Milan Kundera - Nepodnoljiva lakoa postojanja

MILAN KUNDERA ovjek misli, Bog se smije... Milan Kundera eki je pisac roen u Moravskoj, tonije u Brnu 1. travnja 1929. godine. Do 1975. ivi i radi u Pragu kada naputa tadanju ehoslovaku i nastanjuje se u Francuskoj. Godine 1982. dobiva francusko dravljanstvo, a eko mu je, zbog stajalita koja iznosi ve 1967. na Kongresu pisaca, oduzeto 1980. godine. Godine 1969. u ehoslovakoj Kundera biva proglaen zabranjenim piscem. Danas ivi i radi u Francuskoj. Jedan je od najpoznatijih i najprevoenijih ekih pisaca. U nas su mu prevedena gotovo sva djela, a najnovija imamo priliku itati u izdanjima Nakladnog zavoda Matice hrvatske gdje je kao posljednji izaao roman Identitet, a prije toga objavljen je Kunderin prvi roman pisan na francuskom Polaganost. Velika je Kunderina popularnost diljem svijeta, a zapoela je ve sa njegovim prvim romanom ala koji je pisao izmeu 1962. i 1965. godine. Objavljen je 1967., a sljedee godine za taj roman dobiva nagradu Udruenja ehoslovakih pisaca. Mnogi su kritiari upravo taj Kunderin roman proglasili jednim od najznaajnijih romana ovoga stoljea. Slijedi roman Smijene ljubavi objavljen u Pragu 1969., ali je definitivna verzija izala tek u francuskom prijevodu 1970. godine. ivot je drugdje u ekoj nikada nije objavljen te je takoer izaao tek u francuskom prijevodu 1973. Slijede romani pisani u Francuskoj: Oprotajni valcer (1976), Knjiga smijeha i zaborava (1979), Nepodnoljiva lakoa postojanja (1984) te Besmrtnost (1990). Za mnoge svoje knjige dobio je ugledne nagrade. Njegovi dramski tekstovi, od Monade do Jaquesa Fatalista, izvoeni su i na naim pozornicama. Vrlo je malo podataka o Kunderinu privatnom ivotu, ali je zato on jedan od pisaca koji rado govore o svojim djelima i svojem umjetnikom stvaranju. U nas mu je takoer objavljena knjiga Umjetnost romana za koju sam kae: "Iako veina ovih tekstova duguje svoje raanje raznim konkretnim prigodama, sve sam ih koncipirao s milju da e

jednog dana biti povezani jedni s drugima u samo jednu knjiguesej, skup mojih razmiljanja o umjetnosti romana". Tvrdi da nema nikakvih teorijskih ambicija sa ovom knjigom ve da je ona samo ispovijest jednog praktiara. Kako su Kunderina djela podjednako zanimljiva i kao knjievna djela i po svojoj strukturi upravo je ova knjiga zanimljiva za takovo razmatranje. Kundera se u svojim djelima uglavnom odluuje za tri razine: svojevrsno esejiziranje, gradnju mikrodramatskih situacija kao ilustracija te paraleliziranjem fabula. Sam Kundera e za svoje romane tvrditi da nisu psiholoki, oni se nalaze s onu stranu estetike romana koga obino zovemo psiholokim ali niti filozofska meditacija ne igra u njima glavnu ulogu jer filozofija razvija svoju misao u apstraktnom prostoru, bez likova, bez situacija a mora se priznati da, iako o fizikim obiljejima svojih likova i njihovoj prolosti kae vrlo malo, oni ipak postoje u Kunderinim romanima smjeteni u odreeni prostor i situacije. Time to im Kundera ne daje vanjska obiljeja, izuzev nekima npr. Terezi u Nepodnoljivoj lakoi postojanja, ti likovi nisu niti manje ivi od drugih, ve je sutina njihove egzistencijalne problematike ukorijenjena u drugim temama. Kunderin knjievni opus navodi na mnoga teorijska i knjievna promiljenja, o svakoj njegovoj reenici mogao bi se napisati esej (Kunderi draga forma koju esto upotrebljava i u svojim romanima) te stoga zavravamo jednim Kunderinim navodom: "Ali to je to mudrost, to je roman? Postoji jedna izvrsna idovska poslovica: ovjek misli, Bog se smije... Godi mi misliti kako je umjetnost romana dola na svijet kao eho Bojeg smijeha." priredila Gabrijela Buljan

MILAN KUNDERA GOVORI O... Vrlo je malo podataka o Kunderinu privatnom ivotu, ali je zato on jedan od pisaca koji rado govore o svojim djelima i svojem umjetnikom stvaranju. Tako u Umjetnosti romana, prvom djelu koje je izvorno napisao na francuskom jeziku, Kundera iznosi cjelovit pogled kako na svoja djela tako i na roman kao "najevropskiju umjetnost", u ijoj je mudrosti pohranjena bit evropskog duha: "Iako veina ovih tekstova duguje svoje raanje raznim konkretnim prigodama, sve sam ih koncipirao s milju da e jednog dana biti povezani jedni s drugima u samo jednu knjigu-esej, skup mojih razmiljanja o umjetnosti romana". Tvrdi da nema nikakvih teorijskih ambicija sa ovom knjigom ve da je ona samo ispovijest jednog praktiara. Kako su Kunderina djela podjednako zanimljiva i kao knjievna djela i po svojoj strukturi upravo je Umjetnosti romana zanimljiva za takovo razmatranje. Dolazak Modernih vremena. Kljuni trenutak povijesti Evrope. Bog postaje Deus absconditus a ovjek osnova svega. Roen je evropski individualizam i s njim nova situacija umjetnosti, kulture, znanosti. Susreem potekoe u prevoenju ovog pojma u Americi. Ako se napie modern times, Amerikanac shvaa: suvremena epoha, nae stoljee. Nepoznavanje pojma Moderna vremena u Americi otkriva svu pukotinu izmeu dvaju kontinenata. Mi u Evropi ivimo konac Modernih vremena; konac individualizma; konac umjetnosti zaete kao izraz nezamjenljive osobne izvornosti; konac koji najavljuje doba uniformnosti bez premca. Taj osjeaj konca Amerika nema, ona koja nije proivjela raanje Modernih vremena i koja je samo njihov zakanjeli nasljednik. Ona poznaje druga mjerila za ono to je poetak i ono to je konac. O lakoi

Nepodnoljivu lakou postojanja nalazim ve u ali: "Iao sam tom pranjavom cestom i osjeao teku lakou praznine koja je pritiskala moj ivot." I u ivot je negdje drugdje: "Jaromil je ponekad sanjao strane snove: sanjao je da treba podii neki izuzetno lagan predmet, alicu za aj, licu, pero, a ne moe; bio je sve slabiji to je predmet bio laki, i poklekao je pod njegovom lakoom." I u Oprotajnom valceru: "Raskoljnikov je doivio svoj zloin kao tragediju i na kraju je poklekao pod teinom svoga ina. A Jakub je ushien to je njegov in tako lak da ga ne optereuje, da ga nimalo ne titi. I pita se nije li ta lakoa jo vie zastraujua od histerinih osjeaja ruskog junaka." I Knjiga smijeha i zaborava: "Taj prazan prostor u elucu, to je upravo ta nepodnoljiva odsutnost teine. I kao to jedna krajnost moe u svakom trenutku prei u svoju suprotnost, tako je lakoa dovedena do maksimuma postala strahovita teina lakoe i Tamina zna da je nee moi podnositi ni sekunde vie." Tek sam itajui prijevode svih svojih knjiga opazio, zaprepaten, ta ponavljanja! Potom sam se utjeio: svi romanopisci piu, moda, samo jednu vrstu teme (prvi roman) s varijacijama. O kiu Kada sam napisao Nepodnoljivu lakou postojanja, pomalo me je brinulo to sam od rijei ki napravio jednu od noseih rijei romana. Doista, ova rije je, jo nedavno, bila gotovo nepoznata u Francuskoj, ili poznata u veoma osiromaenom znaenju. U francuskoj verziji slavnog eseja Hermanna Brocha rije "ki" prevodi se kao "bofl umjetnost". A to je krivi smisao, jer Broch pokazuje da je ki neto drugo od obinog djela loeg ukusa.

Postoji ki stav. Ki ponaanje. Potreba za kiem ki-ovjeka (Kitschmensch): to je potreba da da se pogleda u ogledalo uljepavajue lai i da se u njemu prepozna s ganutim zadovoljstvom... U Pragu, u kiu smo vidjeli glavnog neprijatelja umjetnosti. U Francuskoj ne. Ovdje se istinskoj umjetnosti suprotstavlja zabava. Uzvienoj umjetnosti lagana, minorna umjetnost. A to se mene tie, nikada mi nisu bili dosadni krimii Agathe Christie! Ali zato ajkovskog, Rahmanjinova, Horowitzev klavir, velike holivudske filmove Kramer protiv Kramera i Doktor ivago iskreno i duboko prezirem. I sve me vie srdi duh kia prisutan u djelima ija se forma smatra modernistikom. O machou (i enomrscu) Macho oboava enskost i eli gospodariti onim to oboava. Uznosei arhetipsku enskost ene kojom gospodari (njeno materinstvo, njenu plodnost, njenu slabost, njezinu kuaniku narav, njenu sentimentalnost, itd.), on uznosi svoju muevnost. Na drugoj strani, enomrsca uasava enskost, on izbjegava ene koje su previe ene. Ideal machoa: obitelj. Ideal enomrsca: neenjstvo s mnogo ljubavnica; ili: oenjen voljenom enom bez djece. O ehoslovakoj Nikada u svojim romanima ne koristim rije ehoslovaka, iako se radnja uglavnom ondje odvija. Ova je sloenica suvie mlada (roena 1918), bez korijena u vremenu, bez ljepote, a odaje sloeni i premladi karakter (nedokazan vremenom) imenovane stvari. Ako se, u najgorem sluaju, moe zasnovati drava na tako nesolidnoj rijei, na njoj se ne moe zasnovati roman. I zato, da oznaim zemlju svojih likova, uvijek koristim staru rije Bohemija. S gledita politike geografije, to nije tono

(moji prevodioci se esto opiru), ali s gledita poezije to je jedini mogui naziv.

PRVI DIO: LAKOA I TEINA

1. Misao o vjenom vraanju je tajanstvena i Nietzsche je njom prilino zbunio veinu filozofa; pretpostaviti da e se jednom ponoviti sve ono to smo ve doivjeli, i jo da e se to ponavljanje ponavljati u beskraj! ta treba da nam kae taj smueni mit? Mit o vjenom vraanju govori, per negationem, da je ivot koji jednom zauvijek nestane, koji se vie ne vraa, slian sjeni, da je bez teine, da je unaprijed mrtav i da njegov uas, uzvienost ili ljepota - ako je bio straan, lijep ili uzvien - ne znae pod bogom nita. O njemu ne treba voditi rauna kao ni o ratu izmeu dviju afrikih drava u etrnaestom stoljeu, koji nita nije promijenio na licu ovog svijeta, iako je u njemu, u neopisivim mukama, izgubilo ivote tri stotine hiljada crnaca. Hoe li se neto promijeniti u tom ratu dviju afrikih drava u etrnaestom stoljeu ako se on bezbroj puta ponovi u vjenom vraanju? Promijenie se; pretvorie se u blok koji strai i traje a njegova glupost postae nepopravljiva. Kad bi se francuska revolucija vjeno ponavljala, francuska historiografija ne bi bila tako ponosna na Robespierrea. Kako, meutim, govori o neemu to se vie nee vratiti, krvave godine se pretvaraju u puke rijei, teorije, diskusije i postaju lake od perja, ne izazivaju strah. Beskrajna je razlika izmeu Robespierrea koji se pojavljuje samo jednom u povijesti i Robespierrea koji se vjeno vraa da skida Francuzima glave. Moemo, prema tome, rei da misao o vjenom vraanju predstavlja izvjesnu perspektivu u kojoj stvari postaju drukije nego to su dosad za nas bile - pojavljuju se liene olakavajue okolnosti svoje prolaznosti. Ta olakavajua okolnost nam, naime onemoguava da donesemo bilo kakav sud. Kako moemo suditi neemu to je prolazno? Rumena svjetlost zalaska oblijeva sve arolijom nostalgije, pa i giljotinu.

Primijetio sam nedavno kod samog sebe upravo nevjerovatan osjeaj - listao sam neku knjigu o Hitleru i neke fotografije su me dirnule. Podsjetile su me, naime, na doba mog djetinjstva. Proivio sam ga u ratu, neki moji roaci izginuli su u Hitlerovim koncentracionim logorima, ali ta je bila njihova smrt prema injenici da me je Hitlerova fotografija podsjetila na nestalo doba mog ivota, doba koje se nikad nee vratiti? To pomirenje s Hitlerom odaje duboku moralnu izopaenost povezanu sa svijetom koji se zasniva prvenstveno na nepostojanju ponavljanja, jer je u tom svijetu sve unaprijed oproteno, pa prema tome i ciniki doputeno.

10

2. Ako se svaka sekunda naeg ivota bude bezbroj puta ponavljala, biemo prikovani za vjenost kao Isus za kri. Takva pomisao je uasna. U svijetu vjenog vraanja svaki gest je optereen teinom nepodnoljive odgovornosti. Zbog toga je Nietzsche misao o vjenom vraanju nazvao najteim teretom (das schwerste Gewicht). A ako je vjeno vraanje najtei teret, nai ivoti mogu se na njegovoj pozadini ocrtavati u svoj svojoj predivnoj lakoi. Samo, je li teina zaista strana, a lakoa divna? Najtei teret nas lomi, posremo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena ena ezne za tim da bude pritisnuta teinom mukog tijela. Najtei teret je, prema tome, ujedno i slika najintenzivnije ispunjenog ivota. I to je teret tei, to je na ivot blii zemlji, to je stvarniji i istinitiji. Nasuprot tome, apsolutna odsutnost tereta ini da ovjek postaje laki od zraka, uzdie se u visine, udaljava se od zemlje i ovozemaljskog postojanja, postaje tek napola stvaran, a njegovi pokreti su koliko slobodni toliko i beznaajni. Pa za ta onda da se odluimo? Za teinu ili lakou? To pitanje je postavio jo Parmenid u estom vijeku prije Krista. Vidio je itav svijet podijeljen na parove suprotnosti: svjetlost tama, grubost - njenost, toplina - hladnoa, postojanje nepostojanje. Jedan pol suprotnosti bio je za njega pozitivan (svjetlost, toplina, njenost, postojanje) drugi negativan. Takva podjela na pozitivne polove moe nam izgledati sasvim jednostavna. Sve do jednog sluaja - ta je pozitivno, teina ili lakoa? Parmenid je odgovorio: Lakoa je pozitivna, teina negativna. Je li bio u pravu ili nije? To je pitanje. Sigurno je samo jedno: suprotnost teina - lakoa je najtajanstvenija i najmnogoznanija od svih suprotnosti.

11

3. Razmiljam o Tomau ve mnogo godina, ali jasno sam ga sagledao tek u svjetlosti ovih razmatranja. Vidio sam ga kako stoji kraj prozora u svom stanu, gleda preko dvorita u zid susjedne stambene zgrade i ne zna ta da radi. Terezu je prvi put sreo prije neke tri sedmice u jednom malom ekom gradu. Proveli su zajedno jedva jedan sat. Otpratila ga je na stanicu i ekala s njim do trenutka kad je morao ui u voz. Deset dana kasnije doputovala je za njim. Vodili su ljubav jo istog dana. U toku noi dobila je temperaturu pa je ostala kod njega itavu sedmicu, bolesna od gripe. Osjetio je tada neobjanjivu ljubav prema toj gotovo nepoznatoj djevojci; inilo mu se da je ona dijete koje je neko poloio u smolom premazanu koaru i poslao niz rijeku da ga Toma izvue na obalu svog kreveta. Ostala je kod njega nedjelju dana, dok nije ozdravila, a onda je opet otputovala u svoj gradi udaljen dvije stotine kilometara od Praga. A onda je doao onaj trenutak o kome sam priao i koji mi izgleda kao klju njegovog ivota: stoji kraj prozora, gleda u dvorite i zid susjedne zgrade i razmilja. Da li bi trebalo da je pozove da se trajno preseli u Prag? Plaio se te odgovornosti. Kad bi je sad pozvao sebi, smjesta bi dola ponuditi mu itav svoj ivot. Ili da joj se vie ne javlja? To bi znailo da e Tereza ostati servirka u restoranu u jednom zabaenom gradu i da je vie nikad nee vidjeti. Je li elio da doe k njemu ili nije? Gledao je kroz prozor u zid zgrade i traio odgovor. Stalno mu se vraala u sjeanje slika te ene kako lei na njegovom kauu; nije ga podsjeala ni na koga iz njegovog prethodnog ivota. Nije bila ni ljubavnica ni supruga. Bila je dijete koje je izvukao iz koare premazane smolom i poloio na obalu svoje postelje. Zaspala je. Kleknuo je pored nje. Njen

12

grozniavi dah se ubrzao, jedva ujno je zajeala. Pritisnuo je svoj obraz uz njen i poeo joj u san govoriti umirujue rijei. Nakon nekoliko trenutaka je osjetio da joj se dah smiruje i da joj se lice podie prema njegovom licu. Dah joj je blago mirisao na vruicu i on je udisao taj miris kao da se eli ispuniti tom intimnou njenog tijela. I u tom trenutku je zamislio da je uz njega ve mnogo godina i da umire. Iznenada je jasno osjetio da njenu smrt ne bi mogao preivjeti. Legao bi pored nje i poelio da umre s njom. U tom asu utisnuo je lice u jastuk pored njene glave i dugo ostao tako, nepomian. A sad je stajao kraj prozora i prizivao te trenutke. ta bi to, moglo biti ako nije ljubav, ljubav koja mu se javila na takav nain? Samo, je li to zaista bila ljubav? Osjeaj da eli umrijeti pored nje bio je oigledno neprimjeren - ta vidio ju je, tek drugi put u ivotu! Da se ne radi prosto o histerinom reagiranju ovjeka koji je u dubini due svjestan da nije sposoban za ljubav pa poinje zavaravati sam sebe, simulirajui je? A njegova podsvijest je uz to tako straljiva da je za tu komediju izabrala upravo tu jadnu servirku iz provincijskog gradia koja nema gotovo nikakvih izgleda da stupi u njegov ivot! Gledao je preko dvorita u prljavi zid, svjestan da ne zna je li to histerija ili ljubav. I bilo mu je ao to u takvoj situaciji, u kojoj bi pravi mukarac odmah znao kako treba postupiti, on ne moe da se odlui i time liava znaaja najljepi trenutak to ga je ikad doivio (kleao je kraj njene postelje i inilo mu se da njenu smrt ne bi mogao preivjeti). Ljutio se na samog sebe, ali onda je pomislio kako je u stvari, sasvim prirodno to ne zna ta eli. ovjek nikad ne moe znati ta treba da eli, jer ivi samo jedan ivot i nikako ga ne moe usporediti sa svojim prethodnim ivotima, niti ga u sljedeim ivotima popraviti. Je li bolje biti s Terezom ili ostati sam?

13

Nema nikakve mogunosti da se provjeri koja je odluka bolja, jer ne postoji mogunost poreenja. ovjek proivljava sve po prvi put i bez pripreme. Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe. Pa koliko onda vrijedi ivot ako je prva proba ivota ve sam ivot? ivot je zato uvijek slian skici. Samo, ni skica nije prava rije, jer je skica uvijek nacrt za neto, priprema za sliku. A skica koja je na ivot je skica ni za to, crte iza koga ne slijedi slika. Einmal ist keinmal, izgovara Toma njemaku uzreicu. Ono to se dogaa samo jednom kao da se nikad nije ni dogodilo. Ako ovjek moe da ivi samo jedan ivot, to je kao da uope ne ivi.

14

4. A onda ga je jednog dana, u pauzi izmeu dvije operacije, sestra pozvala na telefon. uo je iz slualice Terezin glas. Nazvala ga je sa eljeznike stanice. Obradovao se. Na alost, imao je za to vee ve dogovorenu posjetu, pa ju je pozvao da doe sutradan. Ali, im je spustio slualicu, pokajao se to joj nije rekao da doe odmah. Jo je mogao otkazati posjetu! Zamiljao je kako e Tereza provesti u Pragu punih trideset est sati do njihovog susreta i dolo mu je da sjedne u kola i krene da je trai po prakim ulicama. Dola je sljedeeg dana uvee s torbicom na dugakom remenu prebaenom preko ramena, nekako elegantnija nego zadnji put. U ruci je drala debelu knjigu. Bila je to Tolstojeva Ana Karenjina. Bila je vesela, ak neto previe buna, i nastojala je dati mu do znanja kako je svratila k njemu tek sluajno, zahvaljujui posebnim okolnostima - u Pragu je slubeno, a moe se dogoditi (njene izjave bile su prilino nejasne) da e ovdje ak potraiti zaposlenje. Onda su leali nagi i umorni jedno pored drugog na kauu. Bila je ve no. Pitao je gdje je odsjela, da je odveze kolima. Odgovorila mu je zbunjeno kako tek treba da potrai hotel i kako je kofer ostavila u garderobi na stanici. Jo sino se plaio da e doi da mu ponudi itav svoj ivot ako je pozove k sebi u Prag! I kad mu je sad rekla kako je ostavila kofer u garderobi, kroz glavu mu je proletjela misao da je u tom koferu njen ivot i da ga je ostavila u garderobi do trenutka kad e mu ga ponuditi. Sjeo je s njom u automobil parkiran pred kuom pa su se odvezli do stanice, podigli kofer (bio je glomazan i strahovito teak) i vratili se s koferom u njegov stan. Kako se to sad tako naglo odluio, a gotovo etrnaest dana je oklijevao, lomei se oko toga da li da joj poalje obinu razglednicu s pozdravima ili ne?

