Dan nezavisnosti, 4. srpnja 1997. NASA-ina letjelica za spu tanje Pathfinder dodirnula je tlo u nekada katastrofalno poplavlje nom Marsovom kanalu poznatom kao Ares Vallis. Richard Hoagland prvi je ukazao na injenicu da Pathfinder ima naglaeno tetrahedralni oblik s izraajnim solarnim ploama u obliku istostraninih trokuta. tovie, njegovo mjesto za sputanje u Ares Vallis smjete no je na 19,5 stupnjeva sjeverne geografske irine. NASA nije time vjerojatno nita mislila. Pa ipak, ne moemo za nijekati da in postavljanja tetrahedralnoga predmeta na Mars na geografsku irinu od 19,5 stupnjeva, sadri sve potrebne brojeve i simboliku signala "primljene poruke" kao odgovor na geometriju Cydonije. tovie, takva igra matematike i simbolike upravo je ono to bismo oekivali ako je NASA potpala pod utjecaj neke vrste okul tne urote, koju Hoagland, izmeu ostalih, uvijek nastoji istaknuti.

TREI DIO - SKRIVENE STVARI

14

Dezinformacija

iroke mase jednoga naroda ... lake e postati rtve velike lai nego male. ADOLF HITLER, MEIN KAMPF, 1925 Je li NASA moda znala vie o Cydoniji nego to je priznavala? Je li ona moda tamo neto otkrila to je odluila zatajiti od javnosti? Dok se Europa 1938. godine pripremala za rat, narodi Novoga svijeta osjetili su prijetnju ne od nekoga luakoga fuhrera koji ho e uspostaviti novi poredak tame, ve od napadaa s Marsa. To se dogodilo kada je Orson Welles prenosio vlastitu adaptaciju romana H.G. Wellsa Rat svjetova preko radija. Radio-drama tako je realistiki zvuala da su mnogi povjerovali kako se radi o istinskim vijestima. Panika koja je uslijedila otkrila je kako masovne komunikacije mo gu biti ma s dvostrukom otricom. One su ujedinile ljude, ali je nji hova mo da utjeu na iroke slojeve stanovnitva bila oito golema. Goebbels je u Njemakoj proizvodio propagandne filmove i ba cao ih masama irei kivnost i ksenofobiju (prisutne diljem Europe u to vrijeme) i iskrivljavao nacionalistike osjeaje koji e poslije dovesti do holokausta. Ono to je Hitler rekao 1925. pokazalo se doslovce istinitim - ljudi su povjerovali "velikoj lai". Ali propaganda nije bila izum Drugoga svjetskoga rata niti je s njime zavrila. To dovodi do pitanja da li moda danas NASA-ini znanstvenici zloporabe svoj autoritet - zavodei ljude ili ak nam jerno laui o Cydoniji i drugim pitanjima. Ako je Wells uspio uvje-

riti Ameriku iz 1930-ih godina da je napadnuta iz svemira, iako nije bilo nikakvoga napada, onda izgleda oito da neka vlada moe pro nai nain da sakrije ili ublai obavijesti koje se tiu dodira s bii ma s drugih planeta, ili pronaenih tragova o inteligentnom ivotu na Marsu, ili da je otkrivena neka nova injenica u istraivanjima o Marsu, koja je od ogromnoga znaenja za ovjeanstvo. Openito govorei, vladinim agencijama lake je i poeljnije po jaati ve postojea uvjerenja nego uvesti nova. Stoga nam nije te ko zamisliti stanja u kojima bi NASA mogla odluiti da ne dijeli s javnou sve to zna - naprimjer, ako vjeruje da bi konkretna oba vijest mogla biti drutveno ili politiki ili ekonomski destabilizirajua. Moemo takoer zamisliti manje asne motive koji bi odgovorne dunosnike mogli povesti da sakriju istinu o nekim vrstama otkria. S obzirom da su takve stvari mogue, i s obzirom da su se otkria skrivala i zabaurivala u prolosti, mislimo da bi bilo naivno imati veliko povjerenje u NASA-ina opetovana uvjeravanja da su svi spomenici u Cydoniji prirodni oblici. Poput drugih velikih dravnih birokratskih tijela, NASA je lagala i opet e lagati. Mi mislimo da podaci navjetavaju kako je ona lagala o Cydoniji sve od kada se Lice na Marsu prvi put otkrilo.

Dunost uskraivanja
NASA nije neki Starship Enterprise u "misiji pronalaenja novih svjetova i civilizacija, koji bi hrabro iao tamo gdje nijedan ovjek nije prije bio." Naprotiv, NASA je poremeeno dijete dvaju disfunkcionalnih roditelja - paranoje i rata. NASA je utemeljena 1958. god. na vrhuncu hladnoga rata kada je svaki napredak u znanosti o svemiru bio nusproizvod razvoja sve savrenijih strojeva za ubijanje. Samo istraivanje svemira izravno je bilo povezano s obrambenom politikom. Taj hladnoratovski mentalitet jo prevladava u odreenoj mjeri. Tako NASA, iako se financira iz javnih poreza, nije odgovorna na rodu ve vladi Sjedinjenih drava. Niti je ijedan zakon prisiljava da otvoreno dijeli obavijesti s javnou. U Odjeljku 102 (c) (a) Zakona od 29. srpnja 1958. (Svemirski zakon), koji je utemeljio NASA-u, moemo proitati:

NASA se zaduuje da uini dostupnim agencijama izravno povezanima s nacionalnom obranom otkria koja imaju vojnu vrijednost ili znaenje... Obavijesti koje pribavi ili analizira Upravitelj u vrenju svojih funkcija po ovom zakonu bit e dostupne javnom nad zoru osim: a) obavijesti za koje savezni zakon zahtijeva da se uskrate, i b) obavijesti koje su svrstane u zatitu nacionalne sigurnosti. Tako izgleda da NASA, ustvari, ima "dunost uskratiti" odree ne kategorije obavijesti.

Brookingsov izvjetaj
NASA-ini znanstvenici ne mogu sigurno znati, prema sadanjim po dacima, jesu li tvorevine Cydonije prirodne ili umjetne. Stoga mnogi pametni ljudi sumnjaju da mora postojati vrlo jak razlog zbog ega NASA nije tako dugo uspjela provjeriti AOC-ovu hipotezu. Govori se da izvjetaj Instituta Brookings iz 1960. moe sadra vati mogue rjeenje. Izvjetaj nosi naslov Predloene studije o po sljedicama miroljubivih svemirskih djelatnosti na ljudske poslove. Izmeu ostalih savjeta on predlae da NASA, ako ikada otkrije do kaze o vanzemaljskom ivotu, treba nadzirati tu obavijest iz razlo ga nacionalne sigurnosti, uzimajui u obzir neugodni poloaj u kojemu bi se nala "drutva sigurna u svoje mjesto u svemiru, koje bi se dovelo u pitanje kada bi se trebala povezati s prije nepoznatim drutvima, koja imaju razliite zamisli i razliit nain ivota." Brookingsov izvjetaj preporuuje, na razini politike i strategije, da NASA treba uvijek pomno razmotriti kako bi se takve obavijesti, i pod kojim okolnostima, mogle predstaviti ili uskratiti javnosti i u koje svrhe. Koja bi mogla biti uloga znanstvenika koji su izvrili takva otkria i donosi telja odluka u vezi s objavljivanjem injenice o otkriu? NASA je naruila taj izvjetaj 1958. (godine svoga osnutka) od Instituta Brookings u Washingtonu, D.C., koji ga je izruio predsje dniku NASA-inoga Odbora za dugorone studije 1960. On uklju-

uje pododjeljak koji poinje na 216. stranici pod naslovom "Po sljedice otkria vanzemaljskoga ivota": Kozmolozi i astronomi misle kako je vrlo vjerojatno da inte ligentni ivot postoji u mnogim drugim sunevim sustavima... Nae budue svemirske djelatnosti na Mjesecu, Marsu ili Ve neri mogle bi otkriti artefakte koje su ti ivotni oblici ostavili tijekom vremena. Brookingsov izvjetaj predvia da bi jaki dokazi o inteligentnom vanzemaljskom ivotu mogli imati ozbiljnih posljedica na politika vodstva, koje bi prodrmale drutvo i uzrokovale da javnost dovede u pitanje etablirane elite: Stupanj politikih i drutvenih odjeka vjerojatno bi ovisio o tumaenju vodstva o (1) vlastitoj ulozi; (2) prijetnjama toj ulozi; i (3) nacionalnim i osobnim prilikama da se iskoristi poremeaj ili pojaanje u stajalitima i vrijednostima drugih ljudi.

NLO (Neidentificirani letei objekti)


Politika tajnosti u vezi moguih vanzemaljskih artefakata ide una zad nekoliko godina prije nego to je NASA utemeljena. Preporuke Brookingovog izvjetaja samo odraavaju ranije izjave amerike vlade. "Izvjetaj o sastancima Znanstvene savjetodavne komisije o neidentificiranim leteim predmetima koju je sazvala Znanstvena oba vjetajna sluba CIA-e, od 14. do 18. sijenja 1953." zakljuuje: Stalni naglasak na izvjetavanju o tim pojavama /susretima s NLO-ima/, ima za ishod, u ovim opasnim vremenima, prijetnju pravilnom funkcioniranju zatitnih tijela slubene politike. Mnogi zagovornici teorije urote u Sjedinjenim dravama stra stveno vjeruju da su takvi zakljuci napisani jo est godina ranije - da budemo toni, 1947. godine.

Pad iz '47.
Moemo rei da je moderna pojava NLO-a (Neidentificiranih leteih objekata) poela kad je pilot Kenneth Arnold ugledao 24. lipnja 1947. iznad planine Rainier u Washingtonu devet letjelica "u obliku tanjura". Glasine su poele kruiti dva tjedna poslije da se vanzemaljski svemirski brod sruio u Roswellu, u Novom Meksiku. Nedavno je "Nezgoda u Roswellu" privukla pozornost javnosti prilikom proslave pedesete godinjice pada 1997. godine. Malo je rei daje ona podgrijala matu dananjega narataja: razne tvrdnje o padu proirile su se u posljednje vrijeme, od kojih veina optuuje vladu SAD-a da prikriva dokaze. Pentagon se upustio u etverogo dinji istraivaki program da bi odbacio te teorije. Pentagon tvrdi u izvjetaju pod naslovom Roswell: zavren slu aj, objavljenom 24. lipnja 1997. (pedeset godina od dana kada je Arnold prvi ugledao "letee tanjure"), da je ono to se sruilo u Ros wellu bio meteoroloki balon na velikoj visini, a da su tobonja "tijela vanzemaljaca" pokraj njega bile "lutke u prirodnoj veliini koje su kao strogo povjerljiva tajna izbaene padobranom." Mac Brazel, goni stoke koji je provjeravao tetu od oluje u bli zini Vojne zrane baze Roswell (RAAF), otkrio je pad. Olupina koju je pronaao sastojala se od udnoga blistavoga materijala koji je bio nepromjenljiv i vraao se u svoj prvobitni oblik kada bi se zgnjeio u loptu. Kako nije mogao utvrditi o kojoj se tvari radi, on ju je izru io zranoj bazi. Baza je objavila 8. srpnja 1947. slubeni vojni bil ten navodei da je pronaen "letei disk", a mjesne novine su obja vile vijest pod naslovom: RAAF JE NAAO LETEI TANJUR NA RANU U PREDJELU ROSWELL. Pentagon je u roku od neko liko sati kontaktirao voditelja mjesne radio postaje i rekao mu da zaustavi emitiranje vijesti, a objavio je novi bilten koji je izjavio da se, ustvari, pronaao meteoroloki balon. Nekoliko mjetana Roswella odbacilo je tu priu, glasno izja vljujui da nisu vidjeli samo olupinu ve i posadu unitene letjelice. Frank Kaufmann, civil koji je radio za RAAF u to vrijeme, izjavio je da je vidio tijela pet vanzemaljaca koje su vojnici stavili u pla stine vree. Meu svjedocima bio je i pukovnik Philip Corso (sada u mirovini), koji je bio lan MacArthurovoga obavjetajnoga stoe-

ra za vrijeme Korejskoga rata, i lan stoera za nacionalnu sigurnost predsjednika Eisenhowera tijekom etiri godine. Tvrdio je da je vi dio barem jedno malo, sivo, elavo vanzemaljsko tijelo nakon to su ga uklonili s mjesta nesree i otpremili u tvravu Riley, u Kansasu: U poetku sam pomislio da se radi o tijelu djeteta koje su ne gdje otpremali, ali to nije bilo dijete. Bilo je to ovjekoliko tijelo visoko 120 cm s rukama, udnim akama s etiri prsta nisam vidio palac - tankim nogama i stopalima i prekomjerne glave u obliku arulje.

Lutke
Protutvrdnja Pentagona da su tijela bila samo "lutke u prirodnoj ve liini izbaene padobranom" znaila je priznanje da je u Roswellu barem neto postojalo to se moglo shvatiti kao vanzemaljska tijela. Ali koliko je vjerojatno da bi se takve lutke mogle spustiti do samoga unitenoga balona? to su vojnici radili iskuavajui balon u silovitoj olujnoj noi? Ako je vjerovati oevicima, zato bi se lutke stavile u plastine vree? tovie, kako protumaiti izjave nekolicine svje doka da je jedan od "vanzemaljaca" preivio pad i da su ga vidjeli kako se kretao? Vojni asnik za tisak koji je objavio bilten iz 1947. poslije e saeti mnoge besmislice oko poloaja u kojemu se Pentagon naao: "To je samo jo jedno skrivanje. Bilo koji glupan ("dummy") zna kako lutka ("dummy") izgleda, a to nisu bile lutke."

Religijska kriza u vezi s NLO-ima?


Ali zato bi NASA eljela sakriti dokaze o inteligentnim vanzemaljcima? Svakako, Brookingsov izvjetaj doista navodi mogui motiv. Meutim, javnost u 2000. godini nema iste strahove kao javnost iz 1960. - a to NASA mora znati. Ankete iz 1990-ih godina govore da 65 posto Amerikanaca vjeruje kako je NLO doista pao u Roswellu. Pored toga, iznenaujue mnogo ljudi, moda milijuni vjeruju da su ili vidjeli strana bia ili da su ih ona otela.

Kako oito nema rairene panike oko toga, koliko je vjerojatno da bi nastala panika zbog jo uvijek hipotetskoga otkria vanzemaljskih artefakata na Marsu? Ankete pokazuju da ne bi bilo panike. Naprotiv, ak bi i tako zvane fundamentalne skupine primile pozitivno takve vijesti. Oso bito pouan izvjetaj je Alexanderova anketa o religijskoj krizi u vezi s NLO-ima: Utjecaj NLO-a i njihovih putnika na religiju. Taj izvjetaj, koji je za Bigelow Foundation iz Las Vegasa u Nevadi napisala Victoria Alexander, razmatra odgovore na pitanja koje je dalo 230 voa religijskih zajednica diljem Amerike (134 iz prote stantskih crkvi, 86 iz rimokatolikih crkvi i 10 iz idovskih sinago ga). Iako relativno mali obim te ankete znai da se ona ne moe smatrati konanom, njezini rezultati su iznenaujue jasni. Kao to Alexanderova saimlje: Brojevi nisu samo statistiki znaajni; oni pokazuju nepogre ive trendove. Iako je ovo bila pokusna studija, po prvi put smo dobili podatke koji se tiu shvaanja odnosa izmeu religije i postojanja inteligentnoga vanzemaljskoga ivota. Podaci su protivni rairenom uvjerenju koje se esto moe uti u NLO zajednici da e bliski dodir s vanzemaljcima dovesti do uni tenja. Pitanje s viestrukim izborom, tipino za Alexanderovu, poinje s prijedlogom i trai od anketiranih da svrstaju svoje reakcije prema njemu. Naprimjer: Slubena potvrda o otkriu napredne tehnoloki nadmonije vanzemaljske civilizacije imala bi negativne uinke na moral ne, drutvene i religijske temelje zemlje. a) veoma se slaem b) slaem se c) niti se slaem niti ne slaem d) ne slaem se e) uope se ne slaem.

Znaajno je da se 77 posto anketiranih ili ne slae ili uope ne slae s tim konkretnim predloenim odgovorom. Njihovi odgovori na 10 drugih pitanja prenose isto raspoloenje: Rezultati uvjerljivo pokazuju da anketirani religijski voe vje ruju kako je vjera njihovih upljana dovoljno jaka i elastina da shvati tu obavijest u pozitivnom smislu. Nasuprot rairenom uvjerenju u NLO zajednici, malo je vjerojatno da bi takva vijest dovela do religijske krize. Neki zagovornici teorije urote vjeruju da su same vlasti dovele do promijenjenih stajalita javnosti putem manipulacije obavijesti ma. Oni kau da smo svi mi rtve sjajne propagandne kampanje, koja je izmiljena da nas polako pripremi na stvarnost inteligentno ga vanzemaljskoga ivota. Tako shvaanje je vjerojatno nestvarno. Ipak, ne moemo porei da su filmovi poput Dana neovisnosti, Zvjezdana vrata i Bliski susret tree vrste, TV programi poput Dosjea X ili Tamnih nebesa, te NASA-ina odluka da otkrije obavijesti o moguem "primitivnom" ivotu u Marsovim meteoritima, pridoni jeli dananjem relativno leernom javnom mnijenju u vezi s vanzemaljskim dodirima.

Propagandni rat
Na je dojam da je NASA pokuala manipulirati javnim shvaanji ma o pitanju umjetnoga podrijetla u Cydoniji, i da ona doista neto skriva - moda vlastite krupne pogreke - ali izgleda da je ta agen cija djelovala nepoteno od samoga poetka. Lai su poele 25. srpnja 1976., kada je prva Vikingova fotografi ja Lica, slika 35A72, otkrivena novinarima. Kao to e se itatelj prisjetiti, NASA je tvrdila na konferenciji za tisak da postoji druga fotografija, pod razliitim sunevim kutom, koja dokazuje da je Li ce samo varka svjetla i sjene. Prolo je vie od sedamnaest godina prije nego to su dunosnici konano priznali da takva fotografija ne postoji. Zatim prisustvujemo krivom arhiviranju, tako da potvrdna foto grafija - slika 70A13 - nije stavljena u ispravni dosje. To je istrai vae odvraalo od traganja nekoliko godina. Oni su se takoer sus-

retali s nekim oblicima cenzure, kao to Stan McDaniel detaljno izlae: Prvi referat o tom predmetu /umjetnom podrijetlu u Cydoniji/, koji je napisala skupina nazvana "Tim za neovisno istraiva nje Marsa", izvjeujui najveim dijelom o radu Vincenta DiPietra i Gregoryija Molenaara, neobjanjivo je nestao iz objavljenih referata prve Konferencije o sluaju Marsa 1984. Glavni ameriki asopisi za planetarne znanosti jednoglasno su odbijali uzeti u razmatranje kasnije pokuaje znanstvenika, s besprijekornim kvalifikacijama i dugakim popisima znan stvenih radova, da objave radove o toj temi. Takva cenzura prisilila je te znanstvenike da objave svoje radove u knjigama za iroku javnost, nakon ega ih je NASA napala da trae oso bni probitak i da se bave "kunom radinosti." Tijekom vremena, kada su pojedini graani, nakon to su proitali takve radove, poeli postavljati pitanja NASA-i, ona je dala cijeli niz lanih argumenata protiv zamisli o tome da bi Lice na Marsu moglo biti umjetno. Slube monoga pro pagatora, Carla Sagana, oito su bile ukljuene u taj zadatak. Sagan je stalno pisao i govorio o psiholokim poremeajima koji navode ljude da posvuda vide lica, pokazujui deformi rani patlidan na predavanjima i tvrdei da slii Richardu Nixonu, dokazujui time da je Lice na Marsu prirodnoga podri jetla. Doista zauujue znanstveno dokazivanje. Onda je Sagan objavio 1985. lanak u asopisu Parade, razobliavajui Lice i nazivajui svakoga tko ga je uzimao ozbiljno u obzir nekom vrstom "fanatika", a ak je upotrijebio i preraenu inaicu jedne od Vikingovih slika, koja je u sebi sadrala lanu boju kako bi izgledalo da, ustvari, Lica tamo uope nema. Ako je NASA sigurna da je Lice puka iluzija ili poremeaj pri rode, zato se onda koristi oitom krivotvorinom da bi u to uvjerila javnost? Preraivanje slike 70A13 u lanku u Paradeu - prekriva jui sliku filtrom u boji kako bi se zatamnjeli detalji koji potvruju fotografiju 35A71 - osobito je neznanstveni i, ustvari, barbarski in.

ovjek ne moe ak ni braniti Sagana govorei da mu je NASA priskrbila ve preraenu sliku, jer je Richard Hoagland osobno po kazao Saganu izvornu sliku prije nego to je ovaj objavio lanak u Paradeu. Sagan je bio sasvim svjestan da je 70A13 potvrdila 35A72 i ve je prije rekao Hoaglandu da to smatra zanimljivim. Zbog ega je onda Sagan lagao? Bez obzira koji su bili njegovi motivi, izgleda da je on to poslije poalio. U svojoj kasnijoj knjizi The Demon-Haunted World (Svijet proganjan demonima) (1996) on je, ustvari, hvalio istraivae Cydonije i rekao da Lice zasluuje detaljan pogled. Je li on tu izrazio osobnu istinu, koju sada ne ograniavaju NASA-ina pravila?

Vaan ovjek
Saganov posao glavnoga znanstvenoga kritiara AOC-ove hipoteze naslijedio je dr. Michael Malin, ef Malin Space Science Systems. Malin, privatni dobavlja koji je priskrbio i vodio sustave kamera za neuspjelu misiju Mars Observera (1992-1993) takoer je dobavlja i operator sustava kamera na Mars Global Surveyoru. Dr. Malin objavio je sliku Lica na svojoj World Wide Web stranici, tvrdei da pokazuje kako je "lice dobilo svoje zube." To je toboe trebalo biti podrugljivo odbacivanje obiljeja slinih zubima koje je utvrdio Mark Carlotto. Pa ipak, umjesto da govori o tim obiljejima, Malin izdvaja ono to je McDaniel opisao kao "namjerno unesene pogreke u pikselima." Takva taktika prenosi navjetaj kako zamisao da Lice ima neto poput zuba proizlazi iz "amaterskoga koritenja krajnje slabo ga uveanja slike i objavljivanja takvih manjkavih rezultata u ame rikom utom tisku." Kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, dr. Malin je najvani ji ovjek na svijetu kada je Mars u pitanju. Samo on odluuje gdje e se usmjeriti kamere na Mars Global Surveyoru. A on uiva jo jednu zauujuu povlasticu: pravo na ekskluzivno prethodno pregledava nje Surveyerovih slika prije nego to se one prikau javnosti. Ako nema urote kako onda moe biti dobro da jedan ovjek ima takovu mo? Kako moe biti dobro da jedan ovjek dobije takav mo nopol nad znanjem da postane jedini amanuensis za priu o Marsu? Svakako da bismo trebali uti i druge glasove o tako vanom pi tanju.

15

Camera Obscura

SWINDON: to e rei povijest? BURGOYNE: Povijest, gospodine, rei e lai kao i obino. GEORGE BERNARD SHAW, THE DEVIL'S DISCIPLE (VRAJI UENIK), IN 3 (1901) Poetkom 1900-ih, u engleskom selu Cottingly blizu Bradforda, Elsie Wright i Frances Griffith snimili su vile u dnu svoga vrta. ak su i veliki intelektualci, poput Sir Arthura Conana Doylea, stvoritelja Sherlock Holmesa, nasjeli toj prijevari, koju su Elsie i Frances ot krili u svojim poznim godinama, nekih ezdeset godina poslije. Oni su to uspjeli jer je fotografija bila u povoju poetkom dvadesetoga stoljea, a ljudima je nedostajala vjetina da otkriju kako je fotogra fija oito preraena. Stvari su se promijenile i ljudi su danas vrlo svjesni injenice da kamere, osobito kada su povezane s kompjutorima, mogu lagati i da doista lau. Hollywoodski timovi za posebne efekte kao to je Industrijsko svjetlo i magija, stalno nam pokazuju kako nemogue moe lako postati mogue na celuloidnoj vrpci. Steven Spielberg je u Jurasic Parku uspio pomijeati ive glumce s dinosaurusima stvo renim digitalnim putem tako spektakularno, da je mjeavina bila neprepoznatljiva. To je dobra vijest za kinematografske blagajne, ali ona ima svojih mana. Stvaranje slika toliko se usavrilo od vreme na vila u Cottinglyju da je danas nemogue prepoznati preraenu fotografiju.

Wolpe galami
Kongresmen Howard Wolpe (demokrat iz Michigana) tvrdio je 1992. godine, neposredno prije lansiranja zlosretne NASA-ine sonde Mars Observer, da je otkrio slubeni dokument na dvije stranice pod naslovom "Prijedlozi za osujeenje zahtjeva prema Zakonu o slobodi obavijesti." Taj se dokument bavio nainima na koje NASA moe zaobii taj zakon i tako zatajiti javnosti obavijesti na koje ta ista javnost ima pravo po zakonu. Wolpe je pisao admiralu Richardu Trulyju, tadanjem efu NASA-e, sljedee: Taj NASA-in dokument upuuje vladine slubenike da: 1. preinae ili ak unite dokumente kako bi "umanjili neeljeni uinak"; 2. pomijeaju dokumente i iskrive rukopis kako bi znaenje dokumenata bilo "manje smisleno"; i 3. poduzmu korake da "poveaju uporabu" raznih izuzetaka od Zakona o slobodi obavijesti. Predsjednik George Bush (prijanji direktor CIA-e) otpustio je admirala Trulyja ubrzo nakon to je poeo istragu o tom pitanju i za mijenio ga Danielom Goldinom, koji je, kao to smo vidjeli u 1. dijelu, imao iskustva u tajnim operacijama. Otada nije odobrena nikakva istraga o NASA-inim navodnim rutinskim naporima da zaobiu Zakon o slobodi obavijesti. Sve se to radilo, komentira McDaniel, ne da bi se zavarali neprijateljski pijuni, ve da se otea privat nim graanima, agencijama, Kongresu, ili tisku da dobiju oba vijesti na koje imaju pravo prema Zakonu o slobodi obavijesti. U pogledu predstojee misije Mars Observera, McDaniel je iz razio sumnju da e NASA poteno podijeliti javnosti nove fotogra fije - osobito bilo kakve slike Cydonije. Doista, istaknuo je, izgle da da je agencija potpuno prepustila nadzor nad tim fotografijama dr. Michaelu Malinu, ovjeku poznatom po njegovom neumoljivom neprijateljstvu prema hipotezi o umjetnom podrijetlu u Cydoniji.

Malin i Observer
Michael Malin diplomirao je na Cal Techu 1976. a doktorirao je na planetarnim znanostima i geologiji. Od 1975. bio je lan tehnikog stoera u Laboratoriju za mlazni pogon dok nije postao docent geo logije, a 1987. god. izabran je za profesora na Dravnom sveuili tu Arizona. Kao znanstveni profesor posvetio se 1990. usposta vljanju Malinovih znanstvenih svemirskih sustava (MSSS), a u toj je ustanovi postao predsjednik i glavni znanstvenik. NASAje misijom Mars Observera 1992.-1993. po prvi put u po vijesti prenijela odgovornost za fotografiranje na privatnu osobu Michaela Malina. NASA je prije sama planirala, provodila i posta vljala ciljeve za svoje sustave slika. Ali ona je za Mars Observer ugovorila s MSSS-om ne samo upravljanje svim slikama s Crve noga planeta, ve i potpunu odgovornost nad slikama Cydonije. Sam dr. Malin tvrdi: Nitko me u NASA-i nije odvraao od snimanja u predjelu Cy donije. Ali isto tako nitko me nikada nije ni poticao da snimim te slike, ali to je zbog toga to je izbor povrina koje treba sni miti bio moj od samoga poetka. Iznenadili smo se kad smo saznali da ak ni direktor misije u JPL-u nije imao ovlasti da kae Malinu to treba initi. Ali najvie nas je iznenadilo otkrie da je Malinu ugovor za Mars Observer ne samo davao potpunu vlast o tome gdje usmjeriti letjelicu i njezine kamere, ve je njegovoj tvrtki davao "iskljuivi nadzor nad slikama koje je snimila letjelica na razdoblje od est mjeseci, s nikakvim jas nim odredbama o odgovornosti." Takvo je stanje stvari zabrinjavalo mnoge istraivae AOC-a. Oni su shvaali da je takav sustav pogodan za zloporabu, te da je skoro i planiran kako bi se omoguilo preraivanje fotografija ili su zbijanje obavijesti. Stoga je, kako prije tako i nakon lansiranja Mars Observera, sve vie rastao AOC-ov lobi koji je traio potvrdu od NASA-e da e Observer ponovo snimiti spomenike u Cydoniji i da e nepreraeni podaci ubrzo postati poznati javnosti. Na kraju NASA nikada nije dala takvu potvrdu, nastavivi poli tiku koju Stain McDaniel opisuje kao "nevoljkost da dodijeli pri-

mjerenu razinu prvenstva ponovnom snimanju AOC predmeta, pomijeanu s dvosmislenom, kolebljivom politikom u svezi brzoga obavjetavanja javnosti." NASA-ino stajalite nije bilo ni omiljeno ni branjivo, i ona je bila sve manje sigurna u prioritete Mars Observer a. Javnost je doista e ljela znati hoe li NASA ponovo snimiti Cydoniju, a ako hoe, hoe li biti sigurna da e dobiti izvorne, nepreraene slike. Ili emo dobiti natrag nalije fotografija s vilama iz Cottinglyja, s uklonjenim dokazima o drugoj vrsti ivota. Rasprava se zahuktavala. Kao to smo rekli u 2. dijelu, ak je izgledalo da bi se prioriteti misije mogli promijeniti kao odgovor na pritisak javnosti. Ondaje, u 6:00 sati poslije podne prema Dnevnom pacifikom vremenu 21. kolovoza 1993. god. svaki dodir sa svemir skom letjelicom bio izgubljen, i nije se poslije mogao uspostaviti. Mars Observer jednostavno je "nestao", upravo u najvanijemu trenutku.

Gubitak
Dr. David Williams iz Goddarda opisao nam je razoarenja koji su osjeali NASA-ini znanstvenici zbog gubitka Observera: Pa, bilo je to ubrzo nakon to sam poeo ovdje raditi i bilo je prilino poraavajue - mislim, imati to pred Marsom, i svi su bili u iekivanju, utroili smo mnogo vremena eksperimenti rajui s letom svemirske letjelice, pripremajui sve da pone mo primati podatke i arhivirati ih, a onda je to jednostavno nestalo. Bilo je to razoarenje za stotine ljudi koji su utroili godine i godine. Poznavao sam neke ljude koji su bili istrai vai na instrumentima i dijelovima za njih, a to je bilo vrlo loe za pojedinca i jo gore za NASA-u. Bila je to strahovita aka u oko; bila je to vrlo nesretna pogreka i izgledalo je loe. To je sigurno promijenilo, potpuno preokrenulo mnoge stvari oko NASA-e. itatelji e se prisjetiti nezgodne injenice da se taj veliki gubi tak dogodio tijekom vrlo riskantne radnje - namjernoga iskljuenja telemetrije (dodira izmeu Observera i Zemlje). Navodno je taj gu-

bitak telemetrije uslijedio da bi se zaustavio pritisak tankova za gori vo na cijevi odailjaa u svemirskoj letjelici. Kada se ventili /koji se otvaraju da omogue protok helija u pogonske tankove/ aktiviraju, dolazi do maloga mehanikog udarnog vala koji putuje kroz strukturu svemirske letjelice i osjeaju ga sve elektronske komponente... Jedna od tih kom ponenata su cijevi za pojaavanje u radio odailjau letjelice. Uinak je vrlo slian onome kada elektrina arulja pregori kada je probijemo otrim predmetom dok je ona ukljuena u struju i vrua. Stoga smo iskljuili radio odailja da se ohladi kako ga ne bismo otetili. To se esto radilo prije za vrijeme leta Mars Observera... Promatrali smo kako se poetni dogaaji odvijaju po planu i kako se prijenosnik iskljuio ... ali vie ni smo uli signal iz svemirske letjelice. I onda, kada je NASA pokuala ponovo dobiti telemetriju, nita se nije dogodilo. tovie, injenica da je telemetrija bila iskljuena kada se dogodio kobni gubitak znai da ne postoji zapis o tonim okolnostima gubitka (kao to bi bio sluaj s ukljuenom telemetrijom). Mnogi su primijetili da bi prekid komunikacija bio idealan zastor za in sabotae - ili za mnotvo drugih scenarija. Mars Observer bio je sam - 450 milijuna milja od kue. Je li on doista pretrpio nezgodu kao to je NASA tvrdila? Je li pronaao ne to na Marsu to nisu eljeli da mi vidimo, iziskujui prekidanje pri jenosa. Ili pak on i dalje krui oko Marsa, aljui obavijesti nekome na Zemlji?

Spaavanje
Imenovanje slubeni odbor, poznat kao Coffeyjev odbor po njego vom predsjedniku dr. Timothyju Coffeyju (direktoru istraivanja u Pomorskom istraivakom laboratoriju Washington) da istrai gubi tak Observera. Prema Michaelu Malinu, u biljeci postavljenoj na MSSS websiteu: Izvjetaj Coffeyjevoga odbora naveo je kao najvjerojatniji uz rok gubitka komunikacija sa svemirskim brodom ... probija-

nje sustava za pritisak to je dovelo do curenja ispod toplin skoga pokrova svemirskoga broda. Vjerojatno su u tome slu aju plin i tekuina iscurili na nesimetrian nain, to je dovelo do visokog stupnja obrtanja. To je onda prouzroilo da svemirski brod ue u nain "nepredviene mogunosti", koji je prekinuo slijed uskladitenih zapovijedi i tako nije ukljuio odailja. Takva vrtnja mogla je prouzroiti "da se glavna antena potrga. Poslije, s obzirom da se solarne elije ne bi vie mogle okrenuti pre ma Suncu, baterije svemirskoga broda bi se istroile i ne bi mogle napajati odailja."

Ukljuivanje
Koliko se NASA trudila da uspostavi komunikaciju? Vjerojatno se je oajniki borila, pa ipak zapisi pokazuju da je ona odgodila neko liko najvanijih inicijativa na vie dana - kao to je pokretanje potra ge za Observerom pomou teleskopa Hubble i ukljuivanje zapovi jedi da se aktivira rezervni kompjutor na svemirskom brodu. Mars Observer nosio je dva sredinja kompjutora s tono istim paketima softvera. Ako doe do kvara u prvom kompjutoru, uklju ivanje drugoga moglo bi rijeiti problem. Meutim, ak 3. rujna, vie od tjedna nakon poetnoga gubitka dodira sa svemirskim bro dom, ta radnja za ispravljanje jo je uvijek bila predmet rasprave. itatelj e se prisjetiti da je Mariner 9 bio uutkan dok je 1971. istraivao Mars u oluji s oblacima guste praine. On je "hibernirao" dok je oluja trajala, i bio je u biti reprogramiran da pone iscrtavanje povrine. Nije bilo razloga zbog kojega NASA nije mogla pokuati takav potez s drugim kompjutorom u Mars Observeru. Pa ipak, mogu nost "ponovnog ukljuivanja" nije ni spomenuta na konferenciji za tisak (10. rujna 1993.) - pa ni poslije. Je li NASA pokuala "pono vo ukljuiti" kompjutor? A ako nije, zato nije? Drugi je kompjutor postavljen na letjelici upravo zato da ispuni tu funkciju. Zato ne pokuati tu posljednju izglednu mogunost kada se radi o misiji vri-

jednoj milijardu dolara? NASA-in odgovor u to vrijeme bio je oito nezadovoljavajui: Analiza koju je proveo tim strunjaka za taj let utvrdila je da je vei rizik to uiniti nego to se trenutno smatra nunim u smislu moguih uinaka na druge komponente podsustava komunikacija na svemirskoj letjelici. Znai, iako je letjelica bila izgubljena, sva telemetrija u kvaru, NASA nije eljela ponovo ukljuiti kompjutor zbog mogue tete za komunikacijsku opremu! to je udno stanje stvari, uzimajui u obzir da nije bilo nikakve komunikacije. Preostala je posljednja nada da se locira Observer i ponovo zado bije nadzor nad njim - koritenje radio odailjaa unutar odvojene komponente u letjelici, sustava Relejnog balona za Mars. udno je da NASA mjesec dana nije uinila nikakve napore da upotrijebi taj radio odailja, kada je blizina Marsa prema Suncu dovela do solarne interferencije - u biti prikrivajui radio signal jaine 1 vata.

Surveyor
Nekoliko tjedana nakon gubitka Observera NASA je najavila da e poslati drugu letjelicu na Mars - neku vrstu oljutenoga Observera. Bio je to Mars Global Surveyor, koji je, kao to smo vidjeli lansiran u rujnu 1997. Kada smo bili u Call Techu u ljeto 1997., zapitali smo dr. Ardena Albeeja o misiji Surveyora i kako on reagira na tadanje optube da NASA nije eljela ponovo snimiti Cydoniju i Lice. Dr. Albee bio je ogoren: Uvijek smo govorili da emo to uiniti! Mogu vam pokazati prvi opis misije Mars Observera - j a sam ga sastavio! A on kae da emo snimiti cijelu povrinu Marsa. Sada e Surveyor dobivati slike Cydonije cijelo vrijeme, ali niske optike otrine, jer e kamera nie otrine pokrivati planet svakoga dana kada jednom uemo u putanju za iscrtavanje povrine, tako da emo dobivati slike Cydonije, ali ne slike visoke optike otrine. Ne moemo predviati sve dok ne doemo u nau krunu putanju.

Proitat u vam izjavu koju sam dao za vrijeme ruka, koju nosim za takve divne prilike. Pitanje: "Hoe li Mars Global Surveyor snimiti Lice na Marsu?" Odgovor - moj odgovor i onaj koji je, usput reeno, potpisao Malin: "Kamere na Mars Global Surveyoru priskrbit e slike niske otrine cijele povrine Marsa. U te dnevne slike bit e ukljuene slike niske otrine (oko 300 metara po pikselu) predjela Cydonije, u mnogim prilikama kada instrumen ti budu prelazili preko toga predjela. Kamera u ovoj misiji ne ma sposobnost da se usmjeri na pojedina obiljeja povrine koja zanimaju znanstvenike. A putanja iscrtavanja od koje e se dobiti slike planirana je da gleda bilo koju konkretnu lo kaciju na povrini Marsa samo nekoliko puta tijekom cijele misije. Ciljevi unutar predjela Cydonije snimit e se kao dio normalnoga znanstvenoga istraivanja. Kada to orbitalna pre dvianja dopuste, prethodna obavijest o tim prilikama za sni manje bit e dostupna malo prije nego to se one dogode, i bit e stavljena na Internet." A to je slubeno stajalite na ovom projektu, slubeno sta jalite NASA-e, slubeno Malinovo stajalite - uinit emo sve to moemo da snimimo te slike, ali tu nema niega to bi mo glo zadovoljiti zagovornike teorije urote. NASA-in administrator Dan Goldin jo je jedna osoba koja je obeala da e se dobiti slike Lica: Jedna od stvari koju emo uiniti u naoj sljedeoj misiji Mars Global Surveyora je da emo, kada svemirska letjelica doe iznad toga mjesta, ako budemo imali tono usmjerenje, poku ati snimati, kao i znanstveno pokazati to smo pronali. Razlog je, Goldin priznaje, pritisak javnosti: Mislim da moramo biti poneto osjetljivi, osobito kad troimo vladin novac, i prepoznati neka od pitanja koje javnost posta vlja.

Neoekivane vijesti
Profesor Stanley McDaniel postavio je na svoju web stranicu neke vijesti koje su mnogi oekivali, ali su im se malo nadali: Veeras sam primio dobrodoli telefonski poziv od Glenna Cunninghama iz Laboratorija za mlazni pogon u Pasadeni... Gosp. Cunningham, koji vodi projekt Mars Global Surveyor, izjavio je da e tijekom travnja biti tri prilike da se snimi zani mljiva povrina u Cydoniji, i da e se uiniti napori da se osi guraju slike u svakoj od tih prilika. Nasreu, postavljanje Mars Global Surveyor a i podeavanje pu tanje prije su se zavrili nego to se oekivalo - pa se tako podigao zastor kroz koji bi se neobinosti Cydonije - koje se slubeno nisu smatrale znanstvenim ciljevima - mogle snimiti, a da se ne mijenja glavni raspored iscrtavanja karata. Mars Global Surveyor proao je neujno, u ranim satima 5. trav nja 1998., 441 kilometar iznad Marsove povrine, preko zagonetnih i prijepornih povrina koje su podijelile znanstvenu zajednicu i poeo ih je ponovo snimati. Deset sati poslije one su prenesene na Zemlju. Onda su svi iekivali, inilo im se itavu vjenost, da se pojave prve slike. Tiina se prekinula 6. travnja 1998., sredinom jutra po pacifi kom vremenu, kada su sirovu sliku postavili na World Wide Web. Taj dugo oekivani tamni niz podataka bio je neprobojna zbrka - a ekanje se nastavilo za "iu" inaicu slike putem postupka poja avanja kontrasta na slikama, za koji se planiralo da e uzeti "neko liko sati". Nakon nekoliko sati obrade u stoeru Malinovog sustava sve mirskih znanosti u San Diegu, pustili su novu sliku. Na razoare nje mnogih, rijei "To nije lice" pojavile su se na Malinovoj web stranici.

"To nije lice"


Za pravo udo, kamera Mars Global Surveyora po prvi je put po godila "u sridu" i izravno se usmjerila na Lice nevjerojatnom to nou.

Novi niz fotografija bilo je potpuno razliit, kako po kriterijima snimanja tako i po sadraju od izvornih Vikingovih fotografija. Kao to je Malin komentirao: "Jutarnje" sunce bilo je 25 stupnjeva iznad obzora. Slika je imala optiku otrinu od 14.1 stope (4.3. metra) po pikselu, to je deset puta vea otrina od najboljih slika koje je snimila Vikingova misija sredinom 1970-ih. Cijela slika pokriva povr inu od 2.7 milja (4,4 km) irine i 25.7 milja (41.5 km) duine. Lice je bilo na donjem dijelu slike, a uhvaen je i gornji desni (oteeni) ugao D&M piramide. Zagovornici Lica neko su vrijeme bili zaprepateni. Je li to doista Lice? Prva slika bila je nejasna i ravna, poput niza dina i grebena okruenih romboidom materijala poput staze za utrke. Na toj su slici uzviene crte Lica bile svedene na oiljke, ali radi lo se o brzoj obradi, a mnogo detalja izblijedjelo je u pokuaju da se pojasni bezizraajna prva slika. Malinovi sustavi svemirskih znano sti radili su na slikama sve do 5 sati poslije podne: slika Lica popu njena je i usmjerena tako da lei pod istim kutom kao i izvorne Vikingove slike. Ali jo uvijek to nije bilo Lice za koje su AOC-ovi istraivai predvidjeli da emo ga vidjeti na fotografiji visoke optike otrine. McDaniel je reagirao suzdrano - rekao je: Dvije "one upljine" sasvim su jasne, kao to je "pokrov za glavu" ili neto u obliku "kacige" to okruuje predmet. Mala projekcija lijevoga obraza je, izgleda, ono to je proizvelo obi ljeje nazvano "suza" na Vikingovim slikama. Vidi se izgled lica, ali cijeli dojam, osim redovite pojave obiljeja "pokrova za glavu", je da je to prirodna tvorevina.... Moj poetni dojam je da su niska optika otrina Vikingovih slika, plus osobiti uvjeti osvjetljenja proizveli izgled izriito slian licu na slika ma koje smo pregledali. S druge strane, sve to suvie slii licu da ti se koa najei. Je li to sablasna prirodna tvorevina, ili pak teko nagrizena umjetna skulptura? Dodao je, u biltenu SPSR-a:

Dunosnici su 1976. brzo prosudili da je Marsovo "Lice" "prirodno", u roku od tri sata otkad su primili slike s Marsa. Mnoge njihove preuranjene tvrdnje pokazale su se pogrenima. Kako stiu nove slike s Global Surveyora, ljudi e opet doi u iskuenje da donose preuranjene zakljuke. Nijedna slika Lica nee okonati prijepor zbog dva tuceta drugih osebujnih tvorevina u tom podruju, koje ine osnovu za mnoge nae statistike zakljuke.

"Nadam se da smo tu stvar suzbili zauvijek"


Sljedeih nekoliko dana svjetski tisak bio je preplavljen NASAinim "brisanjem lica" Marsa. Pojavljivali su se citati strunjaka, kao to je Michael Carr iz "Amerikoga geolokog pregleda", koji kau "To je prirodna tvorevina. Nadam se da smo to zauvijek uguili." Ali to se, poput Malinovoga uzvika "To nije lice" moe pokazati preuranjenim. Daleko od toga da su takvi citati zakljuili spor. Oni su jednos tavno ponovo otvorili raspravu i djelovali kao katalizator prijepora.

"To jest lice!"


