Turcizmi u

srpskohrvatskom jeziku

Studentica: Elma Skenderovi
Abdulah kalji
Na samome poetku svoga predgovora autor nam navodi
injenicu da je roen u mjestu gdje se turcizmi esto
upotrebljavaju u svakodnevnom govoru i da je ve u mladosti
primio izgovor i znaenje tih rijei. Kasnije, dok se kolovao i
izuavao turski, perzijski i arapski jezik, kod njega se javilo
interesovanje za objanjenjem nastanka tih rijei, otkrivanjem
njihovog znaenja, prouavanjem razvoja, semantikih i fonetskih
promjena.
Predgovor

Meutim, tek 1950. godine, kada postaje saradnik
Instituta za prouavanje folklora u Sarajevu, Abdulah
kalji se intenzivnije poeo baviti tim pitanjem.
Posebnu panju posvetio je obradi turcizama u folklornoj
grai koja se prikupljala u Institutu i u narodnoj
knjievnosti.



Tokom svoga istraivakog rada autor se uvjerio da
mnoge rijei u narodnome govoru i knjievnosti, koje su
preuzete iz orijentalnih jezika, nisu nikako ili nisu
dovoljno objanjene u rjenicima i literaturi iz te oblasti.
Etimoloka znaenja su esto veoma razliita, a
objanjenja znaenja pojedinih rijei nemaju ponekad
nikakve veze sa njihovim pravim znaenjem u naem
jeziku.

Rezultat istraivanja Abdulaha kaljia je rad Turcizmi u
narodnom govoru i narodnoj knjievnosti Bosne i
Hercegovine

Pojava ovoga rada izazvala je veliko interesovanje meu
naunicima u naoj zemlji i inostranstvu.

Univerzitetski prof. Dr. Jove Vukovi, dr. Ilija
Kecmanovi, dr. Ljudevit Jonke, prof. Cvjetko Popovi,
dr. air Sikiri, izmeu ostalih, pozdravili su pojavu
ovoga rada ali su ujedno prigovorili obliku, tehnikoj
opremi (nije bilo tampano ve litografisano u dvije
velike sveske), i ograniavanju na materijal sa podruja
Bosne i Hercegovine.

Pored navedenih prigovora, svi oni su izrazili elju da
djelo bude proireno na cijelo srpskohrvatsko jezino
podruje.

Poseban interes, za ovo djelo, su pokazali nai
orijentalisti prof. dr. Fehim Bajrektarevi i dr. air
Sikiri.

Ohrabren interesovanjem i dobrim ocjenama
svoga rada, Abdulah kalji je nastavio od 1957.
godine da se jo intenzivnije bavi istraivanjem i
prouavanjem turcizama, proirio je svoj rad i na
knjievni jezik i na cijelo srpskohrvatsko jezino
podruje.
- Prouavanje turcizama je vaan pomoni rad za
prouavanje nae narodne knjievnosti, jezika i
ispitivanje narodne historije jer mnoge nae narodne
pjesme, pripovijetke, narodne poslovice i izreke ne
moemo pravilno shvatiti bez valjanog, nauno
obraenog tumaa turcizama.
Vanost i znaaj izuavanja
turcizama

- Te rijei su vezane za nau prolost, a
ponekad rije moe posluiti kao spomenik,
kao historijski dokument i izvor. Meutim,
da bi te rijei mogle posluiti historiaru
moraju biti dobro analizirane, pravilno i
tano objanjene.
- Orijentalne rijei su poele prodirati u veem
broju u balkanske, posebno slovenske, balkanske
jezike tek pojavom Osmanskih Turaka na Balkanu
( bilo je i ranijih utjecaja ali se oni tiu samo
maloga broja rijei).
Kako su turcizmi nastali, ko
ih je rairio?

Turcizme su najvie irili turska vojska i turska
administracija, te domai muslimani, graani i inovnici.
Meutim, prema miljenju autora, dva inioca su
odigrala veoma vanu ulogu u irenju turcizama, a to su
muslimani sa srpskohrvatskog govornog podruja koji su
se kolovali u Carigradu i narodne pjesme (epske i lirske)
koje su protkane mnotvom rijei istonjakog porijekla.

- Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku toleriu se ak
i u savremenom knjievnom i publicistikom
jeziku.

- U rjenicima i djelim mnogih autora nalazi se velik
broj turcizama ( Beli, Popovi, Petrovi, Ili,
Zmaj...)
Stav prema turcizmima
kao pozajmicama

-Rije orsokak se svakodnevno susree u
ozbiljnim asopisima i publikacijama.

- Naslovi pojedinih lanaka u beogradskoj Politici (
Roditelji, nemojte se inatiti s decom)
1. U prvu grupu spadaju rijei koje su se potpuno
udomaile u naem jeziku, a njih opet dijelimo na
dvije vrste:
a) rijei koje nemaju zamjene u naem jeziku
(bakar, boja, bubreg, arapa, eki, izma, duhan,
dep, on...)
Klasifikacija i podjela
turcizama
U ovu vrstu spadaju i nazivi za sve one predmete koji su
sa Istoka, preko Turaka, doli u na jezik, a to su:
- razna jela (halva, pita, baklava...)
- pia ( boza, kafa, erbe, salep...)
- voe ( senabija, zerdelija, dud...)
- povre ( pazija, arpadik... )
- odjevni predmeti i obua (jelek, fes...)
- sue i pokuanstvo (ibrik, ugum...)

- Muziki instrumenti (saz, tambura...)
- nazivi za konje i konjsku opremu, oruje, stari
zanatski i trgovaki posao...

b) rijei za koje se moe nai zamjena, ali se ne
trai, ili ima zamjena ali nije usvojena ( alat, adaja,
barut, bata, arija, oban, jastuk, kaika...)

2. Neke rijei su se potpuno udomaile u
narodnome govoru, a upotrebljavaju se i u
knjievnom jeziku ( amanet, bajrak, beika,
bunar, ardak, ebe, orav, erga, duek, ubre,
hajduk, kapija, magaza, mana, odak, raja...)


3. Pojedine rijei se vrlo esto upotrebljavaju u
svakodnevnom govoru dok se u knjievnom
upotrebljavaju samo ako se neto eli istaknuti
(asker, avlija, baksuz, baki, duman, delat,
uprija, busija, belaj, behar, duvar, kubura, fajda,
hator, veresija, kavga...)

4. Rijei koje su vezane za samo pojedina
narjeja ili pokrajine ( babo, taze, fiek, harman,
insan, evrma, haber, ivija...).

5. Pojedini turcizmi nalaze se samo u narodnim
pjesmama, dok su iz svakodnevnoga govora
iezli ( armagan, uhejlan, pehli, murdum...)

6. Zasebnu grupu ine turcizmi koji se odnose na
vjerski ivot, vjerske obiaje, pozdrave i izraze
muslimana.

7. Ne moe se izvriti nikakva podjela na turcizme koji
se koriste u gradu i turcizme koji se koriste na selu.
Takva bi se klasifikacija mogla izvriti samo za
odreeno podruje.
Autor je nastojao da se upozna sa svim onim to je
ve uraeno na prouavanju turcizama i u ovom
predgovoru naveo je sve radove koje je smatrao
znaajnim i koji su mu bili dostupni.
Dosadanji rad na
prouavanju turcizama
- Rjenik sadri 8.742 rijei sa 6.878 raznih
pojmova.
- U rjenik su uvrtene strane rijei koje nisu
turskog, perzijskog ili arapskog porijekla ali autor
smatra da su u na jezik dole iz turskog ili preko
turskoga jezika.
O turcizmima ovoga rjenika
- Grau je crpio iz ivog narodnog govora.
- Uvrtene i nae izvedenice iz orijentalnih
jezika.
- Uvrtena su i muslimanska lina imena i
njihovi hipokoristici jer autor smatra da su
sva ta imena turskog, perzijskog ili
arapskog porijekla.
Pri obradi svake pojedine rijei autor se
drao slijedeeg reda:
- prvo je navedena rije sa raznim
izgovorima koja postoji u narodnoj,
usmenoj knjievnosti, svakodnevnom
govoru i srpskohrvatskom knjievnom
jeziku.
- Svaka rije je akcentovana.
- Iza rijei, kod imenica, slijedi genitivni
nastavak i oznaka roda.
- Etimologija (porijeklo) rijei
oznaeno je kraticama u zagradama.
- Znaenje rijei u naem jeziku.