15

I sam je bio tim iznenaen. Djelovao je suprotno svojim principima. Prije deset godina se razveo sa svojom prvom enom i sveano je proslavio razvod kao to drugi proslavljaju svadbu. Postao je svjestan, kako nije roen da bi ivio pored bilo koje ene i da samo kao ovjek bez branih obaveza moe ivjeti punim ivotom. Nastojao je da sistem svog ivljenja razradi tako da se vie nijedna ena ne moe doseliti k njemu s koferom. Zbog toga je u svom stanu imao samo jedan kau. Iako je taj kau bio dovoljno irok, Toma je svim svojim ljubavnicama govorio kako ne moe zaspati ako neko lei pored njega i uvijek ih je poslije ponoi odvozio kuama. Uostalom, ni kada je Tereza bila prvi put kod njega, bolesna od gripa, nije spavao s njom. Prvu no proveo je u velikoj naslonjai, a zatim je odlazio u bolnicu, gdje je imao svoj kabinet i u njemu leaj da se odmori prilikom noih deurstava. Ovog puta je, meutim, zaspao kraj nje. Ujutro se probudio i ustanovio da ga Tereza, koja je jo spavala, dri za ruku. Jesu li se tako drali za ruke cijele noi? To je izgledalo malo vjerojatno. Spavala je duboko diui, drala ga za ruku (vrsto, nije mogao da se oslobodi njenog stiska), a strahovito teki kofer je stajao pored kaua. Nije htio da izvlai ruku iz njenog stiska, plaio se da je ne probudi, pa se samo vrlo oprezno okrenuo na bok da je moe bolje posmatrati. Ponovo je pomislio kako je Tereza dijete koje je neko poloio u smolom premazanu koaru i poslao niz vodu. Ta ne moe ostaviti koaru s djetetom da plovi po podivljaloj rijeci! Da faraonova ki nije izvukla iz talasa koaru s malim Mojsijem, ne bi bilo Starog zavjeta, ne bi bilo nae civilizacije! Toliko starih mitova poinje tako da neko spaava odbaeno dijete. Da Polib nije usvojio malog Edipa, Sofoklo ne bi napisao svoju najljepu tragediju!

16

Toma tada jo nije bio svjestan toga da su metafore opasna stvar. Nije preporuljivo igrati se s njima. Ljubav se moe roditi i iz jedne metafore.

17

5. ivio je sa svojom prvom enom samo dvije godine i dobio s njom jednog sina. Sud je prilikom razvoda dodijelio dijete majci, a Tomaa osudio da za njega daje treinu svoje plae. Uz to mu je odobrio da via sina svake druge nedjelje. Svaki put, meutim, kad je trebalo da se sastane sa sinom, majka je pronalazila neki razlog da to sprijei. Da im je donosio skupe poklone, sigurno bi lake dolazio do djeteta. Shvatio je da ljubav svog sina mora plaati majci, i to masno plaati. Zamiljao je kako e jednom u budunosti donkihotski nastojati da usadi sinu svoje nazore, u svakom pogledu razliite od majinih. Bio je unaprijed umoran od toga. I kad mu je jedne nedjelje majka, opet u posljednjem trenutku, otkazala sastanak sa sinom, iznenada je odluio da ga vie nikad u ivotu ne vidi. Zato bi, uostalom, prema tom djetetu, s kojim ga ne povezuje nita osim jedne, nepromiljenim postupcima ispunjene, noi, osjeao vie nego prema nekome drugom? Briljivo e isplaivati novac, ali neka od njega niko ne trai da ratuje za pravo na sina u ime nekih oinskih osjeaja! Naravno, niko nije bio spreman saglasiti se s takvim razmiljanjima. Osudili su ga i njegovi vlastiti roditelji i izjavili da ako on, Toma, odbija brinuti o svom sinu, onda se ni oni, Tomaovi roditelji, nee vie zanimati za svog sina. Uz to su ostali u upadljivo dobrim odnosima sa snahom i hvalili se naokolo tim svojim primjernim stavom i smislom za pravdu. Tako mu je uspjelo da se u kratkom roku oslobodi supruge, sina, majke i oca. Od svega mu je ostao samo strah od ena. eznuo je za njima, ali ih se bojao. Bio je prisiljen da naini izvjestan kompromis izmeu straha i udnje i nazvao ga je erotsko prijateljstvo. Uvjeravao je svoje ljubavnice da samo nesentimentalni odnos, u kome nijedan partner ne pretendira na ivot i slobodu drugog, moe donijeti sreu oboma.

18

Kako je elio biti siguran da erotsko prijateljstvo nee prerasti u agresivnost ljubavi, sastajao se sa svojim stalnim ljubavnicama samo u prilino dugim razmacima. Smatrao je tu metodu savrenom i propagirao je meu prijateljima. Treba se drati pravila broja tri, govorio je. Moemo se s jednom enom sastati i u kraim razmacima, ali u tom sluaju nikad vie od tri puta. A moemo se s njom sastajati i godinama, ali pod uslovom da izmeu pojedinih sastanaka prou najmanje tri sedmice. Taj je sistem pruio Tomau mogunost da se ne razilazi sa svojim stalnim ljubavnicama i da istovremeno ima i vei broj povremenih. Nije uvijek nailazio na razumijevanje. Od svih prijateljica najbolje ga je razumijela Sabina. Bila je slikarica. Volim te zato to si prava suprotnost kiu, govorila je. U carstvu kia ti bi bio udovite. Ne postoji scenario amerikog ili ruskog filma u kome bi mogao biti neto drugo osim zastraujueg primjera. Obratio joj se za pomo kad je trebalo pronai u Pragu neko zaposlenje za Terezu. Pokoravajui se nepisanim pravilima erotskog prijateljstva, obeala mu je da e uraditi sve to bude u njenoj moi i zaista je brzo nala jedno mjesto u fotolaboratoriji jednog ilustriranog asopisa. Mjesto nije trailo neku posebnu kvalifikaciju, a ipak je uzdiglo Terezu iz statusa servirke u pripadnika ceha novinskih trudbenika. Lino je odvela Terezu u redakciju, a Toma je u tom trenutku rekao sam sebi kako nikad nije imao bolje prijateljice od Sabine.

19

6. Nepisan ugovor o erotskom prijateljstvu predviao je da Toma iskljui iz svog ivota svaku ljubav. Onog trenutka kad bi prekrio taj uslov, njegove ostale ljubavnice nale bi se u drugorazrednom poloaju, i pobunile bi se. Zato je za Terezu unajmio podstanarsku sobu, u koju je morala odnijeti svoj teki kofer. Htio je bdjeti nad njom, tititi je, uivati u njenoj prisutnosti, ali nije osjeao nikakvu potrebu da mijenja nain ivota. Zato nije htio da se sazna kako Tereza spava kod njega. Zajedniko spavanje bilo je, naime, corpus delicti ljubavi. S drugim enama nikad nije spavao. Kad je odlazio k njima, stvar je bila jednostavna, mogao je otii kad mu se svidi. Tee je bilo kad su one dolazile k njemu pa im je morao objanjavati kako e ih poslije ponoi odvesti kui jer pati od nesanice i ne moe zaspati u blizini drugog ljudskog bia. To nije bilo daleko od istine, ali glavni razlog bio je tee objanjiv, pa se nije usudio da govori o njemu: u trenucima poslije ljubavnog ina hvatala ga je nesavladiva elja da ostane sam. Bilo mu je neprijatno buditi se usred noi pored strane osobe, a zajedniko jutarnje ustajanje bilo mu je odvratno - nije elio da neko slua kako u kupaonici pere zube. Nije ga privlaio ni intimni doruak udvoje. Zato se toliko iznenadio kad je, probudivi se, ustanovio da ga Tereza vrsto dri za ruku. Posmatrao ju je i nikako nije mogao shvatiti ta se to dogodilo. Sjeao se tek proteklih sati i inilo mu se da se iz njih iri miris neke nepoznate sree. Od tog vremena oboje su se unaprijed veselili to e spavati zajedno. Gotovo bih rekao da za njih cilj ljubavnog ina nije bilo tjelesno uivanje, nego san koji e uslijediti poslije njega. Osobito ona nije mogla zaspati bez Tomaa. Kad bi ostala u svojoj podstanarskoj sobi (koja se sve vie pretvarala u puki

20

alibi), nije mogla zaspati cijele noi. U njegovom zagrljaju tonula je u san i kad je bila najvie uzbuena. On joj je apatom priao prie koje je izmiljao za nju, razne sitne besmislice, a rijei koje je monotono ponavljao bile su ili utjene ili aljive. I te rijei su se pretvarale u zbrkane vizije koje su je uvodile u prvi san. Potpuno je vladao njenim snom i zaspala bi one sekunde koju je odabrao. Dok su spavali, drala ga je kao one prve noi - vrsto je stezala njegovo zapee, njegov prst ili lanak na nozi. Kad je htio da se udalji a da je ne probudi, morao se posluiti varkom. Oslobodio bi prst (zapee, lanak) njenog stiska, to bi je uvijek napola probudilo, jer ga je i u snu dobro uvala. Smirila bi se kad bi joj gurnuo u ruku neki predmet (smotanu pidamu, papuu, knjigu), koji je ona nastavila da vrsto stee kao da je dio njenog tijela. Jednom, kad ju je uspavao i kad je bila tek u prvom predvorju sna pa mu je jo mogla odgovarati na pitanja, rekao joj je: Tako, a sad odlazim. Kamo? upitala je. Daleko odavde, rekao je strogim glasom. Idem s tobom! rekla je i uspravila se u postelji. Ne, ne moe. Odlazim zauvijek, rekao je i iziao iz sobe u predsoblje. Ustala je i zatvorenih oiju krenula za njim. Na sebi je imala samo kratku kouljicu, bez iega dolje. Lice joj je bilo nepomino, bez ikakvog izraza, ali pokreti su joj bili energini. Iziao je iz predsoblja u hodnik (zajedniki hodnik stambene zgrade) i zatvorio za sobom vrata. Naglo ih je otvorila i pola za njim, u snu vrsto uvjerena da on namjerava otii zauvijek i rijeena da ga zadri. Siao je niz stepenice na prvo odmorite i tu je saekao. Prila mu je, uhvatila ga za ruku i odvela natrag u postelju. Voditi ljubav sa enom i spavati sa enom su dvije ne samo razliite, nego gotovo suprotne strasti, rekao je sebi Toma. Ljubav se ne izraava kroz enju za fizikim sjedinjenjem (ta se enja odnosi na bezbroj ena), nego kroz enju za zajednikim spavanjem (ta se enja odnosi samo na jednu enu).

21

7. Usred noi poela je ponovo jeati u snu, Toma ju je probudio, ali kad je ugledala njegovo lice, rekla je s mrnjom: - Odlazi! Odlazi! - Kasnije mu je rekla ta je sanjala. Bili su negdje, njih dvoje i Sabina. Nali su se u jednoj velikoj sobi. Na sredini sobe stajao je krevet kao podijum u pozoritu. Toma joj je naredio da stane u jedan ugao, a onda je pred njom vodio ljubav sa Sabinom. Posmatrajui to neizdrivo je patila. Pokuala je da potisne duevne bolove tjelesnim pa je poela zabijati sebi igle pod nokte. - Tako strano me je boljelo! - rekla je drei stisnute ake kao da je zaista ozlijeena. Zagrlio ju je i ona je polako (jo dugo je drhtala) zaspala u njegovom naruju. Kad je sljedeeg dana razmiljao o tom snu, sjetio se neega. Otvorio je pisai sto i izvukao sveanj pisama koje mu je pisala Sabina. Brzo je pronaao sljedee rijei: Htjela bih da vodimo ljubav u mom atelju kao da je pozornica. Da naokolo stoje ljudi, ali da nam ne smiju prii. I da ne mogu odvojiti pogled od nas... Najgore je bilo to to je pismo imalo datum. Dobio ga je nedavno, nakon to je Tereza bila ve preselila k njemu. - Preturala si po mojim pismima! - napao ju je. Nije poricala. - Otjeraj me! - rekla je. Ali nije je otjerao. Vidio ju je kako stoji pritisnuta uza zid Sabininog ateljea i zabija igle pod nokte. Uzeo je u ruke njene prste, milovao ih, prinio ih usnama i ljubio kao da su na njima tragovi krvi. Od tog vremena, meutim, kao da se sve urotilo protiv njega. Gotovo svakog dana bi saznala neki novi podatak o njegovom tajnom ljubavnom ivotu. U poetku je sve poricao, a kad su dokazi bili previe vrsti, objanjavao joj je da njegov poligamni ivot nije ni u kakvoj

22

suprotnosti s njegovom ljubavi prema njoj. Nije bio ba dosljedan - as je poricao svoja nevjerstva, a as ih opravdavao. Jednom je nazvao preko telefona neku enu da s njom ugovori sastanak. Kad je obavio razgovor, uo je neki udan zvuk koji je dopirao iz susjedne sobe - kao da nekome cvokou zubi. Sluaj je htio da je dola k njemu bez njegovog znanja. Drala je u ruci flaicu sa sredstvom za umirenje i dok ju je prinosila ustima, ruka joj se tako tresla da je staklo udaralo o zube. Bacio se prema njoj kao da je spasava od utapanja. Flaica s kapima valerijane pala je na pod i unitila tepih. Branila se, pokuavala je da se otme, i morao ju je etvrt sata stezati dok se nije smirila. Znao je da se naao u situaciji koja se ne moe opravdati, jer poiva na potpunoj neravnopravnosti. Jo prije nego to je otkrila njegovu prepisku sa Sabinom, bio je s njom i nekim prijateljima u baru. Proslavljali su novo Terezino zaposlenje. Napustila je laboratoriju i poela raditi za isti asopis kao fotograf. Kako sam nije volio plesati, Terezi se posvetio jedan njegov mlai kolega. Izvanredno su izgledali na parketu i inilo mu se da je Tereza ljepa nego ikada. Posmatrao je, udei se, s kakvom preciznou i podatnou Tereza za djeli sekunde unaprijed slijedi volju svog partnera. inilo mu se da taj ples govori o tome da njena portvovanost, njeno oduevljeno nastojanje da uini ono to proita iz Tomaovih oiju nisu ba nuno vezani za Tomaovu linost, nego da je spremna odazvati se pozivu svakog mukarca kojeg je mogla sresti umjesto njega. Bilo je sasvim jednostavno zamisliti da su Tereza i njegov kolega ljubavnici i zaboljelo ga je to to izgleda tako prirodno. Postao je svjestan da je Terezino tijelo mogue bez ikakvih tekoa zamisliti u ljubavnom sjedinjavanju s bilo kojim mukim tijelom i to mu je pokvarilo raspoloenje. Tek, kasno u noi, kad su se vratili kui, priznao joj je da je bio ljubomoran. Ta apsurdna ljubomora koja se odnosila samo na teoretsku mogunost bila je dokaz da je njena vjernost za njega uslov oko

23

koga nema diskusije. Pa zar joj onda moe zamjeriti to je ljubomorna na njegove stvarne ljubavnice?

24

8. Po danu je nastojala (iako samo sa djeliminim uspjehom) da vjeruje u sve ono to joj Toma kae i da bude vesela kao i ranije. Zato je ta ljubomora, po danu ukroena, jo vie divljala u njenim snovima, od kojih je svaki zavravao plaom, tako da ju je, morao buditi. Snovi su se ponavljali kao tema s varijacijama; ili kao televizijska serija. esto su joj se, na primjer, vraali snovi o makama koje joj skau u lice i zabijaju kande u kou. Te snove nije bilo nimalo teko objasniti: maka je u ekom argonu izraz za lijepu enu. Tereza je imala osjeaj da je ugroavaju ene, sve ene. Sve su ene bile potencijalne Tomaove ljubavnice i ona ih se bojala. U drugom ciklusu snova odlazila je u smrt. Jednom, usred noi, kad ju je probudio, jer je vritala od uasa, ispriala mu je ovaj san: - Sanjala sam veliki zatvoreni bazen. Bilo nas je dvadesetak. Same ene. Sve smo bile gole i morale smo marirati oko bazena. Ispod plafona bila je objeena koara i u njoj je stajao mukarac. Na glavi je imao eir a irokim obodom, koji je bacao sjenu preko njegovog lica, ali ja sam znala da si to ti. Izdavao si zapovijedi. Vikao si. Morale smo marirati pjevajui, unuti pa se podii i marirati dalje. enu koja ne bi dobro izvela uanj ubijao si iz pitolja, pa bi mrtva pala u bazen. U tom trenutku mi ostale bismo se nasmijale i poinjale jo glasnije pjevati. A ti si nas pratio budnim pogledom i ubijao svaku koja bi neto pogrijeila. Bazen je bio pun leeva koji su plivali ispod same povrine vode. Znala sam da vie neu imati snage da izvedem sljedei uanj i da e me ustrijeliti! Trei ciklus snova govorio je o tome kako je ve mrtva. Leala je u mrtvakim kolima, velikim kao selidbeni kamion. Oko nje su leale same mrtve ene. Bilo ih je toliko da su

25

zadnja vrata morala ostati otvorena i noge nekih ena su strale napolje Ta ja nisam mrtva! vikala je Tereza. Ja sve osjeam! I mi sve. osjeamo, odgovarale su sa smijehom mrtve ene. Smijale su se isto kao ive, one koje su joj nekad sa zadovoljstvom govorile kako je sasvim normalno da e, imati pokvarene zube, bolesne jajnike i bore na licu, jer i one imaju pokvarene zube, bolesne jajnike i bore na licu. Sad su joj sa istim smijehom objanjavale da je mrtva i da je to sasvim u redu! Onda je odjednom osjetila potrebu da piki. Ali ja hou da pikim! viknula je. To je dokaz da nisam mrtva! Ali one su se i dalje smijale. Sasvim je normalno to ti se piki! Sve takve osjeaje e jo dugo zadrati. Kao kad nekome amputiraju ruku a on je jo dugo osjea. U nama vie nema mokrae, ali stalno imamo osjeaj da nam se piki. Tereza se u krevetu privila uz Tomaa. - I sve su mi govorile ti, kao da me oduvijek poznaju, kao da su moje drugarice, pa sam se bojala da u morati ostati s njima zauvijek!

26

9. U svim jezicima koji su se razvili iz latinskog rije suut se sastoji od prefiksa su- (com-) i rijei koja je prvobitno znaila patnja (com-pas-sion). U drugim jezicima, na primjer u ekom, poljskom, njemakom i vedskom, rije je izvedena kao supstantiv sloen od istog prefiksa i rijei koja znai osjeaj (eki sau-cit, poljski ivspol-czucie, njemaki Mitgefhl, vedski med-knsla). U jezicima razvijenim od latinskog rije suut (compassion) znai ne moemo hladno posmatrati patnje drugog ovjeka ili uestvujemo u patnjama drugog ovjeka. Iz druge rijei koja ima priblino isto znaenje, piti (engleski pity, italijanski pieta itd.) odzvanja ak i izvjesna nadmonost u odnosu na onoga koji pati. Avoir de la piti pour une femme znai da smo u boljem poloaju nego ta ena, da se naginjemo iznad nje, sputamo k njoj. U tome i jest razlog zato rijei compassion i piti izazivaju nepovjerenje - ini se da one oznaavaju, lo, drugorazredan osjeaj koji nema gotovo nieg zajednikog s ljubavlju. Voljeti nekoga iz suuti znai, u stvari, ne voljeti ga. U jezicima u kojima korijen rijei suut ne ini rije patnja (passio) nego rije osjeaj ta rije se upotrebljava u priblino istom znaenju, ali se nikako ne moe rei da oznaava drugorazredan, lo osjeaj. Tajna mo njene etimologije obasjava rije drugom svjetlou i daje joj ire znaenje suosjeanje. A suosjeati znai znati proivljavati s drugim njegovu nesreu, ali isto tako i dijeliti s njim neke druge osjeaje kao: strepnju, tugu, alost, radost, bol. To suosjeanje (u smislu wspolczucie, Mitgefhl, madknsla) izraava, prema tome, najviu sposobnost osjeajne imaginacije, vjetinu telepatije osjeaja. A to je, u hijerarhiji osjeaja, onaj najvii. Sanjajui kako zabija igle pod nokte, Tereza se odala da je kriom preturala po Tomaevim la-dicima. Da mu je to uradila

27

neka druga ena, nikad vie s njom ni rijei ne bi progovorio. Tereza je to znala, i zato mu je rekla Otjeraj me! Ali on ne samo da je nije otjerao nego ju je uhvatio za ruku i ljubio joj vrhove prstiju, jer je i sam u tom trenutku osjeao bol pod njenim noktima, kao da ivci njenih prstiju vode ravno u koru njegovog mozga. Onaj ko nije obdaren avolskom sposobnou zvanom suosjeanje moe samo hladno osuditi Terezin postupak, jer je privatni ivot drugog ovjeka svetinja i ladice s njegovom intimnom korespondencijom nije dozvoljeno otvarati. Ali kako je suosjeanje postajo Tomaov usud (ili prokletstvo), inilo mu se da je on sm kleao pred otvorenom ladicom pisaeg stola nesposoban da otrgne pogled od reenica pisanih Sabininom rukom. Razumio je Terezu, i ne samo to nije mogao da se ljuti na nju ve je znao da je voli jo vie.

