Excel F-Je

MATEMATIČKE FUNKCIJE
ABS
Vraća apsolutnu vrijednost nekog broja. Apsolutna vrijednost nekog broja je taj broj bez predznaka.
Syntax: ABS(Broj)
Broj je realni broj za koji želite apsolutnu vrijednost.
Primjer:
ABS(2) jednako je 2
ABS(-2) jednako je 2
Ako je A1 konstanta -16, onda:
SQRT(ABS(A1)) jednako je 4
ACOS
Vraća arkus kosinus nekog broja. Arkus kosinus je ugao čiji je kosinus navedeni broj. Vrijednost ugla koju vraća
ova funkcija je dat u radijanima u rasponu od 0 (nula) do 
Syntax: ACOS(broj)
broj je kosinus ugla koji želite i mora biti od -1 do 1.
Ako želite da pretvorite rezultat iz radijana u stepene, pomnožite rezultat sa 180/PI()
Primjer:
ACOS(-0.5) jednako je 2.094395 (2p/3 radijana)
ACOS(-0.5)*180/PI() jednako je 120 (stepeni)
ACOSH
Vraća inverzni hiperbolični kosinus broja. Broj mora biti veći ili jednak 1. Inverzni hiperbolični kosinus je
vrijednost čiji hiperbolični kosinus je broj, tako da je ACOSH(COSH(broj)) jednako tom broju.
Syntax: ACOSH(broj)
broj je bilo koji realan broj jednak ili veći od 1.
Primjer:
ACOSH(1) jednako je 0
ACOSH(10) jednako je 2.993223
ASIN
Vraća arkus sinus od nekog broja. Arkus sinus je ugao čiji je sinus taj broj. Vraćena vrijednost ugla je data u
radijanima u rasponu od -  /2 to  /2.
Syntax: ASIN(broj)
broj je sinus ugla i mora biti u rasponu od -1 do 1.
1
Napomena:
Ako želite prikazati vrijednost u stepenima, pomnožite rezultat sa 180/PI( ).
Primjer:
ASIN(-0.5) jednako je -0.5236 (-p/6 radijana)
ASIN(-0.5)*180/PI() jednako je -30 (stepeni)
ASINH
Vraća inverzni hiperbolični sinus nekog broja. Inverzni hiperbolični sinus je vrijednost čiji je hiperbolični sinus taj
broj, tako da je ASINH(SINH(broj)) jednako tom broju.
Syntax: ASINH(broj)
broj je bilo koji realan broj.
Primjer:
ASINH(-2.5) jednako je -1.64723
ASINH(10) jednako je 2.998223
ATAN
Vraća arkus tangens od nekog broja. Arkus tangens je ugao čiji je tangens taj broj. Vrijednost koju vrati ova
funkcija je prikazana u radijanima u rasponu od -  /2 to  /2.
Syntax: ATAN(broj)
broj je tangens ugla za koji želimo izračunati arkus tangens.
Napomena:
Ako želite prikazati vrijednost u stepenima, pomnožite rezultat sa 180/PI( ).
Primjer:
ATAN(1) jednako je 0.785398 (p/4 radijana)
ATAN(1)*180/PI() jednako je 45 (stepeni)
ATAN2
Vraća arkus tangens od broja iskazanog putem x i y koordinata. Arkus tangens je ugao od x ose do linije koja
počinje u koordinatnom početku (0,0) i do tačke sa koordinatama (x_num, y_num). Ugao je dat u radijanima
između -PI() i PI(), isključujući -PI()
Syntax: ATAN2(x_num,y_num)
X_num je x-koordinata tačke.
Y_num je y- koordinata tačke.
Napomene:
Pozitivni rezultat predstavlja ugao suprotno kretanju kazaljke na satu počevši od x-ose, a negativan
rezultat predstavlja ugao u pravcu kretanja kazaljke na satu počevši od x-ose.
ATAN2(a,b) jednako je ATAN(b/a), osim da vrijednost može biti jednaka 0 (nula) u ATAN2.
· Ako su vrijednosti x_num i Y-num 0 (nula), ATAN2 vraća #DIV/0! Grešku.
· Ako želite prikazati vrijednost u stepenima, pomnožite rezultat sa 180/PI( ).
Primjer:
2
ATAN2(1, 1) jednako je 0.785398 (p/4 radijana)
ATAN2(-1, -1) jednako je -2.35619 (-3p/4 radijana)
ATAN2(-1, -1)*180/PI() jednako je -135 (stepeni)
ATANH
Vraća inverzni hiperbolični tangens nekog broja. Broj mora biti između -1 i 1 (isključujući -1 i 1). Inverzni
hiperbolični tangens je vrijednost čiji hiperbolični tangens je taj broj, tako da ATANH(TANH(broj)) vraća taj isti
broj.
Syntax: ATANH(broj)
broj je realni broj između 1 i -1.
Primjer:
ATANH(0.76159416) jednako je 1, približno
ATANH(-0.1) jednako je -0.10034
CEILING
Vraća broj zaokružen prema gore, počevši od nule, na zadati broj decimala. Na primjer, ako želite da izbjegnete
korištenje penija u cijeni vašeg proizvoda od $4.42, koristite formulu =CEILING(4.42,0.05) da zaokružite cijenu
na najbliži nickel (kovani novac od 5 centi).
Syntax: CEILING(number,significance)
number je vrijednost koju želite da zaokružite.
Significance je broj na koji želite da zaokružite zadati broj.
Napomene:
· Ako neki od argumenata nije broj, CEILING vraća #VALUE! grešku.

· U zavisnosti od predznaka broja, vrijednost je zaokružena prema gore ako korigujete vrijednost iznad
nule. Ako je broj jednak zadatom broju decimala, neće se desiti nikakvo zaokruživanje.
· Ako su number i significance različitog predznaka, CEILING vraća #NUM! grešku.
Primjer:
CEILING(2.5, 1) jednako je 3
CEILING(-2.5, -2) jednako je -4
CEILING(-2.5, 2) jednako je #NUM!
CEILING(1.5, 0.1) jednako je 1.5
CEILING(0.234, 0.01) jednako je 0.24
COMBIN
Vraća broj kombinacija za dati broj. Koristite COMBIN da odredite ukupan mogući broj grupa za dati broj
događaja.
Syntax: COMBIN(numberj,number_chosen)
nzmber je broj događaja.
numberj_chosen je broj događaja u svakoj kombinaciji.
Napomene:
3
Decimalni dio number se odsjeca do prvog nižeg cijelog broja.
Ako neki od argumenata nije broj, COMBIN vraća #NAME? Grešku.
Ako je nzmber <0, number_chosen <0, ili number<number_chosen, COMBIN vraća #NUM? Grešku.
Kombinacija je bilo koji set događaja, bez obzira na njihov interni poredak. Kombinacije su različite od
permutacija, za koje je interni poredak veoma važan.
Broj kombinacija je prikazan u obrascu, gdje je number = n i number_chosen = k:
Primjer:
Pretpostavimo da želite formirati tim od dva člana od osam mogućih igrača, i želite da znate koliko je timova
moguće formirati. COMBIN(8,2) jednako je 28 timova.
COS
Vraća kosinus datog ugla.
Syntax: COS(numberj)
number je ugao dat u radijanima za koji želite izračunati kosinus. Ako je ugao dat u stepenima, pomnožite izraz sa
PI()/180 da bi ga pretvorili u radijane.
Primjer:
COS(1.047) jednako je 0.500171
COS(60*PI()/180) jednako je 0.5, kosinus od 60 stepeni.
COSH
Vraća hiperbolični kosinus nekog broja.
Syntax: COSH(numberj)
ez  ez
Formula za hiperbolični kosinus je: COSH(z) 
2
Primjer:
COSH(4) jednako je 27.30823
COSH(EXP(1)) jednako je 7.610125, gdje je EXP(1) je broj e, baza prirodnog logaritma
DEGREES
Pretvara radijane u stepene.
Syntax: DEGREES(ugao)
ugao je ugao u radijanima kojeg želite da pretvorite.
Primjer:
DEGREES(PI()) jednako je 180
EVEN
Vraća broj zaokružen prema gore na prvi viši paran cijeli broj.
Syntax: EVEN(numberj)
number je vrijednost koju želimo zaokružiti.
Napomene:
4
Ako number nije numerička vrijednost, EVEN vraća #VALUE! grešku.
U zavisnosti od predznaka broja, vrijednost je zaokružena prema gore, osim ako je number paran broj,
kada se ne dešava nikakvo zaokruživanje.
Primjer:
EVEN(1.5) jednako je 2
EVEN(3) jednako je 4
EVEN(2) jednako je 2
EVEN(-1) jednako je -2
EXP
Vraća broj e stepenovan na neki broj. Konstanta e je 2.71828182845904, baza prirodnog logaritma
Syntax: EXP(number)
number je eksponent na koji se stepenuje broj e.
Napomene:
Da bi stepenovali broj za neku drugu bazu koristite eksponencijalni operator (^).

EXP je inverzna funkcija od LN funkcije, prirodnog logaritma nekog broja.
Primjer:
EXP(1) jednako je 2.718282 (približna vrijednost broja e)
EXP(2) jednako je e2, ili 7.389056
EXP(LN(3)) jednako je 3
FACT
Vraća faktoriel nekog broja. Faktoriel nekog broja je jednak 1*2*3*...* number.
Syntax: FACT(number)
number je pozitivan broj za koji želite izračunati faktoriel. Ako number nije cijeli broj, decimalni dio se odsijeca
da bi se dobio cijeli broj.
Primjer:
FACT(1) jednako je 1
FACT(1.9) jednako je FACT(1) jednako je 1
FACT(0) jednako je 1
FACT(-1) jednako je #NUM!
FACT(5) jednako je 1*2*3*4*5 jednako je 120
5
FLOOR
Zaokružuje broj prema dole, prema nuli, na najbliži zadati broj decimala.
Syntax: FLOOR(number,significance)
number je numerička vrijednost koju želite zaokružiti.
Significance je zadati broj decimala na koji želite zaokružiti.
Napomene:
Ako je bilo koji od argumenata nenumerička vrijednost, FLOOR vraća #VALUE! Grešku.
Ako argumenti imaju različit predznak, FLOOR vraća #NUM! Grešku.
Primjer:
FLOOR(2.5, 1) jednako je 2
FLOOR(-2.5, -2) jednako je -2
FLOOR(-2.5, 2) jednako je #NUM!
FLOOR(1.5, 0.1) jednako je 1.5
FLOOR(0.234, 0.01) jednako je 0.23
INT
Zaokružuje broj prema dole na najbliži cijeli broj.
Syntax: INT(number)
number je realni broj koji želimo zaokružiti prema dole na cijeli broj.
Primjer:
INT(8.9) jednako je 8
INT(-8.9) jednako je -9
Slijedeća formula vraća decimalni dio pozitivnog realnog broja u ćeliji A1: A1-INT(A1)
LN
Vraća prirodni logaritam nekog broja. Prirodni logaritam je logaritam zasnovan na bazi konstante prirodnog broja
e (2.71828182845904).
Syntax: LN(number)
number je pozitivan realan broj za koji želimo izračunati prirodni logaritam.
Napomene:
LN funkcija je inverzna funkcija EXP.
Primjer:
LN(86) jednako je 4.454347
LN(2.7182818) jednako je 1
LN(EXP(3)) jednako je 3
EXP(LN(4)) jednako je 4
6
LOG
Vraća logaritam broja za bazu koju mi odredimo.
Syntax: LOG(number, base)
number je pozitivan realan broj za koji želimo izračunati logaritam.
base je baza logaritma. Ako je ovaj parametar izostavljen, pretpostavlja se da je baza 10.
Primjer:
LOG(10) jednako je 1
LOG(8, 2) jednako je 3
LOG(86, 2.7182818) jednako je 4.454347
LOG10
Vraća logaritam nekog broja za bazu 10.
Syntax: LOG10(number)
number je pozitivan realan broj za koji želimo izračunati logaritam za bazu 10.
Primjer:
LOG10(86) jednako je 1.934498451
LOG10(10) jednako je 1
LOG10(1E5) jednako je 5
LOG10(10^5) jednako je 5
MDETERM
Vraća matricu determinantu nekog niza.
Syntax: MDETERM(array)
array je brojni niz sa jednakim brojem kolona i redova.
· Niz može biti dat kao opseg ćelija, na primjer A1:C3; kao niz konstanti, kao npr. {1,2,3;4,5,6;7,8,9}; ili
kao ime koje se odnosi na prethodno određeni niz.
Ako je bilo koja ćelija u nizu prazna ili sadrži tekst, MDETERM vraća #VALUE! Grešku.
· MDETERM također vraća grešku #VALUE! ako niz nema isti broj kolona i redova.
Napomene:
Matrica determinanta je broj izveden iz vrijednosti u nizu. Za niz sa tri kolone i tri reda, determinanta se
determiniše kao:
MDETERM(A1:C3) jednako je A1*(B2*C3-B3*C2) + A2*(B3*C1-B1*C3) + A3*(B1*C2-B2*C1)
Matrica determinanta se koristi za rješavanje sistema matematičkih jednačina koje uključuju nekoliko
varijabli.
MDETERM se izračunava sa tačnošću od približno 16 decimalnih mjesta, što može voditi manjim
greškama kada obračun nije dovršen. Na primjer, determinanta proste matrice može varirati od nule za 1E-16.
Primjer:
MDETERM({1,3,8,5;1,3,6,1;1,1,1,0;7,3,10,2}) jednako je 88
7
MDETERM({3,6,1;1,1,0;3,10,2}) jednako je 1
MDETERM({3,6;1,1}) jednako je -3
MDETERM({1,3,8,5;1,3,6,1}) jednako je #VALUE! zato što niz nema isti broj redova i kolona.
MINVERSE
Vraća inverznu matricu za matricu smještenu u nekom nizu.
Syntax: MINVERSE(array)
array je numerički niz sa jednakim brojem kolona i redova.
· Niz može biti dat kao opseg ćelija, na primjer A1:C3; kao niz konstanti, kao npr. {1,2,3;4,5,6;7,8,9}; ili
kao ime koje se odnosi na prethodno određeni niz.
Ako je bilo koja ćelija u nizu prazna ili sadrži tekst, MINVERSE vraća #VALUE! Grešku.
· MINVERSE također vraća grešku #VALUE! ako niz nema isti broj kolona i redova.
Napomene:
Formula koja vraća matricu mora biti unesena kao matrica formula.
Inverzna matrica, kao i determinanta, se obično koristi za rješavanje sistema matematičkih jednačina koje
uključuju nekoliko varijabli.
· Kao primjer kako se računa matrica sa dvije kolone i dva reda, pretpostavimo da opseg A1:B2 sadrži slova
a, b, c, i d koja predstavljaju bilo koji broj. Slijedeća tabela pokazuje inverznu matricu matrice A1:B2.
Kolona A Kolona B
Red 1 d/(a*d-b*c) b/(b*c-a*d)

Red 2 c/(b*c-a*d) a/(a*d-b*c)
MDETERM se izračunava sa tačnošću od približno 16 decimalnih mjesta, što može voditi manjim
greškama kada obračun nije dovršen.
Neke kvadratrne matrice ne mogu biti inverzne i vratit će grešku #NUM! sa funkcijom MINVERSE.
Determinanta za matricu koja se ne može invertovati je 0.
Primjer:
MINVERSE({4,-1;2,0}) jednako je {0,0.5;-1,2}
MINVERSE({1,2,1;3,4,-1;0,2,0}) jednako je {0.25,0.25,-0.75;0,0,0.5;0.75,-0.25,-0.25}
Tip Koristite INDEX funkciju da bi pristupili pojedinačnom elementu inverzne matrice.
MMULT
Vraća proizvod matrica. Rezultat je matrica sa istim brojem redova kao array_1 i istim brojem kolona kao array_2
Syntax: MMULT(array_1,array_2)
array_1, array_2 su matrice čiji proizvod tražite.
Broj kolona u array_1 mora biti isti kao broj redova u array_2, a obje matrice moraju sadržavati samo
brojeve.
Matrice mogu biti date kao opseg ćelija, matrica konstanti ili adresa ćelija.
Ako je bilo koja ćelija prazna ili sadrži tekst, ili ako je broj kolona u array_1 različit od broja redova u
array_2, MMULT vraća #VALUE! grešku.
Primjer:
MMULT({1,3;7,2}, {2,0;0,2}) jednako je {2,6;14,4}
MMULT({3,0;2,0}, {2,0;0,2}) jednako je {6,0;4,0}
8
MMULT({1,3,0;7,2,0;1,0,0}, {2,0;0,2}) jednako je #VALUE!, zbog toga što prva matrica ima tri kolone a druga
matrica ima samo dva reda.
MOD
Vraća ostatak dijeljenja dva broja. Rezultat ima isti predznak kao djelilac
Syntax: MOD(broj,djelilac)
Broj je broj za koji želite pronaći ostatak dijeljenja.
Djelilac je broj sa kojim dijelite prethodni broj. Ako je djelilac nula, MOD vraća #DIV/0! grešku.
Napomene:
MOD funkcija se može predstaviti putem INT funkcije kao: MOD(n, d) = n - d*INT(n/d)
Primjer:
MOD(3, 2) jednako je 1
MOD(-3, 2) jednako je 1
MOD(3, -2) jednako je -1
MOD(-3, -2) jednako je -1
ODD
Vraća broj zaokružen na prvi viši neparan cijeli broj
Syntax: ODD(number)
broj je vrijednost koju zaokružujete.
Napomene:
Ako broj nije numerički izraz, ODD vraća #VALUE! grešku.

Ako je vrijednost neparan cijeli broj, ne dešava se nikakvo zaokruživanje.
Primjer:
ODD(1.5) jednako je 3
ODD(3) jednako je 3
ODD(2) jednako je 3
ODD(-1) jednako je -1
ODD(-2) jednako je -3
PI
Vraća broj 3.14159265358979, matematičku konstantu pi, sa tačnošću od 15 decimalnih mjesta.
Syntax: PI( )
Primjer:
PI()/2 jednako je 1.57079...
SIN(PI()/2) jednako je 1
9
Ako je poluprečnik kruga smješten u ćeliji sa imenom Radius, slijedeća formula izračunava površinu kruga:
PI()*(Radius^2)
POWER
Vraća kao rezultat broj podignut na stepen.
Syntax: POWER(number,power)
number je broj koji stepenujemo. Može biti bilo koji realan broj.
power je eksponent na koji se određeni broj stepenuje.
Napomena:
Operator "^" se može koristiti umjesto funkcije POWER.
Primjer:
POWER(5,2) jednako je 25
POWER(98.6,3.2) jednako je 2401077
POWER(4,5/4) jednako je 5.656854
PRODUCT
Množi sve brojeve koji su dati kao argumenti i vraća njihov proizvod.
Syntax: PRODUCT(number1,number2, ...)
number1, number2, ... su 1 do 30 brojeva za koje želite izračunati proizvod.
Napomene:
Argumenti koji predstavljaju brojeve, logičke vrijednosti ili tekst koji sačinjavaju brojevi se uzimaju u
obzir; argumenti koji predstavjaju tekst koji se ne može konvertovati u brojeve uzrokuju pojavu greške. Prazne
ćelije, logičke vrijednosti, ili tekst u matrici se ignorišu, odnosno jedino brojevi se uzimaju u obzir.
Primjer:
Ako ćelije A2:C2 sadrže 5, 15, i 30:
PRODUCT(A2:C2) jednako je 2,250
PRODUCT(A2:C2, 2) jednako je 4,500
RADIANS
Pretvara stepene u radijane.
Syntax: RADIANS(ugao)
ugao je ugao iskazan u stepenima koji želimo pretvoriti u radijane.
Primjer:
RADIANS(270) jednako je 4.712389 (3p/2 radians)
RAND
Vraća slučajni broj veći od 0 i manji od 1. Novi slučajni broj se vraća svaki put kada se tabela rekalkuliše.
Syntax: RAND( )
Napomene:
Ako želite slučajni broj između brojeva a i b, koristite formulu: RAND()*(b-a)+a
10
Ako želite da koristite RAND funkciju da dobijete slučajni broj, ali ne želite da se broj mijenja svaki put
kada se izvrši rekalkulacija tabele, možete upisati =RAND() na Formula baru, i zatim pritisnuti taster F9 da
promijenite formulu u slučajni broj.
Primjer:
Ako želite da gererišete slučajni broj veći od 0 i manji od 100 koristite formulu:
RAND()*100
ROMAN
Konvertuje arapske brojeve u rimske, kao tekst.
Syntax: ROMAN(numberj,stil)
number je arapski broj koji želite pretvoriti u rimski.
stil je broj koji određuje kako će rimski broj biti prikazan. Stil ispisivanja rimskih brojeva se kreće od klasičnog
prikazivanja do prostog prikazivanja. Viditi primjer dole.
Stil tip
0 ili izostavljeno Klasično.

1 Preciznije. Vidjeti primjer.
4 Prosti oblik.
TRUE Klasično.
FALSE Prosti oblik.
Napomene:
Ako je broj negativan, vraća #VALUE! greška.

Ako je broj veći od 3999, vraća #VALUE! greška.
Primjer:
ROMAN(499,0) jednako je "CDXCIX"
ROMAN(499,1) jednako je "LDVLIV"
ROMAN(499,2) jednako je "XDIX"
ROMAN(499,3) jednako je "VDIV"
ROMAN(499,4) jednako je "ID"
ROMAN(1993,0) jednako je "MCMXCIII"
11
ROUND
Zaokružuje broj na određeni broj mjesta.
Syntax: ROUND(broj,broj_mjesta)
broj je broj koji želimo zaokružiti
broj_mjesta određuje broj mjesta na koji želimo zaokružiti neki broj.
Ako je broj_mjesta veći od nule, broj se zaokružuje na određeni broj deciumalnih mjesta.
Ako je broj_mjesta 0, broj se zaokružuje na najbliži cijeli broj.
Ako je broj_mjesta manji od 0, broj se zaokružuje lijevo od decimalnog mjesta.
Primjer:
ROUND(2.15, 1) jednako je 2.2
ROUND(2.149, 1) jednako je 2.1
ROUND(-1.475, 2) jednako je -1.48
ROUND(21.5, -1) jednako je 20
ROUNDDOWN
Zaokružuje brojeve prema dole, prema nuli.
Syntax: ROUNDDOWN(broj,broj_mjesta)
broj je neki realni broj koji želite zaokružiti prema dole.

Broj_mjesta je broj decimalnih mjesta na koji želite zaokružiti broj.
Napomena:
ROUNDDOWN se ponaša kao ROUND, osim što uvijek zaokružuje prema dole.
Ako je broj_mjesta veći od nule, onda je broj zaokružen prema dole na određeni broj decimalnih mjesta.
Ako je broj_mjesta jednak nuli ili je izostavljen, onda je broj zaokružen prema dole na najbliži cijeli broj.
Ako je broj manji od nule, onda se broj zaokružuje prema dole i to lijevo od decimalnog mjesta.
Primjer:
ROUNDDOWN(3.2, 0) jednako je 3
ROUNDDOWN(76.9,0) jednako je 76
ROUNDDOWN(3.14159, 3) jednako je 3.141
ROUNDDOWN(-3.14159, 1) jednako je -3.1
ROUNDDOWN(31415.92654, -2) jednako je 31,400
ROUNDUP
Zaokružuje brojeve prema gore, od nule.
Syntax: ROUNDUP(broj,broj_mjesta)
broj je neki realni broj koji želite zaokružiti prema gore.

