You are on page 1of 8

Otpornost

Velike su individualne razlike u načinima suočavanja sa stresom i


nepovoljnim životnim uvjetima. Iako izloženost nepovoljnim utjecajima
negativno utječe na većinu ljudi, neki se ipak uspiju tome oduprijeti. Neki
pojedinci usprkos stresnim životnim iskustvima uspiju savladati nepovoljne
životne situacije i uspješno se prilagode. Pojedinci koji se normalno
razvijaju usprkos dugotrajnom stresu i neugodnostima, nazivaju se
otpornima.
Prva istraživanja otpornosti bila su usmjerena na osobine ličnosti
‘’otpornog djeteta’’, kao što su autonomija i visoko samopoštovanje. Kako
su se spoznaje vezane uz područje otpornosti razvijale, istraživači su sve
više priznavali utjecaj vanjskih čimbenika koji mogu doprinijeti otpornosti.
Usmjerili su se na doprinos sustava (obitelj, vrtić, škola, vršnjaci, zajednica)
u objašnjavanju otpornih ishoda prilikom suočavanja sa životnim
problemima. Prema tome, definicija otpornosti se proširila te uključuje
‘’zaštitne čimbenike na višestrukim razinama – pojedinac, obitelj, institucija,
zajednica i kultura’’. Dakle, otpornost se smatra višedimenzionalnim
konstruktom, koji uključuje važne psihološke vještine i sposobnosti, ali i
sposobnost pojedinca da upotrijebi podršku obitelji, društva i sustava u
cjelini da se bolje suoči sa stresom. Dakle, različiti su izvori otpornosti koji
često djeluju u interakciji. Otpornost je vezana uz kontekst nepovoljnih
životnih situacija, stoga, osoba može biti otporna u jednom kontekstu ili
području, ali ne i u nekom drugom području. Nadalje, otpornost je vezana
uz vrijeme, stoga može mijenjati svoj status tijekom vremena i razvojnih
faza. Osoba može biti otporna u jednoj razvojnoj fazi i neotporna u drugoj
fazi.
Rizični čimbenici

Rizični čimbenik se definira kao onaj faktor koji, ako je prisutan, povećava
vjerojatnost razvijanja emocionalnih ili ponašajnih poremećaja. Status rizika
nije nepromjenjiv. Dakle, jednaki rizici mogu imati različite ishode u
različitim razvojnim razdobljima kao i u različitom kontekstu. Npr.,
odvajanje od roditelja ne utječe jednako na dijete koje je tek u fazi
uspostavljanja privrženosti i dijete školske dobi. Ovime se naglašava
važnost razumijevanja dobi i početka nastupa različitih dječjih problema.
Osim toga, rizični čimbenici djeluju u interakciji. Npr. gubitak jednog od
roditelja nema jednaki rizični utjecaj na dijete sa razvijenim socijalnim
vještinama i dijete sa slabo razvijenim socijalnim vještinama. Dijete sa
slabo razvijenim socijalnim vještinama će manje uspješno tražiti socijalnu
podršku značajnih drugih. Postoje razlike u odgovoru na različite rizike kako
na razini pojedinca tako i među pojedincima. Npr., isto dijete u različitim
razvojnim razdobljima može različito reagirati na zanemarivanje od strane
roditelja. Također, djeca slične dobi na iste rizične faktore mogu reagirati
različito.
Dva su ključna kriterija koja moraju biti zadovoljena da bismo uopće mogli
govoriti o otpornosti:
1. Izloženost značajnoj prijetnji ili ozbiljnoj nepovoljnoj životnoj situaciji
2. Postignuće pozitivne prilagodbe unatoč iskustvu visokih stresnih situacija i
problema u razvoju
Rizični čimbenici uključuju faktore od individualne do društvene razine:

• Osobni faktori – npr.., nizak IQ, slabo razvijene vještine rješavanja


problema, biološke karakteristike (npr. težak temperament);