28

10. Njeni gestovi postajali su nagli i neusiljeni. Prole su ve dvije godine od vremena kad je otkrila njegova ne-vjerstva i situacija se neprestano pogoravala. Tu prosto nije bilo izlaza. Zar zaista nije bio u stanju da se odrekne svojih erotskih prijateljstava? Nije. To bi ga unitilo. Nije imao snage da potisne apetit na druge ene. Osim toga, to je izgledalo sasvim nepotrebno. Niko nije znao bolje od njega da njegove avanture ni u kom pogledu ne ugroavaju Terezu. Zato bi trebalo da ih se odrie? To mu je izgledalo jednako besmisleno kao kad bi trebalo da se odrekne nogometnih utakmica. Samo, je li bilo jo mogue govoriti o radosti? Ve u trenutku kad je odlazio nekoj od ljubavnica, osjeao je da ga ne privlai i obeavao samom sebi da je to posljednji put to se sastaje s njom. Pred oima mu je stalno bila Terezina slika i morao se to bre opiti da ne bi mislio na nju. Od vremena kad je upoznao Terezu nije mogao bez alkohola voditi ljubav s drugim enama! I upravo dah zasien alkoholom bio je znak po kome je Tereza mogla jo lake otkriti njegovo nevjerstvo. Iza njega se zatvorila klopka; u trenutku kad bi poao k njima nisu ga privlaile, ali jedan dan bez njih bio je dovoljan da pone okretati telefonske brojeve ne bi li se s nekom sastao. Jo najljepe mu je bilo sa Sabinom, jer je znao da je diskretna i da se ne mora plaiti izdaje. Njen atelje ga je doekivao kao uspomena na protekli ivot, idilini ivot nesputanog mukarca. Moda ni sam nije bio svjestan koliko se promijenio - bilo mu je neprijatno vratiti se kasno kuci, jer ga je tamo ekala Tereza. Sabina je jednom ak primijetila kako gleda na sat u toku ljubavnog akta i nastoji ga tu bre privesti kraju. Setala je nakon toga naga lijenim korakom po ateljeu, stala ispred zapoete slike na tafelaju i iskosa posmatrala Tomaa kako se urno oblai.

29

Bio je ve obuen, samo mu je jedna noga bila bosa. Gledao je oko sebe a onda se spustio na sve etiri i poeo tragati ispod stola i kreveta. - Kad te ovako gledam, - rekla je - imam osjeaj da se pretvara u vjenu temu mojih slika. Susret dvaju svjetova. Dvostruka ekspozicija. Iza siluete Tomaa bludnika nazire se neto sasvim neoekivano - lice romantinog ljubavnika. Ili obratno - kroz lik Tristana, koji misli samo na svoju Terezu, vidi se prekrasni, naputeni svijet bludnika. Toma se uspravio i rasijano sluao Sabinine rijei. -- ta trai? - upitala je. - arapu. Poela je pretraivati sobu zajedno s njim a on je ponovo kleknuo da pogleda ispod stola. Nema ovdje tvoje arape - rekla je Sabina. - Sigurno si doao bez nje. Kako bih mogao doi bez arape! - vikao je Toma, gledajui na sat. - Ta nisam doao s arapom na jednoj nozi! To nije iskljueno. U posljednje vrijeme si prilino rasijan. Stalno nekamo uri, gleda na sat pa nije ni udo da zaboravlja obui arape. Ve je bio odluio da obue cipelu na bosu nogu. - Napolju je hladno - rekla je Sabina. - - Posudi-c ti jednu svoju arapu! Pruila mu je dugaku, bijelu, tada modernu arapi-, kukianu, s velikim oicama. Dobro je znao da je to osveta zbog toga to je gledao na sat dok je s njom vodio ljubav. Zato mu je sakrila arapu. Napolju je zaista bilo hladno pa mu nije preostalo drugo nego da se pokori. Odlazio je kui sa svojom arapom na jednoj nozi, dok je na drugoj imao bijelu ensku arapu, srolanu iznad lanka. Njegova situacija bila je bezizlazna - za svoje ljubavnice bio je oznaen sramnim igom svoje ljubavi prema Terezi, a za Terezu sramnim igom svojih avantura s ljubavnicama.

30

11. Da bar malo ublai njene muke, oenio se Terezom (mogli su konano otkazati podstanarsku sobu u kojoj ve odavno nije stanovala) i kupio joj psa. Bilo je to tene kuje bernardinca koju je imao jedan njegov kolega. Otac tenadi bio je vujak iz susjedstva. Male mjeance niko nije htio uzeti, a kolegi je bilo ao da ih ubije. Toma je birao tene svjestan da su tenad koju ne uzme osuena na smrt. Osjeao se kao predsjednik republike ispred etvorice osuenih na pogubljenje, od kojih moe pomilovati samo jednog. Konano je izabrao tene, kujicu ije je tijelo podsjealo na vujaka a glava bila na majku, bernardinca. Odnio ga je Terezi. Podigla je psia, pritisnula ga na grudi, a on joj je smjesta pokvasio bluzu. Onda su mu poeli traiti ime. Toma je htio da se ve po imenu vidi da pas pripada Terezi i sjetio se knjige koju je stezala ispod ruke kad je nenajavljena doputovala u Prag. Predloio je da psi dobije ime Tolstoj. - Ne moe se zvati Tolstoj zato to je ensko - usprotivila se Tereza. - Ali moe se zvati Ana Kare njina. - Ne moe se zvati Ana Karanjenina, jer ena ne moe imati tako smijenu njuku - rekao je Toma. - Ali mogao bi se zvati Karenjin. Da, Karenjin. Upravo ovako sam ga uvijek zamiljao. Ali nee li to naruiti njenu seksualnost, ako je budemo nazivali Karenjin? Lako je mogue - rekao je Toma - da e kuja koju njeni gospodari budu uporno nazivali mukim imenom stei izvjesne lezbijske sklonosti. Tomaove rijei su se na neki udesan nain ostvarile. Iako su kuje obino privrenije gospodarima nego gospo-daricama, kod Karenjina je bilo obratno. Odluila je da se zaljubi u Terezu. Toma joj je bio za to zahvalan. Milovao je psia po glavi i

31

govorio mu: - Tako treba, Karenjine. Upravo to sam traio od tebe. Ja sam ne mogu izii s njom na kraj, mora mi pomoi. Nije mu, meutim, uspjelo da je uini sretnom ni uz Karenjinovu pomo. Postao je svjestan toga moda deset dana nakon to su u njegovu zemlju upali ruski tenkovi. Bio je august 1968. godine i Tomaa je gotovo svakog dana nazivao upravnik bolnice u Cirihu, s kojim se Toma sprijateljio na nekom meunarodnom simpoziju. Strahovao je za Tomaa i nudio mu mjesto.

32

12. Toma je gotovo bez razmiljanja odbio vicarevu ponudu, a uinio je to zbog Tereze. Pretpostavljao je da ne bi htjela otii iz Praga. Uostalom, prvih sedam dana okupacije provela je u ekstazi za koju bi se gotovo moglo rei da je bila slina srei. Bila je neprestano na ulici s foto-aparatom u rukama i dijelila slike stranim novinarima koji su se doslovno otimali o njih. Jednom, kad je pos..u-pila previe drsko i iz blizine fotografisala oficira s pitoljem uperenim u grupu ljudi, uhapsili su je pa je provela no u sovjetskoj komandi. Prijetili su da e je strijeljati, ali im su je pustili, ponovo se nala na ulici i nastavila fotografirati. Zato se Toma iznenadio kad ga je desetog dana okupacije upitala: - A zato ti, u stvari, ne eli otputovati u vicarsku? A zato bi trebalo da otputujem? Zato to ovi ovdje imaju neke raune s tobom. As kim nemaju raune? - rekao je Toma odmahnuvi rukom. Radije mi reci neto drugo: ti bi mogla ivjeti u tuini? A zato ne bih? Vidio sam da si bila spremna rtvovati ivot za ovu zemlju, pa kako to da bi je sad mogla napustiti? Otkad se Dubek vratio, sve se promijenilo - rekla je Tereza. I to je bilo tano - sveopa euforija trajala je samo prvih sedam dana okupacije. Sovjetska armija odvukla je predstavnike eke zemlje kao 7loince, niko nije znao gdje se nalaze, svi su drhtali nad njihovim ivotima i mrnja prema Rusima omamljivala je ljude kao alkohol. Bila je to pijana sveanost mrnje. eki gradovi bili su okieni hiljadama rukom slikanih plakata s podrugljivim napisima, epigramima, pjesmama, karikaturama Brenjeva i njegove vojske, kojoj su se svi smijali kao analfabetskom cirkusu. Ali nijedna sveanost ne moe trajati vjeito. Rusi su u meuvremenu prisilili zatoene eke predstavnike da u Moskvi potpiu neto kao kompromis.

33

Dubek se s tim dokumentom vratio u Prag, a zatim proitao izjavu preko radija. Poslije est dana provedenih u zatvoru bio je tako iscrpljen da nije mogao govoriti, svaki as bi se zagrcnuo, hvatao dah i pravio beskrajne pauze usred pojedinih reenica, pauze, koje su trajale i po pola minuta. Kompromis je spasio zemlju od najgoreg, od pogubljenja i masovnih deportacija u Sibir, kojih su se svi najvie plaili. Jedno je, meutim, ve bilo sasvim jasno: eka e morati da se pokori osvajau i ostat e da zauvijek grca, zamuckuje i hvata dah kao Aleksandar Dubek. Sveanost je zavrena, nastupio je obini dan ponienja. Sve je to Tereza ispriala Tomau,i on je znao da je to istina, ali da ispod te istine postoji i drugi, vaniji razlog zbog koga Tereza eli otii iz Praga - bila je u svom dosadanjem ivotu nesretna. Najljepe dane svog ivota proivjela je dok je na prakim ulicama fotografirala ruske vojnike i izlagala se opasnosti. Bili su to jedini dani u kojima su televizijske serije njenih snova bile prekinute pa su joj noi prolazile u srei. Rusi su joj na tenkovima dovezli smirenje. I sad, kad je sveanost prola, ponovo strahuje od svojih noi i htjela bi pobjei od njih. Shvatila je da postoje okolnosti u kojima moe biti snana i zadovoljna i eznula je za tim da ode u svijet, u nadi da e tamo opet pronai sline okolnosti. I ne smeta ti to je Sabina emigrirala u vicarsku? - upitao je Toma. Zeneva nije Cirih - rekla je Tereza. - Tamo e mi sigurno manje smetati nego to mi je smetala u Pragu. ovjek koji eli napustiti grad u kome ivi nije sretan. Zato se Toma pomirio s Terezinom eljom za odlaskom u emigraciju kao osuenik s presudom. Pokorio se i jednog dana se naao s Terezom i Karenjinom u najveem vicarskom gradu.

34

13. Uselili su u prazan stan, kupili jedan krevet (za drugi namjetaj, zasad, nisu imali novaca), a Toma se bacio na posao s upornou ovjeka koji poslije etrdesete zapoinje nov ivot. Nekoliko puta je preko telefona razgovarao sa Sabi-nom, koja je ivjela u Zenevi. Imala je sreu da njena izloba slika u tom gradu bude otvorena tjedan dana prije ruske invazije pa su se vicarski ljubitelji umjetnosti prepustili valu simpatija prema maloj zemlji i pokupovali gotovo sve eksponate. - Obogatila sam se zahvaljujui Rusima - smijala se preko telefona i pozivala Tomaa da je posjeti u novom ateljeu, koji se, navodno, ne razlikuje mnogo od onoga u Pragu. Rado bi je posjetio, ali nije mogao nai zgodan razlog za putovanje koji bi mu posluio kao opravdanje pred Terezom. I tako je Sabina doputovala u Cirih. Odsjela je u hotelu. Toma je doao poslije radnog vremena, javio joj se telefonom sa recepcije a ona ga je pozvala u sobu. Otvorila je vrata i ostala da stoji pred njim na svojim prekrasnim dugakim nogama, ve svuena, samo u gaicama i grudnjaku. Na glavi je imala crni polucilinder. Dugo ga je posmatrala, nepomina, bez rijei. I Toma je utke stajao, a onda je odjednom postao svjestan koliko ga je taj doek dirnuo. Skinuo joj je polucilinder s glave i spustio ga na noni ormari, a onda su vodili ljubav ne progovorivi prije toga ni rijei. Dok se vraao iz hotela u svoj ciriki stan (ve odavno napunjen stolicama, stolom, naslonjaama, tepisima), govorio je, sretan, samom sebi kako svoj nain ivota nosi svuda sa sobom kao pu svoju kuicu. Tereza i Sabina predstavljale su dva pola njegovog ivota, dva udaljena, nepomirljiva, ali ipak lijepa pola. Ali upravo zato to je svoj nain ivota nosio sa sobom kao dio svog tijela, Tereza je i dalje sanjala iste snove. ivjeli su u Cirihu ve est ili sedam mjeseci kad se jedne veeri kasno vratio kui i na stolu naao pismo. U pismu ga je

35

obavijestila da se vratila u Prag. Otputovala je zato to vie nema snage da ivi u tuini. Zna da je trebalo da bude Tomaev oslonac, ah" zna i to da nije u stanju udovoljiti tom zahtjevu. Mislila je, luda glava, da e je inostranstvo izmijeniti. Vjerovala je da, poslije onoga to je doivjela u danima invazije, vie nee biti sitniava, da e odrasti, da e biti jaka ili mudra, ali precijenila je svoje mogunosti. Ona je za njega teret, a ne eli to da bude. eli izvui zakljuke prije nego to bude prekasno. I moli ga da joj oprosti to je sa sobom povela 'Karenjina. Popio je veliku dozu praaka za spavanje, ali je ipak zaspao tek pred jutro. Bila je, sreom, subota pa je mogao ostati kod kue. Po sto pedeseti put pokuavao je da sagleda situaciju u cjelini granica izmeu eke i ostalog svijeta vie nije otvorena kao u vrijeme kad su otputovali. Nikakvim telegrafskim porukama i telefonskim pozivima nee moi nagovoriti Terezu da se vrati. Vlasti je nee pustiti u inostranstvo. Njen odlazak bio je nevjerovatno definitivan.

36

14. Saznanje da je potpuno bespomoan djelovalo je na njega kao udarac batinom, ali ga je istovremeno i umirilo. Niko ga nije prisiljavao da se odluuje za ovo ili ono. Nije morao da gleda u zid kue preko puta i da se pita eli li ili ne eli ivjeti s njom. Tereza je o svemu odluila sama. Otiao je u restoran na ruak. Bio je tuan, ali u toku objeda njegovo prvobitno oajanje kao da se umorilo, kao da je izgubilo snagu i pretvorilo se u puku melankoliju. U mislima se vraao u godine to ih je proivio s njom i inilo mu se da njihov sluaj nije mogao zavriti bolje nego to je zavrio. Da je neko itav sluaj izmislio, ne bi ga mogao zavriti drukije. Tereza je jednoga dana bez poziva dola k njemu. Jednog dana je na isti nain otila. Doputovala je s jednim tekim koferom. S jednim tekim koferom je i otputovala. Platio je, iziao iz restorana i nastavio etati ulicama, ispunjen melankolijom koja je postajala sve ljepa i ljepa. Proveo je s Terezom sedam godina i odjednom je ustanovio da su te godine ljepe u uspomenama nego dok ih je proivljavao. Ljubav izmeu njega i Tereze bila je lijepa, ali naporna neprestano je morao neto skrivati, tajiti, maskirati, glumiti, popravljati, morao je odravati njeno dobro raspoloenje, smirivati je, neprestano dokazivati svoju Iju bav, trpjeti njenu ljubomoru, osjeati se krivim za njene patnje, njene snove, opravdavati se i moliti za oprotenje. Tog napora vie nije bilo, a ljepota je ostala. Bliilo se subotnje vee, prvi put je etao sam po Cirihu i udisao miris slobode. Avantura ga je ekala iza svakog ulinog ugla. Budunost je ponovo postala tajanstvena. Vraao se u ivot slobodnog neenje, ivot za koji je nekad bio siguran da mu jedini odgovara i da samo u njemu moe biti onakav kakav zaista jest.

37

Proivio je sedam godina vezan uz nju i njene oi su pratile svaki njegov korak. To je u njemu izazivalo osjeaj kao da su mu za noge vezane eljezne kugle. Korak mu je odjednom postao mnogo laki. Gotovo je lebdio. Naao se u maginom Parmenidovom polju, uivao je u slatkoj lakoi postojanja. (Je li poelio da se javi Sabini u enevu? Da se javi nekoj od ena u Cirihu s kojima se posljednjih mjeseci upoznao? Ne, za to nije imao nimalo volje. Znao je, kad bi se sastao s bilo kojom enom, uspomena na Terezu bi postala nepodnoljivo bolna.)

38

15.

Ta posebna omamljenost melankolijom trajala je do nedjelje uvee. U ponedjeljak, sve se promijenilo. Tereza je prodrla u njegove misli - osjeao je kako je bilo dok mu je pisala oprotajno pismo, osjeao je kako su joj se ruke tresle, vidio je kako u jednoj ruci nosi teki kofer a u drugoj dri uzicu s Karenjinom, zamiljao je kako otkljuava njihov prani stan i osjetio je u vlastitom srcu pusto i samou koje su joj dahnule u lice kad je otvorila vrata. U toku ona dva prekrasna melankolina dana njegovo suosjeanje se prosto odmaralo. Suosjeanje je spavalo kao rudar u nedjelju, poslije est dana tekog rada, da bi se u ponedjeljak mogao ponovo spustiti u okno. Pregledao je pacijenta i vidio umjesto njega Terezu. U mislima je opominjao samog sebe: Ne misli na nju! Ne misli na nju! Upravo zato to sam bolestan od suosjeanja, dobro je to je otputovala i to je vie neu vidjeti, govorio je sam sebi. Moram se osloboditi, ne nje ve svog suosjeanja, te bolesti za koju ranije nisam znao i ijim me je virusom zarazila! U subotu i u nedjelju osjeao je slatku lakou postojanja kako mu se pribliava iz dubine budunosti. U ponedjeljak ga je pritisnula teina kakvu do tada nikad nije osjetio. Sve one tone elika ruskih tenkova nisu bile nita prema toj teini. Nita nije tee od suosjeanja. Ni vlastita bol nije tako teka kao bol suosjeanja s nekim, za ne koga, umjesto nekoga, bol viestruko umnoena kroz misaone predstave, bol produena u stotinu odjeka. Upozoravao je samog sebe da pazi i ne podlegne suosjeanju i suosjeanje ga je slua'o oborene glave, kao da se osjea krivim. Suosjeanje je bilo svjesno da zloupotrebljava svoja prava, ali je ipak tiho tjeralo svoje, tako da je petog dana poslije Terezinog odlaska Toma obavijestio upravnika bolnice (onog istog koji mu je poslije ruske invazije svakog dana telefonirao) da se mora

39

odmah vratiti n Prag. Bilo ga je stid. Znao je da e njegov postupak upravniku izgledati neodgovoran i neoprostiv. Strahovito je elio da mu se povjeri, da mu pria o Terezi i pismu koje mu je ostavila na stolu, ali to ipak nije uinio. Sa stanovita vicarskog lijenika Terezin postupak bi sigurno bio ocijenjen kao histerian i nesimpatian. A Toma nije htio dopustiti da o njoj neko pomisli neto loe. Upravnik je bio istinski potresen. Toma je slegao ramenima i rekao: Es muss sein. Es muss sein." Bila je to aluzija. Posljednja fraza posljednjeg Betho-venovog kvarteta napisana je na ova dva motiva: Muss es sein? Mora li to biti?)

