You are on page 1of 49

uG

uG
uG
V V E _
Definicija 1: Graf G je ureena trojka nepraznih skupova V, E, i pri emu je
V skup vrhova grafa G, relacija skup grana grafa G i funkcija
koja svakoj grani iz G pridruuje neureen par vrhova od G.
Pirmo G = (V(G), E(G), ) , a esto i krae G = (V,E) .

Ako je (u,v) _ E, tj. ako su elementi u,v skupa V u relaciji E, kaemo da postoji
direktan put od vora u do vora v.
Primjeri grafova
Granu (ivicu) grafa koja spaja vor sa samim sobom nazivamo petlja.
Grafovi se dijele na konane i beskonane, u ovosnosti o tome da li je skup vorova
konaan ili beskonaan.

Na slici je prikazan graf G = (V,E) , gdje je


na tri ekvivalentna naina :










{ }
x x x x 4 3 2 1
, , , V=
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) { }
x x x x x x x x x x x x x
,
x 3 4 2 3 1 3 4 1 3 1 2 1 1 1
, , , , , , , , , , , , E =
Paru vorova i odgovaraju dvije grane i pa se na
crteu mogu povui dvije linije izmeu vorova i ili jedinstvena linija
koja se dvostruko orjentie ili se uopte ne orjentie.
x1 x3 ( )
x
,
x 3 1
( )
x
,
x 1 3
x3 x1

Definicija 2 : Graf je podgraf grafa G = (V,E) ako i samo ako je
i je restrikcija od E na podskupu .

Definicija 3 : Graf G = (V,E) je neorjentisan ili neusmjeren ako i samo ako je relacija
E simetrina, tj. akko za svako
.

Definicija 4 : Graf G = (V,E) je orjentisan ili usmjeren ako i samo ako nije neorjentisan,
tj. akko je relacija E antisimetrina.





) E , V ( G ' ' = '
V V _ '
E'
V v u, e
( ) ( ) E u v, E v u, e e
Primjer neorjentisanog i orjentisanog grafa
V'
U prvom primjeru ivice su neusmjerene tako da se po svakoj ivici moe ii u oba smjera.
Na drugom primjeru vidimo da ivice grafa imaju svoj smjer. Na slikama se smjer oznaava
strelicama.

Pored orjentisanih i neorjentisanih grafova, postoje i grafovi koji nisu ni orjentisani ni
neorjentisani.
Multigrafovi su grafovi kod kojih se izmeu dva vora nalazi vie od jedne grane iste
orjentacije (Slika a). Kod multigrafova su mogue i viestruke petlje.




















Slika a
Definicija 5 : Stepen vrha je broj ivica sa kojima je vrh spojen. Kod usmjerenih grafova
izlazni stepen je broj ivica koje izlaze iz vrha, a ulazni stepen je broj ivica koje ulaze
u vrh.









Na slici b vidimo da je stepen vrha b 3. Stepen vrha a na slici c je 3, ulazni stepen je 1 a
izlazni 2.
Vrlo esto se javlja potreba da svakoj ivici e grafa G pridruimo realan broj w(e) koji
nazivamo teina ivice e. Takav graf zovemo teinski graf.

Slika b
Slika c
Definicija 6 : Za vorove u i v grafa G kaemo da su susjedni ako postoji grana u tom
grafu koja ih spaja.
Za dvije grane grafa G kaemo da su susjedne ako postoji vor u tom grafu koji im je
zajedniki.








Na slici su susjedni vorovi u i v, v i x, x i y, yi z, v i y, z i u.
Susjedne grane su na primjer (u,v) i (v,x) jer im je vor v zajedniki.

Definicija 7 : Konaan niz vorova ini put u grafu G = (V,E) akko za svako
vai . Broj n nazivamo duina tog puta.







u v
z y
x
v v v n 1 0
, , ,
{ } n , 1, k e ( ) E ,
v v k 1 k
e

Definicija 8 : Za dva vora u i v kaemo da su povezani akko postoji put tako


da je i .
Neorjentisani graf G je povezan ako i samo ako su svaka dva njegova vora povezana, tj.
akko postoji put izmeu svaka dva vora. U suprotnom, za graf G kaemo da je
nepovezan.








