You are on page 1of 23

REGIONALNA POLITIKA EU

Europa regija

Zbog zahtjeva za transparentnosu i bliskosti stanovnitvu pojam Europa regija u politikoj


raspravi nalazi na sve vee simpatije

Glavni pokreta zahtjeva za regionalnim suodluivanjem u EU prvenstveno su bile njemake


savezne zemlje, a saveznike su nale i u drugim dravama, prije svega Belgiji, panjolskoj, Italiji i
Austriji

U Europi se regionalizacija i europeizacija promatraju kao dvije strane jedne medalje

Postojei manevarski prostor politike, primjerice poticanja regionalnog gospodarskog razvoja


postaje sve ogranieniji

Uslijed sve vee opasnosti od centralizacije na razini EU, zagovornici ove koncepcije ukazuju da
graani jau regionalizaciju smatraju kao protuteu

vicarac Denis de Rougemont esto je isticao krizu centralistike drave tvrdnjom da su drave
premale da bi mogle imati odluujuu ulogu na svjetskoj razini ili osigurati svoju obranu, dok su s
druge strane prevelike da bi svoje regije ispunile ivotom i rijeile probleme nezaposlenosti,
obrazovanja i ekologije

Sukladno tome, bez autonomnih regija kao osnovnih jedinica ne moe se ni uspostaviti
djelotvorna Unija
Kod teorijskog obrazloenja koncepcije Europe regija problem i dan danas predstavlja
nepostojanje opeprihvaene definicije pojma regije jer se pod njome moe podrazumijevati
kulturna, gospodarska, administrativna ili geografska regija

U okviru regionalne, strukturne i kohezijske politike EU-a pod pojmom regije uglavnom se
podrazumijeva pojam administrativne regije (podruje objedinjeno iz administrativnih razloga i
koje podlijee zajednikoj nadlenosti)

Uvoenje trostupanjske strukture odluivanja u EU nailazi na gotovo nepremostivu prepreku


koje se ogleda u tome to su veliina, pravni poloaj i mogunost djelovanja regija u EU vrlo
razliiti u usporedbi s monim njemakim saveznim zemljama koje imaju neka obiljeja slina
dravnom, regionalne podstrukture poput onih u Finskoj, Grkoj, Irskoj ili Poljskoj imaju karakter
isto upravnih jedinica
Regije u kontekstu odluivanja na razini EU

Regije su nakon Drugog svjetskog rata postale vaan elemet domaeg politikog krajobraza
(Zapadna Njemaka, Austrija, vicarska)

Nakon toga postupno u ostalim europskim zemljama dolazi do vala decentralizacije i devolucije
(1960-ih u Belgiji, 1970-ih u Italiji i panjolskoj i 1990-ih u Velikoj Britaniji) regije proivljavaju
eupeizaciju iskustva politike autonomije

Od 1980-ih dolazi do uspostavljanja regionalnih predstavnitva u Bruxellesu, a regije poinju


osnivati meunarodna udruenja regija (Skuptina europskih regija, Conference of European Regional
Legislative Parliaments CALRE, Conference of European Regions with Legislative Powers
REGLEC)

Nakon produbljenja integracije potpisvanjem Jedinstvenog europskog akta i Ugovora iz Maastrichta


regije su poele traiti kompenzaciju za ovlasti koje time izgubile (trokovi za regije su bili vei) s
obzirom da su upravo one meu prvima transferirane na razinu EU

Predstavnici drava lanica (sredinjih vlada) imali su svoj glas u monom Europskom vijeu i ak
su raspravljali o prijenosu ovlasti koje su dijelili s regionalnim vlastima bez njihovog ukljuivanja u
raspravu (Bundeslnderi se naroito opiru smanjenju njihovih ovlasti)

Regije su inzistirale prije Lisabonskog sporazuma na definiranju kataloga kompetencija kako bi se


to bolje implementiralo naelo supsidijarnosti)
Odbor regija uspostavljen je 1992. Ugovorom iz Maastrichta i poeo je s radom 1994. okuplja
222 (danas 344) predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti EU i ima savjetodavan karakter

Odbor regija mora se konzultirati prije nego to se donesu odluke Unije o pitanjima kao to su
regionalna politika, zatita okolia, kultura, obrazovanje i promet, javno zdravstvo i transport
(dodano Ugovorom iz Amsterdama)

lanovi odbora su izabrani opinski i regionalni politiari, esto lideri regionalnih vlasti ili
gradonaelnici, nominiraju ih vlade na etiri godine i svaka zemlja bira predstavnika na svoj nain