Es muss sein! Es muss sein! (To mora biti!) Da bi smisao tih rijei bio sasvim jasan, iznad itave posljednje fraze Beethoven je napisao ,,der scbtver ge-fasste Entschluss" teko donesena odluka. Tom aluzijom na Beethoven;' Toma se, u stvari, vratio Terezi, jer ga je upravo ona bila natjerala da kupuje ploe s Bethovenovim kvartetima i sonatama. Aluzija je bila umjesnija nego to je slutio, jer je upravitelj bio veliki ljubitelj muzike. Blago se nasmijao i tiho rekao, imitirajui glasom Beethovenovu melodiju: ,,Muss es sein?" Toma je rekao jo jednom: ,,]a, es muss sein."

40

16. Za razliku od Parmenida, teina je za Beethovena oigledno bila neto pozitivno. ,,Der schiver gefasste Entsch-luss", teko donesena odluka, povezana je s glasom Sudbine ,,Es muss seinl"). Teina, neophodnost i vrijednost su tri meusobno povezana pojma: teko je samo ono to je neophodno, samo ono to je teko ima vrijednost. To uvjerenje se rodilo iz Beethovenove muzike pa, iako je mogue (ak vjerovatno) da su za njega odgovorni vie Beethovenovi izdavai nego sam kompozitor, danas ga dijelimo manje-vie svi. Veliina ovjeka za nas je u tome to nosi svoju sudbinu kao to Atlas nosi na ramenima nebeski svod. Beethovenov junak je diza metaforikih tereta. Toma se odvezao prema vicarskoj granici i ja zamiljam kako je sam kosati i smrknuti Beethoven dirigirao mjesnom vatrogasnom orkestru, koji mu je za rastanak s emigracijom svirao mar ,,Es muss sein!". A zatim je Toma preao eku granicu i naiao na kolone ruskih tenkova. Morao je zaustaviti automobil na raskrsnici i ekati pola sata da tenkovi prou. Na raskru je stajao ruan tenkista u crnoj uniformi i regulisao saobraaj kao da sve eke ceste pripadaju samo njemu. - Es muss sein - ponavljao je u sebi Toma, ali onda je poeo sumnjati. Je li to zaista moralo biti? Da, bilo je nepodnoljivo ostati u Cirihu i zamiljati kako Tereza ivi sama u Pragu. Samo, koliko bi ga dugo to muilo? Do kraja ivota? Ili godinu dana? Ili mjesec dana? Ili samo jedan tjedan? Kako bi to mogao saznati? Kako bi to mogao ispitati? Svaki uenik moe na asu fizike vriti eksperimente da se uvjeri je li neka nauna hipoteza istinita. Ali ovjek, zato to ivi samo jedan ivot, nema mogunosti da provjerava hipoteze

41

pokusima i zato nikad ne moe saznati je li trebalo ili nije trebalo da slijedi svoje osjeaje. S tim mislima u glavi otvorio je vrata stana. Kare-njin je skakao pokuavajui da mu dosegne lice jezikom i tako mu olakao trenutak susreta. elja da se baci u zagrljaj Terezi (elja koju je osjeao jo u trenutku kad je u Cirihu sjeo u kola) potpuno se izgubila. inilo mu se da stoji pred njom usred snjene ravnice i da se oboje tresu od hladnoe.

42

17. Od prvog dana okupacije ruski vojni avioni letjeli su svake noi nad Pragom. Toma se bio odvikao od te buke i nije mogao zaspati. Prevrtao se pored usnule Tereze i sjetio se neega to mu je rekla jednom davno, usred sasvim beznaajnog razgovora. Govorili su o njegovom prijatelju Z. i Tereza je izjavila: ,,Da nisam srela tebe, sigurno bih se zaljubila u njega." Ve tada su te rijei izazvale u Tomau neku udnu melankoliju. Odjednom je, naime, postao svjestan da je puki sluaj to Tereza voli njega, a ne njegovog prijatelja Z. Da pored njene ostvarene ljubavi s Tomaem u carstvu mogunosti postoji jo bezbroj neostvarenih ljubavi prema drugim mukarcima. Svi smatramo nezamislivim da bi ljubav naeg ivota mogla biti neto lagano, neto bez teine; mislimo da je naa ljubav ono to je moralo biti, da bez nje na ivot ne bi bio na ivot. ini nam se da sam namrgoeni Be-ethoven sa svojom stranom grivom svira naoj velikoj ljubavi svoje ,,Es muss sein!" Toma se sjetio Terezine primjedbe o prijatelju Z. i zakljuio da iz prie o njegovoj ivotnoj ljubavi ne odzvanja nikakvo ,,Es muss sein!" ve prije ,,Es konnte auch an-ders sein!" - moglo je biti i drukije. Prije sedam godina u bolnici Terezinog grada sluajno su otkrili teko oboljenje mozga i zbog toga pozvali Tomaevog primarijusa na hitnu konzultaciju. Ali primari-jusa je sluajno uhvatio iijas, nije mogao ni da se pokrene, pa je poslao u provincijsku bolnicu zamjenika - Tomaa. U gradu je bilo pet hotela, ali Toma je sluajno odsjeo u onome u kome je radila Tereza. Sluajno mu je prije odlaska vlaka ostalo malo slobodnog vremena, pa je otiao u restoran. Tereza je sluajno bila u slubi i sluajno ju je zapalo da poslui i

43

Tomaa. Bilo je potrebno est sluajnih dogaaja da dovuku Tomaa do Tereze, kao da on sam nije imao volje za to. Vratio se u eku radi nje. I takva sudbonosna odluka oslanjala se na ljubav tako sluajnu da je uope ne bi bilo da njegov ef nije prije sedam godina dobio iijas. I ta ena, to utjelovljenje apsolutne sluajnosti, lei sad pored njega i duboko die u snu. Bila je kasna no. Osjeao je sve jae bolove u elucu, to mu se esto dogaalo u trenucima tjeskobe. Njeno disanje se jednom ili dva puta pretvorilo u tiho hrkanje. Toma vie nije znao za suosjeanje. Osjeao je samo pritisak u elucu i oajniko kajanje zbog odluke da se vrati.

44

DRUGI DIO DUA I TIJELO 1. Bilo bi glupo kad bi autor pokuao uvjeravati itaoca da su njegovi junaci stvarno ivjeli. Njih nije rodilo majino tijelo, roeni su iz jedne ili dviju sugestivnih reenica, ili iz jedne osnovne situacije. Tomaa je rodila reenica einmal ist keinmal. Terezu je rodilo kranje crijeva. Kad je prvi put dola u Tomaev stan, poela su joj krati crijeva. Nije nikakvo udo, nije ni ruala ni veerala, samo je prije podneva pojela na peronu sendvi, prije nego to e sjesti u vlak. Bila je potpuno koncentrirana na svoje hrabro putovanje i zaboravila je na jelo, a onaj ko ne misli na svoje tijelo postaje njegova rtva. Bilo je strano stajati pred Tomaom i sluati kako joj se utroba buni. Dolo joj je da zaplae. Sreom, Toma ju je nakon deset sekundi zagrlio pa je mogla zaboraviti na glasove iz trbuha.

45

2.

Terezu je, prema tome, rodila situacija koja brutalno otkriva nepomirljivu dvojnost tijela i due, to osnovno ljudsko iskustvo. Nekad davno ovjek je, udei se, oslukivao kako mu iz grudi odjekuje zvuk pravilnih udara i nije imao pojma o emu se radi. Nije mogao poistovjetiti samog sebe s neim tako stranim i nepoznatim kao to je tijelo. Tijelo je bilo kavez, a u tom kavezu bilo je neto to je gledalo, slualo, bojalo se, razmiljalo i udilo se. To neto, taj ostatak nakon to je oduzeto tijelo, to je bila dua. Danas, naravno, tijelo vie nije neto nepoznato. Znamo da je ono to udara u grudima srce, a da je nos zavretak cijevi koja slui za dovoenje kisika u plua. Lice nije nita drugo, ve neka vrsta komandne ploe na koju su prikljueni svi tjelesni mehanizmi: ishrana, vid, sluh, disanje, miljenje. Otkad je nauio ta je ta u njegovom tijelu, tijelo manje uznemirava ovjeka. Znamo ve i to da je dua prosto aktivnost sive mase velikog mozga. Dvojnost tijela i due zaodjenula se naunim terminima i moemo joj se veselo smijati kao starinskoj predrasudi. Dovoljno je, meutim, da se ovjek ludo zaljubi i da uz to mora sluati kranje svojih crijeva. Jedinstvo due i tijela, ta lirska iluzija vremena nauke, istog trenutka e se rasplinuti.

46

3. Nastojala je da kroz svoje tijelo vidi sebe. Zato je tako esto stajala pred ogledalom. Kako se bojala da je majka ne uhvati dok se gleda, to njeno zurenje u ogledalo imalo je karakter tajnog poroka. Pred ogledalo je nije vukla tatina, ve uenje to vidi svoje ja. Zaboravila je da gleda u komandnu plou tjelesnih mehanizama. inilo joj se da vidi svoju duu koja izbija kroz crte lica. Zaboravila je da je nos samo zavretak cijevi za dovoenje zraka u plua. Ona je u njemu vidjela vjeran odraz svog karaktera. Dugo je posmatrala sebe i na trenutke joj je smetalo to na svom licu primjeuje majine crte. Zato je sve upornije gledala u sebe i nastojala snagom volje odstraniti, izbrisati majin lik kako bi na njenom licu ostalo samo ono to je istinski njeno. Kad bi joj to uspjelo, bili su to opojni trenuci - dua je izlazila na povrinu kao kad/vojska nagrne iz potpalublja, ispuni itavu palubu, podie ruke prema nebu i pjeva.

47

4. Ne samo da je bila fiziki slina majci ve mi se ponekad ini da je njen ivot bio tek produetak majina ivota, kao to je kretanje kugle na kuglani samo produetak pokreta ruke igraa. Gdje je i kada zapoelo to kretanje, koje se kasnije pretvorilo u Terezin ivot? Moda u trenutku kad je Terezin djed, praki trgovac, poeo glasno slaviti ljepotu svoje keri, Terezine majke. Imala je tada samo tri ili etiri godine, a on joj je govorio kako izgleda kao Rafaelova slika madone. etverogodinja Terezina majka je to dobro zapamtila pa je kasnije, dok je sjedila u gimnazijskoj klupi, umjesto da slua nastavnike, razmiljala kojim umjetnikim djelima je slina. Kad je dolo vrijeme za udaju, imala je devet udvaraa. Svi su kleali u krugu oko nje. Sjedila je u sredini kao princeza, ne znajui koga da izabere: jedan je bio lijep, drugi duhovit, trei bogat, etvrti sportski tip, peti je bio iz najbolje porodice, esti joj je recitirao stihove, sedmi je proputovao itav svijet, osmi je svirao na violini, a deveti je bio od svih najmuevniji. Ali svi su na isti nain kleali i svi su imali iste uljeve na koljenima. to je na kraju izabrala onog devetog, nije bilo ni toliko zbog toga to je bio najmuevniji, ve zato to namjerno nije pazio kad mu je ona, dok su vodili ljubav, apnula u uho Pazi, molim te dobro pazi!" Tako je bila prisiljena da se na brzinu uda za njega, kad joj ve nije uspjelo da na vrijeme pronae lijenika koji e joj napraviti abortus. Tako se rodila Tereza. Iz svih oblasti domovine doputovala je bezbrojna rodbina, naginjala se iznad kolica i gukala. Terezina majka nije gukala. utjela je. Mislila je na preostalih osam udvaraa i svaki joj je izgledao bolji od devetog. Isto kao njena ki, i Terezina majka je voljela da se posmatra u ogledalu. Jednog dana je otkrila mnogo sitnih bora oko oiju i rekla sama sebi kako je njen brak besmislen. Srela je jednog

48

nemuevnog mukarca koji je iza sebe imao ve nekoliko pronevjera i dva rasturena braka. Mrzila je ljubavnike sa uljevima na koljenima. Oajniki je eljela da sama klekne. Pala je na koljena pred pronevjertte-ljem i napustila supruga i Terezu. Najmuevniji mukarac pretvorio se u najtunijeg mukarca. Bio je tako tuan da mu je bilo sve svejedno. Svuda je glasno govorio ta misli pa ga je komunistika policija, okirana njegovim neumjesnim izjavama, uhapsila, osudila i bacila u tamnicu. Terezu su istjerali iz zapeaenog stana i poslali majci. Najtuniji mukarac je nakon kratkog vremena umro u zatvoru, a majka je s pronevjeriteljem i Terezom odselila u gradi pod planinama. Terezin ouh je radio u nekom uredu, a majka kao prodavaica u trgovini. Rodila je jo troje djece, a onda se ponovo pogledala u ogledalo i ustanovila da je stara i runa.

49

5. Kad je zakljuila da je izgubila sve, poela je da trai krivca. Krivi su bili svi - kriv je bio njen prvi suprug, muevan i nevoljen, koji je nije posluao kad mu je apu-tala u uho da pripazi. Kriv je bio i drugi suprug, nemuevan i voljen, koji ju je odvukao iz Praga u provincijski gradi i tamo bez prestanka, jurio za enama tako da je stalno patila od ljubomore. Ali ni jednom ni drugom nije mogla nita. Jedino bie koje joj je pripadalo i nije moglo pobjei, talac koji je mogao platiti za sve ostale, bila je Tereza. Uostalom, moda je zaista upravo ona bila kriva za majinu sudbinu. Ona, to jest apsurdno sjedinjavanje spermatozoida najmuevnijeg ovjeka sa jajacem najljepe ene. U toj fatalnoj sekundi koja se zove Tereza dat je znak za poetak trke na dugoj stazi upropatenog majinog ivota. Majka je neprestano objanjavala Terezi da biti majkom znai rtvovati sve. Njene rijei su zvuale uvjerljivo, jer je iza njih stajao ivot ene koja je zbog svog djeteta izgubila sve. Tereza je sluala i vjerovala da je materinstvo najvea vrijednost u ivotu, ali istovremeno i velika rtva. A ako je materinstvo utjelovljenje rtve, onda je usud keri Krivica koju je nemogue okajati.

50

6. Tereza, naravno, nije znala kako je to bilo one noi kad je majka aptala njenom ocu u uho neka dobro pazi. Krivica koju je osjeala bila je nejasna kao praroditeljski grijeh. inila je sve to je mogla da se oslobodi te krivice. Majka ju je ispisala iz gimnazije pa je od petnaeste godine radila kao konobarica i sve to bi zaradila davala majci. Bila je spremna uiniti sve samo da zadobije njenu ljubav. Vodila je domainstvo, brinula se za polubrau, itave nedjelje je istila i prala. Bila je to teta, jer je u gimnaziji bila najnadarenija djevojka u razredu. Teila je neemu viem, ali u tom malom gradu nita vie nije za nju postojalo. Tereza je prala rublje, a pored korita je leala otvorena knjiga. Okretala je listove, a na knjigu su padale kapi vode. U kui se nije znalo za stid. Majka je hodala po stanu samo u rublju, ponekad bez grudnjaka, a ponekad, u ljetnim danima, potpuno naga. Ouh nije hodao nag, ali je imao obiaj da ude u kupaonicu uvijek kad je Tereza bila u kadi. Jednom se zbog toga zakljuala, a majka je digla dreku: Za koga ti sebe smatra? ta misli ko si ti? Misli da e ti odgristi tvoju ljepotu?" (Ta situacija zorno pokazuje da je mrnja prema keri bila u majci jaa od ljubomore. Krivica kerke bila je beskrajna i obuhvatala je i nevjerstva drugog supruga. Ako ki eli da se emancipira, ako inzistira na nekim svojim pravima - da se, na primjerf zakljuava u kupaonicu - za majku je to manje prihvatljivo nego eventualno muevo seksualno zanimanje za Terezu.) Jednom prilikom, zimi, majka je etkala po stanu gola pri upaljenom svjetlu. Tereza je pourila da navue zavjese da majku ne gledaju iz kue preko puta. Iza sebe je ula njen smijeh. Dan kasnije dole su k majci prijateljice - jedna susjeda, kolegica iz trgovine, mjesna uiteljica i jo dvije-tri ene koje su

51

imale obiaj da se redovno sastaju. Tereza je na trenutak ula u sobu zajedno sa esnaestogodinjim sinom jedne od njih, a majka je to smjesta iskoristila da ispria kako je sino njena ki titila njen stid. Smijala se, a smijale su se i ostale ene. Tereza se ne eli pomiriti s tim da ljudsko tijelo pia i prdi", rekla je majka. Tereza je pocrvenjela, ali majka je nastavila: Zar u tome ima neto loe?" I odmah je sama odgovorila na postavljeno pitanje - glasno je pustila vijetar. Sve ene su se smijale.

52

7. Majka glasno podriguje, pria bez uvijanja o svom seksualnom ivotu, pokazuje vjetaku vilicu. Nauila je da je spretno otkai jezikom u ustima tako da joj, kad se nasmije, gornja eljust padne na donje zube, a lice iznenada dobije zastraujui izraz. Njeno ponaanje nije nita drugo nego jedan jedini siloviti gest kojim odbacuje svoju ljepotu i mladost. U vrijeme kad je devet udvaraa klealo u krugu oko nje, budno je uvala svoju golotinju. Kao da je mjerom stida htjela izraziti vrijednost koju ima njeno tijelo. Ako se danas vie ne stidi, ini to radikalno, kao da tom bestidnou eli sveano povui crtu preko ivota i viknuti da mladost i ljepota, koje je nekad toliko cijenila, nemaju u stvari nikakve vrijednosti. ini mi se da je Tereza produenje onog gesta kojim je majka odbacila daleko od sebe svoj ivot ljepotice. (A ako Tereza ima i sama nervozne pokrete, nedovoljno elastine gestove, tome se ne treba uditi - onaj veliki majin gest, divlji i samounitavajui, ostao je u Terezi, postao je Tereza!)

53

8. Majka trai pravdu za sebe i zahtijeva da krivac bude kanjen. Zato inzistira na tome da ki ostane s njom u svijetu bestidnosti, u kome mladost i ljepota nita ne znae, gdje je itavo ovjeanstvo samo jedan ogromni koncentracioni logor tijela koja su sva slina jedno drugom i u kojima su due nevidljive. Sad moemo bolje shvatiti smisao tajnog Terezina poroka, njenih estih i dugih pogleda u ogledalo. Bila je to borba s majkom. Bila je to enja da ne bude tijelo kao to su ostala tijela, ve da na povrini vlastitog lica vidi armiju due koja je nagrnula iz potpalublja". To nije bilo nimalo lako, jer je dua, tuna, bojaljiva, uplaena, bila negdje duboko u Terezi i stidjela se izii na vidjelo. Tako je bilo upravo onog dana kad je prvi put srela Tomaa. Provlaila se izmeu pijanaca u restoranu, tijelo joj je bilo savijeno pod teinom krigli piva na posluavni-ku, a dua joj je bila negdje u elucu ili pankreasu. I uprvo u tom trenutku joj se Toma obratio. To obraanje bilo je veoma znaajno, jer je dolazilo od nekoga ko nije poznavao ni njenu majku ni pijance koji su joj svakog dana upuivali stereotipne, vulgarne primjedbe. Status tuinca ga je uzdizao iznad ostalih. Uzdizalo ga je jo neto - na stolu je drao otvorenu knjigu. U toj njenoj krmi jo niko nije sjedio s otvorenom knjigom na stolu. Knjiga je za Terezu bila znak prepoznavanja pripadnika tajnog bratstva. Grubom svijetu koji ju je okruivao mogla se oduprijeti samo jednim orujem - knjigama koje je posuivala u mjesnoj knjinici, naroito romanima. Proitala ih je bezbroj, od Fieldinga do Thomasa Manna. Pruali su joj mogunost imaginarnog bijega od ivota u kome nije nalazila nikakvo zadovoljstvo, ali bili su joj vani i kao predmeti - voljela je etati ulicama s romanom ispod ruke. Bili su joj isto to i elegantni tap za dendija iz prolog stoljea. inili su je razliitom od drugih.

54

(Usporedba knjige s elegantnim tapom dendija nije sasvim tana. tap je inio dendija ne samo razliitim od drugih, nego i modernim i pomodnim. Knjiga je inili Terezu razliitom od drugih, ali ju je inila staromodnom. Bila je, naravno, jo previe mlada da bi mogla sama uvidjeti koliko je staromodna. Mladii koji su prolazili pored nje s bunim tranzistorima u rukama izgledali su joj glupi. Izmaklo joj je, meutim, da su moderni.) Onaj koji joj se obratio bio je tuinac, ali i lan tajnog bratstva. Obratio joj se utivo i Tereza je osjetila kako se njena dua probija na povrinu kroz sve arterije, vene i pore, da mu se pokae.