Put kod koga je posljednji lan ujedno i prvi nazivamo ciklus. Povezan
neorjentisan graf je drvo akko ne sadri ciklus.
Definicija 9 : Ivica (u,v) povezanog neorjentisanog grafa G = (V,E) je most ako i samo
ako graf G = (V, E\{(u,v)}) nije povezan.
Definicija 10 : Graf je planaran akko se moe nacrtati u ravni tako da se nikoje dvije
ivice meusobno ne sijeku.









v v v n 1 0
, , ,
v u 0
=
v v n
=
Povezan i nepovezan graf

v v v n 1 0
, , ,
Svaki graf se moe postepeno izgraditi dodajui jednu ivicu za drugom. (*)
Postavlja se pitanje : da li u svakom povezanom grafu postoji takva numeracija ivica da se
pri postupnom crtanju grafa uvijek dobiju povezani grafovi? Odgovor je potvrdan.
Dakle, svaki povezan graf moe se dobiti na sljedei nain: izabere se jedna ivica, zatim
joj se pripaja jo jedna ivica, tako da se ponovo dobija povezan graf, zatim joj se pripaja
jo jedna ivica (tako da se ponovo dobija povezan graf) itd.
Kontura u grafu je naziv za zatvoren lanac ivica ija unija predstavlja liniju homeomorfnu
krunoj liniji.

Kontura
Povezan graf koji ne sadri ni jednu konturu naziva se drvo (stablo).








Teorem : Za proizvoljno drvo koje ima t tjemena i i ivica vrijedi:
_(G) = t i = 1 , (1)
_(G) Eulerova karakteristika grafa.

Dokaz : indukcijom po broju ivica i.
Za i = 1 tvrdnja vrijedi jer drvo ima jednu ivicu i dva tjemena.
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za drvo koje ima n ivica.
Dokaimo da je tvrdnja tana za drvo G koje ima n+1 ivica.



Drvo
Kako je graf G povezan, on se na osnovu (*) moe dobiti iz nekog povezanog grafa
dodavanjem jedne ivice r. Graf sadri n ivica i ne sadri konturu, tj. on je drvo, pa po
pretpostavci, za vrijedi tvrdnja teorema.
Primjetimo da je samo jedan kraj dodane ivice r , tjeme grafa . U suprotnom sluaju,
uzimajui u G elemantaran lanac, spajajui tjemena a i b i dodajui ovom lancu ivicu r,
dobili bismo konturu u grafu G :






Dakle, dodavanjem ivice r grafu G, pojavljuje se jedna nova ivica i jedno novo tjeme :






G'
G
'
G'
G'
G'
r
a
b
r
b
a
Graf G ima n+2 tjemena i n+1 ivica pa vrijedi _(G) = n+2 -n-1 = 1.
Dakle, Eulerova karakteristika proizvoljnog drveta jednaka je 1.

Neka je sada G povezan graf koji nije drvo. Tada u G postoji kontura. Neka je bilo koja
ivica koja ulazi u ovu konturu (slika 1).







Ako iz grafa G odstranimo ivicu , dobit emo povezan graf (jer su krajevi ostranjene
ivice spojeni u elementarnim lancem) ija su tjemena ista kao kod grafa G.
U sluaju da jo nije drvo, tj. i u ima kontura, postupak se ponavlja uzmemo
proizvoljnu ivicu ove konture i , odbacivi je, dobijemo povezani graf s istim tjemenima
kao i kod G itd. (slika 2)



r1
slika 1
r1
r1 G'
r1 G'
G' G'
G' '
slika 2







Dakle, nakon to odstranimo neku ivicu dobit emo graf G* koji sadri sva tjemena
grafa G i nema konture, tj. koji je drvo. Ono se naziva maksimalno drvo grafa G, a ivice
se nazivaju spojnice.
Ako je t broj tjemena grafa G, onda maksimalno drvo G* sadri ta ista tjemena. Prema
(1) G* ima t-1 ivica, pa je zbog toga broj ivica grafa G jednak t-1+k ( da bi se iz G* dobio
graf G, treba vratiti k odstranjenih ivica spojnica. Dakle,
_(G) = t- (t-1+k) = 1-k

Kako je k>0, za proizvoljni povezani graf G vai odnos : _(G)1 .
Jednakost vrijedi akko je G drvo.



r2
r1
rk
r
, ,
r
,
r k 2 1


Radi se o formuli koja povezuje broj tjemena t, ivica i i broj strana s konveksnog poliedra,
odnosno vrijedi sljedei teorem:
Teorem : U konveksnom poliedru za broj tjemena t, broj ivica i i broj strana s vrijedi
formula: t i + s = 2.