Odbor je institucionalno slab jer ostale institucije mogu ignorirati njegova miljenja i izvjee, a i
poprilino je heterogen jer postoji osnovna linija napetosti izmeu jakih regionalnih vlasti i slabijih
vlasti (Christiansen, 1996)

Zbog toga su regije 2002. potpisale Deklaraciju iz Firenze u kojoj tvrde da Odbor nije ispunio
oekivanja vezana uz sudjelovanje u zakonodavnom procesu Komisija ipak uzima u obzir
miljenja Odbora, ali problem predstavlja razvodnjavanje prijedloga Komisije kroz faze
zakonodavnog procesa

Druga vana institucionalna promjena iz Maastrichta koja se tie regija odnosi se na mogunosti da
regionalni ministri predstavljaju (u nekim sluajevima ak i glasuju) svoje zemlje u Vijeu EU i
njegovim radnim grupama
Detalji su preputeni nacionalnim vladama koje odluuju o angamanu svojih ministara pa
postoji mnogo razlika u aranmanima od zemlje do zemlje

Regionalni ministri ne smiju nastupati iskljuivo kao predstavnici svojih regionalnih interesa i
sluaju da im je preputeno pravo glasa imaju obvezu odluivati u interesu svoje zemlje

Nedvojbeno je da sudjelovanje regionalnih ministara u Vijeu EU ima vanu ulogu jer imaju
mogunost da usmjere raspravu u njima poeljnom smjeru, a dobivaju i insiderske informacije
koje im mogu biti od koristi u odluivanju na nacionalnoj i razini EU

Porijeklo i razvoj regionalne politike EU

Regionalna, strukturna i kohezijska politika EU ima za cilj smanjiti regionalne ekonomske


razlike (koje su narasle nakon proirenja 2004. i 2007.) i poboljati uvjete u regijama u kojima
postoji problem velike nezaposlenosti, odumiranje specifine industrije

Regionalni i nacionalni dispariteti vidljivi su u BDP-u prema paritetu kupovne moi


(Luksemburg 214% prosjeka EU, Latvija 41%) i prema BDP-u per capita (189% prosjeka EU za
10 najprosperitetnijih regija i 35% za 10 najsiromanijih regija) 2003. godine

U novim lanicama 90% stanovnitva ivi u regijama u kojima je BDP prema PPP-u manji od
75% prosjeka EU

Dispariteti su vidljivi i prema stopi zaposlenosti iz 2005. godine (Danska 75.9% - Poljska 52.8%)
Budui da zemlje lanice imaju i implementiraju vlastite regionalne politike namee se pitanje
zbog ega im je potrebna regionalna politika koordinirana s vie razine, pa odgovor treba potraiti
u ekonomskom, politikom i socijalnom objanjenju

Integracija trita ima tendenciju poveanja dispariteta zbog backwash effecta to moe
poveati jaz izmeu centra i periferije u odsustavu mogunosti oslanjanja na rjeenja na razini
nacionalne drave (upravljanje deviznim teajem, politika trinog natjecanja koju budno provodi
EK)

Nastanak regionalne politike mogue je objasniti funkcionalnim spilloverom s jedne strane i


intergovernmentalnim pregovorima s druge strane kao zahtjev pojedinih nacionalnih drava za
kompenzacijom zbog odustajanja od nekih svojih prerogativa ili uvjeta pristanka na dogovor oko
pojedinih pitanja (Moravcsik)

Barry i Begg (2003.) smatraju da se regionalna politika prvenstveno fokusira na dugoronu


konkurentnost regija to se moe kontrastirati s instrumentima koje posjeduju nacionalne drave s
ciljem postizanja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije (socijalni transferi i grantovi)
Nastanak regionalne politike

Rimski sporazum pruio je temelj za razvoj regionalne politike (u preambuli se spominje


harmonian razvoj smanjenjem zaostalosti u manje naprednim regijama

Povijest nastajanja vezana je uz pristupanje Velike Britanije EZ-u 1973.