55

9. Kad se Toma vratio iz Ciriha u Prag, misao da je njegov susret s Terezom posljedica est malo vjerojatnih sluajnosti izazivala je u njemu osjeaj nelagodnosti. Samo, nije li dogaaj utoliko znaajniji i dragocjeniji to je vie sluajnosti potrebno da do njega doe? Samo sluaj nam moe izgledati kao poruka. Ono to se dogaa silom prilika, ono to oekujemo, ono to se ponavlja svakog dana, to je nijemo. Samo sluajnost nam govori. Nastojimo da itamo iz nje kao vraare iz ara koje ostavlja kaveni talog na dnu alice. Toma je Terezi u njenom restoranu izgledao kao apsolutna sluajnost. Sjedio je za stolom iznad otvorene knjige. Podigao je pogled prema Terezi i nasmijao se. - Jedan konjak - rekao je. U tom trenutku iz radija je odzvanjala glazba. Tereza je otila iza anka po konjak i okrenula dugme da odzvanja jo glasnije. Prepoznala je Beethovena. Poznavala ga je od vremena kad je u njihov grad doputovao kvartet iz Praga. Tereza (koja je, kako znamo, eznula za neim viim") je otila na koncert. Dvorana je bila prazna. Osim nje bili su tu jo samo mjesni apotekar i njegova ena. Na podiju je, prema tome, sjedio kvartet muziara, a u sali tercet slualaca, ali muziari su bili tako dobri da nisu otkazali koncert, ve su cijelo vee svirali posljednja tri Beethove-nova kvarteta samo za njih. Apotekar je poslije koncerta pozvao muziare na veeru i zamolio nepoznatu djevojku da i ona poe s njima. Od tog vremena Beethoven se pretvorio u sliku svijeta na drugoj strani, svijeta za kojim je eznula. Dok je nosila iz anka konjak za Tomaa, nastojala je da proita tu sluajnost - kako je to mogue da upravo sada, dok nosi konjak nepoznatom mukarcu koji joj se svia, uje Beethovena?

56

U nunosti nema arolija, a sluajnost ih je puna. Ako ljubav treba da bude nezaboravna, oko nje se od prvog trenutka moraju okupljati sluajnosti kao ptice oko svetog Franje Asikog.

57

10.

Pozvao ju je da plati. Zatvorio je knjigu (znak prepoznavanja tajnog bratstva), a ona je poeljela da ga upita ta to ita. - Moete li mi napisati raun na broj sobe? - upitao je. - Naravno - rekla je. - Koji broj? Pokazao joj je klju za koji je bila privrena drvena ploica sa crvenom esticom. - Ba neobino - rekla je. - Broj est. - ta je u tome neobino? - upitao je. Sjetila se da je u Pragu, prije nego to su se roditelji razveli, stanovala u kui broj est. Rekla je, meutim, neto drugo (a na nama je da registriramo taj lukavi potez): - Vi imate sobu broj est, a meni u est sati zavrava smjena. - A moj vlak ide u sedam - rekao je nepoznati mukarac. Nije znala ta da kae, dala mu je raun da ga potpie i odnijela ga na recepciju. Kad je zavrila s poslom, stranac vie nije sjedio za stolom. Je li shvatio njenu diskretnu poruku? Izila je iz restorana uzbuena. Preko puta hotela nalazio se malen, rijedak park, ou-pani park prljavog malog grada, koji je njoj uvijek predstavljao otok ljepote - bio je tu travnjak, etiri topole, klupe, tuna vrba i grmovi forsitija. Sjedio je na utoj klupi s koje je mogao vidjeti ulaz u restoran. Upravo na toj klupi sjedila je juer s knjigom u ruci! U tom trenutku je shvatila (ptice sluajnosti su joj slijetale na ramena) da joj je taj nepoznati mukarac suen. Obratio joj se, pozvao je da sjedne kraj njega. (Armija njene due je nagrnula na palubu tijela.) Zatim ga je otpratila na stanicu, a on joj je na rastanku dao svoju posjetnicu i telefonski broj. - Ako sluajno nekad doete u Prag .

58

11. Ta posjetnica koju joj je dao u posljednjem trenutku, a jo vie podstrek sluajnosti (knjiga, Beethoven, broj est, uta klupa u parku), dali su joj hrabrosti da ode od kue i promijeni svoju sudbinu. Moda su upravo te sluajnosti (uostalom, sasvim skromne, sive, potpuno u skladu s tim beznaajnim gradom) pokrenule njenu ljubav i postale izvor energije koju nee iscrpiti do kraja ivota. Na svakodncni ivot je neprestano bombardiran sluajnostima, tanije reeno sluajnim susretima ljudi i dogaaja koje nazivamo koincidencijama. Koincidencija znai da se dva neoekivana dogaaja odigravaju istovremeno, da se susreu Toma se pojavi u restoranu i istovremeno za-zvui Beethovenova glazba. Ogromnu veinu takvih koincidencija ovjek uope ne primjeuje. Da je u restoranu za stolom sjedio umjesto Tomaa mjesni mesar, Tereza ne bi uope primijetila da iz radija odzvanja Beethoven (iako je susret Beethovena i mesara takoer zanimljiva koincidencija). Ljubav to se javlja izotrila je u njoj smisao za lijepo, i ona tu glazbu vie nikad nee zaboraviti. Bie duboko dirnuta svaki put kad je uje. Sve to se u tim trenucima bude deavalo oko nje bie ozareno tom glazbom i postae lijepo. Na poetku romana koji je nosila ispod ruke kad je dola kod Tomaa Ana se sree s Vronskim pod udnim okolnostima. Nalaze se na peronu sa koga se neko upravo bio bacio pod vlak. Na kraju romana baca se pod vlak Ana. Ta simetrina kompozicija, kod koje se pojavljuje isti motiv na poetku i na kraju, moe izgledati tipino romaneskna". Da, slaem se, ali samo pod uslovom da rije ..romaneskna" ne shvatite kao izmiljen", vjetaki", razliit od ivota". Jer upravo tako su komponirani ljudski ivoti. Komponirani su kao muzika skladba. ovjek, voden svojim smislom za lijepo, pretvara sluajni dogaaj (Beethovenovu

59

glazbu, smrt na eljeznikoj stanici) u motiv koji e zauvijek ostati u skladbi njegovog ivota. Vraae mu se, ponavljae ga, mijenjae ga i razvijati kao kompozitor temu svoje sonate. Ana je mogla oduzeti sebi ivot i na drugi nain, ali motiv eljeznike stanice i smrti, taj nezaboravni motiv povezan s raanjem ljubavi, privlaio ju je, u trenucima oajanja, svojom mranom ljepotom. ovjek i ne znajui komponira svoj ivot prema zakonima ljepote i u asovima najdubljeg beznaa. Romanu se, prema tome, ne moe zamjeriti da je fasciniran tajanstvenim susretima sluajnosti (kao to je susret Vronskog, Ane, perona i smrti, ili susret Beethovena, Tomaa, Tereze i konjaka), ali se zato moe s pravom predbacivati ovjeku da je u svom svakodnevnom ivotu slijep za takve sluajnosti pa mu ivot zbog toga gubi dimenziju ljepote.

60

12. Probuena slijetanjem ptice sluajnosti na ramena, uzela je nedjelju dana odmora i, ne govorei nita majci, sjela u vlak. esto je odlazila u toalet da se pogleda u ogledalo i zamoli duu da u presudnom danu njenog ivota ni na trenutak ne napusti palubu tijela. I dok se tako posmatrala, odjednom se uplaila osjetila je peckanje u grlu. Zar da se u presudnom danu svog ivota razboli? Ali povratka vie nije bilo. Javila mu se preko telefona sa stanice a kad je otvorio vrata, poela su joj strahovito zavijati crijeva. Postidjela se. Bilo je to kao da u trbuhu nosi svoju majku koja se sad cereka ne bi li joj pokvarila susret s Tomaem. U prvom trenutku je imala osjeaj da e je zbog tih neukusnih zvukova otjerati, ali on ju je, umjesto toga, zagrlio. Bila mu je zahvalna to se ne obazire na to njeno kranje i strastveno ga je ljubila, zamagljenih oiju. Nije prola ni minuta i ve su vodili ljubav. Ciala je. Ve je imala groznicu. Dobila je gripu. Kraj cijevi za voenje kisika u plua bio je zaepljen i crven. Onda je dola drugi put s tekim koferom u koji je potrpala sve svoje stvari, rijeena da se vie nikad ne vrati u mali grad. Pozvao ju je sebi tek drugog dana uvee. Prenoila je u jeftinom hotelu, ujutro odnijela kofer u garderobu na eljeznikoj stanici a zatim je do veeri lutala po Pragu s Anom Karenjinom ispod ruke. Uvee je pozvonila, otvorio je vrata a ona nije isputala knjigu iz ruke kao da je ona ulaznica u Tomaev svijet. Postala je svjesna da ima samo tu jednu bijednu ulaznicu i dolazilo joj je da zaplae. Da ne bi zaplakala, bila je govorljiva, govorila je glasno i smijala se. I opet ju je vrlo brzo nakon dolaska stegnuo u zagrljaj pa su vodili ljubav. Stupila je u maglu u kojoj se nita nije moglo vidjeti, u kojoj su se mogli uti samo njeni krici.

61

13.

To nije bilo uzdisanje i jecanje, bili su to zaista krici. Vikala je tako da je Toma morao odmaknuti glavu od njenog lica. Imao je osjeaj da e mu njen glas probiti bubnji. Ti krici nisu bili izraz ulnosti. ulnost je maksimalna mobilizacija ula - ovjek napeto posmatra onog drugog i oslukuje svaki zvuk. A njeni krici su, suprotno tome, imali za cilj pomraenje ula da nita ne vide i ne uju. To je vikao sam naivni idealizam njene ljubavi koja je htjela da bude negacija svih suprotnosti, negacija dvojnosti tijela i due pa moda i negacija vremena. Je li imala zatvorene oi? Nije, ali nikamo nije gledala, zurila je u prazninu tavanice. I povremeno je naglo okretala glavu na jednu pa na drugu stranu. Kad su krici utihnuli, zaspala je pored njega i cijele noi ga drala za ruku. Jo kad je imala osam godina, navikla se da prije nego to e zaspati stee jednu ruku drugom zamiljajui da dri ovjeka koga voli, ovjeka svog ivota. Zato nije teko shvatiti zato je s takvom upornou stezala u snu Tomaevu ruku - vjebala je, pripremala se za to od djetinjstva.

62

14. Djevojka koja, umjesto da ide za neim viim", mora nositi pijancima pivo, a u nedjelju prati prljavo rublje svoje polubrae, stvara u sebi veliku rezervu vitalnosti, rezervu o kakvoj ne mogu ni sanjati ljudi koji studiraju na univerzitetu i zijevaju nad knjigama. Tereza je proitala vie nego oni, saznala je o ivotu vie nego oni, ali nikad toga nee biti svjesna. Ono po emu se ovjek koji je studirao razlikuje od samouka nije koliina znanja nego to to kod prvog imamo umjesto vitalnosti samouvjerenost. Elan s kojim se Tereza bacila u Pragu u ivot bio je istovremeno silovit i labilan. Kao da je oekivala da e joj jednog dana neko rei: Ti ne spada ovamo! Vrati se tamo otkud si dola!" Sva njena volja za ivot visila je o jednoj vlasi o Tomaevom glasu, koji je nekad izvukao na povrinu njenu duu skrivenu negdje u utrobi. Tereza je dobila mjesto u fotografskoj laboratoriji, ali to joj nije bilo dovoljno. Htjela je sama da fotografira. Tomaeva prijateljica Sabina joj je posudila tri-etiri monografije slavnih majstora kamere, sastala se s njom u kavani i nad otvorenim knjigama joj objasnila ta je zanimljivo na pojedinim fotografijama. Tereza ju je utke sluala, s koncentracijom koju je malo koji profesor vidio kod svojih aka. Zahvaljujui Sabini shvatila je srodnost fotografije i slikarstva i prisiljavala je Tomaa da ide na sve izlobe koje su prireivane u Pragu. Brzo joj je uspjelo da objavi neke svoje fotografije u ilustriranom asopisu i jednog dana je prela iz laboratorije meu profesionalne fotografe lista. Iste veeri otili su s prijateljima u bar da proslave to njeno unapreenje i pleu. Toma je bio loe raspoloen i, kad je navalila da joj kae ta se dogodilo, priznao joj je, nakon to su se vratili kui, da je bio ljubomoran kad je vidio kako plee s njegovim kolegom.

63

- Bio si zaista ljubomoran? - pitala ga je bar deset puta, kao da joj je javio da je dobila Nobelovu nagradu pa ne moe da povjeruje. Konano ga je uhvatila oko pasa i zaplesala s njim po sobi. To nije bio drutveni ples kakav je prije jednog sata izvodila u baru. To je bila neka seoska poskoica, ludo skakutanje pri kome je dizala noge visoko u zrak, nespretno skakala i vukla ga po sobi tamo - amo. Na nesreu, ubrzo nakon toga poela je i sama patiti od ljubomore, ali ta njena ljubomora nije bila za Tomaa Nobelova nagrada, nego teret koga e se rijeiti tek kratko vrijeme prije smrti.

64

15. Marirala je oko bazena gola sa jo mnogo drugih golih ena, Toma je sjedio u koari objeenoj ispod svoda plivalita, vikao na njih, tjerao ih da pjevaju i prave u-njeve. One koje nisu dobro izvodile vjebu, ubijao je. Htio bih jo jednom da se vratim na ovaj san. Njegov uas nije poeo u trenutku kad je Toma ispalio prvi hitac. San je bio straan od samog poetka. Bilo je strano to mora gola marirati paradnim korakom s drugim golim enama. To je za Terezu bio pojam uasa. Dok je bila kod majke, nije se smjela zakljuavati u kupaonici. Majka je time htjela da joj kae kako je njeno tijelo isto kao sva druga tijela, kako nema prava na stid, kako nema nikakvog razloga da krije neto to postoji u milijardama primjeraka. U majinom svijetu sva su tijela bila ista i marirala su u koloni, jedno za drugim. Golotinja je za Terezu od djetinjstva bila znak obavezne uniformnosti koncentracionog logora, znak ponienja. Odmah na samom poetku tog sna postojao je jo jedan uas sve ene bile su prisiljene da pjevaju! Ne samo to su im tijela bila ista, podjednako bezvrijedna, ne samo da su bila obini zvuni mehanizmi bez due, ve su se ene morale i radovati tome! Bila je to radosna solidarnost stvorenja bez due! ene su bile sretne to su odbacile teret due, taj smijeni ponos, iluziju o jedinstvenosti, i to su sve iste. Tereza je pjevala s njima, ah se nije radovala. Pjevala je od straha da e je ene ubiti ako ne bude pjevala s njima. Ali ta je trebalo da znai to da je Toma pucao u njih, to su jedna za drugom padale mrtve u bazen? ene koje se raduju to su iste, to se meusobno ne razlikuju, slave, u stvari, svoju buduu smrt, koja e njihovu istovjetnost uiniti apsolutnom. Hitac je, prema tome, bio tek sretna kulminacija njihovog mrtvakog mara. Zato su se poslije

65

svakog ispaljenog metka radosno smija-le i pjevale jo glasnije dok je les tonuo u dubinu. Ali zato je upravo Toma pucao i zato je htio ubiti i Terezu? Zato to je upravo on poslao Terezu meu njih. To je ono to san eli da kae Tomau kad mu ve Tereza ne zna rei sama. Dola je k njemu da bi pobjegla iz majinog svijeta u kome su sva tijela bila jednaka. Dola je k njemu da bi njeno tijelo postalo jedinstveno i nezamjenjivo. A on je sad ponovo nacrtao znak jednakosti izmeu nje i drugih - sve ih ljubi na isti nain, miluje ih na isti nain, ne pravi nikakvu, nikakvu, nikakvu razliku izmeu Terezinog tijela i drugih tijela. Tako ju je ponovo poslao u svijet iz koga je htjela pobjei. Poslao ju je da marira gola s drugim golim enama.

66

16. Sanjala je naizmjenino tri serije snova - prva serija, u kojoj su divljale make, govorila je o njenim patnjama za ivota. Druga serija je u bezbroj varijacija prikazivala prizor njenog pogubljenja. Trea je govorila o njenom ivotu poslije smrti, kad se njeno ponienje pretvorilo u stanje koje nikad nee imati kraja. U tim snovima nije se imalo ta deifrirati. Optuba protiv Tomaa bila je tako jasna da je mogao samo utjeti i oborene glave milovati Terezu po ruci. Pored toga to su mnogo govorili, ti su snovi bili i lijepi. To je okolnost koja je izmakla Freudu kad je postavljao svoju teoriju snova. San nije samo poruka (eventualno ifrovana poruka), ve i estetska aktivnost, igra mate koja predstavlja vrijednost sama po sebi. San je dokaz da fantazija, sanjarenje o onome to se nije dogodilo, spada u najosnovnije potrebe ovjeka. Tu je korijen izdajnike opasnosti od sna. Kad san ne bi bio lijep, ne bi bilo teko brzo zaboraviti na njega. A ona se neprestano vraala svojim snovima, ponavljala ih u sebi, pretvarala ih u legende. Toma je ivio hipnotiziran arolijom jedva podnoljive ljepote Terezinih snova. - Tereza, Terezice, kamo se to gubi? Ta ti svakog dana sanja o smrti, kao da zaista eli otii... - govorio je dok su sjedili jedno nasuprot drugom za stoliem u vinskoj konobi. Bio je dan, razum i volja opet su vladali. Kap crvenog vina polako je tekla niz staklo ae i Tereza je rekla: - Ja tu nita ne mogu, Tomae. Ta ja sve razumijem. Znam da me voli. Znam da ta tvoja nevjerstva nisu nikakva tragedija... Gledala je u njega s ljubavlju, ali se bojala noi koja dolazi, plaila se svojih snova. Njen ivot je bio prepolovljen, i te dvije polovine borile su se meusobno danju i nou

67

17. Onaj tko neprestano tei nekamo vie" mora raumf ti s tim da e jednog dana osjetiti vrtoglavicu. A ta je to vrtoglavica? Strah od pada? I zato dobijamo vrtoglavicu i na vidikovcu, iza sigurne ograde? Vrtoglavica nije strah od pada, ve neto sasvim drugo. Vrtoglavica znai da nas dubina ispod nas privlai, mami, da izaziva u nama enju za padom kojoj se izbezumljeni suprotstavljamo. Povorka nagih ena oko bazena, leevi u pogrebnim kolima koji se raduju to je Tereza mrtva kao i oni, to je bilo ono dolje koga se uasavala, odakle je jednom ve pobjegla, ali koje ju je i dalje na neki tajanstven nain privlailo. To je bila njena vrtoglavica - dozivanje slatke (gotovo vesele) rezignacije prema sudbini i dui. Dozivala ju je solidarnost stvorenja bez due i u trenucima slabosti dolazila je u iskuenje da se odazove tom pozivu i vrati majci. Javljala joj se elja da povue armiju due sa palube tijela, da sjedne medu majine prijateljice i da se smije tome to je jedna od njih glasno pustila vjetar. Da marira s njima gola oko bazena i pjeva.

68

18. Tano je da je Tereza do odlaska od kue neprestano ratovala s majkom, ali ne zaboravimo da ju je istovremeno nesretno voljela. Bila je spremna uiniti za nju bilo ta samo kad bi to majka zatraila od nje glasom ljubavi. I nala je snage da ode samo zato to nikad nije ula taj glas. Kad je majka shvatila da je njena agresivnost izgubila vlast nad kerkom, poela joj je pisati u Prag pisma ispunjena jadikovkama. alila se na mua, na poslodavca, na zdravlje, na djecu i nazivala Terezu jedinim biem koje joj je ostalo. Terezi se uinilo da konano uje glas majine ljubavi za kojim je eznula dvadeset godina i poeljela je da se vrati. eljela je da se vrati utoliko vie to se osjeala slabom. Tomaeva nevjerstva naglo su joj otkrila koliko je bespomona, a iz osjeaja bespomonosti rodila se vrtoglavica, neizdriva enja za padom. Jednog dana majka ju je nazvala preko telefona. Navodno boluje od raka. Zivjee moda samo jo nekoliko mjeseci. Ta vijest pretvorila je Terezino oajanje zbog Tomaevih nevjersta-va u pobunu. Predbacivala je sebi da je izdala majku radi mukarca koji je ne voli. Bila je spremna da zaboravi sve ime ju je majka muila. Sad je bila u stanju da je shvati. Ta obje se nalaze u istoj situaciji - majka voli ouha, kao to Tereza voli Tomaa, a ouh mui majku varajui je s drugim enama, kao i Toma Terezu. Ako se majka runo odnosila prema Terezi, to je bilo samo zato to je previe patila. Ispriala je Tomau da joj je majka bolesna i rekla mu da e uzeti nedjelju dana odmora i otputovati k njoj. Glas joj je bio pun prkosa. Kao da je naslutio da je ono to je privlai majci u stvari zov dubine, Toma je bio protiv tog putovanja. Nazvao je bolnicu u malom gradu. Evidencija o oboljenjima od raka vodi se u ekoj veoma temeljito pa je bez tekoa ustanovio da kod Terezine majke nikad nije otkriveno nita to bi ukazivalo na

69

rak i da u toku posljednjih godinu dana nije uope bila kod ljekara. Posluala je Tomaa i nije otputovala k majci, ali je istog dana pala na ulici i razbila koljeno. Hod joj je postao nesiguran i gotovo svakog dana se dogaalo da padne, da se udari u neto, ili da ispusti neki predmet koji je drala u rukama. U njoj je tinjala nesavladiva enja za padom. ivjela je u stanju neprestane vrtoglavice. Onaj ko pada kae Podigni me!" I Toma ju je strpljivo podizao.

