SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU

OPATIJA

FORWARD I FUTURES UGOVORI

SEMINARSKI RAD

Kolegij: Financijske institucije

Mentor: prof. Dr.sc. Dragan Roller
Student: Darko Radešić 005647, 3169
Stručni studij, II. Godina, izvanredni
Akademska godina 2009/2010

Opatija, 2010.
 SADRŽAJ:

1. UVOD - 3
2. VAŽNIJE KARAKTERISTIKE FINANCIJSKIH IZVEDENICA - 4
3. OPĆE KARAKTERISTIKE FUTURES UGOVORA - 6
4. OPĆE KARAKTERISTIKE FORWARD UGOVORA - 9
5. ZAKLJUČAK - 13
LITERTURA - 14

1. UVOD

3
 U ovom će seminaru biti riječi o financijskim izvedenicama ili derivatima (financial
derivates) koje predstavljaju opći izraz za vrijednosne papire koji su izvedeni iz drugih
vrijednosnih papira, odnosno kojima je vrijednost određena drugim vrijednosnim papirima. Te
se financijske se izvedenice najčešće povezuju s tržištem imovine, pa se nazivaju i derivatima
imovine (equity derivatives). Isto tako, govorit ćemo o najznačajnijim predstavnicima
financijskih izvedenica (futuresi, opcije, varanti, konvertibilije i prava), a posebice ćemo se
zadržati na pojmovima forward i futures ugovora, koje ćemo detaljno definirati, te objasniti
sličnosti i razlike između istih.

Tijekom proučavanja ove teme, poslužile su razne znanstvene metode, koje su

olakšale, te stvorile određenu pozadinu prilikom shvaćanja djela. Može se navesti analitičko -
sintetička metoda, koja predstavlja misaono, teorijsko i praktično, rastavljanje ili
raščlanjivanje svakog složenog predmeta spoznaje na njegove činioce, sastavne dijelove,
segmente ili aspekte, općeg na posebne elemente i cjeline na dijelove. 1 Također smo se služili
metodom apstrakcije, koja čini misaoni proces tijekom kojeg se iz nekog predmeta ili pojave
izdvaja ono što je akcidentalno, sporedno, posebno i nevažno, radi onoga što je bitno, opće i
zakonito. Apstrakcijom kao misaonim procesom se, pojmovi i pojave, dakle, čiste od nebitnih
svojstava i informacija te od promjenjivih karakteristika, u cilju sagledavanja i spoznavanja
njezine suštine odnosno ključnih obilježja i osobina.

2. VAŽNIJE KARAKTERISTIKE FINANCIJSKIH IZVEDENICA

Financijske izvedenice ili derivati su instrumenti čija vrijednost ovisi o

1
Z. Ivanović: Metodologija izrade znanstvenog i stručnog dijela, Hotelijerski fakultet, Opatija, 1996. str. 47.

3
 kretanju nekog drugog instrumenta (osnovnog instrumenta ili underlying-a).
Financijske izvedenice se najčešće povezuju s tržištem imovine (equity market), pa se stoga
nazivaju i derivatima imovine (equity derivatives). Isplate po derivatnim instrumentima
ovise o prethodno izdanim vrijednosnicama ili drugoj imovini.

Financijske izvedenice obično obuhvaćaju sporazum između dviju strana o razmjeni

standardne količine aktive ili novčanog toka po unaprijed utvrđenoj cijeni i na određeni dan u
budućnosti. Sekuritizirana aktiva kao što je vrijednosni papir osiguran hipotekarnim kreditom
derivatni je vrijednosni papir utoliko što se njegova vrijednost temelji na vrijednosti osnovnog
instrumenta (hipotekarnog kredita). Opcijski ugovori su također derivacijski s obzirom da
njihova vrijednost ovisi o cijeni osnovnog instrumenta (dionice) u odnosu na erefentnu cijenu
(cijenu dionica nove emisije).

