You are on page 1of 25

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA


Postdiplomski studij

TEORIJA MJERENJA

Prof. dr Midhat MEKIĆ


TEORIJA MJERENJA

1. Svrha teorije mjerenja


2. Zadaci mjerenja
3. Greška mjerenja
4. Kompozitna varijabla
5. Varijabla i vrste varijanci
6. Formalna definicija mjerenja
7. Mjerne skale
8. Klasični model mjerenja
9. Guttmanov model mjerenja
10. Opće karakteristike testova
6.1. Svrha teorije mjerenja
Teorija mjerenja, u suštini je disciplina koja pripada
području primjenjene matematike i bavi se formalnim
modelima na kojima su zasnovani postupci mjerenja i
procjenjivanja uopće.
6.2. Zadaci mjerenja

Kako je dobro poznato, čak i


najpreciznijim instrumentima mjerena
neka pojava gotovo nikada ne pokazuje
uvijek isti rezultat.
Ovo vrijedi i za sva druga područja
ljudske spoznaje, pa čak i u tehnici,
gdje se čini kao da greške nisu
moguće.
Zbog toga se nastoji metodologijskim
postupcima osigurati vjerodostojnost
mjerenja, odnosno pokušava se
izmjerene podatke tako urediti da se iz
njih na odgovarajući način izvuče
stvarni rezultat.
6.3. Greška mjerenja

 Izmjeriti znači tačno utvrditi


neku vrijednost.
 Svako odstupanje od tog
pravila predstavlja neku
grešku.
 Ako već ne možemo grešku
izbjeći, onda barem moramo
znati kolika je.
 Ako ne znamo kolika je
greška, tada je potencijalno
greška sve.
6.4. Kompozitna varijabla
Fundamentalna jednadžba:

Z = f1 X1 + f2 X2 + ... + fm Xm + u1 s1 + ... + u2 s2 + ... + un sn.

Ovo je fundamentalna faktorska jednadžba, u kojoj su f1 ... fm faktorski


koeficijenti varijable i zajednički faktori,u je koeficijent varijable s njezinim
unikvitetnim i s specifičnim faktorom. Ova jednadžba nam opisuje
manifestne varijable kao kompozitne varijable, sastavljene od dijelova
razultata F1
za koje40 su odgovorni zajednički
KOMPONENTE faktori i unikvitetni faktori.
REZULTATA
F2 25
F3 15
F4 10
S1 4
S2 3
E1 2
E2 1 F1 F2 F3 F4 S1 S2 E1 E2
6.5. Varijabla i vrste varijanci
Varijabla kao pojam predstavlja izmjereni izraz variranja nekih karakteristika uzorka entiteta
iz skupa E, neke populacije P.

Totalna varijanca (TV) odgovorna je za sve varijacije rezultata nekog testa.

Zajednička varijanca (ZV) je onaj dio totalne varijance neke varijable koji se može razlučiti
na jedan ili više zajedničkih faktora. Taj dio varijance objašnjava korelacije između
promatranih varijabli.

Unikvitetna varijanca (UV) objašnjava unikvitetne ili pojedinačne faktore. Unikvitetna


varijanca može imati dva dijela - specifičnu varijancu i varijancu pogreške.
Specifična varijanca (SV) je dio prave varijance nekog testa ili mjernog instrumenta. To
znači da ona nije uzrokovana pogreškom mjerenja, ali i da nije u korelaciji s varijancom
ostalih varijabli.
Varijanca pogreške ili error varijanca (EV) je onaj dio rezultata koji nastaje zbog grešaka
mjerenja različitog tipa i prema klasičnom modelu mjerenja nije u korelaciji ni s kakvim
drugim dijelom varijance bilo koje varijable.

Prava ili istinita varijanca (PV) je onaj dio rezultata neke varijable koji je sastavljen od
zajedničke i specifične varijance neke varijable ili testa.
6.5. Varijabla i vrste varijanci

Totalna varijanca se može izraziti na slijedeći način :

TV = ZV + SV + EV

TV = ZV + SV + EV
PV UV

TV = totalna, ZV = zajednička, UV = unikvitetna


SV = specifična, EV = error ili pogreška, PV = prava
6.6. Formalna definicija mjerenja
Kao mjerenje, u najširem značenju tog pojma, može se definirati
svaka operacija koja, u skladu s nekim potpunim i tačnim skupom
pravila, omogućava da se nekom objektu koji je član nekog
homogenog skupa objekata pridruži oznaka ili broj koji se odnosi na
neko određeno svojstvo, tako da se ma koja dva objekta koja se po
tom svojstvu razlikuju mogu i razlikovati, i ma koja dva objekta koja
su po tom svojstvu identična mogu smatrati identičnim.
6.7. Mjerne skale - Apsolutna
Apsolutne skale imaju realnu nultu točku, a rezultati mjerenja
su izraženi u nekim prirodnim mjernim jedinicama.