Broj_mjesta je broj decimalnih mjesta na koji želite zaokružiti broj.
12
Napomena:
ROUNDUP se ponaša kao ROUND, osim što uvijek zaokružuje prema gore.
Ako je broj_mjesta veći od nule, onda je broj zaokružen prema gore na određeni broj decimalnih mjesta.
Ako je broj_mjesta jednak nuli ili je izostavljen, onda je broj zaokružen prema gore na najbliži cijeli broj.
Ako je broj manji od nule, onda se broj zaokružuje prema gore i to lijevo od decimalnog mjesta.
Primjer:
ROUNDUP(3.2,0) jednako je 4
ROUNDUP(76.9,0) jednako je 77
ROUNDUP(3.14159, 3) jednako je 3.142
ROUNDUP(-3.14159, 1) jednako je -3.2
ROUNDUP(31415.92654, -2) jednako je 31,500
SIGN
Određuje predznak broja. Vraća 1 ako je broj pozitivan, nula ako je broj 0, i -1 ako je broj negativan.
Syntax: SIGN(broj)
broj je bilo koji realan broj.
Primjer:
SIGN(10) jednako je 1
SIGN(4-4) jednako je 0
SIGN(-0.00001) jednako je -1
SIN
Vraća sinus za dati ugao.
Syntax: SIN(number)
number je ugao iskazan u radijanima za koji želimo izračunati sinus. Ako je argument dat u stepenima, pomnožite
broj sa PI()/180 da bi stepene pretvorili u radijane.
Primjer:
SIN(PI()) jednako je 1.22E-16, što je približno 0 (nula). Sinus broja PI je nula.
SIN(PI()/2) jednako je 1
SIN(30*PI()/180) jednako je 0.5
SINH
Vraća hiperbolični sinus nekog broja.
Syntax: SINH(number)
number je bilo koji realni broj.
Primjer:
SINH(1) jednako je 1.175201194
SINH(-1) jednako je -1.175201194
13
SQRT
Vraća kvadratni korijen nekog broja.
Syntax: SQRT(number)
number je broj za koji želimo izračunati kvadratni korijen. Ako je number negativan, SQRT vraća #NUM! grešku.
Primjer:
SQRT(16) jednako je 4
SQRT(-16) jednako je #NUM!
SQRT(ABS(-16)) jednako je 4
SUBTOTAL
Vraća subtotale u listi ili bazi podataka. Mnogo je lakše kreirati subtotale u nekoj listi ili bazi podataka korištenjem
Subtotals komande iz Data menu
Syntax: SUBTOTAL(ime_funkcije, opseg1, opseg2,…)
ime_funkcije je broj od 1 do 11 koji određuje koja funkcija će se koristiti prilikom izračunavanja subtotala.
Ime_funkcije Funkcija
1 AVERAGE
2 COUNT
3 COUNTA
4 MAX
5 MIN
6 PRODUCT
7 STDEV
8 STDEVP
9 SUM
10 VAR
11 VARP
opseg1, opseg2 je niz ćelija (može ih biti do 29) za koje računate subtotal.
Napomene:
Ako u opsegu već postoje polja koja predstavljaju subtotele ("ugnježdeni subtotali"), oni se ignorišu da bi
se izbjeglo dvostruko računanje istih vrijednosti.
Funkcija SUBTOTAL će ignorisati bilo koji skriveni red koji je rezultat korištenja komande za filtriranje
podataka.
Ako bilo koji od opsega ćelija ima trodimenzionalne koordinate, SUBTOTAL vraća #VALUE! grešku.
Primjer:
SUBTOTAL(9,C3:C5) će kreirati subtotale ćelija C3:C5 koristeći SUM funkciju.
SUM
Dodaje sve brojeve u nizu ćelija.
Syntax: SUM(numberj1,numberj2, ...)
numberj1, numberj2, ... su 1 do 30 argumenata za koje želite izračunati ukupnu vrijednost ili sumu.
Brojevi, logičke vrijednosti i tekst sastavljen od brojeva koji kucate direktno u listi argumenata se uzimaju
u obračun.
14
Ako je bilo koji od argumenata matriza ili niz ćelija, samo brojevi u toj matrici se sabiraju. Prazne ćelije,
logičke vrijednosti, tekst ili poruke o greškama se ignorišu.
Primjer:
SUM(3, 2) jednako je 5
SUM("3", 2, TRUE) jednako je 6 zato što se tekstualne vrijednosti koje sadrže brojeve konvertuju u brojeve, a
logička vrijednost TRUE se konvertuje u broj 1.
SUM(A1, B1, 2) jednako je 2 zato što se pozivamo na ćelije koje imaju nenumeričke vrijednosti.
Ako ćelije A2:E2 sadrže brojeve5, 15, 30, 40, and 50:
SUM(A2:C2) jednako je 50
SUM(B2:E2, 15) jednako je 150
SUMIF
Dodaje (sabira) vrijednosti u ćelijama prema zadatom kriteriju.
Syntax: SUMIF(range,criteria,sum_range)
Range je niz ćelija koje želite da pretražite.

Criteria je kriterij u obliku brojeva, izraza ili teksta koji određuje koje će ćelije biti dodate (sabrane). Na primjer,
kriterij može biti izraz kao 32, "32", ">32", "jabuke".
Sum_range je niz ćelija koje će biti dodat (sabran). Ćelije u sum_range su dodate (sabrane) samo ako
odgovarajuće ćelije u range zadovolje uslov naveden u kriteriju. Ako je sum_range izostavljen, ćelije u range se
dodaju.
Primjer:
Pretpostavimo da ćelije A1:A4 sadrže slijedeće vrijednosti za četiri kuće: $100,000, $200,000, $300,000, $400,000,
svaka. B1:B4 sadrži slijedeće prodajne provizije za svaku od odgovarajuće prodajne vrijednosti kuće: $7,000,
$14,000, $21,000, $28,000.
SUMIF(A1:A4,">160000",B1:B4) jednako je $63,000
SUMPRODUCT
Množi odgovarajuće komponente u datim nizovima i vraća zbir tih proizvoda.
Syntax: SUMPRODUCT(array1,array2,array3, ...)
Array1, array2, array3, ...su 2 do maksimalno 30 nizova čije komponente želite da pomnožite a zatim vrijednosti
proizvoda saberete.
Nizovi moraju imati isti broj elemenata. Ako nemaju, SUMPRODUCT vraća #VALUE! grešku.
SUMPRODUCT tretira komponente niza koji nisu brojevi kao nule.
Primjer
Slijedeća formula množi sve elemente dva niza i vraća zbir proizvoda: 3*2 + 4*7 + 8*6 + 6*7 + 1*5 + 9*3.
SUMPRODUCT({3,4;8,6;1,9}, {2,7;6,7;5,3}) jednako je 156
Napomena:
Navedeni primjer vraća isti rezultat kao i formula SUM(A1:B3*D1:E3) ako je upisana kao matrica formula.
SUMSQ
Vraća sumu kvadrata od niza argumenata.
15
Syntax: SUMSQ(number1,number2, ...)
Number1, number2, ... su 1 do 30 argumenata za koje želite sumu kvadrata. Možete koristiti i jednodimenzionalni
niz umjesto argumenata odvojenih zarezom.
Primjer:
SUMSQ(3, 4) jednako je 25
SUMX2MY2
Vraća sumu razlike kvadrata odgovarajućih vrijednosti u dvije matrice.
Syntax: SUMX2MY2(matrica_x,matrica_y)
Matrica_x je prva matrica
Matrica_y je druga matrica.
Napomene:
Argumenti bi trebali biti brojevi ili imena, matrica, ili adrese ćelija koje sadrže brojeve.
Ako neki argument sadrži tekst, logičku vrijednost ili prazne ćelije, te vrijednosti se ignorišu, ali se
vrijednosti sa nulom uključuju u obračun
Ako Matrica_x i Matrica_y imaju različit broj vrijednosti, SUMX2MY2 vraća #N/A grešku.
Primjer:
SUMX2MY2({2, 3, 9, 1, 8, 7, 5}, {6, 5, 11, 7, 5, 4, 4}) jednako je -55
SUMX2PY2
Vraća sumu sume kvadrata odgovarajućih vrijednosti u dvije matrice. Suma sume kvadrata je uobičajen izraz u
mnogim statističkim kalkulacijama.
Syntax: SUMX2PY2(matrica_x,matrica_y)
Matrica_x je prva matrica.
Napomene:
Ako Matrica_x i Matrica_y imaju različit broj vrijednosti, SUMX2PY2 vraća #N/A grešku.
Primjer:
SUMX2PY2({2, 3, 9, 1, 8, 7, 5}, {6, 5, 11, 7, 5, 4, 4}) jednako je 521
SUMXMY2
Vraća sumu kvadrata razlika odgovarajućeg niza vrijednosti u dvije matrice.
Syntax: SUMXMY2(matrica_x,matrica_y)
Matrica_x je prva matrica.
Napomene:
16
Ako Matrica_x i Matrica_y imaju različit broj vrijednosti, SUMXMY2 vraća #N/A grešku.
Primjer:
SUMXMY2({2, 3, 9, 1, 8, 7, 5}, {6, 5, 11, 7, 5, 4, 4}) jednako je 79
TAN
Vraća tangens za dati ugao.
Syntax: TAN(number)
Number je ugao u radijanima za koji želite izračunati ugao. Ako je argument dat u stepenima, pomnožite ga sa
PI()/180 da bi ga pretvorili u radijane.
Primjer:
TAN(0.785) jednako je 0.99920
TAN(45*PI()/180) jednako je 1
TANH
Vraća hiperbolični tangens nekog broja.
Syntax: TANH(number)
Number je bilo koji realan broj.
Primjer:
TANH(-2) jednako je -0.96403
TANH(0) jednako je 0 (zero)
TANH(0.5) jednako je 0.462117
TRUNC
Odsjeca neki broj na cijeli broj, uklanjajući dio desno od decimalnog separatora.
Syntax: TRUNC(number,num_digits)
Number je broj za koji želite da odsječete decimalni dio.

Num_digits je broj koji određuje preciznost odsjecanja. Standardna vrijednost za ovaj argument je 0 (nula).
Napomena:
TRUNC i INT su slične funkcije jer obje vraćaju cijeli broj. TRUNC uklanja decimalni dio broja. INT
zaokružuje broj prema dole na najbliži cijeli broj. INT i TRUNC se razlikuju jedino kada se radi sa negativnim
brojevima: TRUNC(-4.3) vraća -4, ali INT(-4.3) vraća -5 zato što je -5 prvi manji broj.
Primjer:
TRUNC(8.9) jednako je 8
TRUNC(-8.9) jednako je -8
TRUNC(PI()) jednako je 3
17
LOGIČKE FUNKCIJE
AND
Vraća TRUE ako su svi argumenti istiniti; vraća FALSE ako je samo jedan od niza argumenata neistinit.
Syntax: AND(logical1,logical2, ...)
Logical1, logical2, ...su 1 do 30 uslova koje želite testirati i koji mogu biti istiniti ili neistiniti.
Ako matrica sadrži adrese ćelija koje sadrže tekst ili prazne ćelije, takve vrijednosti se ignorišu.
Ako određena ćelija sadrži nelogičke vrijednosti, AND vraća #VALUE! grešku.
Primjer:
AND(TRUE, TRUE) jednako je TRUE
AND(TRUE, FALSE) jednako je FALSE
AND(2+2=4, 2+3=5) jednako je TRUE
Ako ćelije B1:B3 sadrže vrijednosti TRUE, FALSE, i TRUE, onda:
AND(B1:B3) jednako je FALSE
Ako ćelija B4 sadrži broj između 1 i 100, onda:
AND(1<B4, B4<100) jednako je TRUE
Pretpostavimo da želite da prikažete vrijednost ćelije B4 ako ona sadrži broj u rasponu od 1 do 100, i želite da
ispišete na ekranu poruku ako broj nije u tom rasponu, onda:
IF(AND(1<B4, B4<100), B4, "Vrijednost nije u zadatom rasponu.") jednako je " Vrijednost nije u zadatom
rasponu."
Ako B4 sadrži 50, onda:
IF(AND(1<B4, B4<100), B4, " Vrijednost nije u zadatom rasponu.") jednako je 50
FALSE
Vraća logičku vrijednost FALSE.
Syntax: FALSE( )
Napomena:
Možete direktno upisati FALSE u tabelu ili u formulu, i Microsoft Excel ih interpretira kao vrijednost
FALSE.
IF
Vraća jednu vrijednost ako je postavljeni uslov ispunjen, i drugu vrijednost ako uslov nije ispunjen.
Syntax 1: IF(logical_test,value_if_true,value_if_false)
Logical_test je vrijednost ili izraz koji se može procijeniti kao TRUE (tačno) ili FALSE (netačno)
Value_if_true je vrijednost koju će računar vratiti ako je logical_test vrijednost TRUE. Ako je vrijednost
logical_test TRUE a value_if_true je izostavljena, računar vraća TRUE vrijednost. Value_if_true može biti neka
druga formula.
Value_if_false je vrijednost koju računar vraća ako je vrijednost logical_test FALSE. Ako je vrijednost logical_test
FALSE a value_if_false je izostavljeno, računar vraća FALSE vrijednost. Value_if_false može biti neka druga
formula.
18
Napomene:
Najviše 7 IF funkcija može biti ugnježdeno putem value_if_true i value_if_false argumenata.
Primjer:
U slijedećem primjeru, ako je vrijednost u ćeliji A10=100, onda logical_test je TRUE, i izračunava se suma za
vrijednosti u ćelijama B5:B15. Inače, logical_test je FALSE, i računar vraća prazan tekst ("")
IF(A10=100,SUM(B5:B15),"")
Pretpostavimo da neka tabela sadrži podatke o troškovima i da ćelije B2:B4 sadrže podatke o stvarnim troškovima
za Januar, Februar, i Mart: 1500, 500, 500. C2:C4 sadrže podatke za planirane troškove za isti period: 900, 900,
925.
Možete napisati formulu da provjerite budžet za određeni mjesec, praveći tekst za poruke putem ovih formula:
IF(B2>C2,"Prekoračenje plana","OK") jednako je "Prekoračenje plana"
IF(B3>C3,"Prekoračenje plana","OK") jednako je "OK"
Pretpostavimo da želite da date slovnu ocjenu za rezultate testa izraženog u bodovima:
Ako je broj bodova veći od onda je ocjena:

Bodovi Ocjena
više od 89 A
od 80 do 89 B
od 70 do 79 C
od 60 do 69 D
manje od 60 F
Možete koristiti slijedeću ugnježdenu formulu:
IF(Bodovi>89,"A",IF(bodovi>79,"B",IF(bodovi>69,"C",IF(bodovi>59,"D","F"))))
NOT
Mijenja TRUE ili FALSE vrijednost argumenata. Koristite ovu komandu ako želite da budete sigurni da vrijednost
nije jednaka nekoj drugoj određenoj vrijednosti.
Syntax: NOT(logical)
Logical je vrijednost ili izraz koji se ocjenjuje kao TRUE ili FALSE. Ako je vrijednost logical FALSE, NOT vraća
TRUE; ako je vrijednost logical TRUE, NOT vraća FALSE.
Primjer:
NOT(FALSE) jednako je TRUE
NOT(1+1=2) jednako je FALSE
OR
Vraća logičku vrijednost TRUE ako je vrijednost bilo kojeg argumenta TRUE, vraća TRUE samo ako su vrijednosti
svih argumenata FALSE.
Syntax: OR(logical1,logical2,...)
Logical1,logical2,...je 1 do 30 argumenata koje testirate a koji mogu imati vrijednost TRUE ili FALSE.
Argument mora biti takav da se može ocijeniti sa TRUE ili FALSE vrijednosti.
Ako neka ćelija u matrici sadrži tekst, brojeve ili prazne ćelije, takve vrijednosti se ignorišu.
Ako određene ćelije ne sadrže logičke vrijednosti, OR vraća #VALUE! grešku.
Možete koristiti matrica formule. Da bi upisali matrica formule, pritisnite CTRL+SHIFT+ENTER
Primjer:
19
OR(TRUE) jednako je TRUE
OR(1+1=1,2+2=5) jednako je FALSE
Ako ćelije A1:A3 sadrže vrijednosti TRUE, FALSE, i TRUE, onda:
OR(A1:A3) jednako je TRUE
Također vidite primjer za komandu EXACT.
TRUE
Vraća logičku vrijednost TRUE
Syntax: TRUE( )
Napomena:
Možete upisati vrijednost TRUE direktno u ćeliju ili formulu bez korištenja ove funkcije. Funkcija TRUE
je uvedena zbog kompatibilnosti sa drugim programima za tabelarne proračune.
20
INFORMATIČKE FUNKCIJE
CELL
Vraća informacije o formatiranju, lokaciji ili sadržaju ćelije u gornjem lijevom uglu niza ćelija.
Syntax: CELL(info_type,reference)
Info_type je tekstualna vrijednost koja određuje koje informacije o ćeliji želimo. Slijedeća lista pokazuje moguće
vrijednosti info_type i odgovarajućče rezultate:
Info_type Vraća
"address" Adresu prve ćelije u nizu ćelija, i to kao tekst
"col" Broj kolone neke ćelije.
"color" 1 ako je ćelija formatirana za prikaz negativnih brojeva u boji, inače vraća 0 (nula).
"contents" Sadržaj ćelije u gornjem lijevom uglu niza ćelija.
"filename" Ime datoteke (uključujući puni put) u kojoj se nalazi ćelija, i to kao tekst vrijednost.
Vraća prazan tekst ("") ako tabela koja sadrži datu ćeliju još nije zapisana na disk.
"format" Tekstualnu vrijednost u zavisnosti od toga kako su brojevi formatirani u ćeliji.
Tekstualne vrijednosti za različite formate brojeva date su u tabeli. Vraća "-" na kraju
tekstualne vrijednosti ako je ćelija formatirana za prikaz negativnih brojeva u boji.
Vraća "()" na kraju teksta ako je ćelija formatirana za prikaz brojeva u zagradama.
"parentheses" 1 ako je ćelija formatirana za prikaz pozitivnih brojeva u zagradama, inače vraća 0.
"prefix" Tekstualnu vrijednost koja odgovara "label prefix" ćelije. Vraća proste navodnike (')
ako ćelija sadrži tekst poravnat lijevo, dvostruke navodnike (") ako ćelija sadrži tekst
poravnat desno, vraća znak caret (^) ako ćelija sadrži tekst koji je centriran, vraća
backslash (\) ako ćelija sadrži tekst poravnat sa obje strane, i prazan tekst ("") ako
ćelija sadrži bilo šta drugo.
"protect" Vraća 0 ako ćelija nije "zaključana", i 1 ako je ćelija "zaključana".
"row" Vraća broj reda u kojem se nalazi ćelija.
"type" Tekstualnu vrijednost u zavisnosti od tipa podataka u ćeliji. Vraća "b" ako je ćelija
prazna, "l" ako ćelija sadrži tekst, i "v" ako ćelija sadrži nešto drugo.
"width" Širinu ćelije zaokruženu na cijeli broj. Jedinica mjere za širinu kolone je širina slova
standardnog fonta.
Reference je adresa ćelije za koju želite saznati informacije.
Slijedeća lista opisuje tekstualne vrijednosti koje vraća CELL funkcija kada je info_type
"format", a ćelija je formatirana sa ugrađenim formatom brojeva.
Ako je Microsoft Excel format: CELL vraća

General "G"
0 "F0"
#,##0 ",0"
0.00 "F2"
#,##0.00 ",2"
$#,##0_);($#,##0) "C0'
$#,##0_);[Red]($#,##0) "C0-"
$#,##0.00_);($#,##0.00) "C2"
$#,##0.00_);[Red]($#,##0.00) "C2-"
0% "P0"
0.00% "P2"
0.00E+00 "S2"
# ?/? or # ??/?? "G"
m/d/yy or m/d/yy h:mm or mm/dd/yy "D4"
d-mmm-yy or dd-mmm-yy "D1"
d-mmm or dd-mmm "D2"
mmm-yy "D3"
mm/dd "D5"
h:mm AM/PM "D7"
h:mm:ss AM/PM "D6"
h:mm "D9"
h:mm:ss "D8"
21
Ako je info_type "format", a ćelija je poslije formatirana sa formatom koji je kreirao korisnik (custom
format), onda morate izvršiti rekalkulaciju da bi ažurirali informacije u CELL formuli.
Napomene:
Funkcija CELL je uvedena zbog kompatibilnosti sa drugim programima za tablične proračune.
Primjer:
CELL("row",A20) jednako je 20
Ako B12 ima format "d-mmm", onda: CELL("format",B12) jednako je "D2"
Ako A3 sadrži TOTAL, onda: CELL("contents", A3) jednako je "TOTAL"
ERROR.TYPE
Vraća broj koji odgovara vrijednosti greške koju vraća Microsoft Excel. Možete koristiti ERROR.TYPE u IF
funkciji da bi testirali kod greške i vratili svoju poruku umjesto koda greške.
Syntax: ERROR.TYPE(error_val)
Error_val je vrijednost koja pokazuje tip greške čiji broj želite da pronađete. Isto tako, error_val može biti stvarna
vrijednost greške, ili adresa ćelije koju želite da testirate na grešku.
Ako je error_val ERROR.TYPE vraća

#NULL! 1
#DIV/0! 2
#VALUE! 3
#REF! 4
#NAME? 5
#NUM! 6
#N/A 7
Bilo šta drugo #N/A
Primjer:
Slijedeća formula provjerava ćeliju E50 da li sadrži kod greške #N/A. Ako sadrži, ispisuje se poruka "Value is not
available". Inače prikazuje se sadržaj ćelije E50.
IF(ERROR.TYPE(E50)=7, "Value is not available", E50)
INFO
Vraća informacije o tekućem operativnom okruženju.
Syntax INFO(type_text)
Type_text je tekst kojim određujete koje informacije želite.
Type_text Vraća
"directory" Put do tekućeg direktorija
"memavail" Veličinu raspoložive memorije u bajtima.
"memused" Veličinu iskorištene memorije.
"numfile" Broj aktivne tabele
"origin" Apsolutnu A1-style adresu, kao tekst.
"osversion" Verziju operativnog sistema, kao tekst.
"recalc" Tekući mod rekalkulacije; vraća "Automatic" ili "Manual".
"release" Verziju Microsoft Excel, kao tekst.
"system" Ime operativnog okruženja; Macintosh = "mac"; Windows = "pcdos"
"totmem" Ukupno raspoloživu memoriju, u bajtima.
22
Primjer:
Slijedeća formula vraća 2 ako su trenutno otvorene dvije tabele:
INFO("numfile")
ISERR
Vraća TRUE ako je vrijednost neka vrijednost greške izuzev #N/A (not available)
Syntax: ISERR(value)
ISERROR
Vraća TRUE ako je vrijednost bilo koja vrijednost greške (#N/A #N/VALUE, #N/REF, #N/DIV0, #N/NUM,
#N/NAME, #N/NULL
Syntax: ISERROR(value)
ISLOGICAL
Vraća TRUE ako je vrijednost bilo koja logička vrijednost, ili TRUE ili FALSE
Syntax: ISLOGICAL(value)
ISNA
Vraća TRUE ako je vrijednost bilo koja #N/A vrijednost greške
Syntax: ISNA(value)
ISNONTEXT
Vraća TRUE ako vrijednost nije tekst (prazna ćelija nije text)
Syntax: ISNONTEXT(value)
ISNUMBER
Vraća TRUE ako je vrijednost broj
Syntax: ISNUMBER(value)
ISREF
Vraća TRUE ako je vrijednost referenca
Syntax: ISREF(value)
ISTEXT
Vraća TRUE ako je vrijednost text
Syntax: ISTEXT(value)
Vraća vrijednost konvertovanu u broj.
Syntax: N(value)
Value je vrijednost koju želimo konvertovati. N konvertuje vrijednosti prema slijedećoj tabeli:
Ako se vrijednost odnosi na N vraća
23
broj taj broj
datum serijski broj datuma
TRUE 1
Bilo šta drugo 0
Napomena:
Nije neophodno da koristite N funkciju u formulama, pošto Microsoft Excel automatski konvertuje
vrijednosti ako je neophodno. Ova funkcija je uvedena zbog kompatibilnosti sa drugim programima za tabelarne
proračune.
Primjer:
Ako A1 sadrži "7", A2 sadrži "Even", i A3 sadrži "TRUE", onda je:

N(A1) jednako 7
N(A2) jednako 0, jer A2 sadrži tekst
N(A3) jednako 1, jer A3 sadrži TRUE
N("7") jednako 0, jer "7" je tekst
N("4/17/91") jednako 0, jer je izraz "4/17/91" tekst
NA
Vraća kod greške #N/A. #N/A je kod greške koja ima značenje "nije na raspolaganju vrijednost". Koristite ovu
funkciju da bi markirali prazne ćelije. Upisujući #N/A u ćeliju gdje vam nedostaju informacije, možete izbjeći
probleme koje mogu prouzrokovati prazne ćelije.
Syntax: NA( )
Napomena:
Morate upisati prazne zagrade sa imenom ove funkcije, inače Microsoft Excel neće prepoznati ovu
funkciju. Također, možete direktno upisati #N/A u ćeliju. Ova funkcija je uvedena zbog kompatibilnosti sa drugim
programima za tabelarne proračune.
TYPE
Vraća tip vrijednosti. Koristite ovu funkciju kada ponašanje neke druge funkcije zavisi od tipa vrijednosti u nekoj
ćeliji.
Syntax: TYPE(value)
Value može biti bilo koja Microsoft Excel vrijednost, kao što je broj, tekst, logička vrijednost, itd.
Ako je value: TYPE vraća