Tržišta derivatnih instrumenata su tržišta na kojima se trguje derivatnim

instrumentima. Premda derivatni instrumenti postoje već stoljećima, porast tržišta derivatnih
instrumenata dogodio se uglavnom 1970-ih pa naovamo. Stoga su velika tržišta derivatnih
instrumenata najmlađa među tržištima financijskih instrumenata.
Najznačajniji predstavnici financijskih izvedenica su :
a) FUTURESI
b) OPCIJE
c) VARANTI, KONVERTIBILIJE, PRAVA

Osim toga, financijske izvedenice/derivati mogu se grupirati kao :

a) TERMINSKI DERIVATI koji obuhvaćaju ROKOVNE UGOVORE (futures
contracts), TERMINSKE UGOVORE (forward contracts) i SWAP UGOVORE (swap
contracts)
b) OPCIJSKI DERIVATI koji obuhvaćaju TRADICIONALNE OPCIJE (call-put
options), OPCIJE NA SWAP-OVE (swaptons - options on swaps), i UGOVORE O
SMANJENJU RIZIKA KRETANJA KAMATNIH STOPA (povećanje kamatnih stopa –
interest rate cap, smanjenje kamatnih stopa – interest floor rate, vezana kamatna stopa –
interest rate collar)
c) EGZOTIČNI DERIVATI ili exotic derivatives; koji predstavljaju novije
oblike financijskih derivata sa složenijim karakteristikama plaćanja. Ovi se derivati
javljaju najčešće u obliku opcija i to: barrier option – opcija koja počinje egzistirati ili se
gasi kad se stekne određeni uvjet; binary option-all or nothing option – opcija kod koje se

3
 isplata obavlja jedino u slučaju nastanka osiguranoga slučaja, te multifactor (rainbow
option) – opcija koja se zasniva na različitim indeksima ili na vodećim vrijednosnicama.

3. OPĆE KARAKTERISTIKE FUTURES UGOVORA

FUTURESI ili ROKOVNI UGOVORI (ročnice) – engl. futures contracts -

predstavljaju standardizirane sporazume tj. ugovore između kupca i prodavaoca o kupnji ili

3
prodaji nečega u budućnosti po cijeni dogovorenoj u sadašnjosti. Ugovor predstavlja obvezu
koja prodavaocu nalaže izvršenje isporuke, a kupcu obvezu prihvata unaprijed dogovorene
robe ili valute na točno određen dan u budućnosti. U svakom takvom ugovoru specificiraju se
tip robe ili valute, tip ili vrsta vrijednosnog papira i sl., cijena i rok isporuke, te ime
specijaliziranog obračunskog zavoda za izvršenje takvog ugovora. Svaki ugovor ima
standardizirani istek, a transkacije se odvijaju na centraliziranom tržištu. Cijena futures
ugovora mijenja se dnevno s promjenom tržišne vrijednosti aktive koja je osnovica futures
ugovora.
Ovi su ugovori nastali na području tržišta poljoprivrednih proizvoda (zbog sezonskog
karaktera proizvodnje), zatim na tržištu metala, a danas su se znatno proširili na tržištu
kapitala i vrijednosnih papira. Na burzama se često sklapaju futures ugovori, odnosno
ugovaraju terminski poslovi.

Futuresi se dijele na:

a) ROBNE FUTURESE (commodity futures) – predstavljaju ugovore koji
pokrivaju kupnju i/ili prodaju fizičke robe za buduću isporuku putem robne burze, a u cilju
osiguravanja ili ograđivanja od rizika. Headging: poslovno financijska strategija koja se, zbog
izbjegavanja ili smanjivanja rizika odnosno gubitka kod jednog poslovnog pothvata, provodi
poduzimanjem drugog poslovnog pothvata. U početku su se takvom vrstom ugovora služili
američki i drugi farmeri kako bi se osigurali protiv prevelikih rizika u području fluktuacije
cijena žitarica i drugih poljoprivrednih proizvoda, te od rizika transfera sličnih proizvoda iz
udaljenih područja. Danas se time bave trgovci špekulanti (koji se mogu razvrstati u : dnevne
trgovce – koji, ne želeći da im sljedeći dan donese nepovoljne promjene, eliminiraju svoje
pozicije svakoga dana prije završetka trgovanja; skalpere - koji se, u cilju ostvarenja dobitka
na osnovi malih razlika u cijeni, specijaliziraju za držanje određenih pozicija u kraćim
razdobljima; pozicijske trgovce – koji određene pozicije drže u pravilu nekoliko dana ili
tjedana u nadi da će ostvariti značajan dobitak).