Richard Hoagland, naprimjer, osjetio je opravdanim zanemariti NASA-ine i Maiinove izjave i proglasio svoje stajalite: "To je lice!" Bilo je odreene logike i u drugim tvrdnjama da bi skulptura pod dugotrajnim utjecajem vremena manje izgledala kao lice to joj se blie prilazi. Sumnja se svakako poela uvlaiti... Neki su isticali injenicu da su slike Lica snimljene rano ujutro 5. travnja, a ipak se na analizu ekalo do 9 sati prije podne, jer su leale toboe netaknute u Bazi za dokumente projekta cijelu no do poetka sljedeega radnoga dana, to je dovoljno vremena, netko bi mogao rei, da se slike promijene. udno je takoer da je prva slika koju je NASA pokazala tisku najloije predstavljala istinski oblik krajobraza, i da je izgledala vrlo nesuvislo u usporedbi s Vikingovim fotografijama. Tisak je malo spominjao istraivanje SPSR-a, a u mnogim je slu ajevima propustio spomenuti da je Lice bilo samo jedno obiljeje

izmeu mnogih osebujnih struktura u Cydoniji - i kao takvo nije ak ni najjai argument za umjetno podrijetlo. Umjesto toga, on se usre dotoio na veselo demaskiranje zagovornika NLO-a i teoretiara urote koji se, kako je tono predvidio, nee tako lako razuvjeriti tim novim dokazima. Pa ipak, Lice je jo uvijek osebujno - kao to McDaniel kae, moda ono nije lice - "ali to je ono?" Mnoga obiljeja, pronaena kompjutorskim uveavanjem izvornih Vikingovih fotografija, po kazuju se tonima, kao to je "ona upljina" koju su otkrili DiPietro i Molenaar, i dvostruke trake iznad oiju koje je pronaao Carlotto. Ako su i ona jednostavno prirodna, makar i udna, to dokazu je da i druga obiljeja otkrivena kompjutorskim uveavanjem na drugim mjestima u Cydoniji takoer vjerojatno postoje u stvarnosti, kao to su detalji tvrave, rasporedi breuljaka i uglovi D&M pira mide. Meutim, s obzirom da je Lice prvo privuklo pozornost na Cydoniju, njegovo "demaskiranje" toboe je unitilo hipotezu o umjetnom podrijetlu za mnoge u ijim je oima ono bilo, iako netono, stoerni kamen na kojemu je poivala cijela tvrdnja o umjetnom podrijetlu. Ali moramo ekati na detaljnije slike drugih zagonetnih predmeta u Cydoniji prije nego ak i ponemo otpisivati hipotezu o umjetnom podrijetlu. Moe se pokazati da je NASA, pokuavajui smiriti duh Lica, uspjela ga uiniti muenikom. Svakako da postoje znakovi rastue plime otpora "prirodnom" tumaenju na kojemu ustrajava agencija. Naprimjer, sljedei se komentar astronoma dr. Toma Van Flanderna s Amerikog pomorskog opservatorija pojavio na Hoaglandovoj web stranici: "Po mom dobro razmotrenom miljenju, nema vie mjesta razumnoj sumnji o umjetnom podrijetlu brda Lica, i nikada nisam ostavio 'nikakva mjesta razumnoj sumnji' u mojoj trideset petogodinjoj znanstvenoj karijeri."

Razdoblje provjere
Pitanje koje se stalno postavljalo u toj raspravi je, moemo li biti sigurni, u svjetlu Wolpeovih optubi i Brookingsonova izvjetaja, da je ono to gledamo i to emo nastaviti gledati, na slikama Glo bal Surveyora, cijela nepreraena istina. Pojavile su se sumnje u

autentinost slike "Lica" dobivene od Global Surveyora, nekoliko sati nakon to je pokazana, djelomice zbog razlike od Vikingovih slika, a djelomice zbog sporosti njezinoga pokazivanja javnosti. "Sporost" nije bila dulja od nekoliko sati, to je NASA objasnila primanjem podataka tijekom "grobne smjene" kada su kamermani spavali u svojim kuama. Uzimajui u obzir galamu zbog nekoliko sati, ne udi da je mnoge uzrujala odredba o estomjesenoj "pro vjeri", koja je, kao to McDaniel objanjava, bila dio ugovora dr. Malina: Ve nam neko vrijeme govore kako privatni dobavlja za ka mere na letjelici, Malin Science Space Systems u San Diegu, u Kaliforniji, ima vlasniko pravo od est mjeseci tijekom ko jega razdoblja on ne mora izruiti podatke. Na uporne upite doznao sam tek prije nekoliko tjedana kako sada NASA tvrdi da ne postoji takvo vlasniko razdoblje - a umjesto toga po stoji, kau, razdoblje od est mjeseci za "provjeru podataka". Bez obzira kako se naziva, moglo je doi do prekida komuni kacija najmanje est mjeseci nakon to je snimljena bilo koja slika Cydonije. U meuvremenu, NASA moe objaviti slike Cydonije skoro u realnom vremenu, ali niske optike otrine, koje su snimile kamere za kartografiju, a one su u biti besko risne za prouavanje Marsovih osebujnosti. Lako je iz takvih izjava vidjeti zato mnogi oni koji su zaintere sirani da se otkrije drama "nepravilnosti" gledaju u dr. Malinu, nega tivnoga junaka - zagonetnoga lika u pozadini, koji koristi svoju mo da bi promijenio na pogled na svijet pokretom svoje kamere (ili u svakome sluaju letjelice na koju je kamera privrena). A opet, sam taj ovjek ostaje nevidljiv, nedodirljiv, tabula rasa na koju mo emo projicirati sve nae orwellovske more - bezlino lice Velikoga brata, NASA-e. Doli smo u dodir s dr. Malinom 12. prosinca 1997. da mu pru imo priliku kako bi ispriao svoju stranu prie. Nismo oekivali odgovor. Ali sljedeega dana, 13. prosinca, primili smo od njega elektronsku poruku od etiri stranice koja je sadravala detaljne od govore na mnoga od naih pitanja.

arobnjak
U arobnjaku iz Oza postoji prizor u kojemu Dorothy i njezini pra tioci dolaze u grad Emerald i nalaze arobnjaka iz naslova koji pri jeti i galami. Ali pas Toto povlai zastor da bi pokazao kako je sve to mehanika varka to ga izvodi ljudski arobnjak. Osjeali smo da komuniciranje s dr. Malinom, arobnjakom iz tvrtke Malin Space Science Systems slii gornjoj prii, jer se uspr kos naim oekivanjima on pokazao kao vrlo ljudsko bie - pamet no, iskreno i duhovito. Nakon to smo proitali sve to je on imao za rei, iskreno govo rei, nismo ga mogli doivjeti kao negativnoga junaka, i poeli smo sumnjati da bi on mogao biti rtva vlastite dosljednosti. Kao da je frustracija ljudi zbog konzervatizma znanstvenoga svijeta i poslje dinoga neuspjeha da se primjereno istrai pitanje Cydonije projici rana na "bezlinoga" Malina, iz jednostavnoga razloga to postupak ponovnoga snimanja Marsa, pa stoga i nepravilnosti Cydonije, lei u njegovim rukama. A nije imao posebnih planova za to sve do izne naujuega ponovnoga snimanja u travnju 1998. Malin nam je zabranio da doslovce tiskamo njegove odgovore i izgledao je zabrinut da bismo mi nekako mogli iskriviti sve to je on rekao i koristiti protiv njega u raspravi, koju smatra isto tako besmi slenom kao i beskorisnom. To je jedan od razloga zbog kojega je on izbjegavao javnost - vjerujui da je jednostavno gubitak vremena odgovarati na pitanja javnosti s obzirom da ona obino odbacuje njegove odgovore ili tvrdi da su neistiniti.

Kvaka - 22
Ustrajavali smo da nam Malin govori o pitanju novih slika Lica. Odgovorio je, kao to smo oekivali, da se kamera ne moe neovi sno usmjeriti, i da bi bilo teko planirati snimanje maloga predmeta od recimo nekoliko kilometara promjera. Vrijeme je pokazalo da je on u tome bio pretjerano oprezan, jer, kao to smo vidjeli, kada je zagustilo, Malin je uspio pogoditi Lice savreno tono pri prvom pokuaju. Dodao je, poneto proroanski, da misli, kako je malo vjerojatno da bi istraivai AOC-a bili zado voljni ak kad bi i uspio dobiti dobru sliku Lica.

Zar ne misli da bi bilo vrijedno takvoga napora s obzirom na epohalnu vanost takvoga otkria? Odgovor je bio - odluno ne. Malin je rekao da smatra kako je vjerojatnost neprirodnoga podrijetla nepravilnosti Cydonije tako ma la, a da bi opravdala vrijeme i novac koji bi bili potrebni za njihovo temeljito istraivanje. Sjetili smo se kako nam je David Williams iz Goddarda rekao kako se svaka NASA-ina misija tono i precizno financira s neko liko zadataka koje treba izvriti - a sve njih predlau brojni struni odbori prije nego dobiju odobrenje. Petominutni pokus na takvoj sondi moe biti vrhunac radnoga vijeka nekoga znanstvenika. Ima jui to u vidu, moemo lako shvatiti zato Malin nema slobodnoga vremena da "slijedi neki hir" kao to je Lice na Marsu. Niti injeni ca to je Lice ponovo snimljeno navijeta bilo koju promjenu u nje govu stajalitu. Cydonija je dobila priliku ponovnoga snimanja samo uslijed toga to se stvorilo nepredvieno slobodno vrijeme izmeu aerokoenja i kartografiranja. tovie, ponovno snimanje poduzelo se da se zadovolji zahtjev javnosti, a ne znanstvenika. Da se nije pojavila takva prigoda, dvojbeno je da bi se kamere konkretno usmje rile na Lice s visokom optikom otrinom. Ali istraivai AOC-a smatraju odbojnim upravo takav dugotrajan postupak izbora. Znanstvenici u NASA-inim odborima ne mogu fi nancirati vlastitu vrstu istraivanja - a od traginoga gubitka Challengera i Mars Observera, novac je tee dobiti neko ikada. Izgleda da NASA moe sebi priutiti da poalje misiju koja bi detaljno i su stavno istraila cjelokupnost nepravilnosti Cydonije, jedino ako po stoji nesumnjivi dokaz o umjetnom podrijetlu. To je kvaka-22, kau AOC-ovi istraivai, jer nedvosmisleni dokaz, ovakav ili onakav, jedino se moe postii upravo takvom misijom. A uzimajui u obzir najnovije kritike Lica utemeljene na slici Mars Global Surveyora, takvo istraivanje izgleda jo manje vjerojatno nego prije.

Osjetljiva pitanja
U naim pitanjima dr. Malinu skrenuli smo tada na osjetljivu temu gubitka Mars Observera. Kako tumai rairene optube da je on sam pritisnuo gumb - ili ak da se slike potajno alju na Zemlju u trenutku dok razgovaramo?

Malinov odgovor bio je ogoren i izravan. Gubitak Observera za njega je bila strana katastrofa, koja ga je prisilila da otpusti pola svoga osoblja, a one koje su ostali premjesti u privremene zgrade. Ako je on sabotirao vlastitu misiju, koje su koristi od toga za njega? Dok AOC-ovi istraivai pune svoje depove pisanjem i predavanjima o tim temama, on je pretrpio gubitak kako osobno tako i financijski. Onda je nama uzvratio pitanjem: Kako biste vi odgovorili na tako okrutne optube? to se tie estomjesenoga razdoblja provjere, dr. Malin je tvr dio da tu nema niega zloslutnoga, ve da je to praktika nunost kada se radi s tako malim proraunom, omoguujui da vrijeme obradi sve slike u format podesan za rad. Jednostavno ne postoje izvo ri da se okupi veliki tim koji bi to brzo uinio, dok obavijesti pristi u. Bilteni za tisak objavit e brzo vane rezultate, ali to je drukiji postupak - onaj koji se ne financira u Malinovom ugovoru. Ostatak napornoga rada na dobivanju slika uzet e vei dio od est mjeseci, a koliko god ostane vremena iskoristit e se za procjenu i tumaenje.

Prikrivanje ili samo novac?


Izgleda da se cijelo pitanje, drugim rijeima, svelo ne toliko mnogo na tajnost ve na novac. Eto zato, u krajnjoj analizi, Malin kae da je nesretan zbog pri jepora oko Lica - a takoer, openitije, zbog potrage za biolokim ivotom na Marsu. Podsjetio nas je da u Vikingovim misijama potra ga za ivotom na Marsu nije, uz velike trokove, dovela uope do niega. Novac koji se mogao potroiti na bona fide znanstvena is traivanja - naprimjer, na procjenu mogunosti za budue ljudsko nastanjivanje na Crvenom planetu - po njegovom se miljenju potratio na bioloke pokuse koji nisu bili bitni. On smatra da je potra ga za ivotom malo vie od tatoga putovanja za znanstvenike koji ele biti prvi u senzacionalnom otkriu. Izgleda da je Malin zadovoljan da bude samo znanstvenik, ne slav na osoba - to je prizvuk koji odjekuje u njegovom nevoljkom raspo loenju da govori o toj temi, i u injenici da nije iskoristio svoj polo aj za osobni financijski dobitak. Kao to nam je rekao, mogao je za raditi bogatstvo da je bio prvi ovjek koji je pronaao ivot na Marsu.

Predstavljajui se kao savjestan znanstvenik koji zna ogranienja NASA-ina prorauna, on kae da jednostavno eli biti pragmatian i uiniti najbolje od onoga to ima, a ne da se bori s vjetrenjaama. To je oprezan pristup kojemu bi se mogao zamjeriti nedostatak pio nirskoga duha - ali NASA nije obdarena bezgraninim sredstvima. To znai, ustvari, da je Malin, koji iz vlastitoga iskustva zna da je svemirski program financijski krhak, djelotvorno ogranien od samo ga poetka. Na je objektivni zakljuak da NASA nije neko tajnovito drut vo poput CIA-e i FBI-a, ve tijelo sastavljeno od znanstvenika i entuzijasta, kojih je oduevljenje za predmet njihova rada isto tako divno koliko i zarazno. Meutim, sveprisutni osjeaj da se neto "prikriva" doista proima tu organizaciju. Ako postoji urota oko spomenika na Marsu i drugih "vanzemaljskih" pitanja, mi smo prili no sigurni da se to ne dogaa u bazi - gdje bi dolo do velikoga uzbuenja i zanimanja kad bi se ikada pronali dokazi o vanzemaljskom ivotu. U bilo kojoj razumnoj procjeni cijeloga problema, ne treba zabo raviti da su NASA-ini zanesenjaci pod nadzorom vlade i moraju ra diti unutar okvira koje je ustanovila vlada. tovie, kao to smo po kazali, agencija je tijekom cijele svoje povijesti bila usko povezana s nacionalnom obranom i sigurnou. Ustvari, treba se prisjetiti da dokumenti poput Brookingsovoga izvjetaja savjetuju da se ak i znanstvenici dre u neznanju ako se ikada potvrde dokazi o vanzemaljskom ivotu. Stoga ne moemo potpuno iskljuiti urotu na visokoj razini iznad glava obinih znanstvenika, ali koja se hrani njihovim dog matskim, uskogrudnim, i nepoduzetnim stajalitima i strahovitim takmienjem za mravim izvorima. Meutim, ak i u takvoj uroti moglo bi biti teko sprijeiti curenje obavijesti o Marsu koje alju nai preci iz daleke prolosti. Iako takav scenarij moe zvuati nategnuto, u sljedea dva po glavlja pokazat emo da on ima odreenu podlogu.

16

Gradovi bogova

Sjeate li se sjeverne geografske irine od 19,5 stupnjeva - mjesta gdje se u srpnju 1997. spustio tetrahedralni Mars Pathfinder - i otkria matematikih vrijednosti fi, pi, e i t, kao i drugih korijena iz 2, 3 i 5, u piramidama i breuljcima Cydonije? Nekoliko istraivaa AOC-a ne vjeruje da je sluajno to su istovjetne geometrije (a istovjetne geografske irine su u razmaku od 2 minute - to jest dvije ezdesetine stupnja) pronaene na nekoliko arheolokih mjesta na Zemlji. U Meksikoj dolini, drevni Teotihuacan, "mjesto gdje su ljudi postali bogovi," protee se blizu 19,5 stupnjeva sjeverne geografske irine, u blizini modernoga Mexico Cityja. udo starine - nepozna toga podrijetla i neodreenoga doba - nad njegovim etiri kilometra dugom Putu mrtvih uzdiu se tri udovine piramide: Piramida Sunca, Piramida Mjeseca i Piramida Quetzalcoatl. Hugh Harleston, Jr., graevinski inenjer opsjednut Srednjom Amerikom od 1940-ih, predstavio je 1974. prijepornu i revolucio narnu studiju o gradu Teotihuacanu na etrdeset etvrtom Meuna rodnom kongresu amerikanista. Nakon trideset godina raunanja, i vie od 9.000 mjerenja na licu mjesta, on je naiao na dotad nepoznati sustav mjerenja koji se ko ristio u Teotihuacanu - koji je nazvao STU, Standardna teotihuacanska jedinica. Ta jedinica odgovara mjeri od 1,059 metara. John Michell, strunjak za drevnu metrologiju, govori sljedee o STU-u: Harleston je takoer prepoznao geodetsko znaenje te jedinice: 1,0594063 metra odgovara "idovskom tapu" od 3,4757485 stopa, istoj jedinici koja predstavlja irinu nadvratnika Stone-

hengea, estomilijuntni dio polarnoga polumjera Zemlje, i jedan dio u njezinom prosjenom opsegu od 37.800.000.

Kod
Harleston je pronaao da se mjerenja graevina u Teotihuacanu, kao i razdaljine izmeu konkretnih graevina, vladaju jasnim slijedom brojeva u STU-ima-konkretno 9, 18, 24, 36, 54, 72, 108, 144, 162, 216, 378, 540 i 720 STU-a. Tako je, naprimjer, duljina jedne strane Piramide Mjeseca u osnovici 144 STU-a, dok sredite Piramide Sunca lei 720 STU-a juno od sredita Piramide Mjeseca. Zanimljiva injenica u vezi s tim slijedom brojeva, kao to su po vjesniari znanosti Girogio de Santillana i Hertha von Deschend pokazali u svom majstorskom djelu Hamletov mlin, je u tome to se on stalno pojavljuje u drevnim mitovima i svetoj arhitekturi po ci jelom svijetu. Ti su autori takoer pokazali da se matematiki sli jed izvodi iz astronomske pojave poznate kao precesija ekvinocija. Da ukratko samemo, dovoljno je podsjetiti itatelja da postoji oscilacija od jedne minute u Zemljinoj osi i da ta oscilacija ima krug od 25.920 godina. S obzirom da je Zemlja motrite iz kojega proma tramo zvijezde, neizbjeno je da te promjene od jedne minute u Zemljinoj orijentaciji u svemiru promijene prividne orijentacije zvi jezda onako kako se one pojavljuju kada se promatraju sa Zemlje. Najpoznatiji uinak precesije moe se promatrati za proljetnoga ekvinocija, 21. oujka na Sjevernoj hemisferi, a iskazuje se kao kraj nje sporo okretanje dvanaest zodijakalnih zvijea na pozadini ko jih vidimo kako se Sunce raa toga posebnoga dana. To okretanje na stavlja se jedan stupanj svakih 72 godine (pa tako 30 stupnjeva u 2.160 godina). S obzirom da je svakom od dvanaest zodijakalnih zvijea tradicionalno dodijeljen segment od 30 stupnjeva ekliptike (vidljivi godinji put Sunca meu zvijezdama koji prolazi kroz 12 zodijakalnih zvijea), iz toga slijedi da e svaka konstelacija "ugo stiti" Sunce u ekvinociju za razdoblje od 2.160 godina (12 x 2.160 = 25.920 godina, potpun precesijski krug). Ti brojevi i raunanja ine osnovne sastavnice drevnoga koda. Nazovimo ga "precesijskim kodom." U skladu s drugim ezoterikim numerolokim sustavima, u kodu je doputeno pomicati decimalne

toke lijevo ili desno po volji i koristiti skoro sve mogue kombi nacije, permutacije, mnoenja, dijeljenja i razlomke nekih bitnih brojeva (koji su svi tono povezani s precesijom ekvinocija). Vladajui broj u kodu je 72. Njemu esto dodajemo 36, to ini 108, a doputeno je podijeliti 108 sa dva da dobijemo 54 - koji se onda moe mnoiti s deset i izraziti kao 540 (ili kao 54.000 ili kao 540.000 ili kao 5.400.000 itd, itd.). Takoer je veoma znaajan broj 2.160 (broj godina potrebnih da ekvinocijska toka prijee jedno cijelo zodijakalno zvijee). On se moe podijeliti s deset da bi se dobio 216, ili pomnoiti s deset i mnoiteljima od deset da se dobije 216.000 ili 2.160.000 itd., itd. Broj 2.160 takoer se ponekad mno io s dva da bi se dobio 4.320 - ili 43.200 ili 432.000 ili 4.320.000 i tako dalje. U drugim smo knjigama pokazali da se taj kod dogaa u arhitek turi Angkora u Kambodi i u piramidama Gize u Egiptu. U Gizi smo pokazali da je to klju koji otkljuava toan matematiki model sjeverne hemisfere Zemlje. Tako, ako pomnoite visinu Velike pira mide s 43.200 dobit ete toan ispis Zemljinoga polarnoga polu mjera, a ako pomnoite mjere opsega Piramide istim brojem, dobit ete toan ispis zemljinoga ekvatorijalnoga oboda. Ista stvar se dogaa u Teotihuacanu. Naprimjer, kao to Harlesto nov dokument pokazuje, razdaljina u STU-ima uzdu graninih graevina Piramide Mjeseca - 378 - i razdaljina u STU-ima jedne strane osnovice Piramide Quetzalcoatla - 60 - proizvodi zanimljive brojeve kada se pomnoe sa 100.000. Prva daje opseg Zemlje a dru ga polarni polumjer planeta. Harleston je utvrdio svoje podatke 1974., dvije godine prije prvih Vikingovih snimaka Cydonije. Stoga nas je zanimalo da saznamo dru gu matematiku tajnu koju je otkrio njegov pregled mjerenja: gradi telji Teotihuacana naroito su se potrudili da povezu graevine jednu s drugom, omjerom izmeu pi i fi i e. Harlestonov zakljuak je da su oni morali posjedovati znanje usporedivo s onim to ga danas po sjeduju suvremeni geografi i astronomi: Tu je bio nacrt kojega su dimenzionalne konfiguracije pruale tone univerzalne matematike i druge konstante s minimu mom zajednikih toaka ... postavljene da ukljue vrijednosti

pi, fi i e. Moda je piramidalni kompleks bio namjerni znak nasljednicima da proire svoju svijest o Svemiru i ovjekovom odnosu prema njemu.

Ona zna gdje se nalazi...


itatelj e se prisjetiti kako je Erol Torun pokazao da se D&M pira mida u Cydoniji nalazi na 40,868 stupnjeva sjeverne geografske irine, a da je njezina tangenta istovrijedna s e/pi. Stoga je zakljuio da je ona svjesno izgraena na toj geografskoj irini i da se odnosi sama prema sebi. Harleston je otkrio neto vrlo slino kada je mje rio Piramide Mjeseca i Sunca u Teotihuacanu. Ukratko, kut etvrte razine Piramide Sunca postavljen je na 19,69 stupnjeva - tonoj geografskoj irini same piramide (koja se nalazi na 19,69 stupnjeva sjeverno od ekvatora). Ona je stoga autoreferencijalni spomenik, koji koristi geometriju kako bi nam rekao da on "zna gdje se nalazi" - to jest, zna vlastitu geografsku irinu - upravo onako kao to zna D&M piramida. tovie, kut odgovarajue razine Piramide Mjese ca, etvrta razina, smjeten je tono na t konstantu od 19,5 stup njeva, tako omiljenu u opem nacrtu Cydonije. Ti brojevi navijestili su nekim istraivaima da Teotihuacan mo da sadri "poruku" - moda istovjetnu s onom Cydonije - uteme ljenu na tetrahedralnoj geometriji i konstantama pi, fi, e i t. A Teo tihuacan nije jedini predmet tako egzotinih nasluivanja.

Megalitomanija
Smatra se da je Stonehenge, veliki prsten megalita koji se uzvisuje nad Salisburyjskom dolinom u Wiltshireu, u Engleskoj, izgraen iz meu 2.600 i 2.000. godine prije Krista - iako u nekim fazama mnogo prije, a u nekim neto poslije. Nije nam namjera upustiti se u istraivanje toga vrlo zanimljivoga mjesta, kojega bi astronomske i geodetske osobine zahtijevali cijelu knjigu, ve razmotriti neke us poredbe sa Cydonijom koje su istaknuli istraivai Marsa. Prema Carlu Muncku, naprimjer: Sam kut izmaknut od izravnoga sjevera Stonehengeove sla vne sjeveroistone avenije (nasuprot dananjem azimutu sol-

sticijskoga sunca na ishodu) je, zauujue, drugi kljuni "Cydonijski kut" - 49,6 stupnjeva. Istovjetan je ne samo s kljunim teoretskim "tetrahedralnim" kutnim odnosom /unu tar 0.2 lune sekunde/ ... ve i s drugim jednim specifinim kutom, dvaput izraenim u unutranjoj geometriji same D&M piramide! Taj je kut upravo e/pi kada se izraava u radijanima. Avebury, takoer u Wiltshireu - datiran u priblino isto razdoblje kao i Stonehenge, moda ak i malo prije - najvei je kameni krug na svijetu, koji sadri selo i dva manja kamena kruga u svojoj blizi ni. Koje razine sluajnosti treba prizvati upomo da bi se objasnila injenica da su sredita dvaju unutarnjih krugova Averburyja izma knuta od izravnoga sjevera pod kutom od 19.5 stupnjeva? S obzirom da kut od 19.5 stupnjeva nema priroeno znaenje osim kao t, opisujua tetrahedralna konstanta, moemo samo pretpostaviti da njezina opetovana pojavljivanja na starim svetim zemaljskim mjestima moraju biti namjerna i proizlaziti iz sofisticirane tetrahedralne geometrije. Ali kako objasniti injenicu da se ona takoer opetovano pojavljuje u "spomenicima" Cydonije, milijune milja od Zemlje, na opustoenom Crvenom planetu, Marsu?

Brojevi na Nilu
Vidjeli smo da ono to izgleda kao konkretan matematiki kod, koji ukljuuje tetrahedralnu geometriju i brojeve izvedene iz precesije ekvinocija, lei skriveno na mnogim starim mjestima u svijetu. Me u tim se mjestima osobito istie egipatska nekropola u Gizi, koja sadri Veliku sfingu i Piramide Khufu, Khafre i Menkaure. Erol Torun je pokazao da, ako upotrijebimo vrhove triju pirami da kako bismo oblikovali Fibonaccijevu krivulju (krivulja nastala unutar fi, zlatnoga reza), onda toni poloaj Sfinge diktiraju pravo kutnici koji uokviruju tu krivulju - naznaujui da su graditelji pi ramida dobro poznavali fi. Druge poznate "igre brojeva" su sljedee: Kosi kut Velike piramide je 51 stupanj 51 minuta 40 sekundi. Kosinus toga kuta je 0,6179, to se moe zaokruiti na tri deci-

male na 0,618. Kao to e se itatelj prisjetiti zlatni fi omjer je 1:1,618. Brojka 0,618 je iznos koji treba pridodati 1 da bi se dobio fi. Na fi korigiran na dva decimalna mjesta takoer upozorava omjer izmeu kosine Velike piramide i kuta najvie toke Sun ca na geografskoj irini Gize za ljetnoga solsticija u doba 2.500 godina prije Krista, koji se procjenjuje na 84,01 stupnja (51 stupanj 51 minuta 40 sekundi; to jest, 51,84 stupnja, podijelje no sa 84,01 stupnja, jednako je 0,617). Je li sluajnost da u dubinama Velike piramide, u zagonetnoj Kraljevskoj sobi, visina zida plus polovice irine poda daje mjeru od 16,18 kraljevskih lakata, opet ukljuujui bitne bro jeve fi? Vratimo se kutu kosine Velike piramide i nainu na koji njegov kosinus stvara brojeve povezane s fi. Takoer smo vidjeli da po stoji odnos izmeu kutova kosine Teotihuacana i geografske irine mjesta, i izmeu geografske irine Cydonije i e/pi. Dakle, geografska irina Velike piramide je 29 stupnjeva 58 minuta 51 sekunda. Ako to zaokruimo na 30 stupnjeva, vidjet emo da je kosinus unutar jedne decimale 0,865 - to jest, tetrahedralni omjer e/pi. Izgleda da je i vrijednost e/pi ukljuena u omjer ugla kosine Velike piramide (51.84 stupnja) i kuta kosine junoga prolaza Kraljeve sobe (45 stupnjeva). Taj je omjer opet unutar jedne decimale od e/pi. Pi je pronaen u omjeru polumjera osnovice prema visini Ve like piramide (1,760 prema 280 kraljevskih lakata = 2 pi).

Jedna jedinstvena tema


Britanski matematiar John Legon objavio je 1988. lanak u malo poznatom znanstvenom asopisu Discussions in Egyptology sa za nimljivim podacima o smjetaju spomenika u Gizi, pokazujui da su "veliina i meusobni poloaji triju piramida odreeni jednom jedinstvenom temom." Ti su spomenici, istaknuo je,

tono poloeni u odnose na tri strane svijeta, a osnovice su odmaknute jedne od druge u tvorevini koja ispunjava zahtjeve koherentnoga dimenzionalnoga odnosa. Potekoe s izabranim mjestom za svaku piramidu takoer navjeuju da je moralo postojati neko ogranienje uz uobiajene imbenike kao to su lakoa gradnje ili arhitektonsko postavljanje. Kada je nacrtao trokut koji bi tono obuhvatio tri piramide, Legon je otkrio da su njegove dimenzije 1.417,50 kraljevskih laka ta istok zapad i 1.732 kraljevska lakta sjever jug. Unutar razlomske pogreke ti su brojevi jednaki 1.000 x drugi korijen od 2 i 1.000 x drugi korijen od 3. Dijagonala preko trokuta jednaka je 1.000 x drugi korijen od 5. itatelj e se sjetiti da su vrijednosti drugi kori jen od 2, drugi korijen od 3 i drugi korijen od 5 pronaene mnogo puta u D&M piramidi Cydonije. Legon je svoj rad poduzeo ne znajui uope za Cydoniju, a iz nje ga proizlazi da cydonijska tetrahedralna konstanta t slino odreuje i smjetaj piramide Menkaure u Gizi. Sjeverozapadni kut pirami de Menkaure postavljenje na crti koja lei 19,48 stupnjeva juno od oblinjega (jugozapadnoga) kuta susjedne piramide Khafre. A vrh piramide Menkaure postavljenje tono na crti koja lei 19,52 stu pnja jugozapadno gledano s istoga poloaja.

Vrata Ako postoje umjetne piramide na Marsu ispunjene vrijednostima pi, fi, e i t, a na Zemlji postoje piramide ispunjene vrijednostima pi, fi, e i t, onda objanjenje moramo logiki potraiti u jednoj od etiri hipoteze:
1. Nema veze izmeu piramida na Zemlji i piramida na Marsu. Sve su slinosti sluajne. 2. Neka stara marsovska civilizacija koja je izgradila piramide dola je na Zemlju i poduavala ljude umijeu gradnje pirami da. 3. Neka stara ljudska civilizacija koja je gradila piramide otila je na Mars i poduavala Marsovce umijeu gradnje piramida.

4. Neka stara neljudska civilizacija koja je gradila piramide do la je odnekug izvan Suneva sustava i ostavila traga kako na Marsu, tako i na Zemlji. Od svih tih hipoteza smatramo da je prva - sluajnost - najma nje tona. Zdrav razum nalae da ako su piramide Marsa umjetne, onda mora postojati neka veza sa zemaljskim piramidama. Prije vie 4.000 godina, stari Egipani gledali su piramide Gize kao vrata prema zvijezdama. Piramide Teotihuacana sluile su tono istoj svrsi za drevne Meksikance. Na obima se mjestima vjerovalo da su ljudi pretvoreni u bogove. Na obadva su mjesta postojali as tronomski mitovi velike sugestivnosti i sloenosti. Na obadva se mjesta govorilo da spomenici odraavaju uzorak nebeskih pratipova. I na obadva mjesta, kao to emo otkriti, stari tekstovi i tradicije po kazuju posebno zanimanje za planet Mars.

17

Krilata zmija, ar-ptica i Kamen

Hugh Harlestonovi prorauni mjera tajanstvenoga meksikoga gra da Teotihuacana poslije su ga doveli do teorije, koja je ovdje izvan naega polja istraivanja, da bi to mjesto moglo ocrtati veliku astro nomsku kartu - na kojoj bi razdaljine izmeu veih graevina bile u odnosu prema razdaljinama izmeu planeta u Sunevu sustavu. Harleston je takoer razvio "sasvim nekonvencionalno" astro nomsko tumaenje staroga meksikog mita o Xipe Xolotlu, bratu blizancu velikoga boga Quetzalcoatla. Mitski donositelj civilizacije u Meksiko poetkom sadanje epohe Zemlje, Quetzalcoatl, esto se prikazivao - konkretno u samom Teotihuacanu - kao vatrena krilata zmija (ime Quetzalcoatl znai "krilata zmija"). U tim se mitovima govori kako su Xipe Xolotlu i Quetzalcoatlu obojici ivima oderali kou (i doista guljenje koe rtvama bio je uobiajeni obredni postu pak u starome Meksiku, osobito meu Aztecima, posljednjem naro du koji je prenosio stare mitove prije dolaska panjolaca). Harleston vidi simboliku Quetzalcoatla kao onu koja se odnosi, na jednoj razini, na oguljeni planet - blizanac Mars - kojemu je vanjska povrina namjerno "oguljena poput narane..." Prema tom tumaenju, oteeni blizanac - Xipe Xolotl, oguljeni Crveni bog Istoka, ili Mars, povukao se na novi poloaj. To matovito tumaenje navodi nas na razmiljanje.

Kao to smo vidjeli, Mars jest praktiki "oguljeni planet" s hemi sferom sjeverno od crte dihotomije, koja lei u prosjeku tri kilome tra nie od june hemisfere - koja opet nosi oiljke kataklizmikoga bombardiranja. Bi li mit o Xipe Xolotlu mogao biti neko zbrkano sjeanje na takvu katastrofu - koje ukljuuje Crvenoga boga Istoka, Marsa, kojemu je "vatrena zmija" ogulila kou s tijela? Ako je to ta ko, onda se moramo zapitati koja bi stvarna tvorevina - za razliku od mitoloke - mogla odgovarati opisu vatrene, krilate (na neki na in sline ptici) zmije koja leti po nebu rairenim perima. Tijekom povijesti, i u svim kulturama, upravo se takva slika od nosila na komete. Naprimjer, oevici su spontano opisali Donatijev komet iz 1858., "najdivniji komet devetnaestoga stoljea", ovim rije ima: Imao je glavu poput zmije, njegovo tijelo izvijalo se i okreta lo poput divovske crvene zmije, a njegov rep, bljeskajui po put zlatnih ljuski, irio se preko 40 milijuna milja. Vidjet emo u 4. dijelu da jezgre kometa mogu biti veoma velike - do nekoliko stotina kilometara u promjeru - i da mogu putovati brzinom koja prelazi etvrt milijuna kilometara na sat. Da je takav jedan predmet pogodio planet - Mars ili Zemlju - on bi svakako oslobodio dovoljno energije da prouzroi nezamislivo razaranje moda dovoljno da svojoj rtvi "oguli" kamenu koru ili "kou."

Astronomski krugovi
U indijskome mitu bog Vishnu spava na kozmikom oceanu umotan u spiralu Naga zmije Ananda. Iz Vishnuovoga pupka uzdie se lotosov cvijet na kojemu sjedi etveroglavi stvoritelj Brahma. Brahma ivi stotinu Brahmaovih godina (beskonano due od ljudskih godi na), a svakoga dana otvara i zatvara svoje oi tisuu puta. Kada ih otvori stvori se svijet; kada ih zatvori svijeta nestane - tisuu svje tova dnevno, milijuni svemira roenih i unitenih u njegovom ivot nom vijeku. Kada Brahma umre, lotosov cvijet se zatvori, i ugine. Onda iz Vishnuovoga pupka procvijeta novi lotosov cvijet, novi Brahma se raa, i proces ponovo poinje.

Svaki krug dolaska u postojanje i izlaska iz njega dijeli se na etiri razdoblja, ili epohe, nazvane Yuga: Krita Yuga (koja se sastoji od 1.728.000 ljudskih godina), Treta Yuga (1.296.000 ljudskih godi na), Dvapara Yuga (864.000 ljudskih godina), te konano doba u kojemu se mi nalazimo, Kali Yuga (432.000 ljudskih godina.) Profesor Hermann Jacobi istaknuo je kako je znaajno to su u astronomskom vidu yuge, na po etku, Sunce, Mjesec i planeti stajali u konjunkciji na poet noj toki ekliptike, a vratili su se na istu toku na kraju epohe. Puko vjerovanje na kojemu se temelji taj pojam starije je od hinduske astronomije. Znai da se u starome vjerovanju kraj epohe oznauje astronom skim znakom, stvarnim dogaajem u povijesnom vremenu, precesijom ekvinocija. To je cikliki proces, opisan u prolom poglavlju, koji polako pomie zodijakalno zvijee na pozadini kojega se Sun ce raa u proljetnom ekvinociju. (Kao to e se itatelj prisjetiti, za Sunce i zvijezde govorilo se da se vraaju u arbitrarno odreenu poetnu toku uzdu ekliptike - i krug ponovo poinje - jednom u svakih 25.920 godina.) Stari narodi, ne samo u Indiji ve po cijelome svijetu, shvaali su da je naa sadanja epoha na Zemlji samo jedna u slijedu takvih epoha - svaka sa svojom izdvojenom i karakteristinom poetnom i zavrnom tokom. Ne samo u Indiji ve po cijelome svijetu, shva alo se da e kraj svake kozmike epohe doi kataklizmom i da e slijediti roenje novoga doba.

Periodina razaranja
Prema plemenu Hopi u Arizoni: Prvi je svijet razoren kao kazna za ljudsko loe ponaanje u sveprodiruoj vatri koja je dolazila odozgo i odozdo. Drugi je svijet zavrio kada je zemaljska kugla iskliznula iz svoje osi a led je sve prekrio. Trei je svijet okonao u opem potopu. Sadanji svijet je etvrti. Njegova e sudbina ovisiti o tome

ponaaju li se njegovi stanovnici u skladu s planovima Stvo ritelja. U mitologiji Azteka i Maja, mi ivimo u petoj epohi stvaranja, koja se obiljeava kao "Peto Sunce." etvrta epoha zavrila je veli kom poplavom u kojoj su skoro svi ljudi poginuli ("Voda je bila pe deset dvije godine a onda se nebo sruilo"). Njihova mitologija predvia da e se sudbina pete epohe - naega doba - zavriti u "po kretu Zemlje" koji e razoriti civilizaciju i moda iskorijeniti sve tragove ljudskoga ivota. U strahovito sofisticiranom matematikom i kalendarskom sustavu Maja, koji smo detaljno istraili u drugim djelima, predvien je datum predstojee kataklizme. To je 4 Ahau 8 Kankin. Kada se prevede u Gregorijanski kalendar koji danas kori stimo, onda je to 23. prosinca 2012. poslije Kr. Stari Egipat takoer je sauvao sloena vjerovanja koja se tiu ciklikoga stvaranja i razaranja svjetova. Malo poznati Tekstovi zgrade Edfu, naprimjer, govore o udaljenom zlatnom dobu, mnogo tisua godina u prolosti, kada su sami bogovi ivjeli na nekom oto ku - "Domovini Prvoroenih". Tekstovi nam govore da je taj otok bio potpuno uniten u strahovitoj oluji koju je prouzroila "velika zmija." Veina "boanskih stanovnika" se utopila, ali su se oni koji su preivjeli kataklizmu nastanili u Egiptu, gdje su postali po znati "bogovi graditelji, koji su oblikovali u prastara vremena Go spodare svjetla." Prema Tekstovima Edfu, ti su preivjeli postavili temelje svih buduih piramida i hramova u Egiptu, i prenijeli religi ju koja e se poslije tovati po cijeloj zemlji pod poluboanskom vladavinom faraona.

Benben iz Heliopolisa
Religijskim sustavom, koji se provodio u piramidama Gize u Egip tu, upravljalo se iz oblinjega svetoga grada Heliopolisa, a kao svo ju sredinju ikonu imao je piramidalni kamen nazvan Benben, koji je bio sastavljen od materijala bja (doslovce, "metal s neba"). Kao to smo detaljno obrazlagali na drugome mjestu, malo je sumnje da je taj predmet, koji se tovao u posebnom hramu u Heliopolisu na-

zvanom Het Benbennet - doslovce "Palaa Feniksa" - bio dio e ljeznoga meteorita. U biti postoje dvije vrste meteorita: kameni i eljezni. eljezni su iz oitih razloga esto crni i esto vei od kamenih, jer pretrpe malu ili nikakvu tetu kada pogode mekano tlo. Takoer kada uu u zemljinu atmosferu, neki eljezni meteoriti zadravaju svoj pravac leta a ne otkotrljaju se uokolo. Oni se nazivaju "usmjereni" - to jest, zadravaju svoj smjer dok padaju, poput strijele ili iljate artiljerij ske granate. Kako se ti usmjereni meteoriti zagrijavaju tijekom svoga vatrenoga pada, njihov se prednji dio esto rastopi i ugasi. Stoga kada ih pronau vide u njima oblik unja. Dva dobra primjera su veliki unjasti - ustvari skoro piramidalni - meteoriti Williamette (moe se vidjeti u Amerikom prirodopisnom muzeju, u New Yorku) i Morito (trenutno izloen u Danskom institutu za metalurgiju). Mnoge vjerske sljedbe tovale su svete meteorite u starome svi jetu. Sljedba u Delfiju svakako je imala meteorsko podrijetlo. Plinije je (A.D. 23-79) pisao je da su u Potidi tovali "kamen koji je pao s neba". Kult meteorita osobito je bio omiljen u Feniciji i Si riji. Vjeruje se da je sveti crni kamen Kaaba u Meki meteorit. A u drevnoj Frigiji (sredinjoj Turskoj) crni kamen s neba predstavljao je veliku Majka bogova, Cibelu u hramu Pesinusu. Sir E.A. Wallis Budge bio je prvi znanstvenik koji je navijestio da je kamen Benben drevnih Egipana pripadao toj kategoriji pre dmeta. Poslije je jedan drugi egiptolog, J.P. Lauer, neovisno za kljuio da je Benben jedino mogao biti meteorit. Nae nas je vlastito istraivanje uvjerilo kako je vrlo vjerojatno da je veliki, usmjereni eljezni meteorit pao blizu Gize u prvoj polovici tree ga milenija prije Krista. Iz opisa kamena Benben moe se vidjeti da je taj meteorit bio teak od 6 do 15 tona, a strahoviti spektakl njegovoga vatrenoga pada morao je biti vrlo dojmljiv. Padu su tre bale prethoditi zvune detonacije uzrokovane udarnim valovima, a vatrena kugla s dugakim pernatim repom sigurno je bila vidljiva ak i po danjem svjetlu. Jurei prema mjestu gdje se on spustio, ljudi bi vidjeli da je "vatrena ptica" nestala, ostavljajui za sobom samo crni, piramidalni bja predmet, ili kozmiko jaje - usmjereni eljezni meteorit.

Feniksov let
Blisko povezana s Benbenom u smislu simbolikoga i religijskoga znaenja, i potjeui od istoga korijena rijei ben, bila je ptica bennu, drevni egipatski feniks - kojega se kult takoer tovao u Heliopolisu. Mitovi odvojeni jedan od drugoga ciklikim razdobljima od nekoliko tisua godina, govorili su da je to bie isplelo gnijezdo od aromatskih grana i zaina, stavilo ga u vatru i izgorjelo u plamenu. Iz lomae se udotvorno uz digao novi feniks, koji je, nakon to je balzamirao oev pepeo u mirisnu smolu, mirno odletio s pepelom u Heliopolis gdje ga je poloio na oltar boga-sunca Raa. Inaica te prie kae da je umirui feniks odletio u Heliopolis i sam se rtvovao u ol tarskoj vatri, iz koje se uzdigao mladi feniks... Egipani su povezivali feniksa s besmrtnou. Stoga su osobine koje odreuju bennu/feniks - usporedive na mnogo naina s Quetzalcoatlom, vatrenom krilatom zmijom (koja slii ptici) - sljedee: 1. To je neto to leti. 2. To je neto to se vraa nakon dugih razdoblja. 3. To je neto to "izgara u plamenu." 4. Ono se nekako ponovo raa, ili obnavlja, pri svakom po vratku. 5. Blisko je povezano s meteoritom Benben - eljeznim "jajetom" palim s neba, koje su stari Egipani uvali u Het Benbennetu, "Palai feniksa" u Heliopolisu.

Kod za komet?
esto je krivo davati doslovna tumaenja simbolima starih religija. A mi prihvaamo da su bennu i Benben meu najsloenijima, najis tananijim i najsofisticiranijim simbolima koje moemo pronai bilo gdje u Starome svijetu. U naem smo radu na drugome mjestu istraili duhovne implikacije toga simbolizma. Ali neko obiljeje tako snanih slika, kao to su feniks i kamen, moe se koristiti na razliitim razinama znaenja.

