Ašelejen i naseljavanje Europe

13. 11. 2008.

Ašelejenska kultura
• prema francuskom nalazištu St. Acheul u Francuskoj • John Frere (1740-1802) – pronašao prve šačnike na nalazištu Hoxne

Ašelejen
• nastaje na temeljima oldovanske industrije • vremensko trajanje: 1 650 000-250 000 g. • karakteristična alatka je šačnik (ručni klin; hand axe/biface) • šačnik: obostrano oblikovana alatka bademasta oblika s oštricom uzduž cijelog ruba alatke

Ašelejenska kultura
• razvila se u Africi pred 1,6 mil. g. • ranija i kasnija faza • Oko 500 000 g. promjena klime • u Europi od 500 000 g.

Funkcija šačnika

Ašelejen
• najstarije alatke potječu sa zapadne obale jezera Turkana (1.65 mil. g.) • Konso-južna Etiopija, Kararisjeverna Kenija, Peninj-jezero Natron u blizini Olduvaja (1.5 – 1.4 mil. g.)

Ašelejen
• najstariji ašelejenski skupovi nalaza uz šačnike imaju i oldovanske jezgre i odbojke • oblici oldovanskih jezgri anticipiraju ašelejenske šačnike, ali nijedna od ovih industrija nema prave prijelazne oblike • koncept šačnika pojavljuje se iznenada, kao i H. ergaster/erectus

Ašelejen i Early Stone Age
• ašelejenski skupovi nalaza iz Afrike pripisuju se ESA • ašelejenski skupovi nalaza iz Europe pripisuju se donjem paleolitiku

Funkcija šačnika
• rezanje i komadanje mesa • Jelinek (1977): prijenosne jezgre • Calvin (2002): diskovi za lov • Kohn & Mithen (1999): uspoređuju funkciju šačnika s funkcijom perja pauna • nakon to je ispunio svoj zadatak odbacuje se

Funkcija šačnika
• Melka Kunturé (Etiopija) • Olorgesailie (Kenija) • Isimila (Tanzanija) • Kalambo Falls (Zambija) • stotine šačnika na malom prostoru bez očitih tragova

Funkcija šačnika
• dolaze u širokom rasponu veličina i oblika i vjerojatno su korišteni u različite svrhe • Klein: “imaju puno više zajedničkog sa švicarskim nožem nego s paunovim perjem”

• korelacijska analiza šačnika iz Kilombea pokazala je da rani čovjek u ovom slučaju H. ergaster/erectus koristi iste predloške za izradu oruđa različitih dimenzija • drugim riječima, već su razvijene kognitivne sposobnosti za osnovne matematičke transformacije bez upotrebe olovke, papira i ravnala

Razvojne faze
• od svoje pojave ašelejenska industrija je konzervativna • Glynn Isaac je na temelju analiza provedenih na materijalu s nalazišta Ologesailie došao do sintagme “variable sameness” • pod ovim je mislio da se promjene u formi šačnika događaju uglavnom nasumce od sloja do sloja i od vremena do vremena i da ne postoji neki usmjereni vremenski trend razvoja

Razvojne faze

• rani ašelejen • kasni ašelejen

Rani ašelejen
• 1 650 000-600 000 g. • deblji šačnici, manje dotjerani, simetrični • negativi odbojaka su jako duboki • izrađeni tvrdim čekićem
Klanac Olduvaj, TK Upper Bed II

Kasni ašelejen
• 600 000-250 000 g. • dotjeraniji, simetričniji, tanji šačnici • negativi su plići • upotreba mekog čekića • dotjeraniji odbojci koji nagovještavaju

• promjena unutar ašelejena nastupa prije c. 600/500 000 g. • poklapa se s pojavom H. heidelbergensisa/arhaičnog H. sapiensa

Ašelejenske inovacije

• upotreba mekanog čekića • primjena levaloaške metode

Mekani čekić

• pojavljuje se Africi prije c. 700 000 g. • preciznije bolje dotjerivanje alatki

• Prije 1,8 mil. g. velike promjene • Nova vrsta roda homo – homo erectus • Pojava nove materijalne kulture – ašelejen • Početak ledenih doba • Čovjek izlazi iz Afrike!!!!

homo habilis

1.8

pri

je
g.

mi l.

homo erectus

H. erectus
• razvija se iz H. habilisa/rudolphensisa • pojavljuje se prvi put prije 1.8-1.7 mil. g. • nedoumice:
– H. ergaster ili H. erectus

H. ergaster i/ili H. erectus
• podjela na H. ergastera i erectusa nije univerzalno prihvaćena • nedvojbene sličnosti • pojedini znanstvenici ističu suptilne i potencijalno značajne razlike (afričke lubanje su više, tanjih stijenki, manje lice, nadočni lukovi) • glavni proponenti razdvajanja: Bernard Wood, Richard Klein

