You are on page 1of 22

Kasni srednji vijek traje od 1300.

1450.g. U njemu je dolo do sukoba crkve sa europskim dravama, to se nastavilo tijekom sljedeih nekoliko stoljea. Crkva se odvojila od ostalih drava; osnivajui vlastitu dravu. Gradovi koji su sve vie rasli i jaali teili su politikoj samostalnosti.

Feudalizam je naziv za

oblik drutvenog odnosa koji je prevladavao u srednjem vijeku. Feudalizam je bio oblik drutva u kojemu su se razlikovale dvije klase: feudalci (plemii)i kmetovi (seljaci). Feudalci su vlasnici zemljita, a kmetovi im obrauju zemlju i daju dio (uglavnom devetinu) uroda. Feudalno drutvo nastalo je na ruevinama robovlasnitva. Feudalizam je u veem dijelu Europe konano ukinut 1848. godine.

U razvijenome srednjem vijeku napreduje poljodjelstvo,razvija se obrt i trgovina. Temelj ekeonomskog napretka u razvijenome srednjemu vijeku bila je zemljoradnja. Vikovi poljoprivrednih proizvoda omoguili su stanonitvu da se bave novim dijelatnostima. U gradoima se javljaju cehovi(obrtnici u drutvu).

U razvijenom i kasnom srednjem vijeku


crkva se puno promijenila. Postala je mnogo bogatija i utjecajnija u Europi.

U kasnoj antici papa je bio jako vaan

biskup ( jer je bio biskup Rima) ali nije bio poglavar crkve.

Tijekom kasnijih stoljea pape su postali


jako vane osobe u Europi. Osnovana je drava u Italiji (Vatikan) kojom su i vladali. Takoer je i sklopljen savez kojim su mu Karolinzi obeali zatitu

Potvrda jaanje utjecaja Crkve i

preuzimanja njezina vodstva nad europskim Zapadom u razvijenome srednjem vijeku bili su kriarski ratovi. Kriarski ratovi su niz pohoda to su ih krani zapadne i srednje Europe na poticaj papa vodili od kraja 11.do druge polovice 13.stoljea protiv Selduka,Fatimida i drugih islamskih dinastija i drava.

pojava crne smrti (epidemija kuge) To je bila epidemija kuge koja


se : 1348. - pojavila u Italiji. 1350. - proirila na ostatak Europe.

Kako se ona prenosila putem

takora, najgore stanje je bilo u gradovima gdje je puno ljudi ivjelo na malom prostoru. Zbog nje je kako u gradovima, kako na selu umrla jedna etvrtina stanovnitva

Europljani su bili izloeni raznim bolestima, zarazama


i vojnim sukobima. Do etrnaestog stoljea metode krenja uma i obrade zemlje uspjeno su hranile gotovo cijelu Europu, no u 14. stoljeu nije bilo vie uma za pokriti. Dodatni udarac zadale su velike koliine kia: koje su unitile usjeve

Kako je broj stanovnika sve vie rastao, a hrane je

bilo sve manje, dolo je do gladi koja je postala veliki problem. Ljudi su umirali zbog manjka hrane.

Hrvatska je bila u personalnoj uniji s Maarskom od 1102. do 1527. godine. Tijekom vladavine maarskih vladara iz

dinastije Arpadovia (1102. 1301.), mnogo stvari se dogodilo na tetu Hrvatske, jer su maarski vladari najvie vodili rauna o svojim interesima, dok im interesi Hrvatske i nisu bili tako vani. Arpadovic Koloman (1102. - 1116.) dodijelio neke povlastice hrvatskim velikaima, naseljavanje njemakog i maarskog vlastelinstva vodi ka jednom novom feudalnom ustrojstvu temeljenom na sustavu donacija.

Kralja je u hrvatskim zemljama zamjenjivao


herceg. On je obino bio lan vladajue dinastije. Imao je vlastiti dvor, postavljao je banove, sazivao sabore, vodio vojne pohode, potvrivao je kraljevske povlastice. Pojedini hercezi su po svemu, osim po naslovu, bili nezavisni vladari.

