NASLOV IZVORNIKA Rudolf Steiner Wiederverkrperung und Karma Bibliographie-Nr.

135 GA 13 5 RUDOLF STEINER VERLAG DORNACH/SCHWEIZ 1989

Rudolf Steiner

njezin znaaj za suvremenu kulturu

Pet predavanja odranih u Berlinu 23. i 30. sijenja i 5. svibnja 1912. te u Stuttgartu 20. i 21. veljae 1912.

Reinkarnacija i karma

Antropozofsko drutvo "Marija Sofija" ZAGRB 2002.

SADRAJ

IZDANJIMA PREDAVAKOG OPUSA RUDOLFA STEINERA.7 I. PRVO PREDAVANJE, Berlin, 23. sijenja 1912...............9 Kako dolazimo do neposrednog shvaanja duhovno- -duevne jezgre ovjekova bia koje prolazi slijedom zemaljskih ivota? Preobrazba oblika i snaga pri prijelazu iz jedne inkarnacije u drugu po odredenim zakonitostima: unutarnje postaje vanjskim, vanjsko unutarnjim. Karmika

posljedica materijalizma za sljedeu inkarnaciju ljudi sadanjice. Preobrazba misli u snage koje oblikuju sljedei zemaljski ivot. DRUGO PREDAVANJE, Berlin, 30. sijenja 1912...........24 Nunost razvijanja posebne sposobnosti osjeanja i sjeanja duevnim vjebama kako bi se postigao stvaran doivljaj reinkarnacije. Poziv na spiritualan ivot doivljavanjem karmike krize. Postavljenost u duhovni svijet. TREE PREDAVANJE, Berlin, 5. oujka 1912................46 Reinkarnacija i karma kao temeljne ideje antropozofskog svjetonazora i njihova snaga za utemeljenje morala. Karmiki suodnosi. Sredinom jednog ivota ovjek se u pravilu slobodnim odabirom povezuje s onima koji e u nekom sljedeem ivotu biti njegovi krvni srodnici (roditelji, braa i sestre). Budui preobraavajui utjecaj ideja o reinkarnaciji i karmi na znanost i na itav ivot zapadne kulture. II. PRVO PREDAVANJE, Stuttgart, 20. veljae 1912..........69 Suodnos sluajnih dogaaja u ivotu i ovjekove sudbine. Vjebe miljenja radi stjecanja iskustva o reinkarnaciji i karmi. Karmiki suodnosi: susreti u sredini ivota s osobama koje ovjeka okruuju na poetku prethodne ili sljedee inkarnacije kao njegovi srodnici. Mogunost logikog provjeravanja okultnih priopenja. DRUGO PREDAVANJE, Stuttgart, 21. veljae 1912.......88 Prijenos uvjerenja o reinkarnaciji i karmi u cjelokupan ivot i stvaranje novih ivotnih formi. Jaz izmeu unutarnjeg uvjerenja i vanjskog ivota. Drutveni odnosi; rad. i plaa. Sadanje stanje kulture kao rezultat razliitih karmi pojedinih osoba to danas ive na Zemlji. Vjera i znanje u karmikom suodnosu: kao karmiko pravilo izmenjuju se vjernika i karmiki orijentirana inkarnacija. Izmjenjivanje sklonosti prema ljubavi u jednom i samoosjeaja u drugom utjelovljenju. Osiromaenje i slabljenje dua u posljednjoj inkarnaciji te njihovo snaenje putem pounutrenja istine o reinkarnaciji i karmi i proimanja sebe tom istinim.

ZDANJIMA PREDAVAKOG OPUSA RUDOLFA STEINERA

Temelj antropozofski orijentirane duhovne znanosti ine pisana i objavljena djela Rudolfa Steinera (1861.1925.). Od 1900. do 1924. godine odrao je brojna predavanja i niz teajeva, kako javnih, tako i za lanove Teozofskog, poslije Antropozofskog drutva, isprva je elio da njegova potpuno slobodno odrana predavanja ne budu zapisana jer su bila zamiljena kao "usmena priopenja koja nisu namijenjena za tisak". No, kako su se sve vie poele pojavljivati i iriti pogrene i nepotpune biljeke sluatelja, Rudolf Steiner naao se potaknutim urediti zapise. Tu je zadau povjerio Marie Steiner-von Sievers koja je preuzela dunost odredivanja stenografa, upravljanja biljekama te brige za pregled tekstova koji je bio potreban za izdavanje. Budui da je Rudolf Steiner, zbog pomanjkanja vremena, vrlo rijetko sam mogao ispravljati biljeke, za sva objavljena predavanja treba imati na umu njegovo ograivanje: "Treba uzeti u obzir da u tekstovima koje nisam pregledao postoje pogreke.". O odnosu predavanja za lanove, koja su prvo bila dostupna kao interni rukopisi, i njegovih objavljenih djela Rudolf Steiner se izjanjava u svojoj autobiografiji "Moj ivot" (35. poglavlje). Ono to je ondje reeno vrijedi i za teajeve pojedinih strunih podruja namijenjenih ogranienom krugu sluaa upuenih u osnove duhovne znanosti. Nakon smrti Marie Steiner (1867.-1948.) zapoelo je, na osnovi njezinih smjernica, izdavanje ukupnoga djela Rudolfa Steinera. Ovaj svezak predstavlja sastavni dio cjelokupnog izdanja.

PRVO PREDAVANJE
Berlin, 23. sijenja 1912.

Na napomene o duhovnim injenicama i biima viih svjetova koje su prekinute tijekom Ope skuptine dobro e se nadovezati objanjenje o odreenim stvarima povezanim sa sadanjim razvitkom ovjeka. Dok su nas, dakle, razmatranja jesenas1 trebala vie odvesti dogaajima unutar viih hijerarhija, promo- trit emo danas neto to nam moe biti blisko kao pravi ljudski odnos. ovjek koji se neko vrijeme bavio antropozofijom i prije svega prihvatio temeljna shvaanja o reinkarnaciji i karmi te ostale istine o razvitku ovjeanstva, sigurno e se lako upitati: Zato se tako teko stjee neposredna, stvarna spoznaja onog bia u ovjeku koje prolazi ponovnim zemaljskim ivotima, onoga, dakle, ovjekova bia to bi oito, kad bismo ga tek donekle tono i zatim sve tonije upoznavali, moralo posve razumljivo dovesti uvidu u tajne ponovnih zemaljskih ivota, pa tako i u karmu? Sada moramo ipak rei: Sve u vezi s tim pitanjem ovjek shvaa posve naopako. Jer on prije svega, to je dakako samorazumljivo, pokuava sebi razjasniti te stvari u svom obinom misaonom svijetu, svojim obinim razumom, i pita se: U kojoj je mjeri iz ivotnih injenica mogue stei uporine toke za to da je shvaanje ponovljenih zemaljskih ivota i karme ispravno?

ovjek e, dakle, takvim nastojanjem, koje se u biti temelji na promiljanju, moi dospjeti do odreene toke; ali ipak samo do odreene toke. Jer, na misaoni svijet, ovakav kakav jest, zapravo je posve ovisan o onom ustroju unutar nae cijele organizacije kao ljudskih bia, koji je u biti ogranien samo na jednu inkarnaciju, koji nam je dodijeljen ba zato to kao ljudi ivimo izmeu roenja i smrti. I o toj organizaciji, ba upravo o posebnom oblikovanju fizikog tijela i tovie eterskoga tijela koje fiziko nadvisuje samo za jedan stupanj, ovisi sve to moemo nazvati svojim misaonim svijetom. I to su, zapravo, te misli u osnovi otroumnije, to su se one vie sposobne uputati u apstraktne istine, to su ovisnije o vanjskoj ovjekovoj organizaciji ogranienoj tek na jednu
1 Onosi se na posljednja predavanja Rudolfa Steinera u berlinskom ogranku "Evolucija s gledita istinitosti" (Die Evolution vom Gesichtspunkte des Wahrhaftigen), pet predavanja u Berlinu od 31. listopada do 5. prosinca 1911., GA 132. Vidi: Berlin 1903., objavljeno u asopisu "Lucifer-Gnosis" 1903.1908., GA 34, i kao pojedinano izdanje.

inkarnaciju. To ve moemo razabrati otuda, kako je ee bilo reeno, to u ivot izmeu smrti i novog roenja, dakle, u duhovni ivot, od svega to u dui doivljavamo ponajmanje moemo prenijeti ba svoje misli. Dakle, ba ono to smo najotroumnije promiljali, u najveoj mjeri moramo ostaviti za sobom. Moglo bi se bez okolianja rei: Sto ovjek odlae stupajui kroz dveri smrti? Ponajprije svoje fiziko tijelo. Meutim, od svega to ima u nutrini, ovjek u gotovo jednakom opsegu, bez ostatka, odlae ono to je u svojoj dui oblikovao kao apstraktne misli. Te dvije stvari: fiziko tijelo i apstraktne misli, upravo te znanstvene misli, ovjek ponajmanje moe ponijeti sa sobom prolazei kroz dveri smrti. Jer, on, tako rei, lako uzima sa sobom svoje sklonosti, svoje nagone i udnje onakve kako su se obrazovali, osobito pak svoje navike. On uzima sa sobom i vrstu i narav svojih voljnih impulsa, .ili ponajmanje svoje misli. Ve otuda to su misli toliko vezane uz vanjsku organizaciju, moemo zakljuiti da one nisu ba tako prikladno orue za prodor u tajne reinkarnacije i karme jer su to istine koje nadilaze pojedinu inkarnaciju. No, ipak se moe doi do odreene toke, tovie, hoemo li postii teorijski uvid u reinkarnaciju i karmu, moramo razviti miljenje do stanovite toke. Sve to se o tome moe rei zapravo je reeno u poglavlju o reinkarnaciji i karmi u "Teozofiji" ili u malome spisu "Reinkarnacija i karma, nune predodbe sa stajalita moderne prirodne znanosti".* 1 teko e se moi mnogo dodati onome to je izreeno u tim dvama spisima.

to tomu moe dodati intelekt, pitanje je kojim se danas ne bavimo, ve emo se mnogo vie baviti pitanjem: Kako ovjek ipak moe doi do shvaanja reinkarnacije i karme koje vrijedi vie od pukog teorijskog uvjerenja, shvaanja koje moe pruiti neku vrstu nutarnje izvjesnosti o tome da naa istinska jezgra duevnoduhovnog bia u nas stie iz prolih ivota i prelazi u one budue?

Do takvog emo posve odreenog shvaanja doi izvoenjem neega u nutrini to ni u kojem sluaju nije lako, to je teko, ali je ipak mogue izvesti. Prvi korak koji moemo uiniti jest taj da malo vjebamo obinu samospoznaju koja se moe sastojati od toga da ovjek tako rei pogleda unatrag na svoj ivot pitajui se: Pa kakav sam ja to uope bio ovjek? Jesam li bio ovjek s jakom sklonosti

prema razmiljanju, prema umovanju o vlastitom biu ili, pak, ovjek koji je uvijek vie volio senzacije vanjskog svijeta, kojem se neto u ivotu jest ili nije svialo? Bijah li ovjekom koji je u koli rado itao, ali ne i raunao, koji je volio tui drugu djecu, ali ne i sam dobivati batine? Ili sam moda bio dijete uvijek predodreeno da ga drugi istuku, dijete to nije bilo dovoljno lukavo da pusti druge da izvuku deblji kraj? Pogledajmo na taj nain malo unatrag na svoj ivot. Upitajmo se: Za to sam imao osobito priroene sklonosti u intelektualnom smislu i u smislu onoga to je u vezi s duevnim ugoajem i voljnim impulsima? to mi je postalo lako, a to, naprotiv, teko? to me tako pogodilo da bih tomu bio rado umaknuo, a to tako da sam si rekao: Ba mi je po volji da je ovako ispalo i tako dalje na taj nain, dakle, bacite pogled unatrag na svoj ivot. To pogoduje intimnijoj spoznaji duhovno-uevne jezgre vlastitoga bia. Ponajprije stavimo jasno pred duu sve to zapravo sami nismo eljeli. Jesmo li, primjerice, bili sin koji bi moda rado postao pjesnikom, ali kome je otac namijenio da bude obrtnik i to je morao postati premda to zapravo nije htio? Postao je obrtnik, ali, radije bi bio pjesnik. Objasnimo si to smo zapravo htjeli postati i to smo postali protiv svoje volje, zatim si objasnimo to nam ie u mladenakom ivotu odgovaralo, ali nam nikad nije udijeljeno. Nadalje objasnimo si iz ega smo se zapravo htjeli izvui, emu smo to u biti htjeli umak- nuti. Napominjem da se ovo to sam upravo rekao odnosi na ivot u prolosti, ne i na budunost; to bi bila pogrena predodba.

Potrebno je, dakle, doista sebi razjasniti to nam govori taj pogled u prolost: to nismo htjeli, to smo htjeli izbjei i tako redom. Kada si to objasnimo, stekli smo zapravo sliku onih stvari u svome ivotu koje nam se ponajmanje sviaju. Ali upravo je o tome i rije: Ustanoviti koje su nam se stvari u ivotu u prolosti najmanje sviale. I sad se moramo pokuati posve uivjeti u krajnje udnu predodbu: Sve to zapravo nismo htjeli, ni eljeli, snano hoemo i elimo! Stavimo si, dakle, energino pred duu pitanje: Kakav bi bio da si ivo, odluno elio sve ono to je zapravo u ivotu bilo protiv tvoje volje? Pritom valja na neki nain iskljuiti ono to nam je uspjelo prevladati. Jer, najvanije je da poelimo ili, pak, da zamislimo kako smo ivo poeljeli stvari koje nismo htjeli ili spram kojih su nae elje ostale neostvarene. Tako smo u osjeaju, u mislima stvorili bie o kojemu moemo imati predodbu kako sami zapravo uope nismo bili to bie. A sad odrjeito, s najveim intenzitetom zamislimo da smo bili upravo to bie. I kad si to predoimo, kad nam uspije poistovjetiti se s biem koje smo, tako rei, sami izgradili, tad smo ve zadobili neto bitno na putu spoznaje unutarnje duevne jezgre vlastitoga bia. Jer, ba e nam pomou slike koju smo na opisani nain stvorili o svojoj osobnosti postati jasnije to

u sadanjoj inkarnaciji nismo, ali to smo u nju unijeli. Pomou tako stvorene slike zasvijetlit e nam nae dublje bie. Dakle, od onoga tko hoe doi do unutarnje jezgre svoga bia zahtijeva se u biti neto to dananji ljudi ponajmanje ine. Naa sadanjica uope ne zahtijeva da se na ma koji nain tei neem slinom ovome to se sada tu trai; jer u nae vrijeme ljudi zapravo tee ponajvie tome da razmiljajui o sebi nalaze da su oni sami potpuno ispravni. Vratimo li se u prijanja razdoblja jednog jo religioznijeg razvitka, pronai emo osjeaj da ovjek treba biti potiten jer tako malo odgovara onome to moe nazvati svojim boanskim uzorom. To, dodue, nije bila predodba o kojoj sam danas govorio, ali nas je odvodila od onoga ime je ovjek obino zadovoljan i usmjeravala neemu drugome premda ne i uvjerenju o nekoj drugoj inkarnaciji vodila nas je, naime, onom biu to nadivljuje nau organizaciju kakva se ve obrazuje izmeu roenja i smrti. I nacrtamo li sebi protusliku onoga to jesmo, proizii e sljedee: Ma kako da ti je teko u ovom ivotu prihvatiti tu protusliku kao vlastitu sliku, ona ima neke veze s tobom. To ne moe porei. Sad kad si je stekao, ona e te proganjati, lebdjet e ti pred duom i tako e se iskristalizirati da e sebi rei: Ta je slika na neki nain povezana sa mnom, ali sasvim sigurno nije povezana s mojim sadanjim ivotom. Tada se razvija osjeaj da ta slika zapravo potjee iz nekog prijanjeg ivota. Stavimo li to pred duu, uskoro emo raspoznati koliko je pogrena veina predodbi to ih obiavamo stvarati o reinkarnaciji i karmi. Bit e da ste to ve i sami uli: Sretnemo li negdje u ivotu ovjeka koji, primjerice, dobro rauna, a pritom smo sami antropo- zofi, lako emo sebi stvoriti predodbu da je taj ovjek i u prolom utjelovljenju dobro raunao. Neizgraeni antropozofi, naalost, zamiljaju reinkarnacij- ske lance vjerujui da se prethodna inkarnacija moe pronai jednostavno time to e se sposobnosti koje se pojavljuju u sadanjoj inkarnaciji morati pronai u proloj ili ak u vie prolih inkarnacija. To je najgori nain mudrovanja s kojim emo redovito pogreno pretpostavljati. Jer, stvarna promatranja duhovnoznanstvenim sredstvima najee pokazuju ba suprotno. Ljudi koji su, na primjer, u prolom ut jelovljenju dobro raunali, koji su bili dobri matematiari, javljaju se u sadanjoj inkarnaciji kao osobe koje uope ne pokazuju dar za matematiku, osobe kojima taj dar nedostaje. I hoemo li znati kakve smo talente najvjerojatnije imali u proloj inkarnaciji upozoravam na to da sad stojimo na tlu vjerojatnosti hoemo li znati kakvim smo sposobnostima raspolagali u proloj inkarnaciji glede inteligencije, umjetnosti i tako dalje, bit e korisno razmisliti o tome za to u ovoj inkarnaciji imamo ponajmanje sposobnosti, ponajmanje sklonosti. Ustanovimo li to, pronai emo ono u emu smo se vjerojatno u prethodnoj inkarnaciji isticali, za to smo bili osobito talentirani. Kaem "vjerojatno" zbog toga jer su te stvari s jedne strane istinite, ali se, s druge strane, s njima viestruko sukobljavaju druge injenice. Moe se, primjerice, pojaviti sluaj da je netko u prethodnoj inkarnaciji raspolagao osobitim darom za matematiku, ali je rano umro pa ta darovitost nije posve dola do izraaja. Tad e se on u iduem utjelovljenju ponovno roditi s darom za matematiku

11

koji e se oitovati kao nastavak onoga iz prole inkarnacije. Matemetiar

Abel2, koji je umro mlad, posve e se sigurno u iduem utjelovljenju roditi

s jako izraenim talentom za matematiku. Ako je, naprotiv, osoba talentirana za raunanje doivjela visoku dob, kod koje se taj dar iivio, dotini e u svojoj iduoj inkarnaciji biti upravo tup to se tie

2 Niels Henrik Abel, 1802.-1829., matematiar, slavan po utemeljenju teorije eliptikih funkcija i ope teorije integrala algebarskih funkcija.

matematike. Tako poznajem osobu s toliko malo matematikog dara da je kao kolarac ak mrzila brojke. Dotini je iz ostalih predmeta imao dobre ocjene, i upravo je na taj nain, dobivajui dobre ocjene iz svih ostalih predmeta, mogao uspjeno zavriti razred. A to je potjecalo otuda to je u prethodnoj inkarnaciji bio osobito dobar matematiar.

Pozabavimo li se dalje time, ukazuje se injenica da ono to u jednoj inkarnaciji vanjski inimo, to zapravo ne samo vanjski obavljamo ve nam je to vanjski ili unutarnji poziv, u iduoj inkarnaciji prelazi u unutarnje oblikovanje organa.3 To se, na primjer, zbiva tako da onaj koji je u nekom utjelovljenju bio osobito dobar matematiar uzima sa sobom ono to je bio stekao ovladavi brojevima i likovima, unosei to u posebno oblikovanje svojih osjetilnih organa, primjerice oiju. Ljudi s vrlo dobrim vidom taj briljivo formirani oblik oka imaju otuda to su u proloj inkarnaciji mislili u oblicima i to miljenje ponijeli sa sobom; prolazei kroz vrijeme izm.edu smrti i novog roenja svoje su oi osobito iscizelirali. Tu se matematika darovitost ulila u oko i vie se kao takva ne iivljuje. Drugi primjer poznat okultistima jest sluaj kad neka individualnost u odreenom utjelovljenju osobito intenzivno ivi u arhitektonskim oblicima. Ono to je tu osjeala uivjelo se kao snaga u nutarnji duevni ivot cizelirajui osobito fino sluni aparat, lako da je ta individualnost u iduoj inkarnaciji postala velikim glazbenikom. Nije postala velikim arhitektom jer su oblici osjeta to su se oslanjali na arhitekturu postali graditelji organa te nije preostalo drugo do li visok stupanj osjeaja za glazbu.

Izvanjsko promatranje slinosti u pravilu zavarava glede toga to su osobitosti susljednih inkarnacija. I kao to moramo razmiljati o onome to nam se nije svialo te zamisliti da smo to intenzivno eljeli, tako valja razmiljati i o tome za to smo najmanje sposobni, u emo smo tako rei potpuno t upi. A otkrijemo li najtuplje strane svoga bia, one e nas s najveom vjerojatnou moi voditi onome n emu smo u prolom utjelovljenju ponajvie blistali. Otuda se vidi kako smo inae bili blizu da ovo pogreno shvatimo, kako nas, uostalom, ve odredeno razmiljanje moe pouiti da je upravo najunutar- njija duevna jezgra bia ta koja nadivljuje jednu inkarnaciju prelazei u drugu. To, primjerice, pokazuje sluaj da ovjek zapravo jezike ne ui lake zato to je, recimo, u nekoj proloj inkarnaciji ivio na jezinom podruju povezanom s jezikom to ga sad treba nauiti; tad, naime, naim gimnazijalcima ne bi uope teko palo
3 Vidi Rudolf Steiner "Sklad izmeu mikrokozmosa i makro- kozmosa ovjek hijeroglif svemira" (Entsprechungen zwischen Mikrokosmos und Makrokosmos Der Mensch, eine Hieroglyphe des Weltenalls) esnaest predavanja, Dornach, od 9. travnja do 16. svibnja 1920., GA 201.

13

uenje grkog ili latinskog, pi-emda su mnogi u svojim prolim utjelovljenjima ivjeli na podrujima gdje su tim jezicima govorili kao uobiajenim razgovornim jezicima. Moramo rei da je ono to izvanjski k sebi privodimo toliko povezano s onime to se u ivotu ovjeka provlai izmeu roenja i smrti da uope ne moe biti govora o tome kako bi se te stvari u iduoj inkarnaciji opet pojavile na isti nain nego da preo- braene u snage, prelaze u sljedeu ili sljedee inkarnacije. Ljudi koji su, primjerice, u jednoj inkarnaciji Knjinica TRAVNO

14

talentirani za uenje jezika, u iduoj inkarnaciji nee imati tu sposobnost; no, umjesto toga imat e sposobnost prosuivanja nepristranije od ostalih.

To su stvari povezane s tajnama reinkarnacije. I pogledamo li upravo tajne vezane uz reinkarnaciju, najintenzivnije emo stei predodbu o tome to je zapravo u ovjeku stvarno unutarnje, a to na odreeni nain ipak mora biti uraunato u ono vanjsko. Suvremenom ovjeku, primjerice, jezik uope vie nije neto nutarnje. Jezik moemo voljeti zbog onoga to izraava, zbog duha toga naroda; ali on je neto to preobraeno u oblike snaga prelazi iz jedne inkarnacije u drugu. Prati li ovjek takve stvari da moe rei: Sada u snano eljeti i htjeti to to sam protiv svoje volje postao i za to imam najmanje sklonosti tada e moi znati: Predodbe koje sam stekao oblikovat e sliku moje prole inkarnacije. Doivimo li ozbiljno to to je sada bilo poblie opisano, proizii e vrlo odreena slika prole inkarnacije. Naime, po cjelokupnom nainu na koji se slau tako zadobivene predodbe stvarno emo primijetiti da osjeamo: Ta mi je slika zapravo prilino bliska; ona mi uope nije daleka. Ili emo osjetiti: Ta je slika jako, jako daleko od mene. Ako smo izraujui opisane predodbe pred svojom duom naslikali sliku svoga prolog utjelovljenja, u pravilu emo biti sposobni procijeniti koliko je ta slika izblijedjela. Doivjet emo kao iz nekog osjeaja: Ti si ovdje; tvoj otac, tvoj djed, tvoj pradjed ne mogu biti ta slika koja je pred tobom. Pustimo li, meutim, da slika na nas djeluje, doista emo putem osjeaja i osjeta stei miljenje: Toliko i toliko osoba stoji izmeu tebe i te slike! Sada pretpostavimo da smo dobili sljedei osjeaj, a on e se pojaviti: Izmeu mene i te slike kao da stoji dvanaest osoba. Netko e drugi, recimo, imati osjeaj da je izmeu njega i slike sedam osoba. Oobit emo takav osjeaj i on je izvanredno vaan. Jer, ako, primjerice, izmeu nekoga i slike stoji dvanaest osoba, to samo treba podijeliti sa tri i dobit e se etiri. To su u pravilu stoljea koja nekoga dijele od prole inkarnacije. ovjek koji bi, dakle, imao osjeaj da je od slike, iji sam nastanak opisao, udaljen za dvanaest ljudi, da je tu dvanaest osoba povrh njega, morao bi sebi rei: Moja prola inkarnacija pada etiri stoljea prije sadanje. Ovo je navedeno tek kao primjer; tako e biti u najmanjem broju sluajeva, ali time dospijevamo do procjene. I veina e ustanoviti da na ovaj nain moe tono prosuditi kad su prije bili ovdje. Tek su pretpostavke za to, naravno, poneto teke.