Ako te slike shvatimo doslovce i ponemo traiti uokolo u pri rodnom svijetu neto to leti, to se vraa u ciklikim razmacima, to izgleda kao da je "nestalo u plamenu", to se tajanstveno obna vlja u svakoj prilici, i to je povezano s meteoritima, onda postoji samo jedna kategorija predmeta poznata dananjim znanstvenicima koja bi se mogla uklopiti u taj okvir. Ti predmeti su, istaknimo to jo jednom, kometi - isti predmeti koji se u meksikim mitovima prikazuju simbolom vatrene pernate ili krilate zmije, koji emo imati prilike istraiti u 4. dijelu. Kometi su odgovorni za neke spektakularne meteorske pljuskove s kojima se Zemlja susree svake godine - a koji se sastoje od relativno ma lih rasprenih komada razmrvljenoga matinoga kometa, koji nasta vljaju kruiti po istoj putanji kao i pljuskovi. Oita je njihova poro dina slinost: Moemo svakako rei da su kometi u istom odnosu prema me teoritima kao "matini" bennu-feniks prema "djetetu", kamenu Benben koji pada na Zemlju. Kometi, naravno, "lete." S obzirom da su kometi u putanji, oni se takoer vraaju na na e nebo u ciklikim razmacima - nekima kratkima od 3,3 go dine, u sluaju Enckeova kometa, nekima duima od 4.000 godina, u sluaju Hale-Boppovog kometa, a neki ak svakih desetak tisua godina. Kometi doslovce prolaze kroz proces obnavljanja - ustvari, ponovnoga roenja - pri svakoj njihovoj pojavi na naem nebu. To je zbog toga to su jezgre kometa obino inertne i krajnje tamne dok putuju kroz duboki svemir, ne proizvodei karakte ristinu blistavu glavu i iskriavi rep. Meutim, dok se komet pribliava Suncu (i Zemlji), suneve zrake prouzrokuju da nepostojani materijali u njegovoj nutrini vriju i kipte proizvo dei mlazove plina - znanstvenici nazivaju taj proces "izbaci vanjem plina" - odbacujui milijune tona iznimno fine praine i ostataka koji oblikuju glavu kometa i njegov rep.

Na kraju, ali ne i najmanje vano, kometi koji izbacuju plin doista izgledaju kao da izgaraju u plamenu - a sudar bilo kojega komada kometa sa samom Zemljom mogao bi dovesti do gigant skoga, ak opesvjetskoga poara, nakon ega slijedi globalna poplava, kao to emo vidjeti u 4. dijelu.

Kljuevi u zvijezdanom krajobrazu


Religija feniksa i Benbena, koja se tovala u Heliopolisu u doba piramida - i za koju su piramide i Velika sfinga u Gizi bez sumnje sredinji duhovni spomenici - prenosila je poseban sustav uenja, koji smo istraili u nekoliko prijanjih knjiga. Prema tom religijskom sustavu, dua putuje nakon ivota u ne beski predjel poznat kao Duat - koji ima posebne koordinate, oivi ene s jedne strane zvijeem Lava i s druge zvijeima Orion i Bik. Kroz sredinu toga nebeskoga prostora, na dnu iroke, tamne "doline", tee nebeski pandan svete rijeke Nil - iznimno obiljeje koje danas zovemo Mlijena staza a koje su stari Egipani poznava li kao "Vjetroviti vodeni tok." Sr naega prethodnoga rada bila je pokazati da Mlijena staza nije jedina koja ima svoga zemaljskoga blizanca. Zvijee Orion, to ga predstavljaju njegove tri zvijezde u pojasu, zrcali se u trima piramidama u Gizi. Zvijee Bika to ga predstavljaju dvije svije tle zvijezde u karakteristinom obliku V njegovih rogova, ima svoje blizance u dvjema piramidama u Dashuru. A zvijee Lava ima svoj zemaljski pandan u Sfingi s lavljim tijelom u Gizi. Vidjeli smo u 16. poglavlju da precesija mijenja poloaje svih zvijezda na nebu prema velikom krugu od 25.920 godina - krugu koji napreduje po stopi od jednoga stupnja svakih 72 godine a koji se najlake promatra (iako ne unutar kratkoga raspona jednoga ljud skoga vijeka) kao precesija ekvinocija. U knjigama The Orion Mystery, Fingertips of the Gods i The Message of the Sphinx (Tajna Oriona, Otisci bogova i Poruka Sfin ge), pokazali smo uz znaajne dokaze da obrazac zvijezda koji se prenosi u obliku tri piramide i Sfinge predstavlja raspored zvijea Oriona i Lava, kao to one izgledaju u trenutku raanja Sunca za

proljetnoga ekvinocija tijekom astronomskoga Doba Lava (epoha u kojoj je Lav "ugostio" Sunce za proljetnoga ekvinocija). Poput svih precesijskih doba, bilo je to razdoblje od 2.160 godina. Openito se rauna da ono pada izmeu 10.970. i 8.810. godine pri je Krista prema Gregorijanskom kalendaru. U tom dobu, i u nijed nom drugom, kompjutorske simulacije uinaka precesije pokazuju da bi tri zvijezde pojasa Oriona - kada ih se gleda u zoru proljetnoga ekvinocija - stajale ravno juno prema podnevnici u obrascu triju piramida na Zemlji, a da se Sunce podiglo ravno istono, u crti s po gledom Sfinge, te da je zvijee Lav - Sfingin nebeski pandan stajalo izravno iznad njega. Postoji geoloki dokaz, koji ovdje neemo ponavljati, da Sfinga moda datira sve tamo u jedanaesto tisuljee prije Krista. Ali mi ne osporavamo podatak da su piramide izgraene, ili uglavnom iz graene, tijekom treega milenija prije Krista - to je datum koji im pripisuju egiptolozi. tovie, iako nas zadovoljava to to je tlocrt nekropole u Gizi zamiljen kao slika ekvinocijskoga neba u Doba Lava - izmeu 10.970. i 8.810. godine prije Krista - mi takoer bi ljeimo da je Velika piramida pokazala astronomske veze s mnogo kasnijom epohom, 2.500. godinom prije Krista (datumom kada je ona izgraena prema procjeni egiptologa). Ta zvijea, koja ne mogu biti rjeitija, briljivo su nagnuti prolazi koji proizlaze iz takozvane Kraljevske sobe i Kraljiine sobe. Postoje dva prolaza u svakoj sobi, od kojih jedan ukazuje ravno prema sjeveru, a drugi ravno pre ma jugu. U epohi 2.500. godine prije Krista - i jedino u toj epohi precesijski prorauni pokazuju da bi se sva etiri prolaza poredala poput niana na meridijanske tranzite etiriju zvijezda za koje se zna da su od velikoga znaenja za stare Egipane: Iz Kraljiine sobe, sjeverni prolaz je nagnut pod kutom od 39 stupnjeva i bio je usmjeren prema zvijezdi Kochab - beta Malog Medvjeda - koju su zvijezdu stari narodi povezivali s "kozmikom obnovom" i besmrtnosti due. Juni prolaz, koji je nagnut pod kutom od 39 stupnjeva 30', usmjeren je prema svijetloj zvijezdi Siriusu - alfa zvijea Veliki Pas. Tu su zvi-

jezdu stari Egipani povezivali s boicom Izis, kozmikom majkom kraljeva Egipta. Iz Kraljevske sobe, sjeverni prolaz je nagnut pod kutom od 32 stupnja 28' i bio je usmjeren prema staroj Polarnoj zvijez di, Tuban - alfa zvijea Zmaj - koje su faraoni povezivali s pojmovima "kozmike trudnoe i raanja." Juni prolaz, koji je nagnut pod kutom od 45 stupnjeva 14', bio je usmjeren pre ma Al Nitak (zeta Oriona), najsvjetlijoj a i najnioj od tri zvi jezde Orionskoga pojasa - koju su stari Egipani poistovjei vali s Ozirisom, njihovim velikim bogom uskrsnua i ponov noga roenja i legendarnim donositeljem civilizacije u Dolinu Nila u dalekoj epohi nazvanoj Zep Tepi, "Prvo vrijeme."

Opirna i izvanredna izjava


S obzirom da moemo rekonstruirati staro nebo nad Gizom moder nim kompjutorima, moemo pokazati savreni poredak etiriju pro laza prema etirima zvijezdama oko 2.500. godine prije Krista. Isti nam kompjutori pokazuju da su ti poreci bili rijetki i nestalni, a vri jedili su jedino za otprilike jedno stoljee. Nakon toga stalna postu pna promjena koja se dogaala u zvjezdanim deklinacijama tijekom vremena, promijenila je i poloaje u kojima su zvijezde prelazile podnevnicu. Stoga izgleda neizbjeno - bez obzira na njihovu vezu s datumom 10.500. godine prije Krista - da su piramide takoer si gnalizirale vrlo blisku vezu s datumom 2.500. godine prije Krista. Doista, spremni smo ii dalje. Naa je hipoteza da je jedna od vi estrukih i sloenih funkcija spomenika u nekropoli u Gizi bila neka vrsta izjave o dvama iroko odijeljenima astronomskim dobima Dobu Lava, od 10.970. do 8.810. godine prije Krista (u koje pada raniji datum to ga iskazuje tlocrt) i Dobu Bika- to jest kada je Bik ugostio Sunce za proljetnoga ekvinocija, koje se openito postavlja od 4.490. do 2.330. godine prije Krista (u koje pada kasniji datum to ga iskazuju prolazi zvijezda). Jedino izjava od ogromnoga i izvanrednoga znaenja mogla je opravdati takav golem i izvanredan pothvat - jer bilo koja razumna analiza piramida pokazuje da su se one morale graditi ogromnim, skoro neogranienim izvorima i usmjerenom pozornou najboljih

umova toga doba, tijekom produenoga vremenskoga razdoblja. Doista, njihovi standardi tonosti toliko su visoki i povezani s upora bom tako divovskih megalita, da nije sigurno bi li se takve piramide mogle danas izgraditi s najboljom modernom tehnologijom. Onda, a i danas, one su na samom rubu moguega. to su nam stari narodi pokuavali rei kada su osjeali da je to vrijedno takvoga nadljudskoga napora?

Bogovi i njihovi zvjezdani pandani


Piramide i Velika sfinga u Gizi nijemi su spomenici za koje se nika da nije dokazalo da su samo "grobovi i nita vie," kao to nam egiptolozi vole rei. Ustvari, sve to nam ti spomenici govore o sebi samima - svojim porecima, svojim prolazima i prisutnou praznih sarkofaga - jest da su ih njihovi graditelji povezivali sa zvijezdama, ciklikim protokom vremena koje se mjeri precesijom i sa zamislima o smrti. Meutim, heliopolska religija koja se oko njih tovala osta vila nam je ogromnu batinu u vidu tekstova, od koji su neki upisani na zidovima kasnijih piramida (takozvani Tekstovi piramida), koji nam pomau da upotpunimo sliku. Ve smo se susreli s heliopolskom simbolikom kamena Benben i bennu-feniksa.. Vrijeme je da se podsjetimo i na neke glavne heliopolske bogove i njihove astronomske pandane: Atum-Ra, stvoritelj, otac bogova, poistovjeuje se sa Suncem. Oziris, prvi boanski faraon Egipta, poslije preobraen u boga smrti i ponovnog roenja, povezan sa zvijeem Oriona. Izis, boica magije, sestra i druica Ozirisa, povezana sa zvi jezdom Sirius. Set, bog oluja i kaosa, nasilja i tame, vatre i sumpora, ubojica Ozirisa i uzurpator njegovoga kraljevstva, povezan sa zvijeem Bika. Horus, osvetoljubivi sin Ozirisa i Izis koji pobjeuje Seta i po novo uspostavlja kraljevstvo svoga oca, povezan sa zvijeem Lava, sa Suncem kada je "u" zvijeu Lav, kao i s planetom koji ponekad prolazi izmeu apa zvijea Lav - planetom Mars, kao to emo vidjeti.

Poruka o kataklizmi
Egipatsko zlatno doba u kojemu je vladao Oziris spominje se u Tekstovima piramida kao Zep Tepi - doslovce "Prvo vrijeme." Ta rije tepi, kao to smo pokazali u Poruci Sfinge, odnosi se na novi krug vremena koje je simboliki uvela prisutnost feniksa koji leti s istoka, gori u Heliopolisu i zapoinje vrijeme svojim krikom. Me utim, sada se poinjemo pitati je li to samo simboliko uvoenje. Ili je mogue da bi "feniks" svojim vatrenim, meteoritskim asoci jacijama mogao, ustvari, biti komet, kao to smo gore navijestili. Moda komet koji su vidjeli da se vraa na nebo iznad Egipta u cik likim razdobljima, svaki put dokidajui stari svjetski poredak i uvodei nov? Mislimo, a o tome smo nairoko raspravljali u naim radovima. da bi pria o zlatnom dobu Ozirisa mogla imati povijesne temelje u izgubljenoj pretpovijesnoj civilizaciji - visoko razvijenoj kako znan stveno tako i duhovno - koja je izbrisana s lica Zemlje prije vie 12.000 godina, u ogromnoj globalnoj katastrofi to je potresla Zemlju krajem posljednjega Ledenoga doba. Nijedan znanstvenik danas ne sumnja da se takva katastrofa do godila - smatra se da je vie od 70 posto svih ivotinjskih vrsta uni teno - ali zanimljivije i jo uvijek nerijeeno pitanje je: to ju je prouzroilo? Kao to emo pokazati u 4. dijelu, tijekom posljednjega deset ljea stalno su se prikupljali dokazi koji doista povezuju cijelu tajnu s divovskim raskomadanim kometom, zarobljenim u ciklikoj putanji prema Zemlji, koji je bio uzrokom masovnoga sudara u jedanaes tom tisuljeu prije Krista i u devetom tisuljeu prije Krista - tonom rasponu Doba Lava - i kasnijom epizodom bombardiranja u treem tisuljeu prije Krista, prije kraja Doba Bika, otprilike u vrijeme ka da su izgraene piramide u Gizi. Je li to neka vrsta udne sluajnosti da se jedna razina strahovi to sofisticirane vieslojne poruke koju nam je stari Egipat prenio mo e, savreno opravdano, protumaiti kako slijedi: Bennu/feniks Benben/kamen = Veliki komet koji se pribliava Zemlji = Meteoritski ostaci istoga kometa

Tlocrt piramida i Velike Sfinge u Gizi = Putokaz napisan na univerzalnom jeziku presecijske astronomije koji govori da je komet (feniks) posjetio Zemlju u Doba Lava, u mitsko doba nazvano Zep Tepi u egipatskom kalendaru, od 10.970. do 8.810. godine prije Krista Zvjezdani prolazi Velike Piramide = Putokaz napisan na univerzalnom jeziku precesijske astronomije, koji govori o povratku feniksa u blizinu Zemlje tijekom Doba Bika, od 4.490 do 2.330. godine prije Krista.

Opasnost od Bika?
udna mitoloka matrica okruuje bitnu simboliku i arhitekturu u kojoj se razvija pria o feniksu: Kao to smo vidjeli: Oziris = Orion Izis = Sirius Set = Bik Horus = Lav Takoer nam je poznato da je u heliopolskom mitu Set ubio Ozirisa i uzurpirao njegovo kraljevstvo (prilino zanimljivo uz po mo 72 suurotnika, a 72 je kljuni broj u precesijskom kodu, prikazanom u 16. poglavlju). Mitovi dalje govore da je Izis/Sirius iskoristila svoju magiju da nakratko vrati Ozirisa u fiziki ivot kako bi s njim mogla spolno opiti i primiti njegovo "sjeme". On je tada odveden na nebo gdje je postao sudac mrtvih i bog ponovnoga roenja. U meuvremenu, kao to smo prije zabiljeili, plod veze s Izis bio je Horus, koji e onda izrasti u zreloga mukarca, zbaciti Seta i ponovo uspostaviti kraljevstvo svoga oca.

Novi ivot, kao da govori mit, dolazi iz smrti staroga - doslovce iz mrtvoga tijela staroga boga. U odreenom smislu, slika OzirisHorus ista je kao ona feniksa. Isto kao to rtva feniksa zavrava prethodno doba svijeta, tako i smrt Ozirisa zavrava Zep Tepi i vodi, na kraju, vladavini faraona. Ali mi znamo da svi glavni glumci u drami imaju zvjezdane pan dane, stoga je vrijedno razmotriti mit na vie doslovnoj, astronom skoj razini: 1. Negativni junak "predstave" je Set, koji je ubio Ozirisa i okonao zlatno doba. 2. Set se snano poistovjeuje sa zvijeem Bika. 3. To stoga podrazumijeva da su Egipani vjerojatno smatrali Bika izvorom opasnosti, kaosa i razaranje.

Crveni planet, crvena sfinga


Egipatsko ime za Sfingu bilo je Horakhti, "Horus obzora," prikaz boga Sunca u trenutku raanja. U Poruci Sfinge pokazali smo da se isto ime, Horakhti, primjenjivalo na zvijee Lava. Uz to, kao to istie istaknuti egiptolog Sir E.A. Wallis Budge, ime Horus - izvor no Heru - nosi znaenje "lica"; tako bi ime Sfinge moglo znaiti "Lice obzora" - odnosei se na lice sunevoga diska. Neki od istraivaa AOC-a neizbjeno su pokuali to povezati s Licem na Marsu - za to ne bi bilo nikakvoga opravdanja da ne pos toji niz udnih smjernica koje ukazuju u tom smjeru: 1. Kao to je prvi shvatio Richard Hoagland, grad Kairo, na ijem junom rubu lei nekropola u Gizi, dobio je svoje sadanje ime u desetom stoljeu od napadaa Arapa koji su ga neobjanjivo odluili nazvati El-Kahira, to znai "Mars" 2. Ime koje su stari Egipani dali planetu Mars bilo je Hor Dshr - doslovce "Crveni Horus." 3. Na natpisima pronaenima u nekim grobovima u gornjem Egiptu, Mars se takoer spominje kao "Horakhti" i "istona zvijezda." S obzirom da je pogled Sfinge usmjeren ravno na istok, i s obzirom da se Sfinga isto tako nazivala Horakhti,

kao to smo vidjeli, moemo isto tako rei da je ime za Sfingu - Mars. 4. Zajedno sa svim drugim planetima, i samim Suncem, Mars putuje u beskonanom krugu kroz svih dvanaest zvijea zo dijaka. To znai, da e ga se, u razmacima, vidjeti kako prola zi kroz zvijee Lava - da bude "u" Lavu ili "u kui" Lava, u astrolokoj terminologiji. 5. Tijekom dugoga razdoblja svoje povijesti Sfingu su bojali u crveno. 6. S obzirom da je Sfinga sastavljeno stvorenje s glavom ovje ka i tijelom lava, takoer usput spominjemo da stari hinduski mit opisuje planet Mars kao Nr-Simha, "ovjeka-lava." Sve nam te smjernice navjetavaju, u najmanju ruku, da su nai stari imali jasnu i izravnu asocijaciju izmeu Crvenoga planeta i Sfinge. tovie, s obzirom da je astronomija Sfinge tako tono po stavljena prema usponu zvijea Lav za proljetnoga ekvinocija u razdoblju izmeu 10.970. i 8.810. godine prije Krista, sumnjamo da bi dio poruke mogao biti da razmotrimo dogaaje koji su vidljivo mogli pogoditi kako planet Mars tako i Zemlju tijekom toga razdo blja - to jest, astronomskoga doba Lava. Postoji takoer snaan na vjetaj u oblinjoj mitologiji koji govori da su takovi dogaaji, kakvi god bili, vjerojatno na neki nain povezani s Bikom, Nebes kim bikom - zvijeem ruitelja Seta. Klasini Grci, koji su nauili sve to su znali od starih Egipana, preimenovali su Seta u Tifona, i opisali ga kao strahovito nadnara vno udovite ija je glava dodirivala zvijezde, njegova iroka krila zatamnila su nebo, vatra je bljeskala iz njegovih oiju, a njegova usta rigala su plamene stijene. Kada se sjurio na Olimp, bogo vi su u strahu pobjegli u Egipat. Slino rimski povjesniar Plinije (23.-79. po. Kr.) pie o dalekom dobu za vrijeme kojega je narod Egipta vidio "strahoviti komet" po imenu Tifon:

Imao je vatreni izgled i savio se poput spirale, a bilo ga je strano gledati. To nije bila toliko zvijezda koliko vatrena kugla. Pitamo se je li mogue da su nam nai stari, svojom arhitekturom i u svojim mitovima, pokuali prenijeti podatke koji spaavaju ivot: Svoja prisjeanja o strahovitom povratku u unutranji Sunev sustav spektakularnoga periodinoga kometa Konkretne obavijesti o njegovim prijanjim opasnim priblia vanjima Zemlji Konkretne obavijesti o barem jednom kataklizmikom pribli avanju koji je komet uinio na Marsu, a koje je "ogulilo" kou Crvenom planetu Konkretne obavijesti o tome hoe li se i kada ta prijetnja vrati ti nama, pa moda i obavijest o pravcu iz kojega e ona doi (pravac zvijea Bik?). Danas nema straha od kometa. Doista, mi se jedva ikada zaus tavimo da pogledamo u nebo. Ali naim su starima oni bili strahovito sredstvo sudbi ne i razaranja "donosei promjenu vremena i dra va" i irei "poast i rat" iz svoje "grozne kose." Vidjet emo u 4. dijelu da ta starinska strahovanja mogu biti blizu istine i da kometi mogu biti doista sredstvo ruenja i obnavljanja svjetova.

ETVRTI DIO - TAMA I SVJETLO

18

Mjesec u lipnju

Uveer 25. lipnja 1178. godine, pet je prijatelja sjedilo nakon zalaza sunca u predgrau engleskoga katedralnoga grada Canterburyja, avrljajui i uivajui u ljetnom zraku. Nebo je bilo bez oblaka a svijetli mladi Mjesec uspinjao se svo jim rogovima okrenutima prema istoku. Onda najednom: Gornji se rog rascijepio na dva dijela. Iz toke podjele izjurila je plamena buktinja, rigajui na znatnu razdaljinu vatru, vru ugljen i iskre. U meuvremenu tijelo Mjeseca koje je bilo is pod savijalo se, kao da je osjealo tjeskobu, ili da se izrazim rijeima onih koji su me o tome obavijestili i vidjeli vlastitim oima, Mjesec je podrhtavao poput ranjene zmije. Nakon toga poprimio je svoje uobiajeno stanje. Ta se pojava ponavljala desetak ili vie puta, a plamen je poprimao razne savinute ob like nasumce, a onda se vraao u normalu. Zatim, nakon tih preobrazbi, Mjesec je od roga do roga, to jest, uzdu cijele svoje duljine, poprimio crnosivi izgled. Ovaj pisac dobio je taj opis od ljudi koji su to vidjeli vlastitim oima, i spremni su zakleti se na svoju ast da nisu nita dodali ili iskrivili u gor njoj prii. Pisac je redovnik Gervase iz Canterburyja u trinaestom stoljeu, ije se djelo Chronicle visoko cijeni kao knjiga o povijesti. S obzi rom na njegovu priznatu tonost iskaza, znanstvenici se uglavnom slau da "Gervaseov opis 'Canterburyevskoga dogaaja' treba uze ti ozbiljno u obzir."

Pa ipak, ako je to toan dogaaj, to onda predstavlja udna poja va koju on opisuje? Ameriki astronom Jack Hartung ponudio je 1976. godine odgo vor koji veina znanstvenika danas prihvaa. On je zakljuio da su Gervaseovi oevici vidjeli kataklizmike uinke sudara izmeu Mjeseca i nekoga velikoga leteega predmeta - kao to je komet ili asteroid. On je dalje rasuivao da ako ima pravo, onda mora posto jati krater primjerenoga oblika i veliine na primjerenoj mjeseevoj geografskoj irini. Raunajui na podlozi Gervaseova prikaza, Har tung je izraunao da bi takav geoloki nedavni krater trebao imati promjer od barem 7 milja, posjedovati svijetle krakove koji se iz njega pruaju barem stotinjak kilometara, i leati izmeu 30 i 60 stupnjeva sjeverno i izmeu 75 i 105 stupnjeva isto no. Imenovan po talijanskom heretiku (spaljenom na lomai 1600. jer je prorekao postojanje nastanjenih planeta izvan Zemlje), krater Giordano Bruno savreno odgovara Hartungovom tumaenju. Ima polumjer od 20 kilometara i svijetle krakove od nedavnoga kataklizmikoga sudara. tovie, iako lei skoro 15 stupnjeva na tamnoj strani Mjeseca, astronomi Odile Calame i Derral Mulholland poka zali su kako je vjerojatno materijal odbaen na takvu razdaljinu da "ne samo to se taj dogaaj mogao vidjeti sa Zemlje, ve je bio i do voljno apokaliptian da opravda opis iz Canterburyske kronike." Rad Calameove i Mulhollanda prua dodatnu potvrdu da je Mjesec doista pretrpio vei sudar nekada u prolome tisuljeu. Oni su u svom istraivanju izmeu 1973. i 1976. koristili reflektorski te leskop od 107 ina u Opservatoriju McDonald u Zapadnom Teksasu, da bi usmjerili vie od 2.000 laserskih zraka na niz zrcala koje su ostavili na Mjesecu astronomi Apolla. Zrake su omoguile krajnje tona mjerenja i otkrile "15-metarsku oscilaciju mjeseeve povri ne oko njegove polarne osi, s razdobljem od oko tri godine." Kao to kae ameriki astronom i strunjak za komete David Levy, Mje sec se ponaa "ba kao ogromno zvono koje vibrira nakon zvonjave." Dva vodea britanska astronoma, Victor Clube sa sveuilita u Oxfordu i njegov kolega Bill Napier s Kraljevskog opservatorija Armagh,

istiu da takav nain vibracije "nestane nakon otprilike 20.000 godi na" i potvruju da se "to moe objasniti jedino nedavnim snanim sudarom, ija je jaina bila upravo onakva da stvori krater Bruno." Krater je stvorio predmet za kojega znanstvenici procjenjuju da je imao promjer od oko dva kilometra, koji je eksplodirao pri sudaru oslobaajui energiju od 100.000 megatona TNT-a - to jest, 100.000 milijuna tona TNT-a, to je otprilike deset puta eksplozivna mo svih nuklearnih oruja trenutno uskladitenih na Zemlji (iako, nara vno, bez radioaktivnoga otpada). Kao usporedba, atomska bomba koja je sravnila sa zemljom japanski grad Hiroimu 1945. imala je nosivost od 13 kilotona (13 tisua tona TNT-a), a najvee pojedina no nuklearno oruje koje danas postoji moe imati otprilike 50 me gatona." Lako je vidjeti zato neki povjesniari misle da je Canterburyski dogaaj koji je oslobodio energiju od 100.000 megatona mogao zbrisati ljudsku civilizaciju 25. lipnja 1178. da se je dogodio na Ze mlji umjesto na Mjesecu.

Tunguzija
Osam stotina i trideset godina poslije, 30. lipnja 1908., mnogo manji predmet doista je i pogodio Zemlju - s razornim posljedicama. Bio je to dogaaj koji je sravnio vie od 2.000 etvornih kilometara ume u sibirskom nepristupanom podruju Tunguzije. Bila je to eksplozija u zraku a ne sudar na zemlji, koja je dovela do rasprskavanja boli da s procijenjenim promjerom od 70 metara na visini od oko 6.000 metara. Opisali smo neke vidove Tunguskoga dogaaja u 4. poglavlju. Njegovi uinci bili su dramatini. Bolid se sputao poput ogromne vatrene kugle i bio je svjetliji od Sunca, a moglo ga se vidjeti na raz daljini vie od 1.000 kilometara od zone eksplozije. Procjenjuje se da je putovao brzinom od 30 kilometara u sekundi, a oni koji su ga vidjeli kako leti rekli su da je ispustio niz prasaka groma. Eksplo dirao je "strahovitim praskom" koji se mogao uti na razdaljini vie od 1.000 kilometara. Vatrena oluja brzo se spustila iz atmosfere na zemlju, ali im je dolo do dodira "vatreni stup" se uzdigao prema nebu. Nekoliko

oevidaca potvrdilo je da je taj vatreni val mogao biti irok 1.500 metara i 20 kilometara visok, a promatrai su ga mogli vidjeti na ra zdaljini od 400 kilometara. Izgledalo je kao daje cijelo sjeverno nebo prekriveno vatrom /po rijeima seljaka koji se nalazio u trgovakom centru Vanavara 60 kilometra od zone eksplozije/. Osjeao sam veliku vruinu kao da je moju koulju zahvatila vatra. Poslije je po stalo tamno a istovremeno sam osjetio eksploziju koja me je odbacila iz verande ... Izgubio sam svijest. Jedan drugi seljak, 200 kilometara od zone eksplozije prisjetio se: Kada sam sjeo za doruak pokraj svoga pluga, osjetio sam iz nenadne treske kao pucnjeve iz topa. Moj konj pao je na ko ljena. Sa sjeverne strane iznad ume uzdigao se plamen. Onda sam vidio kako je vjetar savio umu jela i pomislio sam na orkan. Na razdaljini od 400 kilometara, podrhtavanja koja je prouzroi la tunguska eksplozija bila su toliko jaka, da se morala zaustaviti transibirska eljeznica iz straha od iskakanja iz tranica. Dolo je i do razornoga udarnoga vala koji je pokosio guste ume na tom podruju, "lomei stabla od jednoga metra u promjeru poput ibi ca" uvjerivi neke stanovnike sela da se "pribliava kraj svijeta." Energija to ju je eksplozija oslobodila bila je u rasponu od 10 do 30 megatona TNT-a - barem sedam stotina puta snanija od hiroimske bombe. Ne udi to su ljudi sve do Zapadne Europe govo rili o "bijelim noima" nakon 30. lipnja, a "mogli su itati novine pri nebeskom sjaju i poslije ponoi." Cijeli je dogaaj, moramo imati u vidu, prouzroio predmet od 70 metara u promjeru - to jest, s "otiskom stopala" otprilike veli ine gradskoga bloka - to je prilino malo prema kozmikim stan dardima. S obzirom da se eksplozija dogodila u udaljenom predjelu, svijet joj je pridavao malo pozornosti. Ustvari, tek je 1927. prva znanstvena ekspedicija dola na lice mjesta. Ekspediciju je pred vodio sovjetski astronom Leonard Kulik, koji je odmah shvatio pre ma dosegu razaranja da "nijedno bie ne bi ostalo na ivotu u toj

zemlji" da se isti bolid raspao iznad sredinje Belgije. Moemo se sa stravom prisjetiti kako bi tunguski predmet bio eksplodirao iznad Moskve da se sudario sa Zemljom samo tri sata poslije, to jest u 10:00 ujutro umjesto u 7:00. Najmanje to moemo rei jest, da bi takva nesrea promijenila tijek povijesti.

Veliko kamenje
Zrcala koja odbijaju laserske zrake to su ih Calame i Mulholland koristili u svojemu istraivanju, nisu jedini instrumenti koje su as tronauti na NASA-inom Apollu ostavili na Mjesecu. Seizmometri su takoer postavljeni na raznim lokacijama mjeseeve povrine, kako bi prikupili podatke o kozmikim bombardiranjima i prenijeli ih natrag na Zemlju. Nita se senzacionalnoga nije dogodilo od 1969. do 1974. Onda su pet dana za redom, od 22. do kraja 26 lipnja 1975. seizmografi, svi ujedan mah oivjeli, biljeei toboganski dogaaj. Mjesec je uao u roj meteorita oveeg kamenja koji su teili svaki oko tonu. Doivio je iznenadnu, nemilosrdnu tuu - isto toliko sudara u tih pet dana, koliko ih je pretrpio u svih prethodnih pet godina.

Razorni uinci
Zajedno s planetima i njihovim mjesecima, ogromne koliine stije na, leda i eljeza krue unutar Suneva sustava nevjerojatnom brzi nom, slijedei svoje isprepletene, kaotine putanje koje se stalno mijenjaju. Dijelovi tih kozmikih krhotina stalno presijecaju putanje unutranjih planeta, konkretno Marsa i Zemlje-Mjeseca - ponekad s tako razornim uincima, da bi bilo koji oblik civilizacije, koja bi imala nesreu doivjeti takav sudar, bio uniten. Jo treba izrei ko nanu rije o pravoj ivotnoj prii Marsa, ali znamo sa sigurnou da se ve dogodilo nekoliko kozmikih sudara, koji su bili blizu to ga da unite ne samo "civilizaciju" na Zemlji, ve sav ivotinjski i biljni ivot na ovom planetu.

Sudari i pomaknua kore


Smatra se daje Zemlja stara 4.5 milijarde godina i da se na njoj ra zvija ivot - u poetku u najjednostavnijim oblicima - moda tije kom 3.9 milijarde godina. Najstariji prokariotiki fosili stari su 3.7 milijarde godina; najstariji eukariotiki fosili 2 milijarde godina; a najstariji ivotinjski fosili oko 800 milijuna godina. Negdje prije 550 milijuna do 530 milijuna godina, na je planet zadesila neiz mjerna kataklizma nepoznatoga uzroka. Piui u asopisu Science od 25. srpnja 1997., skupina istraivaa na Kalifornijskom institutu za tehnologiju izvijestila je da je jedna od stranih posljedica toga dogaaja bilo pomaknue Zemljine krute vanjske kore oko njezinih unutarnjih slojeva. Krajnji ishod bio je "promjena od 90 stupnje va u pravcu Zemljine osi u odnosu na kontinente", komentirao je dr. Joseph Kirschvink, profesor geobiologije na Cal Techu: Predjeli koji su prije bili na Sjevernom i Junom polu preba eni su na ekvator, a dvije antipodne toke blizu ekvatora po stale su novi polovi... Geoloki podaci koje smo skupili od sti jena nataloenih prije, za vrijeme i nakon toga dogaaja poka zuju da su svi vei kontinenti doivjeli prsnue u istom vre menskom razdoblju. Istraivai Cal Techa tvrde da dogaaj to ga opisuju treba pot puno razlikovati od "pomicanja tektonskih ploa," unutranjega geolokoga procesa Zemlje, koji vrlo polako i postepeno uzrokuje da se kontinentalne kopnene mase odvajaju ili zajedno kreu brzi nom od tek nekoliko centimetara godinje. Njihovi podaci ukazuju na titansku rotaciju cijele Zemljine kore u jednom komadu kataklizmikom brzinom. Prema Kirschvinku: "Brzina je ... bila doista ne mjerljiva. Stoga, izgleda da sve ide u istom pravcu." Zabiljeili smo u 4. poglavlju kako postoje dokazi o velikom iskliznuu u jednom komadu kore planeta Marsa. Dosad nema poda taka o tome kako se ili zato dogodilo to iskliznue. Ipak, kao to je pokazao astronom Peter Schultz, "Tipini pokriveni i slojeviti po larni nanosi pronaeni su odvojeni 180 stupnjeva na ekvatoru, tj. u poloaju koji je antipodalan jedan prema drugome - kao to bi se

moglo oekivati od prijanjih polova." Dvije godine prije objavlji vanja Cal Techovoga lanka u Scienceu, izvijestili smo u Otiscima bogova o nedavnom radu Randa i Rose Flem-Ath u Kanadi, te rani jem radu profesora Charlesa Hapgooda i Alberta Einsteina u Sjedi njenim dravama, koji navjeuju da su se kataklizmika pomaknu a kore mogla dogoditi na Zemlji, ak u posljednjem Ledenom dobu. Usprkos Einsteinovoj uglednoj potpori, ortodoksni geolozi ismijali su tu teoriju kada ju je Hapgood prvi put predloio u 1950-im godi nama, a ona je doivjela jo jedan znanstveni prijezir kada su je Flem-Athovi ponovo uznijeli u svojoj knjizi When the Sky Fell (Ka da je nebo palo) 1995. godine. Bit ortodoksnoga "odbacivanja" ili "demaskiranja" je u tome to ne postoji poznati mehanizam koji bi bio dovoljno snaan da pokre ne pomaknua kore, pa se takvi dogaaji jednostavno odbacuju kao "geofizike nemogunosti." Na taj nain su zanimljivi podaci to su ih prikupili teoretiari pomaknua kore, opetovano stavljani pod tepih. Meutim, ak ako primjereni mehanizam jo nije utvren, najnovija otkria moraju svakako potresti ortodoksni konsenzus. Jer istraivai Cal Techa govore - ovaj put pod okriljem velikoga ugle da Sciencea - ni manje ni vie nego o potpunom pomaknuu Zemljine kore koje je moralo imati kataklizmike posljedice. Stoga ne bi trebalo nikoga iznenaditi to se procjenjuje da se nes tanak 80 posto svih rodova ivota dogodio u to vrijeme. ivot se ta da vratio skoro udotvornom brzinom a nakon ieznua dolo je do duboke raznolikosti koja je stvorila prvu pojavu praktiki svih ivotinjskih koljena koja i danas ive, a nalaze se u fosilnim ostacima iz toga doba. S relativnom evolucijskom stopom 20 puta veom od normalne, to se otada nikada nije dogodilo. To je bila takozvana Kambrijska eksplozija, a ona je doista bila najvea raznolikost i irenje ivota koje je Zemlja ikada vidjela. Znanstvenici vjeruju da je otada dolo do barem pet daljnjih ie znua - te oko desetak manjih. Sve se vie gomilaju dokazi da su sva ta ieznua, kao i divovska pomaknua kore koja su prethodila Kambrijskoj eksploziji, prouzrokovana sudarima s masivnim koma dima kozmikih krhotina koji su presijecali Zemljinu putanju. Kada

bi oslobodili dovoljnu energiju, takvi sudari mogli bi teoretski pru iti mehanizam koji znanstvenicima nedostaje da bi objasnili pomi canje kore cijelih planeta. Mogli bismo ak zamisliti scenarij za Zemlju, po kojemu svi vei sudari imaju za ishod ieznua, ali tre ba prijei dovoljan energijski prag - ili ispuniti druge uvjete - prije nego to neki sudar moe pokrenuti pomaknue kore.

Sudari i ieznua
Jedno od velikih ieznua na Zemlji dogodilo se na prijelazu iz Paleozoika u Trijas prije oko 245 milijuna godina. Pod tajanstvenim okolnostima 96 posto svih oceanskih vrsta i 90 posto kopnenih vrsta izbrisano je sa Zemlje jednim udarcem. Radioastronom Gerrit Verschuur, sada profesor fizike na Sveuilitu Memphis u Tennesseeju, komentira: Nijedan poznati hir prirode ne moe prouzroiti iznenadni ne stanak toliko mnogo vrsta u isto vrijeme. To je zahtijevalo globalnu pojavu zapanjujuih razmjera ... ivot na Zemlji go tovo je prestao. Rijei mogu jedva opisati strahovitu veliinu takve katastrofe. Postoje dokazi koji pokazuju povezanost toga ieznua sa suda rom - iako geolozi nisu nikako jedinstveni u tom pitanju. Naprotiv, postoji jednodunost u pogledu kasnijega velikoga ieznua koje se dogodilo prije 65 milijuna godina na granici Krede i Tercijara. Na temelju vanih otkria iz 1970-ih i 1980-ih godina, svi znanstveni ci danas prihvaaju da je taj dogaaj prouzroio divovski predmet iz svemira - predmet promjera barem 10 kilometara - koji je udario o sjeverni vrh poluotoka Yucatan brzinom od priblino 30 kilome tara u sekundi. Posljedini krater, danas duboko zakopan ispod milijunima godina nakupljenih taloenja, ima promjer od skoro 200 kilometara. Prvi put su ga u gravitacijske karte unijeli tragai za naftom, a poslije je njegova starost uz pomo radioaktivnoga ugljika utvrena na 65 milijuna godina. Kao to smo zabiljeili u 4. poglavlju, taj dogaaj na granici Kre de i Tercijara prouzroio je ieznue dinosaura. Procjenjuje se da

je unitio 50 posto svih drugih rodova; 75 posto vrsta; i zapanjuju ih 99,99 posto svih pojedinanih ivotinja koje su tada ivjele na Zemlji.

Globalna kataklizma
Znanstvenici (koji se openito slau da je K/T predmet morao biti komet) rekonstruirali su slijed dogaaja na naem planetu prije 65 milijuna godina. Prema geologu Walteru Alvarezu: Oko 95 posto atmosfere lei ispod visine od 30 km, tako da je, ovisno od kuta kojim se napada pribliavao, trebalo samo sekunda ili dvije za prodor kroz nju. Zrak ispred kometa, koji nije mogao skrenuti s njegova puta, estoko se stlaio, stvara jui jednu od najjaih tutnjava koje su se ikada mogle uti na ovome planetu. Tlaenje je stoplilo zrak skoro trenutno dok nije dosegao temperaturu etiri ili pet puta viu od one na Suncu, stvarajui bljesak svjetla koji je u jednoj sekundi svo ga prijelaza kroz atmosferu sprio sve oko sebe. U trenutku dodira sa Zemljinom povrinom, tamo gdje danas lei poluotok Yucatan, nastala su dva udarna vala. Je dan udar prokopao je kamenu podlogu, prolazei kroz tri kilo metra debeli sloj vapnenca ispod povrine i kroz granitnu ko ru ispod njega ... U meuvremenu drugi udarni val bljesnuo je natrag prema kometu koji se obruavao. Gerrit Verschuur nastavlja priu: Tijekom jednoga sata nakon sudara, tutnjava zemlje uje se po cijelom svijetu, a potresi sve izbacuju u zrak. Potres jaine 12 do 13 po Richterovoj ljestvici mrvi vrstu stijenu dok se tlo svija. Po cijelome planetu hui seizmiki udar. Dok on putu je, njegova se energija poinje skupljati tako da se prazni na antipodima, a povrina planeta savija se i die 20 metara... Osam stotina kilometara od sudara, tsunami (ogromni morski val) vii od kilometra, preplavljuje preko sjevernoamerikoga kontinenta da bi stvorio pukotine u zemlji, koje e se sauvati i urezati u geoloki sloj sljedeih 65 milijuna godina... Stotine

metara nanosa izvuenih iz dna mora prekrivaju otoke i obal na podruja kopna, a kamenje veliine automobila pada 500 kilometara od mjesta sudara u zemlju koju e poslije ljudi na zvati Belize. Usprkos plimnim valovima postoje dokazi da je globalna vatre na oluja bjenjela nekoliko dana nakon K/T sudara dok samu sebe nije sagorjela. Znanstvenici izvjeuju o otkriu "rairenoga sloja ai i ugljena ... koji oznaava da je vie od 90 posto biomase tada sagano u globalnim poarima." Ubrzo je svijet utonuo u neku vrstu "nuklearne zime" kada su se praina i dim uzdignuli u atmosferu i zatamnjeli svjetlo Sunca za nekoliko mjeseci. Alvarez smatra da je "zemlja postala tako tamna da ne biste vidjeli vlastitu ruku pred oima." Onda je slijedilo ra zdoblje ledenoga polumraka tijekom kojega su mnoge ivotinje koje su preivjele poetne posljedice praska uginule od hladnoe, gladi i preputanja pomahnitaloj prirodi. Fotosinteza je prekinuta i zaustavljen je lanac ishrane na cijeloj Zemlji.

Neviene opasnosti
Procjenjuje se da je eksplozivna energija K/T sudara iznosila 100 milijuna megatona TNT-a - to jest oko 1.000 puta vie od energije predmeta koji je izdubio krater Bruno od 20 kilometara na Mjesecu 1178. godine. Jo jedan sudar obiju tih veliina bio bi dogaaj koji bi unitio civilizaciju, a moda i dokrajio cijelu ljudsku vrstu - ka da bi danas pogodio Zemlju. Doista, kao to smo vidjeli u 1. dije lu, dovoljno veliki sudari poput onih koji su se dogodili na Marsu tijekom njegove povijesti sposobni su, pod odreenim okolnostima, sterilizirati cijeli planet. Mi smo ilava vrsta koja je uspjela preivjeti svojom sposobno u da se prilagodi prijetnjama i da predvia opasnosti. Zar nije oito iz strane sudbine koju je doivio Mars, i iz dokaza o prolim suda rima na Zemlji i na Mjesecu, kako trebamo obratiti pozornost na mogunost da neviene opasnosti vrebaju u dalekim dubinama sve mira meu planetima Suneva sustava?