Tipičan primjer rezultata na ovakvoj


skali je npr. broj djece u porodici, jer
može poprimiti samo vrijednosti
cijelih brojeva, uključujući i nulu. U
sportu je tipična situacija npr. s
brojem pogodaka u nekoj utakmici.

Ove skale svojstvo uređenosti i intervalnosti zadržavaju samo


kod identičnih transformacija tipa zij = yij;. Za ove skale vrijedi
uvjet: yij = 0 -> 0 tj. imaju realnu nultu točku i rezultati su
zadani u prirodnim mjernim jedinicama.
6.7. Mjerne skale - Aditivna
Aditivne skale nemaju realnu nultu točku, ali su rezultati
zadani i dalje u nekim prirodnim mjernim jedinicama.

Tipičan primjer rezultata na ovakvoj


skali je npr. odgovor na pitanje:
koliko imate braće ili sestara? Nula
znači da je ispitanik jedinac. U
sportu je tipična situacija npr. s
razlikom postignutih pogodaka. 8 79 : 71
Ove skale svojstvo uređenosti i intervalnosti zadržavaju i
nakon transformacija tipa zij = yij – c, gdje je c proizvoljna
konstanta, npr. aritmetička sredina. Za ove skale vrijedi da
nemaju realnu nultu točku, a rezultati su i dalje zadani u
prirodnim mjernim jedinicama.
6.7. Mjerne skale - Razmjerna
Razmjerne skale imaju realnu nultu točku, ali su jedinice
mjerenja proizvoljne ili konvencionalne.

Tipičan primjer rezultata na ovakvoj


skali je npr. ocjena u školi. U sportu
je tipičan slučaj npr. u ocjenjivanju
elemenata u klizanju ali i u
procjenjivanju većine motoričkih
sposobnosti ili fizioloških svojstava.

Ove skale svojstvo uređenosti i intervalnosti zadržavaju


samo nakon transformacija tipa zij = yij * m-1, gdje je m
proizvoljna realna konstanta različita od nule. Za ove skale
vrijedi da imaju realnu nultu točku, ali su rezultati zadani u
proizvoljnim ili konvencionalnim jedinicama.
6.7. Mjerne skale - Intervalna
Intervalne skale nemaju ni realnu nultu točku, ni prirodne
jedinice mjerenja.

Tipičan primjer rezultata na ovakvoj Gtotal


skali je npr. ocjena prebačaja i
podbačaja, dakle od neke nulte
vrijednosti. U kineziologiji su ovakve
skale najčešće one kojima se podaci Xtotal

npr. standardiziraju Z=>(-3.5, 0, +3.5). -3.5 0 +3.5

Ove skale svojstvo uređenosti i intervalnosti zadržavaju i


nakon transformacija tipa zij = (yij - c) * m-1, gdje su c i m
proizvoljne realne konstante različite od nule. Za ove skale
vrijedi da nemaju realnu nultu točku, niti su rezultati zadani u
prirodnim jedinicama mjerenja.
6.7. Mjerne skale - Ordinalna
Ordinalne skale nemaju svojstvo intervalnosti, niti realnu nultu točku,
niti prirodne jedinice mjerenja, ali se mogu transformirati u intervalne
skale, ako je poznata distribucija svojstva koje se mjeri.

Tipičan primjer rezultata na ovakvoj


skali je npr. procjena kvalitete: loše,
slabo, dobro, jako dobro, izvrsno. U
kineziologiji su ovakve skale najčešće
u psihološkim testovima ili ocjeni
uspješnosti sportaša.

Ove skale svojstvo uređenosti zadržavaju i nakon


transformacija tipa zij = f (yij) gdje je f bilo koja opadajuća ili
rastuća monotona funkcija. Za ove skale vrijedi da nemaju
svojstvo intervalnosti, niti realnu nultu točku, niti su rezultati
zadani u prirodnim jedinicama mjerenja.
6.8. Klasični model mjerenja

klasični model mjerenja definiran je ovim postulatima


cov (uj , uj ) = 0
Kovarijanca rezultata koji su poslijedica djelovanja nesistematskih grešaka
jednaka je nuli, tj. ti su dijelovi rezultata međusobno neovisni.
cov (hj , uj ) = 0
cov (hk , uk ) = 0
Kovarijanca pravih dijelova rezultata i dijela rezultata dobijenih zbog
grešaka mjerenja u varijablama j i k jednaka nuli.
cov (hj , uk ) = 0
cov (hk , uj ) = 0
Pravi dijelovi rezultata jedne varijable i dijelovi nastali uslijed grešaka
mjerenja imaju kovarijance nula, tj. da su neovisni.

Dakle, pretpostavlja se da korelacije varijabli ovise samo o pravim


rezultatima u tim varijablama.
6.9. Guttmanov model mjerenja

Guttmanov model mjerenja predstavlja važnu alternativu klasičnom


modelu mjerenja, jer dopušta mogučnost izračunavanja varijabli pogreške,
pa prema tome i izračunavanje pravih dijelova rezultata u zadacima ili
stavkama nekog kompozitnog mjernog instrumenta. Na temelju ovog
modela moguće je definirati neki rezultat tako da pouzdanost mjerenja
bude maksimalna.