Time smo zapravo dotaknuli stvari koje su od suvremene svijesti udaljene koliko je to samo mogue. Bude li ovo netko priao ljudima koji za to nisu pripremljeni, uope nema sumnje da e oni to smatrati njegovim stvarno neodgovornim fantaziranjem. No, sudbina

15

je antropozofskog svjetonazora da se vie od svih dosadanjih pogleda na svijet mora na odreeni nain suprotstaviti uobiajenom. Jer, uobiajeno je u najirem opsegu naslijeeno kao najgrublji, najisprazniji materijalizam. I upravo ondje gdje nam se odreeni pogledi na svijet prikazuju kao da najvre stoje na tlu znanstvenog svjetonazora, oni su zapravo takvi da najispraznije izrastaju iz odreenog materijalistiki utemeljenog shvaanja. No, kako je antropozofija osuena na to da sama na neki nain za veliki svijet svjetonazora bude ono to se zahtijeva od ovjeka koji treba stei predodbu

16

0 svojoj proloj inkarnaciji, moe se razumjeti cl a suvremeni ovjek mora biti jako daleko od toga da ozbiljno shvaa antropozofska gledita. Jer, ljudi e utoliko biti neskloni eljeti i htjeti ono to itav svoj ivot nisu eljeli ni htjeli, ukoliko su njihove misaone navike daleko od spiritualnih istina.

Moemo se, dakle, zapitati: Zato ba sada duhovna istina ulazi medu ljude? Zato im ne da vremena za razvitak dok ne postanu zreliji? To je zato to se jedva moe zamisliti vea razlika izmeu dviju susljednih epoha ovjeanstva od one koja e biti izmeu razdoblja u kojem ivi sadanje ovjeanstvo i onoga u koje e ovjeanstvo ura- sti kad ljudi to sad ive budu roeni u sljedeoj inkarnaciji. Jer, ne ovisi o ljudima kako se oblikuju odreene duhovne sposobnosti; to ovisi o itavom smislu, itavom znaenju, itavom biu zemaljskog razvoja. Sada su, naime, ljudi ponajvie udaljeni od toga da vjeruju u reinkarnaciju i karmu. Ni antro- pozofi no antropozofa na svijetu ima malo niti oni koji jo pripadaju starim oblicima religije nisu danas najudaljeniji od vjerovanja u reinkarnaciju

1karmu ve su to nositelji dananjega vanjskoga kulturnog ivota. No, upravo e injenica da su ljudi danas ponajmanje skloni vjerovati u reinkarnaciju i karmu najudnije biti povezana s jednom drugom, naime s injenicom to dananji ljudi rade i ue samo ako je to vano za intelektualne sposobnosti. Ta e injenica biti uzrokom da e se kod takvih suvremenih ljudi u njihovoj iduoj inkarnaciji pojaviti neto suprotno. I neovisno o tome jesu li njihova nastojanja duhovna ili materijalistika, ti e suvremeni ljudi u svojoj sljedeoj inkarnaciji imati jaku predispoziciju da osjete svoje prolo utjelovljenje. Tu je posve svejedno ime se dananji ljudi bave. Time to su ljudi sadanjeg vremena, oni e se ponovno roditi sa snano izraenom predispozicijom, s jakom enjom da neto doznaju, da steknu znanje 0proloj inkarnaciji. Upravo stojimo na vremenskoj prekretnici to ljude iz utjelovljenja u kojem ponajmanje ele znati o reinkarnaciji i karmi vodi u

takvo u kojem e u njima postojati najivlji osjeaj: Cijeli ivot to ga sad vodim visi mi u zraku ne uzmognem li barem neto saznati o svojoj proloj inkarnaciji. I ljudi koji sada najvie upuuju otre prijekore na raun reinkarnacije i karme upravo e se doslovce griti u mukama idueg ivota jer nee sebi moi objasniti kako im je ivot postao ba takav. Ne bavimo se antropozofijom kako bismo se proeli enjom za prolim ivotom, ve kako bismo imali razumijevanja za ono to e se jednom pojaviti u cijelom ovjeanstvu kad ljudi koji danas ive budu opet ovdje. Ljudi koji su danas antropozofi dijelit e s drugima tu sposobnost da se ele opet sjeati; no oni e imati i razumijevanje za to, a time 1 unutarnju harmoniju glede svog duevnog ivota. Oni io danas odbijaju antropozofiju htjet e o tome znati i osjeat e neto kao unutarnju muku u vezi s onim to bi bila njihova prola inkarnacija; no, nee razumjeti to ih to ponajvie titi i mui; bit e bespomoni, disharmonini u nutrini. I u njihovoj sljedeoj inkarnaciji morat e im se rei: Tek e onda shvatiti to je uzrok tvoje muke predoi li sebi da si moda to najozbiljnije sam htio. Naravno, nee svi ljudi htjeti tu muku. Ali ljudi koji su danas materijalisti, poet e u sljedeoj inkarnaciji shvaati svoju unutarnju skrhanost, pusto i muku posluaju li zahtjev, savjet onih to e tada moi znati i moi rei: Zamislite, sami ste htjeli ovaj ivot od kojega hoete pobjei. Posluaju li taj savjet, ponu li razmiljati o tome: Kako sam mogao htjeti ovaj ivot? rei e sebi: Pa da, mogue je da sam u nekoj inkarnaciji govorio: to, trebao bi uslijediti neki drugi ivot, neka druga inkarnacija nakon ove? Besmislica! Glupost! Kako se u tako neto moe vjerovati! Ovaj se ivot ispunjava u sebi samome, zaokruen je u sebi; on ne alje nikakve snage u onaj kasniji! Da, zato to sam onda imao osjeaj da je sljedei ivot nitavan, besmislen, on je postao nitavan i besmislen. Upravo sam tu misao u sebe usadio kao snagu to mi sada ivot ini pustim i praznim!

To e biti ispravna misao. Na taj e se nain

18

materijalizam tako rei karmiki iivjeti. Idua e inkarnacija biti smislena kod onih ljudi koji e sebi pribaviti uvjerenje da njihov ivot, kakav je sada, ipak nije u sebi ispunjen, ve sadri uzroke za onaj sljedei. Besmislen, prazan i pust bit e ivot onih koji su mislima o besmislenosti reinkarnacije sami sebi uinili ivot pustim i ispraznim. Vidimo, dakle, da misli to ih njegujemo ne prelaze, recimo, u nekom povienom obliku u idui ivot ve se u njemu javljaju preobraene u snage. Upravo misli kakve su sada u ivotu izmeu roenja i smrti nemaju u duhovnom svijetu nikakva znaenja, ve imaju znaenje u preobraenom obliku. Ima li netko, na primjer, kakvu veliku misao, ma kako velika ona bila, kad ovjek proe kroz dveri smrti, ta je misao kao misao iezla. Ali entuzijazam, osjet i osjeaj to su zaivjeli pod utjecajem ini'.li prolaze kroz dveri smrti. Od same antropozofije <'ov|cl> nerc ponijeti misli nego ono to je uz misli proivio '.vr do u pojedinosti, ne tek opi osnovni osjeaj. In |>- onu i''<[>.i se osobito treba drati: Za fiziki su pl.in mi',II Kiio l.ikve uistinu znaajne, a govorimo li o djelovanju misli na vie svjetove, istodobno moramo govoriti o preobrazbi tih misli u smislu viih svjetova. 1 lakle, misli to poriu ponovno utjelovljenje pretvaraju se u ponovno utjelovljenom ivotu u unutarnju nitavnost, unutarnju pusto ivota, i ta unutarnja nitavnost, unutarnja pusto ivota osjeat e se kao muka, kao disharmonija. Moete, tovie, jednom usporedbom stei predodbu o tijeku takve unutarnje nitavnosti i pustoi zamislite li da vam je neto osobito drago i da to, dolazei na odredeno mjesto, rado gledate. Navikli ste se, primjerice, gledati odredenu biljku u cvatu na stanovitomu mjestu u vrtu. Ako netko bezduno odree taj cvijet, osjetit ete bol. Boli vas kad nemate ono to volite, kad vam to nedostaje. Tako je s itavom ovjekovom organizacijom. Zbog ega ovjek osjea bol? Kad su etersko i astralno tijelo nekog organa uklopljeni u odredeno mjesto fizikoga tijela i kad taj organ bude ozlijeen rezom, tada ga etersko i astralno tijelo ne mogu dobro zahvatiti. Upravo je tako kao da vam je rezom bezdune ruke rua u vrtu odrezana na odreenomu mjestu, Ozlijedi li se neki organ, etersko i astralno i i jelo ne mogu nai ono to trae; to emo osjeati kao tjelesnu bol. Tako e, dakle, misli to ih ovjek stvori da bi djelovale u budunost doi u budunosti njemu ususret. Naprotiv, ako u sljedeu inkarnaciju ne alje nita od vjere i spoznajnih snaga, to e mu nedostajati i na odreenomu mjestu na kojemu e ih traiti nee pronai nita, a tada e taj

nedostatak na stanovitomu mjestu osjeati kao bol i muku.

To su podaci koji e nam s odreene strane razjasniti karmike tokove. Morao sam ih iznijeti hoemo li jo dublje zagledati u nain na koji se ovjek moe dalje pripremiti kako bi spoznao pravu duhovnoduevnu jezgru svoga bia.

DRUGO PREDAVANJE
Berlin, 30. sijenja 1912,

Razmatranja koja smo prei i put ovdje izloili i nain kako smo ih prikazali nekome e biti pomalo nerazumljivi, moda ak i sumnjivi. No, kada danas jo poneto shvatimo, te e nam stvari moi postati blie. to smo, zapravo, na prolom veernjem sastanku Ogranka doveli sebi pred duu? To je donekle za ukupno ovjekovo bie bilo slino onome to inimo naavi se. primjerice, u nekom ivotnom poloaju u kojemu moramo osvijestiti prijanja iskustva i doivljaje; trebamo ih se prisjetiti. Jer, sjeanje i pamenje ovjekovi su duevni doivljaji koji su za obinu svijest u osnovi, prije svega poznati tek u duevnom ivotu to se odvija izmeu roenja i smrti ili tonije kako smo ve vie puta rekli u razdoblju to zapravo poinje tek u kasnijim godinama djetinjstva, a zavrava sa smru. Znamo, naime, da se u obinoj svijesti sjeamo unatrag samo do odreenog vremena u svom djetinjstvu, a da o onomu to je tome prethodilo moemo doznati tek od roditelja ili starijih roaka i znanaca. Promotrimo li na ovaj nain upravo okarakterizirano razdoblje ovjekova ivota, tada emo, imajui na umu ovo razdoblje glede duevnog ivota, govoriti o sjeanju. Ovdje se, naravno, ne moemo uputati u suptilniju raspravu o znaenju rijei "sposobnost sjeanja" ili "pamenje"; a to za ovu svrhu nije niti nuno. Moramo si ponajprije jasno dovesti pred duu da svemu to se oznaava tim rijeima pripada upravo samoosvjetavanje prijanjih iskustava i doivljaja. Ono to smo proli put razmatrali bilo je u neku ruku slino tom

20

samoosvjetavanju; samo ta slinost ne bi sada trebala vrijediti tek kao sposobnost sjeanja to ulazi u na obian ivot, ve bi nas, naprotiv, trebala, kao tako rei via, proirena sposobnost sjeanja, prevesti preko sadanje inkarnacije k nekoj vrsti sigurnosti da smo prije ovoga bili i u drugim zemaljskim ivotima. I kako smo proli put spomenuli, taj bi vii proces trebao biti takav kao kad si u obinom ivotu samoosvjetavamo neto to je prije doivljeno. Ako si s jedne strane predoimo ovjeka komu treba bilo to to je nauio u prijanjem razdoblju sadanjeg ivota i koji svoju duu ugaa kako bi iz njezinih dubina izvukao ono to je tada nauio, da bismo to pratili dananjim pogledom, ako si ivo oslikamo taj proces osvjetavanja, u njemu nalazimo takve postupke koji pripadaju naoj obinoj sposobnosti sjeanja. Ono to je proli put spomenuto postupci su due. Mo; ti bi postupci due trebali omoguiti da se u naoj nutrini s obzirom na prijanje zemaljske ivote pojavi neto slino onome to u vezi s ovim zemaljskim ivotom ulazi u duu, kad osjetimo da u sjeanju izranja neto to smo prije doivjeli. Stoga ne smijete smatrati da je ono to sam proli put rekao sve to nas moe voditi u prijanje zemaljske ivote ili, pak, da je to prije svega neto to bi sada unaprijed moglo osigurati ispravnu predodbu o tome kakvi smo bili u prijanjim, zemaljskim ivotima. To je samo pomo, kao to je i samoosvjetavanje pomo da bi se iz dubina duevnoga ivota izvuklo ono to je ondje nestalo. Samimo sad ukratko to smo opazili pri takvom samoosvjetavanju s obzirom na prole zemaljske ivote. To se najbolje moe uiniti na sljedei nain.

Uz malo samospoznaje uoit emo poneto u ivotu o emu si kaemo kako shvaamo da nas je neto pogodilo. Kad nas zadesi kakav neugodan dogaaj i ne uviamo sasvim zato se morao dogoditi, ali sebi ipak kaemo: Zapravo si bio prilino lakouman; nije udno to ti se to dogodilo imamo barem neto to nalikuje razumijevanju onoga to nas je zadesilo. No, postoje brojni drugi doivljaji koji ulaze u na ivot i o kojima si nikako ne moemo stvoriti predodbu da suovise s naim duevnim snagama i sposobnostima. Tada u svakodnevnom ivotu o njima govorimo kao o sluajnostima. 0 sluajnostima govorimo kad ne uviamo kako ono to nas pogaa kao udarac sudbine suovisi s naim unutarnjim duevnim ugoajem ili neim slinim. Svratio sam vam pozornost i na druge doivljaje. To su duevni doivljaji pri kojima smo se, pomou onoga to obino nazivamo svojim obinim Ja, takorei istrgnuli iz neke ivotne okolnosti u koju smo zapravo bili stavljeni. Naveden je primjer u kojem nam roditelji ili bliske osobe namjenjuju odreeni poziv ili ivotne okolnosti, a mi se osjeamo tako da svom silom elimo izii iz toga i upustiti se u neto drugo. Osvrnemo li se na to posije u ivotu, rei emo si: Bili smo stavljeni u taj ivotni poloaj, ali, otuda smo se istrgnuli pomou svojih voljnih impulsa, pomou simpatije i antipatije. Govorio sam, dakle, o takvim takorei prekretnicama u koje smo bili dovedeni.

Ovdje nije rije o tome da pri takvom sjeanju uoimo sve to moemo, ve samo ono to nas je stvarno jednom u ivotu dirnulo. Ako., primjerice, netko u sebi nikad nije osjeao poziv da postane pomorac ili za to nije imao povoda, tada, dakako, takav voljni impuls ne dolazi u obzir za razmatranja koja sam proli put iznio, nego samo oni sluajevi u kojima smo stvarno izazvali neku vrstu sudbinskoga preokreta; dakle, ivotne okolnosti u kojima smo izazvali ivotnu prekretnicu. No, to ne treba shvatiti tako kao da bi zbog samoosvjetavanja prijanjih doivljaja prema ovako razraenim naelima moda trebalo nastupiti pokajniko vraanje; tako da kada se toga sjetimo u kasnijem ivotu i doemo do spoznaje kako smo se izvukli, da se sada pokajniki vratimo i ponovno postavimo ondje gdje smo prije bili, ali nismo ostali. Ovdje nije rije o praktinim posljedicama nego o tome da si samoosvijestimo gdje su se pojavili ti ivotni zaokreti. Zapravo je rije o tome da prema stvarima za koje kaemo: "To nam je dolo sluajno." i "Bili smo u to upleteni, ali smo se izvukli." najenerginije izazovemo sljedei unutarnji doivljaj.

Kaemo si: Zamiljam da je ono to tada nisam htio, iz ega sam se izvukao, bilo neto u to sam se postavio najsnanijim voljnim poticajem. Dakle, ono to nam je bilo antipatino i ba zato to je bilo antipatino otuda smo se izvukli stavimo sebi tako pred duu da si kaemo: Za probu u se prepustiti predodbi da sam to htio svom silom, i u dui u sebi predoiti sliku ovjeka koji je to svom silom htio. Zamislimo takoer, probe radi, da smo ono to nazivamo sluajnostima sami izazvali. Pretpostavimo da nam se pojavilo sjeanje na to kako nam je na nekome mjestu kamen sa zida pao na rame, to nas je prilino zaboljelo. Sada emo se predati ovoj predodbi: Sami smo se popeli na krov, ondje u zidu olabavili kamen kako bi on u sljedeem trenutku ispao te se zatim hitro spustili urei prema mjestu na kojem nas kamen moe udariti. Ovdje nije vano to su te predodbe groteskne ve to njima hoemo postii. Sada se stvarno udubimo u duu ovjeka o kojem smo izgradili tu sliku: Sve to nas je "sluajno" pogodilo on je htio, prieljkivao je sve iz ega smo se mi izvukli. No, nita se nee dogoditi u dui izvedemo li tu vjebu dva, tri ili etiri puta, ali mnogo e toga uslijediti uinimo li to spajanjem brojnih doivljaja koje emo ve nai ako ih budemo traili. Ako to radimo uvijek iznova i doista si ivo predoavamo; zamislimo li upravo tog ovjeka koji je htio sve to sami nismo htjeli, stei emo iskustvo da nas slika tog ovjeka koju smo prizvali pred svoju duu vie ne puta, da ona na nas ostavlja sasvim udan dojam, kao da je to neto stvarno povezano s nama. Ako smo na taj nain glede takvog samoispitivanja stekli malo tankoutnosti, uskoro emo prepoznati slinost izmeu takvog ugoaja i tako iskonstruirane slike te takve predodbe koju smo dozvali iz sjeanja, o kojoj slutimo da dolazi kao predodba sjeanja. Razlika je jedino u tome to je pri obinom procesu pamenja, kod kojeg takvu predodbu izdiemo iz due, u prvom redu rije o predodbama; naprotiv, ono to e oivjeti u naoj dui izvodimo li spomenute vjebe jest neto slino osjeaju, neto to je vie povezano s naim duevnim ugoajima, a manje s predodbama. S obzirom na te slike osjeamo se neobino. I manje je vana sama slika; ali osjeaji to ih pritom imamo ostavljaju dojam nalik na predodbe sjeanja. Ako tako neto ponavljamo i ponavljamo uvijek iznova, na temelju iskustva, kao da je to u nutrini sasvim samo po sebi razumljivo, proizlazi, moglo bi se rei, spoznaja da se slika to smo je iskonstruirali mijenja kao to predodba sjecanja s vremenom postaje sve jasnija, dok je isprva, kad smo je svojevoljno osvijestili, bila nejasno izvuena iz dubina due. Nije

25

rije, dakle, o tome to si ovjek predoava, nego o tome da preobrazi ono to je predoio, da to postane neto drugo. Dogaa se proces kao kad se netko hoe prisjetiti nekog imena pa se trudi i trudi, nailazi na odjek i tada kae: Or-oli-, ali pritom sluti da to ipak ne odgovara i tada se zbog razloga koje sam ne moe shvatiti tomu pridruuje tono ime, recimo Orekovi. Kao sto se ovdje meusobno grade imena Oroli i Orekovi, tako e i slika doi na pravo mjesto, promijenit e se i spram nje e se pojaviti osjeaj: Tu si stekao neto to se nalazi u tebi i to ti nainom na koji je u tebi i u kakvom je odnosu prema tvom cijelom ostalom duevnom ivotu jasno pokazuje: Takve stvari nisu mogle biti u tebi u sadanjoj inkarnaciji! Iz toga e onda proizii s velikom unutarnjom jasnoom da to to je sada u nama dolazi iz prolosti. Sada moramo jedino shvatiti da ovdje imamo posla s jednom vrstom sposobnosti sjeanja koja se moe obrazovati u ljudskoj dui; sposobnost sjeanja koja se s obzirom na obinu sposobnost sjeanja treba oznaiti drugim imenom. Obinu sposobnost sjeanja mogli bismo oznaiti rijeima "sjeanje u predodbama"; ali sposobnost sjeanja koja ovdje dolazi u obzir morala bi se zapravo oznaiti kao neka vrsta "sjeanja u osjeajima i osjetima". Iz sljedeih e razmatranja proizii da je to na neki nain opravdano. Razmislite kako nae obino pamenje, naa obina sposobnost sjeanja doista prua neku vrstu sjeanja u predodbama. Osvijestite si jo jednom kako vam neki osobito bolan dogaaj, koji vas je

moda prije dvadeset godina sasvim pritisnuo, izranja u sjeanje. Moda vam se taj dogadaj oslikava sa svim pojedinostima, ali bol koju ste tada proivjeli u sjeanju vie ne utite na odgovarajui nain; ona je na neki nain izbrisana iz predodbe sjeanja. Razumije se, dakako, samo po sebi da tu postoje razliiti stupnjevi, i moe se dogoditi da je ovjeka neto toliko potreslo da se uvijek iznova javlja jaka bol kad se prisjeti doivljenog. Ali opa tvrdnja koju sam upravo izgovorio ipak vrijedi, pa iz toga moemo uvidjeti da je u sadanjoj inkarnaciji naa sposobnost sjeanja sjeanje u predodbama, dok doivljeni osjeaji ili ak voljni impulsi ponovno ne izranjaju u dui s jednakim intenzitetom, svakako ne takvim koji bi se mogao usporediti s onim izvornim. Potrebno je tek da sebi predoite karakteristian primjer i uvidjet ete koliko je velika razlika izmeu predodbe to se javlja u sjeanju i onoga to je u obinom ivotu sadanje inkarnacije preostalo od doivljenih osjeaja i voljnih impulsa. Treba samo pomisliti na ovjeka koji pie svoje memoare. Pretpostavimo, na primjer, da je Bismarck4 piui memoare stigao do toke kad je 1866. godine pripremao njemako- -austrijski rat i zamislite to se moralo dogaati u Bismarckovoj dui na onoj beskrajno kritinoj toki kad je dogaaje usmjeravao i njima upravljao protiv itavoga jednog svijeta predrasuda i voljnih impulsa. A sada si vie ne predoavajte kako je sve to tada ivjelo u Bismarckovoj dui, ve da je sve to je neposredno doivio pod dojmom dogaaja utonulo u dubine due, i pomislite na bljedilo koje je moralo nastupiti s obzirom na osjeaje i voljne impulse koji su bili prisutni u
von Bismarck, 1815.-1898., "Misli i sjeanja"(Gedanken und Erinnerungen). Ovo u tekstu nejasno mjesto u biljekama drugog zapisivaa glasi ovako: "Poslije smrti ne stvaramo sebi predodbe onako kako ih stvaramo ovdje, ve vidimo predodbe, one su opaaji. Dok u fizikom svijetu predodbe bivaju preuzete s vanjskim dojmovima koji se lako mogu previdjeti, to je nakon smrti drugaije. Crveno i plavo ovjek poslije smrti ne moe vidjeti kao ovdje na fizikom planu, ali, umjesto toga on vidi predodbe, sve ono to ovdje upoznaje kao predodbe, ak i pojmove." 4Otto

27

vrijeme kad je to provodio, u usporedbi s vremenom u kojem je pisao svoje memoare. Nikome nee biti nejasno kakva je razlika izmeu onoga predodbenog neke stvari i onoga to pripada osjeajima i voljnim impulsima.