19

Znakovi na nebu

David Morrison, astronom u NASA-inom Istraivakom centru Ames, zajedljivo je primijetio 1990. godine da "vie ljudi radi u ne kom restoranu brze prehrane nego to ima profesionalaca koji pre trauju nebo u potrazi za asteroidima." To danas nije sasvim tono. Javno financiranje takvoga posla jo je uvijek tako mravo, da je skoro smijeno - ustvari, ukupni doprinosi svih vlada irom svijeta rijetko su prelazili milijun dolara godinje od 1990. do kraja 1997. Ipak u nekoliko su zemalja uspostavljeni programi Spacewatch, koji pretrauju nebo u potrazi za asteroidima, oslanjajui se uvelike na zainteresirane astronome koji su spremni besplatno raditi. U Nacionalnom opservatoriju Kitt Peak u Tucsonu, u Arizoni, koji doista dobiva neka ograniena NASA-ina sredstva za program Spacewatch, tim astronoma radi na sustavnoj dugoronoj potrazi za asteroidima u blizini Zemlje, koristei teleskop od 90 centimetara i CCD kameru. Takav program otkrio je "dva do tri predmeta u blizi ni Zemlje svakoga mjeseca, od kojih najmanji ima promjer od samo 6 metara." Meu slinim programima istraivanja Spacewatch su Program za pronalaenje asteroida u blizini Zemlje u opservatoriju Ratnog zrakoplovstva SAD-a na Havajima: Pregled asteroida koji presije caju putanju planeta na planini Palomar u Kaliforniji; program istra ivanja asteroida na opservatoriju Cote d'Azur u junoj Francuskoj; te Angloaustralijanski pregled asteroida u blizini Zemlje (koji je zavrio rad uslijed nedostatka sredstava 1996.). Hoe li vie sredstava za takve programe pristizati u budunosti? To je podruje na kojemu vodei politiari vie obeavaju nego to djeluju. Ali smatramo velikom promjenom stajalita - iako iz toga

jo nema nikakvoga novca kao to se moglo i predvidjeti - injeni cu to je Predstavniki dom SAD-a unio sljedeu odredbu u Zakon o ovlastima NASA-e od 20. srpnja 1994.: Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir, u suradnji s Mini starstvom obrane i svemirskim agencijama drugih zemalja, utvrdit e i katalogizirati, koliko je to praktiki mogue, u roku od 10 godina obiljeja putanja svih kometa i asteroida koji su vei od 1 kilometra u promjeru, a nalaze se na putanji oko Sunca koja sijee putanju Zemlje. Zato vei od jednoga kilometra u promjeru? Razlog je opepri hvaeno uvjerenje da bi ljudska civilizacija mogla preivjeti sudar s predmetom promjera od pola kilometra, ali da moda ne bi prei vjela sudar s predmetom irokim vie od jedan kilometar. Ali to je s rojem predmeta od pola kilometra - ili od etvrt kilometra, ako hoete - ili ak s rojem bolida veliine onoga iz Tunguzije, koji opetovano prodiru u Zemljinu atmosferu, na stotinama razliitih mjesta, u razdoblju od jednoga tjedna ili dva? Bismo li mogli to preivjeti? I bi li se to moglo dogoditi?

Krateri
Tijekom dva posljednje stoljea astronomi su mnogo nauili o Sunevu sustavu i o svemiru u blizini Zemlje - a nita to su otkrili nije umirujue. Naprotiv, kako na planet krui oko Sunca stalnom brzinom od oko 110.000 kilometara na sat, mi sada znamo da pro lazi kroz "kvrgave struje" kozmikih krhotina. Veina toga otpada poprima oblik sitnih meteora, koji bezopasno izgaraju u naoj atmo sferi u obliku zvijezda padalica. Ali postoje i vei predmeti koji eksplodiraju na nebu, pa i masivniji predmeti koji to ine na tlu. Kao to smo vidjeli, Zemlja se tijekom svoje duge povijesti neko liko puta sudarila s takvim predmetima iz svemira. tovie, oito je da dogaaji u Tunguziji i K/T o kojima smo govorili u prolom po glavlju, nikako nisu osamljene nesree. Prema astronomu Sir Fredu Hoyleu, vjerojatno je da je Zemlja pretrpjela vie od 130.000 veih sudara tijekom posljednje milijarde godina.

Zabrinjavajue je to to izgleda da mnogi vei sudari ukljuuju skupine predmeta a ne samo pojedinane projektile. Spomenuli smo mogunost "rojeva Tunguski" - to je samo po sebi muna mogu nost, kao to emo vidjeti - ali danas je jasno iz geolokih zapisa da je 10 kilometara irok predmet koji je prouzroio K/T dogaaj bio takoer dio roja. Pronaeno je barem desetak drugih kratera koji su nastali kad i K/T dogaaj. Meu njima je potpuno zakopana 35kilometarska "Mansonova tvorevina" u dravi Iowi. S obzirom da je povrina Zemlje dinamika i podvrgnuta stalnim erozijskim i talonim silama, ak i najvei krateri nestaju tijekom milijuna godina. Osim toga, s obzirom da voda prekriva sedam de setina povrine naega planeta, jednostavna logika govori da se veina sudara dogodila u oceanima - gdje ostavljaju manje dugo ronih tragova nego sudari na kopnu. Drugi vaan imbenik je to su tek od kasnih 1920-ih godina krateri stvoreni sudarom prepoznati kao takvi, dok su ih prije pripisivali djelatnosti vulkana, tako da je to relativno novo podruje prouavanja. Ipak, vie od 140 veih kratera pronaeno je po cijelom svijetu, a svake godine pronalazi se pet novih. Iako su neki stari ak 200 milijuna godina, iznenaujui broj nastao je relativno nedavno. Meu zanimljivim otkriima je lanac kratera u Junoj Americi, koje su stvorili rojevi malih eljeznih meteorita. Izgleda da su ti meteoriti uli u atmosferu pod niskim kutom, a preivjeli su samo zbog svoga eljeznoga (a ne kamenoga) sastava, i zato to su se sudarili sa Zemljom uzdu uskoga pojasa od 18 kilometara u pred jelu Campo del Cielo, u Argentini. Oito je da su aerodinamine sile, prema redoslijedu njihove pojedinane mase, usmjerile pojedinane meteorite uzdu pojasa. Raspad matinoga tijela dogodio se na visini od neko liko kilometara. Odreivanja vremena radioaktivnim ugljikom utvreno je da se taj dogaaj dogodio unutar vremena kada je ovjek nastanio Junu Ameriku, otprilike 2.900. prije Krista. Drugi kraterski lanac za kojega se misli da "nije stariji od neko liko tisua godina", lei u srcu argentinskih stepa, a prvi ga je zapa zio pilot ratnog zrakoplovstva letei povie njega 1989. godine.

Od kraja do kraja ima 30 kilometara. Njegovi krateri nisu kruni, kao to je sluaj kod okomitih sudara, ve izdueni - tri najvea su svaki dug etiri kilometra i irok jedan kilometar. Bezbrojni manji krateri "oito su nastali kiom komadia raspadnutoga meteorita." Vie od 10 posto kratera na Zemlji veih od pola kilometra u promjeru imaju barem jedan manji krater u blizini, a tri najvee tvorevine na Zemlji nastale padom meteorita imaju svoj manji dio para: krateri Steinheim i Reis u Njemakoj (promjera 46 i 24 kilo metra), a oba su stara 15 milijuna godina; krateri Kamensk i Gusev u Rusiji, oba stara 65 milijuna godina; i blizanci Clearwater Lakes u Kanadi u sjevernom Quebecu, istono od Hudsonskog zaljeva, koji su stari 290 milijuna godina. Jezero Manicougan u Kanadi je krater nastao padom meteorita, a ima promjer od 60 k m . Tvorevina Sudbury u Ontariju, koja sadri jedno od najveih nalazita nikla i drugih dragocjenih metala, danas se smatra "kraterom koji je nastao tektonskim pore meajem, a koji je u poetku imao promjer od 140 k m . " Vredfort Dome u Junoj Africi promjera 100 kilometara takoer je nastao sudarom s meteoritom. Astronom Duncan Steel, ef Spaceguard Australia i osniva Angloaustralijanskoga pregleda asteroida u blizini Zemlje, procjenjuje: Mi jo moramo otkriti vie od 1 % tvorevina na Zemlji nastalih sudarom sa asteroidima... Stotine kratera jo uvijek se nalaze, bez sumnje, skriveni ispod umskoga pokrova Ama zonskoga bazena, tundri arktikih predjela... nestalnih pjea nih terena Afrike i Arapskoga poluotoka ... i 70 % Zemlje prekrivenih vodom... Dosad je pronaen samo jedan podmor ski krater, irok 60 kilometara, tvorevina Montagnaisa stara 50 milijuna godina u obalnim vodama Nove kotske. Ipak popis kratera na Zemlji i dalje raste. Kad ih usporedimo s uasnim oiljcima Marsa i rupiavim licem Mjeseca, trebamo se prisjetiti da je Sunev sustav uvijek bio i ostao rizino mjesto - opa sno za sve planete i cijeli ivot u svim prolim razdobljima i, oito, opasno i danas.

Asclepius i Hermes
Asteroid s procijenjenim promjerom od pola kilometra presjekao je Zemljinu stazu 1989. godine. "Zemlja je bila u toj toki u svemiru samo est sati prije," zabiljeio je jedan odbor Predstavnikog doma. Da je pogodio Zemlju prouzroio bi katastrofu bez presedana u ljudskoj povijesti. Osloboena energija odgovarala bi snazi od vie od 1.000 bombi od jednoga megatona. S dimenzijama i uskladitenom kinetikom energijom "divovskog nosaa zrakoplova, putujui brzinom od 42.000 milja na sat," taj je predmet otkriven tek tri tjedna nakon to je protutnjao pokraj nas. Danas katalogiziran kao 4581 Asclepius, on je najblie doao na 650.000 kilometara od Zemlje. To je bio rekordno blizak prolaz - iako emo vidjeti da je i taj rekord premaen. Najblii prethodni prolaz registriran je 1937. godine za Hermes, neto vei asteroid (procjene njegovoga prom jera su izmeu jedan i dva kilometra). Uveer pred Hallowen ("No vjetica", op. prev.) on se pribliavao Zemlji zabrinjavaju om brzinom, "kreui se do 5 stupnjeva na sat prelazei nebo u de vet dana." Huka je bila, prema jednom astronomu iz toga vreme na, "slina veernjem ekspres vlaku koji tutnji pokraj nas." Nakon to je tako projurio, Hermes je nestao u svemirskoj tami i nikada ga vie nismo vidjeli - to je nezadovoljavajue stanje stvari, jer proli bliski prolazi ine vjerojatnijim budue bliske prolaze. Stoga je Hermes predmet na koji treba paziti. Moemo biti sigurni da on jo uvijek vreba u Sunevom sustavu, a postoji velika vjero jatnost da je preao preko putanje naega planeta vie nego jednom od 1937., ali ga jednostavno nismo zapazili. Vrlo je lako ne zapa ziti asteroide takve veliine u teleskopskim pregledima, a, kao to emo vidjeti, astronomi vjeruju da moda njih nekoliko tisua krui u naem neposrednom susjedstvu.

Asteroidi pristiu
Dva mogua apokaliptina asteroida pribliila su se Zemlji u nedje lju 19. 05. 1996. i manje od tjedan dana poslije 25. 05. 1996.

Prvi - katalogiziran kao 1996 JA - prozujao je na razdaljini od oko pola milijuna k m . , procijenjenom brzinom od 60.000 kilo metara na sat. Astronomi su nas uspjeli obavijestiti o njegovom do lasku na nau kozmiku verandu samo etiri dana unaprijed. Drugi, asteroid JG, imao je promjer od vie od jednoga km i proao je na razdaljini od oko dva i po milijuna k m . Prema znan stvenim proraunima sudar izmeu Zemlje i takvoga predmeta "prou zroio bi planetarnu katastrofu; barem bi milijarda ljudi poginula, a moderna bi civilizacija bila unitena. Astronomi u Sjedinjenim dravama otkrili su u prosincu 1997. asteroid s promjerom od skoro dva kilometra. Razvrstali su ga kao asteroid 1997 XF11 i prouavali njegovu putanju tri naredna mjese ca. Onda je astronom Brian Marsden sa Sveuilita Harvard objavio u oujku 1998. rezultate tih prorauna. Upozorio je da postoji mo gunost sudara 2028. godine. Naslovi u novinama od 12. i 13. oujka 1998. isticali su tu najavu, a astronomi irom svijeta pokuali su do tjerati Marsdenove proraune. Neki su zakljuili da e asteroid pro i blie Zemlji nego Mjesecu, moda samo na 40.000 km. Drugi su tvrdili da bi razdaljina mogla biti vie od milijun kilo metara. Marsdenov zakljuak bio je da su "izgledi sudara vrlo mali, ali ne i nemogui." Jack Hills, strunjak za asteroide u Nacional nom laboratoriju Los Alamos, u Sjedinjenim dravama komentirao je: "Plai me. Doista me plai. Tako velik predmet koji bi udario u Zemlju mogao bi ubiti mnogo, mnogo ljudi." Asteroid Icarus, promjera od dva kilometra, promaio je Zemlju 1968. godine za 6 milijuna kilometara - to je neugodno mala raz daljina na ljestvici Suneva sustava," kao to je tada komentirao MIT (Institut za tehnologiju u Massachussettsu). Asteroid BA proao je 1991. godine samo 170.000 km od Zemlje, to je manje od pola razdaljine do Mjeseca. Imao je prom jer od 9 metara (veliine autobusa na kat), dovoljno "da razori jedan manji grad." Duncan Steel rekao je sljedee za australske medije 16. 03. 1994.: Prije est sati Zemlja je doivjela rekordno bliski susret s asteroidom. Razdaljina promaaja bila je 180.000 kilometara, to

je manje od polovice razdaljine do Mjeseca. Predmet ima samo 10x20 metara. Njegovo ime u ovoj fazi je 1994 ES1. Otkrio ga je tim Spacewatcha (Sveuilite Arizona) u opser vatoriju Kitt Peak, blizu Tuscona, u Arizoni. Da je udario u Zemlju, udario bi brzinom od 19 kilometara u sekundi (70.000 kilometara na sat). Osim ako nije sastavljen od vrstih metala nikla i eljeza (kao to je veina meteorita), eksplodirao bi na visini o d 5-10 km. Ukupno osloboena energija odgo varala bi nuklearnoj eksploziji od oko 200 kilotona (oko 20 puta hiroimske bombe). Infracrveni skeneri amerikih vojnih satelita rutinski biljee razor ne eksplozije u zraku - nedavni necenzurirani podaci od 1975. do 1992. otkrivaju 136 atmosferskih eksplozija snage kilotona ili vie. Oso bito spektakularna eksplozija procijenjene snage od 5 kilotona, opaena je iznad Indonezije 1978. godine. Jo spektakularnija bila je 500-kilotonska eksplozija izmeu June Afrike i Antarktika 3. kolo voza 1963. Kapetan japanskoga teretnoga aviona izvijestio je 9. 04. 1984. o sjajnoj eksploziji 650 kilometara istono od Tokija. "Tlak zraka od eksplozije stvorio je oblak u obliku gljive koji se po digao od 4.267 metara na 18.288 metara u samo 2 minute."

Vatrene kugle i kometi


Jedan mali asteroid uao je u Zemljinu atmosferu 19. veljae 1913. u obliku vatrene prikaze na nebu iznad Saskatchewan, putujui prema istoku procijenjenom brzinom od oko 10 kilometara u sekun di. Astronomi su ga primijetili na visini od 50 km iznad Winnipega i Toronta i iznad nekoliko gradova na sjeveroistoku Sjedinjenih drava. Preao je iznad New Yorka prema Atlantiku. Dvije minute poslije ponovo su ga primijetili iznad Bermuda. Nakon toga izgubio mu se svaki trag. Vjerojatno je pao u ocean. Jedna druga vatrena kugla primijeena u Sjedinjenim dravama 1972. godine, ovaj se put uzdizala koso kako bi izala iz Zemljine atmosfere, koja ju je samo privremeno zarobila. Astronomi L.G.Jacchia i John Lewis raunaju: Pribliavala se relativnom brzinom od 10.1 kilometar u se kundi, a zemljina sila tea ubrzala ju je na 15 kilometara u

sekundi dok je ila prema vrhu atmosfere. Njezina toka najbliega dodira sa Zemljom bila je na visini od oko 58 kilo metara iznad june Montane... Tijelo je imalo promjer izmeu 15 i 80 metara i masu od barem nekoliko tisua metrikih tona, a moda ak milijun metrikih tona. Prola je na razda ljini od 6.430 kilometara od sredita Zemlje. Da je prola samo 6.410 kilometara od sredita Zemlje bila bi eksplodi rala, ili bi negdje udarila na napueni kopneni pojas koji se protee od Provoa, Utaha, preko Salt Lake Cityja, Ogdena, Pocatella i Idaho Fallsa. Eksplozivna snaga vjerojatno bi bila oko 20 kilotona TNT-a. Jedan bolid uao je u Zemljinu atmosferu 1. 02. 1994. iznad tihooceanskih Mikronezijskih otoka, preao ekvator putujui u ju goistonom pravcu i poslije eksplodirao sjeverozapadno od Fijija, 120 kilometara iznad otoka Tokelau. Izraunali su da je putovao br zinom od 72.000 km na sat. Eksplozija je bila zaslijepljujue svijetla i mogla je imati snagu od 11 kilotona TNT-a. Vei i mnogo bri predmeti takoer su se pribliili Zemlji. Pro matrai u Cape Townu, u Junoj Africi, bili su svjedocima pojave ogromnoga kometa, s repom irokim kao to je puni mjesec, koji se protezao preko polovice neba. Tijekom 47 minuta koliko je vremena bio vidljiv (od 7:45 do 8:32 ujutro) preao je 100 lunih stupnjeva. "Pretpostavljajui da je to bio tipini mali komet," primjeuje John Lewis, "putujui brzinom od oko 40 kilometara u sekundi prema Zemlji, onda njegov promatrani kut od dva stupnja u minuti podra zumijeva da je komet morao proi unutar 80.000 kilometara od Zemlje, oko petine razdaljine od Mjeseca." Neki astronomi u Europskom junom opservatoriju otkrili su jo jedan brzi komet, koji je projurio preko neba brzinom od 7 stupnje va u minuti. Jezgra mu je imala promjer od 350 metara: Letei najvjerojatnije prolaznom brzinom od 40 kilometara u sekundi, to je tipino za dugotrajne komete, vjerojatno je taj komet proletio na razdaljini od oko 13.000 kilometara, a to je doista prilino blizu.

Merkur
to vie znamo o velikom arsenalu projektila koji krue u svemiru, lake nam je shvatiti kako je susjedni Mars - koji je nekada vjero jatno pruao udoban dom raznim oblicima ivota - mogao postati izmueni i pusti pakao. Ustvari, ono to se dogodilo Marsu moe se dogoditi i ostalim planetima Suneva sustava. Zapravo, teko je objasniti kako Zemlja i dalje funkcionira kao ekosustav i kako stal no preivljava. Merkur, kao najunutranjiji planet, okrutno je izbrazdan krateri ma i, poput Marsa, izgleda da je izgubio velike dijelove svoje kore: Neto je udarilo u Merkur takvom estinom da su njegovi vanj ski slojevi rascijepljeni i, izgubljeni u svemiru, pali u Sunce. Drugo obiljeje koje Merkur dijeli s Marsom - a takoer i sa Zemljom - je pojava ogromnih kratera na jednoj hemisferi kojoj od govara poremeaj na antipodnoj toki na suprotnoj hemisferi. Kao to smo vidjeli, Marsov krater Hellas, koji ima promjer od skoro 2.000 kilometara, povezan je s udnim obiljejem poznatim kao Izboina Tharsis koja mu je skoro antipod. Na Zemlji je 200-kilometarski krater Chixclub u Meksiku, epicentar K/T dogaaja, povezan s vulkanskim grbama Deccan Trapsa u Indiji. U sluaju Merkura, NASA-ine fotografije pokazuju divovski krater, promjera 1.300 ki lometara, koji je dobio ime Bazen Caloris. Tono na suprotnoj strani planeta nalazi se iroko podruje "kaotinoga terena" gdje nema kratera nastalih uslijed sudara, ali gdje je tlo smrskano u komadie i rastreseno da bi dobilo izvanrednu konfiguraciju. Duncan Steel nudi sljedee objanjenje: Kada se oblikovao Caloris, ogromni seizmiki valovi proli su kroz unutranjost Merkura, susreli su se na antipodnoj toki i rascijepili glatki teren koji je prije tu postojao.

Venera
Ako u svojoj mati pogledamo nadolje u Sunev sustav, to jest, sa sjevera, vidjet emo da svi planeti krue oko Sunca u smjeru obrat nom od kazaljke na satu. Veina njih takoer se okree obratno od

kazaljke na satu oko vlastite osi. Venera je asni izuzetak, kao drugi planet od Sunca, koji se okree u suprotnom pravcu od svoje revo lucije. Astronomi smatraju retrogradnu rotaciju Venere "vrlo znakovi tom." Openito prihvaeno objanjenje je da se u odreenom tre nutku svoje povijesti ona "tako snano sudarila" - vjerojatno s titanskim asteroidom ili kometom - da je njezina rotacija trenutno 52 zaustavljena, i ona se "poela okretati u suprotnom smjeru." Sma tra se ta se ta kataklizma dogodila prije nekoliko milijarda godina, tijekom rane faze oblikovanja Suneva sustava, ali postoje dokazi mnogo vremenski bliega divovskog sudara: Cijela povrina Venere potpuno je izbrisana... Geolozi kau da je taj dogaaj ponovo prekrio povrinu planeta, ali tada s lavom iz njezine utrobe, kada su veliki blokovi povrine prsnuli i potonuli.

Zemlja
Zemlja je trei planet od Sunca - svjetlucajua sfera svjetla i svijesti to lebdi u tamnom svemiru, neka vrsta arolije, uda. Neki je vide kao ivo bie. Platon ju je opisao kao "blaenoga boga..." Sam samcat sferini svemir to krui u krugu, sam, ali zbog svoje vrsnoe ne treba drugo drutvo do sebe samoga, i zado voljan to je sam svoj poznanik i prijatelj. Ona je takoer jedino mjesto za koje moemo biti potpuno si gurni, s naim krajnje krhkim znanjem o kozmikom okoliu, da na njemu postoji ivot. Objektivna je mogunost da postoji ivot, mo da mnogo inteligentniji od naega, i na drugim planetima koji kru e oko drugih sunaca. Ali jednostavno ne moemo u to biti sigurni. Po svemu onome to znamo, kozmiki estoki sudari, poput onih koji su unitili Merkur, okrenuli okretanje Venere, i ogoljeli planet Mars, mogu biti uobiajeni ne samo unutar Suneva sustava, ve u svemiru kao cjelini. Pomislimo samo na nau odgovornost ako smo jedina iva bia. Pomislimo samo na nau odgovornost ako je naa iskra svijesti jedina

svijest, koja je preivjela u cijelom svemiru. Pomislimo samo na na u odgovornost ako neka prijetnja, koja bi se mogla izbjei vreba, a mi zbog svoga samozadovoljstva nita ne inimo kako bije sprijeili.

Jupiter
Sada je ve jasno da je Zemlja zasad jedini planet u Sunevom sus tavu koju nastanjuju inteligentna bia. Moda to nije bilo tako prije 10.000 ili 20.000 ili 50.000 godina - tko zna - ali danas su svi nai susjedi mrtvi i pokazuju znakove da su pretrpjeli masovna bombar diranja od kozmikih krhotina. Merkur je mrtav. Venera je mrtva. Mjesec je mrtav. Mars je mr tav. Pa iako Zemlja jo uvijek ivi, s nama na njoj, ne postoje dokazi da su bombardiranja prestala samo zato to smo mi tu. Naprotiv, jo nedavno, 1994. godine, ovjeanstvo je dobilo spektakularni dokaz da se predmeti, koji mogu ubiti jedan cijeli svijet, jo uvijek sudara ju s planetima. Bila je to godina u kojoj je roj masivnih dijelova iz raspadajuega kometa Shoemaker-Levy 9 pogodio Jupiter, to je dogaaj koji mnogi astronomi shvaaju kao upozorenje na vrijeme da bi i Zemlja mogla pretrpjeti takvu sudbinu - teoretski u bilo koje vrijeme. Kao to je primijetio David Levy, suotkriva kometa: Bilo je to kao da je Priroda nazvala preko telefona i rekla "Ispustit u 21 komet na Jupiter brzinom od 134.000 milja na sat... elim jedino da to promatrate. Astronomi su promatrali te sudare s velikim zanimanjem i pozor nou. Deseci opservatorija i svemirski teleskop Hubble, kao i NASA-ina sonda Galileo, usmjerili su svoju pozornost i kamere sko ro iskljuivo na Jupiter tijekom mjeseca srpnja 1994. godine kada su se sudari dogodili, a zloslutne fotografije svih veih sudara preno sile su se kao glavne vijesti milijardama ljudi po cijelome svijetu. Merkur...Venera... sustav Zemlja-Mjesec... Mars... Jupiter je peti planet od Sunca; njegova putanja lei oko 500 mi lijuna kilometara dalje od Marsove. S promjerom od oko 144.000 kilometara, on je div Suneva sustava - desetina veliine samoga Sunca, deset puta vei od Zemlje i dvadeset puta vei od Marsa. Smatra se da njegova povrina nije vrsta ve u tekuem i plinovi-

tom stanju, "sastavljena uglavnom od vodika i helija u razmjerima bliskim Suncu." Ipak njegova je masa 318 puta vea od Zemljine i, ustvari, vea od zajednike mase svih drugih planeta u Sunevu sustavu. Sposobnost takvoga Levijatana da usmjeri postrance ili uniti predmete koji mu se pribliavaju iz svemira, i da poniti udar onih koji prodru kroz njegovu atmosferu, izgleda praktiki neograniena. Pa ipak, Jupiter je pretrpio strahovita razaranja pri susretu s 21 dije lom kometa Shoemaker-Levy 9 koji se pribliavao velikom brzinom.

Kozmiki traga
Caroline Shoemaker, pokojni Eugene Shoemaker i David Levy ot krili su komet koji je dobio njihova imena 24. 03. 1993. U po etku se pojavio kao mrlja to se brzo kree na zrnastim fotograf skim ploama. Onda su veliki opservatoriji okrenuli svoje teleskope prema tom predmetu, a Jim Scotti s Mjeseevog i planetarnog labo ratorija Sveuilita Arizona, koristei Spacewatch teleskop od 90 centimetara, prvi je potvrdio da S-L 9 ustvari nije jedan predmet, ve "niz od 21 dijela." Rane fotografije prikazivale su slike koje su bile lijepe ali zastraujue - poput svjetleih zrna koja u luku lete preko nonoga neba - a astronomi su poeli raunati koliko bi mo gli biti veliki pojedinani dijelovi, otkuda dolaze i kamo idu. Brzo je postalo oito da je 21 komad u nizu S-L 9 izvorno bio dio jednoga jedinoga, mnogo masivnijega kometa, vjerojatno izmeu 10 i 20 kilometara u promjeru. Procijenili su da je najvei komad imao promjer od 4.2 kilometra a drugi 3 i 2 kilometra. Kada su as tronomi ucrtali njihov kurs i izraunali unatrag njihovu putanju otkrili su da "su te jezgre prole vrlo blizu Jupitera u srpnju 1992." Daljnja istraivanja pokazala su to se moglo dogoditi: izvorni komet pribliio se suvie blizu Jupiteru, pavi na visinu od samo 20.000 kilometara iznad njegove povrine 7. 07. 1992. i preavi Roche granicu planeta. David Levy ovako opisuje uinke: Poput ruke nekoga diva, Jupiterova sila tee rascijepila je ko met povlaei jae najblii dio od najudaljenijega. Kada se

komet poeo rastezati poput rezanca, on se jednostavno odli jepio sam od sebe uz snano podrhtavanje. Uspijevajui jedva izbjei sudar u tom trenutku, komet se tim bliskim susretom odcijepio od svoje daleke putanje kroz Sunev sustav i uao u opasnu blisku putanju oko Jupitera. Astronomi su do sredine 1993. izraunali da e takva putanja donijeti 21 komad u ak blii susret u srpnju 1994. Daljnji prorauni otkrili su da e taj sljedei susret biti tako blizak da je sudar neizbjean: Iako se komet rascijepio 1992. godine, njegovi su dijelovi preivjeli doticaj s Jupiterom, ali samo da bi dobili neto na vremenu. Izvornom kometu preostat e jo jedna putanja, kao posljednja prilika da se odlijepi od Jupitera, pogleda unatrag i ponovo se vrati da bi se sunovratio na taj planet.

Kometi doista pogaaju planete


Putujui brzinom od 60 kilometara u sekundi, komad A - jedan od najmanjih - pogodio je Jupiter 16. 07. 1994. stvarajui golemi va treni pramen. Nekoliko sati poslije, komad B, opisan kao "skupina praine i kamena koja se labavo dri zajedno," proizvela je slabi pramen koji je trajao 17 minuta. Dva sudara odvojena razmakom od jednoga sata povezana su s komadom C, nakon ega je uslijedila "kra tkotrajna vatrena kugla" povezana s komadom D. Prvi veliki komad bio je E. On je udario u 11.17 sati po Istonom dnevnom vremenu, aljui uvis perjanicu materijala "vie od 30 puta svjetlijega od Euro 0 pe" (jednoga od Jupiterovih mjeseca). Kada se poetna atmosfer ska turbulencija smirila postalo je jasno da je taj komad otvorio tri velika oiljka na Jupiterovoj vrtlonoj povrini - ukljuujui i jedno svjetlo mjesto promjera vie od 15.000 kilometara. Fragment F proizveo je jo vei oiljak pri sudaru promjera 26.000 kilometara. Tada su se, pria David Levy, "otvorila vrata pa kla kada je prsnula sredinja masa komada G, ostavljajui za sobom snanu vatrenu kuglu koja se uzdizala nekih 3.000 kilometara iznad oblaka." Vatrena kugla uzdizala se brzinom od 17 kilometara u sekundi, a poticao ju je pregrijani plin - dvaput topliji od povrine Sunca.

Prsten koji je na Jupiterovoj povrini stvorio komad G bio je jed nako turbulentno obiljeje. On se irio prema van brzinom od 4 ki lometra u sekundi i ubrzo je dostignuo promjer od 33.000 kilo metara - samo 7.000 kilometara manje od ekvatorijalnog opsega Zemlje. U roku od jednoga sata on je porastao u tako velik oblik da bi mogao progutati Zemlju, i tako sjajan da je nadjaao Jupiterovo vlastito bljetavilo te je privremeno "zaslijepio" teleskope. "Poeo sam razmiljati to to sve znai," prisjea se Gerrit Verschuur: Recimo da je komad G imao promjer od 4.2 kilometra, i reci mo da je putovao brzinom od 60 kilometara u sekundi, njegova energija pri sudaru bila bi oko 100 milijuna megatona TNT-a, neto poput K/T asteroida koji je zbrisao dinosaure s lica Ze mlje. A eto to se dogodilo na Jupiteru 1994! Koji su sada bili izgledi da se to dogodi ovdje? Sudar je proizveo ekvivalent od 5 milijuna eksplozija veliine one iznad Hiroime koje se do gaaju istovremeno. Nevjerojatno! Nije bilo tako davno, tamo 1991. kada sam uo na Prvom meunarodnom simpoziju o asteroidima u blizini Zemlje u San Juan Capistranu, u Kaliforniji, da nikada neemo vidjeti kako predmeti te veliine uda raju u planete tijekom naega ivotnoga vijeka. Genea Shoemakera zapitali su koja je najvanija lekcija koju je on nauio od S-L 9. "Kometi doista pogaaju planete," odgovorio je. Novinar BBC-a zamolio je Caroline Shoemaker u jednom inter vjuu u Londonu da opie to bi se dogodilo kada bi komad G ikada pogodio Zemlju. Njezin odgovor bio je kratak ali jezgrovit: "Mi bi smo umrli."

20

Apokalipsa danas

Kada je svih 21 komad kometa S-L 9 sagorio u masovnom tijelu Ju pitera, mnogi ljudi koji su se prije malo zanimali za nebo poeli su prema njemu gledati s osjeajima neodreene tjeskobe. Trebalo je imati samo malo zdravoga razuma i shvatiti, da se ono to se dogo dilo Jupiteru moglo vrlo lako dogoditi i Zemlji - a vjerojatno i hoe jednoga dana. Oivljena je stara zamisao o koritenju nuklearnih ra keta kako bi se skrenuli mogui opasni kometi ili asteroidi, i poelo se govoriti o prilagoavanju tehnologije Rata zvijezda za obranu Zemlje. Sigurno nije sluajno to je samo dva dana nakon pada fra gmenta G s armagedonskim uinkom, Predstavniki dom usvojio odredbu u Zakonu o ovlastima NASA-e (citiranu u prolom pogla vlju) koja upuuje agenciju da "utvrdi i katalogizira orbitalna obi ljeja svih kometa i asteroida veih od 1 kilometar u promjeru, a koji se nalaze na putanji oko Sunca koja sijee putanju Zemlje."

Brza energija
Uinjene su studije o moguim posljedicama po Zemlju i ljudsku civilizaciju, u sluaju sudara s raznim vrstama i veliinama asteroi da i kometa. Kako bismo shvatili rezultate tih studija, vano je sjeti ti se da bi takvi sudari s predmetima veima od nekoliko desetaka metara promjera, imali neizbjeno katastrofalne uinke - kao, naprimjer, predmet koji je pao u Tunguziji 1908. Razlog je u tome to ti projektili nose ogromne rezervoare kine tike energije (energija kretanja nekoga tijela ili sustava jednaka proizvodu polovice njegove mase i kvadratu njegove brzine), koju oni oslobaaju pri eksploziji, stvarajui strahovite udarne valove

dok jure kroz atmosferu. Zatim dolazi sudar s povrinom planeta koji donosi dovoljno preostale energije u obliku topline da stopi ili pretvori u paru, kako udaraca tako i "koliinu ciljanoga materijala, ija se masa kree od 1 do 10 puta mase udaraa, dok se udaraeva br zina poveava od 15 do 50 kilometara u sekundi." Dolazei negdje u sredini tog dosega brzine izmeu 20 i 30 kilo metara u sekundi, iako je zabiljeena brzina i od 72 kilometra u se kundi, asteroid e se zaustaviti na razdaljini koja je jednaka njegovom promjeru, a on se doslovce izokrene iznutra prema van u tom postupku. Odmah se stvaraju pritisci od nekoliko milijuna atmosfera i udarne temperature na desetke tisua stupnjeva.

Veliki kopneni sudari


Izraunate su projekcije sudara kako na kopnu tako i u oceanima. Profesor Trevor Palmer sa sveuilita Trent u Nottinghamu, opisuje sliku prvih uinaka kada predmet od 10 kilometara udari u zemlju s oko 30 kilometara u sekundi: Bolid i kamenje trenutno bi isparili i stvorio bi se krater pro mjera oko 180 kilometara u roku od nekoliko sekundi. Kad bi, naprimjer, bolid udario Milton Keynes, krater bi se protezao od Nottinghama na sjeveru do Londona na jugu, i ukljuio bi Birmingham, Oxford i Cambridge. Taj ogromni krater bio bi oivien rastopljenim stijenama, a snana vatra podigla bi se kroz atmosferu, stvarajui jak, vatreni vjetar. Dr. Emilio Spedicato s Odsjeka za matematiku i statistiku Sveu ilita Bergamo u Italiji, kae da bi atmosferski poremeaji nakon sudara s predmetom od 10 kilometara bili strahoviti i protegnuli bi se po cijeloj hemisferi. Napri mjer, moe se procijeniti, ako se deset posto poetne energije oslobodi u vatreni val, da bi brzina vjetra na 2.000 kilometara od toke sudara bila 2.400 kilometara na sat s trajanjem od 0,4 sata, a temperatura zraka popela bi se za 480 stupnjeva ... Kod

10.000 kilometara ti bi brojevi bili: 100 kilometara na sat, 14 sati i 30 stupnjeva. Victor Clube s Odsjeka za astrofiziku i primijenjenu matematiku u Oxfordu i Bill Napier s Kraljevskog opservatorija Armagh, izra unali su da bi takav sudar, kad bi se dogodio u Indiji, "sravnio u me u Europi, i zapalio ih." Ostaci izbaeni iz kratera imali bi raspon od gromada veliine planine, koje bi i same bile strahovite rakete, do vruega pe pela izbaenoga po cijelom svijetu, koji bi pospjeio vatreni pakao na povrini. Potresi bi se osjeali po cijeloj zemaljskoj kugli i posvuda bi bili na vrhu ljestvice jaine, s okomitim valovima visokima mnogo metara, te vodoravnima (npr. onima koji dolaze i povlae se) slinih raspona. Ti bi valovi preli cijelim svijetom za nekoliko sati. Neposredni uinak sudara bila bi istovremena eksplozija "stoti na vatri po podruju otprilike veliine Francuske." One bi se brzo stopile u jedan jedini ogromni poar i barem bi 50 milijuna tona di ma iknulo uvis, podiui se do visine od 10 kilometara. Potaknute olujama divlje vatre bi se proirile po zemaljskoj kugli za nekoliko dana - kao to znamo da se doista dogodilo prije 65 milijuna godi na za vrijeme K/T dogaaja. Zastor dima pomijeao bi se s pro cijenjenih 100.000 kubinih kilometara lebdeega pepela i praine, koje je izvorni sudar izbacio u atmosferu. Gubitkom suneva svjetla, temperatura na kopnu sunovratila bi se na razinu sibirskih zima, debeli led stvorio bi se na rijekama i je zerima, ivotinjski i biljni svijet bio bi uniten i prestala bi svaka obrada zemlje. Druga neizbjena posljedica bilo kojega velikoga kopnenoga su dara bile bi kemijske promjene u atmosferi. Prema profesoru Palmeru: "Vatrena kugla spojila bi atmosferski duik i kisik da bi stvo rila duikove okside, koji bi kasnije reagirali s vodom i oblikovali duinu kiselinu. Slino bi se sumporna kiselina mogla proizvesti iz goruega biljnoga materijala." Spedicato rauna da bi takve reak cije "potpuno uklonile zatitni sloj stratosferskoga ozona." Kada

se nebo postupno oisti od dima, pepela i praine, bilo koje prei vjelo bie na Zemlji bilo bi izloeno "ultraljubiastoj radijaciji germicidalne jaine." Gornji izrauni pretpostavljaju da bi udarni asteroid ili komet uao u atmosferu pod prilino kosim kutom. Ali kad bi kut bio plitak dolo bi do daljnjih komplikacija. Peter Schultz sa Sveuilita Brown i Don Gault s Murpheyeva centra za planetologiju, razmotrili su komplikacije koje bi izazvao predmet od 10 kilometara, koji bi pu tovao 72.000 kilometara na sat i udario u Zemljinu povrinu pod kutom manjim od 10 stupnjeva od okomice. Oni biljee kako je malo vjerojatno da bi takav sudar proizveo samo jedan veliki krater. Umje sto toga bolid bi se rascijepao u roj komada od desetine kilometra do kilo metra u promjeru. Komadi bi se sjurili prema dolje i izbacili bi dovoljno krhotina u putanju da bi stvorili prsten oko Zemlje poput onoga oko Saturna. U sljedeih dvije ili tri tisue godina, velike gromade tih ostata ka - s procijenjenim obujmom od 1.000 kubinih kilometara ili vie - ponovo bi ule u atmosferu i sunovratile bi se na Zemlju, izaziva jui lokalne kataklizme velikih razmjera. Pljusak takovih pred meta mogao bi proizvesti vruu oluju koja bi se strahovito irila, a mogao bi ak izazvati drugi globalni poar. Duncan Steel rauna da bi, brzinom ponovnog ulaska od nekoliko kilometara u sekundi do 11 kilometara u sekundi, 1.000 kubinih kilometa ra stijenja oslobodilo energiju istovrijednu jednotjednoj sun evoj energiji za cijeli planet. Moemo zamisliti takvo stanje kao kad bismo postavili divovski rotilj na 50 do 100 kilome tara iznad povrine, koji bi podigao temperaturu na povrini na vie od 1.000 stupnjeva C. Moemo samo oekivati da bi takvi uvjeti sasjekli biljni ivot na kontinentima, a onda ga za palili. Saeto reeno, pod kojim god bi kutom projektil od 10 kilome tara udario u Zemlju, posljedice po ovjeanstvo bile bi neizrecivo strane. Smatra se vjerojatnim da bi 5 milijardi ljudi poginulo dok

bi moda jedna milijarda preivjela, u oku i obezglavljena, u ratr kanim podrujima po cijelome svijetu.

Malo ali smrtonosno


Oito je da asteroidi i kometi manji od deset kilometara u promjeru moraju uiniti manje tete pri sudaru. Ipak, jedna je od vanih lek cija koju smo nauili od sudara kometa S-L 9 s Jupiterom u srpnju 1994., da ak i relativno mali komadi mogu osloboditi vrlo velike koliine kinetike energije - dovoljne da prouzroe masovno raza ranje irom planeta. Sudar s predmetom od 2 kilometra bio bi ubitaan za Zemlju. "Mogli bismo oekivati da bi najmanje 25 posto ljudske rase umrlo ... a vjerojatniji je postotak vie od 50 posto." Gerrit Verschuur uvjeren je da to ak ne bi trebao ni biti predmet od 2 kilometra da nas vrati natrag u mrano doba ... Sada izgleda prilino sigurno da bi predmet od pola kilometra to vrlo djelotvorno uinio." Trevor Palmer istoga je miljenja. On istie da bi sudar s predmetom od 0,5 kilometara irine oslobodio energiju "istovrijednu onoj od 10.000 megatona TNT-a, koja je pola milijuna puta vea od atomske bombe baene na Hiroimu 1945. Za asteroid od 1 kilome tra, bez obzira na njegov sastav, energija sudara /koja raste nesraz mjerno/ mogla bi biti vea od milijun megatona" - otprilike isto vrijedna po eksplozivnoj snazi cijelom uskladitenom nuklearnom oruju koje bi se aktiviralo odjednom. Zastraujue je razmotriti posljedice roja udaraa od 10.000 megatona kako udaraju u Zemlju. Na izgraenim industrijskim po drujima vatre i tete od vatre strahovito bi pojaala prisutnost plin skih i naftnih skladita, koja bi eksplodirala poput ogromnih bombi. Druge zapaljive kemikalije bi se zapalile, oslobaajui pramenove tetnoga plina, nuklearke bi se rastopile, a skladita sa streljivom bi eksplodirali. Ljudi u naseljenim etvrtima, ak i daleko od eksplozija, bili bi ranjeni - a deseci tisua njih bi poginulo - od krhotina lete ega stakla (vie od 90 posto svih rtava u Londonskom Blitzkriegu za vrijeme Drugog svjetskog rata prouzrokovalo je letee staklo). Na podrujima na kojim bi preivio vei broj ljudi, nije teko zamisliti koliko bi ih bilo ranjeno, razboljelo se, otrovalo ili izgor-

jelo, ili umrlo od gladi, hipotermije, ili poludjelo ili bi postalo rtva ma lutajuih bandi ubojica. Niti je teko shvatiti, kada se sve to uzme u obzir, kako bi brzo i potpuno slube hitne pomoi bile pretr pane - pod pretpostavkom da njihovo osoblje, njihova vozila i nji hova oprema i sami preive. Vjerojatno je tono rei da su vatro gasne, redarstvene i zdravstvene slube veine industrijskih zemalja ve preoptereene, te da bi ak i u "normalnim vremenima" veliki broj hitnih sluajeva tijekom nekoliko dana doveo cijeli sustav do potpunoga raspada. Niz eksplozija od 10.000 megatona doveo bi do hitnih sluajeva na takvoj razini, koja se nikada prije nije vidjela niti se moe zamisliti i gurnula bi svijet u nuklearnu zimu. Ali ako su izgledi loi za bogatu, industrijaliziranu sjevernu he misferu onda su jo mnogo loiji za nerazvijenu, siromanu junu hemisferu. Duncan Steel vjeruje da bi mnoge zemlje Treega svije ta bile jednostavno zbrisane s lica Zemlje. One nemaju ni napredne poljoprivredne tehnologije ni zalihe hrane da bi mogle preivjeti razdoblje prinude; o tome svjedo e razdoblja gladi u Africi za svake sue.

Nemo
Pria o gladi u Africi u drugoj polovici dvadesetoga stoljea, svje doi o neuspjehu vrijednom prezira zajednice drava da uspjeno interveniraju u manjim i lokalnim prirodnim katastrofama, koje su se trebale brzo i lako rijeiti. Drugi je primjer, koji treba imati na umu, dugotrajna neodlunost i oklijevanje Britanije da raseli 12.000 stanovnika Montserrata, ma loga otoka u Karibima koji se utapao pod neumoljivom plimom lave i pepela iz vlastitoga vulkana. Moda e trebati poduzeti spaa vanja na toj i mnogo veoj razini ako Zemlju ikada pogode projektili od 10.000 megatona. Tijekom 1997. godine vei dio Jugoistone Azije zahvatio je gu sti oblak trpkog i zaguljivog smoga - na trenutke tako debeloga da se nekoliko zrakoplova sruilo, kole i tvornice morale su se zatvo riti, a bolnice su registrirale veliko poveanje pritubi za oteano disanje. "Maglica", kako su je nazvali, nastala je uslijed poara koji

su bjesnjeli na nekoliko tisua etvornih kilometara indonezijskih prauma. Meutim, ni indonezijska vlada ni susjedni Singapur i Malezija niti svijet openito - nisu mjesecima poduzeli nikakve djelotvorne radnje da ugase te poare, i sprijee daljnje. Takva nemo pred krajnje tetnim prijetnjama po okoli i ekono miju, govori koliko bi malo ovjeanstvo moglo uiniti u sluaju veega sudara na kopnu. A pad asteroida ili kometa u svjetske ocea ne mogao bi, u mnogim vidovima, biti daleko gori.