Velika Britanija morala je pristati na francuske zahtjeve u vezi Zajednike


poljoprivredne politike, a Velika Britanija jedobila kao ustupak stvaranje
Europskog fonda za regionalni razvoj (1975.) u to vrijeme Velika Britanija se
suoavala sa krizom rudarskih regija i sve veom nezaposlenou, pa je
ustrajala na Fondu kao sredstvu za revitalizaciju ekonomskog ivota u njima
est glavnih faza razvoja regionalne politike:
1. Nastanak (1975. 1978.) aktivno provoenje regionalne politike poelo
je tek 1975. godine
Velika Britanija pristupila je EEZ-u 1973. pod vodstvom Konzervativne stranke,
a dolazak na vlast Laburistike stranke dao je oduka nezadovoljstvu uvjetima
pod kojima je Velika Britanija pristupila buduem zajednikom tritu
Velika Britanija imala je mali poljoprivredni sektor i nije mogla znaajno
profitirati od CAP-a
Laburistika vlada zahtijevala je stoga formiranje nove politike kako bi se
Velikoj Britaniji vraao barem dio sredstava koje je uplaivala u proraun
Premda Rimski ugovor nije predviao takvu mogunost, osnovan je Europski
fond za regionalni razvoj (ERDF)
Zemlje lanice same su odluivale o upotrebi dodijeljenih sredstava kako bi nadopunile nacionalne
regionalne politike
2. EK postaje vie od blagajnika (1979. 1984.) Komisija trai naine da u odreenoj mjeri dobije
diskrecijska prava u raspolaganju sredstvima
1979. ERDF je razdvojen na dva dijela od kojih je prvi dio zauzimao 95% sredstava i bio
rasporeivan prema postojeim fiksnim kvotama, dok je nad preostalih 5% raspolagala Komisija koja
je imala diskrecijsko pravo dodjele sredstava najugroenijim regijama
Specifini programi zajednice (Specific Community Programmes) omoguili su Komisiji da se
orijentira na one regije koje nisu bile praene regionalnim programima na nacionalnoj razini
Iako je promjena na kvantitativnoj razini bila minorna, ipak je donijela velike kvalitativne pomake
zbog novih ovlasti Komisije
3. Iberski poluotok kuca na vrata (1985. 1987.) prikljuivanje Portugala i panjolske u
punopravno lanstvo pomaknulo je teite sukoba na relaciji Vijee ministara i Europska komisija
prema sukobu izmeu bogatog sjevera i siromanog juga
Zemlje lanice pristale su na proraunske transfere preko regionalne politike pod uvjetom da
primatelji podnose izvjea o upotrebi sredstava
U to vrijeme regionalna politika pokazala se kao nedovoljno uinkovita jer nije postojala dovoljno
velika koncentracija sredstava, sustav kvota i raspodjele je bio rigidan, a regije su bile fragmentirane
EDRF je stoga restrukturiran u dva programa: Common Programs i National Programs od
Communal Interest
Sustav kvota reformiran je na nain da su stvoreni fiksni udjeli Zajednice
namijenjeni ko-financiranju nacionalnih programa, a bili su odreeni za tri godine
unaprijed
Pozicija Komisije kao policy-makera dodatno je ojaana
Iako su Nacionalni programi od interesa za Zajednicu jamili neovisnu
regionalnu politiku lanica, one su ipak usvajale preferencije Komisije s ciljem da
dou do sredstava
4. Kompenzacijske isplate u kontekstu stvaranja jedinstvenog trita
(1988. 1993.)
Stvaranje jedinstvenog trita otvorilo je kontroverze oko djelovanja poveane
ekonomske integracije na regionalne disparitete
Irska, Portugal, Grka i panjolska isticale su dotadanje iskustvo estorke i
zahtijevale da ih dobitnici proirenog trita (prvenstveno Njemaka)
kompenziraju
Jedinstveni europski akt pravno je potvrdio vanost regionalne i kohezijske
politike i od tada je smanjenje regionalnih razlika slubeni cilj EU
EEZ je od 1988. pokuao koncentrirati izdatke na 5 ciljeva konvergencije:
1. Promicanje razvoja i strukturnih prilagodbi regija koje zaostaju
2. Preobrazba regija ozbiljno zahvaenih industrijskim propadanjem
3. Borba protiv dugotrajne nezaposlenosti
4. Olakavanje treninga i prekvalifikacija za radnike
U tu svrhu EEZ je upotrebljavao i kombinirao razliite instrumente koje je imao
na raspolaganju uz EDRF poput Europskog socijalnog fonda i Fonda za
usmjeravanje i garancije u poljoprivredi
Rezultat pregovarakog procesa izmeu vlada vie je reflektirao politike
kompromise suprotstavljenih interesa nego osiguranje transfera prema uistinu
najugroenijim regijama
5. Kompenzacijske isplate u kontekstu stvaranja eura (1994. 1999.)
reforma regionalne politike potaknuta proirenjem na lanice EFTA-e i
stvaranjem eura
Dolo je do male modifikacije ciljeva pa su pod estim konvergencijskim ciljem
obuhvaene regije na sjeveru vedske i Finske
Stvaranje Kohezijskog fonda dupliciralo je strategiju EU koja se poela
primjenjivati od 1988.
Budui da su kriteriji konvergencije EMS-a zahtijevali dranje fiskalnog deficita
pod kontrolom, a to bi se negativno odrazilo na financiranje investicija u
infrastrukturu u pojedinim zemljama prilo se je formiranju Kohezijskog fonda
( okoli, prometna infrastruktura)
Kohezijski fond je subvencionirao zemlje iji BDP per capita nije premaivao
90% prosjenog BDP-a per capita EU i omoguio je Portugalu, panjolskoj i
Grkoj usvajanje eura
85% pojedinog projekta mogao je financirati Kohezijski fond
Kohezijski fond je trebao prestati s radom 1999.godine, ali jo je i danas
sastavni dio prorauna
Veina od preostalih osam zemalja mogle su se prema tada vaeim kriterijima kvalificirati za
pomo u sklopu prvog konvergencijskog cilja
Agenda 2000. odluila se baviti proirenjem bez ozbiljne reforme sustava financiranja
To je znailo da EU po prvi puta nije mogla koristiti tradicionalnu strategiju poveanja prorauna
s ciljem transfera prema pojedinim lanicama u kontekstu daljnje integracije ili proirenja
Ulazak znatno siromanijih zemalja u punopravno lanstvo uz ve zadane proraunske mehanizme
zahtijevalo je reformu regionalne politike i smanjenje broja regija koje su se mogle kvalificirati kao
regije s potekoama u razvoju
Reforma se sastojala od dva koraka:
1. Novim lanicama ograniio se pristup strukturnim fondovima tijekom prijelaznog razdoblja
(obino pet godina nakon stupanja u lanstvo)
panjolska je zahtijevala da se nita je mijenja do 2006. godine i to postavila kao uvjet za
ratifikaciju Ugovora iz Nice
2. Pristup strukturnim fondovima u periodu od 2007. 2013. ogranien je samo na regije koje su u
zadnje tri godine imale manje od 75% prosjenog dohotka per capita u odnosu na prosjek EU u
protekle tri godine
Veina takvih regija nalazi se u novim lanicama, ali talijanski Mezzogiorno, jug panjolske i
zapadna Engleska predstavljaju takoer iznimno siromane regije
Komisija je dobila jo ovlasti kad je u pitanju implementacija regionalne politike smanjenjem
konvergencijskih ciljeva na samo tri (ali i njihovim proirenjem
Cilj 1 - teritorijalni - poticanje razvoja u regijama koje zaostaju u razvoju iji je
BDP po glavi stanovnika nii od 75 % prosjeka Europske unije
U razdoblju od 2000. do 2006. ovim ciljem pokriveno je oko 50 regija i oko 22%
stanovnitva EU-a, a najee je rije o regijama veliine NUTS II (800 000- 3 mil.
stanovnika, dok NUTS I obuhvaa teritorij sa 3-7 mil. stanovika, te NUTS III sa 150
00- 800 000 stanovnika)
Slaba razina ulaganja, visoka nezaposlenost, nedostatak uslunog sektora i
slaba temeljna infrastruktura
Pomo se prua iz sva etiri fonda

