You are on page 1of 35

INSTITUCIJE RIMSKOG

PRAVA
2014/2015. god.

Vanost rimskog prava za dananje


pravo i razlozi njegova izuavanja

Zato izuavati pravo jedne antike


robovlasnike drave koja je prestala postojati
prije vie od petnaest stoljea?
Razdoblje od sredine VIII. st. pr.n.e. do sredine VI.
st. n.e. je obiljeeno usponom, procvatom i
propau Rima, najvee robovlasnike drave u
povijesti.
Tijekom svog tisuljetnog razvitka rimsko se
pravo izgradilo od nacionalnog prava primitivnog
poljoprivrednog naroda do univerzalnog prava
koje je poznavao gotovo cijeli tadanji svijet.

Tijekom

vremena mala siromana drava, osnovana 754.


god. pr.n.e. postaje poetkom 2. st. pr.n.e gospodarom
Apeninskog poluotoka.
Nakon Punskih ratova Rimljani osvajaju zapadno
Sedozemlje, sjevernu Afriku, sve do granica Eufrata i
Tigrisa.
U Rim se sliva ogromno bogatstvo, razvijaju se
robnonovani odnosi, robovlasnici stvaraju latifundije,
ogromna imanja na kojima se proizvode rentabilne
kulture.
Dolazi do razvijene robne proizvodnje, razmjene i
trgovine.
Djelovanjem pravosudnih magistrata- pretora i rimskih
pravnika, rimsko pravo u korak prati razvitak
gospodarskih odnosa.
Uobliuju se ustanove privatnog prava: kupoprodaja,
zajam, najam, posudba, zalog, itd.

Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva u


novostvorenim barbarskim dravama razvijeno
rimsko pravo je palo u zaborav i bilo zamijenjeno
feudalnim pravima.
Razvitkom buroaskih odnosa opet se posee za
ve izgraenim pravnim sustavom rimskog prava
(neogranienost privatnog vlasnitva, sloboda
ugovaranja, sloboda oporunog raspolaganja.
U XV. i XVI stoljeu Justinijanovo rimsko pravo
postaje vaee u srednoj i zapadnoj Evropi.
Veliki buroaski kodeksi su nastali pod utjecajem
romanistike tradicije (krancuski Code Civil iz
1804., talijanski Codice Civile iz 1865 itd.)
Upravo zbog takvog znaaja koje je imalo u
povijesti prava, rimsko pravo predstavlja
povijesnu podlogu pravnih studija.

Rimsko pravo: pojam i podjela


Rimsko

pravo (ius Romanum, ius Romanorum) je pravni


sustav koji je primjenjivan u rimskoj dravi od njezina osnutka
(po legendi 754. ili 753. god.pr.n.e.) do smrti cara Justinijana
(565. god. n.e.).
Rimljani su pravo nazivali ius .
Rimski pravnici su bili praktiari, nisu bili skloni teorijskim i
filozofskim uopavanjima.
Izbjegavali su definiranje pojmova i formuliranje opih naela.
Zbog toga nisu ostavili ni definiciju prava.
Rimljani su pravo nazivali ius.
Prvobitno je ova rije oznaavala vjersku formulu koja
obvezuje, ali ve u vrijeme Zakonika XII ploa za religiska se
pravila koristi rije fas, dok je termin ius vezan iskljuivo za
svjetovna pravila.

Za Rimljane
je rije ius
oznaavala:

Pravo u
objektivnom
smislu

Skup pravnih
normi koje
propisuju
odreeno
ponaanje
pojedinaca

Pravo u
subjektivno
m smislu

Skup pravnih
ovlasti koje
pojedinci
steknu na
temelju
objektivnih
pravnih normi

Ius civile, ius gentium, ius


naturale

Ius civile
Rimljani
su imali
dva
pravna
sustava:
Ius
gentium

- Mogli se koristiti samo


rimski graani
- Pravila primjenjivana ad
personam
- Staro civilno pravo bilo
formalistino, konzervativno,
siromano i primitivno.
- Prijenjivao se na sve narode
koji su ivjeli na teritoriju rimske
drave
- Pravila primjenjivana ad
territorium.
- Rimljani su svoje meusobne
odnose radije ureivali pravilima
ius gentiuma jer je ovaj pravni
sustav bio razvijeniji i manje
formalan.