Broj 1
Tekst 2
Logička vrijednost 4
Formula 8
Greška 16
Matrica 64
Napomena: TYPE funkcija je veoma korisna kada koristite funkcije koje mogu prihvatiti različite tipove podataka,
kao npr. ARGUMENT i INPUT. Koristite funkciju TYPE da saznate koji tip podataka će vratiti funkcija.
Primjer:
Ako A1 sadrži tekst "Smith", onda:

TYPE(A1) je jednako TYPE("Smith") jednako 2
TYPE("MR. "&A1) jednako 2
TYPE(2+A1) je jednako TYPE(#VALUE!) jednako 16
TYPE({1,2;3,4}) jednako 64
FUNKCIJE DATUMA I VREMENA
DATE
24
Vraća serijski broj datuma. Za detaljnije informacije o serijskom broju datuma vidite uputstvo za funkciju NOW.
Syntax: DATE(year,month,day)
Year je broj od 1900 do 9999 u Microsoft Excel za Windows ili 1904 do 9999 u Microsoft Excel za Macintosh.
Month je broj koji predstavlja mjesec u godini. Ako je broj mjeseca veći od 12, onda se broj mjeseci iznad 12
uzima u obzir, a broj godina se povećava. Na primjer: DATE(90,14,2) vraća serijski broj za datum Februar 2, 1991.
Day je broj koji predstavlja dan u mjesecu. Ako je broj dana veći od broja dana u datom mjesecu, onda se samo broj
dana iznad broja dana u mjesecu uzima u obzir, a broj mjeseci se povećava. Na primjer: DATE(91,1,35) vraća
serijski broj za datum Februar 4, 1991.
Napomene:
Microsoft Excel za Windows i Microsoft Excel za Macintosh koriste različite sisteme. Vidjeti komandu
NOW.
Funkcija DATE je veoma korisna kada su godine, mjeseci i dani formule a ne konstante.
Primjer:
Koristeći 1900 datumski sistem (Microsoft Excel za Windows), DATE(91, 1, 1) jednako je 33239, serisjki broj koji
odgovara datumu Januar 1, 1991.
Koristeći 1904 datumski sistem (Microsoft Excel za Macintosh), DATE(91, 1, 1) jednako je 31777, serijski broj za
datum Januar 1, 1991.
DATEVALUE
Vraća serijski broj datuma prikazanog kao tekstualna varijabla. Koristite DATEVALUE funkciju da pretvorite
datum prikazan u obliku teksta u oblik serijskog broja.
Syntax: DATEVALUE(date_text)
Date_text je tekst koji predstavlja datum u Microsoft Excel datumskom formatu. Date_text mora predstavljati
datum od January 1, 1900, do December 31, 9999. Ako se izostavi dio datuma koji predstavlja godinu,
DATEVALUE koristi tekuću godinu. Podaci o vremenu u tekstu datuma se ignorišu.
Napomene:
Microsoft Excel za Windows i Microsoft Excel za Macintosh koriste različite datumske sisteme.
Mnoge funkcije automatski konvertuju datumske varijable u serijski broj.
Primjer:
Slijedeći primjer koristi 1900 datumski sistem:
DATEVALUE("8/22/55") jednako je 20323
DATEVALUE("22-AUG-55") jednako je 20323
Pretpostavimo da je na vašem računaru godina: 1993 i koristite 1900 datumski sistem:
DATEVALUE("5-JUL") jednako je 34155
25
DAY
Vraća dan u mjesecu koji odgovara serijskom broju. Dan je prikazan kao cijeli broj u rasponu od 1 do 31.
Syntax: DAY(serial_number)
Serial_number je kod datuma-vremena koji koristi Microsoft Excel za datum i vrijeme. Možete upisati serijski
broj kao tekst, kao na primjer "4-15-93" ili "15-Apr-1993", umjesto kao broj. Tekst se automatski konvertuje u
serijski broj.
Primjer:
DAY("4-Jan") jednako je 4
DAY("15-Apr-1993") jednako je 15
DAY("8/11/93") jednako je 11
DAYS360
Vraća broj dana između dva datuma na bazi godine od 360 dana (12 mjeseci po 30 dana), sistema koji se često
koristi u računovodstvenim kalkulacijama.
Syntax: DAYS360(start_date,end_date,method)
Start_date i end_date su dva datuma za koje računate broj dana između ta dva datuma. Ako je start_date poslije
end_date, DAYS360 vraća negativan broj.
Method je logička vrijednost koja određuje da li će se koristiti U.S. ili Evropski metod kalkulacije
Metoda Objašnjenje:
FALSE ili izostavljeno U.S. (NASD). Ako je startni dan (starting date) 31 dan u mjesecu, on
postaje jednak 30 danu u istom mjesecu. Ako je ending date 31 dan u
mjesecu i starting date je manji od 30-tog dana u mjesecu, ending date
postaje jednak prvom danu slijedećeg mjeseca., inače je ending date jednak
30-tom danu istog mjeseca.
TRUE Evropski metod. Starting dates ili ending dates koji se dese na dan 31 u
mjesecu postaju jednaki 30 danu u mjesecu.
Primjer:
DAYS360("1/30/93", "2/1/93") jednako je 1

Ako ćelija D10 sadrži datum 1/30/93 a ćelija D11 2/1/93, onda je: DAYS360(D10, D11) jednako 1
HOUR
Vraća sate za određeni datum prikazan serijskim brojem. Sati su prikazani kao cijeli broj u rasponu od 0 (12:00
A.M.) do 23 (11:00 P.M.).
Syntax: HOUR(serial_number)
Serial_number je kod datuma koji koristi Microsoft Excel za prikaz datuma i vremena. Možete dati serijski broj
kao tekst, kao na primjer, "16:48:00" ili "4:48:00 PM", umjesto da unosite serijski broj. Tekst se automatski
konvertuje u serijski broj.
Primjer:
HOUR(0.7) jednako je 16
HOUR(29747.7) jednako je 16
HOUR("3:30:30 PM") jednako je 15
MINUTE
26
Vraća minute za određeni datum prikazan kao serijski broj. Minute su prikazane kao cijeli broj u rasponu od 0 do
59.
Syntax: MINUTE(serial_number)
Serial_number je kod datuma i vremena koji koristi Microsoft Excel za prikaz datuma i vremena. Možete upisati
serijski broj kao tekst, na primjer "16:48:00" ili "4:48:00 PM", umjesto da koristite serijski broj. Tekst se
automatski konvertuje u serijski broj.
Primjer:
MINUTE("4:48:00 PM") jednako je 48
MINUTE(0.01) jednako je 14
MINUTE(4.02) jednako je 28
MONTH
Vraća mjesec za određeni serijski broj koji predstavlja datum. Mjesec je dat kao cijeli broj u rasponu od 1 (januar)
do 12 (decembar).
Syntax: MONTH(serial_number)
Serial_number je kod datuma-vremena koji koristi Microsoft Excel za prikaz datuma i vremena Možete upisati
serijski broj kao tekst, kao na primjer "4-15-1993" ili "15-Apr-1993", umjesto da unosite broj. Tekst se automatski
Primjer:
MONTH("6-May") jednako je 5
MONTH(366) jednako je 12
MONTH(367) jednako je 1
NOW
Vraća serijski broj za tekući datum i vrijeme.
Syntax: NOW( )
Napomene:
Microsoft Excel 97 za Windows i Microsoft Excel 97 za Macintosh koriste različite sisteme računanje
datuma. Microsoft Excel za Windows koristi 1900 sistem datuma, u kojem je se serijski broj izračunava za datume
od Januar 1, 1900, do December 31, 9999. Microsoft Excel za Macintosh koristi 1904 datumski sistem, u kojem se
serijski broj izračunava za datume od Januar 1, 1904, do December 31, 9999.
Brojevi desno od decimalnog separatora u serijskom broju predstavljaju vrijeme, a brojevi lijevo od
decimalnog separatora predstavljaju datum. Na primjer, u 1900 datumskom sistemu, serijski broj 367.5 predstavlja
vrijeme-datum za 12:00 P.M., Januar 1, 1901.
Možete izabrati sistem datuma u komandi Options command (Tools menu), opcija Calculation tab.
Datumski sistem se automatski mijenja kada otvorite dokument sa druge platforme. Na primjer, ako radite u
Microsoft Excel za Windows i otvorite dokument koji je kreiran u Microsoft Excel za Macintosh, automatski se
mijenja datumski sistem na 1904 datumski sistem.
NOW funkcija mijenja vrijednost jedino kada se tabela rekalkuliše ili se pokrene makro koji sadrži ovu
funkciju.
27
Primjer:
Ako koristite 1900 datumski sistem a na vašem računaru je datum 12:30:00 P.M., 1-Jan-1987, onda:
NOW() jednako je 31778.52083
Deset minuta poslije:
NOW() jednako je 31778.52778
SECOND
Vraća sekunde u zavisnosti od serijskog broja datuma. Sekunde su prikazane kao cijeli broj u rasponu od 0 (nula)
do 59. Koristite ovu funkciju ako želite da prikažete vrijeme u sekundama za datum prikazan serijskim brojem.
Syntax: SECOND(serial_number)
Serial_number je kod datuma koji koristi Microsoft Excel za prikazivanje datuma i vremena. Možete upisati
serijski broj kao tekst, na primjer "16:48:23" ili "4:48:47 PM", umjesto da unosite broj. Tekst se automatski
Primjer:
SECOND("4:48:18 PM") jednako je 18
SECOND(0.01) jednako je 24
SECOND(4.02) jednako je 48
TIME
Vraća serijski broj za određeno vrijeme. Serijski broj koji vraća funkcija TIME je decimalni dio serijskog broja u
rasponu od 0 do 0.99999999, i predstavlja vrijeme od 0:00:00 (12:00:00 A.M.) do 23:59:59 (11:59:59 P.M.).
Syntax: TIME(hour,minute,second)
Hour je broj u rasponu od 0 (nula) do 23.

Minute je broj u rasponu od 0 do 59.
Second je broj u rasponu od 0 do 59.
Primjer:
TIME(12, 0, 0) jednako je serijski broj 0.5, što je ekvivalent za 12:00:00 P.M.

TIME(16, 48, 10) jednako je serijski broj 0.700115741, što je ekvivalent za 4:48:10 P.M.
TEXT(TIME(23, 18, 14), "h:mm:ss AM/PM") jednako je "11:18:14 PM"
TIMEVALUE
Vraća serijski broj vremena predstavljenog varijablom time_text. Serijski broj je decimalni dio u rasponu od 0
(nula) do 0.99999999, što predstavlja vrijeme od 0:00:00 (12:00:00 A.M.) do 23:59:59 (11:59:59 P.M.). Koristite
funkciju TIMEVALUE da konvertujete vrijeme iskazano u obliku teksta u serijski broj koji predstavlja vrijeme.
Syntax: TIMEVALUE(time_text)
Time_text je tekst koji predstavlja vrijeme u nekom od Microsoft Excel formatu prikazivanja vremena. Informacije
o datumu se ignorišu.
Primjer:
TIMEVALUE("2:24 AM") jednako je 0.1
TIMEVALUE("22-Aug-55 6:35 AM") jednako je 0.274305556
TODAY
28
Vraća serijski broj tekućeg datuma.
Syntax: TODAY( )
WEEKDAY
Vraća dan u sedmici u zavisnosti od serijskog broja datuma. Dan je dat kao cijeli broj u rasponu od 1 (nedelja) do 7
(subota).
Syntax: WEEKDAY(serial_number,return_type)
Serial_number je kod datuma-vremena koji koristi Microsoft Excel. Možete upisati serijski broj kao tekst, kao na
primjer, "15-Apr-1993" ili "4-15-93", umjesto da unosite broj. Tekst se automatski konvertuje u serijski broj.
Return_type je broj koji određuje tip vrijednosti koju će vratiti ova funkcija.
Return_type Vraćeni broj

1 ili izostavljeno Brojevi od 1 (nedelja) do 7 (subota).
2 Brojevi od 1 (ponedeljak) do 7 (nedelja).
3 Brojevi od 0 (ponedeljak) do 6 (nedelja).
Napomena: Možete koristiti TIME funkciju da dobijete isti rezultat, samo što se umjesto broja pojavljuje naziv
dana u sedmici. TEXT("4/16/90", "dddd") jednako je Monday
Primjer:
WEEKDAY("2/14/90") jednako je 4 (Wednesday)
Ako koristite 1900 datumski sistem, onda je:
WEEKDAY(29747.007) jednako je 4 (Wednesday)
WEEKDAY(29747.007) jednako je 3 (Tuesday)
YEAR
Vraća godinu u zavisnosti od serijskog broja datuma. Godina je data kao cijeli broj u rasponu od 1900-9999.
Syntax: YEAR(serial_number)
Serial_number je kod datuma-vremena koji koristi Microsoft Excel. Možete upisati serijski broj kao tekst, kao na
primjer, "15-Apr-1993" ili "4-15-93", umjesto da unosite broj. Tekst se automatski konvertuje u serijski broj.
Primjer:
YEAR("7/5/90") jednako je 1990
YEAR(0.007) jednako je 1900
29
TEKSTUALNE FUNKCIJE
CHAR
Vraća slovo određeno brojem koda iz određenog seta slova (tabele)
Operativno okruženje Set slova

Macintosh Macintosh set slova
Windows ANSI
Syntax: CHAR(number)
Broj je broj između 1 i 255 koji određuje slovo u setu slova.
Primjer:
CHAR(65) jednako je "A"
CHAR(33) jednako je "!"
CLEAN
Uklanja sve znakove iz teksta koji se ne mogu štampati. Primjenite ovu funkciju na tekst koji je uvezen iz druge
aplikacije koja sadrži slova koja se možda ne mogu štampati na vašem računaru. Na primjer, možete koristiti
funkciju CLEAN da bi uklonili neke kodove koji se obično pojavljuju na početku datoteke i ne mogu se štampati.
Syntax: CLEAN(text)
Text je bilo koja informacija ili tekst iz koje želite da uklonite slova koja se ne mogu štampati.
Primjer:
Pošto funkcija CHAR(7) vraća kodove koji se ne mogu štampati:
CLEAN(CHAR(7)&"text"&CHAR(7)) jednako je "text"
CODE
Vraća brojni kod za prvo slovo u nekom tekstu. Vraćeni kod odgovara setu kodova koji je instalisan na vašem
računaru.
Operativno okruženje Set kodova
Macintosh Macintosh set kodova

Windows ANSI
Syntax: CODE(text)
Text je tekst za koji želite da dobijete kod prvog slova u tekstu.
Primjer:
CODE("A") jednako je 65
CODE("Alphabet") jednako je 65
CONCATENATE
Povezuje nekoliko nizova slova u jedan niz slova.
Syntax: CONCATENATE (text1,text2,...)
Text1, text2, ...je 1 do 30 nizova slova koje želite spojiti u jedan niz slova. Text može biti niz slova, brojevi, ili
adresa ćelije.
30
Napomene:
Operator "&" se može koristiti umjesto funkcije CONCATENATE.
Primjer:
CONCATENATE("Total ", "Value") jednako je "Total Value". Ovo je isto kao da kucamo
"Total"&" "&"Value"
DOLLAR
Konvertuje broj u tekst koristeći format novca, sa decimalnim dijelom zaokruženim na određeni broj decimala.
Korišteni format je: $#,##0.00_);($#,##0.00).
Syntax: DOLLAR(number,decimals)
Number je broj, adresa ćelije ili ćelija koja sadrži broj ili formulu koja će vratiti kao rezultat neki broj.
Decimals je broj decimalnih mjesta desno od decimalnog separatora. Ako je decimals negativan broj, broj se
zaokružuje lijevo od decimalnog separatora. Ako izostavimo decimals, pretpostavlja se da je njegova vrijednost 2.
Napomena:
Glavna razlika između formatiranja ćelije koja sadrži broj sa komandom Cells (Format menu) i
formatiranja broja direktno sa funkcijom DOLLAR je da funkcija DOLLAR konvertuje rezultat u tekst. Broj
formatiran sa CELL komandom je i dalje broj. Možete nastaviti koristiti brojeve formatirane funkcijom DOLLAR,
zato što Microsoft Excel konvertuje brojeve unesene kao tekst u brojne vrijednosti.
Primjer:
DOLLAR(1234.567, 2) jednako je "$1,234.57"
DOLLAR(1234.567, -2) jednako je "$1,200"
DOLLAR(-1234.567, -2) jednako je "($1,200)"
DOLLAR(-0.123, 4) jednako je "($0.1230)"
DOLLAR(99.888) jednako je "$99.89"
FIND
Pronalazi jedan niz slova (find_text) unutar drugog niza slova (within_text), i vraća broj startne pozicije u tekstu
find_text, od koje počinje tekst within_text. Možete koristiti funkciju SEARCH da bi pronašli jedan niz slova
unutar drugog niza, ali za razliku od komande SEARCH, funkcija FIND je osjetljiva na velika i mala slova i ne
dozvoljava džoker znake.
Syntax: FIND(find_text,within_text,start_num)
Find_text je tekst koji želite pronaći.

Ako je find_text prazan tekst "", FIND funkcija se postavlja na prvo slovo u nizu slova u kojem traži tekst (to jest
na poziciju prvog slova)
Find_text ne može sadržavati džoker znake
Within_text je tekst koji sadrži tekst koji tražimo.
Start_num određuje startnu poziciju od koje počinjemo da tražimo tekst. Prvo slovo u within_text je slovo sa
rednim brojem 1. Ako izostavite start_num, pretpostavlja se da je to 1.
Napomene:
Ako se find_text ne nalazi unutar within_text, FIND vraća #VALUE! grešku.
Ako start_num nije veći od nule, FIND vraća #VALUE! grešku
Ako je start_num veći od dužine niza slova u kojem se traži tekst, , FIND vraća #VALUE! grešku.
Primjer:
FIND("M","Miriam McGovern") jednako je 1
31
FIND("m","Miriam McGovern") jednako je 6
FIND("M","Miriam McGovern",3) jednako je 8
FIXED
Zaokružuje broj na određeni broj decimala, formatira broj u decimalni broj i vraća taj broj kao tekst.
Syntax: FIXED(number,decimals,no_commas)
Number je broj koji želite da zaokružite i pretvorite u tekst.

Decimals je broj decimalnih mjesta desno od decimalnog separatora.
No_commas je logička varijabla koja ako je postavljena na TRUE onemogućuje da se znak decimalnog separatora
pojavljuje u rezultatu ove komande, a ako je postavljen na FALSE onda se i znak decimalnog separatora pojavljuje
u rezultatu ove funkcije.
Brojevi u Microsoft Excel ne mogu imati više od 15 značajnih decimalnih mjesta, ali deciamalni broj može biti
dug do 127 mjesta.
Ako je decimals negativan broj, broj se zaokružuje lijevo od decimalnog separatora.
Ako je decimals izostavljen, pretpostavlja se da je 2.
Primjer:
FIXED(1234.567, 1) jednako je "1234.6"
FIXED(1234.567, -1) jednako je "1230"
FIXED(-1234.567, -1) jednako je "-1230"
FIXED(44.332) jednako je "44.33"
LEFT
Vraća prvo ili više znakova sa lijeve strane iz nekog niza slova.
Syntax: LEFT(text,num_chars)
Text je niz slova koji sadrži slova koja želimo izdvojiti.

Num_chars određuje koliko slova treba funkcija izdvojiti iz nekog niza slova.
Num_chars mora biti veći ili jednak nuli.
Ako je num_chars veći od dužine teksta, LEFT vraća cijeli tekst.
Ako je num_chars izostavljen, pretpostavlja se da je 1.
Primjer:
LEFT("Sale Price", 4) jednako je "Sale"
Ako ćelija A1 sadrži "Sweden", onda je:
LEFT(A1) jednako je "S"
LEN
Vraća broj slova u nekom tekstu.
Syntax: LEN(text)
Text je tekst za koji želimo saznati koliko ima slova.
Primjer:
LEN("Phoenix, AZ") jednako je 11
LEN("") jednako je 0
32
LOWER
Pretvara sva velika slova u mala slova u nekom tekstu.
Syntax: LOWER(text)
Text je tekst koji želite pretvoriti u mala slova. LOWER funkcija ne mijenja znakove koji nisu slova.
Primjer:
LOWER("E. E. Cummings") jednako je "e. e. cummings"
LOWER("Apt. 2B") jednako je "apt. 2b"
LOWER funkcija je slična funkciji PROPER i UPPER.
MID
Vraća određeni broj znakova počevši sa lijeve strane nekog niza znakova, i to od pozicije koju vi odredite.
Syntax: MID(text,start_num,num_chars)
Text je tekstualni niz znakova koji sadrži znakove koje vi želite izdvojiti.
Start_num je pozicija prvog slova u nizu slova koje želite izdvojiti. Prvo slovo (znak) u tekstu ima poziciju 1, i
tako dalje.
Ako je start_num veće od dužine teksta, MID vraća "" (prazan tekst).
Ako je start_num manji od dužine teksta, ali start_num plus num_chars je veće od dužine teksta, MID vraća
znakove do kraja teksta.
Ako je start_num manji od 1, MID vraća #VALUE! grešku.
Num_chars određuje koliko znakova će funkcija vratiti iz teksta. Ako je num_chars negativan broj, MID vraća
#VALUE! grešku.
Primjer:
MID("Fluid Flow", 1, 5) jednako je "Fluid"
MID("Fluid Flow", 7, 20) jednako je "Flow"
MID("1234", 5, 5) jednako je "" (prazan tekst)
Vidi i primjer za funkcije CODE i FIND.
PROPER
Mijenja prvo slov riječi u veliko slovo a sva ostala slova u riječi mijenja u mala slova.
Syntax: PROPER(text)
Text je tekst stavljen u navodnike, formula koja vraća tekst, ili poziv na ćeliju koja sadrži tekst.
Primjer:
PROPER("this is a TITLE") jednako je "This Is A Title"
PROPER("2-cent's worth") jednako je "2-Cent'S Worth"
PROPER("76BudGet") jednako je "76Budget"
REPLACE
Mijenja dio teksta sa nekim drugim tekstom.
Syntax: REPLACE(old_text,start_num,num_chars,new_text)
Old_text je tekst u kojem želite zamijeniti dio teksta.
33
Start_num je pozicija znaka u old_text od koje želite da zamijeniter dio teksta sa new_text.
Num_chars je broj slova u old_text koje želite da zamijenite sa new_text.
New_text je tekst koji će zamijeniti dio teksta u old_text.
Primjer:
Slijedeća formula mijenja pet znakova sa new_text, počevši od šestog znaka u old_text:
REPLACE("abcdefghijk", 6, 5, "*") jednako je "abcde*k"
Od šestog do desetog znaka je zamijenjeno sa znakom "*".
Slijedeća formula mijenja zadnja dva znaka broja 1990 sa 91:
REPLACE("1990", 3, 2, "91") jednako je "1991"
Ako ćelija A2 sadrži "123456", onda:
REPLACE(A2, 1, 3, "@") jednako je "@456"
Ako funkcija RIGHT vraća "ABCDEF", onda:
REPLACE(RIGHT(A3, 6), 1, 6, "*") jednako je "*"
REPT
Ponavlja dati tekst određeni broj puta. Koristite funkciju REPT da popunite određeni broj ćelija sa istim tekstom.
Syntax: REPT(text,number_times)
Text je tekst koji želite ponoviti određeni broj puta.

Number_times je pozitivan broj koji određuje koliko će se puta ponoviti tekst. Ako je number_times nula (0),
REPT vraća "" (prazan tekst). Ako number_times nije cijeli broj, decimalni dio se odsijeca. Rezultat REPT
funkcije ne može biti duži od 255 znakova.
Primjer:
REPT("*-", 3) jednako je "*-*-*-"
Ako ćelija A3 sadrži tekst "Sales", onda:
REPT($A$3, 2.9) jednako je "SalesSales"
RIGHT
Vraća određeni broj znakova iz nekog teksta počevši sa desne strane.
Syntax: RIGHT(text,num_chars)
Text je tekst koji sadrži znakove koje želite da izdvojite.