Ipak, tko malo razumije antropozofiju, shvatit <e i kad se kae ono to je ovdje ve vie puta reeno s drugih stajalita: Da je nae predoavanje, dakle, predoavanje u smislu prisjeanja, ono u naem duevnom ivotu to, kad je izvana potaknuto vanjskim svijetom u kojem ovdje ivimo u fizikom tijelu, zapravo vano samo za ovu pojedinu inkarnaciju. Uvijek smo na osnovi antropozofskih naela navodili veliku istinu da e sve predodbe, svi pojmovi koje stjeemo kad neto osjetilno opaamo neega se bojei ili neemu se nadajui - to se, dakle, ne odnosi na duevne impulse nego na predodbe da e sve to imamo u predodbenom ivotu jako brzo nestati kad prodemo kroz dveri smrti. Jer, predodbe pripadaju onome to u fizikom ivotu prolazi, onome to najmanje ostaje. No, svatko tko je s bilo koje strane uao u zakone reinkarnacije i karme lako e shvatiti to sam i ovdje ve spomenuo da nae predodbe u mjeri u kojoj ih stjeemo u ivotu sto protjee s obzirom na vanjski svijet ili na stvari fizikoga plana dolaze do izraaja u jeziku i da govor stoga moemo promiljati kao da je na odreeni nain povezan s predobenim ivotom. Svatko, pak, zna da govor na bilo kojem jeziku mora nauiti u pojedinoj inkarnaciji. Jer, dok je sasvim jasno da su brojni sadanji gimnazijalci bili utjelovljeni u staroj grkoj, nikomu nee uenje grkoga biti o- lakano time to se moe sjetiti kako je govorio grki u proloj inkarnaciji. Jezik je i te kako izraz pre- dodbenog ivota, a sudbina jezika slina je sudbini predodbenog ivota; tako da su predodbe, kako u nama ive s obzirom na fiziki svijet, ak i predodbe koje moramo stei o viim svjetovima, uvijek na odreeni nain obojene utiscima fizikog svijeta. Samo ako uspijemo progledati kroz tu odoru, vidjet emo to predodbe mogu priopiti o viim svjetovima. No, ono to od

28

neposrednih predodbi moemo stei ovdje u fizikom svijetu, to je na odreeni nain povezano sa ivotom izmeu roenja i smrti. Nakon smrti, naime, predodbe ne stvaramo na isti nain kao ovdje, nego ondje vidimo predodbe; ondje su one nai opaaji, i postoje tako kao to u fizikom svijetu postoje boje ili zvukovi. Dok se u fizikom svijetu ono to je ovjek sebi oprisutnio predodbama prima samo ako je izraeno fizikim materijalom, to lako previamo, u bestjelesnom stanju pred sobom imamo predodbe onako kako ovdje p>red sobom imamo boje i zvukove.* Svakako, crveno ili plavo ovjek ne moe vidjeti kako ih ovdje vidi fizikim oima; ali ono to ovdje ne vidi, o emu si ovdje stvara predodbe, to je tada za njega prisutno kao crvena ili zelena ili bilo koja boja ovdje. Dok ono to upoznajemo u fizikom svijetu isto predodbeno

29

30

31

ili bolje reeno, u smislu "Filozofije slobode", pojmovno moemo vidjeti tek kroz veo predodbenog ivota, to pred obestijeljenom duom stoji kao fiziki svijet pred obinom svijeu.

U fizikom svijetu ima ljudi koji smatraju da zapravo postoji samo ono to nam pruaju osjetilni utisci. Ono, pak, to se moe objasniti samo pojmom, kao to je na primjer nain na koji je sve to mogu dati osjetila obuhvaeno recimo pojmom "janje" ili pojmom "vuk", dakle, ono isto to razjanjava materijalni aspekt, ljudi koji priznaju samo osjetilne utiske mogu ak i zanijekati. Moemo rei: ovjek u svojim predodbama moe sebi stvoriti sliku o svemu to vidi na janjetu, a isto tako i o svemu sto vidi na vuku. Uobiajeno gledite, dakle, pokuava ovjeku sugerirati da ono to se moe obrazovati kao pojam treba drati za "puki pojam". No, kad bismo, primjerice, zatvorili vuka i dulje ga vrijeme hranili

32

janjadi, tako da je, ako je prije i pojeo neto drugo, to kao materija sada vani, a on je ispunjen samo materijom janjadi, nijedan ovjek nee povjerovati da je vuk time trebao postati janje. Stoga emo morati rei: Ovdje je upravo opipljivo da je pojam, dakle, ono to razjanjava osjetilni utisak, neto stvarno. Ipak ne poriemo: To to ini pojam - umire. Ono, meutim, to ivi u vuku, to ivi u janjetu, to je ondje unutra i ne moe se vidjeti fizikim oima, to e se vidjeti, opaziti u ivotu izmeu smrti i novog roenja. No, kaemo li da su predodbe vezane uz fiziko tijelo, nitko iz toga ne smije izvesti tezu da je ovjek u ivotu izmeu smrti i novog roenja lien predodbi ili, bolje reeno, sadraja predodbi. Nestaje samo ono to stvara predodbe. Ono to imamo kao predodbeni ivot, kako to doivljavamo ovdje u fizikom svijetu, vano je tek za ivot u ovoj inkarnaciji. I ve sam spomenuo da je, nadovezujui se na svijest o tome kako predodbeni ivot, koji se odnosi na osjetilni svijet u dotinoj inkarnaciji, vrijedi samo za tu

33

inkarnaciju, Friedrich Hebbel5 u jednom svom dnevniku izradio zgodan plan drame. Bila je rije o zamisli da se ponovno utjelovljeni Platon nalazi u nekom gimnazijskom razredu te na uitelja ostavlja najgori dojam dobivajui najnie ocjene jer uope ne razumije Platona! A time se ukazuje na to da Platonova misaona konstrukcija, koja je u njemu ivjela kao misao, nee u sljedeoj inkarnaciji zaivjeti upravo u istome obliku.

Da bismo o tome stekli razborite misli ovjekov duevni ivot moramo promatrati s odreenog gle-

5 Friedrich Hebbel, Sabrana djela, priredio Richard Maria Werner, Berlin, 1901., 2. odjeljak: Dnevnici. 1. svezak, str. 392., br. 1745.: "Prema seobi dua je li mogue da Platon sada na nekoj kolskoj klupi dobiva batine jer ne shvaa Platona."

34

dita. Moramo se upitati: Kakav to sadraj nosimo sa sobom u svom duevnom ivotu?6 Prvo su nae predodbe. To to ove predodbe zbijene s osjeajima mogu voditi k voljnim impulsima nee nas sprijeiti da govorimo o posebnom predodbenom ivotu u svojoj dui. Premda ima ljudi koji se jedva mogu zadrati na, rekao bih, istoj, pukoj predodbi, koji se, kad sebi neto predoe, snano razbukte u simpatiji ili antipatiji, prelaze, dakle, odmah k drugim duevnim impulsima, to ipak nije prepreka da se predodbeni ivot moe odijeliti od ostalih duevnih sadraja.

Drugo to u svom duevnom ivotu nosimo sa sobom nai su osjeajni doivljaji i oni se u nama
6 " Villi: Rudolf Steiner, "Antropozofija, psihozofija, pneuni.iio/.olija" (Anthroposophie, Psychosophie, Pneumato- sophlc) dvanaest predavanja, Berlin 1909.1911., GA 115.

35

pojavljuju na stvarno raznolik nain. Tako imamo opepoznatu suprotnost u osjeajnom ivotu koju moemo nazvati simpatijom i antipatijom u naem odnosu spram onoga s ime se suoavamo, ili ako to elimo jasnije izraziti: ljubavlju i mrnjom. Zatim su tu osjeaji to ih moemo oznaiti kao one koji uzrokuju odreeno uzbuenje, kao i oni koji dovode do odreene napetosti i oputanja. Te, pak, ne smijemo trpati u isti ko s osjeajima simpatije i antipatije. Jer, duevni impuls to ga moemo nazvati napeto- u, uzbuenjem ili oputanjem neto je drugo od onoga to se tek iivljava kao simpatija ili antipatija. No, mnogo bismo morali govoriti kad bismo htjeli okarakterizirati razliite vrste osjeajnih sadraja.

36

Ovamo pripadaju i oni to se mogu oznaiti kao osjeaji za lijepo i runo; ti, pak, ostavljaju dojam posebnoga duevnog sadraja i ne mogu se usporediti s pukim osjeajima simpatije i antipatije, barem se to ne smije smatrati neim to pripada istoj skupini. A i osjeaje koje imamo za dobro i zlo mogli bismo oznaiti kao posebnu vrstu. Danas nije vrijeme za izlaganje o tome kako je unutarnji doivljaj dobrog ili zlog ina neto posve drugo od osjeaja simpatije ili antipatije za dobar ili zao in, da, naime, dobar in ljubimo, zao mrzimo. Tako nam prilaze osjeaji u najraznovrsnijim oblicima te ih moemo razluiti od predodbi. Trea su vrsta duevnih doivljaja voljni impulsi, voljni ivot. Njih opet ne smijemo trpati u isti ko s onime to moemo nazvati osjeajnim doivljajima i to unutar naega duevnog ivota mora ili moe ostati zatvoreno zbog naina na koji to doivljavamo. Voljni e se impuls izraziti u dui na sljedei nain: Ovo valja uiniti, ono ne valja. Jer, trebalo bi nauiti razlikovati puki osjeaj koji imamo o tome to na nama samima ili na nekom drugom izgleda dobro ili zlo od onoga to ulazi

37

u duu kao neto vie od tog osjeaja, kad smo prisiljeni initi dobro, izbjegavati zlo. Prosuivanje se moe zaustaviti na osjeaju; ali voljni su impulsi neto drugo. No, iako postoje prijelazi izmeu osjeajnog ivota i voljnih impulsa, ve zbog obinog promatranja ivota njih ne bi trebalo tek tako trpati u isti ko. U ljudskom ivotu posvuda se nalaze prijelazi. Kao to ima ljudi koji ne mogu doi do bilo kakve iste predodbe ve uvijek odmah izraavaju to vole ili mrze, koji su uvijek bacani amo-tamo jer svoje osjeaje ne mogu odijeliti od svojih predodbi, tako ima i onih koji, ugledaju li togod, nikako ne mogu odustati od toga da prijeu na djelo, na ono to je primjereno voljnom impulsu, pa i onda kada je to djelo sasvim neopravdano. A to ne vodi niemu dobrom; tada nastupa bolesna tenja za kradom, kleptornanija ili to slino. Tu odnos izmeu osjeaja i voljnih impulsa nije sreen. U stvarnosti, meutim, to treba najstroe

38

razlikovati. Tako u svom duevnom ivotu ivimo unutar predodbi, unutar osjeajnih doivljaja i unutar voljnih impulsa. Ovakva su razmatranja ve vie puta iznesena; bez njih se ne moe biti hoemo li imati u vidu cijelog ovjeka.

Pokuali smo, dakle, navesti poneto od onoga to nas moe uputiti na to da je predodbeni ivot povezan s jednokratnim utjelovljenjem izmeu roenja i smrti. A vidimo i kako stupajui u ivot usvajamo predodbeni ivot. Tako nije s osjeajnim i s voljnim ivotom. Tko bi ustvrdio da ipak jest, za njega bismo mogli pomisliti da nikada nije razborito promatrao razvoj djeteta. Promatrajmo dijete dok je jo sasvim budalasto s obzirom na predodbeni ivot, kako se sa svojim predodbma uope ne moe povezati s okolinom, kako, naprotiv, ima izrazite simpatije i antipatije, a onda opet pobuu- jue i umirujue voljne impulse. Odredenost s kojom nastupaju voljni impulsi zavela je ak i jednog filozofa, Schopenhauera, da povjeruje kako se ovjekov karakter u ivotu uope ne moe promijeniti. To nije tono; on se moe promijeniti. Stupajui u fiziki ivot moramo, meutim, rei: S osjeajima i voljnim

39

impulsima uope nije kao s predodbama, nego u inkarnaciju ulazimo s posve odreenim obiljejima svojih osjeajnih doivljaja i voljnih impulsa. Ispravnim razmatranjem mogli bismo naslutiti da u osjeajima i voljnim impulsima imamo neto to smo donijeli iz prolih inkarnacija. No, obuhvatite unutar jednog ivota to osjeajima proeto pamenje nasuprot predodbenom pamenju. U praksi nam nee mnogo pomoi budemo li se oslanjali samo na predodbeno sjeanje. Nita od onoga to razvijamo u predodbenom ivotu ne moe nas dovesti do bilo ega to bi izazvalo dojam koji bi nam, kad bismo ga ispravno shvatili, rekao: Tu u sebi ima neto to je roenjem s tobom stupilo u ovu inkarnaciju. Ovdje moramo prijei preko predodbenog ivota, tu prisjeanje mora postati neto drugo. I naveli smo to prisjeanje sada postaje. Kako se prisjeamo?

40

Prisjeamo se tako da ne ostajemo samo na predoavanju: To je u naem ivotu bilo sluajno, ovo smo zatekli, tu smo bili u ivotnim okolnostima koje smo napustili i tako dalje. Ne smijemo ostati na predodbama, nego ih moramo uiniti ivima, pokretnima, kao da pred nama stoji slika osobe koja je to htjela, koja je to htjela u naim udnjama, voljnim impulsima, osjeajnim doivljajima i slinome. U htijenje se moramo uivjeti. To je, dakle, posve drugaije samouivljavanje od onoga koje dolazi u obzir kao samouivljavanje u predodbeni ivot pri pamenju; to je samouivljavanje u drugaije duevne snage, ako se smije upotrijebiti taj izraz.

Ta praksa koja je oduvijek bila poznata i primjenjivana u svim okultnim kolama i svoj okultnoj praksi tako rei htijui, elei, udei razviti neki duevni sadraj, dade se dobro opravdati pomou onoga to iz antropozofske i druge spoznaje znamo rei o predodbenom, osjeajnom i voljnom ivotu, dade se time razumjeti i protumaiti. Recimo si, dakle, jasno da na posebnim sadrajima osjeajnog ivota, voljnog ivota moramo razviti neto to je u neku ruku

41

slino predodbama sjeanja, ali to ne ostaje tek kod pukih predodbi, ve time dolazimo u poloaj da moemo razviti jednu drugaiju vrstu predodbi sjeanja, zapravo takvu koja nas postupno vodi preko ivota zatvorenog izmeu roenja i smrti u jednu inkarnaciju.

Doista je potrebno naglasiti da je ovdje opisani put apsolutno dobar i siguran, ali pun odricanja. Lake je sebi iz bilo kakvih vanjskih razloga umiljati da smo u prolom utjelovljenju bili, primjerice, Marija Antoaneta, Marija Magdalena ili tome slino. No, tee je na opisani nain iz onoga to postoji u dui, to stvarno postoji, doi do slike toga to smo bili. Ponajprije je potrebno jako mnogo odricanja jer se tu doista najee moemo razoarati. Ako bi, pak, netko rekao da bi sve

42

to moglo biti neto to sebi umiljamo, tada moramo odvratiti: Ali netko si moe i u pogledu svojih sjeanja umiljati neto to ne stoji. To nije nikakav prigovor. Samo u ivotu postoji neka vrsta kriterija da bi se razluilo to je umiljanje, to je fantastika.

Jednom mi je u nekom junoamerikom gradu netko rekao da bi se sve to je izneseno u mojim "Osnovama tajne znanosti" moglo temeljiti na pukoj sugestiji, kao to ima vrlo ivih sugestija koje ak mogu ii dotle da netko uope ne pijui limunadu, ve je samo ivo zamiljajui osjeti okus limunade u ustima. Ako je, dakle, tako neto mogue, zato ne bi mislio je dotini gospodin i ono izloeno u "Tajnoj znanosti" moglo biti utemeljeno na sugestiji? Teoretski se moe ovako prigovoriti. Ali ivot donosi razmiljanje: Misli li netko da je s primjerom limunade uspio pokazati koliko snano moe djelovati sugestija, moramo mu odvratiti da nije shvatio kako primjer valja osmisliti do kraja, jer bi trebao pokuati, ne samo

43

zamisliti limunadu, nego i utaiti ed pukim zamiljanjem limunade tad e uvidjeti da to ne ide. Uvijek je rije o tome da svoje doivljavanje dovedemo do kraja. No, to se ne de teorijski odrediti, ve se moe iskusiti samo u neposrednom ivotu. A isto tako nuno kao to znamo da smo doivjeli ono to u ivotu izranja iz predodbi sjeanja, s istom sigurnou iz dubina due izranjaju i voljni impulsi koje smo izazvali s obzirom na neto sluajno, neto neeljeno, i da se s jednakom nunou javljaju kao slika naeg prijanjega zemaljskog ivota u obliku predodbi sjeanja. Onomu koji kae da bi to mogla biti fantazija ne moemo pruiti nikakve dokaze, kao to se kad mnogobrojni ljudi umisle da su neto doivjeli, a posve

44

sigurno to nisu doivjeli, teorijski ne moe dokazati to su stvarno doivjeli. Kao to se malo teorijskih dokaza moe iznijeti za jedno, tako se malo teorijskih dokaza moe iznijeti i za drugo. Dakle, pri tome nismo ni u kakvom drugom poloaju nego kad je rije o ivotu unutar jedne inkarnacije; u potpuno smo istom poloaju. Time smo pokazali kako proli zemaljski ivot svijetli u sadanji, kako nam je doista mogue briljivim duevnim razvojem doi ne samo do teorijskog uvjerenja o injenici reinkarnacije nego i do praktinog uvjerenja o samoreinkarnirajuem duevnom biu koje se moe u nama pronai, biu za koje stvarno znamo da je jednom bilo ovdje. No, postoje doivljaji potpuno drugaije vrste to ulaze u na ivot i za koje se ne moe rei da ulaze tako da ih moemo shvatiti kao sjeanje na neki proli zemaljski ivot. I stvarno ima takvih doivljaja za koje moramo rei: Onakvi kakvi ti prilaze ne mogu se objasniti tvojim prijanjim ivotom1. Danas bih ukazao na samo jednu vrstu takvih doivljaja i najprije u

45

upozoriti na njih navodei tipian primjer. To to iznosim kao primjer moe se ostvariti na stotinu, na tisuu razliitih naina, a ipak je slino onome to u ispriati kao tipian primjer.

Zamislimo ovjeka koji hoda nekom umom i utonuo u misli zaboravlja da ide umskim puteljkom koji tek nekoliko koraka dalje granii s dubokom provalijom. Ono to se uistinu moe dogoditi izloit u ovako; taj sam primjer ve i drugdje pripovijedao jer mi je na odgovarajui nain poznat sasvim slian dogaaj. ovjek, dakle, ne vidi da je ondje provalija jer ga neto osobito zanima. Kako je jako zaokupljen svojim mislima, grabi prema ponoru u takvom zaletu da bi mu bilo nemogue zadrati se da je uinio jo samo dva, tri koraka. Koraajui dalje morao bi pasti i njegovom bi

46

ivotu bio kraj. No, u trenu kad hoe gaziti dalje, zauje glas: Stani! Glas na njega ostavlja takav dojam da ostaje stajati kao ukopan, i misli, bit e da je tu netko tko se za njega zauzeo. Shvaa kako bi njegovu ivotu bio kraj da na ovaj nain nije bio zadran. Osvre se i ne vidi nikoga.

Materijalistiki e mislilac rei: Zbog nekih je okolnosti iz dubina due nastala sluna halucinacija, i sretna je sluajnost to se dotini na taj nain spasio. No, mogue je o toj stvari misliti i drugaije; to bi se barem trebalo dopustiti. Danas u to samo spomenuti, jer se ovaj drugi nain razmiljanja o lome dade tek ispriati, ne i dokazati. Moemo si rei: Na temelju dogaaja u duhovnom svijetu u trenutku kad si doao u karmiku krizu ivot ti je zapravo poklonjen. Da se sve nastavilo bez tog dogaaja, tvom bi ivotu bio kraj. Ovako je, pak dosadanjem ivotu pridodana neka vrsta novoga. Taj je novi ivot neka vrsta poklona, i ti sada zahvaljuje svoj novi ivot moima to stoje iza onoga glasa! Brojni bi dananji ljudi mogli tako neto doivjeti kad bi samo vjebali istinsku samospoznaju. Jer, ba u ivote mnogih suvremenika ulaze ovakvi

47

doivljaji. 1 nije stvar u tome da ljudi to nisu doivjeli, ve u tome da nisu obraali nunu pozornost, da su preko toga preli, zato to se to uvijek ne javlja s ovdje opisanom jasnoom, ve tako da ljudi to previaju uobiajenom nepanjom.

Katkad sam opisivao koliko ljudi previaju i ono to se pojavljuje u njihovoj neposrednoj blizini. Sljedei je sluaj karakteristian primjer za to kako su ljudi nepaljivi spram onoga to se oko njih zbiva. Poznavao sam kolskog inspektora u ijoj je zemlji bio uveden zakon da stariji uitelji koji nisu poloili odredene ispite moraju biti ponovno ispitani. No, ovaj je inspektor bio izrazito human ovjek i rekao je sam sebi: Mogue je ispitivati o svemu utokljunce koji su upravo stigli sa seminara; ali ispitivati stariju gospodu koja su ve

48

dvadeset, trideset godina u slubi bilo bi okrutno, njih ne mogu ispitati na isti nain. Najbolje e stoga biti da ih ispitam o onome to je u njihovim udbenicima, knjigama iz kojih godinu za godinom pouavaju. I gle: veina njih nije nita mogla rei o tome to su predavali svojim uenicima! A bila je rije o ispitivau za kojeg se moglo rei: Taj je imao naina iz ljudi izvui ono to su znali!

Ovo je tek trebao biti primjer kako su ljudi nepaljivi prema dogaanjima u svojoj okolini, ak i onda kada je rije o njihovoj vlastitoj osobi. Ne trebamo se, dakle, zapanjiti naiemo ii u ivotu mnogih ljudi na primjer slian ovdje opisanom. Samo pri razumnom, stvarnom samopromatranju nai emo dogaaj poput prikazanog. A imamo li spram, takvog dogaaja istinsku ivotnu poniznost, dospjet emo moda i do sasvim posebnog osjeaja; osjeaja da nam je ivot od toga dana poklonjen i da nam ga valja, kako on ve protjee od toga dana, iskoristiti na poseban nain. To je dobar osjeaj i djeluje slino tomu kada netko tijekom procesa sjeanja sebi kae: Bio si u karmikoj krizi, tu se zavrio tvoj ivot! Udubi li se u taj poboni

49

osjeaj, uslijedit e. neto to se isprva javlja tako da e sebi rei: Ovo nije predodba, sjeanja poput onih koje sam ee u ivotu iskusio, ovo je neto sasvim osobito!

U iduem u vam predavanju moi tonije govoriti o tome to sam danas tek natuknuo. Ovako kako sam to sada naveo, tako veliki posveenik novijeg doba ispituje one koje smatra prikladnima za to da budu njegovi sljedbenici, jer, ono to nas treba uvesti u duhovni svijet proizlazi ili iz duhovnih injenica koje se oko nas zbivaju ili iz ispravne spoznaje tih injenica. 1 nemojmo takav glas koji se javlja mnogim ljudima drati halucinacijom; jer pomou takvoga glasa govori

50

voa kojeg oznaavamo kao Christiana Rosenkreutza onima koje je, meu ostalm, izabrao da mogu postati njegovim sljedbenicima. Tako od individualnosti, o kojoj emo jo govoriti* da je u posebnoj inkarnaciji ivjela u 13. stoljeu, dolazi poziv, to je za ovjeka koji tako neto proivljava znak, znak raspoznavanja pomou kojega moe sebe postaviti u duhovni svijet. Moda se mnogi nee moi odazvati takvom pozivu. Ali antropozofija e raditi na tome da se ljudi, ako ne ve u ovoj inkarnaciji onda poslije, tome odazovu. Za veinu ljudi koji tako neto doivljavaju danas je, dakle, tako da se to moe opisati: Pristupio im je onaj posveenik koji ih je svrstao medu one koji mu pripadaju. To im se nije dogodilo u nekoj inkarnaciji

51

nego u ivotu izmeu smrti i sadanjeg roenja, to je ujedno i upozorenje da se neto vano zbiva u ivotu izmeu smrti i sljedeeg roenja, a to je ak i vanije od dogaaja u ivotu izmeu
Bilo je to u Berlinu 22. prosinca 1912. u predavanju "ivot izmeu smrti i novog roenja u odnosu prema kozmikim injenicama" (Das Lehen zwischen dem Tode und der neuen Geburt im Verhltnis zu den kosmischen Tatsachen) GA 141.

roenja i smrti. Naravno, mogue je, a u pojedinim sluajevima i jest tako, da su odreene osobe to pripadaju Christianu Rosenkreutzu bile za to odreene ve u jednoj od prolih inkarnacija. Ali, za veinu je takva odredba, oslikana u spomenutom dogaaju, dola u posljednjem ivotu izmeu smrti i novog roenja. No, o tome ne govorim kako bih rekao neto senzacionalno, niti da bih ispriao taj dogaaj, ve iz osobitog razloga. Osim toga, htio bih upozoriti na jo

52

neto, i to na temelju iskustva koje sam esto imao unutar naeg antropozofskog ivota: Stvari koje ovjek jednom izgovori lako se zaboravljaju ili se pamte drugaije nego to je bilo reeno. To se dogaa u naem antropozofskom ivotu. Zbog toga katkad vie puta istiem vane, bitne stvari, a ne zato da bih se ponavljao. O tome je rije i danas kad kaem da su brojni ljudi dananjice iskusili takav malo prije opisani doivljaj, a ako to ne znaju nije to zato to takvog doivljaja nije bilo, ve ga se ne sjeaju zato to na njega nisu na pravi nain obratili pozornost. I stoga ovo treba biti utjeha onome tko bi si morao rei: "Takvo to ne nalazim, ne pripadam, dakle, takvim izabranicima!" Moete, meutim, biti sigurni da

53

danas ima mnogo ljudi koji su tako neto doivjeli. Ovo sam htio unaprijed rei samo zato kako bismo doli do pravog razloga zbog kojeg se o tome govori. Takve stvari treba ispriati kako bi nas uvijek iznova podsjeale na to da moramo konkretno, a ne apstraktnim teorijama pronai suodnose vlastitoga duevnog ivota i duhovnih svjetova, i da nam antropozofska duhovna znanost ne bi trebala biti tek puki teorijski svjetonazor, ve unutarnja snaga naega ivota; kako ne trebamo samo znati da postoji duhovni svijet i da mu ovjek pripada; da prolazei kroza ivot ne promatramo samo stvari koje djeluju na nae osjetilima usmjereno miljenje nego da paljivo shvatimo suodnose koji nam pokazuju: Ti si postavljen u duhovni svijet, na ovaj ili na onaj nain. Dakle, konkretna postavljenost, za pojedinca realna postavljenost, to je ono na to svraamo pozornost. Teoretski se i drugdje pokuava obrazloiti da svijet moe sadravati duhovno i da ovjeka ne treba promatrati materijalistiki, ve da on u sebi moe imati duhovno. Na se svjetonazor od toga razlikuje pokazujui konkretno: Tako stoji u suodnosu s duhovnim svjetovima! I sve emo se vie moi uzdizati takvim stvarima koje nam mogu pokazati kako

54

trebamo promatrati svijet da bismo uvidjeli svoju pripadnost duhu velikoga svijeta makrokozmosu.