Primjer : n-strana prizma ima 2n tjemena, 3n ivica i n+2 strana :

2n-3n+n+2 = 2



6 9 +5 = 2
Trostrana prizma






5 8 + 5 = 2




Dokaza Eulerove formule ima mnogo (iako sam Euler nije dao precizan dokaz).
Prikazat emo jedan od elementarnijih:
Nacrtajmo u ravni mreu ivica poliedara. Ovakva mrea ima isti broj tjemena i ivica
kao i posmatrani poliedar, te onoliko strana na koliko je podruja podijeljena ravan
(brojei i vanjsko, neogranieno podruje).

Primjer : n-strana piramida ima n+1 tjemena, 2n ivica i n+1 strana:
n+1-2n+n+1=2
etverostrana piramida
tetraedar heksaedar oktaedar dodekaedar ikosaedar
graf
tetraedra
graf
heksaedra
graf
oktaedra
graf
dodekaedra
graf
ikosaedra
Ako neko od ogranienih podruja nije trougao, nacrtamo njegovu dijagonalu time se
broj ivica i strana poveava za 1, pa se vrijednost izraza t-i+s ne mijenja. Postupak se
ponavlja dok sva unutarnja podruja ne budu trouglovi (vrimo triangulaciju).
Pretpostavljamo da se svake dvije unutarnje take mogu povezati putem koji nema
zajednikih taaka s rubom (slika 3) . ()









Uoimo jedan rubni trougao. On ima jednu (slika 4) ili dvije vanjske ivice (slika 5).
Uklanjanjem tog trougla, u prvom sluaju i i s se smanjuju za jedan, dok se t ne mijenja,
a u drugom sluaju se t i s smanjuju za jedan a i za dva. U oba sluaja vrijednost izraza
t-i+s ostaje nepromijenjena.

slika 3







U nekom trenutku ostat e samo jedan trougao, tj. tri tjemena, tri ivice i dva podruja.
Dakle, na kraju cijelog postupka je t-i+s = 2, a kako se postupkom nije mijenjala
vrijednost tog izraza, isto je vrijedilo i za polaznu trianguliranu mreu pa tako i za
polazni poliedar.

Indukcijom po broju trouglova pokazuje se da uvijek postoje barem 2 rubna trougla
koje moemo ukloniti a da se navedeno svojstvo () ne narui.

slika 4 slika 5
Poopenje Eulerove formule :
gdje je : k broj rupa kroz poliedar
m broj njegovih prstenastih strana
Ovu je realciju prvi otkrio Jean LHuilier 1812. g.


Primjer 1: t = 16, i = 24, s = 10
k = 1, m = 2

16 24 + 10 = 2



Primjer 2 : t = 16, i = 32, s = 16
k = 1, m = 0

16 32 +16 = 0


m k 2 2 s i t + = +
Primjer 3 :
t = 16, i = 24, s = 11
k = 0, m = 1

16 24 + 11 = 3






Primjer 4 :


t = 16, i = 28, s = 14
k = 0, m = 0

16 28 +14 = 2












Pokaimo pomou Eulerove formule da postoji samo 5 pravilnih ( Platonovih ) tijela.
Strane pravilnog poliedra su podudarni pravilni mnogouglovi, recimo n-touglovi.
U svakom tjemenu se sastaje isti broj ivica, recimo k. Naravno, tada se u svakom
tjemenu sastaje k strana.

Kako svaka strana ima n tjemena , a u svakom tjemenu se sastaje k strana, slijedi :
ns = kt, odnosno t = ns/k.
Slino zakljuujemo da vrijedi : ns = 2i, odnosno i = ns/2, jer svaka ivica pripada
dvjema stranama.
Uvrtavanjem u Eulerovu formulu dobivamo:
ns/k ns/2 + s = 2
s = 4k/(2n +2k -nk)
t = 4n/(2n+2k-nk)
i = 2nk/(2n+2k-nk)

Kako ovi brojevi moraju biti pozitivni, mora vrijediti 2(k+n) > nk. Takoer mora biti
n>3 i k>3.

