You are on page 1of 1

Slavuj

Što mi se lepo snuždilo dete,

te na moj ne gleda vis?

Što mi je ruke sklopilo blede,

savilo beli lis'?

Raširi ruke, a grudi nežne

mirisom žestokim skri,

k'o što su moje žestoke pesme,

što od njih ponoć vri.

Koliko zora, koliko noći,

u pesmi samo bdim,

i opet imam s čime ti doći,

i opet imam s čim!

A ti zar nikad, nikada meni

ni jedan iz duše miris?

ni konak jedan u čašicu belu,

u liska meki niz?

You might also like