TREE PREDAVANJE
Berlin, 5. oujka 1912.

Na ovom smo mjestu godinama razmatrali antropozofske istine, antropozofske spoznaje. Pokuali smo se onome to bismo, kako vjerujemo, morali nazvati antropozofijom pribliiti iz najrazliitijih smjerova te u sebe primiti ono to moe doi iz antropozofskih spoznaja. Sada bi, upravo tijekom dosadanjih razmatranja kao i onih koja e uslijediti bilo preporuljivo

55

zapoeti s pitanjem: to zapravo ljudima dananjice, ljudima naeg doba antropozofija treba i moe dati? Iz ovih razmatranja podosta znamo o tome to ona sadri i stoga, poznavajui neke od antropozofskih istina, moemo pristupiti pitanju: to antropozofija moe pruiti suvremenom ovjeku? Prilazei tom pitanju, prije svega moramo imati na umu da antropozofski ivot, antropozofski pokret barem u vlastitim mislima treba otro odijeliti od ma kakve drutvene ustanove7, od bilo ega to bi se moglo nazvati "Antropozofskim drutvom". Samo se po sebi razumije kako e u stvarnosti cijeli sadanji ivot zahtijevati da se oni koji se hoe baviti antropozofijom
7 Od 1923. godine Rudolf Steiner stalno je razlikovao pokret od drutva. Od 1913. do 1923., sam nije u drutvu imao nikakav drugi poloaj doli uitelja i savjetnika. Pri novom utemeljenju Opeg antropozofskog drutva kao meunarodnog drutva sa sjeditem u Goetheanumu (Dornach, vicarska) pokuao je spojiti pokret i drutvo, osobno preuzevi

56

udruuju u drutvenom pogledu. No, ako je to udruivanje nuno, tako je vie zbog itavoga sadanjeg ivota izvan antropozofije nego zbog njezina sadraja i naina shvaanja ili pak bilo ega drugoga unutar same antropozofije. Antropozofija bi se sama po sebi danas mogla objaviti ljudima onako kao to se objavljuje i bilo to drugo suvremeno. I te kako je zamislivo da se antropozofija kao takva danas medu ljudima objavi kao kemija i ovjek bi se mogao pribliiti antropozofskim istinama kao kemiji ili matematici. to e zatim iz toga uslijediti za duu pojedinca, kako dua pojedinca prima antropozofija i pretvara je u ivotni impuls, to bi mogla biti stvar svakog pojedinca.

mjesto predsjedavajueg. Vitli: Rudolf Steiner, "Boino zasjedanje radi utemeljenja Opeg antropozof- skog drutva", GA 260, i "Ustrojstvo Opeg antropozofskog drutva i Slobodne visoke kole /.i duhovnu znanost. Ponovna izgradnja Goetheanuma". GA 2h()a.

57

Postojanje antropozofskog drutva ili bilo kakvog udruenja koje se bavi antropozofijom nunim ini okolnost, injenica da je antropozofija kao takva neto to ulazi u nau sadanjost kao posvemanija novost, kao potpuno nova spoznaja, i da je duhovni ivot treba prihvatiti. Istodobno ljudima vani, u ivotu izvan antropozofije, kako bismo dopustili da antropozofija na njih djeluje, nije zapravo potrebno tek, recimo, ope suvremeno duevno stanje u kakvom su ljudi danas, nego za to suvremeno duevno stanje dua i srce moraju biti posebno pripremljeni. A takva se pripravljenost due i srca moe stei jedino zajednikim ivotom u naim antropozofskim ograncima ili antropozofskim udrugama ili neem slinom. Tu

58

usvajamo odredenu vrstu miljenja, odredenu vrstu osjeanja i time se osposobljavamo za ozbiljno promatranje stvari koje ljudi izvana i koji jedva da su neto uli o antropozofiji, sasvim razumljivo i shvatljivo, mogu moda smatrati i smuenom fantazijom. Ovome bi se, bez sumnje, moglo prigovoriti da se antropozofija iri i javnim predavanjima na kojima se govori posve nepripremljenim ljudima. Ali upravo oni koji u uem smislu rijei u drutvenom pogledu pripadaju naim krugovima, znat e da cijeli ton i itav nain dranja nekog antropozofskog predavanja mora biti drugaiji pred nepripravljenom publikom nego pred onima kojima je mogue govoriti tako da e im tenja njihova srca, itav nain njihovog miljenja omoguiti da ozbiljno shvate ono to ira publika jo ne bi mogla shvatiti. A to to sam sada nagovijestio nee u bliskoj budunosti postati bolje o tome uope ne moe biti govora ve e se u bliskoj budunosti sve jae i otrije isticati. Vanjsko protivljenje svemu antropozofskom postat e sve vee

59

u svijetu, i to zato to je upravo antropozofija u naoj sadanjici neto u najviem stupnju primjereno vremenu, u najveem stupnju nuno, i jer je protiv onog najpotrebnijeg, vremenu najprimjerenijeg otpor ljudi zapravo uvijek najjai. Moglo bi se postaviti pitanje: Zato je tako? Zato je bilo u kojem razdoblju pobuna ljudskih srca najjaa protiv onoga to tom dobu najnunije treba? To je neto to bi antropozof trebao shvatiti, a to je preteko ak i priblino objasniti nepripremlje- noj publici. Antropozof zna da postoje luciferike snage i bia to su zaostala za opom evolucijom8. Ona djeluju

8 Vidi: Rudolf Steiner, "Osnove tajne znanosti" (Die

Geheimwissenschaft im Umri), GA 13.

Jakob Bhme (1575.-1624.), Emanuel Swedenborg (1688.- -1772.), vidi uz to primjerice predavanje "Tri perspektive antropozofije" (Drei Perspektiven der Anthroposophie) Dornach, 23. rujna 1923., GA 225.

60

preko ljudskih srca, preko ljudskih dua i u najveoj su mjeri zainteresirana za to da u vremenima u kojima je tenja navie najjaa najintenzivnije napadnu i navale. Budui da otpor protiv ljudskih srca, dakle, protiv onoga to u razvitku ovjeanstva stremi napretku potjee od luciferikih snaga, i da e te snage poduzimati svoje napade onda kad im se tako rei radi o glavi, ti e napadi, a onda i pobuna ljudskih srca, u takvim vremenima biti najjai. Otuda emo razumjeti da su za ovjeanstvo najvanije istine uivljavajui se u njegov razvoj, i s tom je okolnou ono moralo raunati, nailazile na najjai otpor. Ono to se osobito ne razlikuje od svega to se inae pojavljuje u svijetu zacijelo nee nailaziti na jaki otpor. Ali kad neto stupa

61

u svijet zato jer ovjeanstvo odavno za tim eda, a to nije primilo, ujedno je i ono to izaziva najjae napade luciferikih snaga. Stoga takvo drutvo zapravo nije nita drugo doli zatitni zid protiv svega tog ponaanja vanjskog svijeta, koje smo, meutim, ocijenili kao shvatljivo. Moramo imati neto unutar ega je mogue te stvari zastupati tako da se moe rei: Ljucli kojima se govori ili s kojima smo zajedno prema toj se stvari odnose s odreenim razumijevanjem, a to se ne tie onih to se nisu udruili s ovima koji o tome govore. Svi ljudi vjeruju da ih se tie poneto od onoga to se zastupa u javnosti i da, naravno, podboeni luciferikim snagama, o tome trebaju izrei sud. Iz toga razabiremo da je, dodue, nuno baviti se

62

antropozofijom, ali da antropozofija unosi u nau sadanjicu neto to u nju mora ui. To zahtijeva e duha, duhovna potreba za hranom naeg vremena, i to e ui u sadanjicu bilo na koji nain, pod bilo kojim okolnostima. Za to se brinu duhovne moi koje su se posvetile evoluciji. Moemo stoga u isto antropozofskom smislu naznaiti pitanje: Koje to najvanije stvari treba danas antropozofijom usaditi u ovjeanstvo? Bit e to one za kojima sadanje ovjeanstvo osobito ea, koje su najnunije. A upavo odgovarajui na ovakvo pitanje ovjek moe biti ponajvie pogreno shvaen. Stoga je tako nuno u mislima ponajprije odijeliti antropo- zofiju od Antropozofskog drutva. Jer, antropozofija treba donijeti ovjeanstvu nove spoznaje, nove istine. Naprotiv, drutvo se nikada, a ponajmanje u nae doba, ne moe zaklinjati bilo u kakve posebne istine. Najbesmislenije pitanje bilo bi: Koje ste vjere vi antropozofi? Besmisleno je ako pod "antropozofom" podrazumijevamo ovjeka koji pripada Antropozof-

63

skom drutvu; pritom bi se pretpostavljalo kako bi cijelo drutvo trebalo imati zajedniko uvjerenje, zajedniku dogmu. To ne moe biti. U trenutku kad bi se cijelo drutvo svojim statutima moralo zaklinjati u jednu zajedniku dogmu, ono bi prestalo biti drutvo i postalo bi sektom. To je granica gdje drutvo prestaje biti drutvom. U trenutku kad bi se ovjek obvezao prihvatiti uvjerenje koje trai drutvo, imali bismo posla sa sektatvom. Stoga drutvo koje se posveuje onome to sam sada okarakterizirao moe postojati jedino uz pretpostavku da je pod utjecajem prirodne duhovne tenje. Moemo pitati: Kakvi to ljudi dolaze neto uti o antropozofiji? I moi e se rei: To su oni koji o duhovnim stvarima ele uti bilo to, koji

64

imaju poriv za sluanjem o duhovnim stvarima. Takav poriv nije dogma. A kad netko trai ne govorei pritom kako e pronai neto odredeno, ve trai, stvarno trai, onda je to traen je ono zajedniko to mora imati drutvo koje ne eli postati sektom. No, o tome je sasvim neovisno pitanje: to to antropozofija kao takva donosi ovjeanstvu? I mora se rei: Antropozofija kao takva ovjeanstvu donosi neto slino, samo duhovnije i za ljudsku duu dublje i znaajnije od svih velikih duhovnih istina to su ikad bile dane ovjeanstvu. Dakle, za neke od stvari koje smo u ovim razmatranjima pustili da nam priu moe se rei da nisu doista karakteristine, stvarno znaajne, da nisu ono to bi zapravo sadanje ovjeanstvo trebalo primiti kao novost. No, temeljne stvari, temeljne istine uistinu prilaze ovjeanstvu kao nove. I ne trebamo ii osobito daleko kako bismo okarakterizirali u emu je zapravo novost antropozofskog pokreta. Ona je u tome da pred ljudsku duu sve uvjerljivije stupaju dvije istine koje takorei pripadaju onome najtemeljnijem: obje istine o reinkarnaciji i karmi. Moe se rei: Ono to antropozof

65

ponajprije nalazi na svom putu, u svojem dananjem ozbiljnom stremljenju, jest nunost spoznaje reinkarnacije i karme. Ne moemo, na primjer, rei da se u zapadnjakoj kulturi kao neto u osnovi novo pojavljuju odreene stvari poput, recimo, mogunosti uzdizanja u vie svjetove putem antro- pozofije; jer, tko poznaje razvoj Zapada, zna da je, rei u tek ovo, bilo mistika, ak i takvih kao Jakob Bhme ili Swedenborg* ili kao cijela kola Jakoba Bhmea. Makar u mnogome bilo i prijeporno, ipak se uvijek vjerovalo, uvijek je postojalo kao shvaanje, da se ovjek moe iz obinoga osjetilnog svijeta vinuti u vie svjetove, tako da ovdje nije rije o neem iz temelja novom. Nadalje, ni odreene druge stvari nisu u osnovi nove. Govorimo li ak i o onome to je temeljno glede evolucije, primjerice o pitanju Krista, to s obzirom na antropozofski pokret kao takav nije najosnovnije; najosnovniji je oblik to ga zadobiva pitanje Krista time to se reinkarnacija i karma primaju u ljudska srca kao istine. Bitno je osvjetljenje to ga zadobiva pitanje Krista uz pretpostavku istinitosti reinkarnacije i karme. Jer, pitanje Krista uistinu je duboko zaokupljalo Zapad u najrazliitijim vremenima. Ovdje moemo podsjetiti na razdoblja gnoze, na vremena u kojima se produbljivalo

66

ezo- teriko kranstvo, primjerice onih to su se okupljali u znaku grala ili ruina kria, moemo podsjetiti na to kako su oni produbili pitanje Krista. No, to nije ono temeljno. Temeljno pitanje, bitno za spoznaju i religiozne potrebe zapadnjakih dua bilo bi pitanje Krista koje se nalazi samo u svjetlu istine o reinkarnaciji i karmi, tako da onaj koji je iskusio irenje svoje due spoznajom reinkarnacije i karme, takoer nuno trai novu spoznaju starih pitanja. to se tie spoznaje reinkarnacije i karme, moramo rei upravo suprotno. Moemo osobito upozoriti na to da su reinkarnacija i karma takorei stidljivo ule u zapadnjaku kulturu u vrijeme Lessinga9, koji je do toga doao u svojoj knjizi "Odgoj ljudskog roda". Nai emo i drugih primjera kako su se znaajni duhovi pribliili tom pitanju. No, da se reinkarnacija i karma
9 **"Kopernik i njegovo doba u svjetlu duhovne znanosti", (Kopernikus und zeine Zeit im Lichte der Geisteswissenschaft) Berlin, 15. veljae 1912., "Ljudska povijest u svjetlu duhovnog istraivanja"
(Menschengeschichte im Lichte der Geistesforschung),

esnaest predavanja od 19. listopada 1911. do 28. oujka 1912., GA 61.

67

potvrde kao sastavni dio ljudske svijesti, da ih ovjekovo srce i njegova dua prihvate onako kako se to zbiva putem antropozofije, to se uistinu moe dogoditi tek u sadanjosti. Stoga bi se moglo rei: Za odnos suvremenog ovjeka prema antropozofi- ji karakteristino je to to e na temelju bilo kojih pretpostavki moi biti u stanju reinkarnaciju i karmu prihvatiti kao spoznaje. To je ono bitno. U osnovi e sve ostalo, kao manje ili vie samo po sebi razumljivo, proistei otuda moe li se ovjek na odgovarajui nain postaviti prema reinkarnaciji i karmi.

Ako, dakle, ovako shvatimo ovo pitanje, moramo si razjasniti i to to za ljude Zapada i za ovjeanstvo uope znai kad spoznaje reinkarnacije i karme postanu dio svakodnevice, kao to su postale i druge istine. Reinkarnacija i karma moraju u bliskoj budunosti ui u svijest ovjeanstva u jo irem opsegu nego to je to bilo, na primjer, s kopernikanskim svjetonazorom. Glede posljednjega, trebamo si samo dobro razjasniti kako je on zapravo brzo zaivio u ljudskim, duama. Pomislite samo na ono to sam rekao i u javnim predavanjima**: Koliko je ve mnogo

68

vremena, gledano u okviru svjetske povijesti, prolo otkad se proirio kopernikanski svjetonazor, i pomislite na to da je taj svjetonazor obuzeo ljude sve do osnovnokolske dobi.

Postoji, meutim, bitna razlika izmeu naina na koji je ljudsku duu obuzeo kopernikanski svjetonazor, s obzirom na onaj antropozofski, ako se temelji na reinkarnaciji i karmi. A da bismo utvrdili tu razliku, uistinu nam treba antropozofski ogranak u kojem zajedno sjede ljudi u dobroj vjeri; jer, hoemo li okarakterizirati tu razliku, moramo nuno rei neto od ega e se ljudima izvan antropozofskog pokreta doista okrenuti eludac.

to je, naime, pridonijelo tomu da su ljudi tako brzo, tako urno i sve do u djeju dob prihvatili

69

kopernikanski svjetonazor? Oni koji su me sluali govoriti o kopernikanskom svjetonazoru ili o novijoj prirodnoj znanosti znat e sigurno da o tome modernome prirodoznanstvenom pogledu ne donosim bilo kakvu prosudbu koja bi ga osporila. Zato, hoemo li dotinu razliku stvarno okarakterizirati, neka mi bude doputeno rei; Za prihvaanje te slike svijeta, ograniene na isto obiljeje prostora, na vanjske prostorne odnose, bila je nuna epoha povrnosti! A razlog zbog kojeg se kopernikanski svjetonazor tako brzo uivio nije drugi doli taj da su ljudi tijekom jednog razdoblja postali povrnima. Povrnost u shvaanju svijeta bila je nuan preduvjet uivljavanja kopernikanskog svjetonazora u ljudske, due. Hoe li se uivjeti ono to predstavljaju antropozofske istine, bit e potrebne dubina, uevnost dakle, upravo ono suprotno a posebno s obzirom na temeljne istine o

70

reinkarnaciji i karmi. Steknemo li sada, dakle, uvjerenje da se jo mnogo, mnogo intenzivnije i jo u puno irem opsegu istine o reinkarnaciji i karmi moraju uivjeti u ovjeanstvo, tada nam istodobno treba biti jasno da u tom pogledu stojimo na razmedi dvaju razdoblja: epohe povrnosti i epohe nunog produbljenja, veeg pounutranjenja ljudskih dua i ljudskih srca. To je ono to prije svega moramo unijeti u svoju duu hoemo li potpuno osvijestiti to to antropozofija u dananjici treba donijeti modernom ovjeanstvu, I tada se pitamo: A kako e se morati oblikovati taj ivot pod utjecajem spoznaje o reinkarnaciji i karmi?

Moramo samo razmisliti o tome to zapravo ljudskome srcu znai spoznaja: Reinkarnacija i karma su istina. to to znai za cijelu ljudsku svijest, za cijelo osjeanje i miljenje ovjekove due? Razmislivi o ovim stvarima svatko moe uvidjeti da to nije nita manje od proirenja ovjekova sebstva znanjem, spoznajom preko odredenih granica koje su inae postavljene oko znanja i spoznaje. Ba je u prolom razdoblju bilo najotrije isticano uvjerenje, koje je postajalo sve izraenijim, da se, naime, moe znati i spoznati tek ono

71

to je zatvoreno izmeu roenja i smrti, da je u najboljem sluaju tek u vjeri mogue podii pogled k nekomu tko znajui ulazi u duhovni svijet. No, ostanemo li na spoznajnom stajalitu, cijela ta stvar nije toliko vana; ona e postati vanijom tek ako prijeemo sa spoznajnog ria duevno-moralno stajalite. Tu se tek oituje cijela veliina i znaaj ideja o reinkarnaciji i karmi.

Mogli bismo navesti stotine primjera kojima bismo reeno potkrijepili, ali rei u tek jedno. Uzmimo ljude prijanjih epoha zapadnjake kulture i daleko najvei broj ljudi koji jo danas pripadaju toj kulturi. ak i ako se oni jo u najveoj mjeri dre pretpostavke da ovjek ostaje netaknut s obzirom na njegovo bie ako na ovoj Zemlji proe kroz dveri smrti, tada, ako se i ne misli na

72

reinkarnaciju i karmu, itav duhovni ivot to se nadovezuje na smrt biva udaljen od zemaljskog postojanja. Ovdje se bavimo ulaskom u duhovni svijet, ali s iznimkom upravo onih "iznimaka" do kojih dre manje ili vie spiritizmu sklone prirode, da, naime, pokojnici u iznimnim sluajevima djeluju u ovostrano ako ne vrijede rinkarnacija i karma suoavamo se s idejom da je ono to se odigrava u duhovnom svijetu, bila to nagrada ili kazna, kad ovjek proe kroz dveri smrti, udaljeno od zemaljske sfere kao takve i da se posljedice njegova ivota odigravaju na jednoj posve drugoj, izvanzemaljskoj pozornici.

Stvar postaje potpuno drugaija krene li ovjek putem spoznaje reinkarnacije i karme. Tada nam mora biti jasno da ono to takvom ovjeku ivi u dui poslije smrti nema znaenje, tek za neku od Zemlje odvojenu sferu, ve da o onome to je taj ovjek doivio izmeu roenja i smrti ovisi budue oblikovanje Zemlje. Zemlja e, takorei, dobiti vanjsku konfiguraciju od ljudi koji su ve prije bili tu. Budua konfiguracija itavog planeta, zajedniki ivot ljudi u budunosti ovisit e o tome kako su ljudi ivjeli u svojim prijanjim utjelovljenjima.

73

To je ono duevno-moralno, a to se nadovezuje na ove ideje; tako da ovjek koji ih je prihvatio zna; Kakav sam bio u ivotu, tako u djelovati na sve to se zbiva u budunosti, na itavu buduu kulturu! Tu se znanjem o reinkarnaciji i karmi neto proiruje preko granica roenja i smrti to je ovjek dosad poznavao tek vrlo ogranieno: osjeaj odgovornosti! Ovdje vidimo kako izrasta poveani osjeaj odgovornosti.

U tome se izraava ono to nastupa kao duboko znaajna, moralna posljedica ideja kao to su reinkarnacija i karma. ovjek koji ne vjeruje u reinkarnaciju i karmu moe rei: Proem li kroz dveri smrti, bit u u najboljem sluaju kanjen i nagraen za ono to sam ovdje inio; iskusit u posljedice ovog

74

postojanja u jednom drugom svijetu; a taj je drugi svijet pod vlau nekakvih duhovnih moi koje e ve sprijeiti da ono to u sebi nosim ne bude previe tetno za svijet u cijelosti, A tako ne moe govoriti onaj koji zna da su reinkarnacija i karma ideje to proizlaze iz spoznaje; jer, on zna da to kakvi e ljudi biti u ponovnom utjelovljenju ovisi o tome kako su ivjeli u prolom ivotu. Postat e znaajno i vano da e temeljne ideje antropozofskog svjetonazora prijei u duevni ivot, u ovjekova uvjerenja i nastupit e kao moralni impulsi o kakvima zapravo u proteklim razdobljima ljudi nisu imali ni pojma. Vidjeli smo da e se osjeaj odgovornosti razviti tako kako to prije jednostavno nije bilo mogue; a iz toga e, kao i taj osjeaj odgovornosti, na slian nain nuno proizii ostale moralne ideje. ivei pod utjecajem ideja o reinkarnaciji i karmi nauit emo da ne moe biti rije o prosuivanju naega ivota tek prema uvjetima koji se iivljavaju izmeu roenja i smrti ve prema

75

uvjetima koji se proteu kroz mnogo, mnogo ivota. Pristupimo li drugome ovjeku prema dosadanjim preduvjetima, tada spram, toga drugog ovjeka razvijamo simpatiju, antipatiju, veu ili manju ljubav i slino. Mora se rei da je nain na koji ovjek u sadanjosti dolazi u odnos s drugim ovjekom ustvari rezultat takvog shvaanja da je ivot na Zemlji jednom zatvoren izmeu roenja i smrti. Stvarno zapravo ivimo tako kako bismo morali ivjeti kad bi bilo doista tono da je ovjek samo jedanput na Zemlji. Moemo rei: Susreemo svoje prijatelje, roditelje, brau i sestre itd. i kao da u svemu to utimo i osjeamo s nama ivi osjeaj da smo samo jedanput na Zemlji. I sasvim osobita preobrazba ivota uslijedit e onda kad

76

teorija o postojanju reinkarnacije i karme nee ivjeti samo u nekim glavama, kao to je to danas uvelike sluaj. Do danas je to u najirem opsegu jo teorija. Moe se rei da danas postoji stanovit broj antropozofa koji vjeruju u reinkarnaciju i karmu, ali ive tako kao da reinkarnacije i karme nema, kao da je ivot jednom zatvoren unutar roenja i smrti. A to i ne moe biti drugaije. Jer navike to ih donosi ivot mijenjaju se sporije od ideja. Uvedemo li u svoj ivot ispravne i konkretne ideje o reinkarnaciji i karmi a samo

0takvima moe biti rije tek emo onda uvidjeti kako takve ideje mogu oploditi ivot. Vidimo da se kao ljudi, ulazei u ivot na njegovu poetku, sastajemo s roditeljima, braom i sestrama i tako redom. I vidimo kako smo nunou toga prirodnog ureenja u prvom razdoblju svoga ivota okrueni onima koji su vie ili manje tu po prirodi stvari: krvnim srodstvom, blizinom mjesta i tako dalje.