Pravila ius gentiuma su nastala u svezi s


trgovinom i prometom s peregrinima, koji se zbog
naela personaliteta nisu smjeli koristiti civilnim
pravom.
Za rjeavanje odnosa peregrina iz raznih
provincija, kao i Rimljana i peregrina bio je
nadlean poseban pravosudni magistrat- praetor
peregrinus.
IUS NATURALE- obuhvaa one ustanove koje su
zajednike svim ivim biima.
Shvaano kao pravo koje pripada svakom ivom
biu ve samim njegovim postojanjem i koje
postoji van svih ustanovljenih dravnih pravnih
sustava.

Ius publicum, ius privatum

Prema
interesu
koji
pravna
norma
titi:

Ius
publicu
m

Obuhvata norme koje


se odnose na interes
dravne zajednice.

Ius
privatu
m

Obuhvata pravne
norme koje tite
privatne imovinske
interese.

Ius cogens, ius


dispositivum

Ius cogens- norme koje stranke svojim


privatnim sporazumom ne mogu izmijeniti
niti od njih smiju odstupiti.
Ius dispositivum- norme od kojih stranke
mogu odstupiti, koje mogu svojom voljom
promijeniti, prilagoditi konkretnom sluaju, ili
njihovu primjenu potpuno iskljuiti.
Dispozitivne norme se primjenjuju onako
kako je zakonodavac predvidio ako stranke u
odnosnom sluaju nisu neto drugo odredile.

Ius commune, ius


singulare
Ius comune- norme
koje vrijede za sve
graane.
S obzirom na krug
subjekata na koji se
odnosi pravni propis:

Ius singulare- pravila


koja se odnose samo
na uu skupinu
graana ili ak samo
na odreenog
pojedinca.

Ius scriptum, ius non scriptum

S obzirom na
izvore, tj.
prema
porijeklu
pojedine
norme:

Ius scriptumproizilazi od
organa javne
vlasti sa
zakonodavnom
funkcijom i u
pravilu je
redigirano
napismeno.

Rimljani u ius scriptum


ubrajaju: zakone (leges i
plebiscita), magistratske
edikte (magistratuum edicta),
zakljuke senata (senatus
consulta), miljenja i odgovore
pravnika (responsa
prudentium), carske
konstitucije (constitutiones).

Ius non
scriptumobuhvata
obiaje i
obiajno
pravo.

Obiaj (consuetudo, mores) je


drutvena norma koja se stvara
dugotrajnim ponavljanjem
odreenog ponaanja. Obiajno
pravo nastaje kada obiaj dobije
dravnu sankciju pravnom
zatitom i kada se drava
pobrine za primjenu sankcije.

Personae, res, actiones

Ius quod ad personas pertinetobuhvata pravne norme kojima su


regulirana tzv. osobna prava i osobni
odnosi. Unutar ovih normi se razlikuju
dvije posebne grane prava: obiteljsko
pravo i statusno pravo.
Ius quod ad res pertinet- sadri
pravna pravila kojima su regulirani
imovinski odnosi izmeu ljudi . Dijele
se na: Inter vivos (izmeu ivih) i
mortis causa (za sluaj smrti).

Izvori za rimsku pravnu


povijest
U materijalnom
smislu- pod
kojima se
podrazumijevaju
imbenici koji
stvaraju pravo
(akti kojima
drava stvara
pravo)

Izvori prava:
U formalnom
smislu- pod
kojima se
podrazumijevaj
u pojave i oblici
iz kojih se
moe saznati
sadraj nekog
prava

U rimskom pravu to su:


obiajno pravo
(consuetudo, mores),
zakoni (leges), magistratski
edikti (magistratuum
edicta), djelatnost pravnika
(responsa prudentium),
miljenja senata (senatus
consulta), crske konstitucije
(constitutiones principum).

To su: sauvana djela


rimskih pravnika
(Justinijanova
kodifikacija, Gajeve
Institucije), sauvane
javne i privatne isprave,
djela nepravnih pisaca,
epigrafski spomenici)

RAZVITAK RIMSKE
PRAVNE POVIJESTI

KRALJEVSTVO
754. pr.n.e.- 509. pr.n.e.

Osnutak Rima i najstariji organi


vlasti

Po predaji Rim su osnovali boanski blizanci


Romul i Rem 754. god. pr.n.e.
U to vrijeme rimsko drutvo se nalazi na prijelazu
iz vieg stupnja barbarstva ka civilizaciji.
Njihovo ureenje ima obiljeja vojne demokratije,
razoreni su karakteristini elementi prvobitne
zajednice, ali nije izgraena dravna organizacija.
Po tradiciji, rimsku dravu je stvorilo 300 rodova
(gensova) koji su bili udrueni u 30 bratstava
(curia).
Kurije su bile udruene u tri plemena, a savez ovih
plemena sainjavao je rimski narod (Populus
Romanus).