Sudari s oceanima
Jack Hills i Patrick Goda iz Nacionalnoga laboratorija Los Alamos u Novom Meksiku objavili su u oujku 1993. svoj istraivaki rad u Astronomical Journalu tvrdei da bi "valovi uzrokovani sudarima s oceanima mogli biti najozbiljniji problem u sluaju pada asteroida, osim onih masovnih ubojica kao to je bio asteroid na prijelazu iz Krede u Tercijar." Oni daju uznemirujue podatke u svom radu: Asteroid promjera 200 metara koji padne bilo gdje u sredini Atlantskoga oceana, proizvest e valove dubokih voda koji postanu barem 5 metara visoki kada dou do europskih i sjevernoamerikih obala. Kada se susretne s kopnom taj se val pretvori u tsunami visok preko 200 metara, koji udara obalu vibracijom to traje barem 2 minute... Nesrazmjerni dio ljud skih izvora blizu je obala. Vibracija vala, koju su Hills i Goda izmjerili kompjutorskim simulacijama za predmet od 200 metara, "opustoila bi sve nizinske zemlje, ukljuujui, naprimjer, Nizozemsku, Dansku, Long Island i Manhattan. Stotine milijuna ljudi nestalo bi za nekoliko minuta." to je vei udar vee su i posljedice: Asteroid od 500 metara proizveo bi val dubokih voda visine 50 do 100 metara, ak na 1.000 kilometara od nulte toke. S obzirom da se visina tsunamija moe pomnoiti s mnoiteljem 20 ili vie kada se susretne s kontinentalnim grebenima, ovdje govorimo o tsunamiju visine od nekoliko kilometara. ak kada bi se sudar dogodio izmeu Novoga Zelanda i Tahitija,

tsunami koji bi se sruio na Japan bio bi visok izmeu 200 i 300 metara, a neka nebo pomogne Novom Zelandu i Tahitiju. Hills i Goda dalje procjenjuju da bi kameni predmet od 1 kilo metra mogao proizvesti tsunami visok 8 kilometara. A kada bi uda rac bio od eljeza teoretski je mogue da tsunami dosegne visinu od 28 kilometara. "Te brojke", primjeuju ova dva znanstvenika," vrlo su uznemirujue... Moda je legenda o izgubljenoj civilizaciji Atlantide ... bila povezana s takvim plimnim valom."

Dugi valovi postaju visoki valovi


Zato pad kozmiki prilino malih predmeta moe proizvesti tako ogromne valove? Japanska rije tsunami znai "val u luci". Te pojave koje obino proizvode podvodni oceanski potresi, esto se dogaaju u Japanu i po cijelom pacifikom podruju. Veliki potres u ileu 1960. godine, naprimjer, proizveo je tsunami koji je udario u Hilo na Havajima i u dijelove japanske obale, udaljene 16.000 kilometara. Ustvari, potres potakne valove koji su vrlo dugi i vrlo plitki: ovjek bi jedva i osjetio talasanje na brodu na otvorenom mo ru... ali pribliavajui se obali val se usporava i povisuje kada ulazi u pliak. Voda se nakuplja dok se prednji dio vala uspo rava. Strunjaci kau da bi upravo takav uinak nastao, samo uvean mnogo puta, u sluaju sudara s asteroidom ili kometom i da bi du gaki, prividno blagi valovi koje bi on proizveo u dubokom ocean skom slobodnom prostoru, pri dodiru s obalom izrasli u ogromni tsunami sposoban da preplavi cijele kontinente i uniti sve na svome putu. Najvei oceanski sudari imali bi osobito strane posljedice. Strunjak za kratere Don Gault razmotrio je uinak predmeta od 10 kilometara i zakljuio da bi proizveo u vodi privremeni, priblino hemisferiki "krater" s maksimalnom dubinom od 13 kilometara i maksimalnim promjerom od 30 kilometara. Emilio Spedicato na vodi slijed dogaaja:

Veina dostupne energije (92 posto) potroila bi se u izbaci vanju vode, udarnom zatopljenju i stvaranju valova, a ostatak bi se pretvorio u potencijalnu energiju pomaknute vode. Stvo reni krater ubrzo bi nestao, a razvio bi se vodeni stup od 10 kilometara iznad toke sudara. Konani kolaps kratera stvara sustav valova, s visinama koje se smanjuju na otvorenom oceanu, obrnuto od razdaljine. Visina valova bila bi oko jedan kilometar na razdaljini od 10 kilometara od sudara i stotinu metara na razdaljini od 1.000 kilometara. Pri pribliavanju obalama uslijedilo bi znaajno povienje vala, a tona vrijed nost povienja ovisila bi o morfologiji obale. U svakom slua ju, globalni katastrofalni tsunami, s ogromnim poplavama po kontinentima, bio bi posljedica oceanskoga sudara. S obzirom da je prosjena dubina svjetskih oceana samo 3,7 kilo metara, iz toga slijedi da bi predmeti od 10 kilometara promjera udarili oceansko dno s veim dijelom svoje jo neosloboene kine tike energije. Kada bi takav predmet pao u ocean dubok 5 kilo metara u podruju gdje je oceanska kora takoer duboka 5 kilo metara, uinak bi bio da bi se 35 posto privremene upljine iskopa lo u vodi, 25 posto u oceanskoj kori, a 40 posto u podvodnom slo ju. Istraivai Emiliani, Kraus i Shoemaker slau se s Gaultom i Spedicatom da bi takav dogaaj proizveo "udovine gravitacijske valove visine nekoliko stotina metara" koji bi se valjali tisuama kilometara po svjetskom oceanu. Oni, takoer, vjeruju da bi poslje dini "super-tsunami" prodrli duboko u oblinje kontinente - kao to se slau Victor Clube i Bill Napier, koji su predstavili dokaze da bi 10-kilometarski oceanski asteroid "stvorio hidrauliko svrdlo strahovitih dimenzija i duboku i katastrofalnu poplavu kopna."

Rane
Merkur...Venera... Mjesec... Mars... S iznimkom Zemlje, koja je preivjela usprkos nizu strahovitih udara, mi danas znamo da su sva druga velika tijela u unutranjem Sunevom sustavu - sva bez iznimke - doivjela krajnja pustoenja uslijed kataklizmikih sudara s kozmikim krhotinama. Meu nji-

ma je Mars nekada bio najvie slian Zemlji - posjedujui velike oceane i rijeke, obilne oborine, i gustu atmosferu u kojoj se sasvim vjerojatno moglo disati. Pa ipak, sve mu je to bilo oduzeto u jednom trenutku, krajnjom estinom. Kao to smo vidjeli u 1. dijelu, na su sjedni planet jo uvijek nosi rane ubitanih sudara koji su ga unitili i rane od plimnih valova, kilometrima visokih, koji su sastrugali njegovu povrinu u trenutku njegove smrti. Znanstvenici su dugo vremena vjerovali da je veina kratera i druga vidljiva teta na Marsu nastala prije milijarde godina, te da je Sunev sustav danas daleko mirnije i sigurnije mjesto nego to je bio u primordijalnim vremenima, a da su izgledi da se Zemlja sudari s asteroidom ili kometom tako mali da su beznaajni. Sada znamo da su se prevarili u pogledu Zemlje - a novi dokazi koje emo razmotriti u sljedeem poglavlju, prisilili su znanstve nike da napuste prijanje prevladavajue stajalite. Jesu li moda bili u krivu i u pogledu Marsa? I da li bi doista mogla postojati nekakva tajanstvena veza izmeu ta dva planeta, kao to izgleda da navijetaju mnogi drevni izvori?

21

Prijelaz preko putanje Zemlje

Sve se kree. Nita ne stoji mirno. Mjesec se kree oko vlastite osi i okree se oko Zemlje. Zemlja se okree oko vlastite osi i okree oko Sunca. Sunce se okree oko vlastite osi i okree oko sredita galaksije. A i galaksija se nalazi u kretanju kroz svemir koji se iri. Zemlja je na dom i naa neposredna skrb. Ali vidjet emo da je ona izloena tajanstvenim i nasilnim promjenama, koje remete cijeli Sunev sustav, i kojima vlada galaksija. Ako elimo imati sjajnu sliku o tome to znai ivjeti na ovome planetu, obvezni smo uzeti u obzir galaksiju i Sunev sustav, a bili bismo mudri kada bismo se zainteresirali za bilo koju lekciju koju nas moe nauiti susjedni planet. Naposljetku, mi dijelimo njihov kozmiki okoli tako blisko, da moemo oekivati kako se nama moe dogoditi isto to se dogo dilo i njima. Merkur, Venera, Mjesec, Mars i Jupiter - svi nam oni govore je dno, vrlo jednostavno i jasno. Prema rijeima Genea Shoemakera: "Kometi doista pogaaju planete." A, kao to emo vidjeti, ne pogaaju samo kometi planete (iako su kometi daleko najvea opasnost), nego raireni rojevi meteorita i asteroida, veliine od 1 metra do 1.000 kilograma, prodiru kroz Sunev sustav strahovitim brzinama. Takvi predmeti, svih moguih veliina, mogu pogoditi planete i esto ih pogaaju. Zemlja se nije susrela s veoma velikim - recimo veim od 200 kilometara - u posljednjih nekoliko milijardi godina.

Ali danas znamo da se susrela s nekoliko njih promjera otprilike od 10 kilometara u zadnjih 500 milijuna godina, i da je svaki od tih su dara imao za ishod gotovo totalno unitenje ivota. Ako hoemo vidjeti kako bi Zemlja izgledala kad bi dobila izra vne uraganske udarce mnogo veih predmeta, trebamo samo pogle dati opustoeno lice Marsa. udno, kada ga doista pogledamo, na lazimo "lice" koje zuri prema nama s ravnica Cydonije.

Prijelazi preko staza


Ako zamislimo putanje planeta kao niz ravnih krunih staza postav ljenih koncentrino oko Sunca, mali Merkur okree se u unutranjem krugu. Izvan njega su Venera, zatim Zemlja, Mars, Jupiter. Iza Jupi tera, daleko od topline i svjetla, su etiri daljnja planeta - Saturn, Uran, Neptun i Pluton, jedan za drugim. Meu njima, kriajui sta ze po kojima se planeti kreu, su turbulentni rojevi stijenja i eljeza o kojima raspravljamo, otprilike razvrstani i stupnjevani prema ve liini kao meteori ili asteroidi. Ne postoji konsenzus meu znanstvenicima o tome to su tono ti predmeti, odakle dolaze, te zato su neki od kamena a neki od me tala (skoro kao stopljene komponente divovskih eljeznih strojeva). Jedna kola miljenja kae da su oni preostale krhotine eljezne ko re i kamenoga omotaa eksplodiranoga planeta. Meutim, jo se nije pronaao uvjerljivi mehanizam koji bi objasnio kako bi tijelo veliine planeta moglo eksplodirati. Drugo je tumaenje da su oni ostaci iz ranih dana Suneva sustava - viak materije koji se nije is koristio za oblikovanje planeta. Trea teorija, kojoj smo i mi sklonije da su oni blisko povezani s kometima, osobito s divovskim meuzvjezdanim kometima koji povremeno ulaze u Sunev sustav. Ta teorija tvrdi da bi mnogi asteroidi i manji meteoriti mogli biti odcijepljeni ostaci tih mrtvih kometa.

Veliki nestabilni predmeti


Oko 95 posto poznatih asteroida lei u "glavnom pojasu" izmeu putanja Marsa i Jupitera. Ali nekoliko drugih skupina asteroida krui izmeu putanja Marsa i Venere - prelazei Zemljinu putanju. Misli

se da su to "glavni proizvoai kratera veih od 5 kilometara u pro mjeru na Zemlji, Mjesecu, Veneri i Marsu.3 Postoje takoer veliki asteroidi koji stalno lee izvan putanje Jupitera i drugih planeta, s vrlo eliptinim putanjama, koji se kriaju s Jupiterovom stazom dok se penju prema afelu (najdaljoj toki od Sunca), ali koji skrenu u podruje unutranjih planeta kada padaju prema perihelu (najblie Suncu). Meu tim se asteroidima nalazi predmet 944 Hidalgo, koji ima putanju od 14 godina i promjer od 200 kilometara. Pri svakom okre tu oko Sunca on skree daleko iza Jupitera - skoro tako daleko kao Saturn - a onda opet skrene unatrag pribliavajui se putanji Marsa.4 Jo jedan dalji i vjerojatno neto vei predmet (procjene se kreu od 200 do 350 kilometara5) je 2060 Chiron, koji se trenutno kree izmeu Saturna i Urana ali je pokazao vrlo nestabilno ponaanje zadnjih godina.6 Astronomi koji su prouavali njegovu putanju za kljuili su, daje vrlo vjerojatno kako e ubrzo zaroniti dublje u Sun ev sustav i moda poeti prelaziti putanju Zemlje.7 Kad bi se to dogodilo, kae Duncan Steel, on bi donio katastrofu ovjeanstvu ak kada se Chiron ne bi izravno sudario sa Zemljom, kao ni bilo koja velika gromada, jer bi koliina praine u atmosferi dovela do znaajnoga zahlaenja naega okolia.8 Trei asteroid vei od 200 kilometara je 5145 Pholus,9 Njegova nagnuta eliptika putanja vodi ga preko staza Saturna, Urana i Neptuna.10 Astronomi su ga opisali, poput Chirona, "kao priroeno ne stabilnoga" i vjeruju kako bi takoer mogao "uroniti u putanju koja se kria sa Zemljinom" - iako vjerojatno ne tako skoro." Postoji i zastraujui predmet nazvan 5335 Damocles, s procije njenim promjerom od 30 kilometara, koji prelazi putanju Marsa na perihelu, a onda skree prema van sve do Urana prije nego to se vrati u unutranji Sunev sustav u putanji od etrdeset dvije godine. Prema Duncanu Steelu iz Spacewatch Australia: Taj asteroid ima izduenu putanju s visokim nagibom koja bi ga svrstala u komete srednjega razdoblja, osim to ne pokau-

je nikakve znake isputanja plina i izgleda potpuno inertan. Izabrali su mu ime da se sjetimo Damoklovoga maa, jer njegova budua putanja ima velikog izgleda da presijee i Zemljinu.

Glavni pojas
Nakon otkria Hidalga, Chirona, Pholusa i Damoclesa, pronaeni su i drugi nestabilni asteroidi s istom sposobnou da prelaze iz vanj skoga u unutranji Sunev sustav - pa ak i da zaprijete Zemlji. Jer postoje i velike skupine asteroida koji se okreu oko Sunca u stabilnim putanjama i ne predstavljaju nam nikakvu opasnost. Meu njima su i lanovi Trojanske skupine koja dijeli putanju Jupitera, od kojih neki slijede taj planet, a neki ga predvode. Foto grafski pregledi dosad su utvrdili 900 pojedinanih predmeta s pro mjerima koji prelaze 15 kilometara. Svi asteroidi "glavnoga pojasa" koji krue izmeu Jupitera i Marsa zasad su, izgleda, u sigurnim putanjama. Smatra se da njihov ukupni broj prelazi pola milijuna, ukljuujui i takve divove kao to je Ceres. Ta kamena kugla veliine jedne drave, sama po sebi miniplanet, ima promjer od 940 kilometara, okree se oko vlastite osi za 9 sati i 5 minuta, a obrne se oko Sunca svake 4,61 godine. Ceres je vrlo taman i odraava samo oko 10 posto suneve svjet losti koja pada na njega. To je do danas najvei utvreni asteroid. Drugi po veliini su Pallas (535 kilometara), Vesta 850 kilometara) i Hygeia (430 kilometara). Davida i Interamina imaju oba 400 kilo metara u promjeru. Sve u svemu, do danas je utvreno i razvrstano vie od 300 asteroida glavnoga pojasa s promjerima veima od 200 kilometara - a znaajna nova otkria ine se svake godine.

Amori
Kreui se od glavnoga pojasa poinjemo susretati prve rojeve "as teroida bliskih Zemlji", to je iroka kategorija koja ukljuuje sve asteroide sposobne da prijeu unutar putanje Marsa. Najdalji od njih ne doseu do putanje Zemlje. Ali malo blie postoji skupina onih koji prelaze Marsovu putanju, Amori, koji su nam od neposrednoga zanimanja. Obiljeje Amora (vie od 130 katalogizirano ih je do

oujka 1 9 9 5 ) je da ih lako poremeti Jupiter i snana gravitacija naega planeta, tako da je nekoliko njih promijenilo svoje putanje i "povremeno presijecaju putanju planeta Zemlje." Mnogi drugi iz iste skupine sada se ne pribliavaju Zemlji ali, teoretski, mogu se "nepredvidljivo preusmjeriti" u bilo koje vrijeme. Astronomi u Opservatoire de la Cote d'Azur u Francuskoj i mate matiari na Sveuilitu Pise u Italiji, ve nekoliko godina poklanja ju posebnu pozornost jednom od Amora nazvanom 233 Eros, koji je dug 22 kilometra i irok 7 kilometara - koje ga dimenzije ine znaajno veim i smrtonosnijim projektilom od K/T predmeta koji je unitio dinosaure. Iako Eros trenutno ne sijee Zemljinu putanju, on doivljava relativno este susrete s Marsom i trpi dugorone po remeaje od drugih planeta." One su promijenile njegov kurs do te mjere da je 1931. godine on "projurio 17 milijuna milja od Ze mlje - mnogo blie nego bilo kojem drugom planetu." Kompju torske simulacije naznauju da Eros moe lako presjei Zemljinu putanju u roku od sljedeih milijun godina i da je na dugi rok "sudar vjerojatan." Dosad je pronaeno 15 drugih Amora na putanjama slinim Erosu. Nijedan nije tako masivan kao Eros, ali 1627 Ivar i 1580 Betulia imaju promjere blizu 9 kilometara.

Apoli
Kreui se ponovo iz zone Amora dolazimo do asteroida Apolo (na zvanih po 1862 Apolo, predmetu od 1 kilometra, prvoga u tom ra zredu to ga je otkrio njemaki astronom Karl Willhelm Reinmuth) 1932. godine. Glavna osobina Apola je da oni "duboko sijeku Ze mljinu putanju gotovo stalno." Nekoliko opservatorija poduzima, od poetka 1990-ih, agresivnu potragu kako bi utvrdili pravi doseg "problema Apolo." Zakljuci do kojih su doli, su, da su ti projektili koji sijeku Zemljinu putanju vrlo brojni, da ih ima vjerojatno vie od 1.000 s promjerima koji prelaze jedan kilometar, i da neki mogu imati vie od 50 kilome tara u promjeru. Meu poznatima Apolima (od kojih je vie od 170 katalogizirano do oujka 1995.) nalazi se strani spritelj svjetova, 2212 Hephaistos,

koji ima promjer od 10 kilometara. Iako manji, Toutatis izgleda jednako neugodan. To je takozvani binarni dodir - "dva dijela koja su spojena slabom gravitacijom." Vei element ima promjer od 4,5 kilometra, dok je manji element irok 2,5 kilometra. Spojeni pred met ponaa se na neuravnoteen i nepredvidljiv nain dok posre po svemiru. Jedno je sigurno, a to je da je on ve presjekao Zemljinu orbitalnu stazu na razdaljini od nas od samo neto vie od 3 miliju na kilometara - to je razdaljina koju na planet prijee za oko 30 sati - i da bi uinci sudara s tako brzo rotirajuim i nestabilnim pre dmetom bili pogubni. Postojanje Toutatisa dokazuje da jo uvijek postoje divovske stijene koje bi mogle biti asteroidi Sudnjega dana i da nam do laze blizu. Nekoliko je Apola s promjerima od 5 kilometara pronaeno tije kom 1990-ih,, a, kao to smo vidjeli u 19. poglavlju, nekoliko ma njih Apola, kao to su Asclepius (0.5 kilometara), Hermes (priblino 2 kilometra) i Icarus (2 kilometra), proli su vrlo blizu Zemlje. Postoje takoer veliki i tajanstveni predmeti Apolo kao to su Oljato i Phaeton koji se ponaaju slinije kometima nego asteroidima, i koje emo s razlogom istraiti u kasnijim poglavljima. Mali komad Phaetona pogodio je Zemlju 13. prosinca 1997. Pao je u politiki nemirnu Sjevernu Irsku, blizu njezine granice s Irskom republikom, te proizveo eksploziju za koju su u poetku mislili da je teroristika bomba. Znanstvenici iz Kraljevskog opservatorija Armagh i Kraljiinog sveuilita u Belfastu pokazali su da se radi o meteoritu i da je matino tijelo bio Phaeton. Vrijedno je ponoviti da su svi Apoli stalno zarobljeni u putanja ma koje se kriaju s putanjom Zemlje, i da ih prati nepoznati broj moda tisue - zasad jo neotkrivenih i mogue masivnih suputni ka. Nema prometnih svjetala na raskrijima na kojima oni sijeku veliki krug na nebu oko kojega se Zemlja okree, a, u velikim vre menskim razdobljima, zakoni vjerojatnosti ine sudare neizbjeni ma. Je li sudar izmeu Zemlje i predmeta Apolo vjerojatan u bilo koje vrijeme u bliskoj budunosti?

Jedini poteni odgovor na to pitanje je nitko ne zna - jer nitko nema ni najmanje ideje koliko mnogo tih projektila ima u naoj blizini. Apoli su poznati po tome da su nevidljivi za teleskope i tako su neuhvatljivi da ak i oni koji su katalogizirani esto "ieznu". Naprimjer, 1862 Apolo, po kojemu je nazvan cijeli roj, izgubio se teleskopima iz vida im je otkriven 1932., a tek su ga ponovo ugle dali 1973. Hermes koji je proao tako blizu Zemlje 1937., nestao je i otad ga vie nisu vidjeli. Zbog toga, kae Brian Marsden iz Harvard-Smithsonijskog centra za astrofiziku, on je "jedan od najopas nijih predmeta u blizini Zemlje." Hephaistos, najvei od svih Apola, uspjeno je uspio izbjei otkrivanje - usprkos svom obujmu od 10 kilometara - sve do 1978.

Arjune, Atene i druge skupine


Tom Gehrels, profesor planetarnih znanosti na Sveuilitu Arizona u Tucsonu i glavni istraiva programa Spacewatch u opservatoriju Kitt Peak, pronaao je posebnu podskupinu Apola koji sijeku Zemljinu putanju, a koju je nazvao Arjune. Promjera do 100 metara, oni vrlo blizu slijede putanju Zemlje. To znai da su neuobiajeno podloni gravitacijskom privlaenju naega planeta i da imaju "vrlo kratki oekivani orbitalni vijek prije nego to se sudare sa Zem ljom." Kreui se prema unutra od Arjuna, sljedei znaajni asteroidni pojas s kojim se susreemo nazvan je Atene. Astronomi procjenju ju - iako je to opet samo nagaanje - da barem stotina njih prelazi jedan kilometar u promjeru. Oni imaju vrlo eliptine putanje koje ih opetovano donose na staze koje presijecaju Zemljinu putanju. Jo dalje prema Suncu su drugi predmeti koji slijede jo nagnutije eliptike putanje. Tipini primjer je 1995 CR, to ga je otkrio Robert Jedicke iz Spacewatcha 1995. Taj lutalica od 200 metara u unutranjem Sunevom sustavu slijedi vrlo ekscentrinu stazu koja presijeca putanje Merkura, Vene re, Zemlje i Marsa. Ta vrsta putanje vrlo je nestabilna (kaotina) i ubrzo e, u neko nepredvidljivo vrijeme u budunosti, 1995

CR udariti u jedan od ta etiri planeta ili u Sunce, ili e biti izbaen izvan Sunevoga sustava. Isto tako kao to nam znanstvenici ne mogu dati tone procjene kada e se pojedini asteroidi sudariti sa Zemljom, ili pak o ukupnom broju asteroida u bilo kojoj od podskupina, tako ne moe postojati vrsta i konana procjena o ukupnom broju moguih napadaa. As tronomi se ipak uglavnom slau da postoji barem 2.000 asteroida promjera kilometar ili vie rasporeenih meu glavne skupine aste r o i d a , koji presijecaju Zemljinu putanju zajedno s 5.000 do 10.000 predmeta veliine pola kilometra i moda ak 200.000 predmeta ve liine od etvrt kilometra. Potvrde tih procjena mogu jedino sli jediti nakon pomnih promatranja neba, a ustvari se postotak otkria asteroida koji sijeku Zemljinu putanju dramatino poveala tijekom 1990-ih. Samo je 49 takvih predmeta otkriveno 1989. (4 Atene, 30 Apola i 15 Amora), ali se taj broj poveao na 159 u 1992. godini, to je poveanje za 110 samo u dvije godine. Tri godine poslije, 1995., ukupni broj poveao se na preko 350, to je daljnje poveanje za 200 asteroida - stvarajui prosjek od 1989. do 1995. za vie od 50 novih otkria godinje. "Iako su mnogi od njih mali predmeti," komentirao je Duncan Steel 1995., tono je da smo pronali mnogo vie asteroida veih od jedan kilometar koji prijete globalnom katastrofom, nego to smo ih samo katalogizirali prije pet godina. Meutim, jo nam je uvi jek poznat samo mali dio ukupnoga broja tih predmeta: malo znanstvenika vjeruje da smo do danas otkrili vie od 5 posto ukupnoga broja. Iako nijedan od poznatih asteroida nee po goditi Zemlju u predvidljivoj budunosti (sljedee stoljee ili dva) to nije osobito utjena injenica, jer kad bi neki trebao uskoro udariti u Zemlju, onda su izgledi vei od 95 posto da ga jo nismo pronali.

Vrijeme da se spasi svijet?


Malo je vjerojatno da e se temeljno neznanje ovjeanstva o pra vom dosegu prijetnje koju predstavljaju asteroidi to sijeku Zemlji-

nu putanju uskoro ukloniti - usprkos injenici to mnogi znanstvenici ozbiljno vjeruju da e biti mogue upotrijebiti kontrolirane nuk learne eksplozije, da se mogui napadai skrenu sa smjera kada bi se mogli utvrditi na vrijeme. Nije nam namjera ovdje istraivati razne strategije koje se predlau da bi se postigao taj cilj. Niti smo u stanju ocijeniti njihovu relativnu valjanost. Na je dojam da su mnoge od njih vrlo blizu ogranienja moderne tehnologije. Ipak, ne sumnjamo da bi izgledi predstojeega susreta s Apolom od 10 kilo metara usredotoili umove politiara i potaknuli globalnu industri ju i znanost na akciju. Ali, bi li bilo vremena da se spasi svijet? Bi li bilo vremena da se srui ili skrene nadolazei predmet, ili bi on bio otkriven suvie kasno? Duncan Steel tvrdi da bi prema dananjem minimalnom postotku javnih sredstava "trebalo moda 500 godina da se zavri potraga za svim Apolima veima od jedan kilometar, a jo due za Atene. Tako ako neki nosi na sebi "na broj" za godinu 2025., mi ga vjerojatno neemo pronai na vrijeme." NASA biljei na slubenom dokumentu od 19. veljae 1997. da "su kozmiki sudari jedina poznata prirodna katastrofa koja bi se mogla potpuno izbjei primjenom primjerene svemirske tehnologi je." U istom dokumentu NASA dalje priznaje: Jedina tehnologija koju danas imamo za obranu od asteroida i kometa je nuklearna, a trebale bi nam godine prethodnog upo zorenja kako bismo skrenuli ili onemoguili prijetei pred met.... Istina je da kad bismo pronali asteroid to ide prema nama, samo nekoliko godina prije upozorenja, ne bi bilo do voljno da se zatitimo osim da evakuiramo stanovnitvo od mjesta sudara. Koliko bi stajalo da dobijemo tih "nekoliko godina upozorenja"? Prema NASA-inoj studiji iz 1991/1992. godine, "Svi mogui na padai Zemlje veliine sve do jednoga kilometra, mogli bi se otkriti i slijediti u programu koji bi stajao 300 milijuna dolara rasporeenih na pet godina." Sljedea studija koju je vodio pokojni Eugene Shoe maker s opservatorija Lowell i koja je dovrena 1995., zakljuila je

da bi napredak u sustavima astronomskoga promatranja mogao omoguiti da se takav pregled dovri u deset godina, uz ukupnu cijenu od manje od 50 milijuna dolara. itatelj e se prisjetiti da je Kongres 1994. naredio NASA-i da utvrdi i katalogizira sve asteroide koji sijeku Zemljinu putanju vee od jedan kilometar u promjeru u roku od deset godina. Bili smo zbunjeni kada smo otkrili da nijedan takav program nije poeo do poetka 1998. i da je NASA-ina potpora za istraivake programe o asteroidima i kometima bila u to vrijeme jo uvijek ograniena na oko 1 milijun dolara godinje. "Prijetnja od asteroida" i dalje ostaje slabo istraena i uglavnom nepoznata kategorija. Njezine procjene su prilino spokojne - oda tle, pretpostavljamo, proizlazi NASA-ino mrtvilo - a opet takve se procjene neizbjeno temelje na krajnje uskoj bazi podataka dananje ga znanja o asteroidima. Kako znanstvenici i vlade mogu biti sigurni da ono malo to su uspjeli nauiti nije beznadeno za cjelokupnu sliku? Kakva razina stvarne sigurnosti postoji da Zemlja nee podijeli ti stranu sudbinu Marsa? U sljedeem emo poglavlju razmotriti komete, koje su Kinezi poznavali kao "podle zvijezde." "Svaki put kada se pojave," pisao je Li Ch'un Feng u sedmom stoljeu, "neto se dogodi da zbrie sta ro i ustanovi novo."

22

Ribe u moru

Johannes Kepler, astronom i matematiar iz sedamnaestoga stolje a, jednom je uzviknuo udei se i zamjeujui, "Ima vie kometa na nebu nego riba u moru!" Ne znamo koliko riba ima u moru, ali sve bolja zapaanja od 1950-ih godina navela su astronome na zastraujui zakljuak: ima barem 100 tisua milijuna (100 milijardi) kometa u Sunevom sus tavu u bilo koje vrijeme, uskladitenih u dva velika skladita koja su nam poznata - nakon njihovih otkria - kao oblak Oort i pojas Kuiper. Oblak Oort, udaljeniji od ta dva, lei na krajnjoj granici gravita cijskoga podruja Sunca, cijelu svjetlosnu godinu daleko - na ra zdaljini 50.000 puta veoj od one izmeu Sunca i Zemlje. Ima oblik okrugle "koljke" koja potpuno obavija i okruuje ostatak Suneva sustava. Nekoliko astronoma smatra da bi samo on mogao sadravati 100 milijardi jezgara kometa: "Veina ih ima promjer iz meu 1 i 10 kilometara, iako bi neki mogli biti mnogo vei." Nitko jo ne moe rei koliko vei i koliko su takvi predmeti mnogobrojni; oni su suvie udaljeni od nas a da bismo ih mogli vidje ti ak i pomou najsnanijih teleskopa. Meutim, posve je mogue da bi veliki broj tijela u oblaku Oort mogao imati promjer vei od 300 kilometara. Promatranja su to ve dokazala u pojasu Kuiper - tvorevini u ob liku ravnoga diska koji lei iza putanje Neptuna. Pojas Kuiper vrlo je udaljen - njegov vanjski rub je skoro pedeset puta dalje od razda ljine izmeu Sunca i Zemlje - a opet nam je tisue puta blii od oblaka Oort.

Victor Clube i Bill Napier razvijaju i nadopunjuju od 1970-ih godina teoriju, koja govori o povremenom prodiranju i razornom ci jepanju unutar Suneva sustava onoga to oni nazivaju "divovski kometi", koji imaju promjere od stotine kilometara a ne od nekoliko desetaka kilometara ili manje, kao to ih imaju oni koje obino vidi mo. Iako je ta teorija utemeljena na istoj logici i proraunima, drugi je astronomi u poetku nisu objeruke primili. Danas je ope pri hvaena, jer su teleskopska zapaanja pojasa Kuiper dokazala da ta skupina sadri predmete upravo one vrste koju su Clube i Napier predvidjeli. Prvi otkriveni predmet u pojasu Kuiper - 1992 QB1 - ima prom jer od 250 kilometara. Meu ostalim veim pronalascima su 1993 FW, opet oko 250 kilometara, te 1994 VK8 I 1995 DC2, od kojih oba imaju promjer od oko 360 kilometara. Nedavna promatranja potvrdila su da bi takvi predmeti mogli postojati u vrlo velikom bro ju. Vie ih je od trideset pronaeno do oujka 1996, a Victor Clube rekao nam je u sijenju 1998. da je pojas Kuiper doslovce "pun di vovskih kometa! Oni su jedino to moemo vidjeti - tako su udalje ni. Svi imaju promjer od nekoliko stotina kilometara." 0 Takva ot kria dovela su do iroko prihvaene procjene da bi moglo postojati barem 35.000 predmeta veih od 100 kilometara u promjeru, koji krue u ovom podruju Suneva sustava iza putanje Neptuna. Clubeov i Napierov rad postao je tako utjecajan da neki astrono mi danas smatraju kako je Pluton, sa svojom neobinom eliptinom putanjom, samo vrlo veliki predmet iz pojasa Kuiper - prijanji ko met koji je postao planet. Clyde Tombaugh, koji je otkrio Pluton 1930., podupire to stajalite i naziva ga "kraljem pojasa Kuiper."

Prijelaz kometa u asteroide i obratno


Jo jedna zanimljiva mogunost, koju su istraivali Victor Clube i drugi je ta, da bi neki veliki "asteroidi" mogli biti kometi pojasa Kuiper - moda u privremenom "uspavanom" obliku - koji postup no padaju u unutranji Sunev sustav. "Nakon otprilike deset mili-

juna godina," objanjava David Brez Carlisle, "putanja svega onoga to krui u pojasu Kuiper rui se u kaos, obino u kvazieliptinu pu tanju koja e ih na kraju donijeti u zonu kamenih planeta." Mogu li kometi biti asteroidi? Mogu li asteroidi biti kometi? Pokazuje se, poput toliko kategorija to ih koriste znanstvenici, da razlika izmeu te dvije skupine nije potpuno odreena. Na teme lju raznih strunih zapaanja, u javnosti se udomailo shvaanje da su asteroidi opasne stjenovite prepreke, dok su kometi "prljave snje ne lopte." Istaknuti britanski astronom Sir Fred Hoyle uope se ne slae s drugim dijelom gornje zamisli: Kometi nisu samo prljave snjene lopte. Nijedna prljava snje na lopta nije nikada eksplodirala pri temperaturi od minus 200 stupnjeva kao to je uinio Halleyev komet u oujku. Pr ljave snjene lopte nisu crnje od crnoga ugljena. Halleyjev komet izbacio je izmeu 30. i 31. oujka 1986. milijune tona finih estica, koje su nakon to ih je Sunce zagrijalo, isputale radijaciju karakteristinu za organske materijale, ne prljavu kao to shvaamo prljavo. Bez obzira je li on prljava snjena lopta - ili neto vie - neki e se predmet vjerojatno svrstati u komete ako astronomi primijete da ima sljedea obiljeja: 1. Krajnje ekscentrinu (za razliku od vie manje krune) puta nju, koja ide blizu Sunca i onda se opet daleko udaljava. 2. Nestabilni kemijski sastav koji proizvodi mlazove plina, veli ki svijetli oblak - "komu" - oko smrznute sredinje jezgre, i esto "rep" koji se sastoji od svjetlucajuih estica koje iz kome ta ispuhuje solarni vjetar (tako da je rep uvijek okrenut suprotno od Sunca, bez obzira na smjer u kojemu komet putuje). U pogledu prvoga obiljeja - ekscentrinosti putanje - nova otkri a ukazala su na sve vei broj napadnih iznimaka od pravila. Ona ukljuuju predmete koji su nepogreivo kometi u smislu njihovoga opega izgleda i nepostojanosti, ali koji se ipak kreu u gotovo krunim putanjama kao to to ine asteroidi (est kometa skupine Hilda, naprimjer). Nasuprot tome, vidjeli smo u 21. poglavlju da

mnogi asteroidi imaju krajnje ekscentrine putanje, i da za neke astro nomi veu sumnjaju da su prikriveni kometi kao Damocles, Oljato i Phaeton. Damocles ima "izduenu, vrlo inkliniranu putanju koja bi ga svr stala kao komet srednjega razdoblja, osim to ne pokazuje nikakve znakove isputanja plina i izgleda potpuno umrtvljen." Phaetonova putanja takoer ima udna svojstva poput kometa, a promatranja tijekom 1990-ih pokazala su da je Oljato postao nepostojan - poka zujui znakove "slaboga isputanja plina", pa ak i blijedi rep. Drugi vjerojatni sluaj pogrenoga identiteta meu tijelima koja sijeku putanju Zemlje, ili su blizu Zemlje, je 10-kilometarski Hephaistos iz skupine Apola, koji sve vie astronoma danas smatra "potro enim" komadom divovskog kometa. Doista, Victor Clube i Bili Napier smatraju da su mnogi asteroidi Apolo - moda veina njih samo jezgre kometa nakon isputenih plinova ili komadi kometa nakon isputenih plinova. Tipini primjer je 1979 VA, koji "ima pu tanju poput kratkotrajnoga kometa s afelom blizu Jupiteru." Nedavna promatranja udaljenijih predjela Suneva sustava po kazala su da trans-Jupiterov "asteroid" Hidalgo takoer ima putanju slinu kometu. Vidjeli smo u prolom poglavlju da trans-Uranov predmet Chiron ima putanju koju je jednako teko svrstati. Proma tranja od sredine 1990-ih pokazala su da on "poneto isputa plino ve", i da se nestabilno ponaa za razliku od bilo kojega asteroida. Njegova ledena jezgra od 350 kilometara kao da navijeta da je to divovski komet, privremeno parkiran u kvazikrunoj ali nestalnoj putanji. Iz tih razloga, kae profesor Trevor Palmer, stajalite da bi neki asteroidi mogli biti ostaci prijanjih kometa postalo je raireno. "To bi moglo biti zbog toga to oblikovanje izolirajue kore potpuno zapeati ledenu jezgru, ili to nestalni materijal prokljua ostavlja jui za sobom kamenu koru."

Hallyejev komet
Promatranja manjih kometa koji su dublje prodrli u Sunev sustav, podupire shvaanje da bi predmeti vei od 200 kilometara, poput

Chirona i Hidalga, mogli biti prijanji kometi iz pojasa Kuiper, koji su postepeno u spiralnim putanjama doli u unutranji Sunev sus tav. Naprimjer, astronomi se ve slau da su sadanje putanje peri odinih kometa Halleyja i Swift-Tuttlea morale nastati u "spiralnim kretnjama prema dolje" nakon to su oni bili "zapakirani" milijuni ma godina u pojasu Kuiper." Na krajnjim tokama njihovih kosih eliptikih putanja, prije nego to ponovo urone natrag prema Suncu, oba predmeta jo uvijek pokazuju svoje podrijetlo vraajui se u pojas. Astronomi dijele "periodine komete" - kometi koji e se prije ili poslije vratiti na Zemljino nebo - u tri glavne skupine: kratkotraj ne, srednje trajne i dugotrajne. Kratkotrajni i srednje trajni kometi imaju putanje koje traju manje od est godina, pa do dvije stotine godina; dugotrajni kometi imaju putanje vie od dvije stotine godi na, a u nekim sluajevima do tisue pa ak i stotine tisua godina. Halleyjev komet, sa srednjim razdobljem od 76 godina, posljed nji put je proao pokraj Zemlje 1986. kada su ga intenzivno proua vale svemirske sonde nekoliko zemalja. To je strahovito tijelo s pro cijenjenom masom od oko 80 milijardi tona i dimenzijama od oko 16x10x9 kilometara. Njegova jezgra u obliku krumpira vrlo je crna, odraavajui samo 4 posto sluajnoga suneva svjetla, i sporo se okree oko njegove osi svakih 7,1 dana. Zabiljeena zapaanja Halleyjevoga kometa stara su vie od 2.200 godina. Isputajui eksplozivni plin pri svakom pristupu Suncu, on je imao vremena razbacati ogromne povoje krhotina po svom drevnom i dobro utabanom putu. Zemlja prolazi kroz te krhotine dvaput svake godine - u svibnju i u treem tjednu listopada - kada njezino nebo rasvijetle meteorski pljuskovi Eta Aquaria i Orionida koji silaze s kometa.

Opasnost sudara sa Swift-Tuttleom


Povijesni izvori i moderna zapaanja biljee postojanje oko 450 kometa koji presijecaju Zemljinu putanju. Veina ih pripada dugo trajnoj inaici i jo se nisu vratili, bilo da nam zaprijete ili da nas promae. Od poznatih kratkotrajnih i srednje trajnih kometa koji nas redovitije posjeuju, 30 ih je zarobljeno u putanje koje sijeku Ze-

miju i mogli bi se teoretski sudariti s naim planetom jednom u budunosti. Halley je jedan od njih. Drugi je Swift-Tuttle, roak meteorskoga pljuska Perzeida, kroz koji Zemlja prolazi svakoga srpnja i kolovoza. Astronomi koji prouavaju Swift-Tuttleovu putanju vjeruju da taj komet predstavlja ozbiljnu i neposrednu opas nost. Kada se priblii perihelu, svojoj najblioj toki Suncu, kom pjutorske simulacije pokazuju da ga njegova presijecanja Zemljine staze mogu, pod odreenim okolnostima, donijeti blizu nas. Osobi to, i vrlo jasno: "Bliski susret sa Zemljom dogodio bi se kada bi komet bio u perihelu krajem srpnja." Jedan je strunjak stoga opisao Swif-Tuttle kao "najopasniji pred met koji ovjeanstvo pozna." Prorauni pokazuju da e on ostati prijetnja barem jo 10.000 do 20.000 godina, nakon ega e se njegova putanja vjerojatno iskriviti, pa e on ili pasti na Sunce, ili e biti izbaen izvan Suneva sustava, pod uvjetom da on prije toga ne pogodi Zemlju.

Uinak Cape
Pria o Swift-Tuttleu poinje s prvim opaanjem toga kometa u srp nju 1862. Tijekom sljedeega mjeseca, kada se pribliio na 50 mili juna milja od Zemlje, on je postao bljetava buktinja na nonom nebu s repom dugakim 30 stupnjeva, koji je bio sjajniji od najsjaj nijih zvijezda. Nekoliko je tjedana slijedio postojani i predvidljivi kurs po nebu, koji su astronomi po cijelome svijetu pomno slijedili i biljeili. Meutim, tijekom nekoliko dana kada je jo bio vidljiv, on je uinio neto to nijedan komet dotada nije. On je promijenio smjer. Dok je nestajao s vidika, opservatorij Cape u Junoj Africi zbunjeno je opazio da se njegova putanja pomaknula za oko 10 lunih sekundi tijekom njegova prelaska preko neba iznad Zemlje. Taj takozvani Uinak Cape uzrokovan je, vjeruje se, isputanjem plinova iz samoga kometa, koje je bilo tako estoko da se Swift-Tu ttle jednostavno pomakao u stranu. Ali, je li to bio jedinstveni dogaaj ili neto to se normalno do gaa? Pitanja poput ovih unijela su 1862. godine element nesigur nosti u proraune o vjerojatnom datumu Swift-Tuttleovoga povratka

- iako se openito mislilo da bi to moglo biti za oko 120 godina. Brian Marsden, vodei strunjak Meunarodnoga astronomskoga saveza (IAU) za proraunavanje putanja uinio je slinu projekciju 1973. Nakon to je pomno provjerio i ponovo izraunao podatke iz 1862. on je zakljuio da e se komet vratiti izmeu 1979. i 1983. Kada se nije vratio prema oekivanjima, Marsden je proirio po druje prorauna i ukljuio povijesna zapaanja kometa koja se mogu poistovjetiti sa Swift-Tuttleom. Pronaao je blisku slinost sa zapa anjima iz 69. g. prije Krista, 188. i 1737. poslije Krista, i na temelju toga doao do nove procjene da e se komet vratiti 1992., i da e dosei perihel oko 25. studenoga iste godine. Marsdenova predvianja pokazala su se sasvim tona, a ponovno pojavljivanje Swift-Tuttlea - na putanji koja ga je dovela u perihel 11. prosinca 1992. - prvi je primijetio japanski astronom Tsusuhiko Kiuchi 26. rujna 1992.

Upozorenje
Marsden se onda vratio svojim kompjutorima s detaljnijim podaci ma o putanjama, kako bi izraunao datum sljedeega pribliavanja perihelu toga kometa. On je pronaao da e se to dogoditi nakon razdoblja od oko 134 godine, 11. srpnja 2126. Neizbjeno se poeo pitati jesu li neke ponovne pojave Uinka Cape, ili druge nejasnoe oko putanje, mogle biti razlogom da opet pogrijei. itatelj e se prisjetiti da se moe oekivati vjerojatan sudar iz meu Zemlje i Swift-Tutlea, ako komet ikada dosegne perihel "kra jem srpnja" - ustvari Marsden je izveo prvotne proraune koji su doveli do predvianja 1973. godine. Razmatrajui ponovno taj problem 1992., sljedei mu je korak bio da izrauna toan datum krajem srpnja 2126. kada e nakon Swift-Tuttleova prolaza perihelom doi do sudara sa Zemljom. Kompjutori su oznaili 26. srpnja 2126. i pokazali da kad bi komet dosegao perihel toga dana, onda bi on pao na na planet za neto manje od 3 tjedna, poslije 14. kolovo za 2126. Znai, izgleda da budunost Zemlje visi na vrlo tankoj niti, na razdaljini na kojoj e Zemlja putovati po svojoj putanji 15 dana iz meu datuma perihela to ga je Marsden izraunao, 11. srpnja i da-

tuma "crne toke" 26. srpnja. Morao je priznati kako postoji mogu nost da je izgubio iz vida neki vaan imbenik. On je stoga izdao okrunicu 5636 (listopad 1992.) u kojoj upozorava na mogunost da "periodini komet Swift-Tuttle pogodi Zemlju na svom sljedeem povratku."