70

19. Htjela bih da vodimo ljubav u mom ateljeu kao da je pozornica. Da naokolo stoje ljudi, ali da nam ne smiju prii. I da ne mogu odvojiti pogled od nas ..." Kako je vrijeme prolazilo, ta slika je postepeno gubila prvobitnu sposobnost ranjavanja i poela je uzbuivati. Nekoliko puta je apatom opisivala tu situaciju Tomau dok su vodili ljubav. Uinilo joj se da je otkrila nain na koji moe izbjei kanjavanje, kako je shvatala svako Tomaevo nevjerst-vo neka je povede sa sobom! Neka je vodi kod svojih ljubavnica! Moda bi tako njeno tijelo postalo opet prvo i jedino. Njeno tijelo bi postalo njegov alter ego, njegov adutant i asistent. - Ja u ih svlaiti, okupau ih u kadi i dovesti ih tebi ... - aptala mu je dok su leali stisnuti jedno uz drugo. eznula je da se pretvore u jedno hermafroditsko bie i da tijela drugih ena budu njihove zajednike igrake.

71

20. Da postane alter ego njegovog poligamnog ivota. To-ma nije bio u stanju da to shvati, a ona nije mogla da se oslobodi te predstave, pa je pokuala da se zblii sa Sabi-nom. Predloila je da joj napravi seriju fotografskih portreta. Sabina ju je pozvala u atelje i konano je vidjela tu veliku prostoriju usred koje je stajao iroki kau kvadratnog oblika, kao podijum. Prava je sramota da jo nisi bila kod mene - rekla je Sabina pokazujui joj slike koje su stajale naslonjene na zid. ak je izvukla odnekud jedno staro platno koje je slikala jo u koli. Na njemu je bilo prikazano graenje eljezare. Slikala je eljezaru u vrijeme kad je kola zahtijevala najstroiji realizam (nerealistika umjetnost, smatralo se tada, podriva socijalizam) i Sabina, vodena takmiarskim duhom, nastojala je da bude stroija od profesora i slikala je tako da se na platnu ne moe primijetiti potez kista, da bude slino kolor fotografiji. Ovu sliku sam upropastila. Kapnula mi je na nju crvena boja. Najprije sam bila nesretna, a onda je ta mrlja poela da mi se svia, jer je izgledala kao pukotina. Kao da gradilite vie nije pravo gradilite, ve obina po-zorina dekoracija, gradilite naslikano na kulisama. Poela sam da se igram s tom pukotinom, da je proirujem, da zamiljam ta bi se kroz nju moglo vidjeti. I tako sam izradila prvi ciklus slika koje sam nazvala Kulise. Nikome ih, naravno, nisam smjela pokazati. Izbacili bi me iz kole. U prvom planu bio je uvijek savreno realistiki svijet, a iza njega, kao kroz poderano platno kulisa, moglo se vidjeti neto drugo, neto tajanstveno ili apstraktno. Nekoliko trenutaka je utjela, a onda dodala: - Naprijed je bila razumljiva la, a pozadi nerazumljiva istina. Tereza je ponovo sluala s onom nevjerojatnom koncentracijom kakvu je malo koji profesor vidio na licu svog aka i otkrivala da zaista sve Sabinine slike, stare i najnovije, govore uvijek o

72

istom, da sve predstavljaju susret dviju tema, dvaju svjetova, da podsjeaju na fotografije nastale dvostrukom ekspozicijom filma. Predio iza kojeg se nazire stolna lampa. Ruka koja sa zadnje strane kida platno sa idilinom mrtvom prirodom, jabukama, orasima i osvijetljenom boinom jelkom. Osjetila je divljenje prema Sabini, a kako se slikarica drala prijateljski, to divljenje nije bilo praeno strahom ni nepovjerenjem i pretvorilo se u simpatiju. Bila je gotovo zaboravila na to da je dola da je slika. Sabina je bila prisiljena da je sama podsjeti na to. Otrgla je pogled od slika i ponovo ugledala kau koji je stajao usred sobe kao podijum.

73

21. Kraj kaua je stajao noni ormari a na njemu stalak u obliku ljudske glave, stalak kakve upotrebljavaju frizeri da na njima dre perike. Na Sabininom stalku, meutim, nije stajala perika ve polucilinder. Sabina se nasmijala. - To je eir mog djeda. Takav eir, crn, tvrd, okrugao, Tereza je vidjela samo u filmu. Takav eir je nosio Chaplin. Nasmijala se, uzela eir i dugo ga razgledala. Zatim je upitala: - Hoe da te fotografiram s ovim eirom? Sabina se dugo smijala tom pitanju. Tereza je odloila polucilinder, uzela fotoaparat i poela slikati. Nakon gotovo jednog sata iznenada je upitala: - Da li bi eljela da te slikam nagu? - Nagu? - rekla je Sabina, nasmijavi se. - Da - ponovila je Tereza hrabro svoj prijedlog. - Za to se treba najprije napiti - rekla je Sabina i otvorila flau vina. Tereza je osjeala slabost u itavom tijelu, utjela je, dok je Sabina etala po sobi s aom vina u ruci i priala o svom djedu,koji je bio gradonaelnik jednog malog grada. Sabina ga nikad nije upoznala i jedino to joj je ostalo od njega bio je taj eir i uz njega jedna fotografija na kojoj se vidjela tribina, a na njoj nekoliko mjesnih uglednika. Jedan od njih bio je njen djed. Ni po emu se nije moglo zakljuiti ta rade na toj tribini, da li prisustvuju nekoj proslavi ili otkrivaju spomenik nekom drugom ugledniku koji je takoer u sveanim prilikama nosio polucilinder na glavi. Sabina je dugo priala o polucilindru i djedu i kad je iskapila treu au, rekla je - Priekaj! - i otila u kupaonicu. Vratila se u kupaem mantilu. Tereza je uzela fotoaparat i prinijela ga oku. Sabina je rairila mantil.

74

22. Fotoaparat je sluio Terezi kao mehaniko oko kroz koje je posmatrala Tomaevu ljubavnicu i kao veo kojim je pred njom skrivala lice. Sabini je bilo potrebno vremena da potpuno odbaci mantil. Situacija u kojoj se nala bila je ipak malo neu-godnija nego to je pretpostavljala. Nakon nekoliko minuta prila je Terezi i rekla: - A sad u fotografirati ja tebe. Svui se. Rijei svui se" ula je Sabina mnogo puta od To-maa i one su joj ostale u glavi. Nareenje to ga je To-maeva ljubavnica uputila Tomaevoj eni bilo je, prema tome, Tomaevo nareenje. Povezao je te dvije ene istom maginom reenicom. Imao je svoj nain da neduni razgovor sa enom pretvori u erotsku situaciju - nije to radio ni milovanjem, ni dodirom, ni laskanjem, ni molbom ve naredbom koju je izgovarao naglo, iznenadno, tihim glasom, ali energino i autoritativno, i uvijek sa fizikim odstojanjem; nikad u takvom trenutku nije dodirivao enu. I Terezi je esto istim tonom govorio Svui se!" pa i kad bi to rekao tiho, i kad bi to samo apnuo, bilo je to nareenje. A ona bi uvijek osjetila uzbuenje zbog toga to se pokorava. Sad je ula te iste rijei i elja da poslua bila je u njoj moda jo vea, jer je posluati stranu osobu posebna ludost, ludost u ovom sluaju utoliko ljepa to naredbu ne izdaje mukarac nego ena. Sabina je uzela fotoaparat i Tereza se svukla. Stajala je pred Sabinom gola i razoruana. Doslovno razoruana, to jest bez aparata kojim je maloas krila lice i istovremeno nianila u Sabinu, kao orujem. Predana Tomaevoj ljubavnici na milost i nemilost. To prekrasno preputanje ju je opijalo. eljela je da sekunde u kojima stoji naga pred njom nikad ne minu. Mislim da je i Sabina osjetila posebnu aroliju situacije kad se pred njom nala ena njenog ljubavnika, udno podatna i plaha.

75

Dva ili tri puta je pritisnula okida a onda, kao da se uplaila te oaranosti i pokuala brzo da je otjera, prasnula u smijeh.

76

23

Sva ranija zlodjela ruske imperije odvijala su se prikrivena diskretnom sjenom. Deportacija miliona Litvanaca, umorstvo stotina hiljada Poljaka, likvidacija krunskih Tatara, sve je to ostalo u sjeanju bez fotografskih dokumenata pa, prema tame, kao neto to se ne moe dokazati, to e biti prije ili kasnije proglaeno za izmiljotinu. Nasuprot tome, upad u ehoslovaku 1968. godine do najmanjih pojedinosti je fotografiran, snimljen na film i pohranjen u arhive itavog svijeta. eki fotografi i snimatelji su bili svjesni da upravo oni mogu uiniti ono jedino to je jo bilo mogue uiniti: sauvati za daleku budunost sliku nasilja. Tereza je provela na ulicama punih sedam dana, fotografirajui ruske vojnike i oficire u svim moguim situacijama koje su oda-vale stvarni karakter invazije. Rusi nisu znali ta da rade. Dobili su precizne instrukcije kako da se ponaaju ako neko puca na njih ili ih gada kamenjem, ali im niko nije rekao ta da rade ako neko u njih uperi objekiv fotoaparata. Potroila je gomilu filmova. Priblino polovinu je podijelila stranim novinarima kao nerazvijene negative (granice su ostale otvorene, novinari su dolazili da bar osjete atmosferu i bili su zahvalni za svaki dokument). Mnoge njene fotografije objavljene su u raznim stranim listovima - na njima su se vidjeli tenkovi, stisnute pesnice, sruene kue, rtve pokrivene krvavom crveno-plavo-bijelom zastavom, mladii na motociklima kako u ludoj vonji oko tenkova mau ekim zastavama na dugakim kopljima i mlade djevojke u nevjerovatno kratkim suknjama kako provociraju jadne, seksualno izgladnjele ruske vojnike ljubei se pred njihovim oima s nepoznatim prolaznicima. Ve sam rekao da ruska invazija nije bila samo tragedija, ve i sveanost mrnje puna neobine (i potpuno neobjanjive) euforije.

77

24 Ponijela je sa sobom u vicarsku pedesetak fotografija koje je sama razvila i poveala s najveom panjom. Otila je da ih ponudi poznatom ilustriranom asopisu. Urednik ju je primio veoma utivo (svi su esi jo nosili oko glave oreol svoje nesree koja je potresla dobre vicarce), ponudio joj je da sjedne u naslonjau, pregledao fotografije, pohvalio ih i objasnio joj kako sad, nakon to je od dogaaja proteklo izvjesno vrijeme, vie nema nade (iako su veoma lijepe") da bi ih neko htio objaviti. - Ali u Pragu jo nita nije zavreno! - protestirala je, nastojei da mu loim njemakim jezikom objasni kako se upravo sada, u okupiranoj zemlji, u tvornicama, uprkos svemu, osnivaju radniki savjeti, kako studenti trajkuju protestirajui protiv okupacije i itava zemlja dalje ivi na svoj nain. Ta upravo to je neshvatljivo! A to nikoga ne zanima! Urednik je bio sretan kad je u prostoriju ula energina ena i prekinula ih u razgovoru. Pruila mu je fascikl i rekla: - Evo reportae sa nudistike plae. Urednik je bio osjeajan ovjek i pobojao se da e ehinja koja fotografira tenkove smatrati slike golih ljudi na plai frivolnim. Zato je spustio fascikl na sam kraj stola i brzo rekao eni koja je dola: - Dozvoli da ti predstavim tvoju kolegicu iz Praga. Donijela je divne snimke. ena je stegla Terezinu ruku i uzela njene fotografije. - Vi za to vrijeme moete pogledati moje - rekla je. Tereza je dohvatila fascikl i izvukla iz njega fotografije. Urednik se obratio Terezi kao da moli za oprotenje. - Tano suprotno od onoga to ste vi snimali. - Ni govora - rekla je Tereza. - To je ista stvar Niko nije shvatio tu reenicu pa ni meni nije bilo sasvim lako objasniti ta je Tereza u stvari htjela rei kad je uporedila nudistiku plau s ruskom invazijom. Razgledala je

78

fotografije i dugo se zadrala nad jednom na kojoj se vidjela etverolana porodica - gola majka nagnuta iznad djece tako da su joj velike dojke visile kao kod koze ili krave, a na suprotnoj strani isto tako nagnut mukarac iji je polni organ s monjama isto tako izgledao kao neko minijaturno vime. - Ne sviaju vam se? - upitao je urednik. - Izvanredno snimljeno. - Ali tema vas okira - rekla je autorica fotografija. - Na vama se odmah vidi da ne biste ili na nudistiku plau, - Ne bih - rekla je Tereza. Urednik se nasmijao. - Ipak se vidi odakle ste doli. Komunistike zemlje su strano puritanske. Autorica fotografija je rekla majinski blago: - Gola tijela, u tome nema niega! To je sasvim normalno! A sve to je normalno ujedno je i lijepo! Tereza se sjetila svoje majke, kako je gola hodala po stanu. inilo joj se da jo uje smijeh koji je odjeknuo iza njenih lea kad je potrala da navue zavjese kako niko ne bi vidio njenu golu majku.

79

25. ena fotograf je pozvala Terezu na kavu u kan-tinu. Fotografije to ste ih napravili veoma su zanimljive. Primijetila sam da imate mnogo osjeaja za ensko tijelo. Znate ve na to mislim. Na one mlade ene u provokativnim pozama. One to se ljube pred ruskim tenkovima? Da. Mogli biste postati izvanredan modni fotograf. Morali biste se, naravno, povezati s nekom manekenkom. Najbolje s nekom koja tek i sama pokuava da se probije kao vi. S njom biste mogli napraviti probne fotografije i ponuditi ih nekoj firmi. Naravno, bie vam potrebno izvjesno vrijeme da doete do pravih poslova, ali bih, u meuvremenu, mogla uiniti za vas neto. Mogla bih vas predstaviti uredniku koji vodi rubriku Na vrt. Moda e mu zatrebati fotografije kaktusa, rua i tih stvari. Mnogo vam hvala- rekla je Tereza iskreno, jer je vidjela da joj ta ena zaista eli pomoi. Istog trenutka je, meutim, pomislila: zato da fotografiram kaktuse? Nije imala nimalo volje da se jo jednom uputa u ono kroz ta je ve prola u Pragu - borbu za zaposlenje, za karijeru, za svaku objavljenu fotografiju. Nikad nije bila astohlepna iz tatine. Ono to je eljela bilo je pobjei iz majinog svijeta. Da, to joj je bilo sasvim jasno: radila je fotografije s velikim arom, ali mogla je usmjeriti taj ar na bilo koju drugu djelatnost, jer je fotografiranje bilo samo sredstvo da se probije dalje i vie" i ivi pored To-maa. Znate, moj mu je ljekar i moe me izdravati - rekla je. Nisam prisiljena da ivim od fotografiranja. Neshvatljivo mi je da biste se mogli odrei fotografiranja, a napravili ste tako divne snimke - rekla je njena nova poznanica. Da, fotografiranje u danima invazije, to je bilo neto drugo. Te fotografije nije radila radi Tomaa. Snimala je iz strasti, ali ne iz strasti za fotografiranjem, ve iz strastvene mrnje. Ta situacija se vie nikad nee ponoviti. Uostalom, te fotografije, koje je snimala iz strasti, danas vie nikome nisu potrebne, jer nisu

80

aktualne. Samo kaktusi su vjeno aktualni. A kaktusi je ne privlae. Veoma ste ljubazni - rekla je - ali radije u ostati kod kue. Zaposlenje mi nije neophodno. I to vas zadovoljava, da sjedite kod kue? - upitala je ena fotograf. Vie nego fotografiranje kaktusa - odgovorila je Tereza. I kad fotografirate kaktuse, to je va ivot - rekla je ena fotograf. - Kad ivite samo za mua, to onda nije va ivot. Rasrdila se i ena fotograf. - I sad ete mi jo rei da ste sretni? Naravno da sam sretna! - rekla je Tereza, jo uvijek srdito. To moe rei samo veoma ... - rekla je ena fotograf, ali nije dovrila misao. Htjeli ste rei veoma ograniena ena - dopunila je njene rijei Tereza. ena fotograf se savladala i rekla. - Nisam htjela rei ograniena. Anahrona. U pravu ste - rekla je zamiljeno Tereza. - To isto kae za mene moj mu.

81

26. Ali Toma je itave dane provodio u bolnici, a ona je sjedila sama kod kue. Srea to je imala Karenjina pa ga je mogla izvoditi u duge etnje! Kad bi se vratila kui, provodila je vrijeme nad udbenicima njemakog i francuskog jezika, ali bila je tuna i teko se mogla koncentrirati. U misli joj se esto vraao govor to ga je preko radija odrao Dubek nakon povratka iz Moskve. Bila je ve potpuno zaboravila ta je u stvari rekao, ali je jo uvijek ula njegov drhtavi glas. Razmiljala je o njemu - uhapsili su ga strani vojnici, njega, glavu nezavisne drave, u vlastitoj zemlji, odvukli ga i etiri dana drali negdje u ukrajinskim brdima, prijetili da e ga strijeljati, kao to su dvanaest godina ranije strijeljali njegovog maarskog prethodnika Imre Nagvja, a onda su ga odvezli u Moskvu, naredili mu da se okupa, obrije, obue i vee kravatu, saopili mu da nee biti pogubljen, naredili mu da se i dalje smatra glavom drave, smjestili ga za sto nasuprot Brenjevu i prisilili ga da pregovara. A onda se vratio ponien i obratio se ponienom narodu. Bio je tako ponien da nije mogao govoriti. Tereza nikad nee zaboraviti one strane pauze usred reenica. Je li bio tako iscrpljen? Bolestan? Jesu li ga otrovali drogama. Ili je to prosto bilo oajanje? I ako od Dubeka ne ostane nita, ostae te duge, strane pauze, trenuci kada nije mogao disati, kad je hvatao dah pred cijelim narodom koji ga je sluao okupljen oko prijemnika. Te pauze su izraavale sav uas to se sruio na njihovu zemlju. Bilo je to sedmog dana invazije, sluala je Dubeko-vu izjavu u urednitvu jednog dnevnika koji se tih dana bio pretvorio u list narodnog otpora. Svi koji su tamo sluali Dubeka u tom trenutku su ga mrzili. Zamjerali su mu to je pristao na kompromis, osjeali su se ponieni njegovim ponienjem, a njegova slabost ih je vrijeala.

82

Ali sad, dok se u Cirihu sjeala tih trenutaka, nije vie osjeala prezir prema Dubeku. Rije slabost vie joj nije zvuala kao neto sramno. Kad se ovjek nade suoen s nadmonim,uvijek je slab, pa makar imao tijelo atlete kao Dubek. Ta slabost koja im je onda izgledala nepodnoljiva, odvratna, koja ih je otjerala iz zemlje, sad je odjednom poela da je privlai. Postala je svjesna da i ona spada medu slabe, u tabor slabih, u zemlju slabih i da im mora ostati vjerna upravo zato to su slabi i to hvataju dah usred reenice. Ta slabost ju je privlaila kao dubina. Privlaila ju je zato to se i sama osjeala slabom. Ponovo je poela da je mui ljubomora, ruke su joj se poele opet tresti. Toma je to primijetio i reagirao na nain koji je dobro poznavala - uzeo je njene ruke meu svoje i pokuao ih umiriti svojim stiskom. Otrgla mu se. ta ti je? - upitao je. Nita. ta eli da uinim za tebe? elim da bude star. Da bude deset godina stariji. Dvadeset godina stariji! Htjela je, u stvari, rei: elim da bude slab! Da bude slab kao ja.

83

27 Karenjin nije imao nimalo volje da seli u vicarsku. Karenjin je mrzio promjene. Za psa, vrijeme se ne kree pravoiinijski, ne tee sve dalje i dalje, od jednog dogaaja do drugog. Ono tee u krug, slino vremenu kazaljki na satu, koje takoer ne lete ludo nekamo naprijed, ve se okreu po brojaniku, istom stazom iz dana u dan. Bilo je dovoljno da u Pragu kupe nove stolice ili premjeste saksiju pa da Karenjin izrazi svoje negodovanje. To je ometalo tok njegovog vremena. Bilo je to kao kad bi kazaljkama stalno mijenjali brojeve na brojaniku. Ipak mu je uspjelo da i u cirikom stanu brzo obnovi stari poredak i stare ceremonije. Kao i u Pragu, skakao im je ujutro na krevet da ih doeka u novom danu, zatim je pratio Terezu u prvu jutarnju kupovinu, da bi kasnije, opet kao u Pragu, zahtijevao da ga izvede u redovnu etnju. Bio je sat njihovog ivota. U trenucima beznaa Tereza je govorila sebi kako mora izdrati radi njega, jer je on jo slabiji od nje, moda ak slabiji od Dubeka i njene naputene domovine. Vratili su se iz etnje kad je zazvonio telefon. Podigla je slualicu i upitala ko zove. Javio se enski glas; govorio je njemaki i traio Tomaa. Glas je zvuao nestrpljivo i Terezi se uinilo da u njemu osjea prizvuk prezira. Kad je rekla da Toma nije kod kue i da ne zna kad e se vratiti, ena na suprotnom kraju ice se nasmijala i bez pozdrava spustila slualicu. Tereza je bila svjesna da se nita nije dogodilo. To je mogla biti sestra iz bolnice, neka pacijentkinja, sekretarica, bilo ko. Ali ipak je ostala uznemirena i ni na ta se nije mogla koncentrirati. Shvatila je da je izgubila i onaj posljednji ostatak snage to ga je jo imala u ekoj i da vie nije u stanju da podnese ni takav sasvim beznaajan incident.