Vie

gensova (po tradiciji 10) je sainjavalo kuriju.


Kurije su imale politiko- upravni, prvenstveno
vojni i religijski znaaj.
Najvii organ vlasti je bila NARODNA SKUPTINA
(comitia), koja je bila ustrojena po kurijama i
sastajala se dva puta godinje.
Skuptina je odluivala o ratu i miru, birala
kralja, pred njom se vrilo posinjenje
svojevlasnih osoba (adrogatio), te oitovala
posljednja volja (testamentum).
Deset kurija je sainjavalo tribus.
Drugi organ vojne demokracije je senat (senatus)
u koji su ulazili starjeine gensova.
Senat je davao odobrenja na odluke skuptina i
izvravao ih, a bio je i savjetodavni organ kralju.

Sastav puanstva

Ve u najstarijem razdoblju rimske


povijesti dolazi do diobe puanstva
na slobodne i robove. U kategoriju
slobodnih ulazili su patriciji i plebejci.
Pored njih je postojala i kategorija
ovisnih ljudi, tzv. Klijenti.
PATRICIJI- bili punopravni lanovi
stare gentilne organizacije. Samo su
se oni mogli koristiti zajednikim
umama i panjacima. Jedino su
njima pripadala sva graanska i

Plebejci su imali pravo sklapati


pravne poslove civilnog prava
(commercium) da bi mogli trgovati sa
patricijima. Nisu mogli obnaati
dravne ni sveenike funkcije, niti su
mogli sklopiti zakonit brak sa
patricijima. Njihov poloaj je
popravljen reformom Servija Tulija,
donoenjem Zakonika XII ploa,
uvoenjem novih magistratura,
ukidanjem dunikog ropstva,
smanjenjem kamatne stope i
agrarnim reformama.

Reforma Servija Tulija


(555. pr.n.e.)

Ovom je reformom definitivno unitena stara


organizacija rimskog drutva bazirana na
gensovima
Izvrena je nova organizacija vojske i skuptine.
Sve puanstvo svrstano je prema bogatstvu u pet
razreda.
Neto kasnije je izvrena podjela zemlje na
teritorijalne jedinice (tribuse) i podreivanje
graana upravnoj vlasti po teritorijalnom, a ne
gentilnom naelu.
Tijekom vremena plebejci su se izborili za pravo
obnaanja magistratura i ostalih dravnih i
sveenikih funkcija, a zavretak borbe za
ravnopravnost sa patricijama predstavlja

Pravo razdoblja kraljevstva- staro


ius civile

Ius civile je pravo razdoblja kraljevstva i


rane republike.
Novonastala drava je formirala svoje
pravo tako to je iz obiaja preuzela,
sankcionirala i prilagodila ona pravila koja
su odgovarala njenim interesima i
potrebama.

Primitivizam
koji se
najvie
oitovao u
oblasti
zatite
prava,
Personalnost je
jo jedno bitno
obiljeje
civilnog prava
Rimsko pravo
je u
najstarijem
razdoblju bilo
konzervativno
,

Primitivan
pravni sustav,

KARAK
TERIS
TIKE
STAR
OG
CIVIL
NOG
PRAVA
:

Apstraktnost
pravnih
poslova,

Zatvoreno
kuno
gospodarstvo,

Pravo u uskoj
vezi sa
religijom,
Pravne poslove
obiljeava
izraziti
formalizam i
simbolika,

Zakonik XII ploa (lex duodecim


tabularum)

Donesen

je 451. i 450. god. pr.n.e.


Rezultat je nastojanja plebejaca da se pravo popie i
objavi.
Zakonik najveu pozornost posveuje onim
pravilima obiajnog prava koja su izazivala sporove i
razliita tumaenja.
Sakupljena pravila su napisana na dvanaest ploa i
objavljena na forumu. Izvorni tekst Zakonika nije
sauvan jer su izloene ploe izgorjele.
O sadraju Zakonika znamo na temelju
fragmentarnih navoda pravnih i nepravnih pisaca.
Donoenje Zakonika XII ploa je dokaz da je stara
gentilna organizacija zamijenjena dravnom
organizacijom, a stari obiaji religijskog karaktera
svjetovnim dravnim pravom.