b) FINANCIJSKE FUTURESE – ugovori koji se odnose na trgovinu valutama i

vrijednosnim papirima. Ovi ugovori predstavljaju zapravo prirodni produžetak robnih
futuresa, jer se njima trguje na istim tržištima, njihove cijene fluktuiraju na isti način i služe, u
smislu špekulacija i pokrivanja određenih rizika, istim investicijskim svrhama. Ovi se futuresi
iskazuju zajedno sa robnim futuresima u burzovnim izvještajima, a mogu se podijeliti u 4

3
grupe: futures ugovori na kamatne stope tj. na kretanje kamatnih stopa,futures ugovore na
valute, futures ugovore na indekse dionica i druge futures cijene.

FUTURES (ROČNA) TRŽIŠTA – Cijena ugovora se prilagođava svaki dan s

promjenom ročne cijene ugovora i približavanjem isteka ugovora. Stoga se kupac i prodavaoc
svakodnevno obračunavaju – svođenje na tržišnu cijenu.
Određivanjem ugovora prema tržištu osigurava se da obje strane u futures ugovoru
zadrže dovoljno sredstava na računu da mogu jamčiti krajnju isplatu po dospijeću ugovora.

PRIMJER: FUTURES UGOVOR NA DUGOROČNE DRŽAVNE OBVEZNICE NA

ČIKAŠKOJ BURZI ROBA (CBT)
Standardiziran futures ugovor na CBT: Vrijednost svakog ugovora je 100 000 dolara
nominalne vrijednosti, što u bodovima znači 100 ( 1 bod= 1 000 dolara). Sve obveznice koje
temeljem ugovora treba dostaviti moraju na datum dostave imati još najmanje 15 godina do
dospijeća i na datum dostave ne smiju biti opozive najmanje još 15 godina.
Rokovi: kraj ožujka, lipnja, rujna i prosinca. Na datum isteka futures ugovora,
vrijednost ugovora jednaka je vrijednosti imovine koja se dostavlja.

U primjeru zaštite od kamatnog rizika i pada tržišne vrijednosti obveznice, banka „X“
kratku poziciju zauzima prodajom 50 futures ugovora (na dugoročne državne obveznice) na
čikaškoj burzi robe (5 milijuna dolara = 50 * 100 000 dolara).
„AB“ tvrtka zaštitu od kamatnog rizika (rasta cijene obveznice u budućnosti) provodi
kupnjom 50 futures ugovora (na dugoročne državne obveznice) na čikaškoj burzi robe (5
milijuna dolara = 50 * 100 000 dolara).
Kupci i prodavatelji futures ugovora zaključuju svoje ugovore s klirinškom kućom
povezanom s terminskom burzom (CBT). U takvim okolnostima kupci ugovora ne moraju
brinuti o financijskoj stabilnosti i pouzdanosti prodavatelja i obrnuto. Dokle god je klirinška
kuća stabilna kupci ugovora nemaju razloga za brigu.
Kupci i prodavatelji futures ugovora trebaju uplatiti početni depozit (margin
requirement), npr. 2 000 dolara po ugovoru na račun margine. Futures ugovori se zatim
svakodnevno prilagođavaju, što znači da se na kraju svakog dana trgovanja promjene u
vrijednosti ugovora oduzimaju ili dodaju računu. Npr. ako nakon kupovine ugovora po cijeni
cijeni 100, cijena na kraju dana padne na 99, sudionik gubi bod, tj. 1 000 dolara i treba dodati
još 1 000 dolara na svoj račun margine kako bi mu stanje iznosilo 2 000 dolara.