84

ivjeti u tuini znai kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje bez zatitne mree koju ovjeku osigu rava njegova vlastita zemlja, u kojoj ima porodicu, kolege i prijatelje, gdje se lako moe sporazumjeti sa svakim na jeziku koji zna iz djetinjstva. U Pragu je samo srcem zavisila od Tomaa, a ovdje je zavisila od njega u svakom pogledu. Kad bi je ostavio, ta bi se dogodilo s njom? Zar treba da provede itav ivot u strahu da e ga izgubiti? Njihov susret je od samog poetka utemeljen na zabludi, govorila je sama sebi. Ana Karenjina, koju je stezala pod rukom, bila je lana legitimacija kojom je prevarila Tomaa. Stvorili su jedno drugom pakao, iako se vole. To to se vole je dokaz da greka nije bila u njima samima, u njihovim postupcima ili u nestalnosti njihovih osjeaja, ve u tome to ne odgovaraju jedno drugom, jer on je snaan, a ona je slaba. Ona je kao Dubek koji pravi poluminutnu pauzu usred reenice, kao njena domovina koja zamuckuje, hvata dah i ne moe da progovori. Ali, upravo onaj ko je slab mora znati da bude jak i otii ako je onaj jaki previe slab da bi mogao povrijediti slabog. Tako je govorila sebi, privijajui obraz uz upavu Karenjinovu glavu. - Ne ljuti se, Karenjine, ali morae jo jednom promijeniti stan.

85

28. Sjedila je stisnuta u uglu kupea, teki kofer leao je na polici iznad njene glave, a Karenjin joj se motao oko nogu. Mislila je na kuhara iz restorana u kome je radila dok je bila kod majke. Koristio je svaku priliku da je p^ tape po stranjici i mnogo puta je pred svima nagovarao da spava s njim. Bilo je udno to je mislila upravo na njega. Za nju je bio utjelovljenje svega to joj se gadilo. Ali sad je mislila samo na to kako e ga potraiti i rei mu: - Govorio si kako eli spavati sa mnom. Tu sam. eznula je da uradi neto ime e presjei sve mostove. eljela je da brutalno razori sve to je predstavljalo njen ivot u proteklih sedam godina. Bio je to zov dubine, vrtoglavica. Omamljujua, nesavladiva enja za padom. Tu vrtoglavicu, taj zov dubine mogli bismo definirati i kao opijenost slabou. ovjek postaje svjestan svoje slabosti i ne eli da joj se suprotstavi, ve da joj se preda. Opijen je svojom slabou, eli da bude jo slabiji, eli da se srui na trgu, pred svima, eli da bude dolje i jo nie. Uvjeravala je sebe kako nee ostati u Pragu i kako vie nee raditi kao fotograf. Vratie se u mali grad iz koga je nekad otila za Tomaom. Ipak, kad se vratila u Prag, morala je u njemu ostati neko vrijeme da sredi mnoge praktine stvari. I poela je odlagati svoj odlazak. Tako je prolo pet dana i u stanu se iznenada pojavio Toma. Karenjin je dugo skakao, pokuavajui da ga lizne po licu, i tako ih oslobodio potrebe da bilo ta kau. Osjeali su se kao da stoje usred snjene ravnice i drhte od hladnoe. Zatim su prili jedno drugom kao dvoje zaljubljenih koji se jo nisu poljubili. - Jesi li sve zatekla u redu? - upitao je. - Jesam - odgovorila je.

86

- Jesi li bila u redakciji? - Javila sam se preko telefona. - I? - Nita. ekala sam. - ta si ekala? Nije odgovorila. Nije mu mogla rei da je ekala njega.

87

29. Vraamo se u trenutak o kome smo ve govorili. Toma je bio oajan i bolio ga je eludac. Zaspao je tek kasno u noi. Ubrzo zatim se probudila Tereza. (Ruski avioni su kruili nad Pragom i od njihove buke nije se moglo spavati.) Prva misao joj je bila: Vratio se radi nje. Radi nje je promijenio svoju sudbinu. Sad vie nije on odgovoran za nju, sad je ona odgovorna za njega. inilo joj se da ta odgovornost premauje njene snage. A onda se odjednom sjetila da je juer, trenutak nakon to se pojavio na vratima stana, na crkvenom tornju otkucalo est. Kad su se prvi put sreli, radila je do est sati. Vidjela ga je kako sjedi na utoj klupi i ula otkucaje sata na tornju. Ne, to nije bilo sujevjerje, to je bio osjeaj za ljepotu, osjeaj koji ju je oslobodio tjeskobe i ispunio novom voljom za ivotom. Ptice sluaja ponovo su joj sletjele na ramena. Njene oi bile su pune suza i bila je beskrajno sretna to ga uje kako die kraj nje.

88

TREI DIO NESHVAENE RIJEI

89

1. eneva je grad vodoskoka i fontana, parkova s paviljonima u kojima su nekad svirali orkestri. I zgrada univerziteta se gubi medu drveem. Franz je bio upravo zavrio jutarnje predavanje i iziao iz zgrade. Vodena praina iz cijevi je zalijevala travnjak, a on je bio izvanredno raspoloen. Iao je iz zgrade univerziteta ravno svojoj ljubavnici. Stanovala je nekoliko ulica dalje. esto je svraao k njoj, ali uvijek samo kao paljiv prijatelj, nikad kao ljubavnik. Kad bi vodio ljubav s njom u njenom enevskom ateljeu, to bi znailo da u jednom danu ide od jedne ene do druge, od supruge do ljubavnice i obratno, a kako u Zenevi suprunici spavaju u francuskim krevetima, to bi znailo da u toku nekoliko sati prelazi iz kreveta jedne ene u krevet druge. inilo mu se da bi tako poniavao i suprugu i ljubavnicu, pa konano i samog sebe. Njegova ljubav prema eni u koju se zaljubio prije nekoliko mjeseci bila mu je tako dragocjena da je nastojao stvoriti za nju poseban prostor u svom ivotu, neto kao nepristupanu teritoriju istote. esto su ga pozivali da dri predavanja na raznim stranim univerzitetima, i sad je poeo eljno prihvatati sve pozive. Kako poziva nije bilo dovoljno, poeo je izmiljati razne kongrese i simpozijume da bi opravdao putovanja pred suprugom. Na tim putovanjima uvijek ga je pratila ljubavnica, koja je slobodno raspolagala svojim vremenom. Tako joj je omoguio da za kratko vrijeme upozna mnogo evropskih gradova, pa i jedan ameriki. Za deset dana, ako nema nita protiv, mogli bismo otputovati u Palermo - rekao je. Dajem prednost enevi - odgovorila je. Stajala je ispred tafelaja sa zapoetom slikom i posmatrala je. Kako misli ivjeti ako ne poznaje Palermo - pokuao je da se naali. Poznajem Palermo - rekla je. Otkud? - upitao je jedva prikrivajui ljubomoru.

90

Jedna moja poznanica mi je poslala razglednicu iz tog grada. Privrstila sam je ljepljivom trakom za zahodska vrata. Zar je nisi primijetio? - upitala je, a onda dodala: - Poetkom ovog stoljea ivio je jedan pjesnik. Bio je ve veoma star i njegov sekretar ga je izvodio u etnju. Maestro", rekao mu je, pogledajte uvis! Danas nad gradom leti prvi avion!" Mogu da zamislim kako izgleda", rekao je maestro sekretaru, ne podiui pogled. Vidi, tako i ja mogu zamisliti Palermo. Hoteli i automobili u njemu isti su kao i u svim gradovima. U mom ateljeu su bar slike uvijek drukije. Franc se snudio. Ve je bio tako navikao na spoj ljubavnog ivota i putovanja da je za njega poziv Poimo u Palermo!" imao isto erotski karakter. Isto je tako izjava Dajem prednost enevi!" imala za njega sasvim odreen smisao: njegova ljubavnica vie ne ezne za njim kao mukarcem. Kako je mogue da je pred njom tako nesiguran? Ta za to nema pod bogom nikakvog razloga! Ona je, a ne on, pokazala prvu erotsku inicijativu ubrzo nakon to su se upoznali. Bio je lijep mukarac, bio je na vrhuncu naune karijere, pa ak su ga se kolege pomalo i bojale, jer je u strunim raspravama pokazivao neobian ponos i tvrdoglavost. Zato onda stalno misli na to kako e ga njegova ljubavnica napustiti? Jedini nain na koji to mogu shvatiti jest da ta ljubav za njega nije bila produenje njegovog javnog ivota, nego njegov kontrapol. Znaila je za njega enju da se prepusti drugome na milost i nemilost. A onaj ko se predaje drugome kao vojnik u zarobljenitvo mora unaprijed odbaciti svako oruje. I ako nema niega ime se moe zatititi od ranjavanja, ne moe se suzdrati a da ne upita kad e doi taj udarac. Zato mogu rei da je za Franza ljubav znaila neprestano iekivanje udarca. I dok se preputao svojoj strepnji, njegova ljubavnica je odloila kist i otila u susjednu prostoriju. Vratila se nosei flau vina. Bez rijei je otvorila flau i natoila vino u dvije ae. Kamen mu je pao sa srca, dolo mu je da se nasmije samom sebi. Rijei Dajem prednost enevi!" nisu znaile da ne eli

91

voditi ljubav s njim, ve obratno, da vie nema volje ograniavati trenutke ljubavi samo na strane gradove. Podigla je au i iskapila je do dna. I Franz je podigao au i otpio gutljaj. Bilo mu je, naravno, drago to se pokazalo da je odbijanje odlaska u Palermo, u stvari,poziv na ljubav ovdje i sada, ali mu je istovremeno bilo pomalo i ao - njegova ljubavnica je odluila da odbaci strogo pravilo istote koji je on unio u njihove odnose. Nije shvatila njegovo strepnjom ispunjeno nastojanje da sauva ljubav od banalnosti i da je radikalno odvoji od svog obiteljskog doma. Ne voditi ljubav sa slikaricom u enevi bila je, u stvari, kazna koju je sam sebi odredio zato to je oenjen drugom enom. Osjeao je to kao izvjesnu krivicu ili manu. Iako na njegov erotski ivot sa suprugom ne bi vrijedilo troiti rijei, ipak su spavali u istom krevetu, budili se nou kad bi jedno od njih poelo teko disati i uzajamno udisali miris svojih tijela. Naravno, vie bi volio da moe spavati sam, ali zajedniki krevet bio je simbol braka, a simboli su, kao to znamo, svetinja. Svaki put kad bi legao u krevet pored supruge mislio je na to kako ga njegova ljubavnica sad zamilja u krevetu pored supruge. Zastidio bi se od te misli i upravo zbog toga je nastojao da udaljenost izmeu kreveta u kome je spavao sa suprugom i onoga u kome je vodio ljubav s ljubavnicom bude to vea. Slikarica je ponovo napunila au, otpila gutljaj, a onda utke, s nekom udnom leernou, kao da Franz uope nije tu, polako skidala bluzu. Drala se kao studentkinja glume koja na vjebi u akademiji treba da pokae kako se ponaa kad je sama u prostoriji, kad je niko ne gleda. Ostala je u suknji i grudnjaku, a onda (kao da se sjetila kako ipak nije sama u prostoriji) ostala nepomina, zagledana u Franza. Franz se pod tim pogledom osjeao nelagodno, jer ga nije razumio. Meu svim ljubavnicima brzo se stvaraju pravila igre, kojih oni esto nisu svjesni, ali koja vae i koja nije dozvoljeno

92

kriti. Pogled koji je u tim trenucima usmjerila u njega nije bio u skladu s tim pravilima, nije imao nita zajedniko s pogledima i gestovima to su obino prethodili ljubavnoj igri. U njemu nije bilo ni poziva ni koketiranja, vie kao da je izraavao pitanje. Samo to Franz nije imao pojma na ta se taj upitni pogled odnosi. Zatim je svukla suknju, uhvatila Franza za ruku i okrenula ga prema velikom ogledalu koje je stajalo korak-dva od njih, naslonjeno na zid. Ne isputajui njegovu ruku nastavila je da gleda u ogledalo onim istim dugim, upitnim pogledom, usmjeravajui ga as na sebe, as na njega. Kraj ogledala stajao je na podu stalak a na njemu starinski crni muki polucilinder. Sagnula se, dohvatila polucilinder i stavila ga na glavu. Slika u ogledalu se iznenada promijenila - sad je vidio enu samo u rublju, lijepu, nepristupanu, ravnodunu, sa stranim i sasvim neumjesnim polucilindrom na glavi. Drala je za ruku mukarca u sivom odijelu s kravatom. Ponovo se morao nasmijati tome koliko ne razumije svoju ljubavnicu. Nije se svukla zato da bi s njim vodila ljubav, ve da izvede neku udnu alu, privatni hepening za njih dvoje. Osmjehnuo se, shvatajui, s razumijevanjem. Oekivao je da e slikarica odgovoriti na njegov osmijeh, ali to nije doekao. Nije isputala njegovu ruku i samo je gledala u ogledalo, as u sebe, as u njega. Vrijeme hepeninga je prelo granice. Franzu se uinilo da ta ala (koju je bio spreman priznati za armantnu) malo predugo traje. Zato je njeno, sa dva prsta, dohvatio polucilinder, s osmijehom ga skinuo sa Sabinine glave i spustio natrag na stalak. Osjeao se kao da gumicom brie brkove koje je neko nestano dijete nacrtalo na slici Djevice Marije. Ostala je nekoliko sekundi nepokretna, posmatrajui svoju sliku u ogledalu, a onda ju je Franz obasuo njenim poljupcima. Ponovo ju je zamolio da otputuje s njim na nekoliko dana u Palermo. Ovoga puta mu je 10 obeala bez ikakvih primjedbi, i on je otiao.

93

Vratilo mu se dobro raspoloenje. Zeneva, koju je cijelog ivota proklinjao kao metropolu dosade, izgledala mu je lijepa i puna avantura. Bio je ve na ulici pa se okrenuo i pogledao u iroki prozor ateljea. Bilo je kasno proljee, toplo vrijeme, i iznad svih prozora bile su isturene prugaste roletne. Franz je doao do parka iznad koga su se u daljini uzdizala zlatna kubeta pravoslavne crkve kao pozlaene topovske kugle koje je neka nevidljiva sila zadrala neposredno prije pada tako da su ostale da lebde u zraku. Bio je to predivan prizor. Franz je siao do obale da se ukrca u motorni brodi gradskog saobraaja i odveze do sjeverne obale jezera, gdje je stanovao.

94

2. Sabina je ostala sama. Vratila se pred ogledalo. Jo uvijek je bila samo u rublju. Ponovo je stavila polucilinder na glavu i dugo se posmatrala. udila se sama sebi to ve toliko godina trai jedan izgubljeni trenutak. Jednom, prije mnogo godina, doao je k njoj Toma i taj njen eir ga je zainteresirao. Stavio ga je na glavu i poeo prouavati sebe u velikom ogledalu koje je, kao i ovdje, naslonjeno na zid u njenom prakom ateljeu. Htio je da vidi kako bi izgledao kao gradonaelnik iz prolog stoljea, a onda je, kad se Sabina poela svlaiti, stavio eir na njenu glavu. Stajali su pred ogledalom (uvijek su stajali pred ogledalom dok se svlaila) i gledali se u njemu. Bila je samo u rublju, a na glavi je imala polucilinder. A onda je iznenada postala svjesna da ih taj prizor oboje uzbuuje. Kako je to bilo mogue? Trenutak prije toga polucilinder na njegovoj glavi izgledao je smijean. Zar je od smijenog do uzbuujueg potreban samo korak? Da. Kad je posmatrala sebe u ogledalu, nije u prvom trenutku vidjela nita osim kominog prizora. A onda se komino povuklo pred uzbuenjem - polucilinder nije znaio alu ve nasilje, nasilje nad Sabinom, nad njenim enskim dostojanstvom. Vidjela je svoje gole noge, tanke gaice kroz koje se nazirao crni trokut. Rublje je potcrta-valo njenu ensku privlanost, a tvrdi muki eir je tu njenu enstvenost ponitavao, potiskivao, inio smijenom. Toma je stajao pored nje obuen, iz ega je slijedilo da sutina onog to oboje vide nije ala (u tom sluaju bi i on morao biti u rublju i polucilindru), nego ponienje. A ona, umjesto da se odupre tom ponienju, vie je voljela da ga ponosno i provokativno demonstrira, kao da se javno i dobrovoljno preputa silovanju. Odjednom vie nije mogla izdrati i povukla

95

je Tomaa na pod. Polucilinder se otkotrljao pod sto, a oni su se grlili na tepihu ispred ogledala. Vratimo se jo jednom tom polucilindru. Najprije je bio sasvim maglovita uspomena na zaboravljenog djeda, gradonaelnika jednog malog grada u ekoj, u prolom stoljeu. Zatim je bio uspomena na oca. Poslije pogreba njen brat je prisvojio svu imovinu roditelja, a ona, ponosna i prkosna, odbila je da se prepire oko svojih prava. Sarkastino je izjavila kako e uzeti polucilinder kao jedino nasljedstvo. Tree, bio je rekvizit ljubavnih igara s Tomaom. etvrto, bio je simbol njene originalnosti, koju je svjesno izgraivala. Nije mogla ponijeti mnogo stvari u emigraciju, i ako je uzela sa sobom taj veliki i nepraktini predmet, to je znailo da se morala odrei drugih, praktinijih. Peto, u tuini se taj polucilinder pretvorio u objekt sentimentalnog karaktera. Kad je doputovala kod Tomaa u Cirih, ponijela je eir sa sobom i stavila ga na glavu prije nego to e otvoriti vrata hotelske sobe. I tad se dogodilo neto s im nije raunala - polucilinder nije izazvao ni smijeh ni uzbuenje, pretvorio se u uspomenu na proteklo vrijeme. Oboje su bili dirnuti. Voljeli su se kao nikad prije toga i u tome nije bilo mjesta za opscene igre, jer njihov susret nije bio produenje erotskih sastanaka na kojima su svaki put izmiljali neto novo i pomalo porono, nego rekapitulacija vremena, pjesma o njihovoj zajednikoj prolosti, sentimentalni rezime nesentimentalne veze koja se gubila u daljini. Polucilinder je postao motiv muzike skladbe koja se zvala Sabinin ivot. Taj motiv se neprestano vraao i svaki put je imao drugo znaenje; sva ta znaenja tekla su kroz eir kao voda kroz korito. I mogu rei da je to bilo Heraklitovo korito: Nikad nee dva puta zagaziti u istu rijeku!" Polucilinder je bio korito u kome je za Sabinu svaki put tekla druga rijeka, druga semantika rijeka: isti predmet poprimao je svaki put drugo znaenje, a zajedno s tim znaenjem (kao jeka, kao viestruka

96

jeka) odzvanjala su sva nekadanja znaenja. Svaki novi doivljaj zvuao je kao sve bogatiji akord. Toma i Sabina bili su u cirikom hotelu dirnuti pogledom na taj eir i vodili su ljubav gotovo plaui, jer taj crni predmet nije bio samo uspomena na njihove ljubavne igre, nego i sjeanje na Sabininog oca i djeda, koji je ivio u stoljeu bez automobila i aviona. Sad emo moda bolje shvatiti ponor koji je razdvajao Sabinu i Franza - on je napeto sluao priu njenog ivota, a ona je isto tako napeto sluala njega. Savreno su razumjeli logiko znaenje rijei to su ih izgovarali, ali nisu uli um semantike rijeke koja je tekla kroz te rijei. Zato je, kad je pred njim stavila polucilinder na glavu, Franz ostao zbunjen kao da mu se neko obratio nekim nepoznatim jezikom. Za njega to nije bio ni opscen ni sentimentalan, ve prosto nerazumljiv gest, koji ga je zbunjivao nedostatkom svakog znaenja. Dok su ljudi jo mladi i dok odzvanjaju tek prvi taktovi muzike skladbe njihovog ivota, mogu tu skladbu pisati zajedno i meusobno razmjenjivati motive (kao to su Toma i Sabina razmijenili motiv polucilindra), ali ako se sastanu kad su ve stariji, njihova skladba je manje--vie zaokruena, i svaka rije, svaki predmet ima razliito znaenje u jednoj i drugoj skladbi. Da sam pratio sve razgovore izmeu Sabine i Franza, mogao bih sastaviti veliki rjenik njihovih nesporazuma. Zadovoljimo se malim rjenikom.