Pretpostavimo da je k n .
Tada : iz 4n > 2(k+n) > nk slijedi k < 4 , tj. k = 3
iz 2(3+n) > 3n slijedi n < 6 .
Obrnuto, iz k > n slijedi n=3 i k<6.
Stoga su za (n,k) jedine mogunosti : (3,3), (3,4), (3,5), (4,3), (5,3)

Simbol (n,k) naziva se Schlflijev simbol.










Vidimo da za svaki pravilni poliedar vai jednakost : t i + s = 2.

Naziv poliedra n k Broj tjemena Broj ivica Broj strana
TETRAEDAR 3 3 4 6 4
HEKSAEDAR 4 3 8 12 6
OKTAEDAR 3 4 6 12 8
DODEKAEDAR 5 3 20 30 12
IKOSAEDAR 3 5 12 30 20
3.2. POLUPRAVILNI POLIEDRI

Eulerovu formulu moemo koristiti pri prouavanju polupravilnih poliedara. Strane polupravilnih
poliedara su pravilni mnogouglovi, ali dvije razliite vrste.
Npr. nogometna lopta se sastoji od pravilnih petouglova i estouglova, pri emu se u svakom
tjemenu sastaju jedan petougao i dva estougla. Znajui samo to, odredit emo broj tjemena lopte :

Oznaimo ukupan broj petouglova sa m, a ukupan
broj estouglova na lopti sa n. Tada je s = m + n,
i = (5m + 6n)/2, t = (5m + 6n)/3 . Iz Eulerove
formule slijedi da je m = 12.
Kako svako tjeme pripada tano jednom petouglu,
ukupan broj tjemena je 5m = 60.
U svakom tjemenu se sastaju 2 estougla, pa je broj
tjemena jednak 6n/2 = 60 , tj. n = 20.
Dakle, nogometna lopta se sastoji od 12
petouglova, 20 estouglova, 60 tjemena i 90 ivica.
Eulerova formula za trodimenzionalne poliedre je poopenje trivijalne formule za mnogouglove :
t i = o.
Postavlja se pitanje moemo li poopiti Eulerovu formulu na etvero- i viedimenzionalne politope.
Odgovor je : moemo. Ako sa oznaimo broj tjemena, sa broj ivica, i openito sa broj
k-dimenzionalnih strana n-dimenzinalnog politopa, onda vrijedi :


Dakle, u prostorima parne dimenzije suma je 0, a u prostorima neparne dimenzije suma je 2.
Formulu je lako provjeriri za simplekse i paralelotope:

Simpleks sa 5 tjemena A,B,C,D,E je etverodimenzionalno tijelo
koje ima 10 ivica (AB,AC,...,DE), 10 dvodimenzionalnih strana
(ABC,...) i 5 trodimenzionalnih strana (ABCD,ABCE,ABDE,
ACDE i BCDE).
Navedena suma iznosi : 5 10 +10 5 = 0.
N0 N1 Nk
( ) ( ) 1 1 1
1
0
=

=
n
n
k
k
k
N
Paralelotop je analogon paralelograma. etverodimenzionalna kocka predoena u dvije
dimenzije izgleda ovako :
Ona ima 16 tjemena, 32 ivice, 24 dvodimenzinalne strane i 8
trodimenzionalnih strana.

16 32 + 24 8 = 0

Primjetimo da je bilo koja strana, svakog od posmatranih poliedara homeomorfna
krugu. Povr svakog od tih poliedara (ili uopte bilo kog konveksnog poliedra)
homeomorfna je sferi. Ako je O proizvoljna unutranja taka poliedra, a S je sfera s
centrom O, koja u sebi sadri ovaj poliedar, onda projekcija povri poliedra na sferu S iz
centra O predstavlja traeni homeomorfizam.