77

Zatim dok rastemo vidimo kako se ti krugovi krvnog srodstva proiruju, kako s drugim ljudima stupamo u sasvim drugaije, o krvnom srodstvu neovisne veze. Sada je rije o tome da te stvar treba prvo karmiki sagledati; tada e one na posve nov nain rasvijetliti ivot. Jer karma postaje znaajna za ivot ako je shvatimo konkretno, primijeni mo li doista na ivot ono to nastaje kao posljedica duhovnoznanstvenog istraivanja. Samo je po sebi razumljivo da se to moe utvrditi tek duhovnoznanstvenim istraivanjem, ali to se onda moe primijeniti i na ivot. Znaajno je karmiko pitanje zapravo ovo: Kako dolazi do toga da se, primjerice, u sadanjem ivotu

78

sastajemo s ljudima s kojima smo, na svakom razumljiv nain, povezani krvnim srodstvom? Zato se s njima sastajemo na poetku ovoga ivota? No, duhovnoznanstveno istraivanje tog pitanja pokazat e nam neto vrlo osebujno. U pravilu je tako ako i navodimo pojedine injenice ipak ima bezbroj iznimaka da smo s ljudima koje nehotice susreemo na poetku svoga ivota bili zajedrio ve u prolom ivotu, najee ak u onom to je prethodio sadanjem, i to u njegovoj sredini, recimo u dobi od trideset godina. Tada smo ih na neki nain slobodno odabrali time to smo k njima bili privueni sklonou srca i slino. I posve bismo promaili kad bismo u osobama s kojima smo povezani u poetku svoga ivota gledali

79

ljude s kojima smo bili zajedno u nekom drugom ivotu takoer na njegovu poetku. Niti na poetku, niti na kraju nego sredinom ivota dobrovoljno smo se sastali s onima s kojima smo zatim u sljedeem ivotu povezani krvnim srodstvom. Vrlo je est sluaj da smo s osobom s kojom smo bili oenjeni, koju smo, dakle, slobodno izabrali u sljedeem ivotu u odnosu roditelja i djeteta ili u bratskom odnosu. Duhovnoznanstveno istaivanje pokazuje da je ono to bismo pretpostavili pukim mudrovanjem, ono to mislimo raspredajui o tim stvarima obino pogreno. Obino e injenice pomrsiti raune mudrovanju. Usmjerimo sad svoje miljenje na upravo opisanu injenicu, shvatimo je onako kako ona, istrauje li se bez predrasuda, doista proizlazi iz duhovne znanosti, kako ona proiruje cijelu nau vezu, cijeli na odno sa ivotom. tovie, postupno je u zapadnjakoj kulturi dolo do toga da ovjek vie uope i ne moe drugo nego govoriti o sluaju razmilja li o svojoj vezi s krvnim srodnicima. Govori se o sluaju, ali se uvelike u to ve i vjeruje. A kako ovjek i ne bi vjerovao u sluaj ako zamilja da je ivot zatvoren izmeu roenja i

80

smrti? U ovom jednom ivotu, to se samo po sebi razumije, priznat emo odgovornost za posljedice onih dogadaja to smo ih sami izazvali. Time to svoje sebstvo prevodimo preko onoga to se zbiva izmeu roenja i smrti, doivljavajui ga u njegovoj povezanosti s drugim ljudima u utjelovljenju razliitom od ovog, osjetit emo odgovornost kao i prema vlastitim djelima u sadanjem ivotu. I sve e vie ljudi morati upoznavati te konkretne injenice. Opa ideja, kad se kae da je ovjek u karmikom smislu sam odabrao svoje roditelje, ne prua jo nita osobito. No, o tom emo izboru stei predodbu koju doista mogu potvrditi sva ostala ivotna iskustva, znamo li: One koje si sada sebi najnesvjesnije odabrao u prijanjem si ivotu izabrao u vrijeme svoje najvee svjesnosti, kad si bio najzreliji.

81

Moda je to danas ponekom i neugodno, ali ipak je istinito. Jer, nauit emo: Ako smo nezadovoljni svojim krvnim srodnicima, sami smo poloili temelj tom nezadovoljstvu, pa se, dakle, za sljedeu inkarnaciju moramo drugaije pobrinuti; i tek tada e ideja o reinkarnaciji i karmi postati plodonosna za ivot. A o tome je i rije, te ideje ne zadovoljavaju tek neku radoznalost it., ve su vrijedne za nae usavravanje, a time i za usavravanje cijeloga ivota. I znat emo, nadalje, da ovo to je bilo reeno povlai za sobom neto slino glede sadanjeg ivota i njegovih posljedica; oni s kojima smo doli u vezu kao tridesetogodinjaci, kad su, kako vjerujemo, nae prosudbe potpuno razumski utemeljene, postaju s nama tako povezani da e nam u sljedeem ivotu prii odmah na polazitu, moda kao roditelji, braa ili sestre. Kada znamo to sve ovisi o stvaranju oblika

82

obiteljskih veza, o stupanju u vezu s ovim ili onim ljudima, na e se osjeaj odgovornosti pod utjecajem ideja o reinkarnaciji i karmi znaajno uveati.

Rekao sam da moemo naglasiti kako se te stvari u ivotu jasno pokazuju kao shvatljive. Ne moraju li snage to neku ljudsku individualnost unose u odreenu obitelj biti jake, i te kako znaajne? Ali one ne mogu biti jake u ovjeku koji je sada utjelovljen jer one tu nemaju to raditi sa svjetovima u koje on silazi. Zar ne mora biti razumljivo da snage koje djeluju najdublje u dui potjeu iz prologa ivota kad smo s jakim snagama prijateljstva, "svjesne ljubavi", smije li se tako nazvati, sami prouzrokovali te suodnose? to je u jednom ivotu vladalo kao svjesna snaga, u sljedeem djeluje kao nesvjesna; ono to se dogaa manje ili vie nesvjesno ovako se dade objasniti.

Svakako je nuno da sebi ne zamagljujemo injenice koje istraujemo jer e one gotovo uvijek pomrsiti raune mudrovanju te erno tek naknadno u njima otkriti logiku. Ne treba se dati zavesti mudrovanjem;

83

njime se ne dospijeva do ispravnoga gledita. Doi e se naprotiv o neega slinog to je mogue okarakterizirati razgovorom koji sam ve ispriao.

U jednom junonjemakom gradu rekao rni je jedan teolog: itao sam vae spise i uvidio da su tako logini; stoga sam pomislio, budui da su tako logini, moda je njihov autor do toga doao isto logikim putem. Da sam se, dakle, trudio pisati manje "logino", time bih u oima tog teologa stekao zaslugu jer bi uvidio da do onoga to sam prikazao nisam doao pukom logikom. Tko, meutim, proui te spise, uvidjet e da su im naknadno dane logike forme, a da njihov sadraj nije pronaen putem logike. Barem ja, u

84

to vas uvjeravam, tako neto ne bih mogao. Moda bi to drugi mogli pronai pukom logikom. Promotrimo li stvari na ovaj nain, ukazuje se duboko znaenje ideje da najvaniji impulsi to nuno proizlaze iz antropozofije moraju biti moralno-duevni impulsi. Danas smo istaknuli osjeaj odgovornosti na razliitim podrujima. Mogli bismo isto tako pratiti raznovrsne oblike koje poprimaju ljubav, samilost pod utjecajem ideja o reinkarnaciji i karmi. I to je bio razlog zato smo tijekom godina toliku vanost, pa i u javnim predavanjima, pridavali tomu da se antropozofija uvijek promatra u vezi sa ivotom, u vezi s najneposrednijim ivotnim pojavama. Tako smo govorili o misiji gnjeva,10 o ovjekovoj savjesti, 0molitvi, o odgoju djeteta, o razliitoj ovjekovoj ivotnoj dobi i sve smo to prikazali u pravom svjetlu,
10 Vidi: Rudolf Steiner, "Metamorfoze duevnog ivota / Putevi duevnih
/Pfade

doivljaja"
der

(Metamorphosen

des

Seelenlebens

Seelenerlebnisse)

osamnaest

predavanja, Berlin, 1909./1910. GA 58 i 59.

85

onako kako se to mora uiniti, uz pretpostavku da su ispravne ideje o reinkarnaciji i karmi. 1tu nam se oitovalo kako te ideje o reinkarnaciji i karmi preobraavajue zahvaaju u ivot. U osnovi uzevi, to je i inilo glavninu naih izlaganja u kojima smo razmatrali djelovanje temeljnih ideja na ivot. Ako i nije uvijek, rekao bih, iz reinkarnacije i karme apstraktnim rijeima izvodeno znaenje to ga, primjerice, zadobivaju svojstva due ili savjest, karakter, molitva; ako to i nije uvijek bilo izvodeno tako da se kae: Pretpostavimo li reinkarnaciju i karmu proizlazi... itd., sva su naa razmatranja dobivala impuls od reinkarnacije i karme. I u sadanjosti koja predstoji bit e znaajno to pod utjecaj ideja o reinkarnaciji i karmi nee doi samo znanost o dui nego i druge znanosti. Ako pratite predavanja kao to je ono posljednje javno: "Smrt kod ovjeka, ivotinje i biljke"11, uvidjet ete da se htjelo pokazati kako e
11 Odnosi se na predavanje: "Smrt kod ovjeka, ivotinje i biljke" (Der Tod bei Mensch, Tier und Pflanze) od 29.

86

ljudi nauiti misliti o smrti kod biljke, ivotinje i ovjeka ako u samima sebi pronau ono to nadilazi pojedini ljudski ivot. Do znaenja smrti kod ovjeka, ivotinje i biljke doli smo tako to smo si razjasnili: Drugaije sebstvo ivi u ovjeku, drugaije u ivotinji i opet drugaije u biljci. Kod ovjeka je to individualno Ja, kod ivotinje grupna dua, dok je kod biljaka rije o jednom dijelu itavoga duevnoga planetnog sustava. To smo kod biljaka shvatili kao puko uspavljivanje i buenje s kojim se izvanjski suoavamo kao sa smru i nastajanjem. Kod ivotinja je to opet drugaije. Slino je kao kod nas samih time to sebstvo u jednoj inkarnaciji napreduje, prevladava odreene instinkte itd. Kod ovjeka, koji sam uzrokuje svoje utjelovljenje, postalo nam je jasno da tek smrt prua jamstvo za besmrtnost i da bi rije smrt samo kod ovjeka smjela biti
veljae 1912., u "Ljudska povijest u svjetlu duhovnog istraivanja"(Mensc/3engeschfchte im Lichte der Geistesforschung), esnaest predavanja, Berlin, 1911./1912.,GA 61.

87

upotrebljavana u tom znaenju; ili bismo, ako rije smrt rabimo openito, morali istaknuti kako umire ovjek, kako umire ivotinja i kako umire biljka te kod ivotinje i biljke upotrijebiti sasvim novu rije.

Sve je drugo u antropozofiji takvo da ljudska dua trai da dozna neto o odredenim stvarima; ali to "drugo" u osnovi uzevi, tako rei, uope ne ini antropozofa. Do izvjesnih e stvari ve doi kad bude vrijeme. Ako je ovjek ponajprije sposoban prihvatiti ideje o reinkarnaciji i karmi u onom smislu u kojem smo ih morali iznijeti, za razliku od starijih ideja o reinkarnaciji i karmi, primjerice u budizmu, on e tijekom istraivanja posve sam od sebe doi i do drugih stvari Stoga je glavnina naeg rada bila posveena tomu da uoimo utjecaj reinkarnacije i karme na cijeli ljudski ivot. U tom bi odnosu trebalo biti jasno da bi se rad unutar nekog antropozofskog udruenja ili drutva morao shvatiti u smislu ove misije antropozofije. Stoga je

88

razumljivo da nekomu tko se nalazi izvan antropozofije, koga se kao takvog antropozofija malo tie, o pitanjima koja mu moda izgledaju najvanijima, govorimo tek onda kada se od temeljnih istina hoemo uzdii k. onome to je najblie svakoj dui, ako je to zapadnjaka dua. I te kako je zamisliv sluaj da se ono novo, ono to je danas okarakterizirano kao u osnovi novo, primi od antropozofije i da se u prvom redu ne mari za bilo kakve religiozne suprotnosti medu ljudima. Jer, za tu novu duhovnu znanost uope nije karakteristino da se bavi, na primjer, komparativnom znanou o religiji; iako se danas, dodue, ljudi time dovoljno bave. Ali nasuprot tome to se danas inae ovdje radi, ono ime se bave teozofi12 uope nije duhovnije. Znaajno je, meutim, da su u antropozofiji sve te stvari rasvijetljene idejama o reinkarnaciji i karmi.
12 Ove se rijei odnose na tadanji sukob Rudolfa Steinera s Teozofskim drutvom. Usp. "Povijest i uvjeti antropozofskog pokreta u odnosu prema Antropozofskom drutvu" (Die Geschichte und die
Bedingungen der anthroposophische Bewegung im Verhltnis zur Anthroposophischen Gesellschsft), GA 258.

89

Osjeaj odgovornosti znatno e porasti u jednom drugaijem odnosu pod utjecajem reinkarnacije i karme. Ako jo jednom pogledamo ono to sam danas rekao o odnosu izmeu krvnih srodnika i slobodno odabranih ljudi, vidjet emo da tu postoji odreena suprotnost: Impulsi koji su u jednom ivotu najunutarnjiji, najskrovitiji, u drugom su najoitiji. Kad u jednoj inkarnaciji prema nekome razvijemo najdublji osjeaj prijateljstva, tada zacijelo time pripremamo neku vanjsku srodnost, krvnu vezu ili neto takvo. Slino je i na jednom drugom podruju. Nain na koji mislimo o neemu to nam se u ovoj inkarnaciji ini najnestvarnijim bit e ono najmjerodavnije to e u sljedeoj inkarnaciji uvjetovati stvarne impulse. Nain na koji mislimo, primamo li istinu laka srca ili je prihvaamo ispitujui je svim raspoloivim sredstvima, imamo li smisla za istinu ili fanatizam, to e, s naim uivljavanjem u ideje o reinkarnaciji i karmi, ui u posve drugaiji odnos prema ljudskom razvoju nego to je danas sluaj, jer, ono to u sadanjoj inkarnaciji

90

imamo kao najunutarnjije bit e najoitije u iduoj. Tko mnogo lae, ili je sklon neto prihvaati laka srca, u sljedeoj ili nekoj od sljedeih inkarnacija postat e lakomislen ovjek; jer, ono to mislimo, kako mislimo, kako se postavljamo prema istini, ono to je, dakle, u ovoj inkarnaciji unutarnje, odredit e nae ponaanje u sljedeoj inkarnaciji. Smatramo li, primjerice, u sadanjoj inkarnaciji, nekog ovjeka bez pomne provjere loim., dok bi se on, da to tono ispitamo, moda pokazao dobrim ili barem poludobrim, ivimo li s tom neprovjerenom milju, ako tako donosimo sudove o ljudima, pokazat e se da emo u sljedeoj inkarnaciji postati nesnoljivi, svadljivi, odvratni! I tu opet imamo proirenje moralno-duevnog elmenata u naoj dui. Osobito je vano ispravno uoiti takve stvari, upoznati se s milju kakvo je temeljno znaenje toga da u svoju nutrinu, u cijelu svoju duu primimo ono to doista kao posve novo, a time u odreenom smislu i kao sve drugo obnavljajue, ulazi u suvremeni duhovni

91

razvoj s idejama o reinkarnaciji i karmi. Otuda smo ba tome u itavom razvoju naega antropozofskog pokreta pridali glavnu vrijednost, dok smo druga pitanja, koja u neku ruku sasvim sigurno iz njih nuno proizlaze, obradili samo kako se ona prema potrebi moraju iznijeti. Stoga, primjerice, itav na poseban nain bavljenja antropozofijom u vlastitoj sredini ako se stvari prikau istinito, onako kako mi to inimo nikad ne bi mogao biti shvaen kao suprotnost nekom pokretu koji u sredite svojih razmatranja stavlja reinkarnaciju i karmu. Protivljenje uvijek mora biti izgraeno izvana; nemogue je da do njega doe ako se doista ispravno prikau stvari koje se dogaaju u naoj sredini. Potrebno je tek uoiti ovaj moment: Koliko se zapravo malo u naoj sredini govori o pitanju Krista! Neka nitko ovo to je reeno ne uveliava zato to on to doivljava kao njegovom srcu osobito vano, ve to mora promatrati objektivno, kako nitko ne bi imao razloga tvrditi da mnogo govorimo o pitanju Krista zato to ovo ili ono kao nuna posljedica pro-

92

izlazi iz zrelog shvaanja reinkarnacije i karme, jer, to nije ono temeljno to u sadanjosti nekoga ini antropozofom, ve ono novo to ulazi u svijet kako bi to ovjeanstvo uistinu prihvatilo. Morali bismo, dakle, shvatiti da bi se zapravo protivljenje moglo jedino izgraditi kroz neispravan ili uz pretpostavku neispravnog naina prikazivanja onog ime se ovdje bavimo; jer, protivljenje e prema nama uvijek biti izgraeno izvana. Netko moe biti na protivnik, ali mi ne trebamo graditi bilo kakvo protivnitvo; jer, to to netko za neto ne mari ne znai protivnitvo, inae bismo morali biti protivnici svega onoga do ega nam nije stalo. Htio sam vam osobito staviti pred duu da razmislimo: to je doista temeljno, to je novo i zapravo odluujue za antropozofiju? Samo se po sebi razumije da se time ne eli rei: Antropozofsko drutvo je ono u kojem se vjeruje u reinkarnaciju i karmu, Time se hoe rei: Kao to je neko vrijeme sazrelo za prihvaanje kopernikanskog svjetonazora, tako je nae doba

93

postalo zrelim da se uenje o reinkarnaciji i karmi dovede do ope svijesti ovjeanstva. A ono to se tijekom razvoja ovjeanstva treba zbiti to e se i dogoditi, ma kolike se moi tome protivile. A s reinkarnacijom i karmom, s istinskim shvaanjem reinkarnacije i karme sve e druge stvari proizii same od sebe. Te e druge stvari nastati kao posljedica svjetla koje zrai iz reinkarnacije i karme.

Bilo je sigurno i te keko korisno promotriti po emu se to u temelju razlikuju oni koji se osjeaju zainteresiranima za antropozofiju od onih koji joj se protive. Nije to zapravo prihvaanje nekog vieg svijeta kao takvog, ve to se doznaje s predodbama o tom viem svijetu uz pretpostavku ideja o reinkarnaciji i karmi. Time smo danas iznijeli neto to se moe smatrati bitnim u antropozofskom svjetonazoru.

PRVO PREDAVANJE

Stuttgart, 20. veljae 1912,

94

Promotrimo li kako se oko nas odvija ivot, kako tako rei baca svoje valove u nau nutrinu, u sve ono to tijekom naeg fizikog postojanja trebamo osjetiti i otrpjeti ili u ono to nas raduje, uoit emo vie skupina ili vrsta doivljavanja. Pogledamo li malo bolje sami sebe, nai emo prije svega ono to lei u naim sposobnostima, u naim talentima, otkrit emo da nam poneto uspijeva, tako da si moemo rei: Eto, kad sam ve ovakav ili onakav ovjek, posve je prirodno i shvatljivo da mi je ovo ili ono moralo poi za rukom. Moemo, meutim, u okviru svih suodnosa u naem biu shvatiti i stanovite neuspjehe koji su nas zadesili, moda upravo ono to nazivamo zlom kobi ili nesreom. Moda nam u takvim sluajevima i nee uvijek uspjeti tono dokazati kako je neki neuspjeh neto to nam nije polo za rukom povezano s naom nesposobnou. Ali tada si moramo openito rei: Da, ti si u sadanjem zemaljskom ivotu u mnogim odnosima bio lakomislen, stoga e razumjeti da te u danim okolnostima mora zadesiti neki neuspjeh. Tada

95

moda neemo moi uvidjeti neposrednu vezu izmeu neuspjeha i svoje nesposobnosti, ali emo openito smatrati shvatljivim da zbog nae lakomislenosti nije sve moglo ii glatko.

Iz onoga o emu je sada bila rije moete shvatiti da nam je takorei mogue uvidjeti neku vrstu uzrone veze izmeu onoga to se moralo dogoditi i naih sposobnosti i nesposobnosti. No, u ivotu ima mnogo toga gdje ma kako tono ispitivali neemo ba lako moi dovesti u vezu ono to nam uspijeva ili neuspijeva sa svojim sposobnostima ili nesposobnostima, gdje nam donekle ostaje neprozirnim na koji smo to nain neto skrivili ili zasluili. Ukratko, ako bolje promotrimo svoj unutarnji ivot, moemo razlikovati dvije skupine doivljaja. Kod jedne smo svjesni povezanosti uzroka naeg uspjeha i neuspjeha; kod druge nad takvom uzronom vezom neemo moi imati pregled. Kod posljednje e nam skupine izgledati manje ili vie sluajno da nam neto nije uspjelo, a

96

drugo jest. Ponajprije zapamtimo da je u ivotu ova druga skupina injenica i iskustava sasvim dovoljno prisutna i da emo na nju poslije obratiti pozornost.

Sada moemo, nasuprot tome o emu sam upravo govorio, pogled vie usmjeriti prema svojoj vanjskoj sudbini. Tu emo zapravo opet u vezi s naim vanjskom sudbinom obratiti pozornost na dvije skupine injenica. Moemo razmotriti takve sluajeve kod kojih unutarnje uviamo da smo glede dogaaja to su nas zadesili dakle, ne onih u kojima smo sami neto poduzeli neke stvari tako rei sami prouzroili, da smo za to krivi. Kad je, pak, rije o drugoj skupini, bit emo skloni rei: Nije nam mogue uvidjeti uzronu vezu s onime to smo htjeli, to smo namjeravali. Rije je o dogaajima za koje se svakodnevno kae da su u na ivot upali sluajno, kao neto to, kako izgleda, nije ni u kakvoj vezi s onime to smo sami izazvali.

Sada emo se pozabaviti ovom drugom skupinom s obzirom na unutarnji ivot, dakle, s dogaajima za koje ne moemo uvidjeti da su izravno, neposredno, u vezi s

97

naim sposobnostima i nesposobnostima; to su vanjski dogaaji koje nazivamo sluajnostima, dogaaji kod kojih odmah ne moemo stei uvid o tome da su bili izazvani neim to im je prethodilo.

Moemo, dakle, za probu s tim dvjema skupinama doivljaja izvesti svojevrstan eksperiment. On nas u prvi mah ni na to ne obvezuje. Isprobajmo tako rei tek ono to e sada biti reeno, okarakterizirano.

Pokus emo izvesti tako da si predoimo: Kako bi bilo kad bismo jednom konstruirali, izmislili umjetnog ovjeka te o tom zamiljenom ovjeku rekli da je obdaren osobinama i sposobnostima kojima moe prouzroiti ba ono kod ega ne uviamo vezu sa svojim sposobnostima, ono to nam nije shvatljivo.

98

ovjeku koji ima takve sposobnosti uspijevalo bi ili ne bi uspijevalo ba ono to ne moemo pripisati uspjehu, odnosno neuspjehu na temelju vlastitih sposobnosti ili nesposobnosti. Predoavamo ga, dakle, sebi kao ovjeka to umjetno, dakle, posve namjerno prouzrouje one stvari koje u naem ivotu izgledaju sluajnima.

Da bismo to razjasnili, poimo o jednostavnih primjera. Pretpostavimo da nam je opeka pala na rame i ozlijedila ga. Bit emo isprva skloni rei: To je sluajnost. Ali konstruirajmo najprije radi probe umjetnoga ovjeka koji bi kao pokus izveo sljedeu udnu stvar. Popeo bi se na krov i ondje brzo olabavio opeku, ali tako da je jo neto malo pridrava; tad bi potrao dolje kako bi mu opeka pala tono na rame. Uinimo sad u eksperimentu tako sa svim dogaajima za koje nam se javlja pomisao da su u na ivot uli sluajno. Konstruirajmo umjetnog ovjeka koji e skriviti ili izazivati sve ono za to u obinom ivotu ne moemo uvidjeti u kakvoj je to vezi s nama.

99

izvedemo li to, moglo bi u prvi mah izgledati kao puka misaona igra. Napokon, to nas ne obvezuje ni na to. Ali uinimo li to, pojavit e se neto udno. Ako smo izmislili takva ovjeka i obdarili ga opisanim svojstvima, taj e umjetni, zamiljeni ovjek ostavljati na nas posve udnovat dojam. Neemo se, naime, moi otrgnuti od slike ovjeka koga smo sami nainili, premda je on naizgled tako umjetan; ona nas fascinira, doima nas se kao da bi on ipak morao imati neke veze s nama. Za to e se ve pobrinuti i osjeaj to ga imamo spram umjetnog, zamiljenog ovjeka. Unesemo li se doista duboko u sliku, ona nas posve sigurno nee ostaviti na miru. U naoj se dui zbiva udnovat proces, proces koji moemo usporediti sa sljedeim: Dolazimo do unutarnjega duevnog procesa koji se inae u ovjeku odigrava svakoga trena. Moemo tako bilo to pomisliti, donijeti neku odluku; za to nam je potrebno neto to smo jednom znali i primijenit emo sva mogua umjetna sredstva kako bismo se prisjetili toga to smo znali. Pri tom naporu, dozivanju u pamenje neega zaboravljenog, proivljavamo, naravno/stanovit duevni proces, prisjeanje, kako to

100

nazivamo u obinom ivotu, a sve misli koje nam pomau da se toga sjetimo pomone su misli. Pokuajte jednom ustanoviti koliko takvih pomonih misli, koje ete ponovno ispustiti iz vida, esto morate primijeniti; misli kojima stiete do onoga to elite znati. Ove pomone misli su tu da bi utrle put onomu ega se hoemo prisjetiti, onomu to zapravo ba sad trebamo.