Num_chars određuje koliko znakova želimo da izdvojimo iz teksta.
Num_chars mora biti jednak ili veći od nule.

Ako je num_chars veći od dužine teksta, RIGHT vraća cijeli tekst.
Ako je num_chars izostavljen, pretpostavlja se da je jednak 1.
Primjer:
RIGHT("Sale Price", 5) jednako je "Price"
RIGHT("Stock Number") jednako je "r"
RIGHT je sliča LEFT funkciji; vidi primjer za funkciju LEFT.
SEARCH
34
Vraća redni broj znaka gdje je prvi put pronađen taj znak u nekom drugom tekstu, čitajući sa lijeva na desno.
Koristite funkciju SEARCH da bi otkrili lokaciju znaka u nekom tekstu, tako da poslije možete koristiti funkcije
MID ili REPLACE da bi zamijenili neki tekst.
Syntax: SEARCH(find_text,within_text,start_num)
Find_text je tekst koji želite pronaći. Možete koristiti džoker znake (?) ili (*), u tekstu find_text. Ako tekst
find_text nije pronađen, funkcija vraća #VALUE!grešku.
Within_text je tekst u kojem se traži tekst find_text.
Start_num je redni broj znaka u tekstu within_text, računajući sa lijeve strane, od kojeg želite da počne
pretraživanje.
Ako je start_num izostavljen, pretpostavlja se da je 1.
Ako start_num nije veći od nule (0) ili je veći od dužine teksta within_text, funkcija vraća #VALUE!
grešku.
Napomene:
SEARCH ne pravi razliku između velikih i malih slova.

SEARCH je slična funkciji FIND, osim po tome što funkcija FIND vodi računa da li su slova velika ili
mala.
Primjer:
SEARCH("e","Statements",6) jednako je 7
Ako ćelija B17 sadrži riječ "margin", a ćelija A14 sadrži riječ "Profit Margin", onda:
SEARCH($B$17,$A$14) jednako je 8
Koristite funkciju SEARCH zajedno sa funkcijom REPLACE da bi osigurali da se funkcija REPLACE izvrši sa
tačnim start_num od kojeg želimo da ubacimo novi tekst. Koristeći iste ćelije kao u prethodnom primjeru:
REPLACE($A$14,SEARCH($B$17,$A$14),6,"Amount") vraća tekst "Profit Amount"
SUBSTITUTE
Mijenja new_text sa old_text u nekom tekstu. Koristite funkciju SUBSTITUTE kada želite da zamijenite određeni
tekst sa nekim drugim tekstom, a funkciju REPLACE kada želite da zamijenite bilo koji tekst sa nekim drugim
tekstom.
Syntax: SUBSTITUTE(text,old_text,new_text,instance_num)
Text je tekst ili adresa ćelije koja sadrži tekst u kojem želite zamijeniti dio teksta.
Old_text je dio teksta koji želite zamijeniti.
New_text je tekst sa kojim želite zamijeniti tekst old_text.
Instance_num određuje koju po redu pojavu teksta old_text želite zamijeniti sa tekstom new_text. Ako odredite
instance_num, samo će taj dio teksta biti zamijenjen. Inače, svaka pojava teksta old_text u nekom trekstu će biti
zamijenjena sa tekstom new_text.
Primjer:
SUBSTITUTE("Sales Data", "Sales", "Cost") jednako je "Cost Data"
SUBSTITUTE("Quarter 1, 1991", "1", "2", 1) jednako je "Quarter 2, 1991"
SUBSTITUTE("Quarter 1, 1991", "1", "2", 3) jednako je "Quarter 1, 1992"
Vraća tekst iz neke ćelije..
Syntax: T(value)
35
Value je vrijednost koju želite testirati. Ako se ta vrijednost odnosi na tekst, funkcija T vraća tu vrijednost. Ako
vrijednost ne sadrži tekst, T vraća "" (prazan tekst).
Napomena:
Generalno, ne morate koristiti ovu funkciju u formulama jer Microsoft Excel automatski konvertuje
vrijednosti ako je potrebno. Ova funkcija je uvedena radi kompatibilnosti sa drugim programima za tabelarne
proračune.
Primjer:
Ako ćelija B1 sadrži tekst "Rainfall":
T(B1) jednako je "Rainfall"
Ako ćelija B2 sadrži broj 19:
T(B2) jednako je ""
T("True") jednako je "True"
T(TRUE) jednako je ""
TEXT
Pretvara neku vrijednost u tekst u određenom formatu za brojeve.
Syntax: TEXT(value,format_text)
Value je numerička vrijednost, formula koja vraća numeričku vrijednost ili adresa ćelije koja sadrži numeričku
vrijednost.
Format_text je format ispisa brojeva Format_text ne može sadržavati džoker znake i ne može biti u General
number formatu.
Napomena:
Formatiranje ćelije sa opcijom Number tab (Cells command, Format menu) mijenja samo format, ne
vrijednost. Korištenje funkcije TEXT pretvara broj u tekst i ta vrijednost se ne može računati kao broj.
Primjer:
TEXT(2.715, "$0.00") jednako je "$2.72"
TEXT("4/15/91", "mmmm dd, yyyy") jednako je "April 15, 1991"
TRIM
Uklanja sve prazne znake iz nekog teksta izuzev jednog praznog znaka između riječi u rečenici. Koristite funkciju
TRIM na tekst koji ste primili iz nekog drugog formata ili programa koji možda ubacuje neke nepravilne prazne
znakove između riječi.
Syntax: TRIM(text)
Text je tekst iz kojeg želite da uklonite sve nepotrebne prazne znakove.
Primjer:
TRIM(" First Quarter Earnings ") jednako je "First Quarter Earnings"
UPPER
Pretvara sva slova u tekstu u velika slova.
Syntax: UPPER(text)
36
Text je tekst koji želite da bude ispisan velikim slovima, bez obzira kakvim je slovima trenutno napisan.
Primjer:
UPPER("total") jednako je "TOTAL"
Koa ćelija E5 sadrži riječ "yield", onda:
UPPER(E5) jednako je "YIELD"
VALUE
Pretvara tekst koji predstavlja broj u broj.
Syntax: VALUE(text)
Text je tekst u navodnicima ili adresa ćelije koja sadrži tekst koji želimo konvertovati. Tekst može biti u nekom od
formata brojeva, datuma ili vremena koje prepoznaje Microsoft Excel. Ako tekst nije u takvom formatu, VALUE
vraća #VALUE! grešku.
Napomena:
Generalno, nije potrebno koristiti ovu funkciju pošto Microsoft Excel automatski konvertuje tekst u
brojeve ako je to moguće i potrebno. Ova funkcija je uvedena radi kompatibilnosti sa drugim programima za
tabelarne proračune.
Primjer:
VALUE("$1,000") jednako je 1,000
VALUE("16:48:00")-VALUE("12:00:00") jednako je "16:48:00"-"12:00:00" jednako je 0.2, serijski broj koji

odgovara vremenu od 4 sata i 48 minuta.
37
FUNKCIJE ZA RAD SA BAZOM PODATAKA
Funkcije za rad sa bazom podataka
Microsoft Excel je uključio u svoj program 12 funkcija koje analiziraju podatke u bazi podataka ili listi podataka.
Svaka od ovih funkcija, obično nazvane Dfunkcije, koriste tri argumenta: database, field, i criteria. Ovi argumenti
se odnose na ćelije koje će koristiti ove funkcije.
Syntax: Dfunction(database,field,criteria)
Database je niz ćelija koje ćine listu ili bazu podataka. U Microsoft Excel-u, Database je niz ćelija koje
sačinjavaju listu ili bazu podataka. Baza podataka je lista podataka u kojoj su redovi slogovi baze, a kolone su polja
sloga. Prvi red liste sadrži labele tj imena polja u kolonama.
Field određuje koje kolone će se koristiti u ovoj funkciji. Polje može biti dato kao tekst sa imenom kolone stavljene
u dvostruke navodnike, kao npr. "Age" ili "Yield," ili kao broj koji predstavlja poziciju kolone u listi: 1 za prvu
kolonu, 2 za drugu kolonu itd.
Criteria je niz ćelija koje sadrže uslove za pretraživanje baze. Možete koristiti bilo koji niz ćelija za kriterij, ali
samo dok taj niz ćelija uključuje najmanje jedno ime polja i najmanje jedan podataka neposredno ispod imena
polja.
Iako se kriterij može postaviti bilo gdje na radnoj tabeli, ne upisujte kriterij ispod tabele. Ako dodate nove
podatke obično ih dodajete u prvi slobodan red u tabeli, a ako je tu postavljen kriterij onda nastaju problemi.
Da bi izvršili operacije na cijelu kolonu u bazi podataka unesite praznu liniju ispod imena polja u kriterij.
DAVERAGE
Vraća prosjek u koloni, listi ili bazi podataka za podatke koji ispune uslove koje smo postavili.
Syntax: DAVERAGE(database,field,criteria)
DCOUNT
Prebrojava ćelije koje sadrže brojeve u nekoj od kolona liste podataka ili baze podataka, i to podataka koji
ispunjavaju postavljene uslove.
Argument ime polja je opcionalan. Ako je izostavljen, DCOUNT broji sve slogove u u bazi podataka koji
ispunjavaju uslove.
Syntax: DCOUNT(database,field,criteria)
DCOUNTA
Prebrojava sve ćelije koje nisu prazne u koloni neke liste ili baze podataka koje ispunjavaju postavljeni uslov.
Syntax: DCOUNTA(database,field,criteria)
DGET
Izdvaja jednu vrijednost iz kolone u listi podataka ili bazi podataka koja ispunjava postavljeni uslov.
Syntax: DGET(database,field,criteria)
Napomene:
Ako ni jedan slog ne ispuni uslov, DGET vraća #VALUE! grešku.

Ako više od jednog sloga ispunjava uslov, DGET vraća #NUM! grešku.
DMAX
Vraća najveću vrijednost u koloni liste ili baze podataka koja ispunjava postavljeni uslov.
Syntax: DMAX(database,field,criteria)
38
DMIN
Vraća najmanju vrijednost u koloni liste ili baze podataka koja ispunjava postavljeni uslov.
Syntax: DMIN(database,field,criteria)
DPRODUCT
Množi vrijednosti u koloni liste ili baze podataka koje ispunjavaju postavljene uslove.
Syntax: DPRODUCT(database,field,criteria)
DSTDEV
Predviđa standardnu devijaciju populacije bazirane na uzorku, koristeći brojeve u koloni liste ili baze podataka
koje ispunjavaju postavljene uslove.
Syntax: DSTDEV(database,field,criteria)
DSTDEVP
Izračunava standardnu devijaciju populacije bazirane na uzorku, koristeći brojeve u koloni liste ili baze podataka
koji ispunjavaju postavljene uslove.
Syntax: DSTDEVP(database,field,criteria)
DVAR
Predviđa varijansu populacije zasnovane na uzorku, koristeći podatke u koloni liste ili baze podataka, koji
ispunjavaju postavljene uslove.
Syntax: DVAR(database,field,criteria)
Primjer:
Slijedeći primjeri pokazuju malu bazu podataka. Niz A5:E11 je nazvan Database, a niz A1:F3 je nazvan Criteria.
DCOUNT(Database,"Age",A1:F2) jednako je 1. Ova funkcija traži slog o jabukovom drvetu čija je visina između
10 i 16 i broji koliko ćelija u polju Age sadrže brojeve.
DCOUNTA(Database,"Profit",A1:F2) jednako je 1. Ova funkcija traži slog o jabukovom drvetu čija je visina
između 10 i 16 i prebrojava koliko slogova u polju Profit fields nije prazno.
DMAX(Database,"Profit",A1:A3) jednako je $105.00, maksimalni profit jabukovog i kruškovog drveta.
DMIN(Database,"Profit",A1:B2) jednako je $75.00, je minimalni profit jabukovog drveta višeg od 10.
DSUM(Database,"Profit",A1:A2) jednako je $225.00, ukupan profit za jabukovo drvo.
DSUM(Database,"Profit",A1:F2) jednako je $75.00, ukupan profit za jabukovo drvo sa visinom između 10 i 16.
DPRODUCT(Database,"Yield",A1:F2) jednako je 140, proizvod zarada od jabukovog drveta i visine.
39
DAVERAGE(Database,"Yield",A1:B2) jednako je 12, prosječna zarada jabukovog drveta čija je visina iznad 10
stopa.
DAVERAGE(Database,3,Database) jednako je 13, prosječna starost svih drveća u bazi podataka.
DSTDEV(Database,"Yield",A1:A3) jednako je 2.97, predviđena standardna devijacija zarade jabukovog drveta i

kruškovog drveta .
DSTDEVP(Database,"Yield",A1:A3) jednako je 2.65, prava standardna devijacija zarade jabukovog i kruškovog

drveta u bazi podataka za cijelu populaciju.
DVAR(Database,"Yield",A1:A3) jednako je 8.8, predviđena varijansa zarade jabukovog i kruškovog drveta .
DVARP(Database,"Yield",A1:A3) jednako je 7.04, prava varijans zarade jabukovog i kruškovog drveta za cijelu
populaciju.
DGET(Database,"Yield",Criteria) vraća #NUM! grešku zato što više od jednog sloga ispunjava postavljeni uslov.
GETPIVOTDATA
Vraća podatke smještene u PivotTable. Možete koristiti ovu funkciju da pregledate podatke iz PivotTable
Syntax: GETPIVOTDATA(pivot_table,name)
Pivot_table je niz ćelija u PivotTable koja sadrži podatke koje želite pregledati i izdvojiti iz tabele. Pivot_table
može biti ćelija ili niz ćelija u PivotTable, ime za niz ćelija koje sadrže PivotTable, ili ime smješteno iznad
PivotTable.
Name je tekstualni niz stavljen u navodnike koji opisuje ćelije u PivotTable koje sadrže vrijednosti koje želite
pregledati i izdvojiti. Na primjer, ako PivotTable sadrži jedan red sa imenom polja Salesperson i želite da izdvojite
grand total za prodavače sa imenom Suyama, name će biti "Suyama." Ako polje u koloni sadrži proizvode i vi
želite ukupnu vrijednost za sve prodate beverage proizvode za prodavača Suyama, onda bi name bilo "Suyama
Beverages."
Primjer:
Pretpostavimo da je slijedeća PivotTable smještena na tabeli, i ime PT1 se odnosi na ćelije A2:E12, niz koji sadrži
PivotTable je:
GETPIVOTDATA(PT1,"Sum of Sales") vraća ukupan totasl za Sales polje, $49,325.
GETPIVOTDATA(PT1,"March") vraća ukupan total za mart, $30,337.
GETPIVOTDATA(A4,"March Buchanan Produce") returns $10,201.
GETPIVOTDATA(A4,"March South") vraća #REF! Zato što South region podaci nisu vidljivi.
GETPIVOTDATA(A4,"Davolio Beverages") vraća #REF!; jer nema ukupne vrijednosti za beverage prodaju za
Davolio.
40
LOOKUP FUNKCIJE
ADDRESS
Kreira adresu ćelije u obliku teksta, za određeni broj reda i kolone.
Syntax: ADDRESS(row_num,column_num,abs_num,a1,sheet_text)
Row_num je broj reda koji će biti korišten u kreiranju adrese.

Column_num je broj kolone koji će biti korišten u kreiranju adrese.
Abs_num određuje tip adrese.
Abs_num Vraća tip adrese

1 ili izostavljeno Apsolutna adresa
2 Apsolutni red, relativna kolona
3 Relativni red, apsolutna kolona
4 Relativna adresa.
A1 je logička vrijednost koja određuje A1 ili R1C1 stil adrese. Ako je a1 TRUE ili izostavljeno, ADDRESS vraća
A1-stil adrese; ako je FALSE, ADDRESS vraća R1C1-stil adrese.
Sheet_text je tekst koji određuje ime radne tabele. Ako je izostavljeno, funkcija ne koristi ovaj argument.
Primjer:
ADDRESS(2,3) jednako je "$C$2"

ADDRESS(2,3,2) jednako je "C$2"
ADDRESS(2,3,2,FALSE) jednako je "R2C[3]"
ADDRESS(2,3,1,FALSE,"[Book1]Sheet1") jednako je "[Book1]Sheet1!R2C3"
ADDRESS(2,3,1,FALSE,"EXCEL SHEET") jednako je "'EXCEL SHEET'!R2C3"
AREAS
Vraća broj područja u nekom nizu ćelija. Područje je niz neprekinutih (povezanih) ćelija ili jedna ćelija.
Syntax: AREAS(reference)
Reference je adresa niza ćelija i može se odnositi na više područja. Ako želite da označite nekoliko adresa kao
jedan argument, onda morate uključiti dodatni niz zagrada tako da Microsoft Excel neće prevesti zagrade kao
separatore polja.
Primjer:
AREAS(B2:D4) jednako je 1
AREAS((B2:D4,E5,F6:I9)) jednako je 3
Ako se ime Prices odnosi na područja B1:D4, B2, i E1:E10, onda:
AREAS(Prices) jednako je 3
CHOOSE
Koristi index_num da bi vratio vrijednost iz liste argumenata koje sadrže vrijednosti. Koristite CHOOSE da bi
izabrali jednu od najviše 29 vrijednosti i to na osnovu indeksa vrijednosti. Na primjer, ako su vrijednosti1 do
vrijednosti7 dani u sedmici, CHOOSE vraća jedan od dana u sedmici na osnovu indeksa index_num.
Syntax: CHOOSE(index_num,value1,value2,…)
Index_num određuje koji će argument biti izabran. Index_num mora biti broj između 1 i 29, ili formula ili poziv
na ćeliju koja sadrži broj između 1 i 29.
Ako je index_num 1, CHOOSE vraća value1; ako je 2, CHOOSE vraća value2; itd.
Ako je index_num manje od 1 ili veće od broja argumenata u listi argumenata, CHOOSE vraća #VALUE! grešku.
Ako je index_num decimalni broj, decimalni dio se odsjeca i ostaje manji cijeli broj.
41
Value1, value2, … su 1 do 29 vrijednosti argumenata iz kojih funkcija CHOOSE izabira neku vrijednost i to na
osnovu indeksa tih vrijednosti. Argumenti mogu biti brojevi, adrese ćelija, definisana imena ćelija, formule,
funkcije, ili tekst.
Napomene:
Ako je index_num matrica, svaka vrijednost se uzima u obzir kada se izvršava CHOOSE funkcija.
Vrijednosni argumenti mogu biti niz ćelija ili jedna ćelija. Na primjer slijedeća formula:
SUM(CHOOSE(2,A1:A10,B1:B10,C1:C10))
se pretvara u:
SUM(B1:B10)
koja onda vraća vrijednost na bazi vrijednosti u nizu ćelija B1:B10.
Najprije se izvršava funkcija CHOOSE, vraćajući niz ćelija. Poslije toga se izvršava funkcija SUM koristeći niz
ćelija B1:B10, a što je rezultat izvršenja funkcije CHOOSE, kao argumenta funkcije SUM.
Primjer:
CHOOSE(2,"1st","2nd","3rd","Finished") jednako je "2nd"
SUM(A1:CHOOSE(3,A10,A20,A30)) jednako je SUM(A1:A30)
Ako ćelija A10 sadrži 4, onda:
CHOOSE(A10,"Nails","Screws","Nuts","Bolts") jednako je "Bolts"
Ako je izraz A10-3 jednak 3, onda:
CHOOSE(A10-3,"1st","2nd","3rd","Finished") jednako je "3rd"
Ako je SalesOld ime ćelije u kojoj je vrijednost 10.000, onda:
CHOOSE(2,SalesNew,SalesOld,SalesBudget) jednako je 10,000
COLUMN
Vraća broj kolone za dati niz ćelija.
Syntax: COLUMN(reference)
Reference je ćelija ili niz ćelija za koju želite saznati broj kolone u kojoj se nalazi ta ćelija.
Ako je argument reference izostavljen, pretpostavlja se da je to ćelija u kojoj je unesena funkcija COLUMN.
Ako je reference niz ćelija, a funkcija COLUMN je unesena kao horizontalna matrica, COLUMN vraća brojeve
kolona za cijeli niz ćelija i to kao horizontalnu matricu.
Reference se ne može odnositi na višestruka područja.
Primjer:
COLUMN(A3) jednako je 1
Kada je argument niz ćelija a fukcija COLUMN unesena kao matrica, onda je:
COLUMN(A3:C5) jednako je {1,2,3}
Ako je funkcija COLUMN unesena u ćeliju C5, onda:
COLUMN() jednako je COLUMN(C5) jednako je 3
COLUMNS
Vraća broj kolona za matricu ćelija.
Syntax: COLUMNS(array)
Array je matrica formula, ili nizovi ćelija, za koje želite saznati broj kolona.
42
Primjer:
COLUMNS(A1:C4) jednako je 3
COLUMNS({1,2,3;4,5,6}) jednako je 3
HLOOKUP
Traži vrijednost u prvom redu tabele ili matrice vrijednosti, i onda vraća vrijednost iz iste kolone i to iz reda koji vi
odredite u funkciji. Koristite ovu funkciju kada su vaše vrijednosti za komparaciju smještene u redovima neke
tabele, a vi želite da potražite neku vrijednost u redovima ispod naslovnog reda. Koristite funkciju VLOOKUP
kada su vaše vrijednosti za komparaciju smještene u prvoj koloni neke tabele u kojoj želite pronaći neku vrijednost.
Syntax: HLOOKUP(lookup_value,table_array,row_index_num,range_lookup)
Lookup_value je vrijednost koju će funkcija potražiti u prvom redu tabele. Lookup_value može biti vrijednost,
adresa ćelije ili tekst.
Table_array je tabela u kojoj su smješteni podaci koje tražimo. Koristite niz ćelija ili ime niza ćelija.
Vrijednost u prvom redu tabele može biti tekst, broj ili logička vrijednost.
Ako je range_lookup TRUE, vrijednosti u prvom redu tabele moraju biti poredane u rastućem poretku: ...-2, -1, 0,
1, 2,... , A-Z, FALSE, TRUE; inače, HLOOKUP možda neće dati korektne rezultate. Ako je range_lookup FALSE,
table_array ne treba biti sortirana.
Velika i mala slova su potpuno ravnopravna.
Sortiranje možete izvršiti korištenjem komande Sort u Data menu.
Row_index_num je broj reda u tabeli table_array iz kojeg će tražena vrijednost biti vraćena. Ako je
Row_index_num 1 funkcija vraća vrijednost iz prvog reda tabele table_array, ako je row_index_num 2 funkcija
vraća vrijednost iz drugog reda tabele table_array, itd. Ako je row_index_num manje od jedan, HLOOKUP vraća
#VALUE! grešku; ako je row_index_num veće od broja redova u tabeli table_array, HLOOKUP vraća #REF!
grešku.
Range_lookup je logička vrijednost koja određuje da li želite da funkcija HLOOKUP treba tražiti tačnu vrijednost
ili približnu vrijednost. Ako je ova vrijednost TRUE ili izostavljena, vraća se približna vrijednost. Drugim
riječima, ako funkcija ne pronađe traženu vrijednost, funkcija vraća slijedeću najveću vrijednost koja je manja od
tražene vrijednosti. Ako je FALSE, HLOOKUP će tražiti tačnu vrijednost. Ako je ne pronađe, funkcija vraća #N/A
grešku.
Napomene:
Ako HLOOKUP ne može pronaći lookup_value, a range_lookup je TRUE, funkcija koristi najveću
vrijednost koja je manja od lookup_value.
Ako je lookup_value manja od najmanje vrijednosti u prvom redu tabele table_array, HLOOKUP vraća
#N/A grešku.
Primjer:
Pretpostavimo da imate inventurnu listu auto dijelova. Ako A1:A4 sadrži "Axles", 4, 5, 6. B1:B4 "Bearings", 4, 7,
8. C1:C4 "Bolts", 9, 10, 11.
HLOOKUP("Axles", A1:C4,2,TRUE) jednako je 4
HLOOKUP("Bearings",A1:C4,3,FALSE) jednako je 7
HLOOKUP("Bearings",A1:C4,3,TRUE) jednako je 7
HLOOKUP("Bolts",A1:C4,4,) jednako je 11
Table_array može biti i matrica konstanti:
HLOOKUP(3,{1,2,3;"a","b","c";"d","e","f"},2,TRUE) jednako je "c"
43
HYPERLINK
Kreira vezu za otvaranje nekog dokumenta na mrežnom serveru, intranetu, ili Internetu. Kada kliknete na ćeliju
koja sadrži ovu funkciju, Microsoft Excel 97 otvara dokument koji je smješten na lokaciji koja je zapisana u
argumentu link_location.
Syntax: HYPERLINK(link_location,friendly_name)
Link_location je put i ime dokumenta koji će biti otvoren kao tekst dokument. Link_location se može odnositi na
dio dokumenta kao što je ćelija ili ime niza ćelija u Microsoft Excel tabeli ili bookmark u Microsoft Word
dokumentu. Put može biti formata Universal Naming Convention (UNC) ili Uniform Resource Locator (URL).
Friendly_name je tekst koji se pojavljuje u ćeliji iz koje se poziva povezani dokument. Ovaj argument je obično
plave boje. Ako je friendly_name izostavljeno, u ćeliji je prikazan link_location kao pozivni tekst.
Napomene:
Link_location može biti tekst stavljen u navodnike ili ćelija koja sadrži link kao tekst.
Friendly_name može biti neka vrijednost, tekst, ime ili ćelija koja sadrži pozivni tekst ili vrijednost.
Ako friendly_name vrati neku poruku o grešci (na primjer, #VALUE!), ćelija pokazuje poruku o grešci a
ne pozivni tekst.
Ako poziv naveden u link_location ne može biti ostvaren, pojavljuje se greška kada kliknete na ćeliju.
Da bi odabrali ćeliju koja sadrži HYPERLINK, kliknite na ćeliju do te ćelije, a onda koristite kursorski
taster da bi se pomjerili na ćeliju sa ovom funkcijom.
Primjer:
Slijedeći primjer otvara tabelu Budget Report.xls koja je smještena na Internetu na lokaciji
www.business.com/report i pokazuje pozivni tekst "Click for report":
HYPERLINK("http://www.business.com/report/budget report.xls", "Click for report")
Slijedeći primjer uspostavlja hyperlink na ćeliju F10 na tabeli sa imenom Annual u datoteci Budget Report.xls,
koja je pohranjena na Internetu na lokaciji www.business.com/report. Ćelija na tabeli koja sadrži hyperlink
pokazuje sadržaj ćelije D1 kao pozivni tekst.
HYPERLINK("[http://www.business.com/report/budget report.xls]Annual!F10", D1)
Slijedeći primjer kreira hyperlink na niz ćelija sa imenom DeptTotal na radnoj tabeli First Quarter u datoteci
Budget Report.xls, koja je pohranjena na Internetu na lokaciji www.business.com/report. Ćelija u tabeli koja sadrži
hyperlink pokazuje poruku "Click to see First Quarter Department Total":
HYPERLINK("[http://www.business.com/report/budget report.xls]First Quarter!DeptTotal", "Click to see First