Eulerov teorem : Za svaki poliedar ija je povr homeomorfna sferi a svaka strana
homeomorfna krugu, vai jednakost:
t i + s = 2 (*)

Ovom teoremu moe se dati isto topoloka formulacija.
U tom cilju primjetimo da sva tjemena i ivice poliedra obrazuju povezan graf koji dijeli
povr poliedra na posebne strane (tj. djelove homeomorfne krugu).
Dobivamo sljedeu tvrdnju :
Neka je na sferi (ili njoj homeomorfnoj povri) nactan povezan graf G koji ima t
tjemena i i ivica koji dijeli sferu na s oblasti (strana). Tada vai jednakost (*).
Slika 1 prikazuje knjigu sa tri lista.








U blizini taaka x,y,z ova figura izleda razliito. Okolina take y ima oblik polukruga, pri
emu taka y lei na njegovoj granici. U ovom sluaju se kae da taka y lei na kraju
figure.
Okolina take z se sastoji od tri polukruga koji su spojeni po zajednikom dijametru kae
se da se na ovom mjestu figura grana (tj. nekoj njenoj liniji primiu se tri ili vie listova
posmatrane figure).
Taka x ima okolinu u obliku kruga, pri emu taka x lei unutar kruga ovdje figura
nema kraja niti grananja.
Slika 1
Figura kod koje svaka taka x ima okolinu homeomorfnu krugu (unutar kojeg lei taka x) naziva
se povr.
Povr nema krajeva ni grananja (npr. sfera i torus su povri).
Posmatraju se i povri s krajem one imaju kraj ali nemaju grananja (npr. krug je povr sa krajem;
sfera u kojoj je izrezano nekoliko krunih otvora (Slika 2) takoer je povr sa krajem.











Ako se na torusu izree kruni otvor, dobija se povr sa krajem koja se naziva ruka (Slika 3).
Slika 2
Slika 3
Intaresantan primjer povri sa krajem opisan je u radovima njemakih matematiara
Mbiusa i Listinga. Ona se dobije na sljedei nain (Slika 4):
Slika 4
Traka pravougaonog oblika (a) jedanput se uvrne (b) i
zatim se krajevi zalijepe. Dobijena povr sa krajem (d)
naziva se Mbiusova traka.
Ova povr ima samo jednu stranu. Na primjer,
pomiui etkicu po Mbiusovoj traci, doi emo do
istog mjesta sa kojed smo poeli bojanje, ali sa
suprotne strane.
Pomjerajui etkicu dalje, obojit emo cijelu traku i
uvidjet emo da kod nje ne postoji druga strana
(Slika 5).

Slika 5
U svakoj taki Mbiusove trake mogu se povui dva suprotna vektora, normalna na nju u
toj taki, koji se nazivaju se normale na Mbiusovu traku (Slika 6).













Izaberimo jednu od tih normala, recimo normalu u nekoj taki a i ponimo pomjerati taku
a zajedno s normalom po traci. Kada taka a obie cijelu traku, normala koja se pokree
prei e, ne u poetni poloaj, nego u suprotni. Dakle, na Mbiusovoj traci postoji takav
zatvoreni put (obilazak) da pri prolasku ovim putem, normala na povr dolazi u poloaj
koji je suprotan poetnom. Povri koje imaju ovakve obilaske nazivaju se jednostrane.

Slika 6
Ako na povri nema obilazaka koji mijenjaju orijentaciju, ona se naziva orijentabilna ili
dvostrana, ako ima, naziva se neorijentabilna ili jednostrana. Orijentabilnost znai da se
cijela povr moe pokriti malim krunim linijama i na njima izabrati takvi smjerovi da
bliske krune linije budu jednako orijentisane.


4.1. EULEROVA KARAKTERISTIKA POVRI

Neka je Q povr (s krajem ili bez kraja, dvostrana ili jednostrana), koja doputa podjelu na
mnogouglove to znai da se na povri moe nacrtati graf koji ju dijeli na konaan
broj djelova, homeomorfnih krugu. Oznaimo broj tjemena sa t, broj ivica grafa sa i a broj
mnogouglova na koje je Q podijeljen ovim grafom sa s .

Broj _(Q) = t i + s , naziva se Eulerova karakteristika povri Q.