Jednako tako je dopustivo i da su kovarijance varijabli pogreške različite


od nula, po čemu je ovaj model mjerenja različit od klasičnoga.
6.10. Opće karakteristike testova

DISKRIMINATIVNOST = RAZLIKOVANJE ENTITETA

Diskriminativnost (osjetljivost)
je takva karakteristika prema
kojoj test uspješno razlikuje
ispitanike na osnovi mjerenog
svojstva. Npr. kad bi mjerili visinu
odraslih muškaraca "okruglo" u
metrima dobili bi da su svi visoki
1 ili 2 metra, što zaista ne bi
moglo ničemu poslužiti. Zbog
toga ovoj karakteristici ponajviše
vremena posvećujemo kod
konstrukcije i početne validacije
testa.
6.10. Opće karakteristike testova

OBJEKTIVNOST = NE OVISI O NAČINU MJERENJA / MJERITELJU

Objektivnost se kao metrijska


karakteristika odnosi na osobu ili
tehnički sklop koji prikuplja
inicijalne podatke. Neki podatak
smatramo objektivnim ako ne ovisi
o načinu na koji je prikupljan, niti o
osobi (mjeritelju) koji je podatke
prikupljao. Objektivnost se u
Kineziologiji znatno povećava
korištenjem raznih pomagala i
opreme, čime se minimizira utjecaj
mjeritelja na rezultate.
6.10. Opće karakteristike testova

HOMOGENOST = U PONAVLJANJIMA MJERI ISTU POJAVU

Homogenost je karakteristika
onih mjernih instrumenata koji su
sastavljeni od više ponavljanja da 12

u svim svojim dijelovima mjere 10


8
istu željenu pojavu. Neki test je 6

homogen ukoliko u svakom 4


2
slijedećem ponavljanju procjenjuje 0

istu pojavu. U Kineziologiji se, 1 2 3 4 5 6 7 8

međutim, u ponavljanjima javlja


početna motivacija, učenje,
zapamćivanje, umor, dosada, i sl.,
čime se rezultati mogu znatno
kontaminirati.
6.10. Opće karakteristike testova

VALJANOST = MJERI ŽELJENO SVOJSTVO

Valjanost je karakteristika prema kojoj


mjerni instrument mjeri zaista ono što
smo tim instrumentom i željeli izmjeriti.
U Kineziologiji postoji opasnost da neki
mjerni instrument (test) određen za
mjerenje jednog svojstva ili
sposobnosti, nakon statističke provjere
pokazuje kako mjeri sasvim drugi
predmet mjerenja ili čak više njih.
Dobar primjer za ilustraciju je npr. sprint
na 100 m, koji kao test znatnije mjeri
eksplozivnost nogu nego li brzinu.
6.10. Opće karakteristike testova

POUZDANOST = MJERI U ISTIM UVJETIMA ISTI REZULTAT

Pouzdanost neke varijable znači


sigurnost da je neki objekt (entitet)
točno procijenjen, tj. da je ta
procjena neovisna o pogreškama
mjerenja. Neki mjerni instrument je
pouzdan ako kod ponovljenih
mjerenja istog objekta istim
instrumentom rezultat bude isti ili
dovoljno sličan. Paralelni testovi
uvijek moraju dati isti ili dovoljno
sličan rezultat. U protivnom se ne
može potvrditi pouzdanost takvog
mjernog instrumenta.
6.10. Opće karakteristike testova

POUZDANOST = MJERI U ISTIM UVJETIMA ISTI REZULTAT


VALJANOST = MJERI ŽELJENO SVOJSTVO

Pouzdan Nepouzdan Nepouzdan Pouzdan


Ne valjan Valjan Nevaljan Valjan
6.10. Opće karakteristike testova

FAKTORSKA VALJANOST = USPOREDBA S DRUGIM TESTOVIMA

Faktorska valjanost. Ukoliko se kovarijacije rezultata većeg broja


entiteta opisanih većim brojem testova mogu interpretirati kao
rezultanta ograničenog broja latentnih varijabli, tada se te latentne
varijable mogu smatrati jedinstvenim funkcionalnim strukturama.

Uopće nema dvojbe da je sa znanstvene točke gledišta, jedini način


određivanja valjanosti nekog testa utvrđivanje njegovog predmeta
mjerenja, odnosno latentnih varijabli koje utječu na manifestacije
rezultata .
6.10. Opće karakteristike testova

items correlation matrix, proportion of correlations,


minimal amount of common variance (macv),
number of total correlation and image factors,
mean-sqare correlation (smc),
validity coefficients (first items correlation factor),
Spearman-Brown RTT1 ((macv*m)/(1+(m-1)*macv)),
Spearman-Brown RTT2 (rms/(1+(m-1)*(rms/m))),
Kaiser-Caffrey (m/(m-1))*(1-1/ lR1),
Chronbach alpha (m/(m-1))*(1.0-sS / Ss ).
HVALA NA PAŽNJI,