3
 Nakon što su futures ugovori jednom prodani ili kupljeni njima se može dalje trgovati
u bilo koje vrijeme do datum dostave.

INICIJALNA MARŽA I MARŽA ODRŽAVANJA - Brokerske kuće od svojih

klijenata traže da investiraju samo dio vrijednosnih ugovora, tj. inicijalnu maržu, svaki put
kada žele trgovati. (Inicijalnu maržu možemo definirati kao depozit obvezan za futures
transakcije koji osigurava izvršenje uvjeta ugovora). Dođe li do gubitka u futures pozicijama
klijenata, a razina sredstava na računu marže pada ispod dogovorene razine, klijent prima
poziv na uplatu burzovne jamčevine. Marža održavanja iznosi najčešće 75% inicijalne marže.

PRIMJER OBVEZA BURZOVNE JAMČEVINE NA ROČNE INVESTICIJE –

Pretpostavimo da investitor ima 1 mil USD pozicije u futures ugovorima na trezorske
obveznice. Investitorov broker zahtjeva održavanje marže od 4% ili 40 000 USD, što je iznos
koji se trenutno nalazi na investitorovom računu. Pretpostavimo također da vrijednost futures
ugovora padne za 50 000 USD na 950 000 USD. Investitior će sada morati držati 38 000 USD
( 950 000x0.04 ) na svom računu ( ili ima 2 000 USD viška ). Zbog toga što se futures
ugovori određuju prema tržištu, investitorov broker pozvat će investitora na uplatu burzovne
jamčevine promptnim slanjem čeka za 50 000 USD - 2 000 USD ili 48 000 USD.

RIZIK NEPLAĆANJA KOD FUTURES UGOVORA – Rizik neplaćanja futures

ugovora manji je od forward ugovora iz sljedećih razloga:
a) Dnevno određivanje futuresa prema tržištu
b) Obaveza plaćanja jamčevine na futurese koji imaju ulogu sigurnosne veze ne ispuni li
jedna strana svoje obveze
c) Ograničenja kretanja cijena koja tijekom vremena šire izuzetnu fluktuaciju cijena
d) Jamstvo samog futures tržišta u slučaju neplaćanja

4. FORWARD UGOVORI

FORWARD ili TERMINSKI UGOVORI – predstavljaju nestandardizirane,

individualizirane ugovore između kupca i prodavaoca o kupoprodajnoj aktivnosti na određeni

3
datum u budućnosti po cijeni dogovorenoj u sadašnjosti. Cijena forward ugovora je fiksna
tijekom trajanja ugovora. Forward ugovori upotrebljavaju se za zaštitu od rizika (hedging),
npr. rizika promjene deviznog tečaja ili same promjene robe s kojom se trguje. Cijena po kojoj
se forward ugovori realiziraju naziva se spot cijena. Razlika između spot cijene i stvarne
cijene na dan kada se roba isporučuje naziva se forward premija (ako je razlika u cijeni
pozitivna) ili forward diskont.
Poduzeća često sklapaju ove ugovore s bankom za kupnju ili prodaju strane valute ili
fiksiranja kamatne stope za zajam u budućnosti ( npr. kamatni forward ugovori, forward
ugovori za strane valute ).
Prednosti ovih ugovora: fleksibilnost – fleksibilni su koliko to same ugovorne strane
žele
Mane: nisu standardizirani – kupac i prodavaoc moraju obavljati posao jedan s drugim
– ovim se ugovorima ne trguje na uređenim tržištima; podložni su riziku nepoštivanja
ugovora; tržište im je nelikvidno – teško je pronaći drugu stranu s kojom će se sklopiti
ugovor.

KAMATNI FORWARD UGOVOR – Ugovor o prodaji dužničkih instrumenata u

nekom budućem trenutku (hedgiranje kamatnog rizika). To je ugovor o fiksiranju kamatnih
stopa na unaprijed dogovoren datum (duži od dva radna dana) ili ugovor o depozitu čije
trajanje počinje u periodu duže od dva radna dana od danas.