Sadraj Zakonika:
I. Pozivanje pred sud
II. Raspravljanje pred sudom
III. Ovrha (manus iniectio)
IV. Obiteljsko pravo
V. Tutorstvo i nasljedno pravo
VI. Vlasnitvo i pravni poslovi
VII. Susjedovni i meani odnosi
VIII. Delikti (uglavnom privatni)
IX. Ius publicum (javni delikti i kazneni postupak)
X. Ius sacrum (pravila o religijskim obredima i
redarstveni propisi)
XI. I XII. Nadopune ostalim ploama

Pitanje postupka je bilo od iznimne


vanosti kako za plebejce, tako i za
dravu, koja je osnivanjem sudova
nastojala sprijeiti potpunu samovolju
u zatiti prava.
Primitivna i barbarska obiljeja se
ogledaju u kaznenopravnim
propisima- Zakonik predvia kaznu
taliona za neke tee delikte, i sadri
propise o arolijama za koje se
predviene najstroe kazne.
Ima malo propisa iz oblasti
ugovornog obveznog prava, to je
posljedica siromanog gospodarstva,

Zakonik sadri mnoge napredne


principe.
Proklamira se naelo tzv. privatne
autonomije: doputeno je slobodno
ugovaranje i udruivanje uz uvjet da
se ne povrijedi pravni poredak;
Ideja o slobodi raspolaganja
imovinom za sluaj smrti- pravo na
sastavljanje oporuke;
Postojanje subjektivnog elementa
krivnje- propisano je da za nehotino
ubistvo nema osvete
Proglaeno naelo legaliteta u
izvravanju smrtne kazne,

REPUBLIKA
(509. pr.n.e.- 27. pr.n.e)

Rim. Atena. Rima za republike. Rim za careva. Akropola. Forum i okolina za republike.
PUTZGEROVE KARTE STAROG VIJEKA Be 1904)

Politike, gospodarske i drutvene


prilike
Vrijeme

najveih promijena u teritoriji,


drutvenom, gospodarskom i pravnom ivotu.
U razdoblju rane republike Rimljani su postali
gospodarima Apeninskog poluotoka
Pokoravanjem naroda koji su ivjeli na ovom
podruju Rimljani nisu unitili njihove kulture,
nego su ih ukljuili u voj ratni i dravni stroj.
Zadrani su postojei organi vlasti, a na elu
drave su dva konzula.
Ius civile je dopunjavano zakonima (leges),
djelatnou gradskog pretora i odlukama senata.

U razdoblju kasne republike Rim iri


svoju vlast van granica Apeninskog
poluotoka
Robovlasniki odnosi s klasinim
oblicima ropstva, veliina i snaga
Rima dostiu vrhunac.
Razvijaju se robnonovani odnosi, ije
su arite latifundije i gradovi.
Dolazi do korjenitih promijena u
drutvenoj strukturi.
Pravni poloaj robova je sveden na
poloaj objekata prava- stvari.
Poseban poloaj imali Latini,

Peregrini su slobodni stanovnici


osvojenih provincija, iji je poloaj
ovisio najvie o stupnju otpora koji su
pruili prilikom pokoravanja.
Nisu se mogli koristiti rimskim
civilnim pravom, tako da su u
poslovima s Rimljanima postupali po
naelima ius gentiuma.
Sporove s Rimljanima i s peregrinima
iz drugih provincija rjeavao je
poseban magistrat- praetor
peregrinus.
Slobodni seljaci, koji su velikim

Vrhovna vojna, graanska i politikoupravna vlast je pripadala dvojici


konzula.
Pretori su u poetku bili zamjenici
konzula sa istim ovlastima.
Vremenom je njihova djelatnost
usmjerena na organiziranje
pravosua i stvaranje pravnih pravila.
Kurulski i plebejski edili su vrili
redarstvenu slubu u gradu Rimu i
odreeno kazneno sudovanje.

Pravo razdoblja kasne


republike

Ius honorarium- kompleksan sustav


privatnog prava
Pretor nije bio zakonodavac, nije smio
ukinuti stare, niti donositi nove
zakone
Kriterij kojim se pretor rukovodio je
bilo naelo pravinosti (aequitas)
Sve se vie uvaava bona fidesdobra vjera.
Ius gentium- pravni sustav nastao

Bitan izvor prava predstavljala i


djelatnost pravnika.
Najvanija djelatnost bila je :
respondere- davanje pravnih
miljenja i odgovora na pitanjima
postavljena u pravnim sporovima,
cavere- sastavljanje obrazaca za
pojedine pravne poslove i
agere- zastupanje u parnicama.
Miljenja i odgovori pravnika nisu bili
obavezni za suce, ali suglasna
miljenja pravnika (communis
opinio), sudac je prihvatao.