Quarter Department Total")
Da bi kreirali hyperlink na određenu lokaciju u Microsoft Word dokumentu, morate koristiti bookmark da bi
odredili lokaciju na koju želite da se pozicionirate u tekstu. Slijedeći primjer kreira hyperlink na bookmark pod
imenom QrtlyProfits u dokumentu Annual Report.doc smještenom na www.business.com:
HYPERLINK("[http://www.business.com/Annual Report.doc]QrtlyProfits", "Quarterly Profit Report")
U Microsoft Excel 97 za Windows, slijedeći primjer pokazuje sadržaj ćelije D5 kao pozivni tekst i otvara datoteku
1stqtr.xls, koja se pohranjena na serveru FINANCE. Ovaj primjer koristi UNC put:
HYPERLINK("\\FINANCE\Statements\1stqtr.xls", D5)
INDEX
Vraća vrijednost ili poziv na vrijednost unutar neke tabele. Postoje dva oblika funkcije INDEX() function: matrica i
niz ćelija. Matrica oblik uvijek vraća vrijednost ili niz vrijednosti (matricu vrijednosti); oblik niza ćelija uvijek
vraća niz ćelija.
INDEX(array,row_num,column_num)
INDEX(reference,row_num,column_num,area_num)
Syntax 1 (array): Syntax 2 (reference)
44
XXX
INDIRECT
Vraća sadržaj ćelije na osnovu teksta koji predstavlja adresu neke ćelije. Koristite ovu funkciju kada želite da
promijenite vrijednost ćelije bez formule i to tako da formula ne mijenja samu sebe.
Syntax: INDIRECT(ref_text,a1)
Ref_text je poziv na ćeliju koja sadrži A1-stil adrese, R1C1-stil, ime niza ćelija, i to kao tekst. Ako ref_text nije
valjan oblik adresiranja ćelija, INDIRECT vraća #REF! grešku.
A1 je logička vrijednost koja određuje tip adrese u ref_text.
Ako je a1 TRUE ili izostavljen, ref_text je oblika A1-stila adrese.

Ako je a1 FALSE, ref_text je oblika R1C1-stila adrese.
Napomene:
Ako se ref_text odnosi na neku drugu datoteku (eksterna adresa), ta druga datoteka mora biti otvorena.
Ako nije, INDIRECT vraća #REF! grešku.
Primjer:
Ako ćelija A1 sadrži tekst "B2", a ćelija B2 sadrži vrijednost 1.333, onda:
INDIRECT($A$1) jednako je 1.333
Ako promijenite tekst u ćeliji A1 na "C5", a ćelija C5 sadži vrijednost 45, onda:
INDIRECT($A$1) jednako je 45
Ako je prijavljen R1C1-stil adrese, ćelija R1C1 sadrži R2C2, a ćelija R2C2 sadrži vrijednost 1.333, onda:
INT(INDIRECT(R1C1,FALSE)) jednako je 1
Ako ćelija B3 sadrži tekst "George", a ćelija sa imenom George sadrži vrijednost 10, onda:
INDIRECT($B$3) jednako je 10
Kada kreirate formulu koja se odnosi na neku ćeliju, adresa ćelije će biti ažurirana ako se ćelija pomjeri komandom
Cut ili ako se ćelija pomjeri zato što je red ili kolona obrisan ili insertovan. Ako uvijek želite da se formula odnosi
na istu ćeliju bez obzira da li je ćelija obrisana ili pomjerena, koristite funkciju INDIRECT. Na primjer, ako se
uvijek želite pozvati na ćeliju A10, koristite slijedeću formulu:
INDIRECT("A10")
LOOKUP
Vraća vrijednost ili iz reda ili iz kolone neke matrice. LOOKUP funkcija ima dva oblika sintakse: vektorski i
matrični. Vektorski oblik LOOKUP traži vrijednost u jednodimenzionalnoj matrici (1X1) i ako nađe zadatu
vrijednost u toj jednodimenzionalnoj matrici vraća vrijednost iz druge jednodimenzionalne matrice (vektora) u
istom redu ili koloni. Matrični oblik LOOKUP komande traži datu vrijednost u prvom redu ili koloni matrice i
vraća vrijednost sa iste pozicije u posljednjoj koloni ili redu matrice.
Vektor je matrica sa jednom kolonom ili redom. Vektorski oblik ove funkcije traži datu vrijednost u obliku vektoru
i vraća vrijednost sa iste pozicije u drugom vektoru. Koristite ovaj oblik funkcije LOOKUP kada želite da odredite
opseg ćelija koje sadrže vrijednosti koje želite da pronađete. Drugi oblik ove funkcije automatski traži datu
vrijednost u prvoj koloni uili redu.
Syntax 1: Vektorski oblik LOOKUP(lookup_value,lookup_vector,result_vector)
Lookup_value je vrijednost koju funkcija LOOKUP traži u prvom vektoru. Lookup_value može biti broj, tekst,
logička vrijednost, ime ćelija ili opseg ćelija koji vraća ili se odnosi na neku vrijednost.
45
Lookup_vector je opseg ćelija koje sadrže samo jednu kolonu ili red. Vrijednost u lookup_vector može biti tekst,
broj ili logička vrijednost.
Napomena Vrijednost u lookup_vector mora biti poredana u rastućem redu.: ...,-2, -1, 0, 1, 2, ..., A-Z, FALSE,
TRUE; inače, LOOKUP možda neće dati željene rezultaate. Velika i mala slova su potpuno ravnopravna.
Result_vector je opseg ćelija koji sadži samo jednu kolonu ili red. Mora biti istih dimenzija kao i lookup_vector.
Ako LOOKUP ne može pronaći lookup_value, on pronalazi najveću vrijednost u lookup_vector manju ili jednaku
lookup_value.
Ako je lookup_value manja od najmanje vrijednosti u lookup_vector, LOOKUP vraća #N/A grešku.
Primjer:
LOOKUP(4.91,A2:A7,B2:B7) jednako je "orange"
LOOKUP(5.00,A2:A7,B2:B7) jednako je "orange"
LOOKUP(7.66,A2:A7,B2:B7) jednako je "violet"
LOOKUP(7.66E-14,A2:A7,B2:B7) jednako je #N/A, jer je 7.66E-14 vrijednost manja od najmanje vrijednosti u

lookup_vector A2:A7
Matrični oblik LOOKUP funkcije traži datu vrijednost u prvom redu ili koloni matrice i vraća vrijednost sa iste
pozicije u posljednjem redu ili koloni matrice. Koristite ovu formu funkcije kada su tražene vrijednosti u prvom
redu ili koloni matrice. Koristite druge oblike LOOKUP funkcije kada želite da odredite specifičnu lokaciju u redu
ili koloni.
Tip Uopšteno, najbolje je koristiti HLOOKUP ili VLOOKUP funkciju matričnog oblika LOOKUP funkcije. Ovaj
oblik funkcije je uveden radi kompatibilnosti sa drugim programima
Syntax 2: matrični oblik LOOKUP(lookup_value,array)
Lookup_value je vrijednost koju LOOKUP funkcija traži u datoj matrici.

Lookup_value može biti broj, tekst, logička vrijednost ili ime niza ćelija.
Matrični oblik LOOKUP funkcije je veoma sličan HLOOKUP i VLOOKUP funkciji. Razlika je u tome da
HLOOKUP traži lookup_value u prvom redu, VLOOKUP u prvoj koloni, a LOOKUP traži u koloni ili redu u
zavisnosti od dimenzija matrice.
Ako matrica pokriva neko područje koje je šire nego više (više kolone nego redova), LOOKUP traži lookup_value u
prvom redu.
Ako je matrica viša nego šira (više redova nego kolona), LOOKUP traži u prvoj koloni.
Sa funkcijama HLOOKUP i VLOOKUP, možete indeksirati prema dole ili gore, ali LOOKUP uvijek traži u
posljednjoj koloni ili redu.
Napomena: Vrijednosti u matrici moraju biti smještene u rastućem poretku:...,-2, -1, 0, 1, 2, ..., A-Z, FALSE,
TRUE; inače, LOOKUP neće dati korektne rezultate. Potpuno je isto koristite li velika ili mala slova.
Primjer:
LOOKUP("C",{"a","b","c","d";1,2,3,4}) jednako je 3
LOOKUP("bump",{"a",1;"b",2;"c",3}) jednako je 2
46
MATCH
Vraća relativnu poziciju nekog člana matrice koji odgovara traženoj vrijednosti. Koristite funkciju MATCH
umjesto neke od LOOKUP funkcija kada tražite poziciju nekog člana a ne vrijednost nekog člana matrice.
Syntax: MATCH(lookup_value,lookup_array,match_type)
Lookup_value je vrijednost koju koristite da bi pronašli neku vrijednost u tabeli.

Lookup_value je vrijednost koju želite da pronađete u lookup_array. Na primjer, kada tražite nečiji broj u
telefonskom imeniku, vi koristite ime osobe kao lookup value, ali je telefonski broj vrijednost koju vi želite saznati.
Lookup_value može biti broj, tekst ili logička vrijednost, ili adrese ćelija koje sadrže broj, tekst ili logičku
vrijednost.
Lookup_array je neprekinuti niz ćelija koji sadrže moguće lookup_ value vrijednosti.
Match_type je broj -1, 0, ili 1. Match_type određuje kako Microsoft Excel poredi lookup_value sa vrijednošću u
lookup_array.
Ako je match_type 1, MATCH pronalazi najveću vrijednost koja je manja ili jednaka lookup_value. Lookup_array
mora biti u poredana u rastućem poretku:: ...-2, -1, 0, 1, 2, ..., A-Z, FALSE, TRUE.
Ako je match_type 0, MATCH pronalazi vrijednost koja je tačno jednaka lookup_value. Lookup_array može biti u
bilo kojem poretku.
Ako je match_type -1, MATCH pronalazi najmanju vrijednost koja je veća ili jednaka lookup_value. Lookup_array
mora biti u opadajućem poretku: TRUE, FALSE, Z-A,...2, 1, 0, -1, -2,..., itd.
Ako je match_type izostavljena, pretpostavlja se da je 1.
Napomene:
MATCH vraća poziciju pronađene vrijednosti u lookup_array, ne samu pronađenu vrijednost. Na primjer,
MATCH("b",{"a","b","c"},0) vraća 2, relativnu poziciju "b" unutar matrice {"a","b","c"}.
MATCH ne pravi razliku između velikim i malih slova.
Ako funkcija MATCH nije pronašla traženu vrijednost, vraća #N/A grešku.
Ako je match_type 0 a lookup_value je tekst, lookup_value može sadržavati džoker znake (*) i (?).
Primjer:
C2:C8 sadrži tekst formatiran u obliku procenta:
U slijedećoj tabeli:
MATCH(39000,B2:B8,1) jednako je 3
MATCH(38000,B2:B8,0) jednako je 2
MATCH(39000,B2:B8,-1) jednako je #N/A greški, zato što je niz B2:B8 nepravilno poredan za tip match_type -1
(poredak mora biti opadajući).
Pretpostavimo da se opseg ćelija Yen odnosi na ćelije A2:A8, YenDollar na A2:C8, i MyIncome koje sadrže brojeve
Ą6,301,126.33. Ova formula:
"Your tax rate is "&LOOKUP(MyIncome,YenDollar)&", which places you in tax bracket number
"&MATCH(MyIncome,Yen)&"."
Vraća ovaj rezultat:
"Your tax rate is 22.41%, which places you in tax bracket number 7."
47
OFFSET
Vraća poziv na adresu ćelije ili niza koji je određen brojem kolone ili reda. Opseg koji se vraća može biti jedna
ćelija ili niz ćelija. Možete odrediti broj redova ili kolona koje će ova funkcija vratiti.
Syntax: OFFSET(reference,rows, cols,height,width)
Reference je niz ćelija iz kojih želite da napravite offset. Reference mora biti niz ćelija inače OFFSET vraća
#VALUE! grešku.
Rows je broj kolona, prema gore ili dole, gdje želite da bude gornja lijeva ćelija nekog niza. Koristeći broj 5 kao
argument reda određuje da je gornja lijeva ćelija pet redova ispod trenutne ćelije. Broj može biti pozitivan (što
znači ispod startne pozicije) ili negativan (što znači iznad startne pozicije).
Cols je broj kolona na lijevo ili desno, gdje želite da bude gornja lijeva ćelija. Koristeći broj 5 kao argument
kolone, određujete da će gornji lijevi ugao biti 5 kolona na desno od startne pozicije. Cols može biti pozitivan broj
(što znači desno od startne pozicije) ili negativan broj (što znači lijevo od startne pozicije).
Ako je rows i cols izvan ivica tabele OFFSET vraća #REF! grešku.
Height je visina, izražena u broju redova, koje želite izdvojiti iz postojećeg opsega ćelija. Height mora biti
pozitivan broj.
Width je širina, izražena u broju kolona, koje želite izdvojiti iz postojećeg opsega ćelija. Width mora biti pozitivan
broj.
Ako su height ili width izostavljeni, pretpostavlja se da je visina ili širina ista kao kod postojećeg opsega.
Napomene:
OFFSET u stvari ne pomjera ćelije; ona samo vraća opseg ćelija. OFFSET može biti korištena sa bilo
kojom funkcijom koja očekuje kao argument opseg ćelija. Na primjer, formula SUM(OFFSET(C2,1,2,3,1))
izračunava total vrijednosti iz opsega 3-reda X 1-kolona koji se nalazi 1 red ispod i dvije kolone na desno od ćelije
C2.
Primjer:
OFFSET(C3,2,3,1,1) jednako je F5. Ako unesete ovu formulu u tabelu, Microsoft Excel prikazuje vrijednost u
ćeliji F5.
OFFSET(C3:E5,-1,0,3,3) jednako je C2:E4
OFFSET(C3:E5,0,-3,3,3) jednako je #REF!
ROW
Vraća broj reda za opseg ćelija.
Syntax: ROW(reference)
Reference je ćelija ili niz ćelija za koji želite broj reda.

Ako je opseg ćelija izostavljen, pretpostavlja se da želite broj reda za ćeliju u kojoj je unesena ova funkcija.
Ako je opseg ćelija neki niz ćelija, a funkcija ROW je unesena kao vertikalna matrica, ROW vraća brojeve redova
opsega ćelija i to kao vertikalnu matricu.
Opseg ćelija se ne može odnositi na višestruka područja.
Primjer:
ROW(A3) jednako je 3
Kada je unesena kao matrica formula u tri vertikalne ćelije:
ROW(A3:B5) jednako je {3;4;5}
Ako je funkcija ROW unesena u ćeliju, onda:
ROW() jednako je ROW(C5) jednako je 5
ROWS
Vraća broj redova u nekom opsegu ćelija.
48
Syntax: ROWS(array)
Array je matrica, formula matrica, ili niz ćelija za koji želite saznati broj redova.
Primjer:
ROWS(A1:C4) jednako je 4
ROWS({1,2,3;4,5,6}) jednako je 2
TRANSPOSE
Vraća vertikalni opseg ćelija kao horizontalni opseg, i obratno. TRANSPOSE mora biti unesena kao formula
matrica u opsegu u kojem ima isti broj redova i kolona. Koristite TRANSPOSE da promijenite vertikalnu i
horizontalnu orjentaciju matrice. Na primjer, neke funkcije kao na primjer LINEST, vraćaju horizontalnu matricu.
Slijedeća formula vraća vertikalnu matricu:
TRANSPOSE(LINEST(Yvalues,Xvalues))
Syntax: TRANSPOSE(array)
Array je matrica ili niz ćelija kojem želite da promijenite orjentaciju. Promjena orjentacije se vrši tako da prvi red
matrice postaje prva kolona nove matrice, drugi red postaje druga kolona i tako dalje.
Primjer:
Pretpostavimo da ćelije A1:C1 sadrže 1, 2, 3. Kada slijedeće formule unesete kao matricu u ćelije A3:A5:
TRANSPOSE($A$1:$C$1) jednako je iste vrijednosti ali u ćelijama A3:A5
VLOOKUP
Traži podatek u krajnjoj lijevoj koloni tabele, i vraća vrijednost u istom redu iz kolone koju ste vi odredili u tabeli.
Koristite VLOOKUP umjesto HLOOKUP kada su vaše vrijednosti za upoređivanje smještene u koloni lijevo od
kolone u kojoj su podaci koje tražite.
Syntax: VLOOKUP(lookup_value,table_array,col_index_num,range_lookup)
Lookup_value je vrijednost koja će biti pronađena u prvoj koloni matrice. Lookup_value može biti neka vrijednost,
opseg ćelija ili tekst.
Table_array je tabela sa informacijama u kojoj se traže podaci. Koristite opseg ćelija ili ime opsega ćelija.
Ako je range_lookup TRUE, vrijednosti u prvoj koloni table_array mora biti unesena u rastućem redoslijedu: ...,
-2, -1, 0, 1, 2, ..., A-Z, FALSE, TRUE; inače VLOOKUP možda neće dati korektne vrijednosti. Ako je
range_lookup FALSE, table_array ne mora biti sortiran.
Podatke može postaviti u rastući poredak koristeći komandu Sort iz Data menija i zatim izabrati opciju Ascending.
Vrijednosti u prvoj koloni table_array mogu biti tekst, brojevi ili logičke vrijednosti.
Nema razlike ako koristite velika ili mala slova ako unosite tekst.
Col_index_num je broj reda u table_array iz koje se mora uzeti traženi podatak. Col_index_num od 1 vraća
vrijednost iz prve kolone table_array; col_index_num od 2 vraća vrijednsot iz druge kolone table_array, i tako
dalje. Ako je col_index_num manje od 1, VLOOKUP vraća #VALUE! grešku; ako je col_index_num veće od broja
kolona u tabeli table_array, VLOOKUP vraća #REF! grešku.
Range_lookup je logička vrijednost koja određuje da li želite da tražite tačnu ili približnu vrijednost. Ako je TRUE
izostavljen, vraća se približna vrijednost. Drugim riječima, ako tačna vrijednost nije pronađena, funkcija vraća
slijedeću najveću vrijednost koja je manja od lookup_value. Ako je FALSE, VLOOKUP će pronaći tačnu
vrijednost. Ako je ne pronađe, vraća #N/A grešku.
49
Napomene:
Ako funkcija VLOOKUP ne može naći lookup_value, a range_lookup je TRUE, funkcija koristi najveću
vrijednost koja je manja ili jednaka lookup_value.
Ako je lookup_value manja od najmanje vrijednosti u prvoj koloni table_array, VLOOKUP vraća #N/A
grešku.
Ako VLOOKUP ne može pronaći lookup_value, a range_lookup je FALSE, VLOOKUP vraća #N/A
grešku.
Primjer:
Na tabeli gdje je opsegu ćelija A4:C12 dato ime Range:
VLOOKUP(1,Range,1,TRUE) jednako je 0.946
VLOOKUP(1,Range,2) jednako je 2.17
VLOOKUP(1,Range,3,TRUE) jednako je 100
VLOOKUP(.746,Range,3,FALSE) jednako je 200
VLOOKUP(0.1,Range,2,TRUE) jednako je #N/A, zato što je 0.1 manje od najmanje vrijednosti u koloni A
VLOOKUP(2,Range,2,TRUE) jednako je 1.71
50
FINANSIJSKE FUNKCIJE
DB
Vraća amortizaciju sredstava za određeni period koristeći fiksnu-opadajuću bilansnu metodu.
Syntax: DB(cost,salvage,life,period,month)
Cost su početni troškovi sredstava.
Salvage je vrijednost na kraju amortizovanja (ponekad se naziva preostala vrijednost sredstava).
Life je broj perioda za koji će sredstva biti amortizovana (ponekad se naziva korisni vijek sredstava)
Period je period za koji želite izračunati amortizcaiju. Period mora biti izraženo u istim jedinicama kao i life.
Month je broj mjeseci u prvoj godini. Ako je month izostavljen, pretpostavlja se da je 12.
Napomene:
Fiksno-opadajuća bilansna metoda obračunava amortizaciju na osnovu fiksne stope. DB koristi slijedeću
formulu za izračunavanje amortizacije za period:
(cost - ukupna amortizacija iz prethodnih perioda) * rate
gdje je:
rate = 1 - ((salvage / cost) ^ (1 / life)), zaokruženo na tri decimalna mjesta
Amortizacija za prvi i posljednji period je poseban slučaj. Za prvi period, DB koristi formulu:
cost * rate * month / 12
Za posljednji period, DB koristi formulu:
((cost - ukupna amortizacija iz prethodnih perioda) * rate * (12 - month)) / 12
Primjer:
Pretpostavimo da je tvornica kupila novu mašinu. Mašina je koštala $1,000,000 i ima vijek trajanja od šest godina.
Ostatak vrijednosti mašine je $100,000. Slijedeći primjer pokazuje amortizaciju kroz cijeli vijek trajanja mašine.
Rezultati su zaokruženi na cijele brojeve
DB(1000000,100000,6,1,7) jednako je $186,083