PRIMJER: HEDGIRANJE KAMATNOG RIZIKA FORWARD UGOVOROM

Banka X u portfelju ima 5 milijuna n.j. nominalne vrijednosti državnih obveznica, s
kuponskom stopom 8%, koje dospijevaju 2023 godine. Trenutno se obveznicama trguje po
cijeni koja je jednaka njihovoj nominalnoj vrijednosti.
Budući da obveznice dospijevaju tek 2023. banka je izložena kamatnom riziku,
odnosno nepovoljnom utjecaju pada tržišne vrijednosti obveznice. U svrhu zaštite od rizika
banka postojeću dugu poziciju neutralizira zauzimanjem kratke pozicije u sklopu forward
ugovora.
Forward ugovor banka zaključuje s tvrtkom „AB“ koja se boji da će u budućnosti
porasti cijena obveznice, te je spremna danas zaključiti terminski ugovor temeljem kojeg će u
budućnosti (za godinu dana) kupiti 5 milijuna n.j. nominalne vrijednosti državnih obveznica
po cijeni ugovorenoj danas.
Cijena forward ugovora = 100

3
 Nakon godinu dana moguće su dvije situacije:
a) Tržišna cijena obveznice = 110
b) Tržišna cijena obveznice = 90
U oba slučaja banka je uspješno provela zaštitu od kamatnog rizika.
Međutim, ukoliko za godinu dana dođe do pada cijene obveznice na 90, postoji rizik
nepoštivanja ugovora od strane „AB“ tvrtke.

FX FORWARD UGOVOR (FORWARD UGOVOR ZA STRANE VALUTE) –

Ugovor o kupnji ili prodaji određenog iznosa devize po unaprijed dogovorenoj cijeni na
unaprijed ugovoreni datum dospijeća (duži od dva radna dana).

PRIMJER FORWARD UGOVORA – u tromjesečnom forward ugovoru o isporuci 1

000 dolara nominalne vrijednosti 10-godišnjih obveznica, prodavaoc i kupac dogovaraju
cijenu i iznos danas (vrijeme 0), no isporuka ili razmjena 10-godišnje obveznice će se obaviti
tek za tri mjeseca.
Ako je dogovorena terminska cijena u vrijeme 0 bila 98 dolara za 100 dolara, kroz tri
mjeseca prodavatelj isporučuje 100 dolara 10-godišnjih obveznica i prima 98 dolara od kupca.
To je cijena koju kupac mora platiti, a prodavatelj prihvatiti bez obzira je li cijena pala ispod
98 dolara ili narasla preko tog iznosa.

FORWARD TRŽIŠTA – Komercijalne banke, investicijske banke te brokeri – dileri

glavni su sudionici forward tržišta na kojem djeluju kao glavni sudionici i kao agenti. Te
financijske institucije ostvaruju profit na razlici između cijene po kojoj kupuju i prodaju
aktivu u osnovi forward ugovora.
Svaki forward ugovor se izvorno dogovara između finanicijske institucije i klijenta,
stoga pojedinosti (cijena, datum isteka, veličina, datum isporuke) mogu biti jedinstveni.
Rastom forward tržišta tijekom posljednjeg desetljeća, trgovci su započeli sa
stvaranjem sekundarnog tržišta nekim forward ugovorima, komunicirajući oko prodajne i
kupovne cijene ugovora putem računalnih mreža. Pojava ovog sekundarnog tržišta rezultirala
je povećanjem standardizacije forward ugovora.

IZBOR FORWARD ILI FUTURES UGOVORA

3
 Poduzeće „AB“ klijent je švicarske banke „X“ i treba za dva mjeseca dobiti isplatu od
10 milijuna AUD za robu vrijednu 10 milijuna CHF koju je upravo prodao na australsko
tržište.
Poduzeće je zabrinuto ako je tečaj AUD ispod trenutno vrijednosti 1 CHF, poduzeće se
tada obraća banci kako bi ona za njega izvršila hedging valutnog rizika.