- Primjer upotrebe pojedinih rijei u literaturi
ili u svakodnevnom govoru.
- Izvedenice, ukoliko ih ima, ili sloenice u
kojima je dotina rije jedna od
komponenata.
- Navedeno iz kojeg jezika je rije preuzeta.
Rjenik je obuhvatio 503 imena i to:
- 41 perzijskog porijekla (Bekta, ula...)
- 17 turskog porijekla (Ajdin, Demir...)
- 16 jevrejskog porijekla ( Adem, Belkisa...)
- 6 asirskog porijekla (Idris, Ismail, Jusuf...)
- 4 grkog porijekla ( Almasa, Skender...)
- 4 arapsko perzijskog porijekla ( ulesma,
Mirza ...)

- 2 turskoarapskog porijekla (Begemina...)
- 2 tursko-perzijskog porijekla ( Begzada...)
- 8 naih izvedenica od turskih rijei (Agan,
Began, ore, Paan...)
Sva ostala imena su arapskog porijekla,
odnosno arapska imena .


Kod graenja turcizama autor istie:
a) pojedine rijei prenesene iz turskoga bez
ikakvih izmjena u izgovoru(aba,adet...)
b) kod nekih rijei promjena se sastoji u
tome to je dodan na nastavak ja kako bi
se rije mogla deklinirati ( aiklija, Abdija,
Alija, akirlija... )
c) Samo se vokal e na kraju turske rijei
zamjenjuje naim nastavkom za enski rod
a (ahmediyeahmedija, CemileDemila)
d) esto se razlika izmeu turske i nae
rijei ogleda samo u asimilaciji konsonanata
ili pretvaranju bezvunih konsonanata u
zvune ( ikbal igbal, bake baa )

e) Turski sufiks lik i postpozicija siz
pretvaraju se u naem jezuku u luk i suz i
sva se promjena sastoji u tome ( terzilik
terziluk, arsiz arsuz )
Zamjenjivanje glasova:
- tur. b = v ( abdest avdest...)
- tur. b = f (maraba marafa...)
- tur. b = p ( sabun sapun...)
- tur. c = ( hurmacik hurmaica...)

-tur. d = t ( defter tefter...)
-tur. f = v ( fet avet...)
-tur. f = k ( mft muktija...)
-tur. f = m ( Hifzi Himzo...)
-tur. f = p ( sofra sopra...)
-tur. f = h ( softa sohta...)
-tur. h = v ( duhan duvan...)
-tur. k = g ( kaide gajde...)
-tur. h =k ( bahtsiz baksuz...)
-tur. k = ( kafir afir...)
- nae moe nastati samo od turskoga g,
a nikako od tur. c, i uvijek je tako bez
izuzetaka.




Nae redovno nastaje od turskoga
mekog k ( Bekir Beir, Kabe aba...),
dok nae nastaje od tvrdog k ( merak
meraiti, konak konaiti...)
Disimilacija glasova:
a) disimilacija konsonanata (tamam -
taman...)
b) disimilacija vokala ( siktir sikter...)
Metateze:
Orhan Ohran, bayram barjam, filar
firale...
Dodavanje glasova ili slogova :
esir jesir, sevda sevdah, kervan
karavana, ehzade eherzada...
Ispadanje glasova:
fermene ferman, Istambul Stambol,
meyhane - mehana


Suglasnik h se ni u knjievnosti ni u
svakodnevnom govoru ne izgovara i ne pie
ondje gdje mu je mjesto, a izgovara se gdje
mu nije mjesto, pa imamo pogreno
napisano: abab umjesto ahbab, Ava umjesto
Hava, aber umjesto haber...s druge strane
stavlja se gdje ne treba biti pa imam hadet
umjesto adet , hat umjesto at itd.
Pored navedenoga, u svome predgovoru,
autor jo navodi i objanjava primjere za
graenje naih infinitiva i superlativa od
turskih adjektiva, navodi tabelu sa
transkripcijom arapskoga pisma i upuuje
zahvalu svima onima koji su omoguili da
se ovo djelo tampa.