H. ergaster
• H. ergaster – prema jednoj evolucijskoj shemi vezan isključivo za Afriku u vremenu između 1.8/1.7 mil. i 600 000 g. • prema ovome azijski nalazi bi pripadali vrsti H. erectus

H. ergaster/erectus
• prvi čovjek koji napušta Afriku • anatomske promjene, naprednija tehnologija, pretpostavljene prednosti u ponašanju

Dječak s jezera Turkana
• Nariokotome • KNM WT 15 000 • otkrio ga je Kamoya Kimeu 1984. • starost 1.56 mil. g. • datirani su slojevi tufa iznad i ispod sloja slojeva s fosilnim nalazima (1.64 i 1.33 mil. g.) • najcjelovitiji kostur stariji od 130 000 g.

Dječak s jezera Turkana
• starost: 12 godina • kranijalni kapacitet: 880 cm3 • visina : 1.62 m (pretpostavljena visina u odrasloj dobi 1.82 m)

Out of Africa I
• homo erectus se razvija na tlu Afrike prije cca. 1,8 - 1,7 mil. g. • migrirao do istočne Azije (Kina, Indonezija) gdje se jako dugo zadržao • novi nalaz – Dmanisi, Gruzija • u Europu dolazi skoro milijun godina kasnije

• Po Europi lokaliteti sa i bez šačnika • najraniji homo erectus možda nije poznavao šačnike • različite populacije i smjerovi migracije? (iz Afrike i Azije) • Oko 500 000. g. klimatske promjene • nakon 500 000 g. raste broj lokaliteta

Otkriće H. erectusa na Javi
• Eugène Dubois (1858-1941) nizozemski liječnik i vizionar • potraga za karikom koja nedostaje • kratka kronologija boravka u Indoneziji: • 1887. stiže na Sumatru gdje je počeo istraživanja • 1890. g. prebacio se na Javu • listopadu 1891. u riječnim nanosima rijeke Solo kod sela Trinil u središnjem dijelu Jave pronalašao je gornji dio lubanje (nisko nadsvođena, uglata, debelih stijenki s jako izraženim nadočnim lukovima)

Datiranje javanskog H. erectusa
• Java – otok vulkanskog porijekla • rezulati datiranja su kontroverzni zbog komplekse regionalne stratigrafije i nepoznate točne stratigrafske pozicije pronađenih fosila • dio znanstvenika smatra da je H. erectus naselio Javu prije 1 mil. g., drugi prije 1.65 mil. g.

Kasni H. erectus s Jave
• Ngandong, Sambungmacan • obično se smatraju evoluiranim varijantama erectusa • kosti sisavaca sugeriraju starost manju od 300 000 g. • ESR starost između 53 000 i 27 000 g.

Electron Spin Resonance (ESR)
• tehnika mjerenja broja uhvaćenih electrona u zubnoj caklini, koja ih je akumulirala razmjerno radioaktivnosti okoliša u koji je zub bio ukopan

Kineski H. erectus
• Zhoukoudian – kompleks vapnenačkih špilja i pukotina 40 km JZ od Pekinga • 1921. švedski geolog J. G. Anderson (1874-1960) započeo je iskopavanja (nalazište I) i otkrio 2 ljudska zuba • 1927. Kanađanin Davidson Black nastavlja iskopavanja • 1933. Black umire, a nasljeđuje ga

Kineski H. erectus
• Black je nalaze pripisao novoj vrsti Sinanthropus pekinensis • fosilni ostaci s nalazišta I su izgubljeni na početku II svj. rata, ali Weidenreich ih je srećom opisao detaljno i načinio odljeve koji se danas čuvaju u Museum of Natural History u New Yorku

Datiranje
• kineski ostaci H. erectusa se datiraju između 800 000 i 400 000 godina, uglavnom na temelju paleomagnetizma i biostratigrafije

• na kineskim nalazištima su pronađeni brojni artefakti • na većini nalazišta artefakti su pripisani erectusu na temelju slične geološke starosti • artefakti u asocijaciji s ostacima erectusa - nalazišta Lantiana i Zoukoudiana – nalazište I • najstariji artefakti potječu iz doline Nihewan, oko 150 km zap. od Pekinga • paleomagnetizam i pretpostavljena brzina akumuliranja jezerskih sedimenata sugeriraju starost od 1.6 mil. g. • ukoliko su ovi datumi točni, naseljavanje