PRIMJER ZAŠTITE OD VALUTNOG RIZIKA PUTEM FORWARD UGOVORA

Za dva mjeseca je isplata u AUD što znači da tadapoduzeće „AB“ ima dugu poziciju u
AUD. Banka može provesti neutralizaciju zauzimanjem kratke pozicije. Banka zaključuje
forward ugovor koji je obvezuje na prodaju 10 milijuna AUD nakon isteka dva mjeseca od
današnjeg dana u zamjenu za CHF po trenutnoj forward stopi (1 CHF = 1 AUD; pretpostavili
smo da je trenutna forward stopa jednaka spot stopi).

PRIMJER ZAŠTITE OD VALUTNOG RIZIKA PUTEM FUTURES UGOVORA

Na švicarskoj burzi roba postoji ugovor u AUD ugovornog iznosa od 125 000 AUD i
cijene 1 CHF = 1 AUD. Da bi izvršila zaštitu od rizika banka treba prodati AUD do iznosa 10
milijuna AUD futures ugovora za dva mjeseca ( 80* 125 000 AUD = 10 milijuna AUD).
Zaštitu od rizika moguće je provesti prodajom 40 AUD futures ugovora švicarske
terminske burze roba.

Izbor instrumenata zaštite ovisi o troškovima transakcije koji mogu biti viši na jednom
od tržišta, a ovisi i o poziciji banke na pojednim tržištima.

RAZLIKE IZMEĐU FORWARD I FUTURES UGOVORA

FORWARD FUTURES
Ugovori prilagođeni kiljentima Standardizirani ugovori u

3
u izrazima oblika i datuma isporuke oblicima i datumu isporuke

Privatni ugovor između stranaka Standardni ugovor između

klijenata i kompenzacijske
komore

Nemogućnost da se ugovori Mogućnost da se ugovori

Razmjenjuju slobodno razmjenjuju
na tržištu

Zarada ili gubitak na jednom Svi ugovori su „market to

položaju realizira se samim market“, zarade i gubici
datumom isporuke se ostvaruju neposredno

Marža je fiksirana jedanput Marža odražava kretanje

do kraja dospijeća cijena

5. ZAKLJUČAK

3
 Forward i futures ugovori su vrste financijskih izvedenica koji obuhvaćaju sporazum
između dviju strana o razmjeni standardne količine aktive ili novčanog toka po unaprijed
utvrđenoj cijeni i na određeni dan u budućnosti.

Futures ugovori ili rokovni ugovori predstavljaju standardizirane sporazume tj.

ugovore između kupca i prodavaoca o kupnji ili prodaji nečega u budućnosti po cijeni
dogovorenoj u sadašnjosti, dok forward ugovori predstavljaju nestandardizirane,
individualizirane ugovore između kupca i prodavaoca. Futures ugovor predstavlja obvezu
koja prodavaocu nalaže izvršenje isporuke, a kupcu obvezu prihvata unaprijed dogovorene
robe ili valute na točno određen dan u budućnosti. U svakom takvom ugovoru specificiraju se
tip robe ili valute, tip ili vrsta vrijednosnog papira i sl., cijena i rok isporuke, itd. Cijena
futures ugovora mijenja se dnevno s promjenom tržišne vrijednosti aktive, a takvi se ugovori
najčešće sklapaju na burzama. Cijena forward ugovora je fiksna tijekom trajanja ugovora.
Poduzeća često sklapaju ove ugovore s bankom za kupnju ili prodaju strane valute ili
fiksiranja kamatne stope za zajam u budućnosti ( npr. kamatni forward ugovori, forward
ugovori za strane valute ).

LITERATURA

1. Z. Ivanović, „Financijski menadžment“, Sveučilište u Rijeci, Hotelijerski fakultet

Opatija, 1997., str.437-444
2. Lj. Vidučić, „Financijski menadžment“, RriF plus, Split, 2006.
3. J. C. Van Horne, „Financijsko upravljanje“, Zagreb, 1993.
4. http://www.oss.unist.hr
5. http://web.efzg.hr

3
3