Sigurni za sljedei milenij?


Marsdenova izjava dobila je veliki publicitet i optuili su ga za senzacionalizam. Prisiljen braniti svoje stajalite, objasnio je da mu ni je bila namjera nikoga zaplaiti svojom okrunicom, ve potaknuti profesionalne astronome da obrate posebnu pozornost na taj komet u sljedeih nekoliko godina": Promatranja iz 1862. godine pokazala su da se Swift-Tuttle ponaa na vrlo udan nain - koji nisam nikada prije vidio u skoro etrdeset godina koliko izraunavam putanje... injeni ca je da ak ako nas Swift-Tuttle ne pohodi sljedei put, imat e dovoljne prilika da to uini u daljoj budunosti. Marsden je potroio tri mjeseca da proe opet kroz sve svoje pro raune. Onda je krajem 1992. dao jo jednu izjavu u kojoj je potvrdio da je sada siguran da e se njegov prvi datum 11. srpnja pokazati tonim - dan vie ili manje - pa da prema tome nema opasnosti od sudara 2126. "Sigurni smo za sljedei milenij," izjavio je, dodavi da e se komet ponovo pribliiti 3044. godine.

Neizvjesnost
Astronomi koji su promatrali kako Swift-Tuttle naputa unutranji Sunev sustav, primijetili su vraanje Uinka Cape tijekom 1993.: "Komet je izbacio materijal koji je promijenio njegovu stazu, iako neznatno." On je potom nastavio svojim putom, jurei tako brzo da ga do 1998. ni najsnaniji teleskopi na Zemlji nisu vie mogli pratiti. Moi e se ponovo vidjeti sa Zemlje kada se vrati prema perihelu 2126. blie 11. srpnju, nadamo se, nego 26. srpnju. S promjerom od 24 kilometra, Swift-Tuttle e tada putovati brzi nom od neto vie od 60 kilometara u sekundi. Ako se nekom zlom

sreom pokae da je Marsden imao krivo i komet doista pogodi Zemlju, izrauni brzine/mase pokazuju da e energija sudara biti "u dosegu od 3 do 6 milijardi megatona." To bi bilo istovrijedno s 30 do 60 sudara na razini Dogaaja K/T prije 65 milijuna godina. Bi li moglo doi do sudara, ili je pak Brian Marsdenova rezerva od 15 dana dovoljno velika da spasi planet? Nitko to ne moe rei. Kao to dr. Clark Chapman s Amerikoga Instituta za planetarnu znanost primjeuje: Astronomi danas nemaju pojma koliko e se pomaknuti puta nja predmeta uslijed remetilakih sila na povrini kometa, koje se pojaavaju kako se on pribliava Suncu. Takve neizvjesnosti obiljeje su cijeloga podruja istraivanja kometa, gdje se velika iznenaenja i veliki predmeti stalno pojavlju ju iz tame dubokoga svemira. Iako su izgledi nepredvidljivi, treba lo bi i svakom aku biti jasno da bi Swift-Tuttle mogao nastaviti promaivati Zemlju zauvijek, a da bi se neki drugi komet, moda neki koji se nije vidio na naem nebu tisuama godina, mogao sutra pojaviti prijetei naoj sudbini poput zmaja iz Otkrivenja: koji je imao sedam glava i deset rogova... Njegov rep pomete treinu nebeskih zvijezda i surva ih na Zemlju. Stoga ne udi da je neka vrsta eshatoloke groznice zahvatila svi jet kada se je vrlo svijetao, dugorepi, dugotrajni komet Hale-Bopp zlosutno pojavio 1997. - pribliavajui se Zemlji za proljetnoga ekvinocija nakon to ga, prema procjeni, nisu vidjeli 4.210 godina. tovie, kada bi nas Hale-Bopp pogodio, umjesto da proe pokraj nas na razdaljini od 200 milijuna kilometara, to bi doista bili nai posljednji dani. Smatra se da je taj komet barem dvostruko vei od Svvift-Tuttlea.

Znaju se priuljati
Drugi dugotrajni kometi s putanjama od 15.000, 20.000 ili 90.000 godina, mogli bi se teoretski pojaviti iz dubine nonoga neba u bilo koje vrijeme - bez ikakvoga upozorenja. S obzirom da njihovi prija nji posjeti nisu zabiljeeni u nikakvim poznatim povijesnim doku-

mentima ili tradicijama, nemamo naina predvidjeti kada e se vra titi. Isto se odnosi na dugotrajne komete koji su moda proli pokraj nas u povijesnim ili pretpovijesnim vremenima - poput Hale-Boppa 2210. prije Krista - ali za koji, opet, nema sauvanoga zapisa. Takvi kometi, kau Philip Dauber i Richard Muller, "mogu kru iti oko Sunca suprotno od smjera Zemlje ili u istom smjeru." Kada se dogodi ovo posljednje, njihove potencijalne sudarne brzine ak su vee od onih u kratkotrajnih projektila. Njihova uobiajena velika duina - 4 kilometra i vie - ini ih jo opasnijima. Ti kometi koji sijeku Zemljinu putanju postaju vidljivi tek kada toplina iz Sunca pone isparavati njihov duboko smrznuti led... Ostaje oko go dina dana ubrzanja prije nego se okrenu oko Sunca ili se, vrlo rijetko, sudare s nekim planetom. Oko polovica dugotrajnih kometa ustvari presijeca Zemljinu putanju... Ako smo posebno nesretni, novi komet na kursu sudara sa Zemljom mogli bi smo otkriti samo dva mjeseca prije kobnoga pada. David Morrison iz NASA-inoga Istraivakoga centra Ames uka zuje da uz dananju tehnologiju "ne postoji nain da se otkrije blije di predmet (bilo komet ili asteroid) na gustoj zvjezdanoj podlozi u Mlijenoj stazi." Stoga upozorava kako je mogue da se neki komet "priulja" Zemlji, izbjegavajui otkrivanje sve do prije nekoliko tjedana prije sudara. Potrebno je stalno promatranje kako bismo otkrili dugotrajne komete, pa ak i s takvim pregledom ne moemo biti sigurni u uspjeh.

to znanost doista zna?


Izgleda da je proces evolucije na djelu u ivotu kometa, i da dugo trajni kometi postupno mijenjaju svoje putanje putem "jaanja gra vitacijskih interakcija s veim planetima", kako bi postali srednje trajni kometi sa sve kraim i kraim putanjama. Tako kratkim, da na kraju moraju ili pasti na Sunce, ili postati zarobljeni u gravitaciji ne koga planeta. Primjer je Enckeov komet, koji presijeca Zemljinu

putanju i koji ima najkrae razdoblje od svih poznatih kometa samo tri godine i etiri mjeseca. On postaje "sve vie nepredvidljiv u odravanju svojih sastanaka na naem nebu." Razdoblje njegove putanje brzo se skrauje i, kao to emo otkriti, on bi mogao biti dio vee nakupine kozmikih krhotina koja se trenutno pretvara u smr tonosnu opasnost. U posljednja dva stoljea zabiljeena su dva osobito mogua su dara izmeu Zemlje i kometa. Komet Lexell promaio je Zemlju za manje od jednoga dana u lipnju 1770, a komet IRAS-Araki-Alcock proletio je na razdaljini od oko 5 milijuna kilometara 1983. Kada se moe oekivati sljedei bliski susret? Klasini prirunik o kometima je Brian Marsdenov Catalogue of Cometary Orbits. Izdanje iz 1997. navodi svih 1.548 kometa za koje postoji dovoljno podataka da im se izraunaju putanje - 91 prema krajnje oskudnim povijesnim podacima, koji su doli do nas iz razdo blja prije sedamnaestoga stoljea, a ostale "prema prolazima ko meta tijekom posljednja dva stoljea." Drugim rijeima, ono to znanost doista zna o kometima potjee iz podataka, koji se temelje na nevjerojatno uskom uzorku ponaanja kometa koje promatramo iz naega siunoga kuta svemira u tri be znaajna stoljea.

Komadanje divovskih kometa


Vidjeli smo da se bezbrojne milijarde kometa nalaze u oblaku Oort i pojasu Kuiper, da se neki od tih kometa "sputaju u spiralama do lje" prema Suncu - pa tako i prema unutranjim planetima - i da su mnogi kometi za koje se prije vjerovalo da su asteroidi, ustvari osta ci prijanjih kometa. Stoga, u odreenom smislu, nije vie korisno razmiljati o asteroidima i kometima kao izrazito razliitim predme tima. Umjesto toga oni izgledaju poput posljedica povijesnoga dezintegracijskoga procesa u kojemu divovski kometi iz vanjskoga Sun eva sustava s vrlo dugim putanjama sele u unutranji Sunev sus tav, komadajui se usput u mnotvo manjih kratkotrajnih kometa, koji se onda sudaraju s planetima - kemijski pokusi naznauju da je udarac K/T bio aktivni komet - ili uspijevaju to izbjei. Oni koji preive priredit e sve manji vatromet praine, meteorita i veih

krhotina tijekom nekoliko tisua godina prije nego to postanu pot puno nestalni i umrtvljeni - to jest, kometi u asteroidnom obliku. Meutim, oni ne gube svoju sklonost komadanju niti udaranju u planete, te nastavljaju presijecati putanje s rizikom od sudara u obli ku ruskoga ruleta. Kao to smo vidjeli, tek je od sredine 1990-ih godina zamisao o komadanju "divovskih kometa", koju su snano zagovarali Victor Clube i Bill Napier prije vie od dvadeset godina, poela dobivati sveopu sklonost meu astronomima. Otkrie ogromnih kometa po put Chirona i Hidalga, kao i pojasa Kuiper, to su rijeili. tovie, da nas je oito iz prouavanja povijesnih zapisa da se divovski kometi ne komadaju uvijek u vanjskom Sunevom sustavu i da ponekad mogu preivjeti, vie ili manje netaknuti, da bi se pribliili podruju unutranjih planeta. asni izuzetak bio je komet Sarabat koji je 1729. skoro dopro do Jupitera. Iz nekoliko znanstvenih izvjetaja iz toga doba, poznato je da je taj komet bio vrlo svijetao - "prirodno najsvje tliji vien u nedavnim stoljeima", kae Duncan Steel, - da se "jedino vrlo veliki predmet mogao pojaviti tako svijetao kada je ta ko udaljen," i da je nia procjena njegove veliine oko 100 kilometara; ustvari, mogla bi biti do 300 kilometara u promjeru. Neizbjeno je da mnogi slini kometi koji sijeku Zemljinu putanju stignu tije kom jednoga geolokoga razdoblja. Ovome Bill Napier dodaje da su predmeti od 200 kilometara u kaotinim putanjama priroeno nestabilni: "Dovoljan je mali sudar da skrene komet na stazu prema Zemlji, i tko zna to bi on mogao uiniti?" Takva nepredvidljivost pojaava se, naravno, odreenom mogunosti da mnogi kometi budu izvrgnuti Uincima Cape uslijed isputanja plinova. U sluaju Halleyjeva kometa, svemirska sonda Giotto postigla je tonu procjenu tih mlazova plina. Mlazovi su, pre ma procjeni, pokazali snagu od oko 5 milijuna funti, ili skoro istu kao i svi strojevi svemirskoga taksija kada se on uzdie iz platforme za lansiranje. A ti mlazovi nastavljaju se iz sata u sat, iz dana u dan.

Viestruko, neovisno usmjereno, ponovno vraanje nositelja


Od prve optike potvrde o postojanju divovskih kometa u pojasu Kuiper 1992., astronomi nisu vidjeli da se ijedan takav predmet ra skomadao. Meutim, "obini" kometi, koji su usko povezani s divo vima, esto se raspadaju isputajui rojeve "raketnih glava" - poput meukontinentalnih balistikih raketa MIRV. Jedan primjer je komet Biela, koji je imao izraunatu putanju "unutar 20.000 milja od Zemljine." (Iako to, naravno, ne znai da su Zemlja i taj komet ikada stvarno bili unutar 20.000 milja jedan od drugoga; to bi ovisilo o tome gdje je svaki od njih bio u vlastitim putanjama u bilo koje vrijeme). Povjesniar devetnaestoga stoljea Ignatius Donnelly pria ovako tu priu: M. Biela, austrijski asnik, otkrio je 27. dana veljae 1826. ko met u zvijeu Aries (Ovan), koji je u to doba bio vien kao mali, okrugli komad mutnoga oblaka. M. Gambart iz Marseillea i M. Clausen iz Altone promatrali su njegovu putanju tijekom sljedeega mjeseca i pripisali su mu eliptiku putanju s razdob ljem od est godina i tri etvrtine za njegovu revoluciju. M. Damoiseau je poslije izraunao njegovu stazu, i objavio da e na svom sljedeem povratku komet presjei putanju Ze mlje, unutar dvadeset tisua milja od svoje staze, ali oko mje sec dana prije nego to bi Zemlja pristigla na isto mjesto! To je bilo blizu pogotka "u sridu"! On je procijenio da e izgubiti gotovo deset dana na svom povratnom izletu, uslijed zaustavljajueg utjecaja Jupitera i Saturna; ali kad bi izgubio etrdeset dana umjesto deset, to onda? Ali komet je stigao na vrijeme 1832., a Zemlja ga je pro maila za jedan mjesec. A on se vratio 1839 i 1846. Ali onda se dogodilo neto iz nenaujue. Njegova ga je blizina Zemlji rascijepila na dva dijela; svaki je dio imao vlastitu glavu i rep; svaki je odredio vlastito upravljanje; i oni su se kovitlali svemirom, jedan pokraj drugoga, poput para konja na trkama, odvojeni oko 16.000

milja, ili otprilike dvostruko udaljeni nego to iznosi promjer Zemlje. Komet se TREBAO vratiti 1852., 1859. i 1866., ali nije. Iz gubio se. Raspao se. Njegov materijal u komadima letio je negdje oko Zemlje. Jedan nam komentator kae o zadnjem pojavljivanju 1866. da je "u studenom, vremenu Bielaina povratka, svijet promatrao najsjaj niji meteorski pljusak , a 1872., 1885. i 1892., odgovarajui njego voj prijanjoj putanji, dolo je do dojmljivoga meteorskoga spektak la u studenom. Na jednom mjestu moglo se vidjeti vie od 160.000 zvijezda padalica tijekom jednoga sata, a ak se i danas krhotine ko meta Biela vraaju jednom godinje kao meteorski pljusak Adromedida. Na svom putu u unutranji Sunev sustav, Veliki komet iz 1744. preobrazio se blizu putanje Marsa u est, velikih, svijetlih komada, od kojih je svaki imao vlastiti rep duljine od 30 do 44 stupnja. Jim Scotti iz Sapcewatcha izvijestio je 4. listopada 1994. da se komet Harrington - koji ne sijee Zemljinu stazu - raspao u barem tri dije la. Jezgra kometa West dezintegrirala se u oujku 1976. u etiri dijela. A vidjeli smo kako se komet Shomaker-Levy 9 raspao u 21 komad. Meu drugima primjerima komadanja moe se uzeti komet Macholz 2, koji je pronaao astronom Donald Macholz 1994. na pred jelu neba koji jo nije pokrio nijedan teleskop svjetske mree Spacewatch. Taj se komet nalazi na putanji koja presijeca Zemljinu s kratkim razdobljem od oko sedam godina, i sastoji se od roja koje ine est pojedinanih jezgri, koje su jo uvijek relativno blizu jedna druge ali se razdvajaju - oznaavajui time da ih je vjerojatno proiz velo komadanje izvorne velike jezgre negdje tamo sredinom 1980-ih godina. Izvanredni kometi Kreutz "koji pasu Sunce" - tako svijetle da ih se ponekad moe vidjeti za danjega svjetla - slina su skupini jezgri koja potjee od istoga roditelja. Sastojei se danas od mnotvo poje dinanih predmeta na praktiki istovjetnim putanjama, ali u razlii tim razdobljima - od 500 do 1.000 godina - oni prolaze vrlo blizu

povrine Sunca, neki unutar samo pola milijuna kilometara od nje gove povrine. Ustvari se 1979. godine jedan od tih kometa sruio izravno u Sunce, a neposredno prije fotografirao ga je ameriki voj ni satelit Solwind. Sudar je uzrokovao "rasvjetljenje preko polovice sunevoga diska, koje je trajalo cijeli dan." Pronalazei unatrag putanje Kreutzovih kometa to "pasu Sunce", Victor Clube i Bill Napier zakljuuju: Oni su bili jedan jedini divovski predmet prije deset ili dvadeset tisua godina, koji je proao kroz hijerarhiju dezintegracija. Nema nikakve sumnje da je plimno optereenje, uzrokovano prolazom u blizini Sunca, rascijepilo matini komet u komade. Vidjeli smo koje uinke ti komadi mogu imati kada se komet S-L 9 sruio u Jupiter. S obzirom da bi taj 21 jurei projektil satro bilo koji manji planet, pitamo se, nije li moda takva nesrea - iako na daleko veoj razini - ubila Mars. Bi li divovski komet mogao biti upleten u mranu priu o Marsovoj prolosti i, moda, u nesigurnu budunost Zemlje?

23 Putnik ispred ponora


Od samih poetaka svoje velike civilizacije, drevni Egipani zami ljali su da su misija i sudbina ovjeanstva nerazdvojno povezani s svemirom, i da se u skladu s njime ponaaju i ive. Bili su uvjereni da je na istinski duhovni dom bio na nebu, odakle smo sili samo privremeno u materijalni svijet, te da "stanovnici neba" vre snaan utjecaj na nae ivote, to mi zanemarujemo na vlastitu pogibelj. Prema njihovim uenjima zvijezde i planeti bili su bogovi, ne neke udaljene svijetle toke na nebu, a meteoriti - napravljeni od metala bja, "boanskoga metala", predstavljali su razmjenu izmeu duho vnoga i materijalnoga carstva. Takve su zamisli bile prisutne od davnih povijesnih vremena i iskazane su u "Tekstovima iz piramida", najstarijim svetim knjiga ma ovjeanstva. Zajedno s kasnijom pogrebnom knjievnou drevnih Egipana, one pouavaju da postoji tajna staza znanja "put uspona na nebo" - koja nas moe odvesti natrag u na nebes ki dom, ako ga istraimo i postanemo njegovi gospodari. Niti moe biti ikakve sumnje da je krajnji cilj drevnih egipatskih upuenika bio oblik svjesne besmrtnosti - "ivot kroz milijune godina" - koji e se postii ponovnim roenjem kao zvijezde: O Kralju, ti si ta velika zvijezda, suputnik Oriona koji prela zi nebo s Orionom, koji plovi po Duatu s Ozirisom. Ti se uspinje s nebeskoga istoka, obnavljajui se svake sezone kada ti doe vrijeme. Nebo te je rodilo zajedno s Orionom. itatelj e se prisjetiti da je predio Duat na nebu - podzemni svi jet starih Egipana, zvjezdano kraljevstvo nakon smrti - pod utjeca-

jem Oriona, Bika i Lava, i da ga dijeli "Vijugavi vodeni put," koji mi nazivamo Mlijena staza: Nebeska vrata na obzoru otvorena su pred tobom i bogovi se vesele da e te susresti. Uzimaju te na nebo s tvojom duom... Ti si preao Vijugavi vodeni put kao to zvijezda prelazi preko mora. Duat je uhvatio tvoju ruku na mjestu gdje se nalazi Orion, Bik neba /Bik/ dao ti je svoju ruku. Mlijena je staza naa galaksija, a velika nebeska rijeka koju vi dimo nainjena je od milijardi zvijezda, koje lee uzdu ravni galaktike ploe. Unutar galaksije, koja je u tehnikom smislu "spi ralna galaksija", sve su zvijezde doista u pokretu, plovei preko Katarininog kotaa krivudavih krakova, kruei oko sredita galak sije. Naa zvijezda, Sunce, nedavno je prola kroz Orionov spiralni krak, nazvan tako jer sadri spektakularnu Orionovu maglicu, koja lei ispod tri zvijezde u pojasu zvijea Orion. Astronomi su poda strli zanimljive dokaze daje prijelaz bio "grbav", da je time Sunev sustav bio ozbiljno poremeen i da posljedice toga poremeaja uklju uju niz spektakularnih dogaaja na nebu tijekom prolih 20.000 godina - od kojih svi potjeu iz zvijea Bika.

Poruka nebo/zemlja
Moda nije sluajno to su stari Egipani pokazivali duboko i us trajno zanimanje za zvijea Orion i Bik. Njihovo vjerovanje da je to podruje neba kozmiki dom kojemu trebamo teiti i vratiti se, izraeno je ne samo u religijskim tekstovima ve i u trima velikim piramidama u Gizi, kao i u takozvanim piramidama Bent i Crvenim piramidama Dashura. Nalazei se na geodetski vanoj lokaciji od 30 stupnjeva sjeverne irine (treini puta izmeu ekvatora i Sjever noga pola) i sadravajui niz matematikih konstanti, transcendentnih brojeva (to jest brojeva koji se ne mogu proirivati u smislu ko nanih aritmetikih operacija), te geometrijske razmjere kao to su fi, pi i e/pi, tri piramide u Gizi oponaaju nebesku sliku pojasnih zvijezda Oriona, dok piramide u Dashuru oponaaju odnosne polo aje dviju zvijezda u zvijeu Bik - Aldebaran i epsilon Tauri. Mo gue je da je Crvena piramida - koja predstavlja Aldebaran -

izgraena iz crvenoga kamena uslijed napadne boje njezinoga zvje zdanoga pandana, koji oblikuje "svjetlucajue crveno oko" nebes koga Bika. Vidjeli smo u 17. poglavlju kako je upravo ista logika izraena u zagonetnom liku Sfinge - obojene u crveno uslijed njezine asocija cije na Crveni planet Mars, i lavljega oblika da bi oponaala nebesku sliku zvijea Lav koje se uzdie za proljetnoga ekvinocija. Nijedna civilizacija koja shvaa precesiju, ne bi trebala imati vie potekoa od nas da vidi, kako je Lav posljednji put "vladao" ekvinocijem prije otprilike 13 i 10.000 godina. Sigurni smo da su graditelji Sfin ge namjeravali to povezati. Stoga se pitamo je li mogue da je dio "poruke" Sfinge: gledajte Mars kada je proljetni ekvinocij u Lavu." injenica je da kada doista gledamo Mars, onda nalazimo sljedee: On je jednom imao oborine i vode tekuice i na njemu je mo gao postojati ivot. Ne znamo kada je to bilo. Postoje neke na znake da je to moglo biti vrlo nedavno. On ima na svojoj povrini jedan predmet koji izgleda vrlo sli an licu Sfinge, a postavljen je u skupini drugih objekata, ukljuujui nekoliko njih koji uvelike slie piramidama. Vidjeli smo da su te Marsove "tvorevine" postavljene na geografski znaajnim irinama i da ukljuuju mnogo istih matematikih svojstava kao i spomenici nekropole u Gizi. Marsovu povrinu razorili su sudari s divovskim rojevima ko zmikih krhotina - ukljuujui tri ogromna projektila, ubojica svjetova, do nekoliko stotina kilometara u promjeru, koji su prouzroili kratere Hellas, Argyre i Isidis. Vidjeli smo u 1. dije lu da se ta kataklizma nije nuno morala dogoditi u nekom uda ljenom geolokom razdoblju, kao to su znanstvenici nekada pretpostavljali, ve se mogla dogoditi sasvim nedavno, moda prije samo 20.000 godina - moda ak u istome razdoblju u ko jemu se Zemljino posljednje Ledeno doba iznenada i tajanstveno okonalo usred ieznua ivotinjskih vrsta po cijelom planetu. Je li mogue, drugim rijeima, da su se "kobna Marsova katakli zma" i manja, ali jo uvijek ozbiljna kataklizma koja je izvela Ze-

mlju iz posljednjega Ledenoga doba, mogle dogoditi u vie manje isto vrijeme - i da su moda imale isti uzrok? Ako vidimo kozmos, Zemlju, planete i sve zvijezde kao sastavne dijelove stalne meusobno povezane matrice, kao to su ih vidjeli drevni Egipani, onda e nam biti lake shvatiti ono to je moderna znanost tek nedavno dokazala kao tono - naime, da su Sunev sus tav i svi planeti pod dubokim utjecajem galaksije, i da se taj utjecaj iri prema nama iz dubokoga svemira poput plime.

Putovanja Raa
Stari Egipani opisivali su Sunce - boga Ra - kao putnika po vodama ponora: Ljudi te tuju u tvoje ime Ra.... Milijuni godina proli su svi jetom; ne mogu rei broj onih kroz koje si ti proao... Ti doista prelazi i putuje preko nepoznatih prostora za to su potreb ne stotine tisua godina... Ti kormilari preko vodenoga pono ra do mjesta koje voli... i onda tone prema dolje i zavrava dan. Iako je gornji tekst iz egipatske Knjige mrtvih, zamisli koje on izraava spadaju u podruje moderne astrofizike, koja ui da je sve u svemiru u kretanju i da je Sunce, dok se okree oko sredita galak sije, doista putnik "kroz nepoznate prostore" koji iziskuju "milijune godina" da ih ono proe. Ustvari, radi se o nekoliko razliitih kretanja. Evo temeljnih po dataka: (1) Povlaei za sobom cijeli Sunev sustav, ukljuujui naravno komete oblaka Oort i pojasa Kuiper, Sunce je zarobljeno u ogrom noj putanji oko sredita galaksije, zavravajui svaku revoluciju u razdoblju od 250 milijuna godina. Putujui brzinom od 225 kilo metara u sekundi, ono je nedavno prolo kroz Orionov spiralni krak, na ijem unutranjem rubu danas stoji. (2) Sunce se okree oko sredita galaksije bre nego neke zvijezde, a sporije nego druge - openito, zvijezde udaljenije od sredita pu-

tuju sporije od onih blie njoj, a Sunce se nalazi relativno daleko od sredita. "To je potpuna zbrka," objanjava Victor Clube: Sve prolazi kroz sve drugo. Hou rei, neka zvijezda ne prola zi kroz drugu zvijezdu. Ali svemir je openito tako prazan da se sva ta obiljeja o kojima govorimo nekako proimaju.... Tako se i Sunce, ustvari, kree po svojoj posebnoj putanji. A ona sluajno ide razliitom brzinom od bilo kojega staroga spiralnoga kraka ili bilo kojega staroga molekularnoga obla ka. Tako on prolazi kroz njih. (3) Sunce ne putuje uvijek po ravnoj (iako svjetlosne godine debe loj) vodoravnoj ravni galaksijske ploe. Umjesto toga, njegovo kre tanje moemo bolje shvatiti kao kretanje valova (astronomi su ga usporedili s kretanjem konja na vrtuljku, ili dupina). Uinak toga sporoga talasanja je da Sunce na svojoj putanji povremeno dopliva iznad guste sredinje ravni galaksije, zatim ponovno zaroni dolje prema njoj, onda se pojavi ispod nje, onda otpliva gore jo jednom - i tako dalje, beskonano, dok slijedi svoj krug. Ritam tih kretanja je redovit i cikliki, tako da se Sunce uzdie iz svoje najnie toke ispod ploe do svoje najvie iznad nje u razdoblju od neto veem od 60 milijuna godina, i ponovo pada do najnie toke nakon daljnjih 60 milijuna godina. Samo na tokama na pola puta u tom putovanju - otprilike svakih 30 milijuna godina - ono prolazi kroz gustu sre dinju ravan galaksije. (4) Uz prevladavajuu krunu putanju (iako ona ide gore-dolje) oko sredita galaksije, postoji jo neto to astronomi nazivaju "osebuj na" suneva brzina. Prema proraunima Marka Baileyja, Victora Clubea i Billa Napiera: Ona se moe predstaviti kao vektor usmjeren prema sreditu galaksije, usporedno s krunom brzinom i okomito na galaksijsku ravan. U galaksijskim koordinatama to odgovara kre tanju prema toki otprilike 30 stupnjeva izvan ravni prema sjevernom galaksijskom polu. Taj smjer, usput reeno, moe se gledati sa sjeverne hemisfere bilo koje ljetne noi, dok ono lei ... otprilike na pola puta izmeu svijetlih zvijezda Vege i

Ras Alhague, gotovo tono nasuprot molekularnim oblacima u Orionu /podcrtao autor/ Podsjeamo itatelja da su piramide Gize, koje oponaaju poja sne zvijezde Oriona, smjetene na 30 stupnjeva sjeverne geografske irine na Zemlji - ili, drukije reeno, na toki "otprilike 30 stu pnjeva izvan ravni ekvatora prema sjevernom geografskom polu." tovie, to mjesto u galaksiji prema kojemu je Sunce usmjereno ("Ti kormilari preko vodenoga ponora do mjesta koje voli.... i onda tone prema dolje i zavrava dan"), smjeteno je nasuprot moleku larnim oblacima maglice Orion. Kao to je nepogreivo pokazao Hubbleov svemirski teleskop tijekom 1990-ih, maglica (nebula) je predio gdje se oblikuju zvijezde - doslovce mjesto gdje se raaju nove zvijezde. Leei u predjelu svemira kroz koji su Mjesec i Ze mlja proli, prema procjenama, prije otprilike 5 do 10 milijuna god ina, ona oblikuje obiljeja zvijea Oriona, ispod pojasnih zvije zda, koje su Grci opisali kao ma, ali su ih drevni Egipani vidjeli kao falus Ozirisa, boga ponovnog roenja.

Kako gore, tako dolje


Drevni su Egipani vjerovali da dogaaji na nebu upravljaju doga ajima na Zemlji i uvjetuju ih, i da je "sav svijet koji lei dolje" stavljen u red i ispunjen sadrajima onih stvari koje su smje tene gore; jer stvari dolje nemaju mo da stave u red svijet gore. Slabije tajne moraju stoga popustiti jaima ... sustav stvari gore visoko jai je od stvari dolje ... i nema niega to nije dolo dolje odozgo. To je doslovce tono za komete. Ne samo da one "dolaze dolje odozgo", u smislu da pripadaju nebu, povremeno se sudarajui s planetima, ve njih periodino gurnu prema unutranjem Sunevu sustavu, kao to astronomi sada znaju, ak jo udaljenije sile na ra zini galaksije. Tim utjecajima "odozgo" upravljaju razliiti okolii dubokoga svemira, koje Sunce susree dok slijedi svoju ogromnu krunu i valovitu putanju oko galaksijskog sredita, i koji se najjae osjeaju za vrijeme prolaza kroz gustu sredinju ravan galaksije.

Radi se o dva kljuna imbenika koja se, ustvari, proimaju. To su galaksijski "spiralni krakovi" i masivne maglice - koje se esto nalaze, ali ne iskljuivo, unutar spiralnih krakova - koji su poznati kao divovski molekularni oblaci.

Tvornice kometa
Postoji odreeni prijepor meu astronomima o stvarnom sastavu spiralnih krakova, ali veina bi se sloila s Victorom Clubeom da su oni relativno prolazna obiljeja, izbaena iz sredita galaksije, i da galaksija stalno proizvodi nove: "Ona tako na neki nain izbacuje lie, sezonski, ako se mogu tako izraziti... Vidim kako se mnogo kometa kondenzira iz vruih plinova koji su najprije u spiralnim krakovima. A ti kometi se okupljaju da bi stvorili zvijezde." Sjetimo se spektroskopskih dokaza koje je iznio astronom Lagrange-Henri 1988. o "roju malih tijela slinih kometima, koji veli kim brzinama padaju prema Beta Pictorisu, relativno mladoj zvije zdi oko koje se oblikovanje planeta dogaa sada, ili je upravo dovreno. Kondenzirajui se u vruem plinu spiralnih krakova, takvi kome ti mogu dosei gigantske veliine. Clube i Napier izvjeuju da su pronaeni doista masivni primjeri "u blizini dviju dobro prouenih, krajnje aktivnih zvjezdanih skupina, naime takozvanih Gum Nebula i Orion Nebula." Ti kometi su ogromni u usporedbi s primjerima u Sunevu sustavu, tako da su im repovi do milijun puta dulji... Repovi ne samo to uka zuju dalje od sredita matine skupine gdje se stvara vei dio lokalnoga zraenja, ve su im glave u vrlo ekscentrinim pu tanjama, kreui se dalje od sredinjega izvora... Pretpostavlja se da glave mogu podrazumijevati ogromne nakupine meuzvjezdanih kometa ili planetezimala... Stoga imamo naznaku da moda ovdje imamo posla s velikim, labavim agregatima kometske tvari, koji e upravo postati nove zvijezde, ili su upra vo u procesu njihova oblikovanja. Smatra se da spiralni krakovi, osim to su uzgajalita gigantskih meuzvjezdanih kometa, sadre masu druge tvari, razliite po veli-

ini, od najmanjih plinskih i prainastih estica, do predmeta "veli kih poput Mjeseca" Galaksijski dokazi pokazuju da spiralni krakovi sadre planetezimale ili komete u svim moguim oblicima. Stoga je neizb jeno da Sunev sustav vri interakciju s takvom tvari dok prolazi kroz spiralne krakove. Suncu moe trebati od 50 do 100 milijuna godina da dovri svoj vodoravni prolaz kroz spiralni krak. S obzirom da su spiralni kra kovi smjeteni vrlo blizu galaksijske ravni, kretanje Sunca goredolje kao dupina, znai da e ono provesti najvei dio vremena bilo iznad bilo ispod kraka, uranjajui i samo u krak pri ciklikim raz macima od priblino 30 milijuna godina.

udovini oblaci
Druga periodina "opasnost galaksijske ravni" - ravne zone prema kojoj veina labave tvari gravitira - su mogui susreti s gigantskim molekularnim oblacima (GMCs). Kao to smo rekli, oni mogu po stati opasni imbenici unutar ve "grbavih" spiralnih krakova, ili mogu postojati osamljeno, leei u meuzvjezdanom prostoru iz meu spiralnih krakova. GMCs su tipinoga promjera od 100 svjetlosnih godina i imaju masu (za razliku od promjera) pola milijuna veu od Sunca. Te meljna matrica tih hladnih, masivnih koncentracija sastoji se od molekula vodikova plina i sloenijih spojeva, pomijeanih s prai nom. One takoer esto sadre guste koncentracije mladih zvije zda i, Clube i Napier vjeruju, "ogroman broj novo oblikovanih ko meta ... koje slobodno krue unutar maglice." Procjenjuje se da "nekoliko tisua" GMCs krue galaksijom, "zarobljeni unutar plosnate ravni Mlijene s t a z e " . Neizbjeno, doi e vrijeme, opet slijedom razdoblja od 30 milijuna godina tije kom kojega se putanja samoga Sunca koleba u galaksijskoj ravni i izvan nje, kada ono mora prodrijeti kroz GMCs: Bliski susret Sunca i te maglice, recimo unutar nekoliko sun evih godina, dogodio se vie od pedeset puta tijekom ivota

Suneva sustava. Stvarno prodiranje dogodilo se vie od dva naest puta, od kojih je nekoliko ukljuivalo prolaz Sunca unutar jedne svjetlosne godine od sredita oblaka.

Galaksijski nadzor
Imamo sada sve elemente da shvatimo kako kometi pronalaze svoj put u unutranji Sunev sustav, i kako mogu zaprijetiti unitenjem svjetova, ne zbog nekoga "lokalnoga" dogaaja, ve zbog udalje noga i skoro nezamislivog utjecaja galaksije. Drugim rijeima, ono to se dogaa "dolje" na Zemlji - ili na Marsu - kada se komet pri blii, moe se objasniti uzrocima koji su daleko "iznad", u pros transtvima kozmosa. Astronomi su pokazali da prolaz kroz GMC ima dubok destabi lizirajui uinak na oblak Oort (uplja kugla od 100 milijardi kome ta koja okruuje vanjske predjele Suneva sustava), i da povremeni prolazi pokraj iznimno guste, koncentrirane "podstrukture" unutar GMCs imaju "relativno tetniji uinak." U jednom trenutku GMC "zguljuje" vanjski sloj ljuske kometa i odnosi ga, dok njegove sna ne gravitacijske plime potiskuju druge komete unutra prema Sun cu. Uputajui se u putovanje dugo milijune godina, ti pali aneli postupno se u spiralama sputaju kroz udaljeni svemir. Neki ulaze u neku vrstu pretpakla u pojasu Kuiper, gdje mogu ostati i do 3 miliju na godina prije nego to opet ponu padati prema sreditu. Drugi idu ravnijom putanjom i nau se unutar gravitacijskoga utjecaja je dnoga od divovskih planeta, koji ih okree uokolo poput fliperskih lopti, i izbacuje ih na nove staze prema unutranjem Sunevom su stavu. Prolaz kroz spiralni krak ima jednako dramatine uinke. Tada se oblak Oort nadopunjuje novim meuzvjezdanim kometima i dru gim "velikim, vrstim tijelima", koji su izrasli u spiralnom kraku. Doista, procjenjuje se da "Sunev sustav, djelujui poput gravitacij ske lopatice, hvata milijarde takvih tijela kada sijee spiralne krako ve." Kako se ta tijela roje u oblaku Oort, ona potiskuju druge ko mete izvan oblaka prema Suncu, to dovodi do pojaane djelatnosti kometa u unutranjem Sunevom sustavu. Poslije dolazi do "epi zoda planetarnoga bombardiranja", koje traje u dugim razdobljima

s "dubokim biolokim i drugim posljedicama". Pri svakoj epizodi ogromne koliine tvari oslobaaju se unutar Suneva sustava, pred stavljajui dugotrajnu opasnost koja moe udariti u bilo koje vrije me, ili opetovano, tijekom mnogo tisua godina. U oba sluaja - GMCs-a i spiralnih krakova - krug poremeaja, koji dovodi do planetarnih bombardiranja, uvjetovan je, u prvom re du, kretanjem Sunca, slinom onom dupina gore-dolje, koje ga pro vodi kroz gustu sredinju ravan galaksije u razmacima od oko 30 milijuna godina. Astronomi takoer prepoznaju i jedan drugi, dulji ritam na djelu - krug od oko 250 milijuna godina, povezan s razdobljem Suneve putanje oko galaksijskog sredita. Drugim rijeima, cijelo to strujanje kometa u unutranji Sunev sustav pod nadzorom je na razini galaksije, a sami kometi predstav ljaju komade galaksije zavitlane prema planetima. Tijekom ozbilj nih susreta s GMCs, ili osobito grbavih prolaza kroz spiralne kra kove, moemo oekivati da e se valovi moguih napadaa, neki od njih ubojitoga dosega veih od 200 kilometara, osloboditi i poeti raditi svoj posao dolje prema podruju Mars-Zemlja-Mjesec; ti e valovi, tovie, slijediti ranije valove to su ih oslobodili prethodni galaksijski susreti, a njih e slijediti daljnji valovi iz buduih galaksijskih susreta. Unutranje planete, drugim rijeima, i dalje e se suoavati s povremenim bombardiranjima za koje moemo oeki vati da e biti teka i trajna. Dokle god Sunce jo uvijek sja, a ko meti se nastavljaju proizvoditi u spiralnim krakovima, taj proces moe se nastaviti u nedogled.

Bilo
Bilo toga procesa je krug od 30 milijuna godina - pod utjecajem kruga od 250 milijuna godina - to ga proizvode kolebanja Sunca kroz galaksijsku ravan. Kao rezultat upornoga detektivskoga rada, multidisciplinarni timovi znanstvenika, ukljuujui astrofiziare, astronome, matematiare, geologe i paleontologe, uspjeli su uspo staviti bliski statistiki suodnos izmeu tih velikih krugova to putem galaksijskoga poremeaja umnoavaju komete, datuma po znatih kratera na Zemlji i masovnoga ieznua ivotinjskih vrsta.

Vea ieznua dogaaju se svakih 250 milijuna godina, za hvaljujui prolazu Suneva sustava kroz spiralni krak galak sije, a manja ieznua dogaaju se priblino svakih 30 mili juna godina kada Sunev sustav prelazi galaksijsku ravan.... injenica to meuzvjezdani oblaci nisu pronaeni tono na sredini ravni galaksije, moe objasniti zato se sva ieznua nisu dogodila tono u predvieno vrijeme, a standardni otklon svake pojedinane epizode bio je 9 milijuna godina. Sir Fred Hoyle i profesor Chandra Wickramasinghe sa Sveuili ta u Cardiffu vrsto vjeruju da je predmet K/T prouzroio ieznue dinosaura prije 65 milijuna godina: Postoje dokazi da se divovski komet sruio u unutranji Sunev sustav, prolazei dovoljno blizu Jupitera da ga je mogao rascijepiti na mnogo dijelova prije otprilike 65.05 milijuna godina. Opetovani prolazi Jupitera tijekom razdoblja od 100.000 go dina prouzroili su hijerarhijsko komadanje, a jedna takav ko mad (normalne veliine kometa) doao je dovoljno blizu Ze mlje i pao je na povrinu planeta. Kao to su Hoyle i Wickramasinghe takoer istaknuli, masovno unitenje prije 65 milijuna godina nije bio osamljeni dogaaj, ve dio redovitoga kruga tijekom prolih 100 milijuna godina, s masovnim unitenjima prije 94.5 milijuna godina, 65 milijuna godina i 36.9 milijuna godina. Taloenja iz tih epoha "mogu se povezati s poja anjem iridija iz ega slijedi, prema uvjerenju znanstvenika, pove zanost s kometima." Naime, studije kratera od sudara na Zemlji i uzorci kratera iz Mjeseca pokazuju da je dolo do snanoga, dugo trajnoga i estokoga bombardiranja priblino u istim razmacima. Unutar granica tolerancije, ti nas podaci upozoravaju da bi sustav Zemlja-Mjesec mogao odsad ui u razdoblje bombardiranja u bilo koje vrijeme. Doista, kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, sve vea skupina istaknutih znanstvenika vjeruje da se ve nalazimo u tom razdoblju tijekom posljednjih 20.000 godina, da je ono poveza no s iznenadnim i tajanstvenim krajem posljednjega Ledenoga doba - koji je rezultirao masovnim unitenjem i globalnom poplavom - i da najgore tek treba doi.

Ono to nitko nije razmatrao, moda zbog toga to gledano sa Zemlje izgleda tako daleko, je stalno prisutna mogunost da je i Mars, koji su stari Egipani nazivali Crveni Horus, a Azteci Xipe-Xolotl, "Oguljeni planet," mogao biti rtva istoga dugotrajnoga bombar diranja.

24 Posjetitelji sa zvijezda
Tajna onoga to se dogodilo Marsu je zagonetna slagalica koja se proirila po cijeloj galaksiji - moda ak i izvan nje - tijekom mili jardi godina. tovie, s obzirom da je razdaljina izmeu Zemlje i Marsa beznaajna na galaksijskoj ljestvici, razumno je pretpostavi ti da e Zemlja osjetiti bilo kakav utjecaj koji doivi Mars - i obrat no. Slika koja se poela pojavljivati, postavlja Sunev sustav unutar njegovoga galaksijskoga okolia, i pokazuje da kometi predstavlja ju jasnu i prisutnu opasnost. Za sada je teko izraziti tu opasnost u brojkama, pa je zbog toga nemogue procijeniti tone rizike. Sve to znamo je injenica da Sun ce u svojemu kruenju oko sredita galaksije vue za sobom oblak Oort, pojas Kuiper, Mars, Zemlju i sve druge planete u njegovom dosegu, te svakoga od njih izlae periodinim valovima aktivnosti kometa kad god proe kroz spiralni krak ili divovski molekularni ob lak. Kao da ih potie nekakva velika kozmika plima, valovi kometa oslobaaju se pri takvim susretima i valjaju prema unutranjem Sun evom sustavu - ukljuujui, u sluajnim vremenskim razmacima, i divovske komete stotine kilometara u promjeru. Tim raketama u svakom valu mogu biti potrebni milijuni godina da padnu dovoljno daleko da bi presjekle putanje i ule u podruje kamenih planeta. Tijekom tog dugotrajnog procesa spiralnoga spu tanja, u kojemu plinski divovi Neptun, Saturn i Jupiter pri presije canju "gurkaju" i pritiu putanje kometa, gravitacijske sile cijepaju komete na viestruke komade - poveavajui uvelike time ukupni broj projektila. Mi tvrdimo da se teta koju je pretrpio Mars, te takve zagonetke kao to je udna dihotomija kore toga planeta, moe objasniti jed-

nim jedinim izravnim sudarom s komadima doista golemoga kometa, koji je doao iz unutranjega Suneva sustava na takvom valu. to vie, kada pogledamo uniteno tijelo Marsa, ispresijecano kraterima, tako sivo i mrtvo, tako tragino s praznim koritima rijeka i svojim suhim oceanima, zar onda nije oito da kometi mogu ubiti svjetove? I zar nije oito, takoer, kao to kae stara izreka, da samo Boja milost odreuje idemo li tamo ti ili ja?