Strogo govorei, ovaj broj je odreen izborom podjele povri Q na mnogouglove, ali ipak
Eulerov teorem pokazuje da za povr Q, homeomorfnu sferi, Eulerova karakteristika ne
zavisi od izbora podjele na mnogouglove : _(Q) = 2 .
Dokaimo da za bilo koju povr Q, njena Eulerova karakteristika ne zavisi od izbora
podjele na mnogouglove, nego je odreena samom povri:

Neka su na povri Q nacrtana dva grafa i , od kojih svaki dijeli povr na
mnogouglove. Broj tjemena, ivica i strana podjele, odreene grafom oznaimo sa
, a odgovarajue brojeve podjele, odreene grafom sa .
Grafovi i mogu se presijecati u beskonano mnogo taaka. Ipak, pomiui
graf , moemo postii da se i presjecaju samo u konano mnogo taaka.
Ako je graf nepovezan, onda pomiui grafove i moe se postii da
oni imaju zajednike take i , prema tome, da njihova unija bude povezana. Dakle,
moemo pretpostaviti da se grafovi sijeku u konanom broju taaka i da imaju
povezanu uniju.
Neka su nova tjemena sve take presjeka grafova i i sva tjemena ovih
grafova. Zakljuujemo da je konaan povezan graf.
Oznaimo sa t i i broj tjemena i ivica grafa , a sa s broj strana na koje on dijeli
povr Q. Ideja se sastoji u tome da se dokau jednakosti :

(1)

G1 G2
G1
s i t 1 1 1
, ,
G2 s i t 2 2 2
, ,
G1 G2
G1 G1 G2
G G 2 1

G1 G2
G G 2 1

G G 2 1

s i t
s i t
s i t
s i t
+ = +
+ = +
2 2 2
1 1 1
G1 G2
Iz tih jednakosti e slijediti da je . Obje strane se dokazuju na isti
nain. Dokaimo prvu :
Neka je M mnogougao (strana) odreen grafom .
Oznaimo broj tjemena i ivica grafa smjetenih unutar M sa i , a broj
tjemena i ivica ovog grafa smjetenih na konturi mnogougla M, sa q. Broja strana
odreenih grafom i sadranih u M, sa .
Izreimo sada mnogougao M (zajedno sa dijelom grafa na njemu) iz povri Q.
Kako je M homeomorfan krugu, znai i polusferi, to se on moe drugom polusferom
dopuniti do povri, homeomorfne sfere. Na ovoj sferi smjeten je povezan graf koji ima
tjemena, ivica i koji odreuje strana ( pripada M i donja polusfera je
jo jedna strana ).
Na osnovu (*) zakljuujemo da je: , tj.
(2)

Ako sada, vraajui se povri Q, uklonimo iz grafa dio koji je smjeten unutar M,
dobit emo novi graf za koji e broj t i + s ostati onakav kakav je bio i kod grafa



s i t s i t 2 2 2 1 1 1
+ = +
G1
G G 2 1
t
'
i
'
G G 2 1
s
'
G G 2 1

q t + '
q i +
' 1 +
'
s s
'
( ) ( ) ( ) 2 1 = + ' + + ' + ' s q i q t
1 = ' + ' ' s i t
G G 2 1

G G 2 1

Umjesto tjemena, ivica i strana, koji se nalaze unutar M, sada emo imati 0
tjemena , 0 ivica i 1 stranu (sam mnogougao M), tj. broj zamijenit e se sa
0 0 + 1 , a ovim se, prema (2), nita ne mijenja.

Sada je jasno da ako iz grafa uklonimo njegove dijelove smjetene unutar svih
mnogouglova odreenih grafom , onda emo dobiti novi graf kod koga e broj
t i + s biti isti kao i kod grafa . Dakle,
(3)
Gdje su i brojevi tjemena i ivica grafa , a je broj strana koje on odreuje.
Dakle, graf dobija se iz dodavanjem nekoliko novih tjemena na ivicama.
Dodavanjem svakog novog tjemena poveava se broj ivica za 1 (jer dodatno tjeme dijeli
ivicu na dvije).
Ako se prijelaz od grafa ka ostvaruje dodavanjem k novih tjemena, onda je :



Osim toga, jer graf odreuje iste strane kao i graf .


t' i' s'
s i t
'
+
'

'
G G 2 1

G1
G
*
G G 2 1

s i t
s i t
+ = +
* * *
t
*
i
*
G
*
s
*
G
*
G1
G1
G
*
k
i i
k
t t
+ =
+ =
1
*
1
*
s s 1
*
=
G
*
G1
Na taj nain

a ovo prema (3) daje poetnu jednakost (1).