Ekspanzija H. ergastera/erectusa
• Ubeidiya (Izrael) • starost: 1.4-1 mil. g. (paleomagnetizam, fosilni ostaci sisavaca, K-Ar) • 8000 artefakata (šačnici, komadi koji podsjećaju na ranoašelejenske artefakte afričkih nalazišta)

Moviusova linija
• Hallam L. Movius (1907-1987)

Dmanisi (Gruzija)
• c. 100 km jugozapadno od Tbilisija

Dmanisi
• 1984. probivši temelje srednjevjekovne strukture došlo se do riječnih sedimenata s litički artefaktima i životinjskim kostima • kasnija iskopavanja su otkrila 4 djelomično sačuvane lubanje, 2 mandibule i elemente postkranijalnog dijela kostura • starost: 1.7-1.6 mil g.

Dmanisi
• litička industrija: odbojci, cijepani obluci, nema šačnika • lubanja D2700 nalikuje lubanji KNM ER 1813 (H. habilis) i sugerira starost između 1.7 i 1.6 mil. g. • ostale dvije opisane lubanje najsličnije su afričkom H. ergasteru/erectusu • H. ergaster/erectus se javlja sve do prije 1 mil. g. tako da bi ove lubanje mogle biti i mlađe

Najraniji Europljani

• Atapuerca – Gran Dolina (Španjolska) • Ceprano (Italija)

Gran Dolina
• nalazište smješteno u Sierra de Atapuerca

Atapuerca
Najstariji ostaci fosilnog čovjeka na tlu Europe – Atapuerca – Gran Dolina Homo antecesor ? 800 000 g. BP

Gran Dolina
• 18 m sedimenta • iskopavanja od 1976. • intenzivirana od 1993. • sloj TD 6: 90 fosilinih fragmenta i 200 artefakata • sloj oko 1 m iznad ovog pokazuje normalni polaritet • ESR datumi: 857 000 – 780 000 g.

Gran Dolina – fosilni ostaci
• najmanje 6 osoba starosi između 3 i 18 godina • H. antecessor? • izdanak H. ergastera/erectusa koji nestaje nakon pokušaja koloniziranja južne Europe • litički skup nalaza: odbojci, jezgre, čekići • nema šačnika • sirovinski materijal prikupljen u okolici špilje (rožnjak, kvarcit,

Gran Dolina – kanibalizam?
• životinjske kosti: tragovi rezanja, razbijanja, grebanja • 25 % ljudskih kostiju ima tragove slične onima na životinjskim koji se tumače kao rezultat ljudskog djelovanja • slični tragovi se javljaju i na sličnim pozicijama (skidanje velikih mišića i razbijanje kostiju zbog koštane srži)

Ceprano
• ostatak lubanje bez artefakata • pronađen 1994. • starost 900 000-800 000 g. • K/Ar

Ceprano

Datacija 900 – 800 000 g. BP Homo erectus

Fosilni ljudi iz Gran Doline i Ceprana • vjerojatno se radi o regionalnoj varijanti grupe H. ergaster/erectus, odnosno ranim nalazima H. hedelbergensisa

Najvažniji europski lokaliteti donjeg paleolitika
• • • • • • • • • • • • • • • Le Vallonnet Arago Swanscombe (donji slojevi) Clacton Vértesszőllős Šandalja I Isernia La Pineta Terra Amatta Torralba Ambrona Abeville St. Acheul Hoxne Swanscombe (srednji slojevi) Boxgrowe

lokaliteti bez šačnika

lokaliteti sa šačnicima

Hoxne Clacton Swanscombe Boxgrove Abeville, St. Acheul Vértesszőllős Le Vallonet Atapuerca Šandalja I

Torralba & Ambrona

Arago Terra Amata Isernia Ceprano

Le Vallonet
• špilja u okolici Nice • procijenjena starost 900 000 g. • jednostavna oruđa na oblucima (oldovanska tradicija)

Isernia la Pineta
• jugoistočno od Rima • brojni artefakti • starost: ~730 000 g. (K-Ar) • sjekači načinjeni na riječnim oblucima

Drugi kolonizacijski val
• H. heidelbergensis/arhaični H. sapiens • dobio je ime prema nalazu mandibule iz kamenoloma u Maueru kod Heidelberga (1907) • kranijali kapacitet veći nego kod ergastera/erectusa • sofisticiranija tehnologija kasnoašelejenskih ljudi mogla je biti ključna za uspjeh koloniziranja

Najznačajnija europska nalazišta H. heidelbergensisa • Petralona • Arago • Bilzingsleben • Boxgrove • Vértesszölös • Mauer • Sima de los Huesos

Sima de los Huesos
• jama kostiju • 1976. g. pronađena je prva ljudska kost • od 1984. istražuje se kontinuirano • sloj s ljudskim kostima starosti između 500 000 i 400 000 g. • preko 2000 ljudskih kostiju • pronađen je samo jedan artefakt • ostaci najmanje 32 osobe • jednak udjel žena i muškaraca

Sima de los Huesos
• šačnik iz Sima de los Huesos • 400 000 g. • Prije šačnika pronađene mnogobrojne ljudske kosti “jama kostiju”

Sima de los Huesos
• zastupljene su različite dobne skupine • razlog pomora:
– epidemija – napad druge grupe (nema tragova nasilja)

• kako su dospjele kosti u Simu:
– možda su jednostavno pobacane (higijenski razlozi ili ceremonijalni?)