Upravo je tako i onaj zamiljeni ovjek to smo ga prikazali neka vrsta pomonog procesa, ali na mnogo obuhvatniji nain. On nas vie nee ostaviti na miru. U nama radi tako da moemo rei kako je. on neto to ivi u nama kao misao, kao neto to dalje djeluje, to se u nama preobraava; ono to se doista preobraava u ideju, u misli koje se pojavljuju kao neto to nam pada na um kad se prisjeamo u obinom procesu sjeanja, pojavljuje se kao neto to nas nadjaava. Kao kad bi se reklo: On ne moe ostati takav, on se u tebi mijenja, razvija svoj ivot, postaje neto drugo! To nam se namee Izvedite pokus! namee nam se tako da nam kae: Da, to je neto to ima posla s nekim drugim, a ne s tvojim sadanjim zemaljskim,

101

postojanjem,. Sasvim sigurno, javlja se neka vrsta prisjeanja, misao na neko drugo zemaljsko postojanje. To je vie osjeaj nego misao, osjet ali takav kao da ono to se pojavljuje u dui doivljavamo poput neega to smo sami bili na ovoj Zemlji u nekoj proloj inkarnaciji.

Promotrimo li antropozofiju kao neto cjelovito, ona nikako nije puki zbroj teorija, priopenja o postojeim injenicama, ve nam daje propise i upute kako se neto moe postii. Antropozofija kae: Sve si vie voden kako bi se lake mogao prisjeati da si neto uinio. Moe se i rei sasvim iz iskustva: Postupi li tako, zadobit e utisak u dui, utisak u osjeaju o ovjeku koji si bio prije. Dolazimo do neega to bismo mogli nazvati proirenjem pamenja. Ali, to nam se ovdje otkriva dok izgraujemo zamiljenog ovjeka, to je isprva stvarno samo misaona injenica. No, on nee ostati zamiljeni ovjek. On se preobraava u osjetilne, duevne utiske i time znamo: U onome to osjeamo imamo neto zajedniko s naom prolom inkarnacijom. Sjeanje nam se

102

proiruje na prijanju inkarnaciju.

U ovoj se inkarnaciji sjeamo stvari kod kojih smo prisutni svojim mislima. Svi znate da emo se razmjerno lako prisjetiti onih stvari u koje su bile umijeane nae misli. No, u obinom ivotu ne ostaje tako lako ivo ono u to su bili umijeani nai osjeaji. Pokuate li misliti na ono to vam je prije deset ili dvadeset godina prouzrokovalo veliku bol, lako ete se sjetiti predodbe; u svojim ete se predodbama prebaciti unatrag u ono to se tada odigralo; ali ne moete doi do ivog osjeaja boli koju ste tom prilikom iskusili. Bol je izblijedjela, sjeanje na nju ulijeva se u nau predodbu. A to to sam opisao jest duevno pamenje, osjeajno pamenje. I doista, tako osjeamo svoju prolu inkarnaciju. Zapravo se pojavljuje ono to moemo nazvati sjeanjem na prijanje inkarnacije. Naravno, na ono to je nositelj sjeanja na prijanje inkarnacije ne moe se bez

103

daljnjega gledati kao na neto to utjee na sadanju inkarnaciju. Pomislite samo na to kako su nae predodbe intimno srasle sa svojim izrazom, s naim jezikom. Jezik je utjelovljeni predodbeni svijet. A jezik mora svaki ovjek u pojedinom ivotu ponovno nauiti. Najvei jezikoslovac ili poznavatelj jezika kao dijete s naporom mora uiti svoj materinski jezik. I jo se nije dogodio sluaj da neki gimnazijalac lako ui grki zato to se prisjetio onog grkog kojim je govorio u svojim prolim inkarnacijama!

Pjesnik Hebbel je u nekoliko misli naznaio nacrt drame koju e napisati. teta je to to nije ostvario. Bila bi to vrlo zanimljiva drama. Radnja je bila zami-

104

ljena tako da ponovno utjelovljeni Platon kao gimnazijalac, tumaei starog Platona, dobiva najslabiju ocjenu! Naalost, Hebbelov se plan nije obistinio. I nemojte misliti tek o tome kako su uitelji dijelom cjepidlake i slino. Znamo da Hebbelov zapis poiva na tome da je ono predodbeno, to se odigrava u neposrednim iskustvenim predodbama, vie ili manje neposredno ogranieno na sadanju inkarnaciju. I kao to sam upravo naveo, stvarno je tako da se prva impresija, prvi dojam o proloj inkarnaciji neposredno pojavljuje kao osjeajno pamenje, kao nova vrsta pamenja. Na je dojam da je to pamenje nastalo uz pomo zamiljenog ovjeka koga smo izgradili vie osjeaj, ali takav osjeaj temeljem kojeg shvaamo: Dojam potjee od momka koji je jednom postojao, a to

105

si bio ti sam! Kao prvi dojam o proloj inkarnaciji zadobiva se neto poput osjeaja sjeanja. To to je opisano kao konstrukcija zamiljenog ovjeka samo je sredstvo. To se sredstvo preobraava u takav duevni ili osjeajni dojam. Svaki ovjek koji pristupa antropozofiji vie ili manje ima priliku lako izvriti ono to je ovdje prikazano. A uini li to, ve e uvidjeti da u svojoj nutrini stjee dojam koji bih da upotrijebim neki drugi primjer mogao ovako opisati: jednom sam vidio neki krajolik. Zaboravio sam kako izgleda, ali mi se svidio! Ako je to bilo u ovom ivotu, krajolik nee vie pobuditi iv osjeajni dojam; no, ako dojam potjee iz neke prole inkarnacije, ostavit e osobito iv osjeajni dojam. Tako iz prole inkarnacije moemo imati osobito ivi dojam kao osjeajni dojam. Promatramo li objektivno opisane dojmove, katkad emo od onoga to proizlazi iz preobrazbe zamiljenog ovjeka imati neto poput gorkog ili gorkasto-slatkog ili kiselog osjeaja. Taj je kiselo-slatki ili slini osjeaj dojam to ga na nas ostavlja naa prijanja inkarnacija; to je neka vrsta osjeajnog ili duevnog dojma.

Ovime sam vam pokuao svratiti pozornost na neto

106

to moe dovesti do toga da se kod svakog ovjeka pobudi neka vrsta neposredne izvjesnosti

0vlastitoj egzistenciji u prolim ivotima time to si je priskrbio duevni ili osjeajni dojam za koji zna: To sigurno nisi stekao nigdje u ovom ivotu. Takav se dojam, meutim, pojavljuje onako kako se u obinom ivotu javlja predodba sjeanja. Moemo, dakle, pitati: Kako moemo znati da je dojam to ga imamo sjeanje? Vidite, moe se samo rei da se takvo to ne moe dokazati. No, pred nama je isto injenino stanje kao inae u ivotu kad se neega prisjeamo pri zdravoj pameti. Tu moemo znati da se ono to nam se javlja u mislima stvarno odnosi na neto to smo doivjeli. Samo iskustvo prua izvjesnost. To to sebi

107

predoavamo na spomenuti nain daje nam izvjesnost da se dojam to izranja iz dubine due ne odnosi na neto s ime smo imali posla u sadanjem, ve u prolom ivotu. Tu smo umjetnim putem u sebi prouzrokovali neto to nas dovodi u vezu s vlastitim prethodnim ivotom. 1I na neke druge naine moemo preuzeti neto od nutarnjih, probno steenih iskustava i doivljaja te tako ii dalje, budei u sebi neto kao osjeaj o prijanjim ivotima. A ono to doivljavamo prolazei kroza ivot moemo podijeliti i na drugi nain. S jedne se strane nalazi ono to smo u ivotu proivjeli kao patnje, boli, prepreke; s druge je strane ono to smo osvijestili kao unapreenje, radost, ugodu i slino. Zauzmimo, probe radi, sljedee stajalite. Recimo: Da, doivjeli smo te boli, te patnje. I kakvi ve jesmo u ovoj inkarnaciji, kako se odvija normalan ivot, nae su nam boli i patnje neto fatalno, neto to bismo u odreenom smislu rado odgurnuli. No,

108

sada za probu to nemojmo uiniti. Pretpostavimo da smo zbog neega te boli, te patnje, te prepreke prouzrokovali sami, i to stoga to smo tijekom prolih ivota, ako oni doista postoje, time to smo tada uinili na neki nain postali nesavreniji. U slijedu inkarnacija, naravno, ne postajemo samo savreniji, nego u odreenom smislu i nesavreniji. Nismo li postali nesavreniji nego prije ako smo nekoga uvrijedili ili unesreili? Nismo samo neto nanijeli tom ovjeku, i sami smo sebi neto oduzeli; kao cjelokupna osoba bili bismo vredniji da to nismo uinili. Na rova smo zabiljeili mnogo takvih stvari i time to smo ih uinili, utvrdili smo svoju nesavrenost. Ako smo unesreili nekog ovjeka, to se mora dogoditi hoemo li ponovno zadobiti prijanju vrijednost? Moramo

109

nesreu izravnati, moramo unijeti u svijet in poravnanja, moramo iznai bilo to to e nas primorati da to prevladamo. Razmiljamo li u tom smjeru o svojim patnjama i bolima, umnogome emo moi rei: Nae patnje, nae boli, kada ih prevladamo, pogodne su za to da si pribavimo snagu za prevladavanje svoje nesavrenosti. Kroz patnju moemo postati savreniji. U normalnom ljudskom ivotu tako, naravno, ne mislimo; prema patnji se odnosimo s odbojnou. No, moemo rei: Svaka bol, svaka patnja, svaka prepreka u ivotu treba nam ukazati na to da u sebi imamo pametnijeg ovjeka nego to smo sami. Promotrimo nakratko ovjeka kakvi smo sami kao onog manje pametnog, usprkos tome to on obuhvaa nau svijest; ali imamo i pametnijega to drijema u

110

dubinama nae due. Svojom obinom svijeu odbojno se odnosimo prema bolima i patnjama, ali onaj pametniji ovjek vodi nas protiv nae svijesti prema tim bolima, dok emo se mi prevladavanjem tih boli moi neega osloboditi. Vodi nas boli i patnji, nalae nam da ih podnesemo. Mogue je da e to isprva biti bolna pomisao, ali ona nas ne obvezuje ni na to, moemo je ponovno isprobati. Moemo rei: U nama je pametniji ovjek to nas vodi patnjama i boii, k onomu to bismo svjesno najradije izbjegli. Otuda mislimo da je u nama taj pametniji. I mislei tako o pametnijem ovjeku dospijevamo do unutarnjeg rezultata, koji nekome moe i smetati, da nas pametniji ovjek uvijek vodi onomu to nam nije simpatino! Pretpostavit emo, dakle, da je u nama takav pametniji ovjek koji nas vodi onomu to nam nije simpatino kako bismo napredovali.

Uinimo, meutim, jo neto drugo. Uzmimo svoje

111

radosti, svoja promaknua, svoja zadovoljstva i ponovno recimo probe radi: Kako bi bilo kad bih sebi izgradio predodbu bez obzira na to je li ona odriva u stvarnosti: Svoja zadovoljstva, svoje radosti, svoja promaknua uope nisi sam zasluio, dana su ti milou viih duhovnih moi. To ne mora uvijek biti sluaj, ali pretpostavimo za probu da smo sve boli i patnje izazvali sami jer nas je k njima odveo onaj pametniji ovjek u nama, zato to priznajemo kako su nam te patnje i boli bile nune zbog vlastite nesavrenosti i kako iz nje moemo izii jedino uz pomo patnje i boli. A zatim emo nasuprot tome, probe radi, pretpostaviti: Svoje radosti ne pripisujemo vlastitim zaslugama ve kao da su nam dane od duhovnih moi.

Takvo e razmiljanje za nekog tatog ovjeka biti gorka pilula. Iskusiti to probe radi i te kako je neto to, ako smo u svojoj dui sposobni sasvim intenzivno imati takvu predodbu, vodi temeljnom osjeaju koji e se opet preobraziti i ako je neispravan sam e sebe ispraviti: U tebi ivi neto to nema veze s obinom svijeu, neto uistinu dublje od onoga to si u ovom

112

ivotu svjesno iskusio, dakle, u tebi je pametniji ovjek koji se rado obraa boan- sko-duhovnim moima to proimaju svijet. I tu, u samom unutarnjem ivotu, postaje izvjesno da iza one vanjske lei unutarnja, via individualnost. Takvim misaonim vjebama osvjetavamo vjenu duhovnu jezgru svojega bia. To je izvanredno znaajno. Time ponovno imamo neto za to moemo rei da smo to sposobni izvesti.

Antropozofija u svakom smislu moe biti uputa, ne samo kako bi se neto znalo o postojanju drugog svijeta ve da bi se ovjek sam mogao osjetiti kao pripadnik drugog svijeta to prolazi slijedom inkarnacija.

Ima i trea vrsta doivljaja. Nju e, svakako, ve biti tee iskoristiti kako bismo stvarno doli do svojevrsnoga unutarnjeg iskustva o karmi i reinkarnaciji. No, ma kako bilo muno i dugotrajno to to e sada biti reeno, opet se moe upotrijebiti shvaeno kao pokus. A u potenoj primjeni na vanjski ivot ve e se oitovati isprva, ako se moe povjerovati, kao

113

vjerojatnost, ali potom sve vea izvjesnost da je na sadanji ivot doista na takav nain povezan s prethodnim.

Pretpostavimo sada, proivljavajui svoj sadanji ivot izmeu roenja i smrti ako smo ve doli u dob od trideset godina ili je preli a vidjet emo da ce i oni koji to jo nisu, imati odgovarajue doivljaje sjetimo se, dakle, kako smo ba u dobi oko trideset godina u vanjskom svijetu doli u vezu s ovim ili onim ljudima; u dobi izmeu trideset i etrdeset godina dolazili smo u razliite ivotne veze s ljudima vanjskog svijeta. Tu nam se pokazuje da veze koje smo tada uspostavili izgledaju kao da smo ih, moe se rei, uspostavili u naem ivotno najzrelijem razdoblju, kao da smo stvarno najee u njih bili ukljueni kao zreli ljudi. To proizlazi iz razmiljanja. No, razmiljanje steeno pomou naela, pomou spoznaje duhovne znanosti moe nas uvjeriti u ispravnost onoga to u sada priopiti, a do ega nisam doao pukim

114

rasuivanjem nego duhovnoznanstvenim istraivanjem. Dakle, ono to u sada rei nisam tek logino zakljuio miljenjem, ve ustanovio duhovnoznanstvenim istraivanjem, ali loginim miljenjem moemo utvrditi injenicu, smatrati je razumnom. Ako se tako razmisli o neemu to smo, primjerice, nauili o nainu na koji se tijekom ivota razvijaju pojedini ovjekovi dijelovi13 znamo da se u sedmoj godini razvija etersko tijelo, u etrnaestoj astralno tijelo, u dvadesetprvoj dua osjeta, u dvadesetosmoj dua razuma, u tridesetpetoj dua svijesti ako o tome razmislimo moemo rei: U razdoblju od tridesete do etrdesete godine razvijaju se dua razuma i dua svijesti.

13 Osobito zoran prikaz toga nalazi se u knjizi "Odgoj djeteta s gledita duhovne znanosti" (Die Erziehung des
Kindes vom Gesichtspunkte der Geistewissenschaft)

(1907.) unutar sabranih djela u "Lucifer-Gnosis" 1903.1908., GA 34.

115

Dua razuma i dua svijesti su one snage ljudske prirode koje nas ponajvie povezuju s vanjskim fizikim svijetom i tu su zato da bi osobito izile na vidjelo ba u onoj ivotnoj dobi u kojoj najintenzivnije uzajamno opimo s vanjskim fizikim svijetom. U prvoj djejoj dobi snage naega fizikog tijela usmjeravane su, upravljane, uzrokovane onime to je jo neposredno skriveno u nutrini. Ono to to smo kao uzrok stekli u prolim inkarnacijama, to je s nama prolo kroz dveri smrti, io smo skupili od duhovnih snaga, to smo donijeli iz prolog ivota, to djeluje i tka pri izgradnji naega fizikog tijela. To neprestano nevidljivo djeluje u tijelu iznutra prema van. To je djelovanje sve beznaajnije kako postajemo starijima; sve se vie pribliavamo ivotnoj dobi u kojoj je tijelo takvo kako su ga izgradile stare snage. I dolazi vrijeme u kojem s gotovim organizmom stojimo nasuprot svijetu. to nosimo u nutrini, dobilo je svoj izraz u naem vanjskom tijelu. U dobi oko svoje tridesete godine to moe biti malo prije ili poslije stupamo

116

u svijet na najfizikiji nain, sa svijetom smo u takvom odnosu da smo najsrodniji fizikom planu. Vjerujemo li, dakle, da imamo najveu jasnou, vanjsku fiziku jasnou o ivotnim odnosima koje uspostavljamo, tada moramo rei: Ovi ivotni odnosi koje smo sada uspostavili su takvi da u ovoj inkarnaciji zapravo najmanje suovise s onime to najdublje u nama djeluje i tka od roenje nadalje. Usprkos tome moemo pretpostaviti da nikako nije sluajnost to smo u dobi oko tridesete godine dovedeni u vezu s ljudima koji su se ba tada morali pojaviti u naoj okolini. tovie, moemo pretpostaviti da je i tu na djelu naa karma, da su i te osobe nekako povezane s naim prijanjim inkarnacijama. Na razne naine istraene duhovnoznanstvene injenice pokazuju da su esto osobe s kojima dolazimo u vezu u dobi oko tridesete godine u prijanjim inkarnacijama s nama bile tako usko povezane da smo s njima mogli biti povezani najee na poetku neposredno prole inkarnacije ili i prije, kao s rodite-

117

ljima ili braom i sestrama. To je prije svega udna, iznenaujua injenica. Ne mora biti tako, ali u uhovnoznanstvenom istraivanju mnogi sluajevi ukazuju na to da zaista nai roditelji, osobe koje su uz nas bile na ishoditu naega prolog ivota, koje su nas postavile na fiziki plan, one od kojih smo se poslije osamostalili, koje su s nama karmiki tako usko povezane, u naem novom ivotu nisu ponovno s nama povezane u djetinjstvu nego tek onda kada smo najvie istupili na fiziki plan. Ne mora biti tako, no duhovnoznanstveno istraivanje vrlo esto pokazuje da tek u nekoj sljedeoj inkarnaciji bivamo povezani kao s roditeljima, braom ili sestrama, uope kao s krvnim srodnicima s osobama s kojima smo se u ovoj inkarnaciji nali u dobi oko svoje tridesete godine. Dakle, poznanstva u dobi oko tridesete godine bilo u kojoj inkarnaciji pokazuju se kao veze s osobama koje su nai krvni srodnici bilo u proloj, bilo u sljedeoj inkarnaciji. Stoga moemo rei: S osobama s kojima nas ivot dovodi u vezu u naim tridesetim godinama

118

bili smo zajedno u nekoj proloj inkarnaciji kao s roditeljima, odnosno braom ili sestrama, ili pak moemo pretpostaviti da e one u takvom svojstvu biti s nama povezane u nekoj od sljedeih inkarnacija. Vrijedi i obratno. Promotrimo li one osobe koje ponajmanje biramo svojom voljom putem vanjskih snaga prikladnih za fiziki plan, dakle nae roditelje, brau i sestre, one s kojima se susreemo na poetku ivota, vrlo emo esto doi do toga da smo upravo osobe to nas od djetinjstva uvode u ivot u nekoj drugoj inkarnaciji u dobi oko svoje tridesete godine svojevoljno odabrali vlastitim snagama; drugim rijeima, da smo sredinom prolog ivota odabrali one koji su sada postali nai roditelji, braa i sestre.

Osobito je zanimljiva neobina injenica koja tu izlazi na vidjelo da u slijedu inkarnacija nismo u jednakim odnosima s osobama s kojima smo povezani i da ih ne susreemo u istoj dobi kao prije. Ali nije ba ni obratno: S poetkom naeg ivota u nekoj drugoj inkarnaciji nisu povezane osobe koje susreemo pri kraju ivota, ve one s kojima se sastajemo na sredini ivotnog

119

puta. Dakle, poetkom neke prole inkarnacije kao krvni srodnici oko nas nisu bile osobe s kojima se sada susreemo na poetku, niti one s kojima dolazimo u doticaj na kraju ivota, ve one s kojima se sastajemo u sredini. Oni s kojima smo tada bili zajedno na poetku ivota sada se pojavljuju u sredini ivotnog puta; a za one to su sada oko nas na poetku ivota moemo pretpostaviti da emo se s njima sastati u sredini neke od sljedeih inkarnacija, da e s nama doi u doticaj kao nai slobodno odabrani ivotni suputnici. Tako su udne karmike veze.

To to sam sada rekao stvari su koje proizlaze iz duhovnoznanstvenog istraivanja. Ali ve sam naglasio da, promotrimo li unutarnju povezanost izmeu poetka ivota jedne i sredine ivota nae druge inkarnacije, onako kako to pokazuje duhovnoznanstveno istraivanje, shvaamo da to nije neto besmisleno i beskorisno. S druge pak strane ako nam se takve stvari priblie i ako se spram njih razumno postavimo ivot e nam postati svijetao i jasan. Postat

120

e svijetao i jasan ako sve to ne primimo jednostavno, rekao bih tupo, ako ne i glupo; postat e svijetao i jasan pokuamo li ono to nam se dogaa u ivotu tako shvatiti, tako pojmiti da veze koje nisu sasvim razumljive, sve dok se o karmi govori samo posve apstraktno, openito, uinimo konkretnima. Korisno je razmisliti o sljedeem: Odakle to da u sredini svoga ivota, toboe s punom snagom

121

122

123

razuma, bivamo jednostavno karmom tjerani na uspostavljanje nekog poznanstva za koje moemo rei: Ne ini li se da je ono sklopljeno neovisno, objektivno? Uzrok je u tome to su te osobe u prijanjem ivotu bile nai krvni srodnici, a naom, su karmom sada s nama povezani zato to s njima moramo neto obaviti.

Razmotrimo li svaki put ovako tijek vlastitog ivota, vidjet emo da u na ivot doista ulazi svjetlo. A.ko i jednom pogrijeimo, ako to ak i deset puta bude netono, za nekog ovjeka to ga sreemo u ivotu ve e se pokazati ispravnim. Ako iz takvih razmatranja kaemo: Toga smo ovjeka negdje sreli. tada je takva misao neto to nas poput nekog putokaza vodi k drugim stvarima koje inae ne bismo uoili, a koje nam se svojim podudarnostima glede tonosti pojedinih injenica ine sve izvjesnijima. Jer, karmiki suodnosi nisu takvi da bi se mogli spoznati na jednom dogadaju. Najvie ivotne spoznaje, najvanije spoznaje koje osvjetljavaju na ivot moramo zadobivati polako i postupno. U to ljudi, dodue, ne ele vjerovati. Lake je vjerovati da se nekim bljeskom dade ustanoviti: S ovom ili onom osobom bio sam zajedrio u nekom prolom ivotu, ili sam sam. bio ovaj ili onaj. Moda je neugodna pomisao da su to spoznaje koje se moraju polako stjecati, ali ipak je tako. Ve ako sami gajimo vjeru da bi moglo biti tako, moramo uvijek i dalje istraivati, a naa e vjera tada zadobiti sigurnost. ak i za ono to na ovome podruju pobuuje sve veu i veu vjerojatnost, istraivanjem emo dospjeti dalje. Upustimo li se u brze prosudbe zazidat emo si duhovni svijet.

Pokuajte razmisliti o onome to je danas reeno o poznanstvima u sredini naega ivota i o njihovu odnosu s nama bliskim osobama u nekoj proloj inkarnaciji. Pritom ete doi do vrlo plodnih misli; pogotovo uzmete li jo u obzir ono to je reeno u spisu "Odgoj djeteta s gledita duhovne znanosti". Tada e se jasno pokazati da je rezultat vaeg razmiljanja u suglasnosti s onime to je u tom spisu priopeno.

No, onome to je danas reeno moram jo dodati ozbiljno upozorenje: Istinski se duhovni istraiva uva donoenja zakljuaka; puta da stvari dou k njemu. Tek kada su ovdje, ispituje ih obinom logikom. Tada se nee moi dogoditi ono s ime sam se nedavno opet suoio, a to je i te kako karakteristino za nain na koji bi se ljudi danas htjeli suprotstaviti antropozofiji. Jedan vrlo pametan gospodin mi je rekao to kaem bez ikakve ironije, potpuno uvjeren da on to doista jest : Proitavi ono to stoji u vaoj knjizi "Osnove tajne znanosti" moram rei da to izgleda tako logino, tako povezano s onime to se u svijetu inae oituje kao injenica, da moram priznati kako bi ovjek do tih stvari mogao doi i pukim razmiljanjem. Te stvari ne moraju biti rezultat nadosjetilnog istraivanja. Uope nema dvojbe o onome to je reeno u toj knjizi; to se podudara sa stvarnou. Izrazio sam tom gospodinu svoje uvjerenje da ne smatram kako sam do toga mogao doi pukim razmiljanjem i da uz puno potovanje prema njegovoj pameti takoer ne smatram da bi on mogao pukim razmiljanjem pronai te injenice. Jer, doista je tako da sve to se na duhovnoznanstvenom podruju moe logiki uvidjeti ne moe se stvarno i pronai pukim razmiljanjem!

