Sveučilište u Zadru Odjel za arheologiju Prof.dr.

sc: Sineva Kukoč Martina Čelhar, prof

LJUDI U BRONČANOM DOBU
Kolegij: Brončano doba

Zadar, 1.12.2011,

student:

Adela Vučković
0

Zbog očitog manjka osobnih informacija koje su dostupne o ljudima iz brončanog doba, ipak se puno toga može saznati iz ljudskih skeletnih ostataka u grobovima, samom opisu ljudi te ostatcima njihove odjeće i ukrasa. U ovom seminaru bavit ćemo se nekim dokazima koji daju informaciju o ljudima iz tog vremena. Izgled ljudi i nošnja Što se tiče same graĎe, tu nam jako dobro mogu poslužiti skeletni ostatci prema kojima se može vidjeti stas i robusnost osobe te neka morfološka obilježja kao forma glave. Osim vrlo poznatog primjera Ötzija sama rekonstrukcija lica dosad nije imala velikog utjecaja na ljude ovog vremena. Umjetnički opisi ljudi su prilično nesigurni jer naturalizam u to vrijeme nije bio česta pojava te su sve te figurnie prikazane jednako a to je teško bilo zamisliti da su tako i izgledali. Gdje ima dokaza o raznom nakitu kao prstenje, narukvice i ogrlice ili kacige, može se vidjeti da njihov stas nije bio puno drugačiji od današnjeg te čak da je bilo manje različitosti meĎu njima nego što je to danas. Sardinijske figurice daju jedan od najživotopisnijih prikaza brončanodobnih ljudi. Tu ima raznih prikaza muškaraca, ratnika, pastira te što je još bitnije i žena koje nisu česta pojava u umjetnosti skulptura tog doba.

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze Age, str.370

Kod same odjeće za rekonstrukciju služe ostatci ili čak cijele preživjele haljine (sl.dolje), naprave koje su držale odjeću zajedno kao fibule, gumbi i igle kao i umjetnički prikazi u 2 ili
1

3 dimenzije. Ukrasi koji su ukrašavali odreĎeni dio tijela čine najbolji pojedinačni dokaz o odjeći.

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Eurpoeian Societies In Bronze Age, str.371

Prikazi ženskih figurina (sl.dolje) daju takoĎer dobar izvor informacija o odjeći. Kratka prugasta suknja na figurinama iz Srbije i MaĎarske je česti prikaz te izgleda da nisu nosile puno više odjeće, no imale su puno ukrasa ali je takoĎer moguće da figurine predstavljaju opis odjeće za posebne aktivnosti, a ne za svaki dan. Ove figurine takoĎer upućuju na to da je njihova kosa bila složena u frizuru i držana na mjestu sa trakom ili mrežicom.

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze Age, str.373

2

Opis kamene ujemtnosti je nejasan u vezi toga što su ljudi nosili jer su obično samo kacige i štitovi jasno prikazani . Kao što je pozanto iz nalaza Ötzija, brončanodobni ljudi su takoĎer prakticirali tetovaže. Na kamenim prikazima ili drugim umjetnostima moguće čak i prikazuju ukrase na tijelu te vrste, ali u osnovi tih prikaza u brončanom dobu nema. No, s druge strane ima puno nalaza raznih ukrasa iz gorbova . Bitno je znati da li su ti ukrasi korišteni nasumce ili je to bilo u svrhu strukturalne mode, kao npr. jesu li postojala odreĎena pravila kao koji su ukrasi primjereni kojim ljudima i okolnostima a naročito, jesu li postojali odreĎeni skupovi grupa ukrasa koji su išli zajedno i koji su smatrani primjerenima odreĎenim situacijama. Različite skupine ukrasa označavali su muškarce i žene, a njihov je skup varirao u različitim periodima brončanog doba. Npr. u periodu 2 pločica remena bila je često prikazana kao tutulus ( kružan brončani ukras) koja je bila kombinirana sa narukvicama i ogrlicama spiralnog oblika ili u periodu 4 je fibula sa narukvicom spiralnog oblika ili viseća sunčana laĎa (ukras) koja je bila kombinirana sa jednom ili više pojasnih pločica, fibulom ili ogrlicom prstenastog oblika.