Dakle, dokazali smo da Eulerova karakteristika povri ne zavisi od njene podjele na
mnogouglove, nego je odreena samom povri. Osim toga, Eulerova karakteristika je
topoloka invarijanta : ako su povri i homeomorfne, onda je :


Zaista, pri homeomorfizmu , graf , nacrtan na povri , prelazi u graf
, nacrtan na , pri emu e tjemena, ivica i strana na povri biti isto
koliko i na povri .


( ) ( )
s i t s
k
i
k
t s i t 1 1 1 1 1 1
* * *
+ = + + + = +
Q
1
Q
2
( ) ( ) Q Q
2 1
_ _ =
Q Q f
2 1
:
G1
Q
1
( )
G
f
G 1 2
= Q
2
Q
2
Q
1
Zamislimo u ravni ili na sferi zemljopisnu kartu na kojoj su ucrtane drave tako da se svaka
drava sastoji samo od jedne regije na karti, a ne od vie nepovezanih podruja. Da bismo
razlikovali drave, elimo ih obojati tako da drave sa zajednikim granicama budu obojane
razliitim bojama (Slika 1).








Problem se sastoji u tome da se nae najmanji broj boja koji e jamiti da se svaka takva
zemljopisna karta moe obojati na tako zadan nain. Problem se moe jednostavno formulisati
i zvui jednostavno tako da je godinama predstavljao izazov, kako matematiarima, tako i
amaterima.









Slika 1
1852. g. matematiar Francis Guthrie bojao je na karti engleske grofovije i zakljuio da
mu nije potrebno vie od 4 boje. Zapitao se jesu li 4 boje dovoljne za svaku kartu i ako jesu,
to je uzrok tome, ali nije mogao doi do rjeenja.
Istaknuti britanski matematiar Arthur Cayley predloio je 1878. isti problem Londonskom
matematikom drutvu. Godinu dana kasnije, Bray Kempe objavljuje lanak u kojem tvrdi
da je dokazao problem. Ovaj dokaz je bio prihvaen sve do 1890. godine kada je P. J.
Heawood naao greku. On je tada dokazao da se svaka karta moe obojati sa pet boja. Taj
dokaz je relativno jednostavan, no dokaz da je za to potrebno samo etiri boje je bio neto
sasvim drugo.
Mnogi matematiari i amateri su na njemu radili godinama, neki ak i cijeli svoj ivotni
vijek, ali do rjeenja nisu mogli doi.

1976. napokon dolazi do preokreta : Kenneth Appel i Wolfgang Haken, sa Univerziteta Illinois
pomou raunala su uspjeli dokazati pretpostavku (koristei Kempeove tvrdnje o reducibilnosti
i algoritam Heesha). Beskonaan broj moguih karti reduciran je na 1936, koje je raunalo
moralo provjeriti jednu po jednu (1200 sati rada raunala).
Tada je problem etiri boje dobio status teorema.
Ovaj dokaz je izazvao brojne rasprave meu matematiarima, i bio je to prvi vei teorem
koji je dokazan raunalno. ovjek ga ne moe provjeriti i ne nudi nikakav novi uvid u
problem.
Godine 1997. Robertson, Sanders, Seymour i Thomas, objavili su jednostavniji dokaz na
40 stranica tako to su reducirali broj moguih karti na 633, ali takoer koristei raunalo.





Posmatrajmo graf G =(V,E) , gdje je V skup vrhova grafa, a E skup ivica.
Vrhove prikazujemo kao kruie, a ivice kao linije koje povezuju vrhove. Planarni graf je
graf koji se moe prikazati u ravni tako da se ivice sijeku samo u vrhovima. Oito je da se
od svake karte moe konstruisati planarni graf. Regije tada zamjenjuju vrhovi i dva vrha
spajamo ivicom ako su regije koje odgovaraju vrhovima, susjedne. Dakle, regije su susjedne
ako se dodiruju nekom duinom, a ne samo u jednoj taki.









Na slici vidimo kako je svaka regija karte zamijenjena vrhom grafa, a dva vrha su povezana
ako i samo ako imaju zajedniku granicu (a ne samo jednu taku).