U odsutnosti hercega hrvatskom upravljaju

banovi. U poetku je bio jedan ban. Od Bele IV postoje dva bana. Poseban ban je poeo upravljati Slavonijom to je bio rezultat posebnog drutvenog i politikog razvoja tog dijela Hrvatske.

Vaan politiki initelj bili su i sabori.

Na sabore dolaze crkveni i svjetovni velikai, nie plemstvo i predstavnici gradova. Od 13. st. postoji poseban slavonski sabor. Od tada se hrvatski i slavonski sabor zajedno sastaju tek iznimno. Na saborima se raspravlja o problemima uprave, obrane i poreza. Na njima se rjeavaju i zapletene parnice. Od 15. st. slavonski sabor je poeo slati svoje predstavnike na ugarski sabor kako bi slavonsko plemstvo ojaalo svoj utjecaj na vanjsku politiku ali i kako bi obranilo ili uvealo svoje povlastice.

Slabljenjem kraljevske vlasti za

posljednjih Arpadovia, krajem 13. i poetkom 14. st., najvie su se okoristili bribirski knezovi ubii. Knez Pavao ubi uspio je iskoristivi razmirice meu pretendentima za prijestolje Ugarske i Hrvatske da si osigura nasljednu bansku ast u Hrvatskoj i Dalmaciji, sebi i lanovima svoje obitelji poloaj knezova u dalmatinskim gradovima, a uspio je zavladati i Bosnom.

ubii su toliko moni da imaju

glavnu ulogu u dovoenju na prijestolje Ugarske i Hrvatske nove dinastije Anuvinaca.

Jaanje kraljevske vlasti nastavilo se pod sinom Karla Roberta Ludovikom 1. (1342. 1382.). Ludoviku uspijeva poraziti mone velikae na jugu Hrvatske i zauzeti kljune utvrde na putu prema dalmatinskoj obali. Potom je, poslije estoke borbe, uspio poraziti Mleane. 1356. mirom u Zadru Mleani su morali Ludoviku prepustiti svu obalu od dananje sjeverne Albanije do Kvarnera. Time je Hrvatska dobila ponovo iroki izlaz na more to je imalo blagotvorni utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Ludovik je vlado ogromnim podrujem od Baltikog mora do Jadrana i sjeverne Bugarske. U Hrvatskoj se Ludovik oslanjao na graanstvo i sitno plemstvo. Posebnu je pozornost posvetio organizaciji sitnog plemstva to je imalo vanu ulogu za hrvatsku nacionalnu povijest jer je upravo sitno i srednje plemstvo imalo glavnu ulogu u uvanju predmodernih hrvatskih nacionalnih tradicija.

Poslije Ludovikove smrti ponovo je


zavladalo bezvlae vezano uz probleme oko nasljeivanja prijestolja. U tim sukobima vanu ulogu imaju hrvatski velikai, odnosno velikai koji su imali velike posjede u Hrvatskoj. Starija historiografija u postupcima hrvatskih velikaa je vidjela neku vrstu nacionalnog otpora ali se prvenstveno radilo o obrani vlastitih povlastica i borbi za mo i utjecaj.

Kada je Osmansko Carstvo poelo osvajati

Europu, Hrvatska se nala na granici s carstvom. Unato stalnim borbama, Hrvatska je gubila sve vie teritorija zbog nadiranja Turaka. Hrvatsko je Kraljevstvo vremenom ostalo raskomadano te s odsjeenim enklavama (primjerice, Klis). Na kraju su od Hrvatskog Kraljevstva ostali "ostatci ostataka" koji su odoljeli svim osmanskim osvajanjima.

U 16. stoljeu Hrvati su postali


zatitnici kranstva u Europi. Zbog togo to su Hrvati branili svoju vjeru i domovinu protiv mnogo jaeg neprijatelja, Papa Lav X. napisao je pismo biskupu Trogira i rekao "Glava Crkve nee pustiti da padne Hrvatska, jak i snaan zid kranstva." Hrvatska je postala "antemurale Christianitatis".

Dimbo1911