Nebeski krugovi
Znanost jo nije uspjela donijeti bilo kakve uzorke iz Marsovih kra tera ili poduzeti detaljno geoloko istraivanje toga planeta. Skoro sve nae pretpostavke o Marsu temelje se na onome to moemo sa znati prouavajui fotografije koje su snimile svemirske letjelice a one nam ne mogu rei kada se dogodila kobna Marsova kataklizma. Kao to stalno tvrdimo u ovoj knjizi, tisue kratera nastalih sudarom juno od crte dihotomije, nisu se morale polagano skupljati tijekom milijardi godina, kao to veina znanstvenika jo uvijek vjeruje, ve su mogle nastati iznenada, moda jednom jedinom kataklizmom, a moda i nedavno. To je hipoteza koja se moe provjeriti tek kada se ovjek spusti na Mars. Do tada je sve samo pretpostavka, i svakako nedokazana inje nica, da su Marsovi krateri stari milijarde godina. Meutim, to pitanje moemo donekle osvijetliti onime to znamo da se sigurno dogodilo na Zemlji, Marsovom susjedu. Tu se ne moramo oslanjati na zrnaste fotografije koje su letjelice snimile na razdaljini od tisue kilometara, ve moemo prouavati opipljive i empirijske podatke kao to su za pisi o ieznuu, prikupljene injenice o kraterima po cijelome svije tu, kemijski testovi na uzorcima tla - i tako dalje i tako dalje. Svi oni naznauju, kao to smo izvijestili na kraju prethodnoga poglavlja, da je na planet doivio ciklike epizode bombardiranja i unitenja u redovitim razmacima tijekom prolih 100 milijuna godina - konkretno, prije 94.5 milijuna godina, 65 milijuna godina (K/T dogaaj) i prije 36.9 milijuna godina. Takoer smo pokazali da taj krug ima temeljni "otkucaj srca" od 30 milijuna godina, a "standar dni otklon svake pojedinane epizode je 9 milijuna godina." Je dnostavnim jezikom reeno, to znai da ako promatrate taj krug tije-

kom dovoljno dugoga razdoblja - od nekoliko stotina milijuna god ina - pronai ete da se povezana bombardiranja i epizode unitenja dogaaju doista u priblinim razmacima od 30 milijuna godina, ali da razmak moe postati samo 21 milijun godina u nekim sluajevima, ili ak 39 milijuna godina u drugim. Vraajui se u zadnjih 100 milijuna godina, nalazimo da su ra zmaci izmeu unitavajuih dogaaja bili stalno unutar toga razma ka. Izmeu 95.5 milijuna godina i 65. milijuna godina unazad, ta se brojka zaustavlja na 28.1 milijun godina. S obzirom da znamo kako su bombardiranja prouzroili valovi galaksijske tvari koji su prepla vili cijeli Sunev sustav - ne samo prostor blizu Zemlje - mislimo kako je prilino vjerojatno da su Mars i Mjesec doivjeli epizode bombardiranja, zajedno sa Zemljom, otprilike prije 94.5, 65 i 36.9 milijuna godina. Kao to smo vidjeli u prolom poglavlju, to je ve potvreno u sluaju Mjeseca. U sluaju Marsa, za tu emo hipotezu trebati priekati silazak ovjeka na taj planet - ali to vrijedi i za sve hipoteze o Marsu iz svih izvora. Jer ni najlue teorije najveih eks centrika, niti trijezna razmiljanja slavnih strunjaka, nisu se zasad jo trebala iskuavati na temelju empirijskih dokaza s povrine sa moga planeta. Naa je hipoteza, da ponovimo, da su i Mars i Zemlja doivjeli epizode bombardiranja prije oko 94.5, 65 i 36.9 milijuna godina. Konani razmak, od prije 36.9 milijuna godina do danas, znaajno je dulji od prethodna dva. Doista, on se opasno pribliio krajnjoj gornjoj granici kruga - 39 milijuna godina. Nalazimo li se moda pri kraju onoga to ve poinje izgledati kao netipino i predugako razdoblje mirovanja? Nalazimo li se na pragu drugoga bombardiranja unutranjih planeta?

Gdje smo sada?


Skupina vodeih astronoma, ukljuujui Victora Clubea i Billa Napiera, Davida Ashera, Duncana Steela, Marka Baileya, Sir Freda Hoylea i profesora Chandru Wickramasinghea, ve je poduzela prve korake prema inteligentnoj procjeni nae sadanje sudbine. Ovdje nema mjesta da izvijestimo o svim njihovim otkriima, tako da e mo se u ovom poglavlju usredotoiti na glavne dokaze koje su oni

razradili. To emo, koliko god je mogue, prenijeti njihovim rijeima koje itatelju mogu najbolje doarati duboku zabrinutost i osjeaj hitnosti to ga ti znanstvenici imaju. Mi dijelimo njihovu zabrinu tost. I vjerujemo kako je vrlo vano da se javnost i politiari upo znaju s njihovim radom - koji pokazuje da je galaksijski okoli u kojemu se Sunev sustav sada nalazi vrlo smrtonosan i nepredvidiv. Zajedno sa sve veim brojem kolega iz mnogih drugih zemalja, oni skreu osobitu pozornost na sljedee injenice: 1. Postoje dokazi o "vrlo nedavnom poremeaju oblaka Oort, povezanim na neki nain sa Sunevim sustavom." 2. Sunce je nedavno prolo kroz gustu sredinu ravni galaksije, i trenutno "klizi" samo 8 stupnjeva iznad nje. 3. U posljednjih 100 milijuna godina Sunce je posjeivalo Orionov spiralni krak, "prelazei preko njega pod vrlo niskim ku tom prema osi, zavravajui jedan ili dva kruga talasajui po put dupina." 4. Sunce je nedavno zavrilo spomenuti prolaz i sada se nalazi upravo iznad unutranjega ruba kraka. 5. Tu je Sunce "prodrlo u stari divovski molekularni oblak u ra spadanju. To je prsten tvari koja sadri vei dio molekularnih oblaka i predjela gdje se oblikuju zvijezde u blizini Sunca. Mlade plave zvijezde oblikuju luk na nebu danas poznat kao Gouldov pojas, ali prepoznat jo u dobu Ptolomeja... Sunev sustav proao je kroz Gouldov prsten samo prije 5-10 milijuna godina." 6. Jezoviti zakljuak je, da trenutna "adresa" Sunca u galaksiji ne samo da oznaava kako predstoji razdoblje bombardiranja, ve kako je vjerovatno poeo i da je mogunost sudara trenut no iznimno velika: Poloaj Sunca na unutranjem rubu Orionovoga spiralnoga kraka govori da se trenutno nalazimo u aktivnoj fazi. Nadalje, Sunev sustav upravo je proao kroz ravan galaksije gdje su plimni udari na oblak kometa na svom vrhuncu; strujanje ko meta je stoga blizu vrha njegova galaksijskoga kruga. On je nedavno proao kroz Gouldov pojas i stoga doivljava iznimni

plimni pritisak uslijed nedavnoga prolaza kroz stari moleku larni oblak u raspadanju.... Vjerojatno je taj susret stvorio sna nu sposobnost sudara, unutar koje se jo uvijek nalazimo... Doista uvjeti koji e dovesti do iznimnoga strujanja kometa prema Zemlji - postavljanje Suneva sustava u blizini galaksijske ravni, njegova blizina spiralnom kraku i njegov nedavni prolaz kroz molekularni oblak - svi su se istovremeno upravo ispunili... Mi se sada nalazimo u vremenu sudara.

Rep divovskog kometa


Detektivski rad koji su astronomi poduzeli ukazuje na turbulentan prolaz Sunca kroz Gouldov pojas, kao najvjerojatniji izvor te epi zode. Na kraju prolaza, prije oko 5 milijuna godina, plimni pritisak izbacio je val kometa iz oblaka Oort, i oni su poeli svoj spori put, koji traje nekoliko svjetlosnih godina, prema Sunevu sustavu. Meu tim kometima nalazio se barem jedan div "do nekoliko stotina kilo metara u promjeru", kojemu je trebalo nekoliko milijuna godina da se spiralno spusti prema planetima. Onda je najprije uao u po druje Neptuna, Saturna i Jupitera, gdje se zadrao moda jo jedan milijun godina dok se njegova putanja postupno smanjivala i razvi jala u sve vie eliptini oblik. Prije samo 50.000 godina, gravitacij ski "odboj" od Jupitera konano ga je doveo u unutranji Sunev su stav, gdje se smjestio u vrlo eliptinu putanju s perihelom vrlo blizu Suncu, a afelom neto izvan Jupitera. Takva bi putanja neizbjeno presijecala putanju Zemlje i Marsa. Victor Clube nam je rekao: Imamo vrlo konkretne dokaze da je taj divovski komet skrenuo u podruje vrlo blizu Suncu. On je takoer vrlo ekscentrian, to znai da ide i vrlo blizu Jupitera. Dakle, to je vrlo blizu, a eliptina putanja kljuna je u razvoju toga konkretnoga divov skog kometa. esti prolazi blizu Sunca, konano uzrokuju da se komet rascijepi u mnogo gromada. Ali on to ne ini odmah. To je dugotrajan proces izvlaenja. Proces je ozbiljno poeo tek prije 20.000 godina - iako neki astro nomi sumnjaju da je to moglo biti jo prije 15.000 do 16.000 godina,

kada je, izgleda, dolo do vee promjene u tom divovskom kometu. Priblian datum toga dogaaja utvren je dinamikim studijama, te od uzoraka meuzvjezdane praine uzetih sa Zemlje i Mjeseca (koji pokazuju da se veliko strujanje dogodilo prije 20.000 do 16.000 go dina ), a to je vjerojatno tono uz toleranciju od nekoliko tisua godina vie ili manje. Meutim, astronomi su mnogo manje sigurni to se stvarno dogodilo u tom kljunom dobu. Mogua spekulacija je da je izvorni predmet postao tako nestalan kao ishod opetovanih prolaza blizu Sunca, da se doslovce sam rascijepao u eksplozivnom komadanju. Drugo, moda uvjerljivije, obja njenje je da je on preao Roche granicu planeta - kao to je uinio komet Shoemaker-Levy 9 izmeu 1992. i 1994. - i da su ga nepodno ljivi plimni pritisci rascijepali na komade. To je zagonetka kojoj se trebamo vratiti.

Milijuni komada, tisue godina


Bez obzira na tonu prirodu izvornoga dogaaja komadanja, astrono mi su pokazali da je njega slijedila dugotrajna i neprestana "hijerarhi ja raspadanja", proirena uzdu putanje kometa s periodinim bom bardiranjem svih unutranjih planeta gustim meteorskim strujanji ma, vatrenim kuglama i kratkotrajnim rojevima projektila veliine onoga iz Tunguzije, zajedno s mnogim pojedinanim asteroidima veliine od je dnoga kilometra, koji su se i sami cijepali, i jednim iznimno velikim ostatkom kore koji je vjerojatno bio obavijen rojem praine i krhotina. Sir Fred Hoyle ukazuje da su izgledi za sudar sa Zemljom bili mali kada je prvotni divovski komet bio jo uvijek u nepodijeljenom stanju - on procjenjuje samo jedan djeli milijarde pri svakom kru enju: Ali kako se takav komet dijeli na sve vie gromada, izgledi da jedna od njih pogodi Zemlju neumoljivo rastu, dok neka od njih doista ne pogodi "u sridu" na planet.

Hoyle procjenjuje da se, u razmaku od 10.000 godina od poet noga eksplozivnoga komadanja izvorni komet, po svoj prilici, "ve rascijepio u milijun komada" s prosjenom veliinom od 10.000 milijuna tona svaki (podrazumijevajui teinu matinoga predmeta od 10.000 milijuna milijuna tona). Tada slijede daljnja hijerarhij ska raspadanja na sve manje - i sve brojnije - komade, proirena na iznimno dugotrajno razdoblje, dok mogunost pojedinanih sudara raste kako se poveava broj dostupnih projektila. Vano je, naravno, znati koliko dugo moemo oekivati da e se taj proces nastaviti. Victor Clube izraunao je da "vijek smanjivanja" divovskog ko meta nakon to pone komadanje - to jest, vrijeme koje e mu tre bati da se smanji na suvie male komade a da bi mogli uzrokovati tetu pri sudaru - moe biti 100.000 godina. S obzirom da se prvo vee komadanje kometa koje nas zanima dogodilo, prema procjeni, samo prije 20.000 godina, moemo zakljuiti kako je vjerojatno da rojevi smrtonosnih projektila raznih veliina jo uvijek krue puta njom koja presijeca Zemlju koju je prije slijedio cijeli komet. to vie, postoji strana mogunost da astronomi ne pronau vee jezgre u roju "uslijed njihovoga uranjanja u gustu prainu - pa njihovo pro matranje tako postaje neka vrsta potrage za svetim Gralom" Zakoni vjerojatnosti govore da, ako nevidljiva prijetnja doista vreba na stazi koja presijeca Zemljnu putanju, onda su se njezini komadi trebali susresti sa sustavom Zemlja-Mjesec nekoliko puta tijekom posljednjih 20.000 godina.

Skrivena ruka
Clube, Napier, Hoyle, Wickramasinghe i njihove kolege, pokazali su da je upravo takav niz susreta mogao biti ona nevidljiva ruka koja je stajala iza iznenadnoga, katastrofalnoga i dosad neobjanji voga kraja posljednjega Ledenoga doba na Zemlji. Otapanje je po elo prije 17.000 godina, dosegnulo dva dramatina vrhunca prije otprilike 13.000 i 10.000 godina, a prije 9.000 godina svijet se oslobo dio ledene ljuske koja je bila vrsta u prethodnih 100.000 godina. Ta ogromna i - u geolokim razmjerima - strahovito brza pro mjena jedna je od sredinjih tajni koju smo istraili u knjizi Otisci

bogova*, koja dalje tvrdi da je kataklizma koja je okonala posljed nje Ledeno doba takoer unitila skoro sve tragove vrlo napredne pretpovijesne civilizacije. Naa je hipoteza, koju smo razvili u ne koliko knjiga, da su postojali preivjeli iz te izgubljene pred-diluvijalne civilizacije (globalna poplava s plimnim valovima visokima stotine metara bila je jedna od najrazornijih posljedica smrtonosne kataklizme Ledenoga doba), te da su se oni rairili po cijelome svi jetu, prenosei mitove i tradicije okrutno okonanoga zlatnoga doba - kojega je klasini primjer biblijska pria o Noinoj arci. vrsto vje rujemo da je sauvano neto vie od samih mitova i tradicija "prije potopa" - pa sve do dananjih dana - u nauavanjima inicijacije koja su prenosila tajne skupine, kao i u nekim zadivljujuim arhitekton skim radovima, neutvrenoga podrijetla, kao to su Stonehenge u Engleskoj, Teotihuacan u Meksiku, te piramide i Velika Sfinga u Gizi. itatelj e shvatiti zato nismo mogli zanemariti zagonetku Lica na Marsu koje slii piramidama i Sfingi, s obzirom da se ona zbiva na opustoenom planetu koji je neosporno pretrpio veliku katakli zmu uslijed sudara s asteroidom, koja je (izmeu ostalih posljedica) uzrokovala goleme poplave i plimne valove visoke na kilometre. Usporedni svjetovi? Usporedne kataklizme? Usporedne izgubljene civilizacije? Tko zna? Neke tajne vrijedno je istraiti, svakako, samo zato to su tu pred nama - iako moda neemo nikada saznati konane od govore. Ali svakako je sigurno da je unutranji Sunev sustav pretrpio veliki porast djelatnosti kometa u prolih 20.000 godina, da je Ze mlja pretrpjela tajanstvenu kataklizmu tijekom toga razdoblja, i da je Mars takoer pretrpio tajanstvenu kataklizmu (iako jo nema do kaza kada). Te traume bile su dovoljno ozbiljne u sluaju Marsa da potpuno unite mogunost ivota na njemu, a u sluaju Zemlje da prouzroi ieznue 70 posto vrsta i da podignu razinu mora za vie od 100 metara.

* "Otisci bogova", Graham Hancock.

Tuan konsenzus
Ne trebamo ovdje ponavljati dokaze i tvrdnje koje smo detaljno ra zvili u knjizi Otisci bogova i drugdje, u vezi sa spektakularnom ka tastrofom koja je potresla Zemlju krajem posljednjega Ledenoga doba. Ali izazov koji ti dokazi postavljaju istraivaima, nalae nam da potraimo kakav je to dogaaj mogao prouzroiti masovnu kata strofu na zapanjujuoj svjetskoj razini. U Otiscima bogova smo se dosta zadrali na teoriji Charlesa Hapgooda o pomaknuu kore koju su onda snano zagovarali Flem-Athovi u Kanadi - ali smo vrlo malo pozornosti poklonili moguoj ulozi kozmikih sudara, bilo kao imbenicima pomaknua (vidi raspravu u 18. poglavlju) bilo kao izravnim uzronim agensima. Nismo samo mi to previdjeli. Tijekom veega dijela dvadeseto ga stoljea, zapadna znanost u cjelini, potpuno je zanemarivala ulo gu sudara u povijesti Zemlje, a tek je nevoljko priznala njihov zna aj u svjetlu neoborivih dokaza o sudaru s kometom na granici K/T (koji su potpuno prihvaeni 1990.), uzimajui u obzir tako dramati ne dogaaje kao to je rascjep kometa S-L 9 u 21 komad i zatim bombardiranje Jupitera 1994. Kada su komadi kometa udarili, o vjeanstvo je imalo prilike zaviriti kroz vrata pakla. Od tada, nakon to su skoro potpuno zanemarivali tijekom dva desetljea teorije katastrofikih astronoma kao to su Clube, Napier, Hoyle i Wickramasinghe, znanstvenici kolege poeli su ih brzo prihvaati. Otisci bogova otili su u tisak poetkom 1995. Tijekom poduljega istraivanja, koje je bilo u pozadini Tajne Marsa, postali smo svje sni sve veega konsenzusa unutar astronomske struke. To je tuan konsenzus, koji ukljuuje mnoge istaknute znanstvenike, i on ima duboke znaajke s kojima javnost jo nije primjereno upoznata. Danas smo vie-manje potpuno suglasni da su, kao to kau Clube i Napier: veliki sudari, koji se dogaaju unutar razdoblja bombardiranja dok se Sunev sustav kree kroz spiralni krak, glavni im benik u evoluciji ivota, koji je odgovoran za katastrofalna masovna ieznua vrsta. Temeljne geoloke pojave, kao to su este promjene razine mora, nastupanja Ledenoga doba i

pomicanja tektonskih ploa, ukljuujui i stvaranje planina, moda su takoer nastale uslijed sudara. Konkretnije, iako ne iskljuujemo pomaknue kore kao imbeni ka koji komplicira smrtonosnu kataklizmu Ledenoga doba, koja se dogodila prije 17.000 do 9.000 godina, sada smo uvjereni da astro nomska teorija sudara, povezana s raspadom i komadanjem divov skog kometa, prua ne samo najuvjerljivije ve i najjasnije i najje dnostavnije objanjenje za sve dogaaje i zagonetke tih kljunih 8.000 godina. S obzirom da je to bilo upravo razdoblje u kojemu je o vjeanstvo izalo iz tame Ledenoga doba i na prag moderne povije sti, i s obzirom da su poslije uslijedili novi sudari, slaemo se s Hoyleom i Wickramasingheom: Povijest ljudske civilizacije svjedoi o nedavnom nizu kozmi kih dogaaja, koji su upravljali naim planetom na presudan nain.

Svjedoanstva buba
Promatrajui geoloke zapise i takva zakuasta pitanja kao to su ljuske buba osjetljivih na temperaturu (prisustvo ili odsustvo poje dinih vrsta u odreenim slojevima prua toan temperaturni grafi kon za razdoblje u kojemu su se slojevi nataloili), Hoyle i Wickramasinghe izradili su detaljnu kronologiju kljunih dogaaja u Ledenom dobu. Oni su pokazali da su se najspektakularnija povienja tempera ture dogodila tijekom dvaju odvojenih incidenata, jednoga prije 12.000 ili 13.000 godina a drugoga prije 11.000 ili 10.000 godina bez obzira to je otapanje ledenih ploa poelo prije 17.000 godina. Ta su se povienja temperature dogaala u uzlaznoj i silaznoj liniji - moda kao ishod niza malih sudara. Evo Fred Hoyleova prikaza cijeloga procesa: Prije trinaest tisua godina, New York je bio prekriven s neko liko stotina metara leda, kao to je i bio veim dijelom prethod nih 100.000 godina. Onda su iznenada ledenjaci preko cijele Skandinavije i Sjeverne Amerike ieznuli. U Britaniji je tem-

peratura skoila od ljetne vrijednosti od samo 8 stupnjeva Celzija na 18 stupnjeva Celzija, a to se dogodilo u nekoliko desetljea - u trenu, s povijesnoga gledita. Ali temperatura je brzo poela padati i prije 11.000 godina: Ledenjaci su se vratili ali ne u svom punom dosegu. U sjever noj su Britaniji prekrili vrhove planina ali nisu doprli do dna dolina.... Onda se prije oko 10.000 godina dogodio drugi to plotni udar. Jo jednom je unutar jednoga ivotnoga vijeka temperatura skoila spektakularno za 10 stupnjeva Celzija, sve u jednom trenutku s povijesnoga gledita. A taj drugi udar uinio je pravu stvar. On je izvukao Zemljinu klimu iz Lede noga doba od prethodnih 100.000 godina i doveo je u toplo meuglacijalno razdoblje, koje je bilo bitno za razvoj povije sti i civilizacije. Nakon prvoga udara, "prijelaz iz hladne u tople uvjete trajao je samo nekoliko desetljea." A nakon drugoga udara jo dramatini je - ustvari, presudno - zatopljenje dogodilo se, kao to smo vidjeli, u jednom ivotnom vijeku. Stoga je Hoyle smatrao prirodnim istraiti ono to bi moda mo glo prouzroiti tako iznenadne i duboke promjene u globalnoj klimi: Mene ne zanima ... toliko postanak Ledenoga doba koliko njegov kraj. to moe u jednom trenutku unititi neko stanje koje je trajalo desetke tisua godina? Oito samo neki krajnje katastrofalan dogaaj, neto to je moglo isprati visoku ma glu, poveavajui isparavanje staklenika toliko, da temperatu ra skoro trenutno skoi za 10 stupnjeva Celzija... Ali jo vie, osim ako se hladno more nije pretvorilo u toplo more, stanje bi se ubrzo vratilo tamo gdje je i bilo. Razlika izmeu toploga mora i hladnoga mora odgovara 10-godinjoj koliini suneve svjetlosti. Tako topli uvjeti, koje je proizvelo isparavanje stak lenika, trebaju ostati barem jedno desetljee kako bi se proiz vela potrebna preobrazba mora, a to je upravo vrijeme za koje voda, iznenada izbaena u stratosferu, moe tamo ostati. Po trebna koliina vode je tako ogromna, 100 milijuna milijuna

tona, daje samo jedan uzroni dogaaj mogu - pad predmeta veliine kometa u more. Znanstvenici koji su radili neovisno od Hoylea, izvijestili su ne davno o nedvosmislenom dokazu o ne jednom, ve dva vea ocean ska sudara prije otprilike 10.000 godina -jednom u Tasmanijskom moru, jugoistono od obale Australije, i drugom u Kineskom moru blizu Vijetnama. Postoje naznake da bi ti sudari mogli biti odgo vorni za dramatino globalno zatopljenje koje se tada dogodilo. Chandra Wickramasinghe, Hoyleov bivi student koji je danas profesor primijenjene matematike i astronomije na Sveuilitu u Cardiffu, potpuno podupire pojam oceanskih sudara. On nam je 1998. rekao: Prirodni uvjet Zemlje je zaleivanje, i o tome nema sumnje. Neka ogromna koliina vode treba se pojaviti na katastrofalan nain kako bi se okonalo produeno razdoblje zaleivanja koje je postojalo prije 20.000 godina... Mislim da nije upitno kako je dolazilo do sudara - geoloki zapis Zemlje pun je su dara koji su nastajali jo prije 65 milijuna godina i prije.

Doba lava
Za Hoylea je oito da su sudari koji su okonali posljednje Ledeno doba morali biti "prilino jaki, recimo s predmetima od 10.000 mili juna tona." Priznaje da je bio iznenaen kada je prvi put shvatio da samo dogaaj takvih razmjera moe objasniti sve dokaze - a iznenaenje je bilo zbog toga to znanstvenici obino postavljaju sve te nasilne dogaaje milijune godina u prolost, a nikada tako ne davno kao, naprimjer, prije 13.000 godina. Osim toga, zar nije u dno da bi u 4,5 milijarde godina, koliko znamo da Zemlja postoji, komadi divovskog kometa "izabrali" da se sudare s planetom tono u vremenu kada su ljudska bia koja pripadaju mladoj vrsti Homo sapiensa - dotad jedina preivjela vrsta roda Homo - bila tu da posvjedoe o dogaaju? Hoyle kae: Vidio sam da odgovor na to pitanje lei u onome to danas zovemo antropskim naelom, koje kae da se injenica naega postojanja moe upotrijebiti da se odbace sve male vjeroja-

tnosti nune za nae postojanje. Ako su povijest i civilizacija prozroene dolaskom periodinoga divovskog kometa, svaka sluajnost je uklonjena iz naega povezivanja u vremenu s takvim kometom. Dolazak kometa bio je sluajan ali nae po vezivanje s uincima kometa nije. Kada govori da je komet "prozroio" povijest i civilizaciju, Hoyle smatra da je okonanjem Ledenoga doba on stvorio nune uvjete za ljudsku kulturu i sva njezina kasnija postignua. Mi takoer vidi mo snagu antropskoga naela, ali dolazimo do vrlo razliitoga zaklju ka. Po naem miljenju civilizacija doista ima dramatinu poveza nost sa sudarima s komadima divovskog kometa, ali ona nije nikako "prouzroena" tim sudarima: naprotiv, mi smatramo da su je oni skoro unitili. Mi se pridravamo naega scenarija o naprednoj pred-diluvijskoj kulturi, koja je cvjetala za vrijeme posljednjega Ledenoga doba - na podrujima svijeta na kojima se tada moglo stanovati, a koja su sada 100 metara pod vodom. Naa je hipoteza da su dva sudarablizanca najprije oslabila, a onda gotovo unitila to veliko pretpovi jesno carstvo - ostavljajui samo aku preivjelih - izvodei Zemlju tako odluno iz dugotrajnoga ledenjakoga drijemea. Kao to su Hoyle i Wickramasinghe s pravom zapazili, sudari su se dogodili jedan za drugim u jedanaestom tisuljeu prije Krista (prije 13.000 do 12.000 godina) i u devetom tisuljeu prije Krista (prije 11.000 do 10.000 godina). Ti nas datumi odmah upuuju na bliskost s astronomskih dobom Lava, kada je zvijee Lav ugostilo Sunce za proljetnoga ekvinocija - koje se openito smatra kao ra zdoblje od 2.160 godina izmeu 10.970 prije Krista (prije 12.970 godina) i 8.810 prije Krista (prije 10.810 godina). Kao to smo vidjeli, to je "doba" to ga oznauje Sfinga iz Gize s lavljim tijelom - to istovremeno usmjerava nau pozornost prema Marsu putem njegove asocijacije s Crvenim Horusom. Sfinga je oteena dugim razdobljima tekih oborina i moda potjee ak iz jedanaestoga tisuljea prije Krista - kao to sve vei broj geologa danas razmilja. Je li njezina gradnja mogla biti po taknuta padom prvoga od dva velika kometska bolida koji su pogo dila Zemlju u Dobu Lava? I zato bi trebala postojati veza s Marsom?

25

Bik na nebu

Fred Hoyleovi dokazi o onome to je zadesilo Zemlju na kraju po sljednjega Ledenoga doba i Clube i Napierova teorija o raspadaju em divovskom kometu, pristaju jedno uz drugo poput Pepeljugine cipelice. Da ponovimo kronologiju. Vjerujemo da se komet - a nije poznata gornja granica veliine za te zastraujue predmete - smje stio u putanju koja presijeca Zemljinu prije oko 50.000 godina. Narednih 30.000 godina ostao je relativno neaktivan. Onda je, prije oko 20.000 godina dolo do masovnoga komadanja na njegovoj putanji. Vjerojatno su se prije 17.000 godina viemegatonski koma di sudarili sa Zemljom - uzrokujui postupno smanjenje zaleenja - ali dva osobito velika i kataklizmika oceanska sudara, jedan u je danaestom tisuljeu prije Krista, a drugi u devetom tisuljeu prije Krista, podigla su globalnu temperaturu tako naglo da je Ledeno doba brzo zavrilo. Ta su se oba sudara dogodila u vrijeme astro nomskoga Doba Lava - a vjerujemo da Velika Sfinga u Gizi svje sno signalizira i simbolizira to doba. Ali u svom alter egu kao Crveni Horus, Sfinga takoer govori o Marsu, a izgleda da Mars ima vlastite piramide i Sfingu - koja zuri prema gore s opustoene povrine Crvenoga planeta prepune kra tera poput ljudske lubanje pod krinkom.

Signal?
Na kraju prethodnoga poglavlja zapitali smo zato bi trebala posto jati veza izmeu Gize i Marsa. Oite geometrijske i brojane slinosti izmeu "spomenika" Cydonije i spomenika Gize, te druge udne mitoloke i kozmoloke

veze izmeu ta dva mjesta i dva svijeta, koje smo razmatrali u ovoj knjizi, u nikakvom sluaju ne dokazuju nekakvu povezanost. NASA-ina nespretna prikrivanja, trajna kampanja neistinitoga obavjetavanja i njezino openito sumnjiavo ponaanje prema hi potezi o umjetnom podrijetlu u Cydoniji, ne dokazuju da sve to ima i svoju skrivenu stranu. Rad istraivaa AOC-a (Umjetno podrijetlo u Cydoniji) nije do kazao da su tvorevine u Cydoniji umjetne. tovie, mi sami smo daleko od toga da budemo sigurni - i ostali smo cijelo vrijeme sumnjiavi - o pravom podrijetlu spomenika na Marsu. Oni bi mogli biti samo udna geologija. Doista bi to mogli biti. Ili bi mogli biti inteligentno projektirani. Jedino sigurno sred stvo da saznamo je znanost, a to znai nita manje nego ovjekovu misiju u Cydoniji. Poboljanje fotografija s letjelica vjerojatno nee rijeiti prijepor - na ovaj ili onaj nain - a moda e dati samo jo vie hrane, kako protivnicima tako i zagovarateljima hipoteze o AOC-u. Sigurno je da je rjeenje toga pitanja - o kojemu ovisi ovjeko vo shvaanje njegova mjesta u svemiru - odvie vano da bismo ga mogli beskonano odlagati glupim smicalicama. Isto tako, da su se matematiki podaci izraeni u cydonijskim spomenicima pojavili u obliku radio signala iz dalekoga svemira, znanstvenici koji rade na programima SETI imali bi izniman dan (i svatko bi se s njima sloio), i izjavili bi da konano imaju pravo. Nakon takvoga jasnoga, jedinstvenoga vanzemaljskoga signala, slijedilo bi veliko istraiva nje, poduprto ogromnim slubenim izvorima sredstava i usredoto enom pozornou najboljih znanstvenih umova, jer bi ljudi eljeli otkriti gdje su vanzemaljci i to nam govore. A istraivanje bi se nastavilo ak i kad bi neki skeptici govorili da je signal stvoren "pri rodnim" putem (tobonjim radio emisijama s neke zvijezde, naprimjer). Vjerujemo da bi takav odgovor, na meunarodnoj i nacionalnoj razini, na "cydonijski signal" bio opravdan, pa ak i onda, kada bi pomna empirijska istraivanja pokazala da je on prirodan. Opre mljena radio teleskopima i svemirskim sondama, vrhunski razvije nom tehnologijom ali zakrljalom duhovnou, naa se rasa danas

nalazi pred "vratima ponora" , kako su govorili stari egipatski Tek stovi iz piramida - doslovce na pragu svemira. Ako preivimo, to nikako nije sigurno, onda je mogue da nam budua stoljea i tisu ljea ponude mogunost jedinstvenoga putovanja prema otkriima po cijeloj galaksiji. Kako se uope moemo nadati da emo iskoris titi takvu bajkovitu priliku ako ne razvijamo svoju matu? Kako uope moemo saznati to nas galaksija moe pouiti, ako nismo voljni riskirati razoarenje, gubitak obraza, uzalud potroena sred stva i nedostine ciljeve? Stoga ponavljamo da se znanost doista treba uplesti u Cydoniji. To e biti skupo ali sredstva se svakako mogu pronai. A to je vrije dno uiniti bez obzira na konani ishod, jednostavno zato da bismo potvrdili kako gledamo na svemir s dunim tovanjem i znatieljom kao to su inili nai preci - i da smo spremni upustiti se sa zanima njem, inteligencijom i nadom u najdublje tajne galaksije. Ali opet, zato bi postojala povezanost izmeu Gize i Cydonije, izmeu Zemlje i Marsa i izmeu sudara s kometom, koji je okonao posljednje Ledeno doba na Zemlji, s globalnim poplavama i veli kom tetom od sudara koji je Marsu ogulio polovicu kore? Mi ne znamo da postoji bilo kakva povezanost izmeu kataklizmikih povijesti dvaju planeta, a u krajnjoj liniji, to opet jedino mogu otkriti empirijski pokusi. Meutim, vjerujemo da su takovi pokusi hitni, nuni i u oiglednom interesu ovjeanstva, bez obzi ra hoemo li pronai ostatke neke izgubljene civilizacije u Cydoniji. Ustvari, oni se izravno ne tiu takve hipotetike i vjerojatno vanzemaljske civilizacije - iako nam mogu otkriti kakva ju je sudbina za desila. Sve to se trai je da prva ovjekova misija na Marsu prikupi dovoljno raznih stijena i uzoraka praine iz Marsovih kratera, te da ih donese na analizu. Tada se mogu izvriti radiomagnetska datiranja, kao i drugi pouzdani pokusi koji e tono odrediti kada se dogodila fatalna Marsova kataklizma.

Hipoteza
Kao to smo nekoliko puta dali do znanja, mislimo kako je mogue da je velika katastrofa, koja je planetu Marsu ogulila kou, bio mno go blii dogaaj nego to znanstvenici jo uvijek zamiljaju. Ukrat-

ko, predlaemo hipotezu koju treba provjeriti - da je divovski komet proarao unutranji Sunev sustav sa smrtonosnim rapnelom vjero jatno prije 20.000 godina zbog toga, to se pribliio vrlo blizu Marsu na jednoj od njegovih putanja - blie nego to je Shoemaker-Levy 9 proao pokraj Jupitera 1994. - preao Roche granicu toga planeta, i doslovce eksplodirao u milijun komada. To se vjerojatno dogodilo malo iznad Marsa, moda na visini ne vioj od nekoliko tisua kilometara. Uinci su bili strahoviti, kada se ogromna kanonada ubojitih projektila sruila odjednom u gustu atmosferu, na oceane i rijeke, planine, doline i ravnice Marsa. Mno gi od tih predmeta, moda veina njih, vjerojatno su bili vei od 10 kilometara u promjeru - od kojih je svaki nosio u sebi naboj kao je dan jedini komad divovskog kometa koji je uzrokovao K/T dogaaj na Zemlji prije 65 milijuna godina, stvarajui krater od 200 kilome tara irine na rubu Meksikoga zaljeva. Naime, s obzirom da neki od Marsovih kratera prelaze 2.000 kilometara u promjeru, vjeruje mo da je nekolicina komada bila mnogo vea. Stoga se naa teorija ne razlikuje toliko od teorije Astra opisane u 4. poglavlju. Meutim, Patten i Windsorov rad proturjei temelj nim zakonima fizike, kada pokuava objasniti kako se prijanji "de seti" planet mogao pomaknuti iz stabilne, krune putanje izmeu Marsa i Jupitera u nestabilnu, eliptinu putanju koja presijeca puta nju Marsa. S druge strane, naa se teorija tie samo jednoga predme ta - periodinoga divovskoga kometa - koji se prirodno moe nai na toj putanji, koji nema poznatu gornju granicu veliine, koji pripada vrsti predmeta koji su se cijepali uz eksploziju vrlo blizu planeta, i koji su ve sudjelovali u nizu velikih sudara koji su okonali poslje dnje Ledeno doba na Zemlji. Prema naem scenariju, bila je to poetna eksplozija divovskog kometa koji je ubio Mars - u jednoj jedinoj strahovitoj oluji nakon sudara. Ali ostatak velikoga roja komada vjerojatno je promaio Crveni planet i nastavio putovati velikom brzinom po izvornoj puta nji kometa. S obzirom da se radi o putanji koja presijeca Zemljinu (s perihelom bliskom Suncu a afelom izvan Jupitera), ne bismo se tre bali iznenaditi ako ti komadi ponu obasipati Zemlju tijekom slje deih nekoliko tisua godina - ne da bi je ubili, kao to su to uinili Marsu, ali svejedno da bi prouzroili dramatine i duboke promjene.

Spekulacija
Ponekad je doputeno spekulirati, i mi nudimo sljedee kao nita vi e od amuse gueule, bezazlene spekulacije kojoj je svrha zabaviti. To je proizvod nae mate koja se pred nama svaki put pojavljuje kada iznova gledamo sliku Lica na Marsu i geometrijske strukture, koje izgledaju namjerno poredane uokolo u Cydonijskoj ravnici. Njihova matematika izgleda kao poruka. Kao da osobita povezanost s Gizom i Teotihuacanom nije sluajna. Igre s geografskim irinama koje na sva tri mjesta izgledaju doista kao da je isti projektant u pitanju. Zadnje, ali ne i najmanje vano, neke tvorevine u Cydoniji stoje neposredno pokraj, pa ak i unutar obiljeja sudara - ukljuujui, naprimjer, netaknutu piramidu, nenatovarenu izbaenom tvari i uope neoteenu, koja se uzdie na samom rubu oboda kratera. Takve anomalije govore nam da su spomenici vjerojatno izgraeni poslije kobne Marsove kataklizme, a ne prije nje. Stoga je naa slutnja da je Cydonija doista neka vrsta signala - ne radio emisija namijenjena cijelom svemiru - ve konkretni usmje reni svjetionik to prenosi poruku koja je namijenjena iskljuivo o vjeanstvu. Da bismo primili tu poruku moramo se prekvalificirati. Moramo ostvariti mogunost da gledamo Mars izbliza, to po drazumijeva visoku tehnologiju. Ali isto tako moramo posjedovati inteligenciju i otvorenost prema novome, viziju i duhovnu skrom nost da prihvatimo injenicu kako nam i mrtav planet moe neto rei. Ukratko, ovjeanstvo mora vidjeti Cydoniju, shvatiti to je to i djelovati prema onome to ona kae. Tko je mogao izmisliti takvu poruku? I kako su je mogli izraziti u prepoznatljivom "arhitektonsko/geometrijskom kljuu", koji e se mnogo kasnije pojaviti na Zemlji u obliku piramida i Velike Sfinge u Gizi, te na drugim zemaljskim mjestima kao to su Stonehenge i Teotihuacan? Jesu li se graditelji Cydonije mogli domisliti kako izvriti utjecaj na rane civilizacije na Zemlji? Jesu li oni na neki nain bili ovdje prisutni, moda tijekom najtamnije noi pretpovijesti, moda ak i

mnogo prije biblijskoga potopa? Bi li to moglo objasniti zato pos toji primamljiva "uspomena" utisnuta u tlocrt kompleksa u Gizi, i zato su, ne samo Sfingu ve i arapski grad Kairo, koji je izrastao oko nje nazivali imenima koja znae "Mars"? Na kraju, to je sa sadrajem cydonijske poruke? Nas vodi instinkt, nita vie, ali mi smatramo da ta poruka izrie upozorenje da nas eka sudbina slina Marsu ako ne poduzmemo korake da je sprijeimo - sudbina koja bi mogla znaiti kraj ne sa mo pojedinih vrsta, ne samo ljudske civilizacije, ve svih ljudskih bia i cijeloga ivota na naem planetu. Zbog toga je ta poruka upu ena iskljuivo nama - jer smo mi njezini mogui uivatelji. Zbog toga je ona izraena jezikom arhitekture, geometrije i simbolizma koji pogaa ljudsku spoznaju. I zbog toga postoji duboki i drevni dodir izmeu Zemlje i Marsa, ukorijenjen u neke astronomske spo menike koji su bili projektirani, od samoga poetka, da nas probude pet minuta prije dvanaest.

Obrazac sudara
Vratimo se sada divovskom kometu i prisjetimo se njegova ivotnog kruga nakon to se spustio iz galaksije u unutranji Sunev sustav: prije 20.000 godina: eksplozivno komadanje u blizini Marsa prije 13.000 do 12.000 godina: vee bombardiranje Zemlje; povlaenje ledenjaka prije 11.000 do 10.000 godina: drugo vee bombardiranje Zemlje: zavrava Ledeno doba Nijedan astronom, koji se upustio u ovo privlano polje proua vanja u prolih dvadeset godina, nema iluzija da je prijetnja Zemlji prestala s kataklizmama Ledenoga doba. Naprotiv, oni su sigurni da su komadi divovskog kometa nastavili padati po nama. Detaljna istraivanja Freda Hoylea i Chandre Wickramasinghea pruila su obavijesti o biljeenjima temperature i o drugim izvorima koji govore da su vei sudari - iako nijedan tako ozbiljan kao oni koji su se dogaali tijekom Doba Lava - i dalje slijedili u povreme nim razmacima tijekom ljudske povijesti. Prema njima, postoje poda ci o sluajevima kaosa, poremeaja, i brze promjene klime oko 7000.,

5.000., 4.000., 2500. 1.000. god. prije Krista, te 500. god. poslije Krista. - koje su u svakom sluaju trajale nekoliko desetljea ili ak jedno stoljee, i ukljuivale opetovane sudare s viestrukim komadima barem veliine kometa to je pao u Tunguziji, u intezitetu od 100 godinje. Duncan Steel vjeruje da je postotak sudara ponekad mogao biti mnogo vei, i rauna da u takvim sluajevima kataklizme zahvaaju iroke povrine planeta, uslijed uskla enoga dolaska mnogih napadaa u nekoliko dana. Sasvim je mogue da unutar tih nekoliko dana Zemlja primi stotine udaraca poput onoga u Tunguziji. /podcrtao autor/

Tree tisuljee prije Krista


I drugi istraivai prouavali su povijest Zemlje nakon Ledenoga doba, i slau se da se mnoge anomafije mogu objasniti pojmom neredovite kie komada, koje opetovano remete kulture svijeta. Izgleda da je druga polovica treega milenija prije Krista, naprimjer, od 2500. do 2000. god. prije Krista, bilo turbulentno i opasno razdoblje, tijekom kojega je iznenaujui broj prije dobro utemel jenih civilizacija neobjanjivo propao, ili je prolazio kroz vrijeme kaosa i raspada. Nakon to je prouio vie od pet stotina izvjetaja o iskopavanjima i klimatolokih studija, dr. Benny Peiser sa sveui lita John Moore u Liverpoolu, doao je do zakljuka da su sve po goene civilizacije "pretrpjele ogromne promjene klime tono u isto vrijeme." Te su se katastrofe dogodile "u Egeju, Anatoliji, na Blis kom i Srednjem Istoku, u Egiptu i Sjevernoj Africi, i u velikim dije lovima Azije." Povezana katastrofa dogodila se i u istonoj Kini. Civilizacija u dolini Inda na sjeverozapadu Indijskog potkonti nenta bila je jedna od rtava i tajanstveno je iezla. Egipatska civilizacija preivjela je klimatoloki poremeaj, ali je sauvala uspomene na nepodnoljivu vruinu, pogubne poplave i naglo pretvaranje u pustinju prethodno plodnih poljoprivrednih polja. U istom je razdoblju propalo Akadsko carstvo Mezopotamije i Sirije zbog poplava i velike kataklizme - za koju se do sada smatra lo da je bio vei potres - ali su istraivai potvrdili 1997. da je to

bio sudar s meteoritom. Marie Agnes-Courty iz Francuskog centra za znanstveno istraivanje, pronala je mikroferule kalcijske tvari nepoznate na Zemlji ali obilne u meteoritima - rasprene na povri ni od tisue etvornih milja u sjevernoj Siriji u uzorcima tla i arheo lokim naslagama iz 2350. god. prije Krista. Takoer je otkrila dokaze o velikim regionalnim poarima u obliku debelih naslaga crnog ugljena. Usporedno istraivanje utvrdilo je barem sedam drugih meteor skih kratera po cijelome svijetu "koji su nastali unutar jednoga stolje a prije 2350. prije Krista." A profesor Mike Baillie, paleoekolog na Sveuilitu Queens u Belfastu, izvjeuje da je njegovo proua vanju triju slojeva otkrilo dokaze o rairenim ekolokim katastro fama u to doba.