• Obiteljski faktori – npr., slaba obiteljska kohezija, mentalno bolestan


roditelj, nizak SES, socijalna izoliranost;

• Vršnjaci – npr., odbacivanje od strane vršnjaka, viktimizacija;

• Vrtić i škola – npr., slaba potpora odgajatelja/učitelja, otuđenost od


vrtića/škole;

• Društveni i kulturalni faktori – npr., slaba potpora zajednice,


društveno-povijesne i političke ideologije koje vode stereotipima
Zaštitni čimbenici

Zaštitni čimbenik ne predstavlja odsustvo rizičnog faktora. Npr., ako


siromaštvo djeluje kao rizičan faktor za specifične probleme,
ekonomska sigurnost u tom slučaju ne predstavlja zaštitni faktor;
ekonomska sigurnost je odsustvo rizika. Zaštitni faktor je nešto što u
određenom kontekstu smanjuje štetan utjecaj rizičnog faktora,
odnosno, smanjuje negativan i štetan utjecaj stresnih životnih
situacija, nepovoljnih životnih uvjeta, smanjuje individualan rizik
psihosocijalnih problema te stoga može biti identificiran jedino u
kontekstu rizika. Važna značajka zaštitnih čimbenika je razlika
između njihova prisustva i operacionalizacije. Npr., dijete može imati
dobro razvijene vještine rješavanja problema. Međutim, ta vještina
ne smatra se zaštitnim faktorom u odsustvu rizika. Također, ako taj
rizik ne može biti posredovan tj. pod utjecajem dobro razvijenih
vještina rješavanja problema, taj zaštitni faktor ne mora postati
operacionalan. Zaštitni faktori su specifično vezani uz kontekst,
stoga se trebaju i gledati u kontekstu razvojnog razdoblja djeteta i
individualne kulture.
Zaštitni čimbenici uključuju faktore od individualne do društvene razine:

• Osobni faktori – npr., intelektualne sposobnosti, samopoštovanje,


samoefikasnost, unutarnji lokus kontrole, optimizam, kognitivna fleksibilnost,
pozitivni self-koncept, emocionalna regulacija, pozitivne emocije,
duhovnost, aktivno suočavanje, ustrajnost, nada, snalažljivost,
prilagodljivost, otvorenost, društvenost, ugodnost, vještina rješavanja
problema, biološke karakteristike (npr. laki temperament);

• Obiteljski faktori – npr., obiteljska kohezija i prilagodljivost, sigurna


privrženost, dobre roditeljske vještine, sobar SES, povezanost sa
zajednicom;

• Vršnjaci – npr., povezanost s vršnjacima

• Vrtić i škola – npr., djelotvorna institucija, podržavajući odgojitelji/učitelji;

• Društveni i kulturalni faktori – npr., potpora zajednice, djelotvornost


cjelokupnog sustava potpore djetetu i obitelji (odgojno-obrazovni sustav,
zdravstveno i socijalno-pravna zaštita), odsustvo izloženosti nasilju, različiti
kulturni faktori, sportske i umjetničke aktivnosti.
Otpornost se počinje razvijati još u najranijoj
dobi. Obrasci reagiranja na stresne
događaje koji su naučeni u ranom djetinjstvu
utječu na kasnije prevladavanje stresnih
situacija.
Obitelj kao otporna zajednica
(Walsh, 2006)
OBITELJSK
A
OTPORNOS
T

MODELI
OBITELJSKI
OBITELJSK PROCESI
SUSTAV
E KOMUNIKA
VJEROVANJ
ORGANIZA CIJE
A
CIJE

Značenje i Sigurno i
Pozitivan Obiteljska Socijalni i Suradnja u
tumačenje Prilagodljiv Kohezivnos Jasna otvoreno
stav prema snaga i ekonomski rješavanju
obiteljske ost t komunikacija izražavanje
životu duhovnost resursi
emocija
problema
situacije