Cilj 2 - teritorijalni potpora za gospodarske i socijalne promjene u podrujima


koja su suoena s raznim vrstama strukturnih potekoa, a najee je rije o
regijama veliine NUTS 3 u kojima dolazi do promjena u industrijskom sektoru ili
sektoru pruanja usluga, do smanjivanja tradicionalnih aktivnosti u seoskim
podrujima, raznih problema u gradovima te problema povezanih s ribarstvom
Pomo se prua iz ERDF-a i ESF-a

Cilj 3 - tematski poticanje prilagodbe i modernizacije politika i sustava


obrazovanja, strunog usavravanja i zapoljavanja
Ovaj cilj nije prioritetno vezan za odreeno podruje, pa se sredstva dodijeljena
u skladu s njime mogu koristiti horizontalno
Financira se iz ESF-a
Zbog sloenosti sustava koritenja strukturnih fondova, postojala je mogunost da se nove lanice
EU-a suoe s problemima kod koritenja strukturnih fondova uslijed nedovoljno pripremljenih
ustanova i struktura potrebnih za njihovo koritenje te nedostatka osposobljenih kadrova u njima
(tzv. niska apsorpcijska sposobnost)
Zbog toga je EU ve i prije pristupa uvela posebne programe iji je cilj postupna prilagodba
institucija drava kandidatkinja za pristup Europskoj uniji:
1. PHARE (jaanje institucija, ulaganja u regulatornu infrastrukturu te ulaganja u gospodarsku i
socijalnu koheziju)
2. ISPA (projekti u podruju zatite okolia i prometa)
3. SAPARD (poljoprivreda i ruralni razvoj)
Cilj ovih programa nije samo konkretno pruanje pomoi, nego ponajprije uenje pravila i
uvoenje novih propisa kako se ne bi dogodilo da nova drava lanica nakon pristupa Europskoj
uniji ne uspije iskoristiti sredstva koja su za nju predviena zbog loe pripreme
Od 1. sijenja 2007. te je programe zamijenio novi, jedinstveni pretpristupni program IPA,
(Instrument for Pre-Accession)
Provedba regionalne politike
Kao i svaka druga zajednika politika u Uniji, i regionalna politika provodi se na temelju jasno
definiranih uloga svake njezine institucije
Kljunu ulogu u provedbi regionalne politike ima Europska komisija - odobrava strateke
programe, prati njihovu provedbu, sudjeluje u izradi programskih dokumenata te nadzire provedbu i
nain koritenja odobrenih sredstava
Europska Unija zalae se u svojoj strukturnoj politici s jedne strane za ouvanje financijskih poticaja, a
s druge strane za koordinaciju politika drava lanica
Na podruju regionalne politike trebalo bi osigurati da prilikom odobrenih subvencija ne doe do
poremeaja trinog natjecanja
Jezgru strukturne politike ine strukturni fondovi:
1. Europski socijalni fond osnovan je 1960. godine i s vremenom se razvio u vrlo vaan instrument
politike zapoljavanja i socijalne politike EU
Teite fonda je poticanje mjera za spreavanje i suzbijanje nezaposlenosti i za razvoj ljudskih resursa
mjere koje olakavaju pristup tritu rada, ponovna integracija dugotrajno nezaposlenih i struna
integracija mladih i onih koji se vraaju u svijet rada, emancipacija mukaraca i ena
Vani ciljevi su i modernizacija menadmenta rada, povezivanje obrazovnog sustava s tritem rada,
proirenje obrazovanja i strunog usavravanja
2. Europski fond za usmjeravanje razvoja i garancije u poljoprivredi osnovan je 1962.
Odjel za usmjeravanje razvoja potie kako strukturne mjere u poljoprivredi, tako i restrukturiranje
poljoprivredne proizvodnje i komplementarne djelatnosti u poljoprivredi
3. Europski fond za regionalni razvoj osnovan 1975. na zahtjev Velike Britanije (strukturni problemi
u odreenim regijama kombinirani sa eljom da se umanje neto-davanja zbog CAP-a)
4. Europska investicijska banka osigurava zajmove za infrastrukturna ulaganja
5. Europski investicijski fond osnovan 1994. zaduen je za davanje jamstva i
financiranje udjela kada se radi o velikim infrastrukturnim projektima, te jamstva za
mala i srednja poduzea

Pet temeljnih naela regionalne politike EU:


1. Koordinacija troenja izmeu razliitih fondova
2. Koncentracija troenja na najslabije razvijene regije i drave lanice
3. Programiranje viegodinje troenje umjesto ad hoc intervencija
4. Sredstva dobivena iz strukturnih i kohezijskih fondova samo su dodatna
sredstva sredstvima predvienima za projekte na nacionalnoj razini
5. Partnerstvo izmeu vie razliitih subjekata (nacionalne drave, Komisija,
regije, privatni sektor)
Europski socijalni fond