Slika 2
Dokaimo da je svaki planarni graf 5 obojiv :

Teorem 1 : U planarnom grafu postoji barem jedan vrh stepena manjeg od 6 (tj. susjedan je
sa najvie 5 drugih vrhova).
Teorem 2 : Graf je planaran ako i samo ako u sebi ne sadri potpuni pentagraf (graf of 5
vrhova koji su svaki sa svakim susjedni) ili (graf od 6 vrhova koji su grupirani u dvije
grupe od po 3, tako da u istoj grupi nikoja dva nisu susjedna, a susjedni su sa svakim iz
druge grupe).

Teorem 3 : Svaki planarni graf je 5 obojiv.
Dokaz (matematikom indukcijom) :
Tvrdnja se neposredno provjerava za grafove sa malim brojem vrhova. Pretpostavimo da
tvrdnja vrijedi za grafove sa manje od n vrhova i posmatrajmo planarni graf G sa n vrhova.
Na osnovu Teorema 1, graf sadri najmanje jedan vrh stepena ne veeg od 5. Neka je to vrh v.
Ako je vrh v stepena manjeg od 5, postupa se na sljedei nain :
Vrh se udalji iz grafa G sa svojim ivicama. Dobiveni graf je na osnovu induktivne
pretpostavke, 5 obojiv.
Vratimo sad vrh v nazad u graf. Za bojanje vrhova susjednih vrhu v treba najvie 4 boje, te
v moemo obojati jednom od preostalih boja.



K5
K 3 , 3
Posmatrajmo sada sluaj kad je vrh v stepena 5.
Neka su a,b,c,d,e vrhovi susjedni vrhu v. Na osnovu Teorema 2, vrhovi a,b,c,d,e
ne tvore potpuni pentagraf u G. Stoga bar jedan par vrhova nije povezan ivicom.
Posmatrajmo na primjer nepovezane vrhove a i c (Slika 3).












Slika 3
Slika 4
Uklonimo iz grafa ivice (v,b), (v,d), (v,e) (slika4)
Sada uklonimo i ivice (v,a) i (v,c) , a sve ostale ivice koje dolaze do vrhova a i c
produimo do vrha v kojeg emo oznaiti sa t (Slika 5).
Time smo iz grafa izbacili vrhove a i c . Tako dobiveni graf se moe, po induktivnoj
pretpostavci, obojati sa 5 boja.









Slika 5
Bojanje novonastalog grafa odreuje i bojanje grafa G. Budui da vrhovi a i c nisu
susjedni, dobijaju boju vrha t. Za bojanje vrhova b,d,e potrebne su najvie tri boje
( koje su odreene bojama grafa kojeg smo dobili izbacivanjem vrhova a i c).
Za bojanje vrha v treba jo jedna boja (slika 6).
Time je teorem dokazan.

Slika 6
Kao to je ve navedeno, 1976. dokazan je sljedei teorem:
Teorem 4 : Svaki planarni graf je 4 obojiv.
Tokom vremena pojavio se velik broj pogrenih dokaza i opovrgavanja Teorema 4 .Najjednostavniji
kontraprimjeri sastoje se u tome da se pokua nactati regija koja dodiruje sve ostale regije. Tako
bismo ostale regije morali obojati sa samo tri boje. Budui da je teorem o etiri boje taan, to je
uvijek mogue. No, kako je osoba koncentrisana na jednu veliku regiju, promakne joj da je preostale
regije stvarno mogue obojati sa samo tri boje.











Na Slici 6 je prikazan sluaj za koji na prvi pogled treba najmanje 5 boja da bi se obojao, no zapravo
su potrebne samo 4 boje.











Slika 6
Na kraju, moemo zakljuiti da je vanost teorema o 4 boje u matematici vrlo velika.
Jednostavnost i elegancija tvrdnje izazvala je opi interes kako meu matematiarima,
tako i meu amaterima.
Teorem o etiri boje posebno je zasluan za razvoj kombinatorike, preciznije teorije grafova.

Primjer:
Zadatak 1: Pokuajte obojati ovu kartu sa samo 4 boje :
Zadatak 2 : Obojite vrhove grafa tako da susjedni vrhovi budu razliite boje.
Moete li obojiti graf sa samo tri boje?