DB(1000000,100000,6,2,7) jednako je $259,639
DB(1000000,100000,6,3,7) jednako je $176,814
DB(1000000,100000,6,4,7) jednako je $120,411
DB(1000000,100000,6,5,7) jednako je $82,000
DB(1000000,100000,6,6,7) jednako je $55,842
DB(1000000,100000,6,7,7) jednako je $15,845
DDB
Vraća amortizaciju sredstava za određeni period koristeći dvostruko-opadajuću bilansnu metodu ili neku drugu
metodu koju vi odredite.
Syntax: DDB(cost,salvage,life,period,factor)
Cost su početni troškovi sredstava.
Salvage je vrijednost na kraju amortizovanja (ponekad se naziva preostala vrijednost sredstava).
Life je broj perioda za koji će sredstva biti amortizovana (ponekad se naziva korisni vijek sredstava)
51
Period je period za koji želite izračunati amortizcaiju. Period mora biti izraženo u istim jedinicama kao i life.
Factor je stopa po kojoj se bilans mijenja. Ako je factor izostavljen, pretpostavlja se da je 2 (dvostruko-opadajuća
bilansna metoda).
Svih pet elemenata moraju biti pozitivni brojevi.
Napomene:
Dvostruko-opadajuća bilansna metoda obračunava amortizaciju po ubrzanoj stopi. Amortizacija je najveća

u prvom periodu i opada u slijedećim periodima. DDB koristi slijedeće formule za obračun amortizacije za period:
cost - salvage(ukupna amortizacija iz prethodnih perioda) * factor / life
Promijenite factor ako ne želite da koristite dvostruko-opadajuću bilansnu metodu.
Primjer:
Pretpostavimo da je tvornica kupila novu mašinu. Mašina je koštala $2,400 i ima vijek trajanja od 10 godina
Ostatak vrijednosti mašine je $300. Slijedeći primjer pokazuje amortizaciju kroz periode. Rezultati su zaokruženi
na dva decimalna mjesta.
DDB(2400,300,3650,1) jednako je $1.32, iznos amortizacije za prvi dan. Microsoft Excel je automatski
pretpostavio da je faktor 2.
DDB(2400,300,120,1,2) jednako je $40.00, amortizacija za prvi mjesec.
DDB(2400,300,10,1,2) jednako je $480.00, amortizacija za prvu godinu.
DDB(2400,300,10,2,1.5) jednako je $306.00, amortizacija za drugu godinu uz korištenje faktora od 1.5 umjesto
dvostruko-opadajuće bilansne metode..
DDB(2400,300,10,10) jednako je $22.12, amortizacija za 10-tu godinu. Microsoft Excel automatski je

pretpostavio da je faktor 2.
FV
Vraća buduću vrijednost ulaganja baziranih na periodičnim konstantnim plaćanjima i konstantnoj kamatnoj stopi.
Syntax: FV(rate,nper,pmt,pv,type)
Za detaljnije objašnjenje argumenata FV funkcije i više o ovim funkcijama vidjeti kod funkcije PV.
Rate je kamatna stopa za period.
Nper je ukupan broj plaćanja
Pmt je uplata koja je učinjena svaki period; i ne može se mijenjati tokom vijeka anuiteta. Obično, pmt sadrži
glavnicu i kamatu ali ne druge troškove i takse.
Pv je sadašnja vrijednost, ili diskontirana vrijednost svih budućih plaćanja svedenih na sadašnji period. Ako je pv
izostavljen, pretpostavlja se da je 0 (nula).
Type je broj 0 ili 1 i označava momenat plaćanja (na početku ili kraju perioda) Ako je type izostavljen,
pretpostavlja se da je 0.
Postavite type na ako je plaćanje

0 Na kraju perioda
1 Na početku perioda
52
Napomene:
Provjerite da li ste konzistentni u pogledu jedinice mjere koju koristite za označavanje rate i nper. Ako
imate mjesečna plaćanja za četverogidišnji kredit sa 12% godišnjom kamatnom stopom, koristite 12%/12 za
kamatnu stopu i 4*12 nper. Ako imate godišnja plaćanja za isti kredit, koristite 12% za rate i 4 za nper.
Za sve argumente, gotovinu koju isplaćujete, kao što je depozit za štednju, predstavite kao negativan broj;
novac koji primite predstavite kao pozitivan broj
Primjer:
FV(0.5%, 10, -200, -500, 1) jednako je $2581.40
FV(1%, 12, -1000) jednako je $12,682.50
FV(11%/12, 35, -2000, , 1) jednako je $82,846.25
Pretpostavimo da želite da štedite novac u toku slijedeće godine. Dali ste $1,000 na štednju na štedni račun koji
donosi 6% godišnje kamate koja se obračunava mjesečno (mjesečna kamatna stopa je 6%/12, ili 0.5%). Planirate
da polažete $100 na početku svakog mjeseca i to slijedećih 12 mjeseci. Koliko će novca biti na računu na kraju 12-
tog mjeseca?.
FV(0.5%, 12, -100, -1000, 1) jednako je $2301.40
IPMT
Vraća iznos kamate za određeni period za investicije zasnovane na periodičnim, konstantnim plaćanjima i
konstantnoj kamatnoj stopi. Za detaljnije objašnjenje argumenata IPMT funkcije i više o ovim funkcijama vidjeti
kod funkcije PV.
.
Syntax: IPMT(rate,per,nper,pv,fv,type)
Rate je kamatna stopa za period
Per je period za koji želite izračunati iznos kamate i mora biti u rasponu od 1 do nper.
Nper je ukupan broj plaćanja.
Pv je sadašnja vrijednost ili diskontirana vrijednost svih budućih plaćanja svedena na sadašnji trenutak.
Fv je buduća vrijednost, ili iznos novca koji želite imati u periodu kada je izvršena posljednja uplata. Ako je fv
izostavljen, pretpostavlja se da je 0 (buduća vrijednost kredita je na primjer 0).
Type je broj 0 ili 1 i označava momenat plaćanja (na početku ili kraju perioda) Ako je type izostavljen,
pretpostavlja se da je 0.
Postavite type na ako je plaćanje

0 Na kraju perioda
Napomene:
Provjerite da li ste konzistentni u pogledu jedinice mjere koju koristite za označavanje rate i nper. Ako
imate mjesečna plaćanja za četverogidišnji kredit sa 12% godišnjom kamatnom stopom, koristite 12%/12 za
kamatnu stopu i 4*12 nper. Ako imate godišnja plaćanja za isti kredit, koristite 12% za rate i 4 za nper.
Za sve argumente, gotovinu koju isplaćujete, kao što je depozit za štednju, predstavite kao negativan broj;
novac koji primite predstavite kao pozitivan broj
Primjer:
Slijedeća formula izračunava iznos kamate za prvi mjesec za trogodišnji kredit od $8000 na 10% godišnje kamatne
stope:
IPMT(0.1/12, 1, 36, 8000) jednako je -$66.67
53
Slijedeća formula izračunava iznos kamate u posljednjoj godini za trogodišnji kredit sa 10% godišnjom kamatnom
stopom, gdje se plaćanja vrše godišnje:
IPMT(0.1, 3, 3, 8000) jednako je -$292.45
IRR
Vraća internu stopu povrata sredstava za seriju novčanih uplata ili isplata predstavljenih brojnim vrijednostima.
Ovaj novčani tok (uplate ili isplate) ne smije biti neparan. Novčani tok mora se desiti u pravilnim intervalima kao
što je mjesec ili godina. Interna stopa povrata je kamatna stopa koju bi ostvarili za neku investiciju koja se sastoji
od plaćanja (negativne vrijednosti) i prihoda (pozitivne vrijednosti) koje se dešavaju u pravilnim vremenskim
intervalima.
Syntax: IRR(values,guess)
Values je matrica adresa ćelija koje sadrže brojne vrijednosti za koje želite izračunati internu stopu povrata.
Values moraju imati najmanje jednu pozitivnu vrijednost i jednu negativnu vrijednost.
IRR koristi redoslijed novčanih uplata i isplata. Provjerite da li ste novčane vrijednosti unijeli u željenom
redoslijedu.
Ako matrica vrijednosti sadrži tekst, logičke vrijednosti ili prazne ćelije, te ćelije odnosno vrijednosti se
ignorišu.
Guess je broj koji za pretpostavljate da je veoma blizu rezultata koji će vratiti IRR funkcija.
Microsoft Excel koristi iterativnu tehniku obračuna IRR. Ako IRR ne može pronaći željenu vrijednost ni
poslije 20 pokušaja, funkcija vraća #NUM! grešku.
U mnogim slučajevima ne morate unositi vrijednost guess za IRR obračun. Ako je guess izostavljen,
pretpostavlja se da je 0.1 (10 percent).
Ako IRR daje #NUM! grešku, ili ako rezultat nije blizu rezultata koji očekujemo, pokušajte ponovno sa
drugom vrijednošću za guess.
Napomene:
IRR je bliska funkciji NPV, funkciji neto sadašnje vrijednosti. Stopa povrata izračunata funkcijom IRR je
kamatna stopa koja odgovara 0 (nula ) neto sadašnjoj vrijednosti. Slijedeća formula demonstrira kako su funkcije
NPV i IRR povezane:
NPV(IRR(B1:B6),B1:B6) jednako je 3.60E-08 [Vrijednost 3.60E-08 je u stvari jednako 0 (nula).]
Primjer:
Pretpostavimo da želite početi biznis sa restoranom. Predvidjeli ste da će vas koštati $70,000 da bi počeli taj posao,
a očekujete slijedeće prihode u prvih pet godina: $12,000, $15,000, $18,000, $21,000, i $26,000. B1:B6 sadrži
slijedeće vrijednosti: $-70,000, $12,000, $15,000, $18,000, $21,000 i $26,000, svaka.
Da bi izračunali internu stopu povrata investicije poslije četvrte godine:
IRR(B1:B5) jednako je -2.12.
Da bi izračunali internu stopu povrata nakon pete godine:
IRR(B1:B6) jednako je 8.66
Da bi izračunali internu stopu povrata nakon druge godine, potrebno je da uključite guess:
IRR(B1:B3,-10%) jednako je -44.35
54
MIRR
Vraća modifikovanu internu stopu povrata za seriju nopvčanih uplata i isplata. MIRR razmatra i troškove
investiranja i kamatu primljenu na reinvestiranje gotovine.
Syntax: MIRR(values,finance_rate,reinvest_rate)
Values je matrica ćelija koje sadrže brojeve. Ovi brojevi predstavljaju seriju plaćanja (negativne vrijednosti) i
prihoda (pozitivne vrijednosti) koje se ponavljaju u regularnim intervalima.
Vrijednosti moraju sadržavati najmanje jednu pozitivnu i jednu negativnu vrijednost, inače, MIRR
funkcija vraća #DIV/0! grešku.
Ako matrica vrijednosti sadrži tekst, logičke vrijednosti ili prazne ćelije, te ćelije odnosno vrijednosti se
ignorišu, međutim ćelije sa vrijednsoti nula su uključene.
Finance_rate je kamatna stopa koju vi plaćate na novac koji je korišten u novčanom toku.
Reinvest_rate je kamatna stopa koju ste vi primili na novčani tok koji ste reinvestirali.
Napomene:
Ako je n broj novčanih tokova, frate je finance_rate, a rrate je stopa reinvestiranja reinvest_rate, onda je
formula za MIRR:
1
  
  NPV rrate, values positive *  1  rrate n


n 1
1
  
 NPV frate, values negative *  1  frate  

Primjer:
Pretpostavimo da ste vi ribar koji je upravo završio petogodišnje poslovanje. Prije pet godina vi ste posudili
$120,000 po 10% godišnje kamate za kupovinu čamca. Vi ste zaradili svake godine po $39,000, $30,000, $21,000,
$37,000, i $46,000. Tokom tih godina vi ste reinvestirali vašu zaradu uz 12 % godišnje kamate. U formuli, vaš
kredit je unesen kao negativna vrijednost od -$120,000 u ćeliji B1, a vaši petogodišnji profiti su uneseni u ćelije
B2:B6.
Da bi izračunali modifikovanu internu stopu povrata poslije pete godine:
MIRR(B1:B6, 10%, 12%) jednako je 12.61 percent
a poslije treće godine:
MIRR(B1:B4, 10%, 12%) jednako je -4.80 percent
Da bi izračunali modifikovanu internu stopu povrata poslije četvrtog perioda uz 14% godišnju kamatnu stopu
reinvestiranja:
MIRR(B1:B6, 10%, 14%) jednako je 13.48 percent
NPER
Vraća broj perioda povrata investicije zasnovane na periodičnim konstantnim isplatama i konstantnoj kamatnoj
stopi.
Syntax: NPER(rate, pmt, pv, fv, type)
Za kompletan opis argumenata NPER funkcije vidite funkciju PV.
Rate je godišnja kamatna stopa.
Pmt su isplate svakog perioda, ne mogu se mijenjati iz perioda u period. Obično, pmt sadrži samo kamatu ali ne i
druge oibaveze i takse.
Pv je sadašnja vrijednost, ili diskontirani iznos serije budućih isplata svedena na sadašnju vrijednost.
55
Fv je buduća vrijednost, ili novčani bilans koji želite postići poslije posljednje isplate. Ako je fv izostavljen,
pretpostavlja se da je 0 (buduća vrijednost kredita, na primjer, je nula).
Type je broj 0 ili 1 i označava kada se vrši isplata.
Postavite type na: ako se isplata vrši:

0 ili izostavljeno Na kraju perioda
Primjer:
NPER(12%/12, -100, -1000, 10000, 1) jednako je 60

NPER(1%, -100, -1000, 10000) jednako je 60
NPER(1%, -100, 1000) jednako je 11
NPV
Izračunava neto sadašnju vrijednost neke investicije koristeći diskontnu stopu i seriju budućih plaćanja (negativne
vrijednosti) i prihoda (pozitivne vrijednosti).
Syntax: NPV(rate,value1,value2, ...)
Rate je diskontna stopa za posmatrani period.
Value1, value2, ... su 1 do 29 argumenata koji predstavljaju isplate i prihode.
NPV koristi redoslijed vrijednosti value1, value2, ... da bi interpretirao novčani tok. Provjerite da li ste
unijeli vrijednosti isplata i uplata prema pravilnom redoslijedu.
Argumenti brojevi, prazne ćelije, logičke vrijednosti ili tekst se obračunavaju; argumenti koji predstavljaju
greškeili tekst koji ne može biti pretvoren u brojeve se ignorišu.
Ako je neki argument matrica ili adresa ćelije, samo brojevi iz te matrice ili opsega ćelija se uzimaju u
obračun. Prazne ćelije, logičke vrijednosti, tekst ili greške se ignorišu.
Napomene:
NPV investiranje počinje jedan period prije datuma vrijednosti value1 i završava sa posljednjim novčanim
tokom u listi. NPV obračun se bazira na budućim novčanim tokovima. Ako se vaš prvi novačni tok dešava na
početku prvog perioda, prva vrijednost mora biti dodana NPV rezultatu, a ne uključena u values argumente. Vidjeti
primjer dole.
Ako je n broj broj novačnih isplata i uplata u listi vrijednosti, formula za NPV :
n
values i
NPV  
i 1  1  rate i
NPV je slična PV funkciji (sadašnje vrijednosti). Osnovna razlika između PV i NPV je ta da PV
dozvoljava da novčani tok počne ili na početku ili kraju perioda.
NPV je također povezana i sa IRR funkcijom (interna stopa povrata). IRR je stopa za koju je NPV jednako
nula: NPV(IRR(...), ...) = 0.
Primjer:
Pretpostavimo da razmatrate investiciju u kojoj ćete platiti $10,000 jednu godinu od danas i primiti godišnje zarade
od $3,000, $4,200, i $6,800 za tri godine poslije toga. Posmatrajući godišnju diskontnu stopu od 10 %, neto
sadašnja vrijednost ove investicije je:
NPV(10%, -10000, 3000, 4200, 6800) jednako je $1,188.44
U ovom primjeru vi ste uključili početne troškove od $10,000 kao jednu vrijednost, zato što se plaćanje desilo na
kraju prvog perioda.
Razmotrite investiranje koje počinje na početku prvog perioda. Pretpostavimo da ste zainteresirani za kupovinu
prodavnice cipela. Troškovi posla su $40,000, a vi očekujete slijedeće prihode za prvih pet godina poslovanja:
$8,000, $9,200, $10,000, $12,000, i $14,500. Godišnja diskontna stopa je 8 %. Ova diskontna stopa može
predstavljati stopu inflacije ili kamatnu stopu konkurentnih investicija.
56
Ako su troškovi i prihodi uneseni u ćelije B1 do B6, onda je neto sadašnja vrijednost investiranja u prodavnicu
cipela data u slijedećoj formuli:
NPV(8%, B2:B6)+B1 jednako je $1,922.06
U navedenom primjeru, niste uključili inicijalne troškove od $40,000 zato što se plaćanje desilo na početku prvog
perioda.
Pretpostavimo da se krov vaše prodavnice cipela srušio tokom šeste godine i vi ste predvidjeli gubitak od $9000 za
tu godinu. Neto sadašnja vrijednost investicije u prodavnicu cipela poslije šeste godine su:
NPV(8%, B2:B6, -9000)+B1 jednako je -$3,749.47
PMT
Izračunava plaćanje za kredit zasnovan na konstantnim plaćanjima i konstantnoj kamatnoj stopi.
Syntax: PMT(rate,nper,pv,fv,type)
Rate je kamatna stopa za kredit.
Nper je ukupan broj plaćanja kredita.
Pv je sadašnja vrijednost, ili ukupan iznos koliko serija budućih plaćanja vrijedi sada; također poznat kao glavnica
Fv je buduća vrijednost ili novčani bilans koji želite postići poslije posljednjeg plaćanja. Ako je fv izostavljen,
pretpostavlja se da je 0 (nula), a to je da je buduća vrijednost kredita jednaka 0.
Type je broj 0 ili 1 i označava kada se vrši isplata.

Napomene:
Plaćanje koje vrati PMT funkcija uključuje glavnicu i kamatu ali ne i takse, rezervna plaćanja ili obaveze
koje se često uključuju kod kredita.
Budite konzistentni oko jedinica mjere kada unosite vrijednosti rate i nper. Ako imate mjesečna plaćanja
i četverogodišnji kredit po godišnjoj stopi od 12 %, koristite 12%/12 za stopu i 4*12 za nper. Ako imate godišnja
plaćanja na isti kredit koristite 12% za stopu i 4 za nper.
Tip Ako želite saznati ukupan iznos plaćen tokom kredita, pomnožite vrijednost vraćenu funkcijom PMT sa
vrijednošću nper.
Primjer:
Slijedeća formula vraća mjesečna plaćanja na kredit od $10,000 po godišnjoj stopi od 8 % koji morate isplatiti u
slijedećih 10 mjeseci:
PMT(8%/12, 10, 10000) jednako je -$1,037.03
Za isti kredit, ako se plaćanje vrši na početku perioda, plaćanje je:
PMT(8%/12, 10, 10000, 0, 1) jednako je -$1,030.16
Slijedeća formula vraća iznos koji neko mora platiti vama svaki mjesec ako ste vi posudili toj osobi $5,000 po 12 %
i želite da vam se novac vrati za pet mjeseci:
PMT(12%/12, 5, -5000) jednako je $1,030.20
Možete koristiti PMT da izračunate i plaćanja koja se ne odnose na kredite. Na primjer, ako želite da uštedite
$50,000 za 18 godina štedeći 18 godina konstantan iznos svaki mjesec, možete koristiti PMT funkciju da
izračunate koliko morate štedjeti svaki mjesec. Ako pretpostavite da možete zaradi 6 % kamate na vašu štednju,
možete koristiti PMT da izračunate koliko morate štedjeti svaki mjesec:
57
PMT(6%/12, 18*12, 0, 50000) jednako je -$129.08
Ako štedite $129.08 uz 6 % kamate svaki mjesec tokom 18 godina, mi ćete imati $50,000.
PPMT
Vraća plaćanje na glavnicu za dati period za investiciju baziranu na periodičnim, konstantnim plaćanjima i na
konstantnoj kamatnoj stopi.
Syntax: PPMT(rate,per,nper,pv,fv,type)
Za detaljniji opis argumenata vidjeti funkciju PV.
Rate je kamatna stopa za period.
Per određuje period i mora biti u rasponu od 1 to nper.
Nper je ukupan broj perioda plaćanja.
Pv je sadašnja vrijednost ukupnog iznosa koliko serija budućih plaćanja vrijedi sada.
Fv je buduća vrijednost, ili bilans gotovine koji želite postići poslije posljednjeg plaćanja. Ako je fv izostavljen,
pretpostavlja se da je 0 (nula), to jest, buduća vrijednost zajma je nula.
Type je broj 0 ili 1 i označava kada nastaje obaveza plaćanja.

Napomena:
Primjer:
Slijedeća formula izračunava plaćanje za prvi mjesec dvogodišnjeg kredita od $2,000 sa 10 % godišnje kamate:
PPMT(10%/12, 1, 24, 2000) jednako je -$75.62
Slijedeća funkcija izračunava plaćanje za posljednju godinu 10-godišnjeg kredita od $200,000 sa 8 % godišnje
kamate:
PPMT(8%, 10, 10, 200000) jednako je -$27,598.05
PV
Vraća sadašnju vrijednost investicije. Sadašnja vrijednost je ukupan iznos koji serija budućih plaćanja vrijedi sada.
Na primjer, kada posudite novac, iznos kredita je sadašnja vrijednost za primaoca kredita.
Syntax: PV(rate,nper,pmt,fv,type)
Rate je kamatna stopa po periodima. Na primjer, ako ste dobili kredit za kupovinu automobila sa 10 % godišnje
kamate i sa mjesečnim plaćanjima, vaša mjesečna kamatna stopa je 10%/12, ili 0.83%. Vi bi trebali unijeti u
formulu 10%/12, ili 0.83%, ili 0.0083, za vrijednost kamatne stope.
Nper je ukupan broj plaćanja. Na primjer, ako ste dobili četverogodišnji kredit sa mjesečnim plaćanjima, vaš kredit
ima 4*12 (ili 48) perioda. Vi ćete unijeti 48 u formula za varijablu nper.
Pmt je iznos plaćanja svakog mjeseca i ne može se mijenjati u toku plaćanja. Obično, pmt uključuje glavnicu i
kamatu ali ne i druge troškove kao što su porezi i slično. Na primjer, mjesečna plaćanja na kredit od $10,000, na
period od četiri godine uz 12 % godišnje kamate je $263.33. Vi ćete unijeti -263.33 u formulu za varijablu pmt.
58
Fv je buduća vrijednost, ili iznos gotovine koju ćete imati poslije posljednjeg plaćanja Ako je fv izostavljeno,
pretpostavlja se da je 0 (buduća vrijednost kredita je nula). Na primjer, ako želite da uštedite $50,000 za plaćanje
za specijalni projekat u slijedećih 18 godina, onda je $50,000 buduća vrijednost. Tada možete tražiti koliko treba
da iznosi kamatna stopa i koliko bi u tom slučaju morali da štedite svakog mjeseca.

Napomene:
Slijedeće funkcije se odnose na anuitete:
CUMIPMT PPMT
CUMPRINC PV
FV RATE
FVSCHEDULE XIRR
IPMT XNPV
PMT
Anuitet je serija konstantnih gotovinskih plaćanja tokom konstantnog perioda. Na primjer, kredit za
kupovinu automobila je anuitet. Za više detalja, pogledajte opis za svaku anuitetnu funkciju.
U anuitetnim funkcijama, novac koji isplatite, kao depozit na štednju, je predstavljen negativnim
brojevima; novac koji vi primite, kao na primjer dividende, je predstavljen pozitivnim brojevima. Na primjer,
depozit u banku od $1,000 može biti predstavljen argumentom -1000 ako ste vi depozitor, ili kao argument 1000
ako ste vi banka.
Ako rate nije 0, onda je:
Ako je rate 0, onda je:
Primjer:
Pretpostavimo da razmišljate da kupite policu osiguranja za koju morate platiti $500 na kraju svakog mjeseca za
slijedećih 20 godina. Troškovi police su $60,000, a isplaćeni novac će donijeti 8 % kamate. Možda želite da
izračunate da li je ovo dobra investicija. Koristeći PV funkciju, možete izračunati da je sadašnja vrijednost police:
PV(0.08/12, 12*20, 500, , 0) jednako je -$59,777.15
Rezultat je negativan jer predstavlja novac koji ćete morati platiti. Sadašnja vrijednost police ($59,777.15) je manja
od onog što ćete vi morati platiti ($60,000). Zbog toga ste zaključili da ovo nije dobra investicija.
RATE
Vraća kamatnu stopu za neki anuitet. RATE se izračunava iterativno i može imati vrijednost nula ili može imati
više rješenja. Ako se sukcesivni rezultati funkcije RATE ne mijenjaju za više od 0.0000001 poslije 20 iteracija,
RATE vraća #NUM! Grešku..
Syntax: RATE(nper,pmt,pv,fv,type,guess)
Nper je ukupan broj perioda plaćanja.
59
Pmt je plaćanje učinjeno svakog perioda i ne može se mijenjati tokom perioda anuiteta. Obično pmt uključuje
glavnicu i kamatu ali ne i ostale troškove kao što je na primjer porez.
Pv je sadašnja vrijednost serije budućih plaćanja.
Fv je buduća vrijednost, ili ostatak novca poslije zadnjeg plaćanja. Ako je fv izostavljen, pretpostavlja se da je
nula.