Veina politika EU-a su regulativnog karaktera, ali se njihov znaaj u nekoliko proteklih godina
smanjio budui da se poveala raznovrsnost mogunosti za financiranje kao i mekog oblika
upravljanja

Cilj Europskog socijalnog fonda osnovanog 1957. je pojednostavljenje zapoljavanja radnika,


poveanje geografske i meuprofesionalne mobinosti unutar EZ(EU), olakavanje prilagodbe na
nove okolnosti putem prekvalifikacija i dodatnog usavravanja

U poetku Fond nije imao nikakvu kontrolnu ulogu jer su transferima samostalno raspolagale
lanice (kvazi-automatski transferi)

Zamiljen da najvie pomogne zaostalim dijelovima Italije nakon otvaranja ekonomskih granica
postao je rtvom anomalije da najvie sredstava putem njega inkasira njemaka administracija za
zapoljavanje koja je bila najbolje organizirana

1971. dolo je do reforme koja je za cilj imala ispravljanje ove anomalije putem definiranja
ciljanih grupa i su-financiranja nacionalnih programa koji su u isto vrijeme imali korist za ire
podruje Zajednice

Danas ESF financira projekte za mlade koji trae zaposlenje, za dugorono nezaposlene i
skupine izloene diskriminaciji
U okviru dugoronih strategija eli se poboljati zapoljivost (naroito u regijama koje zaostaju),
modernizirati i educirati vjetine radnika i tehnologiju i stimulirati poduzetniku inicijativu

Ostali fondovi poput Europskog fonda za regionalni razvoj, Financijskog instrumenta za


prilagodbu u ribarstvu, Kohezijskog fonda i Europskog fonda za usmjeravanje i garancije u
poljoprivredi imaju vanu ulogu u borbi protiv regionalnih i socijalnih dispariteta

Ukupan udio ESF u rashodima EZ iznosio je 1.1 % 1970., 4.4 % 1974., 7.3 % 1990., 8.6% 2000.
i 9.4% 2002.

Udio strukturnih fondova u rashodima EZ-a rastao je jo bre (od 2.8% 1970. na 35.4% 2002.)
33,838 mil. EUR

Efekt ESF-a na politiku zapoljavanja na teritoriju Unije vei je od onoga to bi nam iskljuivo
sugerirale brojke budui da u razmatranje treba ukljuiti i sredstva nacionalnih vlada koje se
orijentiraju prenma kriterijima EU prilikom pripremanja programa u oekivanju sredstava EU
Novi trendovi: metoda otvorene koordinacije

Manje regulatornih intervencija ne znai da je dolo do usporavanja prijedloga novih zaknodavnih


rjeenja EU na prijelazu u novi milenij istovremeno slui kao pokreta, ali i kao akter koji
ograniava izbore priliko provoenja nacionalnih, socijalnih i strukturnih reformi

Najbolji primjer metode otvorene koordinacije istaknut je na primjeru politike zapoljavanja


kao reakcija na sastanak Europskog vijea u Essenu 1994., a Sporazum iz Amsterdama ju je
formalizirao

Od tada EU svake godine usvaja smjernice o zapoljavanju na razini Unije, dok je njihove
specifikacija i implementacija preputena nacionalnim vladama kako bi se nacionalne posebnosti
uzele u obzir

Nacionalne vlade obvezne su predstaviti godinja izvjea o tome kako su implementirale


smjernice i zato su odabrale specifine strategije u nacionalnim akcijskim planovima

Svoje izbore i odluke respektivni ministri moraju braniti na europskoj razini u regularnim
debatama o zapoljavanju, pa time u obzir dolaze mimetiki impulsi i pritisak kolega postoji
minimum potencijala za harmonizaciju

Metoda otvorene koordinacije nedavno je proirena na nova podruja kao to su mirovinski


sustavi, obrazovanje itd.
Zbog odsustva pouzdanih podataka i problema povezanih s mjerenjem teko je procijeniti neto
uinak metode na bazi kontrafaktuala

Oekuje se da e policy-difuzija, zajedniko uenje i uzjamna prilagodba imati korisne uinke

Ipak u sluaju vlada koje se opiru promjenama teko je oekivati neto vie od puke reformulacije
politike statusa quo (Scharpf) u takvim sluajevima EU je bespomona jer metoda otvorene
koordinacije iskljuuje formalnu regulaciju