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze Age, str.375

Nalazi u Kytlicovi pokazali su da se odreĎeni ukrasi stavljaju na pokojnika. Što se prije interpretiralo kao samo narukvica u inceneracijaskim grobovima, sada se može gledati kao skupina ukrasa koji imaju kronološku i simboličnu vrijednost. Ima zanimljiva studija koja proučava pojavljivanje ukrasa u grobovima žena iz jedne kulturne grupe u drugoj te tu pojavu objašnjava kao posljedicu meĎukulturalnog braka. U Grunderfeldu, Bavariji u naĎenim grobovima vidi se da se i sama glava ukrašavala raznim ukrasima. NaĎene su spiralno oblikovane žice koje su formirale dijademu (slika dolje).
3

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies in Bronze Age, str.377

U ovom malom groblju nejasno se vidi da li individue ovdje pokopane nisu bili obični ljudi.To može, moguće, samo predstavljati neku lokalnu varijantu. Ono što je sigurno je da u raznim fazama brončanog doba, su postojala pravila kroz koja su individue izražavale svoju, ali i kulturnu pripadnost. Smrtnost, zdravlje i životni vijek Kao i mnoge prapovijesne populacije, ljudi iz brončanog doba nisu dugo živjeli. Bolesti, bilo kronične, kao artritis, ili epidemija, kao virusna infekcija, sigurno su bile prisutne u svim razdobljima i mjestima. Studije na temu smrtosti jasno pokazuju da je prenatalna i dojenačka smrtnost bila vrlo visoka kao i dječja. Oni koji su preživjeli do svojih tinejdžerskih godina imali su velike šanse preživljavanja do odraslih godina, ali kada navrše 35, njhove šanse su se rapidno smanjivale. Ljudi stariji od 45 su bili jako rijetki (slika dolje).

4

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze Age, str.379

Ove se brojke odnose samo na mjesta na kojima je bila prakticirana inhumacija tako da to isključuje veliki broj drugih područja. Najviše ovih studija napravljeno je na području centralne Europe. U kontrastu, ima jako malo kasnobrončanih grobova proučavanih na ovaj način zato što je prevladavala uglavnom inceneracija. S obzirom na učestalost bolesti, kvaliteta života sigurno je u mnogim slučajevima morala biti niska. Npr. oni sa kroničnim artritisom bili su stalno u bolovima i ovisni o drugim stanovnicima. Čak i sam zubni karijes je uzrokovao stalne bolove, dok je zubni apsces (gnojni čir oko korijena zuba) mogao biti i smrtonosan. Nema sumnje da je tolerancija boli brončanodobnih ljudi bila veća nego kod većine današnjih. Pošto su trpili velike bolove morali su postojati kućni lijekovi i opijati. Veliki broj biljnih i homoepatskih (koristi snagu ljudskog tijela da se sam ozdravi) lijekova bio je dostupan, neki od njih su čak i bili efektivni. Halucinogena i alkoholna pića su vjerojatno bila korištena, onda kao i sada, da se olakša fizička ili mentalna bol. Kirurgija, u okviru trepanacije (vrsta bušenja lubanje) je bila često prakticirana (slika dolje).

Ovo se koristilo da bi se došlo do mozga i ostalih unutarnjih organa uslijed velikih bolova i mentalne bolesti. Teško je zamisliti da bi itko imao koristi od ovakve operacije, obavljena bez anestetika i kontrole infekcije, ali postoje dokazi na lubanjama da je kost već počela
5

zarastati. Ostali primjeri patoloških značajki su spina bifida (rascjepljena kralježnica), artritis, osteomijelitis, itd.

