You are on page 1of 2

ZVAO BIH TE GOSPODARU Sa Isaom gor' na nebu,

sa Musaom na Sinaju,
Sa stijenama, s planinama, sa štapom u rukama mu
zvao bih Te, Gospodaru. zvao bih Te, Gospodaru.
Sa pticama u svitanja
zvao bih Te, Gospodaru. Sa Ejjubom na mukama,
sa Jakubom u suzama,
sa Muhammedom miljenikom
zvao bih te, Gospodaru

TI ME RANI
Svi vjetrovi i oluje,
Ti me rani ove zime, neka viju stablo moje,
hladnoćama zemaljskim, u toj borbi jača korijen,
ja sam bašča želja Tvojih, vjere što se islam zove.
beharom me okruni.
Vatra čežnje koja plamti,
Kao bršljan nek' se svijam, u nutrini srca mog,
oko stabla dina Tvog, ko li može nju ugasit'
nek' povijam glavu svoju doli more aška Tvog?
pred ljepotom istinskom.

ZVIJEZDE TIHO SEDŽDU ČINE U sredini Semahane –


rasut tespih treperavi.
Zrenje noćno i huk r'jeke Igrali smo i plesali
ispod mlina, do tekije, držeći se za svod plavi!
pozvaše me do demira,
da osejrim, (da) usnijem: Gdje je imam od tespiha?
Gdje su bopci navinuti?
Zvijezde tiho sedždu čine, Sto godina se zanjiha –
svaka u svome budžaku. sve u jednoj bi minuti!
Sve na jednoj su kanafi,
užežene na sadžaku.

You might also like