Ako izostavite argument guess, pretpostavlja se da je on 10 %.

Ako se RATE ne mijenja, pokušajte drugu vrijednost za argument guess. RATE se obično mijenja ako je
vrijednost argumenta guess između 0 i 1.
Napomene:
Budite konzistentni oko jedinica mjere kada unosite vrijednosti rate i nper. Ako imate mjesečna plaćanja i
četverogodišnji kredit po godišnjoj stopi od 12 %, koristite 12%/12 za stopu i 4*12 za nper. Ako imate godišnja
Primjer:
Da bi izračunali stopu kamate za četverogodišnji kredit od $8,000 sa mjesečnim plaćanjem od $200:
RATE(48, -200, 8000) jednako je 0.77 %
Ovo je mjesečna stopa jer je broj perioda izračunat mjesečno. Godišnja stopa je 0.77%*12, što iznosi 9.24 %.
SLN
Vraća pravolinijsku amortizaciju sredstava za neki period.
Syntax: SLN(cost,salvage,life)
Cost su inicijalni troškovi sredstava.
Salvage je vrijednost na kraju perioda amortizovanja (ponekad se zove vrijednost sredstava na kraju perioda ili
rezidualna vrijednost)
Life je broj perioda za koji se obračunava amortizacija (ponekad se naziva korisni vijek trajanja sredstava).
Primjer:
Pretpostavimo da ste kupili kamion za $30,000 koji ima korisni vijek trajanja od 10 godina i rezidualnu vrijednost
od $7,500. Amortizacija za svaku godinu je:
SLN(30000, 7500, 10) jednako je $2,250
SYD
Vraća amortizaciju sredstava za određeni period na osnovu metode zbira brojeva godina trajanja sredstava.
Syntax:SYD(cost,salvage,life,per)
60
Per je period i mora biti u istim jedinicama kao i life.
Napomena:
SYD se obračunava kako slijedi:
 cos t  salvage *  life  per  1 * 2

SYD 
 life  life  1
Primjer:
Ako ste kupili kamion za $30,000 koji ima vijek trajanja od 10 godina i preostalu vrijednost od $7,500, godišnja
amortizacija sredstava za prvu godinu je:
SYD(30000,7500,10,1) jednako je $4,090.91
Godišnja amortizacija za 10-tu godinu je:
SYD(30000,7500,10,10) jednako je $409.09
VDB
Vraća amortizaciju sredstava za bilo koji period koji vi odredite, koristeći metodu dvostruko-opadajuće bilansne
metode ili neku drugu metodu koju vi odredite.
Syntax: VDB(cost,salvage,life,start_period,end_period,factor,no_switch)
Start_period je početni period za koji želite izračunati amortizaciju. Start_period mora biti u istim jedinicama
kao i life.
End_period je krajnji period za koji želite obračunati amortizaciju. End_period mora koristiti iste jedinice mjere
kao i life.
Factor je stopa po kojoj se stanje sredstava smanjuje. Ako je ovaj argument izostavljen, pretpostavlja se da je 2
(dvostruko-opadajuća bilansna metoda). Promijenite factor ako želite neku drugu metodu opadajuće amortizacije
sredstava. Za opis dvostruko-opadajuće bilansne metode vidite funkciju DDB.
No_switch je logička vrijednost koja određuje da li želite preći na pravolinijsku metodu obračuna amortizacije
kada je amortizacija veća od opadajuće bilansne kalkulacije.
Ako je no_switch TRUE, Microsoft Excel ne prelazi na metodu pravolinijske amortizacije čak i u slučaju
da je amortizacija veća od opadajuće bilansne kalkulacije.
Ako je no_switch FALSE ili izostavljen, Microsoft Excel se prabacuje na pravolinijsku metodu obračuna
amortizacije kada je iznos amortizacije veći od opadajuće bilansne kalkulacije.
Svi argumenti osim no_switch moraju biti pozitivan broj.
Primjer:
Pretpostavimo da je fabrika kupila novu mašinu. Mašina je koštala $2,400 i ima koristan vijek upotrebe 10 godina.
Rezidualna vrijednost mašine je $300. Slijedeći primjeri pokazuje amortizaciju kroz nekoliko perioda. Rezultati su
zaokruženi na dvije decimale.
VDB(2400, 300, 3650, 0, 1) jednako je $1.32, amortizacija za prvi dan. Microsoft Excel je automatski
pretpostavio da je factor 2.
VDB(2400, 300, 120, 0, 1) jednako je $40.00, amortizacija za prvi mjesec.
61
VDB(2400, 300, 10, 0, 1) jednako je $480.00, amortizacija za prvu godinu.
VDB(2400, 300, 120, 6, 18) jednako je $396.31, amortizacija od šestog do osamnaestog mejseca
VDB(2400, 300, 120, 6, 18, 1.5) jednako je $311.81, amortizacija između šestog i osamnaestog mjeseca uz faktor
od 1.5, umjesto standardno 2.
Pretpostavimo da je mašina koja košta $2400 kupljena sredinom prvog kvartala tekuće godine. Slijedeća formula
određuje iznos amortizacije za tekuću godinu posjedovanja sredstava, uz pretpostavku da u skladu sa poreskim
zakonom morate koristiti 150-% metodu opadajuće amortizacije.:
VDB(2400, 300, 10, 0, 0.875, 1.5) jednako je $315.00
62
STATISTIČKE - Izvod
AVEDEV
Izračunava prosjek apsolutnog odstupanja serije podataka od njene sredine. AVEDEV je mjera varijabiliteta u seriji
podataka.
Syntax: AVEDEV(number1,number2, ...)
Number1, number2, ... su 1 do 30 argumenata za koji želite izračunati prosjek apsolutnog odstupanja. Možete
koristiti prostu matricu ili opseg ćelija koja se poziva na matricu umjesto da unosite argumente razdvojene
zarezom.
Napomene:
Argmuneti moraju biti brojevi ili imena, matrice ili opseg ćelija koje sadrže brojeve.
Ako matrica ili opseg ćelija sadrži argumente koji predstavljaju tekst, logičke vrijednosti, ili prazne ćelije, takve
vrijednosti se ignorišu, međutim, ćelije sa vrijednošću nula (0) se uključuju u kalkulaciju.
Formula za izračunavanje prosječnog odstupanja je:
1
n
x x
AVEDEV zavisi od jedinice mjere serije podataka.
Primjer:
AVEDEV(4, 5, 6, 7, 5, 4, 3) jednako je 1.020408
63
AVERAGE
Izračunava prosjek serije argumenata.
Syntax: AVERAGE(number1,number2, ...)
Number1, number2, ...je 1 do 30 argumenata za koje želite izračunati prosjek.
Napomene:
Argumenti moraju biti broj ili ime, matrica, ili opseg ćelija koje sadrže brojeve.
Ako neki od argumenata sadrži tekst, logičke vrijednosti, ili prazne ćelije, takve vrijednosti se ignorišu,
međutim, ćelije sa vrijednošću nula (0) su uključene u kalkulaciju.
Tip Kada izračunavate prosjek serije ćelija imajte na umu razliku između prazne ćelije i ćelije koja sadrži
vrijednost nula (0), posebno ako ste isključili opciju Zero values check box u View tab (Options command, Tools
menu). Prazne ćelije se ne uzimaju u obračun, ali ćelije sa vrijednošću nula se uključuju u obračun.
Primjer:
Ako je A1:A5 nazvano Scores i sadrži brojeve 10, 7, 9, 27, i 2, onda:
AVERAGE(A1:A5) jednako je 11
AVERAGE(Scores) jednako je 11
AVERAGE(A1:A5, 5) jednako je 10
AVERAGE(A1:A5) jednako je SUM(A1:A5)/COUNT(A1:A5) jednako je 11
Ako C1:C3 nosi ime OtherScores i sadrži brojeve 4, 18, i 7, onda:
AVERAGE(Scores, OtherScores) jednako je 10.5
AVERAGEA
Izračunava prosjek (aritmetičku sredinu) vrijednosti u listi argumenata. Kao dodatak brojevima, tekstualne i
logičke vrijednosti kao što su TRUE i FALSE su uključene u obračun.
Syntax: AVERAGEA(value1,value2,...)
Value1, value2,... su 1 do 30 ćelija, niz ćelija, ili vrijednosti za koje želimo izračunati sredinu.
Napomene:
Argumenti moraju biti brojevi, imena, matrice ili adrese ćelija.

Argumenti matrica ili niza ćelija koji sadrže tekst posmatraju se kao 0 (nula). Prazan tekst ("") pretvara se
također u 0 (nula). Ako obračun ne smije uključiti tekstualne vrijednosti , koristite funkciju AVERAGE
Argumenti koji sadrže TRUE pretvaraju se u vrijednost 1; argumenti koji sadrže FALSE pretvaraju se u
vrijednost 0 (nula).
Tip Kada izračunavate prosjek imajte na umu razliku između prazne ćelije i one koja sadrži vrijednost nula (0),
posebno ako ste isključili opciju Zero values check box na View tab (Options command, Tools menu). Prazne ćelije
se ne obračunavaju, ali ćelije sa vrijednošću nula se obračunavaju.
Primjer:
Ako su ćelije A1:A5 dobile ime Scores i sadrže vrijednosti 10, 7, 9, 2, i "Not available", onda:
AVERAGEA(A1:A5) jednako je 5.6
AVERAGEA(Scores) jednako je 5.6
AVERAGEA(A1:A5) jednako je SUM(A1:A5)/COUNTA(A1:A5) jednako je 5.6
64
Ako ćelije A1:A4 sadrže vrijednosti 10, 7, 9, i 2, a ćelija A5je prazna, onda:
AVERAGEA(A1:A5) jednako je 7
BETADIST
BETAINV
BINOMDIST
CHIDIST
CHIINV
CHITEST
CONFIDENCE
CORREL
Vraća koeficijent korelacije niza ćelija 1 i niza ćelija 2. Koristite koeficijent korelacije da odredite uzajamnu
zavisnost između dvije pojave. Na primjer, možete istraživati zavisnost između prosječne temperature neke
lokacije i korištenja air conditioners.
Syntax: CORREL(array1,array2)
Array1 je prvi niz ćelija koje sadrže vrijednosti.
Array2 je drugi niz ćelija sa vrijednostima.
Napomene:
Argumenti moraju biti brojevi, ili imena, matrice, ili adrese ćelija koje sadrže brojeve.
Ako neki od argumenata sadrži tekst, logičke vrijednosti ili prazne ćelije, takve vrijednosti se ignorišu; međutim,
ćelije koje sadrže vrijednost nula su uključene u proračun.
Ako array1 i array2 imaju različit broj podataka, CORREL vraća #N/A grešku.
Ako je ilil array1 ili array2 prazna, ili ako je s (standardno odstupanje) njihove vrijednosti jednako nula, CORREL
vraća #DIV/0! grešku.
Primjer:
CORREL({3,2,4,5,6},{9,7,12,15,17}) jednako je 0.997054
COUNT
Prebrojava ćelije koje sadrže brojeve. Koristite COUNT da bi dobili broj ćelija koje sadrže brojne vrijednosti u
nekom nizu ćelija.
Syntax: COUNT(value1,value2, ...)
Value1, value2, ... su 1 do 30 argumenata koje sadrže ili se odnose na ćelije sa različitim vrstama podataka, ali se
prebrojavaju samo ćelije koje sadrže brojne vrijednosti.
Argumenti koji sadrže brojeve, datume ili tekst koji se sastoji od brojeva se prebrojavaju; argumenti koji sadrže
kodove greške ili tekst koji ne može biti konvertovan u brojne vrijednosti se ignorišu.
Ako je neki od argumenata matrica ili niz ćelija, samo brojne vrijednosti u toj matrici ili nizu ćelija se
prebrojavaju. Prazne ćelije, logičke vrijednosti, tekst, ili kodovi grešaka u matrici ili nizu ćelija se ignorišu. Ako je
potrebno da prebrojavate i ćelije koje sadrže logičke vrijednosti, tekst ili kodove grešaka, koristite COUNTA
funkciju.
65
Primjer:
U slijedećem primjeru,
COUNT(A1:A7) jednako je 3
COUNT(A4:A7) jednako je 2
COUNT(A1:A7, 2) jednako je 4
COUNTA
Prebrojava ćelije koje nisu prazne. Koristite COUNTA da prebrojite ćelije koje sadrže neke podatke.
Syntax: COUNTA(value1,value2, ...)
Value1, value2, ... su 1 do 30 argumenata koji sadrže vrijednosti koje želite prebrojiti. U ovom slučaju, vrijednosti
bilo kojeg tipa, uključujući prazan tekst ("") ali ne i prazne ćelije se prebrojavaju. Ako je bilo koji argument matrica
ili niz ćelija, prazne ćelije u matrici ili nizu ćelija se ignorišu. Ako ne želite da prebrojavate ćelije koje sadrže
terkst, logičke vrijednosti ili kodove grešaka, koristite COUNT funkciju.
Primjer:
U slijedećem primjeru,
COUNTA(A1:A7) jednako je 6
COUNTA(A4:A7) jednako je 4
COUNTA(A1:A7, 2) jednako je 7
COUNTA(A1:A7, "Two") jednako je 7
COUNTBLANK
Prebrojava prazne ćelije u nekom nizu ćelija.
Syntax: COUNTBLANK(range)
Range je niz ćelija u kojem želite da prebrojite prazne ćelije.
66
Napomene:
Ćelije sa formulama koje vraćaju "" (prazan tekst) se također prebrojavaju.
Primjer:
Pretpostavimo da B3 sadrži formulu: IF(C3<30,"",C3), koja vraća "" (prazan tekst).
COUNTBLANK(B2:C5) jednako je 2
COUNTIF
Prebrojava ćelije u nekom nizu ćelija koje ispunjavaju postavljeni kriterij.
Syntax: COUNTIF(range,criteria)
Range je niz ćelija u kojem želite da prebrojavate ćelije koje zadovoljavaju uslov.
Criteria je postavljeni uslov u obliku broja, izraza, ili teksta koji određuje da li će se ćelija prebrojavati illi neće.
Na primjer, criteria može biti izraz kao 32, "32", ">32", "apples".
Primjer:
Pretpostavimo da ćelije A3:A6 sadrže vrijednosti "apples", "oranges", "peaches", "apples",:

COUNTIF(A3:A6,"apples") jednako je 2
Pretpostavimo da ćelije B3:B6 sadrže vrijednosti 32, 54, 75, 86,:
COUNTIF(B3:B6,">55") jednako je 2
COVAR
CRITBINOM
DEVSQ
EXPONDIST
FDIST
FINV
FISHER
FISHERINV
FORECAST
Izračunava, ili predviđa, buduće vrijednosti koristeći postojeće vrijednosti. Predviđena vrijednost je y-vrijednost za
datu x-vrijednost. Poznate vrijednosti su postojeća x-vrijednost i y-vrijednost, a nova vrijednost je predviđena
korištenjem linearne regresije. Možete koristiti ovu funkciju da bi predvidjeli buduću prodaju, potrebe za opremom,
ili trend potrošnje.
Syntax: FORECAST(x,known_y's,known_x's)
X je tačka za koju želite predvidjeti vrijednost.
Known_y's je zavisna matrica ili niz podataka.
Known_x's je nezavisna matrica ili niz podataka.
Napomene:
Ako x nije broj, FORECAST vraća #VALUE! grešku.

Ako su known_y's i known_x's prazne ćelije ili sadrže različit broj podataka, FORECAST vraća #N/A grešku.
Ako je varijansa known_x's jednaka nula, onda FORECAST vraća #DIV/0! grešku.
Formula za izračunavanje FORECAST je a+bx, gdje je:
67
Primjer:
FORECAST(30,{6,7,9,15,21},{20,28,31,38,40}) jednako je 10.60725
FREQUENCY
Izračunava kako često se neka vrijednost ponavlja u nizu vrijednosti, i vraća vertikalnu matricu brojeva. Na
primjer, koristite FREQUENCY da bi prebrojali broj rezultata testa koji padaju unutar datog raspona rezultata.
Pošto FREQUENCY vraća matricu, mora biti unijet kao matrica formula.
Syntax: FREQUENCY(data_array,bins_array)
Data_array je matrica u kojoj su smještene vrijednosti za koje želite izračunati frekvenciju. Ako data_array ne
sadrži nikakve vrijednosti, FREQUENCY vraća matricu sa nulama.
Bins_array je matrica za interval u koji želite da grupišete vrijednosti u data_array. Ako bins_array ne sadrži
nikakve vrijednosti, FREQUENCY vraća broj elemenata u data_array.
Napomene:
FREQUENCY se unosi kao matrica formula nakon što izaberete niz ćelija u koji želite da se rezultati funkcije
pojave.
Broj elemenata u novoj matrici sa rezultatima je za jedan veći od broja elemenata u matrici bins_array.
FREQUENCY ignoriše prazne ćelije i tekst.
Primjer:
Pretpostavimo da u tabeli imate rezultate testa. Rezultati su 79, 85, 78, 85, 83, 81, 95, 88, i 97 i unijeti su u ćelije
A1:A9. Data_array bi trebala da sadrži kolonu u kojoj se nalaze ovi rezultati testa. Bins_array bi trebala biti druga
kolona sa intervalima po kojima ćete grupisati rezultate testa. U ovom primjeru, bins_array će biti u ćelijama
C4:C6 i sadrži vrijednosti 70, 79, 89. Kada je FREQUENCY unijeta kao matrica, izračunavaju se koliko rezultata
testa ima u rasponima 0-70, 71-79, 80-89, i 90-100. U ovom primjeru je pretpostavljeno da su svi rezultati testa
cijeli brojevi. Slijedeća formula je unijeta kao matrica formula nakon što ste selektirali četiri ćelije koje sadrže vaše
podatke.
FREQUENCY(A1:A9,C4:C6) jednako je {0;2;5;2}
FTEST
GAMMADIST
GAMMAINV
GAMMALN
GEOMEAN
GROWTH
Izračunava predviđeni eksponencijalni rast koristeći postojeće podatke. GROWTH vraća y-vrijednost za seriju
novih x-vrijednosti koje ste vi odredili koristeći postojeće x-vrijednosti i y-vrijednosti. Također možete koristiti
GROWTH funkciju da bi podesili eksponencijalnu krivu za postojeće x-vrijednosti i y-vrijednosti.
Syntax: GROWTH(known_y's,known_x's,new_x's,const)
Known_y's je niz y-vrijednosti koje već znate u vezi y = b*m^x.
Ako je array known_y's je prosta kolona, onda svaka kolona od known_x's je interpretirana kao posebna varijabla.
68
Ako je array known_y's prosti red, onda je svaki red od known_x's interpretiran kao posebna varijabla.
Ako je bilo koji od brojeva u known_y's 0 ili negativan broj, GROWTH vraća #NUM! grešku.
Known_x's je opcionalni niz x-vrijednosti koji također znate u vezi y = b*m^x.
Matrica array known_x's može uključiti jednu ili više varijabli. Ako se koristi samo jedna varijabla, known_y's i
known_x's može biti niz ćelija bilo kojeg oblika, tako dugo dok oni imaju iste dimenzije. Ako se koristi više od
jedne varijable, known_y's mora biti vektor (a to je, niz ćelija koji ima visinu od jednog reda ili širinu od jedne
kolone).
Ako je known_x's izostavljen, pretpostavlja se da je to matrica {1,2,3,...} koja je iste veličine kao known_y's.
New_x's su nove x-vrijednosti za koje vi želite da funkcija GROWTH vrati odgovarajuće y-vrijednosti.
New_x's mora uključiti kolonu (ili red) za svaku nezavisnu varijablu, kako se to čini i za known_x's. Tako, ako je
known_y's prosta kolona, known_x's i new_x's moraju imati isti broj kolona. Ako je known_y's prosti red,
known_x's i new_x's moraju imati isti broj redova.
Ako je new_x's izostavljen, pretpostavlja se da je isti kao i known_x's.
Ako su i known_x's i new_x's izostavljeni, pretpostavlja se da bude matrica {1,2,3,...} koja je iste veličine kao i
known_y's.
Const je logička vrijednost koja određuje da li želimo da konstanta b bude jednaka 1.
Ako je const TRUE ili izostavljena, b se izračunava normalno.

Ako je const FALSE, b se postavlja na vrijednost 1 i m-vrijednost je podešena tako da je y = m^x.
Napomene:
Formule koje vraćaju kao rezultat matricu moraju biti unesene kao matrica formula.
Kada unosite konstante u matrici kao argumente, kao na primjer known_x's, koristite zarez da razdvojite
vrijednosti u istom redu i tačka-zarez da razdvojite redove.
Primjer:
Ovaj primjer koristi iste podatke kao i formula LOGEST. Prodaja od 11 do 16 mjeseca je 33.100, 47.300, 69.000,
102.000, 150.000, i 220.000 jedinica. Pretpostavimo da su ove vrijednosti unesene u šest ćelija koje smo nazvali
UnitsSold.
Kada se unese kao matrica formula, slijedeća formula predviđa prodaju za 17 i 18 mjesec i to na osnovu prodaje za
posljednjih 6 mjeseci:
GROWTH(UnitsSold,{11;12;13;14;15;16},{17;18}) jednako je {320,197;468,536}
Ako se eksponencijalni trend nastavi, prodaja za 17 i 18 mjesec će biti 320,197 i 468,536 jedinica.
Možete koristiti druge sekvencijalne brojeve za x-vrijednosti, i predviđena prodaja će biti ista. Na primjer, možete
koristiti vrijednosti za known_x's, {1;2;3;4;5;6}:
GROWTH(UnitsSold,,{7;8},) jednako je {320197;468536}
HARMEAN
HYPGEOMDIST
INTERCEPT
Izračunava tačku kod koje linija presjeca y-osu koristeći poznate podatke za x-vrijednosti i y-vrijednosti. Tačka
presjeka se izračunava na osnovu best-fit linije regresije nacrtane na osnovu poznatih vrijednosti za x-vrijednosti i
y-vrijednosti. Koristite ovu funkciju ako želite odrediti vrijednost zavisne varijable kada je nezavisna varijabla
nula.
Syntax: INTERCEPT(known_y's,known_x's)
Known_y's je niz zavisnih vrijednosti koje se posmatraju.
Known_x's je niz posmatranih nezavisnih vrijednosti.
69
Napomene:
Argumenti bi trebali biti broj ili matrica ili niz ćelija koje koje sadrže brojeve.
Ako neki od argumenata sadrži tekst, logičke vrijednosti ili prazne ćelije, takve vrijednosti se ignorišu; međutim,
ćelije sa vrijednošću nula su uključene u obračun.
Ako known_y's i known_x's sadrže različit broj podataka ili ne sadrže niti jedan podatak, INTERCEPT vraća #N/A
grešku.
Formula za izračunavanje ove funkcije je:
gdje se kriva izračunava kao:
Primjer:
INTERCEPT({2, 3, 9, 1, 8}, {6, 5, 11, 7, 5}) jednako je 0.0483871
KURT
LARGE
Vraća k-tu najveću vrijednost u nizu podataka. Možete koristiti ovu funkciju da izaberete vrijednost zasnovanu na
njenoj relativnoj poziciji u nizu.
Syntax: LARGE(array,k)
Array je matrica ili niz ćelija za koju želite odrediti k-tu najvećih vrijednosti.
K je pozicija (od najvećeg) u matrici ili nizu ćelija podatka koji se želi vratiti
Napomene:
Ako je matrica prazna, LARGE vraća #NUM! grešku.