Pretpostavke o populaciji i demografija Brončanodobne kulture, prema današnijm mjerilima, su bile male, o čemu svjedoče i opseg naselja i veličina groblja. Da bi se odredio broj stanovnika nekog naselja koriste se grobovi gdje se pokapaju obitelji. Tako npr. u Velikog Grudi imamo groblje sa 28-35 individua što predstavlja naselje ili 6 obitelji sa 5-6 individua u svakoj što znači da je groblje bilo u upotrebi oko 80 godina. Iz ovoga je vidljivo da je veličina grupe na jednom području u ranom i srednjem brončanom dobu brojala samo nekoliko desetaka stanovnika, dok u kasnom brončanom dobu u centralnoj Europi taj broj se podiže na nekoliko stotina. Razne metode su uoptrijebljene da bi se procijenila veličina populacije na većem području, kao npr. plemensko područje. Ako se uzme hipotetska brojka od 10 ljudi na na svakih 350 , uzimajući u obzir da je samo dio populacije bio pokopan u humku (1 na 44), gustoća humka bi bila 3 na i bili bi sagraĎeni brzinom od 1.44 po generaciji. Ako se pretpostavi da se u humku nalaze 3 pokopa dolazi se do brojke od 155 do 465 individua na 60 . Ove brojke su jako nesigurne i samo rezultati sa područja sa boljom prezervacijom humaka će im omogućiti testiranje. Slični prinicipi su bili upotrijebljeni i na području Terramare regije na sjeveru Italije gdje je populacija u srednje bronačanom dubu 2 brojala 18,000 ljudi, u srednje brončanom dobu 3 brojka je porasla na 29,000, a u kasno brončanom dobu ta brojka je iznosila 31,000. Ovo su sve samo pretpostavke, temeljene na gustoći populacije i broju naselja koji su postojali u isto vrijeme, ali oni ipak daju početnu točku za pristup ovakvom problemu. Na kraju kasnog brončanog doba centralna Europa je vjerojatno brojala nekoliko milijuna ljudi. Iz tog razloga nije iznenaĎujuće da broj nalazišta i spomenika brončanog doba ima u izobilju ili da ostatci pokojnika iz ovog perioda se učestalo pojavljuju. Genetsko podrijetlo

U ovom vremenskom razdoblju posebna se pozornost podaje ljudima koji su pripadali kulturi polja sa žarama zbog toga što imaju velike razlike u obliku lubanje od neolitičkih populacija. Te razlike su podupirale ideju da su pripadnici kpž-a bili nametljivi novopridošlice na europskom kontinentu. Iako su u novije vrijeme te interpretacije rjeĎe, još uvijek mnogi antropolozi po izgledu lubanje smještaju te ljude u razne grupe (nordijski, mediteranski...). Ali
6

većina cemeterija sadrži razne tipove keramike pa danas te fizičke karakteristike se interpretiraju kao vrlo nesigurne. Istraživanja u Njemačkoj ukazuju na to da lubanje brončanodobnih kultura nemaju toliko razlike od prehistorijskih na istom području u razdoblju od ranog neolitika da rane broce. Samo se pripadnici kpž-a razlikuju, a to je moguće zbog prirodnog procesa. Hoće li moderne tehnologije kao DNA analiza riješiti ovaj problem, još se mora vidjeti. Analiza kostiju mogla bi dati odgovore na prehranu i namirnice, iako se nada da će to riješiti i neke druge, općenitije probleme u brončanom dobu. Zaključak Sama frustracija zbog nedovoljnog broja dokaza o individuama u brončanom dobu donekle je umanjena velikom količinom naĎenih skeleta kao i artefakta „privatnog“ karaktera. Ironično je kako se ponekad može odrediti godina, čak i mjesec u kojem je neka osoba umrla, ali ne i njegovo/njeno ime te kako su izgledali. No bez obzira na to studije fizionomije brončanodobnih ljudi su opširne i pokazuju potencijal za budućnost.

7

Literatura

A. F. Harding – European Societies in the Bronze Age, Cambridge, 1999

8