Alternativni materijali
• kameni artefakti su zbog svoje dugotrajnosti dominantni u paleolitičkoj arheološkoj građi • sigurno su rabili i druge materijale podložne propadanju: drvo, trsku, kožu)

Alternativni materijali – retuširane kosti
• • • • • Fontana Ranuccio Malagrotta Castel di Guido La Polledrara Bilzingsleben

Alternativni materijali – drveni artefakti
• Kalambo Falls (Zambija) • Gesher Benot Ya'aqov (Izrael) • Clacton-on-Sea (Engleska) • Schöningen (Njemačka)

Alternativni materijali – drveni artefakti
• Schöningen • tri cijela drvena koplja • dužina preko 2 m • najdeblja i najteža pri zašiljenom vrhu • najstariji, najuvjerljiviji dokaz lova kod ljudi • starost: 400 000

Nastambe
• Terra Amata • Le Lazaret • Bilzingsleben • Ariendorf I

Terra Ammata
• jednostavne oldovanske alatke • najstariji ostaci nastambi na tlu Europe – 400 000 g. • načinjena od granja • unutra ognjište

Vértesszőllős

1965. Nalazi fosilnih ostataka čovjeka, životinjskih kostiju i kamenih alatki Datacija cca. 400 000 g. BP

Swanscombe
• Kent, Engleska • Barnfiled Pit • Slojevi stariji od 400 000 g. – jednostavna oruđa na odbojcima • Slojevi mlađi od 300 000 g. – ašelejenski šačnici • “Swascombe man”

Arago
• gotovo čitav kostur star 400 000 g. • jednostavno oruđe – sjekači i sjeckala, nešto strugala • birali sirovinski materijal prema tipu alatke

Clacton
• donjopal. lokalitet bez sjekira • Jednostavna oruđa na oblucima i odbojcima • drveno koplje

Hoxne
• lokalitet prvi put istraživan 1797. – J. Frere • objavljeni rezultati, iskopavanja ponovo od 1971. • alatke stare 400 000 g.

Boxgrowe
• 400 000 g. • šačnici

St. Acheul
• eponimini lokalitet ašelejenske kulture • pronađeni šačnici i starije i mlađe faze

Ambrona i Torralba
• Centralna Španjolska • Pretpostavlja se da je riječ o lokalitetima na kojima je utvrđen organizirani lov • Slonove se tjeralo u stupice, te komadalo na licu mjesta • 400 000 – 200 000 g.

Tragovi donjeg paleolitika u Hrvatskoj • Šandalja I • Donje Pazarište u Lici • Punikve kod Ivanca

Šandalja I
• sjekač pronađen u koštanoj breći • starost 900 000 g. ?

Donje Pazarište i Punikve
• šačnici pronađeni na površini • ne mogu se točno datirati

Upotreba vatre
• prednosti:
– toplina – kuhanje mesa/biljaka čime se povećava probavljivost, a u nekim slučajevima se neutraliziraju toksini – ojačavanje drveta vatrom, npr. vrh koplja – tjeranje konkurentnih predatora iz špilje i obrana od opasnih životinja – rasvjeta u špiljama i produžavanje iskoristivog svjetla tijeko noći

Upotreba vatre
• Zhoukoudian • ovo nalazište se obično smatra prvim sigurnim dokazom za upotrebu vatre • znakovi korištenja vatre: izgorene kosti i tanke tamne leće sedimenta (vatrišta?) • nova istraživanja tvrde drukčije • u većini slučajeva gorenje kostiju nastupilo je nakon fosilizacije

Upotreba vatre
• Zhoukoudian • geokemijskim analizama tankih leća nije utvrđeno postojanje pepela i drvenog ugljena • Europa:
– Vértesszölös, Bilzingsleben, Schöningen – dvojbeno

• ukoliko se odbace ova nalazišta najstariji široko prihvaćeni dokazi o korištenju vatre dolaze s nalazišta Pech de l'Azé, La Cotte de St. Brelade iz vremena pretposljednjeg glacijala, OIS