To to je neku stvar mogue logiki dokazati i shvatiti ne bi smjelo biti razlogom sumnje u njezino duhovnoznanstveno podrijetlo! Smatram da bi, naprotiv, u odreenom smislu moralo

124

biti umirujue to to se logikim razmiljanjem duhovnoznanstvena priopenja mogu spoznati kao ispravna. Napokon, ne moe biti ambicija duhovnog istraivaa da govori same neloginosti kako bi mu se vjerovalo. Uviate da sam duhovni istraiva ne moe tvrditi da je do svojih otkria doao razmiljanjem. Ako se, meutim, razmisli o stvarima otkrivenim duhovnoznan- stvenim putem one se mogu ukazati tako loginima da izgledaju prelogino, pa da se vie uope ne vjeruje u duhovnoznanstvene izvore iz kojih potjeu. A tako je zapravo sa svim stvarima za koje je reeno da su nastale na tlu istoga uhovnoznanstvenog istraivanja. Ako vam se isprva i ini pretjeranim ono to je danas ovdje priopeno, pokuajte ipak jo jednom o tim stvarima logiki razmisliti. Do njih doista ne bih mogao doi obinim logikim razmiljanjem da me dotuda nisu dovele duhovne injenice, ali kad su one ve poznate, mogu se logiki provjeriti. I tada emo vidjeti: to se suptilnije, to savjesnije upustimo u to provjeravanje, sve e se vie pokazati da je sve ispravno. ak i za stvari ija se ispravnost ne moe provjeriti, kao ono to je danas reeno o roditeljima, brai i sestrama jednog ivota i o poznanstvima sredinom drugog ivota, otkrit e se ve po nainu kako se odnose pojedini lanovi u tim meusobnim vezama da nije posrijedi samo najvii stupanj vjerojatnosti ve dojam to granii s izvjes- nou. Osobito e se ta izvjesnost ukazati utemeljenom ako stvari ispitujemo u ivotu. Vlastito ponaanje i ponaanje drugih osoba koje susreemo sredinom ivota gledat emo u sasvim drugom svjetlu suoimo li se s njima tako kao da smo u prolom ivotu bili braa ili sestre. I time e cijeli odnos postati mnogo plodniji nego ako tek tupo kroimo kroza ivot. Stoga moemo rei: Antropozofija nee sve vie postajati samo neto to prua znanje i spoznaju o ivotu, ve i neto to nam daje uputu kako da razumijemo i rasvijetlimo ivotne odnose ne samo za sebe nego i u vezi s naim dranjem prema ivotu i naim ivotnim zadaama. Ovdje je vano ne povjerovati da emo si time pokvariti neposredno uivanje u ivotu. To mogu povjerovati samo plaljivci koji o ivotu ne misle ozbiljno. Nama, pak, treba biti jasno da tonije ga upoznajui ivot inimo plodnijim, sadrajnijim. Ono to nam prilazi u ivotu antropozofijom treba unijeti u vidokrug tako da sve snage postanu bogatije, pouzdanije i da pobuuju nadu vie nego prije dok nisu bile uvuene u na vidokrug.

125

DRUGO PREDAVANJE
Stuttgart, 21. veljae 1912.

Juer je bilo potrebno govoriti o pitanjima koja se tiu ovjekove karme. Ta sam pitanja pokuao obraditi tako da nam se pokau u vezi s unutarnjim procesima ljudske due; moglo bi se rei, da nam se pokau u vezi s neim to se moe dokuiti. Skrenuta je pozornost na to da se neke stvari u vlastitom duevnom ivotu mogu urediti tako rei probe radi i da to moe u duevnom ivotu proizvesti neka unutarnja iskustva koja moraju dovesti do sasvim odredeno izraenog uvjerenja o istinitosti zakona karme. Sve ee unoenje takvih pitanja u vidokrug naega antropozofskog razmatranja nikako nije proizvoljno ve je povezano s time da e se sve vie morati uviati kako se ono to nazivamo antro- pozofijom u istinskom, pravom smislu rijei odnosi spram ivota i itavoga ljudskog razvoja. Bez sumnje je mogue izgraditi barem priblino tonu predodbu o tome kako e se cijeli ljudski ivot postupno morati promijeniti ako vei broj osoba jednom prihvati kao svoje uvjerenje to lei u osnovi jueranjeg razmatranja. ivot e se na odredeni nain morati promijeniti stoga to e se ljudi proeti takvim istinama spram njega drugaije odnositi. A time dolazimo do izvanredno vanog pitanja koje bi moralo biti pitanje savjesti za osobe koje se ukljuuju u antropozofski pokret: to zapravo suvremenog ovjeka ini antropozofom? Vrlo lako moe doi do nesporazuma pokuamo li na to pitanje primjereno odgovoriti jer jo i dandanas mnogi ljudi, pa i neki koji nama pripadaju, brkaju antropozofski pokret s bilo kakvom vanjskom organizacijom.14 Ovdje ne elim govoriti protiv takve vanjske organizacije koja u odreenom smislu i mora postojati kako bi bilo mogue njegovati antropozofiju na fizikom planu; ali vano je da nam postane jasno kako takvoj vanjskoj organizaciji mogu zapravo pripadati svi ljudi koji su ozbiljno, iskreno, duboko zainteresirani za pitanja duhovnog ivota i koji hoe produbiti svoj svjetonazor u skladu s takvim pokretom duhovnog ivota. Time je ve reeno da se od onih to se prikljuuju opisanoj organizaciji ne smije zahtijevati nikakva dogma, nikakvo pozitivno priznanje. No, neto je posve drugo kada se sasvim jasno ukae na to to modernog ovjeka, ovjeka dananjice, zapravo ini antropozofom. Uobiajeno uvjerenje da je rije o duhovnom svijetu izvan svake sumnje poetak je antropozofskog uvjerenja i mora se uvijek naglasiti ondje gdje se antropozofija iznosi u javnost i gdje se govori o njezinim zadaama i ciljevima, njezinoj suvremenoj misiji prema javnosti. Ali unutar pravih antropo- zofskih krugova mora biti jasno da antropozofa ini neto mnogo odredenije, mnogo izrazitije nego to je tek uvjerenje o duhovnom svijetu. Jer, konano, to je uvjerenje stalno bilo prisutno u onim krugovima koji nisu bili ba sasvim materijalistiki. Na ono to suvremenog ovjeka ini antropozofom, a to jo nije sadrano primjerice u teozofiji Jakoba Bohmea ili nekog drugog teozofa prolih razdoblja, svom je snagom djelovala kultura naeg Zapada. S jedne je strane upravo to djelovanje postalo karakteristinom osobinom stremljenja mnogih ljudi. A s druge strane, nasuprot tome, stoji injenica da ono to posebno karakterizira antropozofa kao takvog vanjska kultura, vanjsko ovjekovo obrazovanje danas jo veinom osporavaju i smatraju glupou.

14 Odnosi se na razliku izmeu "pokreta" i "Drutva" kao organizacijskog nositelja pokreta.

126

Izvan svake sumnje pomou antropozofije mnogo toga upoznajemo. Upoznajemo razvoj ovjeanstva, sam razvoj nae Zemlje i naeg planetnog sustava. Sve su to osnovne stvari za onoga tko tei antro- pozofiji. Ali ono na to se ovdje misli i to je osobito znaajno za suvremenu antropozofiju jest stjecanje uvjerenja u vezi s pitanjima o reinkarnaciji i karmi. A nain na koji e ljudi stei ovo uvjerenje o reinkarnaciji i karmi, kako e pronai mogunost da misli o reinkarnaciji i karmi uvedu u cjelokupan ivot, bitno e preoblikovati upravo taj moderan ivot od sadanjosti prema budunosti. Stvorit e potpuno nove ivotne oblike, posve novi ljudski zajedniki ivot; a takav je zajedniki ivot nuan ne elimo li da kultura ovjeanstva propadne nego da se istinski uzdie i napreduje. Takva rasuivanja, takav unutarnji duevni doivljaj kakav je juer istaknut u osnovi moe imati svaki moderan ovjek; i ako samo ima dovoljno energije i poduzetnosti, moi e doi do unutarnjeg uvjerenja o reinkarnaciji i karmi. Ali se moe rei da onome to istinska antropozofija zapravo hoe postati nasuprot stoji cijelo vanjsko osnovno obiljeje naega suvremenog doba.

To osnovno obiljeje naega suvremenog doba moda ni u kojoj drugoj injenici ne dolazi do izraaja tako radikalno karakteristino kao u onoj da se jo uvijek moe nai vie ili manje veliki interes za sredinja pitanja koja se odnose na religiozna pitanja, koja se odnose na razvoj ovjeka i svijeta; pa i na karmu i reinkarnaciju. Razgovori o takvim pitanjima, proteu li se na sadraj pojedinih pozitivnih uenja pojedinih vjeroispovijedi recimo u vezi s prirodom Buddhe ili Krista jo uvijek e nailaziti na veliki interes. Ali taj e interes bitno opasti, popustiti; ak znatno popustiti i kod onih koji se danas nazivaju antropozofima bude li se sasvim konkretno u pojedinostima govorilo o tome kako da se antropozofija uivi u sve segmente vanjskog ivota, to je ustvari i razumljivo, jedni ljudi u vanjskom ivotu imaju ovaj, a drugi onaj poloaj. S obzirom na to kako svijet ivi sa svojim dananjim poretkom, moe se rei da se gotovo doima kao veliki pogon; pojedinac je u njemu poput pogonskog kotaa. Tako se u tom svijetu ovjek osjea sa svojim radom, sa svojim brigama, s onime to ga zaokuplja od jutra do veeri, i ne zna nita drugo nego da mora prihvatiti taj vanjski svjetski poredak.

Osim toga javlja se i pitanje to mora postojati za svaku duu koja je barem malo sposobna uzdii pogled s onoga to joj prua svakidanjica, pitanje o sudbini due, o poetku i kraju duevnog ivota, o suovisnosti s duhovno-boanskim biima, o snagama svijeta. A izmeu onoga to ovjeku moe dati svakidanjica, o emu vodi brigu itd., i onoga to prima s podruja antropozofije nastupa duboki ponor, duboki jaz. 1 moe se rei: Za veinu ljudi, pa i za suvremene antropozofe, gotovo uope ne postoji sklad izmeu njihovih antropozofskih uvjerenja i onoga to ine i to si predoavaju u svakidanjem ivotu. Potrebno je tek u javnosti nabaciti bilo koje konkretno pitanje te ga obraditi u duhovnoznanstve- nom, antropozofskom smislu, pa emo odmah uvidjeti kako interesa, koji je jo postojao za obradu opih religioznih i slinih pitanja, za takva konkretna pitanja nema. Dakako, ne moe se zahtijevati da se antropozofija odmah neposredno prilagodi tako kako bi kod svakog ovjeka dola do oitog izraaja ve u pokretu ruke. No, mora se obratiti pozornost na to da antropozofska duhovna znanost ima misiju upravo uvesti, utjeloviti u ivot sve ono to mora proizii iz due koja si je malo-pomaio pribavila uvjerenja o realnosti ideja o reinkarnaciji i karmi. Stoga bi se kao karakteristino obiljeje suvremenog antropozofa moglo navesti ba ovo da je on na putu usvajanja utemeljenoga unutarnjeg uvjerenja o vladavini ideje o reinkarnaciji i karmi. Sve ostalo otuda e proizii, rekao bih. ve

127

samo od sebe kao neposredna konzekvencija, kao nuna posljedica. To, naravno, ne moe biti ni tako da svatko pomisli kako pomou onoga to je zadobio reinkarnacijom i karmom moe neposredno shvatiti vanjski ivot. To, naravno, ne ide. Ali potrebno je stei predodbe o tome kako se reinkarnacija i karma moraju snai u vanjskom ivotu da bi mogle postati moima koje njime upravljaju. Uzmimo, eto, ideju karme, kako ona djeluje kroz razliita ovjekova utjelovljenja. Tada moramo sposobnosti i snage ovjeka to stupa u svijet napokon shvatiti kao posljedice uzroka koje si je sam postavio u prijanjim utjelovljenjima. Provedemo li dosljedno tu ideju moramo sa svakim ovjekom postupati kao s nekom vrstom unutarnje zagonetke, kao s neim iz ega se mora izvlaiti ono to je lebdjelo u tamnim temeljima njegovih prolih inkarnacija. Shvati li se takva ideja o karmi ozbiljno, izazvat e znaajan obrat ne samo u odgoju nego u cijelom ivotu. Kad bi se to uvidjelo, ideja o karmi preobrazila bi se iz puke teorijske ideje u neto to stvarno mora zahvatiti u praktini ivot, to bi doista u ivotu moglo postati neim praktinim.

No, sav vanjski ivot, kakav nam se danas ukazuje, posvuda je slika takvih ljudskih veza koje su izgraivane i oblikovane iskljuujui, ak i poriui ideje o reinkarnaciji i karmi. Taj je vanjski ivot danas ureen tako kao da hoe prikriti sve mogunosti kojima bi se ljudi vlastitim duevnim razvojem mogli dosjetiti postojanju reinkarnacije i karme. Ustvari, nema, primjerice, niega to bi bilo tako neprijateljski nastrojeno prema istinskom uvjerenju 0reinkarnaciji i karmi kao to je ivotno naelo da ovjek za rad to ga neposredno obavlja mora primiti odgovarajuu plau, da rad mora biti izravno plaen.15 Ova izjava zvui neobino, vrlo neobino, zar ne? Ne smijete na to odmah gledati tako kao da bi antropozofija sada htjela radikalno razoriti naela ivotne prakse i preko noi uvesti novi ivotni poredak. Nije tako. Ali ovjek bi se morao sroditi s milju da u svjetskom poretku u kojem se smatra da bi rad i plaa trebali neposredno odgovarati jedno drugome, u kojem ovjek takorei svojim radom mora zasluiti sve to mu je nuno za ivot, nikada nee moi uspijevati temeljno uvjerenje o reinkarnaciji i karmi. Samo se po sebi razumije da postojei ivotni poredak mora isprva ostati kakav jest, a ba antropozof mora uvidjeti kako je ono to postoji uzrokovano karmikim odnosima i zato u tom pogledu s pravom i nuno postoji. Ali njemu i te kako mora biti mogue shvatiti da se unutar organizma naega svjetskog poretka poput klice razvija ono to moe i mora uslijediti iz priznavanja ideje o reinkarnaciji i karmi. Iz ideje o karmi prije svega proizlazi a kako vjerujem upravo to proizlazi i iz jueranjeg predavanja da se ne bismo trebali osjeati sluajno smjetenima u svjetski poredak, kao da smo sluajno postavljeni u poloaj u kojem se u ivotu nalazimo, ve da se ta naa postavljenost temelji, tako rei, na nekoj vrsti podsvjesne voljne odluke; da smo u neku ruku prije stupanja u ovo zemaljsko postojanje u koje smo se izvukli iz duhovnog svijeta izmeu smrti i roenja kao posljedicu prijanjih inkarnacija u duhovnom svijetu donijeli odluku na koju smo potom, pri uivljavanju u tijelo, zaboravili da se postavimo na mjesto na kojem se sada nalazimo. Tako da nas posljedica prije roenja donesene,
15 Vidi: "Duhovna znanost i socijalno pitanje" (Geisteswissenschaft und sozial Frage), lanak, Berlin 1905./6., u "Lucifer-Gnosis 1903.-1908.", GA 34.

128

predzemaljske, vlastite voljne odluke postavlja na nae mjesto u ivotu te nas opskrbljuje sklonou za one udarce sudbine koji nas snalaze. Doe li se tada do uvjerenja o istinitosti zakona karme, ne moe izostati to da e u odreenom pogledu ovjek poeti osjeati sklonost, moda ak i ljubav prema onom poloaju u svijetu, ma kakav on bio, na koji se sam postavio. Sada, dakako, moete rei: Ta, tvoje su rijei neobine, udne i neobine! Za pjesnike, pisce, ostale ljude koji duhovno djeluju moda je i tako. Njima moe lijepo propovijedati da trebaju osjeati radost, ljubav, predanost prema poloaju u kojem se u ivotu nalaze. Ali kako je s ljudima na ivotnim poloajima koji, na prvi pogled, uistinu po svom sadraju, djelatnostima nisu prikladni za to da ovjeku budu osobito simpatini ve, naprotiv, za to da u ljudskoj dui izazovu osjeaj kako je ovjek zapostavljen, podjarmljen ivotom? Tko moe porei da veliki dio sadanjih kulturnih nastojanja ide za tim da se u ivot neprestano unose poboljanja koja pruaju izvjesnu pomo pri nezadovoljstvu takvim nesimpatinim poloajem? Kakvih li sve ima stranakih podijeljenosti, kakvih sektakih nastojanja koja, rekli bismo, hoe poboljati ivot u svim smjerovima kako bi za ovjeanstvo u vanjskom pogledu mogla nastupiti neka vrsta podnoljivoga zajednikog zemaljskog ivota.

No, sva ta nastojanja ne raunaju s jednim, naime s time da je vrsta nezadovoljstva, koja upravo danas za mnoge ljude mora potei iz ivota, u viestrukoj vezi sa cijelim tijekom razvoja ovjeanstva, da su ljudi zapravo zbog naina na koji su se razvijali u prethodnom razdoblju doli do ovakve karme i da je iz zajednikog djelovanja tih razliitih karmi nuno proizilo sadanje stanje kulturnog razvoja ovjeanstva. I hoemo li okarakterizirati ovo stanje kulture, moramo rei da se ono jasno pokazuje kao u najveem stupnju komplicirano. Moramo rei i to da je ono to ovjek ini, to izvrava sve manje povezano s onim to on voli. I kad bismo danas morali izbrojiti ljude koji u svojoj vanjskoj ivotnoj poziciji moraju obavljati neto to ne vole, njihov bi broj uistinu znatno premaio broj onih koji e priznati: Ne mogu rei nita drugo nego da volim svoj posao koji me ini sretnim i zadovoljnim! Nedavno sam uo neobine rijei to ih je mom prijatelju uputio neki ovjek: Sagledam li svoj ivot u svim njegovim pojedinostima, moram rei da bih kad bih ga u sadanjem trenutku morao poeti iznova od djetinjstva i kad bih ga mogao proivjeti ba onako kako hou, uinio isto to i dosad. Moj je prijatelj odgovorio: Onda pripadate ljudima koji se danas rijetko nalaze. I vjerojatno je bio u pravu glede veine dananjih ljudi. Nema mnogo suvremenika koji e izjaviti da bi, to se njih tie, odmah ponovno zapoeli svoj ivot sa svim radostima, bolima, udarcima sudbine, preprekama koje je donio i bili sasvim zadovoljni ako bi im on ponovno pruio isto. Ne moe se rei da navedena injenica, naime da danas ima tako malo ljudi koji bi recimo preuzeli svoju sadanju karmu u svim njezinim pojedinostima, nije povezana s onim to ini dananje stanje kulture ovjeanstva. Na je ivot postao sloenijim, ali je postao takvim zbog raznovrsnih karmi pojedinaca koji danas ive na Zemlji. O tome nema nikakve dvojbe. Onaj tko ima barem malo uvida u tijek razvoja ovjeanstva zna da uope nije tako, da bismo moda u budunosti mogli ii ususret ivotu koji bi bio manje kompliciran. Naprotiv, ivot e postajati sve kompliciraniji! Vanjski ce ivot postati sve sloeniji. I kad e u budunosti ovjek zbog strojeva biti rastereen od mnogih djelatnosti, ivot koji u ovoj fizikoj inkarnaciji ovjeka usreuje bit e mogu tek u vrlo uskom opsegu ne nastupe li posve drugaiji odnosi od onih koji se ukazuju djelotvornima u naoj kulturi. A ti drugaiji odnosi morat e proizii iz proetosti ljudske due istinom o reinkarnaciji i karmi.

129

Kroz tu e se istinu spoznati da e usporedno s komplikacijama vanjske kulture doi jo neto sasvim drugo. to nuno mora postojati kako bi ljudi sve vie bili proeti istinom o reinkarnaciji i karmi? to e biti nuno da bi pojam o reinkarnaciji i karmi u razmjerno vrlo kratkom vremenu tako djelovao na nae kolsko obrazovanje da ga ljudi prihvate ve u djetinjstvu, kao to danas dijete prihvaa uvjerenje o ispravnosti kopernikanskog sustava svijeta? to je bilo nuno da kopernikanski sustav svijeta obuzme due? S njim je posrijedi neto vrlo osebujno. Neu govoriti o kopernikanskom sustavu svijeta nego samo o tome kako je stupio u svijet. Prisjetite se da je taj kopernikanski sustav svijeta osmislio kranski kanonik i da je Kopernik mogao o njemu misliti tako da je djelo u kojem je osmislio posvetio papi.16 Mogao je vjerovati da je to to je izmislio posve u duhu kranstva. Je U tada u prilog kopernikanizmu postojao kakav dokaz? Je li itko mogao dokazati to to je Kopernik zamislio? Nitko to nije mogao dokazati. Pa ipak, prisjetite se brzine kojom je kopernikanizam uao u ovjeanstvo! Otkad ga je tek bilo mogue dokazati? Donekle, koliko je ispravan, tek od pedesetih godina 19. stoljea, tek od Foucaultova pokusa s klatnom.17 Prije toga nije bilo dokaza da se Zemlja okree. Besmisleno je tvrditi da je Kopernik sve to je uvidio i iznio kao hipotezu mogao i dokazati; to vrijedi i u vezi s tvrdnjom da se Zemlja okree oko svoje osi.

16 Nikola Kopernik (1473.-1543.). Njegovo je ve mnogo prije napisano djelo "De revolutionibus orbium coelestium libri VI", posveeno papi Pavlu III., tiskano tek 1543. u Ntirnbergu. Isprva zatieno posvetom papi ipak je 1615. dospjelo na Index. Pri redukcijama 1757. nije skinuto s Indexa; tek 1822. proglasom Sacrum Officium nije zabranjeno objavljivanje djeia to se odnose na kretanje Zemlje i mirovanje Sunca. 17Fiziar Lon Foucault (1 83 9,-1868.), demonstrirao je 1 851. godine u parikom Panthonu okretanje Zemlje pomou slobodnonjiueg klatna,

130

Tek kada se uvidjelo da njiue klatno ima tendenciju zadravanja svog smjera kretanja i u odnosu na okretanje Zemlje, i da se, njie li se dugako klatno, njegov smjer okree s obzirom na povrinu Zemlje, mogao se izvui zakljuak: Sigurno se okree Zemlja pod klatnom. Taj pokus, zapravo prvi istinski dokaz da se Zemlja okree, izveden je tek u 19. stoljeu. Prije toga nije bilo nikakve mogunosti da se na kopernikanizam gleda drugaije nego kao na hipotezu. A ipak je on tako djelovao na prirodu ljudske due novijeg doba da je, dok je Kopernik dodue vjerovao kako svoje djelo moe posvetiti papi, ono do 1822. godine stajalo na Indexu. S Indexa je skinuto tek 1822. godine a da se prethodno za Kopernikovo shvaanje nije pruio nikakav istinski dokaz. Snaga impulsa s kojom se kopernikanski sustav svijeta uivio u ljudske due, sam taj kopernikanizam prisilio je Crkvu da ga prizna kao neto to nije krivovjerje.

Uvijek mi se u najdubljem smislu inilo karakteristinim da mi je tu spoznaju o kretanju Zemlje kao malom djeaku prvo izloio upnik, a ne uitelj.18 I tko e posumnjati u to da se kopernikanizam ugnijezdio, ugnijezdio sve do u djeju duu? No, sada neemo govoriti o njegovim istinama i zabludama. A tako se mora ugnijezditi istina o reinkarnaciji i karmi da ljudska kultura ne bi doivjela propast. No, za to ovjeanstvo nee imati toliko vremena kao za prihvaanje kopernikanizma. Oni, pak, to se danas nazivaju antropozofima pozvani su uiniti svoje da se istina o reinkaranaciji i karmi ulije do u djeju duu. Time, naravno, nije reeno da oni antropozofi koji imaju djecu trebaju svojoj djeci to iznositi kao dogmu. Potrebno je imati uvid u te stvari.

Nisam sluajno naveo kopernikanizam. Iz onoga to je kopernikanizmu donijelo uspjeh moe se nauiti to moe ideji o reinkarnaciji i karmi donijeti uspjeh u kulturi. Zbog ega se kopernikanizam uspio tako brzo
18 Vidi: "Moj ivot" (Mein Lebensgang), GA 28.