Tauridska tajna
Astronomski prorauni pokazuju da se putanja Zemlje vjerojatno ukrstila s krhotinama kore osobito masivnoga i iroko rasprostran jenoga Tauridskoga meteorskoga roja - nazvanoga tako, jer proiz vodi pljuskove "zvijezda padalica" koji promatraima na tlu izgledaju kao da potjeu iz zvijea Bika. Sve se to dogaalo u dru goj polovici treega tisuljea prije Krista. Roj protutnji kroz Zemljinu putanju - na razdaljini veoj od 300 milijuna kilometara -presijecajui je na dva mjesta tako da planet mora proi kroz njega dvaput godinje: od 24. 06. do 6. 07. i opet od 3. 11. do 15. 11.. S obzirom da Zemlja putuje vie od 2.5 milijuna kilometara uzdu svoje orbitalne staze svakoga dana, i s obzirom da za svaki prolaz treba priblino 12 dana, oito je da je Tauridski roj barem 30 milijuna kilometara irok ili debeo. Ustvari, najbolje je ono, s ime se Zemlja suoava tijekom tih dvaju razdoblja, zamisli ti kao neku vrstu cijevi raskomadanih krhotina. Iako je to jedan od najsnanijih godinjih meteorskih pljusko va, susret od 24. 06. do 6. 07. (koji doivljava vrhunac 30. 06., ne moe se vidjeti golim okom - jedino radarom i infracrvenom opremom - jer se dogaa tijekom dnevnih sati. Ali susret od 3. 11. do 15. 11. vidljiv je u noi. Collinsov vodi za

zvijezde i planete govori astronomima amaterima gdje treba gledati u zvijeu Bika: Meteori se ire iz toke u blizini epsilon Bika i dostiu mak simum od oko 12 meteora na sat 3. 11. itatelj e se prisjetiti iz 23. poglavlja da tlocrt dviju piramida u Dashuru, za koje pretpostavljamo da su izgraene oko 2500. god. prije Krista, odgovara poloajima dviju zvijezda u Biku - Crvena piramida Aldebaranu, a piramida Bent epsilonu Bika. Podsjeamo da je godina 2500. prije Krista bila pri kraju astro nomskoga Doba Bika (kada se Sunce u proljetnom ekvinociju pope lo u zvijee Bika, otprilike od 4490. prije Krista do 2330. god. prije Krista). Vidjeli smo da Sfinga slui kao astronomska oznaka za Doba Lava (10.970. do 8810. god. prije Krista) - razdoblje kada je dolo do gigantskih sudara koji su okonali posljednje Ledeno doba. Vidjeli smo kako je Zemlju najvjerojatnije potresao jo jedan niz bombardiranja tijekom razdoblja od 2500. do 2000. god. prije Krista - u doba izgradnje piramida u Egiptu. A u 17. poglavlju vid jeli smo da je kamen Benben, sveti kultni predmet sveenika Heliopola koji su sluili u piramidama, bio skoro sigurno "usmjereni" eljezni meteorit. Je li mogla postojati veza izmeu (a) bombardiranja i strujanja Tauridskoga meteora i (b) promatranja Tauridskoga meteora oko 2500. god. prije Krista - koje je moralo biti spektakularno kada je Zemlja ula u sredite strujanja - i (c) izgradnje egipatskih pirami da?

Stonehenge
Mi ne sumnjamo da su piramide - i druge drevne megalitske tvore vine po cijelome svijetu - bile religijske i duhovne zgrade. Ipak ne odbacujemo shvaanje da su one mogle imati neke praktinije, pa ak i znanstvene uporabe. Stari narodi nisu pravili razliku izmeu znanosti i duhovnosti kao to mi danas inimo, a mi pretpostavlja mo kako je heliopolski kult zahtijevao od svojih upuenika da nje guju ono to se samo moe opisati kao znanstveno znanje o nebu. Stoga ne vidimo nikakvu proturjenost izmeu praktinih proma-

trakih i matematikih funkcija nekoga spomenika, i njegove prven stvene duhovne i preobraajne svrhe. Niti smo mi prvi navijestili da je meu sloenim motivima u dugoronom razvoju nekih tajanstvenih drevnih mjesta, moglo pos tojati posebno zanimanje za meteorske pljuskove. Dr. Duncan Steel je ravnatelj Spaceguard Australia. esto smo u ovoj knjizi spominjali njegov rad i otkria. Njegova je teorija da glavna os Stonehengea u Engleskoj, koja lei 33 stupnja geografske irine zapadno od Gize, nije bila izvorno planirana da pogaa raanje Sunca u ljetnom solsticiju (najire prihvaeno stajalite), ve je bila usmjerena prema raanju Tauridske meteorske struje. To je bilo tijekom "prethodnoga" razdoblja, koje arheolozi nazivaju Stonehenge I - otprilike od 3600. do 3100. god. prije Krista - a veliki megaliti koje danas vidimo postavljeni su da se ravnaju prema istoj osi. Razdoblje megalitske izgradnje dobro je smjeteno izmeu 2600. i 2300. god. prije Krista, kada su podignuti plavi kameni i saraseni (poznate "vratnice") - razdoblje koje se udno preklapa s dobom piramida u Egiptu i epizodom bombardiranja po cijelome svijetu u drugoj polovici treega tisuljea prije Krista. Ali ta se bombardi ranja po samoj svojoj prirodi vraaju - u nepredvidljivim razmaci ma - i mogu trajati stoljeima u svakoj epizodi. Steel je pronaao dokaze da se jedna epizoda prije dogodila u to vrijeme u Stonehengeu, u drugoj polovici etvrtoga tisuljea prije Krista. Steel tvrdi, na temelju dinamikih studija i pronalaenja prolih putanja unutar Tauridske struje, da je divovski komet koji je zasjenjivao Zemlju poput vampira ili leinara u proteklih 20.000 godina, doivio jedno od svojih spektakularnih komadanja negdje u etvr tom tisuljeu prije Krista. Tada se stvorila Tauridska meteorska stru ja i prostrujala je svemirom na svojoj putanji koja presijeca Zemljinu. Taj se roj, kao to emo vidjeti, ne sastoji samo od meteora i pra ine, ve ukljuuje inertnu, skoro nevidljivu masu asteroida i neko liko aktivnih kometa. Jedan od njih, periodini komet Encke, jo uvijek dobro poznat modernim astronomima, bio je vrlo nestalan i najvjerojatnije je oko 3600. god. prije Krista bio spektakularno vid ljiv s potpuno razvijenom "komom" i repom. U isto vrijeme, dok su i drugi komadi jurili dolje prema Zemlji, ljudi su bili izloeni "sna-

nim meteorskim olujama" i bili izvrgnuti produenim razdobljima tekoga bombardiranja ogromnih gromada krhotina, koje su dovele do "viestrukih dogaaja slinih onom tunguskom." Ukratko, Steel tvrdi da je os Stonehengea, sa svojim izrazitim sjeveroistonim smjerom (koja je, kako on vjeruje, samo sluajno bliska toki na kojoj se Sunce rada za ljetnoga solsticija) postavljena kao neka vrsta "sustava ranoga upozorenja za kozmike sudare" Sa Stonehengea I ... kako se komet pribliavao Zemlji izgle dalo je kao da se uzdie uveer dok je ogromni svijetli trak (Tauridski meteorski rep) presijecao vei dio neba pojavljuju i se sa sjeveroistoka. Vjerojatno je da je prolaz kroz rep re zultirao nebeskim vatrometima (a moda i neim gorim). Po slije su komet i rep proli prema Suncu, djelomice blokirajui sunevu svjetlost na nekoliko dana.... Govori se da je Stonehenge izgraen da bi predvidio takve dogaaje.

Encke
Zvijezde padalice su bezopasne - nita vie od siunih meteora koji izgaraju u atmosferi - i zato bi se bilo tko plaio meteorskoga repa? U sluaju pedeset ili vie raznih i odvojenih meteorskih rojeva, koje su sada astronomi otkrili - Leonida, Perseida, Andromedida, itd. - odgovor je da vjerojatno nema nikakve opasnosti i razloga za strah. S obzirom da je veina estica koje oni sadre doista siu na, one ne predstavljaju opasnost za Zemlju. Ali stvari stoje potpuno drukije s Tauridima. Kao to su Steel, Asher, Clube, Napier i njihove kolege pokazale, razlog je u tome to je Tauridski roj ispunjen do zasienja drugom mnogo masivnijom tvari, nekada vidljivom, nekada obavijenom oblacima praine, a sve to leti svemirom strahovitom brzinom i presijeca Zemljinu putanju, redovito poput sata, od 24. 06. do 6. 07. i opet od 3. do 15. 11. Komet Encke i sve drugo to taj roj sadri, nastali su od stalnoga raspadanja mnogo veega meuzvjezdanog diva. Postupno otkrivanje doista mranoga i groznoga obiljeja Tauridskoga roja, proizlazi iz rada astronoma koji see unatrag pola

stoljea - o kojemu javnost uglavnom ne zna mnogo, iako on dovo di u pitanje budunost civilizacije. Temeljno otkrie dogodilo su u 1940-im godinama kada je ame riki astronom Fred Whipple prvi ukazao na bliski odnos izmeu Tauridskoga roja i kometa Encke, koji se nalazi u sreditu Steelove teorije o Stonehengeu. On ima vrlo eliptinu putanju od samo 3.3 godine koja presijeca Zemljinu - krau putanju od bilo kojega dru goga poznatoga periodinoga kometa. : Encke ima promjer od otprilike pet kilometara.... Stoga se on moe s pravom smatrati roditeljem roja. S druge strane, mo da postoji jedan ili vie uspavanih kometa u roju, koje tek trebamo utvrditi i koji su moda vei od Enckea. Kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, sve sofisticiraniji as tronomski pregledi, ukljuujui radare i radio teleskope u Jodrell Banku, teleskop Spacewatch u Kitt Peaku u Arizoni i vrlo uspjeni Infracrveni astronomski satelit, poeli su od 1998. otkrivati puni do seg problema.

26

Tamna zvijezda

Kad bi se cjelokupna klima nae zemaljske kugle jo jednom poboljala, upozoravaju Victor Clube i Bill Napier, kao to se to dogaa u ovom stoljeu, a dogaa se svakih nekoliko stoljea od kraja posljednjega Ledenoga doba, onda moemo samo nasluivati opasnost koja se pribliava. Moda nismo ni svjesni da svemir sa mo odlae sljedei udar pranjavih krhotina, uzbunu, razaranje i smrt. Stoga je ovjeanstvo utonulo u veliku iluziju kozmike sigur nosti, dok establiment crkve, drave i akademske zajednice nita ne ini da je poremeti. Ustrajnost u takvoj iluziji nee uope ubla iti mrano doba kada ono nastupi. Ali lako ju je razbiti: trebamo samo pogledati u nebo. Nakon svega to smo saznali piui Tajnu Marsa, iskreno smo zbunjeni to organizacije poput NASA-e, koje primaju javna sred stva da "gledaju u nebo", koriste tako malo toga novca kako bi istraili opasnosti od ozbiljnih sudara s predmetima koji presijecaju putanju Zemlje. Raspolaui s proraunom od 13.8 milijardi dolara godinje, NASA je potroila manje od milijun dolara 1997. godine za prouavanje asteroida i kometa u blizini Zemlje. Britanija je iste godine potroila samo 6000 funti sterlinga - oko 10.000 dolara dajui time jasno do znanja daje to bila jednokratna potpora koja se vjerojatno nee ponoviti. "Takvo jedinstveno kratkovidno stajalite," komentiraju Clube i Napier, "moe postaviti ljudsku vrstu na neto viu ljestvicu od no ja, u oekivanju sudbine dinosaura." Ili, kao to to vidi Sir Fred Hoyle:

Svakako je udno da drutvo nastoji istraivati udaljene ga laksije, istovremeno zanemarujui svaku mogunost ozbiljnih sudara sa Zemljom, to je svakako jasan primjer amnezije na djelu. Minimalni odgovor na takvo stanje, kae Hoyle, tek prvi korak, bio bi "sastaviti katalog svih predmeta znaajnije veliine na puta njama koje presijecaju Zemlju. Za to je potreban svemirski teleskop. Ali ne tako veliki ili skupi kao teleskop Hubble. Jedan s otvorom zaslona od jednoga metra bio bi primjeren, barem u poetku." ak i tako skroman zahtjev, to ga je postavio 1993. god. ista knuti astronom, nije ispunjen do 1998. - kada jo uvijek nije posto jao primjeren svemirski teleskop za promatranje predmeta u blizini Zemlje. Pa ipak je korist od takvoga satelita za otkrivanje moguih opasnih kometa ili asteroida, koje promatrai sa Zemlje ne bi mogli vidjeti (moda dok ne bi bilo kasno da se organizira ikakav djelo tvorni odgovor), postala oigledna od lansiranja Infracrvenoga as tronomskoga satelita (IRAS) 27. sijenja 1983. Kao zajedniki pot hvat to su ga financirale Sjedinjene drave, Nizozemska i Velika Britanija, njegov prvi cilj bio je izvriti pregled dalekoga svemira to je poslije dovelo do kataloga od etvrt milijuna infracrvenih iz vora "ukljuujui zvijezde, galaksije, guste meuzvjezdane oblake praine i neke neutvrene predmete." Ali tijekom njegovih deset mjeseci na putanji (misija je zavrila 23. 11. 1983. kada se potroila zaliha sredstva za hlaenje na satelitu), IRAS je takoer potroio neto vremena promatrajui svemir u blizini Zemlje. Tu je on otkrio pet novih kometa to ih promatrai sa Zemlje nisu mogli vidjeti (vrlo je teko vidjeti komete kada se pribliavaju Zemlji iz smjera Sunca). Satelit je promatrao jednoga od njih, IRAS-ArakiAlcock, u svibnju 1983. itatelj e se prisjetiti da je on proao na razdaljini od 5 milijuna kilometara od Zemlje - najblii pristup bilo kojega kometa od posjete kometa Lexell u osamnaestom stoljeu. to bi jo IRAS vidio oko Zemlje da je okrenuo svoju kameru prema opasnosti od kometa puno radno vrijeme? Ili da je bio plani ran i opremljen da promatra due od deset mjeseci? Kao razumni ljudi koji smo nepristrano promatrali podatke, mi iskreno ne moemo shvatiti zato je NASA, organizacija koja je

najbolje opremljena, financijski i institucionalno da neto uini u vezi s prijetnjom od sudara, dosad uinila tako smijeno malo. To nas podsjea na nain na koji je ista organizacija odgovorila na izvan redan izazov "spomenika" na Marsu. U oba sluaja postoji mnogo relevantnih podataka - bez obzira to e se na kraju pokazati. I u oba sluaja NASA je uporno umanjivala njihovu vanost. Postoji li moda neka vrsta urote da se istina zadri podalje od nas u pogledu kobne kataklizme na Marsu i njezine veze sa Zem ljom? Sve u svemu, vie volimo misliti da ne postoji. Tu se radi o misaonom sklopu, ne o uroti. Pa ipak... Da budemo potpuno poteni, uvijek e nas nagrizati sumnja da se neto mrano i strano dogaa iza pozornice, neto mnogo vee, i mnogo stranije od same urote. Svemir je tajanstven. Stvarnost je i sama tajanstvena. Nijedno ljudsko bie nema nikakvu pravu zami sao o tome ima li ivot ikakvu transcendentnu svrhu ili nema, posto ji li ivot poslije smrti, postoje li takvi pojmovi kao to su apsolu tno dobro i apsolutno zlo. [prilino glupa izjava koja ti nije trebala ... - op.prev.] Stoga nemamo razloga smjesta odbaciti uenja starih naroda o tim pitanjima - koja kau da je ovjek pokreta velikoga kozmikoga sukoba. Suprotne sile tame i svjetla, nihilizma i slavljenja ivota, mrnje i ljubavi bore se da zadobiju pobjedu nad ovjekovom du om, jer e ta pobjeda odluiti sudbinu ovako stvorenoga svemira i odrediti obiljeje svih svemira koji e se tek oblikovati. Svjetlo nad vladava kada ljudi skrenu svoju pozornost s materijalnih stvari i uzdi u svoj duh i razum. Tama nastoji unititi um i razum i tako osuje titi duhovni napredak ovjeanstva i njegovu ulogu u irem isku pljenju. Stari su narodi govorili da su prijanje ljudske rase okrutno kanjene, i prisiljene vratiti se na nisku razinu postojanja kad god bi se visoko uzdigle. Tako nam Gnostiki tekstovi, napisani u Egiptu u prvim stoljei ma prvoga tisuljea poslije Krista, govore da globalna kataklizma, koje se ovjeanstvo sjea kao Noine poplave, nije bila boja kazna za zlo to je zavladalo ljudima - kao to Biblija tvrdi - ve su to sile tame eljele kazniti pred-diluvijalno ovjeanstvo jer je teilo viso-

koj razini znanstvenoga i duhovnoga razvoja, i "uzeti mu svjetlo" koje se sve vie irilo meu ljudima. Tama je u velikoj mjeri uspjela. Iako je bilo preivjelih, veina ih je baena u ivot truda kako bi se ljudska rasa bavila svakodnevnim stvarima, i ne bi se mogla posvetiti svetom duhu. Platonova pria o izgubljenoj Atlantidi slino se ali da kad god civilizacija dosegne visoku razinu, otvarajui put prouavanju i ra zmiljanju, te pitanjima duha, "povremena pokora u obliku poplave spusti se na zemlju i ne tedi nikoga osim nepismenih i neobrazo vanih", tako da ljudska bia zaborave prolost i sve ono to su nau ili i moraju "poeti ispoetka poput djece." Platonovo pripovijedanje prilino udno povezuje poplavu s "gromom" i s "promjenom u putanjama nebeskih tijela, i posljedi nim poarom koji prodire sve na Zemlji." Sve to, zajedno s globalnim poplavama, nakon kojih slijede poari, te sjeanja na gromove i nebeska tijela, zvui kao uinak viestrukoga bombardiranja meteorita s bijelim usijanim tijelima koja padaju s neba i eksplodiraju u zraku, a druga uronjavaju u daleke oceane i stva raju ogromne tsunamije, sposobne da rasparaju kontinente - poteujui, kao to kae Platon, samo "pastire u planinama." Nakon pogleda na opustoenu povrinu Marsa ispresijecanu kra terima, ne moe biti sumnje da je taj planet uniten pokorom s neba. Sav njegov potencijal, sve to god je on mogao postati, kakvom god ivotu ili civilizaciji ili udima je on mogao biti utoitem, zaustavi lo se upravo tu, upravo tada i sve je bilo gotovo. Svemir je beskonano tajanstven, beskonano raznolik. Stoga nam nije teko zamisliti da bi se neka udovina kozmika inteligencija, sklona negativnosti i tami mogla hraniti takvom jednom neizreci vom tragedijom. Doista, Gnostiki tekstovi predviaju ba takvu nadnaravnu silu koja donosi poplavu ovjeanstvu, kako bi ga lii la njegovoga "svjetla." Koliko bi jo dublja postala svemirska tama kada bi se to malo svjetlo zauvijek ugasilo. Pa ipak, ako su Gnostiki tekstovi u pravu, tama ne moe sama od sebe pobijediti... Ona treba i trai nau pomo, na pristanak nae sudionitvo - da bi unitila to svjetlo.

Kruenje u torusu
Nakon to su astronomi dulje vremena prouavali Tauridski mete orski roj, radei u raznim opservatorijima koristei za to vlastite teleskope, i posuujui one koji su bili namijenjeni drugim svrhama - poela se stvarati slika prijetnje koja bi doista mogla donijeti tamu na Zemlju. Izgleda da bi se u sreditu roja mogao nalaziti ogroman, umrtvljen, skoro nevidljivi komet, zaogrnut milijardama tona prai ne u virovima, i okruen asteroidima veliine desetke kilometara. To bi mogao biti vei komad, nastao nakon eksplozije koja je stvo rila Enckea prije vie od 5.000 godina. U posljednjem smo poglavlju usporedili Tauridski roj s cijevi postavljenom uzdu Zemljine putanje kroz koju jure komadi kome ta ili asteroida. Ali kako se roj protee oko cijele Enckeove eliptine putanje (sa svim svojim sadrajem u stalnom brzom kretanju uzdu putanje), njegov pravi oblik je onaj cijevasti, oblikovan u elipsu. Oblik je, drugim rijeima, trodimenzionalan prsten poput utipka s rupom u sredini, ali s promjerom od 30 milijuna kilometara. Tono ime za takav oblik je torus. to jo krui u torusu zajedno sa "zvijezdama padalicama" i 5-kilometarskom jezgrom periodinoga kometa Enckea? Trinaest Apolo asteroida koji presijecaju Zemljinu putanju, svi vie od jednoga kilometra u promjeru, tono su utvreni. Na teme lju nairoko prihvaenih prorauna meu astronomima, omjera otkrivenih prema neotkrivenim asteroidima koji dijele istu putanju, Clube i Napier zakljuuju iz tih podataka da mora postojati ukupno izmeu jedne i dvije stotine asteroida promjera veega od je dnoga kilometra, koji krue unutar Tauridskoga meteorskoga roja. Izgleda da gledamo krhotine nakon rascjepa nekoga vrlo velikoga predmeta. Raspad, ili niz raspada, vjerojatno se do godio u prolih dvadeset ili trideset tisua godina, jer bi se inae asteroidi proirili oko unutranjega planetarnoga susta va, i ne bi se vie mogli prepoznati kao roj. Pored kometa Encke, postoje barem dva druga kometa u roju Rudnicki, za kojega se takoer misli da ima promjer od 5 kilometa ra, i tajanstveni Apolo predmet Oljato, o kojemu govorimo u 21.

poglavlju, koji ima promjer oko 1.5 kilometar. Ovaj vrlo taman projektil koji presijeca Zemljinu putanju, za kojega se u poetku mi slilo daje asteroid, poeo je nedavno pokazivati znakove nestalnos ti i isputanja plina, pa ga veina astronoma danas smatra umrtvljenim kometom koji je u procesu buenja. Za komet Encke poznato je da je bio umrtvljen dugo vremena, dok iznenada nije oivio, pa su ga astronomi ugledali 1786. On se sada redovito mijenja, u pro duenim krugovima, od umrtvljenoga u nestalno stanje i obratno. Clube i Napier pratili su putanje Enckea i Oljatoa, i pronali da su bile istovjetne do prije 10.000 godina - to odgovara otprilike razdoblju drugoga velikoga sudara u Ledenom dobu. S obzirom da znamo da je sam Encke proizvod komadanja prije vie od 5.000 godina - u koje se vrijeme odvojio od veega i jo neutvrenoga matinoga predmeta - vjerojatan je zakljuak da je i Oljato komad toga izvornoga roditeljskoga predmeta, koji se odvojio kao rezultat ranijega raspada: Mogue je da je tada dolo do velikoga raspada izvornoga tijela, s mnogo krhotina, od kojih su komet Encke i Oljato naj vea poznata tijela, a slijede ih slini raspadi drugih kometa i asteroida u tom roju. Postoji mnogo "istanane tvari", kako je astronomi nazivaju, unutar Tauridskoga roja kao cjeline - to jest, izdvojenih skupina pre dmeta koje krue unutar 30 milijuna kilometara iroke cijevi torusa. Pratei njihove prole putanje, Clube i Napier biljee da se meteor ska skupina nazvana Sjeverni Tauridi, izgleda, izdvojila iz kometa Encke, ili moda iz nekog Tauridskog asteroida, prije tisue godina. Oni zakljuuju da se cijeli kompleks, podrazumijevajui raznovr stan sadraj cijeloga torusa, ubrzano samorazara, a krhotine se skupljaju i sudaraju... Taj jedinstveni kompleks krhotina bez sumnje je najvei rizik od sudara s kojim se Zemlja suoava u sadanje vrijeme. Vjero jatno je da stotine tisua tijela, od kojih je svako sposobno prouzroiti viemegatonsku eksploziju na Zemlji, krue unutar toga roja. /podcrtao autor/

Viestruki strojevi
Astronomi dobro shvaaju da e se najvea i najgua tijela unutar roja koncentrirati prema sreditu, te da Tauridski roj doista ima gustu jezgru, kojoj uzdu ruba krui komet Encke - vukui za sobom gusti raskomadani "trag" (za razliku od repa) krhotina koje je prvi primijetio neobino vrijedni satelit IRAS. Takoer je oito da to se estice koje krue vie udaljavaju od sredita, one postaju rasprenije, manje i bezopasnije. U sluaju Taurida, ta se slika uslonjava injenicom da su dva druga masivna roja tvari, ponovo poredana u obliku divovskih eliptikih cijevi, izbaena u putanje usporedno sa sredinjim torusom, od kojih je jedan roj blii Suncu u perihelu, a drugi udaljeniji. Oni se zajedno zovu Stohlov roj (prema njihovom ehoslovakom otkri vau), a stvorili su ih daljnji spektakularni raspadi velikoga koma da matinog divovskog kometa, vjerojatno oko 2700. god. prije Kri sta. Clube i Napier raunaju da je masa meteorita unutar Stohlova roja "10 ili 20 milijuna milijuna puta milijun grama", i procjenjuju da je "masa asteroida koji zajedno krue otprilike ista." Dodajui plin i prainu koji su se izgubili protokom vremena, oni zakljuuju da je masa tvari otprilike istovrijedna onoj tijela od 100 kilometara u promjeru. Jo sloeniju sliku predstavlja potpuno odvojeni, iako ui torus, koji ima ista dinamika obiljeja kao i putanje Tauridskoga i Stohlo va roja, i koji je vjerojatno, takoer bio dio istoga vrlo velikoga roditelja koji je stvorio Encke. Meutim, kao ishod istoga snanoga dogaaja u neko nepoznato vrijeme tisue godina u prolosti, ravnina njegove putanje zarotirana je priblino 90 stupnjeva prema glavnom Tauridskom i Stohlovom roju. To je takozvana Hephaistos skupi na, koja ukljuuje Apolo asteroid Hephaistos po kojemu je i dobi la ime - a Hephaistos ima promjer od 10 kilometara, dakle je velik poput K/T napadaa koji je ubio dinosaure prije 65 milijuna godina. Primijeeno je pet drugih asteroida veih od jedan kilome tar, koji putuju s Hephaistosom, kao i uobiajene planine praine i krhotina. Vjerojatno je da e daljnja otkria utvrditi barem jo pedeset asteroida veliine kilometra rairenih uzdu putanje Hephaistosa.

Neotkriven suputnik
Znai, cjelokupna slika Tauridskoga rizika sada ukljuuje etiri odvojena i usko povezana roja tvari - dva Stohlova roja, skupinu Hephaistos i glavni Tauridski roj s kometom Encke kao najvidljivi jem predmetu. Svi ti rojevi potjeu od komadanja istoga izvornoga divovskog kometa, i svi su se "ugnijezdili" na putanjama blizu Ze mlje, tako rasporeenima da na planet prolazi od jednoga do dru goga tijekom godine - i, ustvari, provodi ukupno vie od etiri mje seca svake godine uronjen u njih. Svako krianje mora biti riskantno: ve znamo da vrlo veliki i prijetei predmeti jure u tim rojevima, a oito je da ih jo mnoge tre bamo otkriti. Meutim, Clube i Napier naglaavaju da Tauridski roj predstavlja najvei smrtonosni rizik s kojim se Zemlja suoava. To je zbog toga to je njihovo istraivanje, koje sada podupire sve vei broj astronoma i matematiara, osvijetlilo najstraniju mo guu opasnost - u obliku neotkrivenoga suputnika kometu Encke koji, vjeruje se, krui u samome sreditu roja. Sumnja da bi takav predmet mogao postojati vraa nas u 1940-te godine, kada je Fred Whipple pokazao da se nekoliko skupina meteorskih putanja ne moe nikako drukije objasniti, nego kao izbacivanje krhotina iz iznimno velikoga predmeta na kosoj putanji, koja je blizu putanji kometa Encke. Daljnji podaci prikupljeni od Whippleovoga vremena naveli su istraivae da zakljue kako takav predmet doista postoji. Oni vje ruju da je, poput Enckea i Oljatoa, neotkriveni suputnik komet, koji je sposoban da se zatvori - u vrlo dugim razdobljima. To se dogaa kada smolasti katran, koji stalno kljua u njegovoj nutrini tijekom epizoda izbacivanja plina, postane tako obilan da obavije cijelu vanjsku povrinu jezgre u debelu, vrstu ljusku i pot puno je zapeati - moda tisuljeima. Izvana se sve utia nakon to uarena bijela koma i rep izblijede u daljini, dok prividno umrtvljeni predmet juri neujno svemirom brzinom desetke kilometara u sekundi. Ali u sreditu se nastavlja djelatnost u jezgri, postepeno stvarajui pritisak. Poput pregrijanoga bojlera koji nema otpusni ventil, komet zatim eksplodira iznutra,

cijepajui se u komade koji mogu postati pojedinani kometi ili pa sti na planete. Vidjeli smo u 22. poglavlju da je jezgra Halleyjevoga kometa tako crna da odraava samo 4 posto suneve svjetlosti. Sumnja se da bi jezgra Enckeova neotkrivenoga suputnika mogla u svom umrtvljenom stanju biti jo vie crna - moda meu najcrnjim predme tima u Sunevom sustavu. S obzirom da bi on takoer mogao biti okruen gustim oblakom meteorske praine, o njemu moemo oprav dano razmiljati kao nekoj vrsti svemirske Stealthove rakete. Teko je procijeniti tonu veliinu ovoga zastraujuega suputni ka Zemlje, ili kakvi e biti budui parametri njegove putanje. Niti moemo biti sigurni koliko drugih velikih komada krui zajedno s nama, takoer skriveni u meteorskoj praini. Usprkos tim nesigur nostima, izvreno je nekoliko pokuaja u tom smjeru, pa je talijanski matematiar Emilio Spedicato doao 1997. godine do nekoliko sva kako sumornih spoznaja. Taj predmet, raunao je on, mogao bi biti promjera 30 kilometa
ra.

tovie: Procijenjeni su mogui parametri njegove putanje. Predvia se da e u bliskoj budunosti (oko godine 2030.) Zemlja po novo presjei taj dio torusa koji sadri komade.

Putanje se mijenjaju
Pobono se nadamo da je Spedicato pogrijeio datum -jer e sudar s predmetom od 30 kilometara u promjeru sigurno unititi cijeli ljudski ivot, a moe i osloboditi dovoljno energije da sterilizira cijeli planet. Neki od astronoma koji su prikupljali podatke o kome tima, tjee se da se kobni sudar nee dogoditi za jo tisuu godina. Victor Clube jedan je od njih. Drugi, konkretno Fred Hoyle i Chan dra Wickramasinghe, smatraju da nam, prema njihovim proraunima, predstoji druga epizoda bombardiranja tijekom dvadeset prvoga stoljea. Problem je u tome to nitko ne moe biti siguran. Putanja Zemlje stalno se, iako minimalno, mijenja u svom obliku, postajui vie ili

manje ekscentrina (eliptika) ili vie ili manje kruna. Istovremeno njezin perihel i njezin afel "postupno vre precesiju" oko putanje to jest, kreu se unatrag u odnosu na smjer glavne rotacije. Istovre meno je ista nebeska mehanika na djelu na torusu. Uinak je da se toke presijecanja dviju putanja znaajno mijenjaju iz epohe u epo hu, kao i povrina torusa kroz koju Zemlja prolazi. Prijelaz kroz kraj roja vjerojatno e biti miran, a posljedice ograniene samo na zvijezde padalice. S druge strane, prijelaz kroz sredite ili blizu nje ga mogao bi dovesti do nezamislive katastrofe - osobito ako bi dolo do sudara izmeu Zemlje i Enckelova mranoga suputnika. Gdje se mi sada nalazimo?

Kljuevi lipnja
Jo jednom astronomi imaju razliita stajalita. Ipak, svi oni ukazu ju na neto udno - obrazac koji se tie mjeseca lipnja. Vidjeli smo da Tauridski pljusak proizvodi vidljive meteore kada Zemlja prolazi kroz njega od 3. 11. do 15. 11. svake godine, ali izmeu 24. 06. i 6. 07. - s vrhuncem 30 06. proizvodi mnogo vei i snaniji roj krhotina, nevidljiv za golo oko. S obzirom na relativne poloaje Zemlje i Sunce, to je razdoblje u kojemu bi se veliki projektili teoretski mogli spustiti na Zemlju sa Suncem iza sebe, i pasti na nas prije nego to ih primijetimo. Upravo je tono takav projektil, Apolo asteroid ili komad kome ta 2 kilometra u promjeru, pogodio Mjesec, stvarajui gigantski krater Giordano Bruno (vidi 18. poglavlje). Vrlo sretan sluaj bio je, i ustvari udo, to nije pogodio Zemlju - jer je Zemlja u istom podruju svemira gdje i Mjesec i predstavlja daleko vei cilj. U 18. poglavlju predstavili smo dva druga bitna kljua: 30. lipnja 1908., mnogo manji komad raspadajuega kometa eksplodirao je u zraku iznad Tunguzije, sravnivi 2.000 etvor nih kilometara ume i prouzroivi snane potrese stotine kilo metara daleko. Od 22. do kraja 26. 06. 1975. na Mjesec se sruio uragan ka menja veliine jedne tone.

Astronomi se danas openito slau da su svi ti sudari povezani s prolazima Enckeova kometa, koji putuje osobito blizu Taurida u lip nju i srpnju, a prouzroili su ih ili komadi koji su se odcijepili od njega ili drugi predmeti blizu njega, koji su uli u sustav ZemljaMjesec. S obzirom da znamo kako Encke krui blizu sredita, pa stoga blizu "nevidljivoga suputnika," oigledno je da su ti proli su sreti mogli biti daleko gori. A to je s buduim susretima? Proganja nas slika te mrane, mrane jezgre, obavijene velom praine, s rojem asteroida ispred sebe. Kao to su nas Clube i Napier upozorili jo tamo 1990. (oito uzalud, jer nije dolo do promjene u politici): Asteroid u Tauridskoj putanji, nosei 100.000 megatona ener gije pri sudaru, dolazei iz nonoga neba tijekom prolaza kroz roj u studenom bio bi vidljiv dvogledom oko est sati prije sudara. Do vremena kad bi ga se moglo vidjeti prostim okom on bi bio pola sata od sudara. U njegovom konanom obruavanju vidjeli bismo ga kao sjajni predmet u pokretu moda tijekom 30 sekundi. ovjek treba vie vremena od toga da se pripremi za zimu. Kad bi takav asteroid doao pri danjem svjetlu za vrijeme susreta Zemlje s Tauridskim rojem u lipnju - vremenu kada je takoer naj vjerojatniji sudar s kometom Enckeom ili njegovim mranim suput nikom - onda ga ne bismo uope vidjeli, osim ako na nebu ne bi postojao satelit opremljen infracrvenom kamerom.

Pakleni svijet to smo ga sami stvorili


ovjeanstvo se danas suoava s dva udnih i vrstih "prvi puta": Prvi put u povijesti svjesni smo da vreba katastrofa koja moe unititi ne samo jedan dio ovjeanstva, ve cijelo ovjeanst vo - sve ljudske nade, sve ljudske potencijale, zauvijek. Prvi put, opet u znanoj nam povijesti, naa vrsta posjeduje zna nost i tehnologiju da sprijei takvu katastrofu - ako ima volju.

Primili smo nedvosmislene znakove upozorenja - iz sudbine Marsa, iz naega sve boljega shvaanja uinaka sudara na Zemlji, iz obrasca ponaanja tekoga Tauridskoga tijela prema sustavu ZemljaMjesec tijekom drugoga tisuljea, i iz apokaliptikoga pada kome ta Shoemaker-Levy 9 1994. Razum i intuicija se poklapaju. Postoji stvarna opasnost. Pa opet, gotovo se nita nije uinilo nakon Clubeovih upozorenja, Sir Fred Hoyleovih upozorenja, te upozorenja svih drugih istaknu tih mukaraca i ena koji su vidjeli opasnost. Na njih se ne obaziru. Mi smatramo da e prva polovica treega tisuljea biti kritina epoha u prii o ovjeanstvu, a koja e zahtijevati ne samo pro mjenu politike, ili promjenu strategije, ili promjenu proraunskih prvenstava - iako e ona zahtijevati sve to - ve iznad svega promje nu ponaanja. Stari narodi govorili su da mi u velikoj mjeri odreujemo nau stvarnost putem izbora koje inimo. A ono to smo uinili s tim iz borima krajem dvadesetoga stoljea, na dobrom je putu da postane pakleni svijet. to se to dogodilo u ljudskoj dui kada ovjek, koji kae da dje luje u ime Boga, postane tako zaljubljen u mrnju da moe smrskati djeju lubanju o zid i presjei grlo djetetove majke? Takvi dogaa ji postali su svakodnevni u Aliru krajem drugoga tisuljea. to se to dogodilo s ljudskom duom kada odrasli ljudi - mu karci i ene - postanu tako zaljubljeni u zlo, da postiu spolno za dovoljstvo u otmicama, muenjima, silovanjima i ubojstvima djece? Takvi uasi postali su svakodnevni u Europi i Sjedinjenim drava ma krajem drugoga tisuljea. to se to dogodilo s ljudskom duom kada ovjek postane tako zaljubljen u vlastiti ego da moe baciti koncentriranu sumpornu ki selinu u lice djevojice - kidajui joj meso, osljepljujui je i spalju jui njezinu kou -jednostavno zbog toga to je odbila udati se za njega? Krajem drugoga tisuljea takvi inovi koncentrirane zloe i iskvarenosti postali su svakodnevni u Bangladeu, i nanose ivotnu sramotu, bijedu i patnju stotinama djevojaka svake godine. Neemo nastaviti s popisima pojedinanih i masovnih zvjerstava koja bi se mogla produiti na tisue svezaka - kao to svatko zna.

Mi jednostavno elimo navijestiti da e vrsta, koju tako privlai ta ma, teko moi prihvatiti izazov galaksije. Doista, dokazali smo da ga ne moemo prihvatiti tijekom prvih desetljea naih otkria na Marsu, time to smo propustili pokazati bilo kakvo zanimanje za zatitu vlastitoga dragocjenoga i nezamjenjivoga planeta, koji - ko liko nam je poznato - moe biti posljednji preostali dom za ivot u svemiru.

Strijela i izbor
Da bismo se djelotvorno uhvatili ukotac s opasnou od sudara, trebamo se upustiti u veliki meunarodni projekt, s neogranienim izvorima i neogranienom dobrom voljom, povezujui najbolje umo ve na svijetu, te zatraiti od njih da ne uzimaju u obzir nita drugo do sigurnosti planeta i spaavanja njegovih stanovnika. Skretanje asteroida i komada umrtvljenih kometa, koji bi mogli imati promjer do 30 kilometara, bio bi veoma precizan zadatak, s obzirom da je oito kako bi bilo kakva pogreka mogla uiniti putanju nadolaze ega predmeta jo opasnijom. Vjerojatno je takav zadatak na samo me rubu, ili malo izvan toga ruba, onoga to je naa znanost danas sposobna postii. Zvui nemogue. Pa ipak, ve je neto slino ui njeno da se postignu daleko manje vrijedni ciljevi. Svjetske oruane snage, naprimjer, neka su vrsta "velikoga meunarodnoga projek ta," s neogranienim izvorima, koji ujedinjuje najbolje umove svih naroda, a od njih zahtijevaju nita drugo, ve da ire pustoenje i bi jedu, da bombardiraju i truju, da nanose smrt i razaranje svojim su graanima. Znai tu se radi o vrstama izbora koja drutva ine u pogledu svojih izvora, a ne o problemu samih izvora. Pa ipak, jedva moemo zamisliti bilo koje drutvo na svijetu, kakav je on danas, a da ne go vorimo o velikim silama, koje bi stvarno odluilo da prebaci znaaj na sredstva iz obrane i agresije protiv ljudskih bia u projekte koji bi branili planet. Zbog toga smo sigurni da e na kraju trebati, ako bude vremena i ako hoemo nadvladati prijetnju od svemirskih sudara, ponovo iz misliti ljudska bia u dvadeset i prvom stoljeu - potpuno ih pono vo izmisliti. ak se i pitamo bi li veliki projekt da se spasi ovje-

anstvo mogao sam po sebi djelovati kao nuni katalizator za takvu promjenu. Ustvari, vidjeli smo da je taj projekt ve poeo, na pose ban nain, skoro bez ikakvih slubenih oznaka, - a ovisi o energiji i inicijativi labave mree astronoma i drugih znanstvenika, koji besplatno rade u raznim zemljama za dobro ovjeanstva. Kao to kae stara izreka to se pripisuje Hermesu: "Smrt je poput strijele koja je ve u letu, a va ivot traje sve dotle dok vas ona ne dosegne." Ono to su nam astronomi pokazali je zvijezda na nebu, naciljana na Zemlju, koja leti prema nama ve pet milijuna godina. Ipak ta strijela ne treba nikada stii. Ne treba izbrisati ivot i svjetlo i smijeh i potragu za svetim znanjem. Ne treba hraniti tamu s jo patnji i nihilizmom. Mogu se obnoviti magija i misterij. A pustopoljina se moe zazeleniti. Odreeni smo naim izborima. A ovaj izbor je na.

Dodatak

"Crta dihotomije" je dramatina toka prekida koja dijeli juno gorje ispresijecano kraterima od sjevernih nizina, koje su manje ispresijecane kraterima. Devedeset tri posto kratera duih od 30 kilometara u promjeru pronaeno je juno od te crte, ukljuujui iroke bazene Argyre, Hellas i Isidis - stari oiljci od sudara s asteroidima i kljuevi za smrt svijeta.

D&M piramida povezana je, izgleda, s drugim anomalijskim obiljejima Cydonijske ravnice - Gradskim sreditem, "suzom" na Licu i vrhom Tholusa. Vesica piscis, oblikovana preklapanjem 2 kruga, va an je geometrijski lik u tradiciji svete geometrije, koji daje mnoge matema tike konstante kao i zlatni rez, omjer fi, koji je stvoren omjerom duljine A prema B, otprilike 3:5. Omjer fi iroko se koristio u drev noj zemaljskoj arhitekturi, a istovjetne geometrijske konstante opetovano nala zimo u mjerama cydonijskih anomalija.

Analiza dr. Horacea Cratera tlocrta "breuljaka" unutar povrine Grada otkriva poredak za koji je malo vjerojatno da je mogao nastati prirodnim putom.

Poredak breuljaka EAD, GABDE i GAB-DEP pokazuje vrlo neprirodno ponavljanje osnovnih trokuta. Je li to djelo prirode ili inteligencije?

Erol Torunov rekonstruirani model D&M piramide daje jedinstvene mate matike konstante, ukljuujui one pronaene u zemaljskoj tradiciji svete geometrije, kao i tetrahedralni kut od 19,5 stupnjeva.

Opisani tetrahedron: ako se tetrahedron, najjednostavniji od platonskih vrstih tijela, postavi unutar rotirajue kugle s jednim vrhom na sjevernom i junom po lu, druga tri vrha leat e tono na 19,5 stupnjeva od ekvatora. Taj se tetrahedral ni ugao od 19,5 stupnjeva dogaa nepri rodnom uestalou u mjerama cydonijskih anomalija. Je li to dokaz izgubljene matematike poruke?

Mjesto slijetanja Mars Pathfindera, koji ima oblik tetrahedra, sluajno ili ne, lei otprilike 19,5 stupnjeva (tetrahedralni kut) sjeverno od Marsovog ekvatora.

Analiza prof. Stanleyja McDaniela konfiguracije Cydonijskih breuljaka otkriva, da se svi breuljci mogu uklopiti u koordinatnu mreu temeljenu na drugom korijenu od 2, to je okvir koji se takoer koristio u zemaljskoj svetoj arhitekturi.

Prema istraivaima Richardu Hoaglandu i Erolu Torunu, glavni poredak izmeu cydonijskih anomalija otkriva koherentnost temeljenu na tetrahedralnom kutu od 19,5 stupnjeva i polarnom promjeru Marsa.

Piramide Sunca i Mjeseca u Teotihuacanu sadre upute na tetrahedralnu konstantu od 19,5 stupnjeva u mjerama kutova etvrtoga piramidalnoga reda i njihovom zemljopisnom poloaju na Zemlji - koje, stjecajem okol nosti, odraavaju samo-upuivanje D&M piramide na Marsu.

Prema istraivau Erolu Torunu, postavljanje Piramida i Sfinge u Gizi uvjetovano je Fibonaccijevom krivuljom (vidi stranicu 160), utemelje nom na drevnom svetom om jeru fi, zlatnom rezu.

Koristei proraune temeljene na radu egiptologa Johna Legona, postavljanje najmanje od triju piramida Gize, Pira mide Menkaure, u odnosu na njezine susjede, zasnovano je na tetrahedralnom kutu od 19,5 stupnjeva - to je isti kut na koji tajanstveno upuuju piramide Cydonije.

Ogromni kanjon Valles Marineris dubok je 7 kilometara, sa maksimalnom irinom od 200 kilometara.

Ogromna veliina Valles Marineris koja zaustavlja dah prikazana je na ovoj kompjut. rekonstrukciji Ponora Candor, jednog od najdubljih dijelova Vallesa.

"Dendritski" kanali poput ovih, koji slie zemaljskim rijenim pritocima, daju dokaz da je pusti Mars mogao nekada obilovati vodom kao Zemlja danas.

Jesu li ovi kanali u Chryse Planitiji oblikovani pokretom velikih masa vode?

Grebenasta ravnica Hellas Planitije, ovdje obavijena ledom takoer je nastala u sudaru s predmetom veliine 100 kilometara.

CO2

Nesrea u dubini planeta to ju je izazvao sudar s kasnijim komadima moda je imala za ishod oblikovanje izboine Tharsis na suprotnoj hemisferi, prouzroivi da Mars popuca po avovima uzdu jedne etvrtine svoga oboda da bi se stvorio ponor Valles Marineris.