Ako je k <= 0 ili ako je k veće od broja podataka, LARGE vraća #NUM! grešku.
Ako je n broj podataka u nizu, onda LARGE(array,1) vraća najveću vrijednost, a LARGE(array,n) vraća najmanju
vrijednost.
Primjer:
LARGE({3,4,5,2,3,4,5,6,4,7},3) jednako je 5
LARGE({3,4,5,2,3,4,5,6,4,7},7) jednako je 4
LINEST
Izračunava statističke podatke za liniju koristeći metodu "najmanjih kvadrata" da bi izračunali pravu liniju koja
najbolje odgovara vašim podacima, i vraća matricu koja opisuje liniju. Pošto ova funkcija vraća matricu
vrijednosti, mora biti unijeta kao matrica formula
70
LOGEST
U regresionoj analizi izračunava eksponencijalnu krivu koja najbolje odgovara vašim podacima i vraća matricu
vrijednosti koje opisuju tu krivu. Pošto funkcija vraća kao rezultat matricu, sama funkcija mora biti unijeta kao
matrica funkcija.
LOGINV
LOGNORMDIST
MAX
Vraća najveću vrijednost u nizu vrijednosti.
Syntax: MAX(number1,number2,...)
Number1,number2,...su 1 do 30 brojeva za koje želite da nađete najveću vrijednost.
Možete unijeti argumente koji predstavljaju brojeve, prazne ćelije, logičke vrijednosti ili tekst koji predstavlja
brojeve. Argumenti koji predstavljaju kod greške ili tekst koji ne može biti konvertovan u brojeve prouzrokuju
grešku
Ako kao argumente koristite matrice, samo se mogu koristiti brojevi kao elementi matrice. Prazne ćelije, logičke
vrijednosti ili tekst u matrici se ignorišu. Ako se logičke vrijednosti ili tekst moraju uključiti u obračun, koristite
funkciju MAXA.
Ako neki od argumenata ne sadrži brojeve, MAX vraća 0 (nula).
Primjer:
Ako ćelije A1:A5 sadrže brojeve 10, 7, 9, 27, i 2, onda:
MAX(A1:A5) jednako je 27
MAX(A1:A5,30) jednako je 30
MAXA
Vraća najveću vrijednost u listi argumenata. Tekst i logičke vrijednosti kao TRUE i FALSE se uzimaju u obračun,
isto kao i brojevi.
MAXA je slična funkciji MINA.
Syntax: MAXA(value1,value2,...)
Value1, Value2,...su 1 do 30 vrijednosti za koje želimo da izračunamo najveću vrijednost.
Napomene:
brojeve. Argumenti koji predstavljaju kod greške prouzrokuju grešku. Ako kalkulacija ne smije sadržavati brojeve
ili logičke vrijednosti koristitie MAX funkciju.
Ako kao argumente koristite matrice, samo se mogu koristiti brojevi kao elementi matrice. Prazne ćelije, logičke
vrijednosti ili tekst u matrici se ignorišu.
Argumenti koji sadrže TRUE kalkulišu se kao broj 1; argumenti koji sadrže tekst ili FALSE kalkulišu se kao 0
(nula).
Ako neki od argumenata ne sadrži nikakvu vrijednost, MAXA vraća 0 (nula).
Primjer:
ako ćelije A1:A5 sadrže brojeve 10, 7, 9, 27, i 2, onda:
MAXA(A1:A5) jednako je 27
MAXA(A1:A5,30) jednako je 30
Ako ćelije A1:A5 sadrže 0, 0.2, 0.5, 0.4, i TRUE, onda:
71
MAXA(A1:A5) jednako je 1
MEDIAN
Vraća median datih brojeva. Median je broj u sredini niza brojeva; tj. polovina brojeva ima veću vrijednost od
medijane, a polovina ima manju vrijednost.
Syntax: MEDIAN(number1,number2, ...)
Number1, number2,...su 1 do 30 brojeva za koje želimo izračunati medijanu.
Argumenti bi trebali biti brojevi ili imena, matrice ili niz ćelija koje sadrže brojeve. Microsoft Excel istražuje sve
brojeve u nizu brojeva ili u matrici.
Ako matrica sadrži tekst, logičke vrijednosti ili prazne ćelije, takve vrijednosti se ignorišu; međutim, ćelije koje
sadrže nulu su uključene u obračun.
Napomene:
Ako je broj podatak u nizu paran, onda MEDIAN izračunava prosjek dva broja u sredini. Vidi drugi primjer.
Primjer:
MEDIAN(1, 2, 3, 4, 5) jednako je 3
MEDIAN(1, 2, 3, 4, 5, 6) jednako je 3.5, prosjek brojeva 3 i 4
MIN
Vraća najmanji broj u nizu brojeva.
Syntax: MIN(number1,number2, ...)
Number1, number2,... su 1 do 30 brojeva za koje želite pronaći najmanju vrijednost
MOžete unijeti argumente koji predstavljaju brojeve, prazne ćelije, logičke vrijednosti ili tekst koji predstavlja
brojeve. Argumenti koji predstavljaju kod greške ili tekst koji ne može biti pretvoren u broj uzrokuje grešku.
Ako je neki od argumenata matrica ili niz ćelija, samo brojevi u toj matrici se uzimaju u obračun. Prazne ćelije,
logičke vrijednosti ili tekst u matrici se ignoriše. Ako se tekst ili logičke vrijednosti ne smiju isključiti iz obračuna
koristite funkciju MINA.
Ako argumenti ne sadrže brojeve, MIN vraća 0.
Primjer:
MIN(A1:A5) jednako je 2
MIN(A1:A5, 0) jednako je 0
MIN je sličana funkciji MAX. Vidite primjer za funkciju MAX.
MINA
Vraća najmanju vrijednost u listi argumenata. Tekst i logičke vrijednosti kao što su TRUE i FALSE su uključeni u
obračun
Syntax: MINA(value1,value2,...)
Value1, value2,... su 1 do 30 vrijednosti za koje želite izračunati najmanju vrijednost.
brojeve. Argumenti koji predstavljaju kod greške uzrokuju grešku. Ako kalkulacije ne smije uključivati tekst ili
logičke vrijednosti koristite funkciju MIN.
Ako je neki od argumenata matrica illi niz ćelija, samo brojevi se uključuju u kalkulaciju. Prazne ćelije i tekst u
matrici se ignorišu.
72
Argumenti koji sadrže TRUE konvertuju se u vrijednost 1; argumenti koji sadrže tekst ili FALSE konvertuju se u 0
(nula).
Ako argumenti ne sadrže brojeve, MINA vraća 0.
Primjer:
MINA(A1:A5) jednako je 2
MINA(A1:A5, 0) jednako je 0
Ako ćelije A1:A5 sadrže vrijednosti FALSE, 0.2, 0.5, 0.4, i 0.8, onda:
MINA(A1:A5) jednako je 0
MINA je slična funkciji MAXA. Vidite primjer za funkciju MAXA.
MODE
Vraća vrijednost koja se najčešće pojavljuje u nekoj matrici illi nizu podataka. Kao i MEDIAN, MODE je mjera
lokacije podataka.
Syntax: MODE(number1,number2, ...)
Number1, number2, ...su 1 do 30 argumenata za koje želite izračunati. Možete koristiti i prostu matricu umjesto da
argumente razdvajate zarezom.
Napomene:
Argumenti bi trebali biti brojevi, imena, matrice ili niz ćelija koje sadrže brojeve.
Ako neki argument matrice sadrži tekst, logičke vrijednosti ili prazne ćelije, takve vrijednosti se ignorišu;
međutim, ćelije koje sadrže vrijednost nula su uključene u obračun.
Ako niz podataka ne sadrži vrijednosti koje se ponavljaju, MODE vraća #N/A grešku.
U nizu vrijednosti, mode je vrijednost koja se najčešće pojavljuje; medijana je srednja vrijednost a mean je
prosječna vrijednost. Ni jedan od ovih pojedinačnih podataka ne daje kompletnu sliku podataka. Pretpostavimo da
su podaci grupisani u tri klastera, polovina oko proste niže vrijednosti, i polovina oko dvije veće vrijednosti. I
AVERAGE i MEDIAN mogu vratiti vrijednosti u relativno praznoj sredini, a MODE može vratiti dominantno
nižu vrijednost.
Primjer:
MODE({5.6, 4, 4, 3, 2, 4}) jednako je 4
NEGBINOMDIST
NORMDIST
NORMINV
NORMSDIST
NORMSINV
PEARSON
PERCENTILE
PERCENTRANK
PERMUT
73
Vraća broj permutacija za dati broj objekata koji mogu biti izabrani iz broja objekata. Permutacija je bilo koji niz
objekata ili događaja gdje je interni poredak važan. Permutacija se razlikuje od kombinacije, za koju interni
poredak nije važan. Koristite ovu funkciju za kalkulacije tipa izračunavanja vjerovatnoće tipa lutrije.
Syntax: PERMUT(number,number_chosen)
Number je cijeli broj koji opisuje broj objekata.
Number_chosen je cijeli broj koji opisuje broj objekata u svakoj permutaciji.
Napomene:
Kod oba argumenta se decimalni dio odsjeca.

Ako number ili number_chosen nije broj, PERMUT vraća #VALUE! grešku.
Ako je number Ł 0 ili je number_chosen < 0, PERMUT vraća #NUM! grešku.
Ako je number < number_chosen, PERMUT vraća #NUM! grešku.
Formula za izračunavanje broja permutacija je:
Primjer:
Pretpostavimo da želite izračunati mogućnost za pobjedničku kombinaciju brojeva na Lutriji. Svaki lutrijski broj
sadrži tri broja, od kojih svaki može biti između 0 i 99. Slijedeća funkcija izračunava broj mogućih permutacija:
PERMUT(100,3) jednako je 970,200
POISSON
PROB
Vraća vjerovatnoću da je vrijednost u nizu između određenih limita. Ako nije navedena gornja granica upper_limit,
vraća vjerovatnoću da je x_range jednako nižoj granici.
Syntax: PROB(x_range,prob_range,lower_limit,upper_limit)
X_range je niz brojnih vrijednosti x sa kojim je pridružena vjerovatnoća.
Prob_range je niz vjerovatnoća koji je pridružen x_range.
Lower_limit je donja granica.
Upper_limit je opcionalni parametar gornje granice.
Primjer:
PROB({0,1,2,3},{0.2,0.3,0.1,0.4},2) jednako je 0.1
PROB({0,1,2,3},{0.2,0.3,0.1,0.4},1,3) jednako je 0.8
QUARTILE
RANK
Vraća rank broja u listi brojeva. Rank broja je njegova veličina relativno u odnosu na druge vrijednosti u listi. (Ako
ste sortirali listu, rank broja je njegova pozicija.)
Syntax: RANK(number,ref,order)
Number je broj čiji rank želite pronaći.
Ref je matrica, ili niz ćelija, ili lista brojeva. Vrijednosti koje nisu brojevi se ignorišu.
74
Order je broj koji određuje kako da rank broj.
Ako je order 0 (nula) ili izostavljen, Microsoft Excel rangira broj kao da je lista ref sortirana u opadajućem
poretku.
Ako je order različito od nule, Microsoft Excel rangira broj kao da je lista ref sortirana u rastućem poretku.
Napomene:
RANK daje duplim brojevima isti rank. Međutim, prisustvo duplih brojeva utiče na ranks. Na primjer, u listi
cijelih brojeva, ako se broj 10 pojavljuje dva puta i ima rank 5, onda broj 11 ima rank 7 (niti jedan broj nema rank
6).
Primjer:
Ako ćelije A1:A5 sadrže brojeve 7, 3.5, 3.5, 1, i 2, onda:
RANK(A2,A1:A5,1) jednako je 3
RANK(A1,A1:A5,1) jednako je 5
RSQ
SKEW
SLOPE
SMALL
Vraća k-tu najmanju vrijednost u nizu podataka.
Syntax: SMALL(array,k)
Array je matrica ili niz ćelija koje sadrže brojeve i kojih želite izdvojiti najmanju vrijednost.
K je pozicija (od najmanje) u matrici iz koje želite izdvojiti najmanju vrijednost.
Napomene:
Ako je array prazna, SMALL vraća #NUM! grešku.

Ako je k <= 0 ili je veće od broja podatak u nizu, SMALL vraća #NUM! grešku.
Ako je n broj podataka u array, SMALL(array,1) jednako je najmanjoj vrijednosti, a SMALL(array,n) jednako je
najvećoj vrijednosti.
Primjer:
SMALL({3,4,5,2,3,4,5,6,4,7},4) jednako je 4
SMALL({1,4,8,3,7,12,54,8,23},2) jednako je 3
STANDARDIZE
STDEV
Izračunava standardnu devijaciju zasnovanu na uzorku. Standardna devijacija je mjera kako široko su podaci
raspoređeni od prosječne vrijednosti (mean).
Syntax: STDEV(number1,number2,...)
Number1,number2,...su 1 do 30 argumenata koji odgovaraju uzorku population. Možćete koristiti i prostu matricu
ili niz ćelijaumjesto da unosite argumente razdvojene zarezom.
Logičke vrijednosti kao što su TRUE i FALSE i tekst se ignorišu.. Ako logičke vrijednosti i tekst ne smiju biti
isključeni iz obračuna, koristite STDEVA funkciju.
75
Napomene:
STDEV pretpostavlja da su argumenti uzorak neke populacije. Ako vaši podaci predstavljaju cijelu populaciju,
onda izračunavajte standardnu devijaciju koristeći STDEVP.
Standardna devijacija se izračunava korištenjem "nonbiased" ili "n-1" metode.
STDEV koristi slijedeću formulu:
Primjer:
Pretpostavimo da se 10 alata proizvodi na nekoj mašini i da su pokupljeni kao slučajni uzorci za kontrolu sile
lomljenja. Vrijednosti uzorka (1345, 1301, 1368, 1322, 1310, 1370, 1318, 1350, 1303, 1299) su smještene u
ćelijama A2:E3. STDEV izračunava standardnu devijaciju sile lomljenja za sve alate:
STDEV(A2:E3) jednako je 27.46
STDEVA
Izračunava standardnu devijaciju zasnovanu na uzorku. Standardna devijacija je mjera kako široko su podaci
raspoređeni od prosječne vrijednosti (mean). Tekst i logičke vrijednosti kao što su TRUE i FALSE su uključene u
izračunavanje.
Syntax: STDEVA(value1,value2,...)
value1,value2,...su 1 do 30 argumenata koji odgovaraju uzorku population. Možćete koristiti i prostu matricu ili
niz ćelijaumjesto da unosite argumente razdvojene zarezom.
Napomene:
STDEVA pretpostavlja da su argumenti uzorak cijele populacije. Ako vaši podaci predstavljaju cijelu populaciju,
morate izračunavati standardnu devijaciju koristeći funkciju STDEVPA.
Argumenti koji sadrže logičku vrijednost TRUE dobivaju vrijednost 1; argumenti koji sadrže tekst ili FALSE
dobivaju vrijednost 0 (nula). Ako u kalkulaciju ne smijete uključiti tekst ili logičke vrijednosti koristite funkciju
STDEV.
Standardna devijacija se izračunava koristeći "nonbiased" ili "n-1" methodu.
Primjer:
ćelijama A2:E3. STDEV izračunava standardnu devijaciju sile lomljenja za sve alate:
STDEV(A2:E3) jednako je 27.46
STDEVP
STDEVPA
STEYX
TDIST
TINV
TREND
Vraća vrijednosti duž linearnog trenda. Izračunava pravu liniju (koristeći metodu najmanjih kvadrata) u zavisnosti
od podataka u matricama known_y's i known_x's. Vraća y-vrijednost na toj liniji za matricu new_x's koju vi
odredite.
Syntax: TREND(known_y's,known_x's,new_x's,const)
76
Known_y's je niz podataka tj. y-vrijednosti koje već poznajete u vezi y = mx + b.
Ako je matrica known_y's prosta kolona, onda svaka kkolona known_x's je interpretirana kao posebna varijabla.
Ako je matrica known_y's prosti red, onda je svaki red known_x's interpretiran kao posebna varijabla.
Known_x's je opcionalni biz x-vrijednosti koje već poznajete u vezi y = mx + b.
Matrica known_x's može uključiti jedan ili više nizova varijabli. Ako se koristi samo jedna varijabla, known_y's i
known_x's mogu biti niz bilo kojeg oblika, sve dok imaju isti broj elemenata. Ako se koristi više od jedne varijable,
known_y's mora biti vektor (a to je, niz sa visinom od jednog reda ili širinom od jedne kolone).
Ako je known_x's izostavljen, pretpostavlja se da je matrica {1,2,3,...} koja je istih dimenzija kao i known_y's.
New_x's su nove x-vrijednosti za koje želite da funkcija TREND vrati odgovarajuće y-vrijednosti.
New_x's mora uključiti kolonu (ili red) za svaku nezavisnu varijablu, upravo kako to čini known_x's. Tako, ako je
known_y's prosta kolona, known_x's i new_x's moraju imati isti broj kolona. Ako je known_y's prosti red,
known_x's i new_x's moraju imati isti broj redova.
Ako izostavite new_x's, pretpostavlja se da je isti kao i known_x's.
Ako izostavite i known_x's i new_x's, pretpostavlja se da su matrica {1,2,3,...} koja ima iste dimenzije kao i
known_y's.
Const je logička vrijednost koja određuje da li će konstanta b imati vrijednsot nula.
Ako je const TRUE ili izostavljena, b se izračunava normalno.

Ako je const FALSE, b se postavlja na nulu, a m-vrijdnost se izračunava prema formuli y = mx.
Primjer:
Pretpostavimo da želimo kupiti dio zemlje u Julu, tj. na startu nove fiskalne godine. Prikupili smo podatke o
troškovima tj. cijenama sličnog zemljišta u posljednjih 12 mjeseci. Known_y vrijednosti su u ćelijama B2:B13;
known_y vrijednosti su $133,890, $135,000, $135,790, $137,300, $138,130, $139,100, $139,900, $141,120,
$141,890, $143,230, $144,000, $145,290.
Kada se unese kao vertikalna matrica u ćelije C2:C6, slijedeća formula vraća predviđene cijene za mart, april, maj,
jun, i jul:
TREND(B2:B13,,{13;14;15;16;17}) jednako je {146172;147190;148208;149226;150244}
Kompanija može očekivati da će kupovina zemlje koštati $150,244 ako se čeka do jula.
TRIMMEAN
TTEST
VAR
Izračunava varijansu zasnovanu na uzorku.
Syntax: VAR(number1,number2,...)
Number1,number2,...su 1 do 30 argumenata koji odgovaraju uzorku.
77
Napomene:
VAR pretpostavlja da su argumenti uzorak neke populacije. Ako vaši podaci predstavljaju cijelu populaciju,
varijansu izračunajte koristeći funkciju VARP.
Logičke vrijednosti kao što su TRUE i FALSE i tekst se ignorišu. Ako se logičke vrijednosti i tekst ne smiju
isključiti iz obračuna, koristite funkciju VARA.
VAR Koristi slijedeću formulu.:
Primjer:
ćelijama A2:E3. VAR izračunava varijansu sile lomljenja za sve alate:
VAR(A2:E3) jednako je 754.3
VARA
Izračunava varijansu zasnovanu na uzorku. Pored brojeva, tekst i logičke vrijednosti su uključene u kalkulaciju.
Syntax: VARA(value1,value2,...)
Value1,value2,...su 1 30 vrijednosti argumenata koji odgovaraju uzorku neke populacije.
VARP
Izračunava varijansu zasnovanu na cijeloj populaciji.
Syntax: VARP(number1,number2,...)
Number1,number2,...su 1 do 30 argumenata koji odgovaraju cijeloj populaciji.
Logičke vrijednosti kao što su TRUE i FALSE i tekst se ignorišu. Ako se logičke vrijednosti ili tekst moraju
uključiti u kalkulaciju, koristite funkciju VARPA.
VARPA
Izračunava varijansu zasnovanu na cijeloj populaciji. Pored brojeva, u kalkulaciju su uključeni i tekst i logičke
vrijednosti.
Syntax: VARPA(value1,value2,...)
Value1, value2,... su 1 do 30 argumenata koji odgovaraju cijeloj populaciji.
WEIBULL
ZTEST
78

Excel F-Je

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Excel F-Je

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MATEMATIČKE FUNKCIJE

Broj je realni broj za koji želite apsolutnu vrijednost.

Ako je A1 konstanta -16, onda:

broj je kosinus ugla koji želite i mora biti od -1 do 1.

Ako želite da pretvorite rezultat iz radijana u stepene, pomnožite rezultat sa 180/PI()

ACOS(-0.5) jednako je 2.094395 (2p/3 radijana)

ACOS(-0.5)*180/PI() jednako je 120 (stepeni)

broj je bilo koji realan broj jednak ili veći od 1.

ACOSH(10) jednako je 2.993223

broj je sinus ugla i mora biti u rasponu od -1 do 1.

Ako želite prikazati vrijednost u stepenima, pomnožite rezultat sa 180/PI( ).

ASIN(-0.5) jednako je -0.5236 (-p/6 radijana)

ASIN(-0.5)*180/PI() jednako je -30 (stepeni)

broj je bilo koji realan broj.

ASINH(-2.5) jednako je -1.64723

ASINH(10) jednako je 2.998223

broj je tangens ugla za koji želimo izračunati arkus tangens.

Ako želite prikazati vrijednost u stepenima, pomnožite rezultat sa 180/PI( ).

ATAN(1) jednako je 0.785398 (p/4 radijana)

ATAN(1)*180/PI() jednako je 45 (stepeni)

X_num je x-koordinata tačke.

Y_num je y- koordinata tačke.

ATAN2(-1, -1) jednako je -2.35619 (-3p/4 radijana)

ATAN2(-1, -1)*180/PI() jednako je -135 (stepeni)

broj je realni broj između 1 i -1.

ATANH(0.76159416) jednako je 1, približno

ATANH(-0.1) jednako je -0.10034

number je vrijednost koju želite da zaokružite.

Significance je broj na koji želite da zaokružite zadati broj.

· Ako neki od argumenata nije broj, CEILING vraća #VALUE! grešku.

CEILING(-2.5, -2) jednako je -4

CEILING(-2.5, 2) jednako je #NUM!

CEILING(1.5, 0.1) jednako je 1.5

CEILING(0.234, 0.01) jednako je 0.24

nzmber je broj događaja.

numberj_chosen je broj događaja u svakoj kombinaciji.

Vraća kosinus datog ugla.

COS(1.047) jednako je 0.500171

COS(60*PI()/180) jednako je 0.5, kosinus od 60 stepeni.

Vraća hiperbolični kosinus nekog broja.

COSH(4) jednako je 27.30823

COSH(EXP(1)) jednako je 7.610125, gdje je EXP(1) je broj e, baza prirodnog logaritma

Pretvara radijane u stepene.

ugao je ugao u radijanima kojeg želite da pretvorite.

DEGREES(PI()) jednako je 180

number je vrijednost koju želimo zaokružiti.

number je eksponent na koji se stepenuje broj e.

Da bi stepenovali broj za neku drugu bazu koristite eksponencijalni operator (^).

EXP(1) jednako je 2.718282 (približna vrijednost broja e)

EXP(2) jednako je e2, ili 7.389056

FACT(1.9) jednako je FACT(1) jednako je 1

FACT(-1) jednako je #NUM!

FACT(5) jednako je 1*2*3*4*5 jednako je 120

number je numerička vrijednost koju želite zaokružiti.

Significance je zadati broj decimala na koji želite zaokružiti.

FLOOR(-2.5, -2) jednako je -2

FLOOR(-2.5, 2) jednako je #NUM!

FLOOR(1.5, 0.1) jednako je 1.5

FLOOR(0.234, 0.01) jednako je 0.23

Zaokružuje broj prema dole na najbliži cijeli broj.

number je pozitivan realan broj za koji želimo izračunati prirodni logaritam.

LN funkcija je inverzna funkcija EXP.

LN(86) jednako je 4.454347

FACT(5) jednako je 12345 jednako je 120

MDETERM(A1:C3) jednako je A1(B2C3-B3C2) + A2(B3C1-B1C3) + A3(B1C2-B2*C1)

Red 1 d/(ad-bc) b/(bc-ad)