98

proiriti? Sada u izrei neto strano heretiko to e modernog ovjeka doslovce uasnuti. Ali rije je upravo o tome da antropozofi shvate antropozofiju jednako ozbiljnom i znaajnom, kao to su prvi krani shvatili kranstvo pri njegovu prvom nastanku jer su i prvi krani bili u opreci s onime to je tada postojalo. Ako antropozofiju njezini pristalice ne shvate dovoljno ozbiljno, ona nee moi uiniti za ovjeanstvo ono to treba biti uinjeno. Moram, dakle, rei neto strano, a sastoji se u sljedeem: Kopernikanizam, ono o emu ljudi danas ue kao o kopernikanskom sustavu svijeta, kojem se ne smije poricati velika zasluga a time i znaaj prvorazredne kulturne injenice, mogao se ugnijezditi u ljudsku duu zato to je ovjek mogao biti dovoljno povran da bi zagovarao taj sustav. Povrnost i izvanjskost dovele su do breg uvjerenja u kopernikanizam. Time nije reeno da treba umanjiti Kopernikov znaaj za ovjeanstvo. Ne; ali moe se rei da ovjek, kako bi bio pristalica kopernikanizma, ne mora biti osobito dubok, ne mora se pounutarnjiti nego, naprotiv, uiniti izvanjskim. Uistinu, tek je visok stupanj izvanjskosti u ljudskoj dui doveo do onako otrcanih reenica kakve se mogu nai u modernim monistiim knjigama u kojima se s jasnim oduevljenjem kae: Zemlja kakvu je nastanjuju ljudi prema drugim svjetovima u svemiru jest zrnce praine.19 To je otrcana tirada zbog jednostavnog razloga to se to zrnce praine sa svim svojim pojedinostima tie ljudi na Zemlji, dok se druge stvari koje su proirene svemirom i s kojima bi trebalo usporediti Zemlju ovjeka malo tiu. Razvoj ovjeanstva morao je postati sasvim izvanjski da bi se ono osposobilo za brzo prihvaanje kopernikanizma.

to, pak, mora uiniti ovjeanstvo da bi usvojilo uenje o reinkarnaciji i karmi? To bi uenje moralo mnogo bre imati uspjeha ne eli li ovjeanstvo krenuti ususret propasti. No, to je nuno da bi se ono ugnijezdilo u djeju duu?

Za kopernikanizam je bilo nuno uiniti se izvanjskim. Da bi se uivilo u istine o reinkarnaciji i karmi, potrebno je pounutrenje; moi ozbiljno shvatiti stvari

19 Izraz koji je sroio Herbert Spencer (1820.-1903.).

132

0kojima smo juer govorili, moi se unijeti u unutarnja duevna iskustva, u intimnost due, u takve stvari koje svaka dua mora doivjeti u dubokim unutarnjim temeljima vlastite jezgre svoga bia. Ono to je iz kopernikanizma uslijedilo za suvremenu kulturu danas se izlae posvuda u svim popularnim priopenjima i smatra se posve iznimnim uspjehom da se sve to moe ljudima dati i u slici, ako je mogue 1I u kinematografskim snimkama. Ve to pokazuje nevjerojatnu izvanjskost ove kulture. Malo e se moi pokazati u slikama, malo e se moi priopiti o intimnostima onih istina saetih u rijeima reinkarnacija i karma. Razvijanjem i pounutrenjem onoga o emu je juer bilo rijei ljudi e doi do toga da je uvjerenje o reinkarnaciji i karmi utemeljeno. Tako je potreban suprotan pol da bi se ideje o reinkarnaciji i karmi uivljele u ovjeanstvo, suprotnost onome to je upravo uobiajeno u suvremenoj izvanjskoj kulturi. Stoga treba ustrajati na tome da se to pounutrenje stvarno i dogodi na polju antropozofije, iako, dodue, ne treba poricati da za razumsko prihvaanje temeljnih istina mogu biti korisni odredeni shematski prikazi, ipak se mora rei: Na polju antropozofije najvanija je usmjerenost prema zakonima djelatnim u dubini due, prema onome to na slian nain djeluje u snagama due, kao to vanjski fiziki zakoni djeluju vani, u vremenskim i prostornim svjetovima. Ali te pojedine karmike zakone danas ljudi u osnovi jo vrlo malo razumiju. To tako rei moemo oitati na stvarima koje vanjska kultura neprestano ponavlja. Tko danas ne bi kao ovjek prosvijeen u vanjskoj kulturi pomislio da je ovjeanstvo izilo iz djetinjstva u kojem je vjerovalo i da je ulo u zrelo doba u kojem moe znati. Takvi se govori stalno deklamiraju i mnogo proizlazi iz toga to ljude vani zasljepljuje, to, meutim, nikad ne bi smjelo zaslijepiti antropozofe, kao fraza poput one da znanje mora zamijeniti vjeru.

No, sve te tirade o vjeri i znanju ne raunaju s takvim stvarima koje se u ivotu mogu nazvati karmikim vezama. Kad se onaj koji je u stanju pod- uzeti okultno istraivanje osobito pobone, predano pobone naravi dananjice, ogleda i upita: Zato je neki ovjek posebno pobona osoba? Zato netko ima usrdnost

vjere, entuzijazam, upravo genijalan dar za religioznu predanost, za usmjeravanje misli nadosjetilnom svijetu? kada si postavi to pitanje, dobit e udan odgovor. Vratimo li se kod takvih vjernikih priroda, ija se vjera kao vana ivotna injenica moda javlja tek u kasnijoj ivotnoj dobi, njihovim prijanjim inkarnacijama, ustvrdit emo neobinu injenicu da su te osobe u prijanjim inkarnacijama bile znalci. Znanje njihove prijanje inkarnacije, racionalni element uma prijanje inkarnacije pretvorio se upravo u element vjere sadanje inkarnacije. Tu imamo jednu od udnih karmikih injenica koja tako neobino stoji pokraj druge: Pribliimo li se samo onima koji kao izraziti materijalisti vie ne vjeruju nego samo hoe znati oprostite to u sada rei neto okantno, ne, dodue, za ovdje prisutne, ali zacijelo za ponekog od onih vani koji su pripravni objanjavati i kunu se samo u ono to pruaju osjetila i mozgom ogranien razum nai emo, a to je sasvim zagonetna injenica, tupost u proloj inkarnaciji. I tako istinsko istraivanje razliitih inkarnacija daje neobian rezultat da su entuzijastike vjernike naravi koje nisu fanatine ve u nutrini ustrajne na usmjerenost svoga bia viim svjetovima, tu dananju vjeru izgradile na znanju steenom u prolim inkarnacijama, dok je znanje na materijalistikoj osnovi steeno tupou svjetonazora u prijanjim inkarnacijama.

Razmislite kako se mijenja itavo shvaanje ivota usmjerimo li pogled prema van iz onoga to se proivljava u neposrednoj sadanjosti k onome to ljudska individualnost doivljava u svom prolasku razliitim inkarnacijama!

Tu e poneto od onoga na to je ovjek ponosan u sadanjoj inkarnaciji izgledati udnim promotri li se u vezi s nainom na koji je to steeno u protekloj inkarnaciji. Razmotri li se sa stajalita reinkarnacije, mnogo toga nee izgledati tako nevjerojatno. Potrebno je na ovjeku samo uoiti ono to se pod utjecajem tih unutarnjih duevnih snaga razvija unutar jedne inkarnacije. Treba samo pogledati duevnu snagu vjere, duevnu snagu koju ovjek moe imati vjerujui u neto to se kao nadosjetilno uzdie nad obine osjetilne pojave. Ma koliko se moderan materijalistiki monist tome opirao govorei: Vrijedi samo znanje, vjera nema siguran temelj. nasuprot tome vrijedi jedna druga injenica, injenica da upravo duevno stanje vjere djeluje oivljujui na nae astralno tijelo, dok nevjerovanje, nesposobnost vjerovanja isuuje i

134

presuuje astralno tijelo. Kao to hrana djeluje na fiziko, tako vjera djeluje na astralno tijelo. Ta, zar nije vano uvidjeti kako vjera djeluje na ovjeka, na njegov spas, na njegovo duevno zdravlje to je uinkovito i za tjelesno zdravlje na njegovo tijelo? Nije li udno da se s jedne strane hoe ukloniti vjera i napraviti mjesta za znanje, kad s druge strane vrijedi da ovjek koji ne moe vjerovati mora zadobiti sasueno, usahlo astralno tijelo? Treba li se to stvarno uoiti, tada e to biti mogue i promatranjem samo jednog ivota. Jer, nije potreban pregled nad slijedom inkarnacija da bi se spoznalo kako ovjek bez vjere zadobiva sasueno astralno tijelo, dovoljno je pogledati ovjeka u jednoj inkarnaciji. Moemo, dakle, rei: nedostatak vjere sasuuje nae astralno tijelo, nedostatkom vjere sebe osiromaujemo; u sljedeoj inkarnaciji sasuit emo svoju individualnost. Nedostatkom vjere postajemo tupi u sljedeoj inkarnaciji i nesposobni za stjecanje znanja. Suprotstavljanje znanja vjeri je isprazna, suha i suhoparna logika. Za onoga tko ima uvid u stvari povrnosti to se iznose o vjeri i znanju imaju otprilike isto znaenje kao to ga ima i rasprava u kojoj bi jedna osoba tvrdila da su dosad za razvoj ovjeanstva veu vanost imali mukarci, a drugi da su je imale ene. U djetinjstvu ovjeanstva bio je, dakle, znaajan jedan spol, a sada je drugi. Za poznavatelja duhovnih injenica je jasno: Kakav je u vanjskom fizikom ivotu odnos izmeu spolova, takav je odnos izmeu vjere i znanja. To moramo uoiti kao jasnu i znaajnu injenicu i time emo to ispravno sagledati. Tako daleko ide paralelizam da moemo rei: Kao to ovjek a to smo esto naglaavali u slijedu inkarnacija mijenja spol, pa je u pravilu naizmjenino mukarac i ena, tako redovito poslije jedne vie vjernike dolazi jedna vie razborita inkarnacija, zatim jedna vie vjernika i tako dalje. Postoje, naravno, i iznimke, pa nekoliko mukih ili enskih inkarnacija mogu slijediti jedna za drugom, ali su u pravilu stvari takve da se meusobno oplouju i nadopunjuju.

No, jo neke ovjekove snage stoje u slinom odnosu nadopunjavanja, primjerice dvije duevne sposobnosti koje emo oznaiti kao sposobnost za ljubav i unutarnja snaga, tako da u ovjeku postoji samosvijest, unutarnja harmonija, usaenost u samoga sebe tako da znamo to moramo initi u ivotu. I s tim u vezi ovjekova karma djeluje izmjenino u razliitim inkarnacijama. Tako je onda kod nekog ovjeka u jednoj inkarnaciji vie izraena predana ljubav spram njegove okoline, neka vrsta samozaborava, neka vrsta izlijevanja u okolinu. I takva e se inkarnacija izmijeniti

s drugom u kojoj e se ovjek vie osjeati pozvanim da se ne gubi u vanjskom svijetu ve da se jaa u nutrini kako bi stekao snagu za svoje napredovanje. Naravno, ovo se posljednje ne smije izroditi u manjak ljubavi, kao to se ni ono prvo ne moe niti smije izroditi u potpuni gubitak vlastitog sebstva jer to dvoje pripada zajedno. I moe se uvijek ponovno naglaavati kako nije dovoljno da antropozofi prinesu rtvu. Neki su ljudi spremni sasvim, rado prinijeti mnoge rtve ali da bi se prinijela rtva korisna za svijet, za nju ovjek prvo mora imati snagu. ovjek najprije mora biti neto da bi se mogao rtvovati, inae rtvovanje jastva ne vrijedi ba mnogo. To je u izvjesnom smislu neka vrsta, premda suzdranog, egoizma, komocije, ako ovjek ne tei tome da usavri sebe, da stremi dalje, kako bi ono to moe pruiti bilo i vrijedno.

Moglo bi se uiniti ali molim vas da to ne shvatite pogreno da se ovdje propovijeda nedostatak ljubavi. Vanjski svijet danas vrlo lako predbacuje antropozofima: Vi nastojite usavriti svoju duu, postii napredak glede vlastite due! Postat ete egoisti! Mora se, dakako, priznati da se u toj tenji ljudi k savrenstvu mogu pojaviti mnoge muiavosti, brojne greke i zablude. ovjeku nikako ne mora uvijek biti simpatino ono to se medu antropozofima vrlo esto javlja u ime naela razvitka. Iza tog se nastojanja vrlo esto krije jako mnogo nedoputenog egoizma.

S druge se strane mora naglasiti da ivimo u vremenu, u kulturnoj epohi u kojoj se beskrajno rasipa upravo predana spremnost na rtvu. Pa ako je i posvuda prisutan nedostatak ljubavi, postoji i golemo rasipanje ljubavi i pripravnosti na rtvu. Neka se ovo ne shvati pogreno, ali treba nam biti jasno da ako se ljubav ne javlja zajedno s mudrim voenjem ivota, s mudrim uvidom u odgovarajue odnose, mogla bi biti na sasvim pogrenom mjestu i time ovjeku vie tetiti nego koristiti.

ivimo u razdoblju u kojemu je velikom broju ljudi potrebno da im u duu ponovno prodre neto to je moe ponijeti naprijed, neto od onoga to donosi antropozofija, kako bi njihove due uinila bogatijim, sadrajnijim. ovjeanstvo mora radi sljedee inkarnacije, ali ve i radi djelovanja izmeu smrti i novog roenja, teiti novim djelima, a ne onima koja se zasnivaju na drevnim obiajima. Ove stvari treba

136

svakako promatrati s velikom ozbiljnou i s istinskim dostojanstvom jer se mora uvrstiti injenica da antropozofija ima misiju, da je ona poput kulturne klice koja mora urasti u budunost i niknuti. A kako e se to ispuniti u ivotu, najbolje emo uvidjeti uoavajui takve karmike veze kao to su vjera, um, ljubav i samosvijest. Onaj koji je u smislu naeg razvitka u vremenu uvjeren da se prolaskom kroz dveri smrti ovjek odmah spaja s izvanzemaljskom vjenou, bilo gdje izvan ovoga svijeta, nikada nee doi do toga da istinski cijeni duevni napredak, nego e sebi rei: Ako postoji napredak, ti ga ipak ne moe kao takvog sasvim obuhvatno oblikovati jer si na ovom svijetu tek privremeno, kratko vrijeme, a sebe mora pripremiti za drugi svijet.

A ipak je tako da postajemo ivotno najmudrijima na temelju onoga to smo promaili. Uimo iz onoga to smo propustili, upravo zbog onoga to nam. nije uspjelo postajemo najmudriji. 1 ozbiljno se zapitajte koliko ste esto u prilici da ono to ste promaili ponovite u tono jednakoj situaciji. Rijetko ete biti u takvom poloaju. 1 ne bi li ivot bio neto najbesmislenije kad bi ivotna mudrost koju moemo stei na pogrekama za ovo zemaljsko ovjeanstvo bila izgubljena? Jedino ako se moemo vratiti, ako u jednom novom ivotu moemo primijeniti ono to smo u prijanjem ivotu stekli kao ivotno iskustvo, samo tada ivot ima smisla. U protivnom bi zapravo bilo besmisleno teiti savrenstvu due kako za ovo zemaljsko postojanje, gleda li se kao jedino, tako i za svaku izvanzemaljsku vjenost.

A ponajvie je to sasvim besmisleno za one koji putaju da cjelokupno postojanje zavri prolaskom kroz dveri smrti. Kakve bi snage, kakvu energiju i ivotnu sigurnost ljudima dalo znanje o tome da snagu koja se prividno gubi mogu iskoristiti u novom ivotu! Suvremena je kultura upravo takva kakva jest zato to je za nju izvanredno malo toga sakupljeno u inkarnacijama kroz koje je ovjek prije prolazio. Uistinu, u slijedu inkarnacija due su osiromaile. Otkuda dolazi to osiromaenje dua?

Pogledajmo unatrag na pradavna vremena prije golgotskog misterija; tu je jo postojala stara vidovitost, postojala je jo magijska snaga volje. Tako je bilo sve do u doba kranstva. Ali ono to je u

posljednjim razdobljima stare vidovitosti dolazilo iz viih svjetova bilo je jo samo zlo, ono demonsko. Vidimo kako se u evaneljima posvuda oko Isusa Krista spominju demonske prirode jer su ljudske due izgubile ono to je u starim vremenima u njima postojalo kao izvorna veza s boansko-duhovnim snagama i biima. Tada je u ovjeanstvo stupio Krist. Ljudi koji danas ive otada su proivjeli dvije, tri ili etiri inkarnacije, ve prema svojoj karmi. Kranstvo je moralo djelovati onako kako je dosad djelovalo jer su u ovjeanstvu bile slabe, ispranjene due. Kranstvo nije moglo razviti svoju unutarnju snagu jer su se unutar razvoja ovjeanstva nalazile slabe due. Kako se to dogodilo, moemo procijeniti obratimo li pozornost na jedan drugi val kulture ovjeanstva, naime na onaj koji je na Istoku razvitak ovjeanstva doveo do budizma. U budizmu postoji uvjerenje o reinkarnaciji i karmi, ali takvo koje tijek razvoja ovjeanstva promatra kao da mu je jedina zadaa to bre izvui ovjeka iz ivota. Na Istoku je djelovao kulturni val u kojem nije bila prisutna tenja za opstankom. Dakle, vidimo kako se sve to bi ovjeka trebalo odueviti, odrediti za zemaljsku misiju, povuklo od pripadnika kulturnog vala koji je bio nositelj budizma. I kad bi se budizam osobito proirio na Zapadu, bio bi to dokaz brojnosti dua to pripadaju najslabijima, najmanje doraslima ivotu, jer takve bi ga due prihvatile. Posvuda gdje bi se na Zapadu pojavio budizam bilo u kojem obliku bio bi dokaz za to da due hoe to prije izii iz svoje zemaljske misije, da se ne mogu s njom pomiriti.

Kada se kranstvo proirilo junom Europom te su ga preuzeli sjeverni narodi, ove su due naroda imale jaku instinktivnu snagu. U sebi su utjelovile kranstvo, ali je ono isprva moglo istaknuti tek svoje vanjske strane, za to je bilo osobito vano da ovjek u suvremenoj kulturi moe produbiti Kristov impuls, tako da bi Kristov impuls mogao postati najunutarnjijom snagom same ljudske due. Time bi dua postajala sve bogatijom i sve unutarnjijom i mogla bi ivjeti ususret budunosti. Ljudske su due prole slabijim inkarnacijama; kranstvo ih je isprva izvanjski poduprlo. Sada su dola vremena kada due moraju u nutrini postati jake i snane. Otuda u kasnijem toku budunosti nee biti svejedno to e dua initi u vanjskom ivotu. O tome e ovisiti kako e ona nai samu sebe, kako e samu sebe pounutarnjiti, da zadobije predodbe o tome kako unutarnje uvesti u vanjski ivot, kako se zemaljska misija moe proeti onime to ovjek stjee kao svijest, kao jaku nutrinu, proimajui se istinama o reinkarnaciji i karmi.

138

Pa ako u poetku prodor ideja o reinkarnaciji i karmi u ivot bude tek skroman, ipak ti skromni poeci imaju golemo znaenje. to vie ovjeka prosuujemo prema njegovim unutarnjim sposobnostima, to vie pounutarnjujemo ivot, to emo vie doi do onoga to mora biti temeljno obiljeje budueg ovjeanstva. Vanjski e ivot biti sve kompliciraniji, to se ne moe sprijeiti; ali due e u nutrini nai put jedne k drugima. Pojedinac moe izvanjski obavljati bilo koju djelatnost, unutarnje blago due spojit e u antropozofskom ivotu due pojedinaca i pustiti ih da otuda djeluju kako bi taj antropozofski ivot sve vie mogao utjecati na vanjsku kulturu. Znamo da e cijeli vanjski ivot ojaati pronae li dua u antropozofiji svoju stvarnost. Stoga e ona ujediniti ljude najrazliitijih ivotnih usmjerenja, najrazliitijih ivotnih zanimanja i s najrazliitijim ivotnim obiljejima. Sama dua vanjskoga kulturnog pokreta bit e stvorena onime to nam moe prii putem antropozofije: time da se vanjski ivot prome duom. Da bi do toga moglo doi, u duu mora najprije ui svijest o vanosti zakona karme. I to vie ivimo ususret budunosti, to vie pojedinac mora osjetiti kako zakon karme duom proima cijeli ivot.

Vanjski zakoni, vanjsko ureenje uinit e vanjsko upravljanje ivotom tako kompliciranim da se ljudi vie nee moi snai. Naprotiv, proimajui se zakonom karme, due e se uivjeti u znanje o tome to treba initi da bi svoj put kroz svijet usmjeravale iz nutrine prema van. To e najbolje pronai ondje gdje su stvari upravljane unutarnjim duevnim ivotom. U ivotu postoje sluajevi gdje se sasvim dobro napreduje dok svatko slijedi unutarnji nagon koji ga sigurno vodi. To je, na primjer, hodanje ulicom. Pojedincu, naravno, jo nije propisano da se treba izmaknuti na ovu ili onu stranu ulice, a ipak se dvoje ljudi koji se susreu nee svaki put sudariti jer slijede neku unutarnju nunost. Inae bi kraj svakog ovjeka trebalo postaviti policajca da mu zapovijedi neka ide lijevo ili desno. Neki krugovi, dodue, tee za tim da se ovjeku s jedne strane postavi policajac, a s druge lijenik; no to se jo ne moe provesti! Ali stvari se najbolje odvijaju slijedi li ovjek svoju neusiljenu nutrinu. Zato ona mora biti upravljena na suivot i potivanje ljudi, mora uzimati u obzir ljudsko dostojanstvo. A to se moe dogoditi samo onda ako ljudi budu shvaeni onako kako mogu biti shvaeni uzme li se u obzir zakon o reinkarnaciji i karmi. Taj ljudski suivot ispunit e se u jednom viem podruju samo onda kad se u duu uivi znaenje tog zakona o reinkarnaciji i karmi. To e nam najbolje

pokazati konkretno razmatranje kao moda ono o suodnosu vjere, ara, znanja, ljubavi i samosvijesti; to nam pokazuje razmatranje poput onog jueranjeg.

Nisam vam uzalud htio odrati predavanja kao to su jueranja i dananje. Ne radi se toliko o onome to je reeno; jer, to bi se moglo rei i drugaije. Ono juer i danas reeno ne izgleda toliko vano. No, ini mi se vanim da se oni to pristaju uz antropozofski kulturni pokret tako promu idejama o reinkarnaciji i karmi da otuda steknu svijest kako ivot mora postati drugaiji, kad e u svakoj ljudskoj dui biti prisutna svijest o reinkarnaciji i karmi.

Suvremeni se kulturni ivot obrazovao iskljuivanjem svijesti o reinkarnaciji i karmi, a da e ona doista ui u ivot, proeti kulturu i time je bitno preobraziti, jest najvanije do ega e se doi zahvaljujui antropozofiji.

140

I ba kao to se dananji ovjek koji kae: Reinkarnacija i karma su sanjarije, besmislice, ta, vidimo kako se ovjek rada i kako umire, ali ne vidimo da kod smrti neto izlijee, dakle, na to se ne trebamo ni obazirati. odnosi spram onoga koji kae: Ne vidi se da neto izlijee, ali s tim se zakonima mora raunati i tek e nam tada biti shvatljivi svi ivotni procesi, moi emo razumjeti ono to bi inae ostalo neobjanjeno. tako e se kultura dananjice odnositi prema onoj u budunosti koja e u sebi ukljuivati zakon, uenje o reinkarnaciji i karmi. Pa iako to dvoje u svojstvu opih misli ovjeanstva nije igralo nikakvu ulogu u ostvarivanju suvremene kulture, ove e ideje imati prvorazrednu ulogu u svim kulturama budunosti!

U svijesti antropozofa mora ivjeti osjeaj da u tom smislu sudjeluje u stvaranju jedne nove kulture. Taj osjeaj, to uvstvo o intenzitetu znaenja koje reinkarnacija i karma imaju za ivot bilo bi neto to bi danas moglo okupiti skupinu ljudi bez obzira na vanjske odnose u kojima se oni nalaze. Ljudi koje na okupu dri takvo uvjerenje mogu pronai jedni druge samo putem antropozofije.
* Gotthold Ephraim Lessing (1729.-1781.). Njegova je knjiga "Odgoj ljudskog roda" (Erziehung des Menschengeschlechts) objavljena 1870. Od ondje obraenih sto paragrafa, tri posljednja glase: 98. Zato se ne bih vraao onoliko puta koliko sam poslan da bih stekao nova znanja, nove vjetine? Zar najednom odnosim toliko da ne vrijedi truda ponovno doi? 99. I zato ne? Ili zato to zaboravljam da sam tu ve bio? Blago meni da to zaboravljam. Sjeanje na moja prola stanja ne bi mi dopustilo da se okoristim ovim sadanjim. Ta, zar sam zauvijek zaboravio ono to zasad moram zaboraviti? 100. Ili jer bi tako za me bilo izgubljeno odvie vremena? Izgubljeno? Pa to bih to propustio? Nije li moja itava vjenost?