97

3. Mali rjenik neshvaenih rijei PRVI DIO ENA Biti ena za Sabinu je usud koji nije sama odabrala. Ono to nismo sami odabrali ne moemo smatrati ni za svoj neuspjeh. Sabina smatra da se prema dodijeljenom usudu treba odnositi korektno. Buniti se protiv toga to se rodila kao ena izgleda joj jednako glupo kao hvaliti Se tim. Za vrijeme jednog od njihovih prvih sastanaka Franz joj je rekao, posebno naglaavajui slogove: Sabina, vi ste enal" Nije shvatila zato joj to saopava sa sveanim izrazom na licu, kao Kristifor Kolumbo koji je upravo ugledao obale Amerike. Tek kasnije joj je sinulo da rije ena, koju je tako posebno naglasio, ne znai za njega jedan od dva ljudska spola ve vrijednost. Nije svaka ena vrijedna da je se nazove enom. Ali ako je Sabina za Franza ena, ta je onda za njega MarieClaude, njegova zakonita supruga? Prije vie od dvadeset godina, nekoliko mjeseci nakon to su se upoznali, zaprijetila mu je da e se ubiti ako je napusti. Franza je oarala ta prijetnja. Marie-Claude mu se nije ba previe sviala, ali njena ljubav je izgledala divna. inilo mu se da nije dostojan tako velike ljubavi i da bi se morao duboko pokloniti pred njom. I tako se poklonio do zemlje i oenio se njom, pa iako MarieClaude vie nikad nije pokazala takav intenzitet osjeaja kao u trenutku kad mu je prijetila samoubistvom, duboko u njemu ostao je iv imperativ: ne smije joj nikad nanijeti bol, mora u njoj potivati enu. Ta reenica je zanimljiva. Nije rekao potivati Marie--Claude, nego potivati enu u Marie-Claude.

98

Ali ako je Marie-Claude sama po sebi ena, ko je onda ona druga ena to se krije u njoj i koju mora potovati? Je li to moda platonska predstava ene? Ne. To je njegova majka. Nikad mu ne bi palo na pamet da kae kako u majci potuje enu. Oboavao je majku, a ne neku enu u njoj. Platonska predstava ene i majka bile su jedno te isto. Imao je dvanaest godina kad ju je Franzov otac iznenada napustio. Djeak je osjeao da se dogodilo neto ozbiljno, ali majka je dramu obavila neutralnim i smirenim rijeima, da ga ne uznemiri. Ili su tog dana zajedno u grad i Franz je prilikom izlaska iz stana primijetio da majka ima na svakoj nozi drukiju cipelu. Zbunio se, htio je da je upozori na to, ali se istovremeno plaio da bi je takvo upozorenje moglo povrijediti. I tako je proveo s njom u gradu dva sata i itavo vrijeme nije mogao otrgnuti pogled od njenih nogu. Tada je prvi put poeo shvatati ta je to patnja. VJERNOST I IZDAJA Volio ju je od djetinjstva do trenutka kad ju je ispratio do groba, i nastavio ju je voljeti u uspomenama. Iz toga se u njemu razvio osjeaj da je vjernost prva od svih vrlina. Vjernost daje naem ivotu cjelovitost, bez nje bi se raspao na hiljade trenutnih dojmova kao u hiljade krhotina. Franz je esto priao Sabini o majci, moda ak s nekom podsvjesnom raunicom - pretpostavljao je da e Sa bina biti oarana njegovom sposobnou da bude vjeran i da e je tako pridobiti. Nije znao da Sabinu oarava izdaja, a ne vjernost. Rije vjernost ju je podsjeala na oca, provincijskog puri-tanca koji je nedjeljom, za svoje zadovoljstvo, slikao zalaske sunca i rue u vazi. Zahvaljujui njemu poela je crtati jo kao dijete. Kad je imala etrnaest godina, zaljubila se u jednog djeaka, svog vrnjaka. Otac se zaprepastio kad je to saznao i godinu dana nije smjela izii sama iz kue. Jednog dana joj je pokazao

99

reprodukcije nekih Picassovih slika, otvoreno im se rugajui. Zato je, kad ve nije smjela voljeti etrnaestogodinjeg kolskog druga, zavoljela kubi-zam. Otila je poslije mature u Prag s veselim osjeajem da konano moe izdati roditeljski dom. Izdaja. Otac i gospodin uitelj su nam od malih nogu govorili da je to neto najgore to se moe zamisliti Au ta je to u stvari izdaja? Izdaja je naputanje redova. Izdati znai napustiti redove i otii u nepoznato. A Sabina ne zna ni za ta ljepe od odlaska u nepoznato. Studirala je na slikarskoj akademiji, ali nije smjela slikati kao Picasso. Bilo je to vrijeme kada je bilo obavezno gajiti takozvani socijalistiki realizam i kad su se u koli proizvodili portreti dravnika-komunista. Njena enja da izda oca ostala je neispunjena, jer je komunizam bio tek drugi otac, podjednako strog i ogranien, koji je zabranjivao ljubav (vrijeme je bilo puritansko) i Picassa. Udala se za jednog loeg glumca prakog pozorita samo zato to ga je pratio glas buntovnika i to je bio neprihvatljiv za oba oca. A onda joj je umrla majka. Jedan dan nakon to se vratila sa pogreba u Prag dobila je telegram: otac je od tuge oduzeo sebi ivot. Poela je predbacivati sebi - zar je bilo tako loe to je otac slikao vaze s ruama i to nije volio Picassa? I zar je bilo tako neoprostivo to se plaio da mu se etrnaestogodinja ki ne vrati kui trudna? Zar je tako smijeno to nije mogao nastaviti ivot bez svoje ene? Ponovo ju je uhvatila enja za izdajom - za izdajom svog vlastitog izdajstva. Saopila je muu (u njemu vie nije vidjela buntovnika, nego samo nametljivog pijanca) da ga naputa. Ali ako izdamo B, zbog koga smo izdali A, to jo ne znai da smo se pomirili sa A. ivot razvedene slikarice nije bio nimalo slian ivotu njenih izdanih roditelja. Prva izdaja se ne moe ispraviti. Ona izaziva lananu reakciju novih izdaja, od kojih nas svaka sve vie udaljava od mjesta prvobitne izdaje.

100

GLAZBA Za Franza, glazba je umjetnost koja se najvie pribliava dionizijskcj ljepoti shvaenoj kao pijanstvo. ovjek se ne moe kako treba opiti romanom ili slikom, ali se moe opiti Beethovenovom Devetom, Bartokovim Koncertom za dva klavira i udaraljke ili pjevanjem Beatlesa. Franz ne pravi razliku izmeu takozvane ozbiljne i zabavne muzike. Takvo stanovite smatra staromodnim i licemjernim. Podjednako voli rock i Mozarta. Glazbu smatra osloboditelj icom - oslobaa ga samoe, izoliranosti, praine knjinice, otvara na njegovom tijelu vrata kroz koja dua odlazi u svijet da se bratimi. Voli da plee i ao mu je to Sabina dijeli tu njegovu strast. Sjede u restoranu, a iz zvunika im uz jelo svira buna, ritmika glazba. To je zaarani krug - kae Sabina. - Ljudi gube sluh zato to putaju muziku sve glasnije. A kako gube sluh, ne preostaje im drugo nego da je putaju jo glasnije. Ti ne voli glazbu? - pita je Franz. Ne volim - odgovori Sabina i dodaje: - Moda kad bih ivjela u drugo vrijeme ... - Misli na vrijeme kad je ivio Johann Sebastian Bach i kad je glazba podsjeala na ruu procvalu na ogromnoj snjenoj ravnici tiine. Buka pod maskom glazbe prati je jo od rane mladosti. Kao studentkinja slikarske akademije morala je provoditi itave ferije na takozvanim omladinskim radnim akcijama. Stanovali su u barakama i odlazili na rad na gradilite eljezare. Muzika je urlala iz zvunika od pet ujutro do devet uvee. Dolazilo joj je da zaplae, ali glazba je bila vesela i bilo je nemogue sakriti se od nje, ni u zahodu, ni u postelji pod pokrivaem, zvunici su bili svugdje. Glazba je bila kao opor lovakih pasa koji je prati u stopu. Mislila je tada da to muziko barbarstvo vlada samo u komunistikom svijetu. U tuini je, meutim, ustanovila da je

101

pretvaranje glazbe u buku planetarni proces kojim ovjeanstvo stupa u historijsku fazu totalne runoe. Totalna runoa javljala se prvenstveno kao svugdje prisutna akustika runoa: automobili, motocikli, elektrine gitare, builice, zvunici, sirene. Za njom e ubrzo slijediti opa vizualna runoa. Veerali su, otili u sobu i vodili ljubav, a Franzu su se, prije nego to e zaspati, poele rojiti misli u glavi. Sjetio se bune glazbe uz veeru i pomislio: Buka ima jednu prednost. U njoj se ne uju rijei." Postao je svjestan da od mladosti nita drugo ne radi, samo govori, pie, predaje, izmilja reenice, trai formulacije i ispravlja ih tako da na kraju nijedna rije ne zadrava precizno odreeno znaenje, znaenje se rasplinjuje, gubi sadraj i pretvara u smee, pljevu, prainu, pijesak koji se kovitla u mozgu, izaziva glavobolje, nesanice, bolest. I u tom trenutku je poelio, pomalo nejasno ali silno, da uje beskrajnu glazbu, apsolutnu buku, divnu i veselu galamu koja e obuhvatiti, zaliti i zagluiti sve i u kojoj e zauvijek nestati jad, ispraznost i nitavnost rijei. Muzika, to je negacija reenice, muzika je anti-rije! eznuo je da dugo lei u Sabi-ninom zagrljaju, da uti, da nikad vie ne izgovori ni jednu jedinu reenicu i da mu se tjelesni uitak stopi s orgijastikom grmljavinom glazbe. Zaspao je zagluen tom imaginarnom bukom, sretan. SVJETLOST I TAMA ivjeti za Sabinu znai vidjeti. Vid ima dvije granice: snanu svjetlost, koja zasljepljuje, i potpunu tamu. Moda je upravo to izazvalo Sabininu nesklonost svakom ekstremizmu. Ekstremi su granice iza kojih prestaje ivot i svaka ekstremistika strast, u umjetnosti kao i u politici, samo je maskirana enja za smru. Rije svjetlost" ne izaziva kod Franza predstavu predjela ozarenog blagim zrakama sunca, ve samog mlaza svjetlosti sunca, sijalice, reflektora. Javljaju se i poznate metafore: sunce istine, zasljepljujui bljesak razuma, itd.

102

Kao i svjetlost, tako ga privlai i tama. Zna da se u nae vrijeme smatra smijenim gasiti svjetlo za vrijeme ljubavnog ina i zato ostavlja malu lampu iznad kreveta upaljenu. Ali u trenutku kad se sprema da prodre u Sabinu, zatvara oi. Uitak koji ga ispunjava zahtijeva tamu. Ta tama je kristalno ista, bez predstava i vizija, ta tama nema kraja, nema granica, ta tama je beskraj koji svaki od nas nosi u sebi. (Da, onaj ko trai beskraj, neka zatvori oi!) U trenutku kad osjeti kako mu se val uitka iri kroz tijelo, Franz se istee i rasplinjuje u beskonanost svoje tame, i sam se pretvara u beskraj. Ali mukarac, to je vei u svojoj unutranjoj tami, sve vie se smanjuje po svom vanjskom liku. Mukarac zatvorenih oiju je samo olupina mukarca. Sabini je taj prizor neprijatan, ne eli gledati u Franza pa i ona zatvara oi. Samo, ta tama za nju ne predstavlja beskraj ve prosto nezadovoljstvo onim to vidi, negaciju vienog, odbijanje da gleda.

103

4 Sabina je dopustila da je nagovore da posjeti udruenje svojih sunarodnjaka. Ponovo su raspravljali o tome je li trebalo ili nije trebalo suprotstaviti se Rusima s orujem u rukama. Naravno, ovdje, u sigurnosti koju im je pruala emigracija, svi su izjavljivali kako je trebalo ratovati. - Pa onda se vratite i ratujte rekla je Sabina. Nije trebalo da to kae. Mukarac prosijede, onduli-rane kose uperio je u nju svoj dugi kaiprst. - Ne smijete tako govoriti. Svi ste odgovorni za ono to se dogodilo. Vi, takoer. ta ste u domovini uradili protiv komunistikog reima? Slikali ste, to je bilo sve. Ocjenjivanje i provjeravanje graana je glavna i neprekidna drutvena aktivnost u komunistikim zemljama. Ako slikar eli da priredi izlobu, ako graanin trai vizu kako bi proveo ferije na moru, ako nogometa treba da postane lan reprezentacije, potrebno je. prije svega, prikupiti sve karakteristike i sve podatke o njemu (od kuepa-zitelja, kolega, policije, partijske organizacije, narodnog odbora) i posebni, za to odreeni slubenici moraju te karakteristike proitati i odvagnuti, i iz njih izvui zakljuke. Ono o emu se u tim karakteristikama govori nema, meutim, nikakve veze sa slikarskim talentom, talentom za nogomet ili zdravljem zbog koga bi graanin trebalo da provede odmor na moru. One se odnose samo na ono to se naziva politiki profil graanina" (prema tome, na ono to graanin govori, to misli, na to kako se ponaa, da li prisustvuje sastancima ili prvomajskim povorkama). I kako sve (svakodnevni ivot, napredovanje u slubi, fe-rije) zavisi od toga kako e graanin biti ocijenjen, on se mora (ako eli igrati nogomet za reprezentaciju, prirediti izlobu ili provesti odmor na moru) ponaati tako da bude ocijenjen pozitivno. O tome je razmiljala Sabina dok je sluala sijedog mukarca. Njemu nije bilo vano da li njegovi zemljaci dobro igraju nogomet ili dobro

104

slikaju (niko od eha nije nikad pokazao zanimanje za Sabinine slike), ve da li su se suprotstavljali komunistikom reimu i!i samo pasivno, istinski ili samo prividno, od poetka ili tek sada. Kako je bila slikarica, znala je dosta toga o ljudskim licima, a iz Praga je poznavala fizionomije ljudi ija je strast provjeravati i ocjenjivati druge. Svi su oni imali kaiprst malo dui od srednjeg prsta i drali ga uperenog u onoga s kim su govorili. Uostalom, i predsjednik Novotny, koji je vladao ekom etrnaest godina, do 1968, imao je istu takvu prosijedu, onduliranu kosu i najdui kaiprst u itavoj srednjoj Evropi. Kad je zasluni emigrant uo iz usta slikarice, ije slike nikad nije vidio, da je slian komunistikom predsjedniku Novotnom, najprije je pocrvenio, zatim poblije-dio, pa ponovo pocrvenio, ponovo poblijedio, pokuao neto da kae, ali nije rekao nita i utonuo je u utnju. utjeli su i ostali dok Sabina nije konano ustala i otila. Bila je nesretna zbog svega to se dogodilo, ali kad se nala na ulici, pomislila je: A zato bih se, u stvari, sastajala s esima? Sta je vezuje s njima? Domovina? Kad bi svaki od njih rekao ta zamilja kad kae eka, slike koje bi se pojavile bile bi sasvim raznorodne, bez iega zajednikog. Ili kultura? A ta je to? Glazba? Dvorak i Janaek? Da. Ali ta ako eh nema smisla za glazbu? Veze se naglo rasplinjuju. Ili velike linosti? Jan Hus? Niko od onih ljudi nije proitao ni retka iz njegovih knjiga. Jedino to bi svi mogli razumjeti bio je plamen, slava plamena u kojem je izgorio kao heretik na lomai, slava pepela u koji se pretvorio, tako da je sutina nacionalnog osjeaja, govorila je sebi Sabina, za njih samo pepeo i nita vie. Te ljude povezuje samo njihov poraz, povezuju ih predbacivanja koja upuuju jedan drugome. Brzo je koraala ulicom. Njene misli uzbudile su je vie nego razlaz s emigrantima. Bila je svjesna da je nepravedna. Meu esima je,ipak,bilo i ljudi koji su se razlikovali od mukarca s dugim kaiprstom. Nelagodna utnja koja je zavladala nakon njenih rijei nije nikako znaila da su svi protiv nje. Bili su

105

vjerovatno zbunjeni tom iznenadnom provalom mrnje, tim nesporazumom ije rtve u emigraciji postaju gotovo svi? Zato ih, u stvari, ne ali? Zato joj ne izgledaju jadni i naputeni? Mi sad ve znamo zato: jo kad je izdala oca, ivot se otvorio pred njom kao dugaki niz izdaja i svaka nova izdaja ju je privlaila kao porok i kao pobjeda. Ne eli i nee stajati u redu! Nee stajati u redu sa stalno istim ljudima i istim govorima! Zbog toga je vlastita nepravednost toliko uzbuuje. To uzbuenje nije neprijatno, naprotiv, Sabina ima osjeaj kao da je odnijela pobjedu nad neim i da joj mko nevidljiv aplaudira. Ali odmah nakon te opijenosti javila se strepnja - taj put ipak mora negdje zavriti! Jednom mora prestati s tim izdajama! Jednom mora stati! Bilo je vee i urno je koraala po peronu. Vlak za Amsterdam bio je postavljen. Traila je svoj vagon. Otvorila je vrata kupea, do koga ju je doveo ljubazni kondukter i ugledala Franza kako sjedi na raspremljenom krevetu. Ustao je da je pozdravi a ona ga je zagrlila i obasula poljupcima. Strano je eznula da mu kae ono banalno Ne putaj me, dri me vrsto, uhvati me, pretvori me u robinju, budi snaan! Ali to su bile rijei koje nije mogla i nije znala izgovoriti. Kad ga je pustila iz zagrljaja, rekla je samo: - Strano sam sretna to sam s tobom. - To je bilo sve to joj je njena suzdrljiva priroda omoguila da kae.

106

5. Mali rjenik neshvaenih rijei(nastavak) POVORKE Ljudima u Italiji i Francuskoj je lako. Ako ih roditelji prisiljavaju da idu u crkvu, oni im se osveuju tako da stupaju u partiju (komunistiku, maoistiku, trockistiku i sl.). Sabinu je, meutim, otac slao najprije u crkvu, a zatim je sam od straha prisiljavao da ide na sastanke komunistikog Saveza omladine. Kad je ila u prvomajskoj povorci, nije znala drati korak pa je djevojka koja je marirala iza nje stalno vikala na nju i namjerno joj gazila pete. Kad je u maru trebalo pjevati, nikad nije znala rijei pjesme i samo je nijemo otvarala usta. Ali njene kolegice su to primijetile i tuile je. Od mladosti je mrzila sve povorke. Franz je studirao u Parizu i kako je bio izuzetno nadaren, nauna karijera bila mu je osigurana jo dok je bio dvadesetogodinjak. Ve tada je znao da e provesti cijeli ivot u univerzitetskim kabinetima, bibliotekama i dvije--tri predavaonice. Ta predstava je u njemu izazivala osjeaj da e se uguiti. elio je da izie iz svog ivota kao to se izlazi iz stana na ulicu. Zato je, dok je ivio u Parizu, rado odlazio na manifestacije. Bilo je lijepo ii i proslavljati neto, zahtijevati neto, protestirati protiv neega, ne biti sam, biti pod nebeskim svodom i medu drugim ljudima. Povorke to su se kretale po bulevaru Saint-Germain ili sa Trga Republike prema Bastilji uvijek su ga fascinirale. Masa koja marira i klie bila je za njega slika Evrope i njene historije. Evropa, to je Veliki mar. Mar iz revolucije u revoluciju, iz bitke u bitku, stalno naprijed. Mogao bih to rei i drukije: Franzu je njegov ivot medu knjigama izgledao nestvaran. eznuo je za istinskim ivotom, za dodirom drugih ljudi koji s njim mariraju bok uz bok, za njihovim poklicima. Nije shvatao da je upravo ono to smatra nestvarnim (rad u tiini kabineta i biblioteka) njegov istinski

107

ivot, dok su povorke, u kojima je vidio realnost, samo pozorite, ples, sveanost, drugim rijeima san. Sabina je za vrijeme studija stanovala u studentskom domu. Prvog maja morali su svi rano izii i postrojiti se za povorku. Da ne bi neko izostao, studentski funkcioneri su provjeravali da li je zgrada prazna. Zato se sakrila u toalet i, kad su svi otili, vratila se u svoju sobu. Vladala je tiina kakvu nikad nije doivjela. Samo su iz velike daljine dopirali zvui limene glazbe. Osjeala je kao da se skriva u koljki a iz daljine dopire um mora, neprijateljskog svijeta. Godinu ili dvije nakon to je otila iz eke nala se, pukim sluajem, u Parizu upravo na godinjicu ruske invazije. Organiziran je protestni miting i nije mogla odoljeti da se ne pridrui demonstrantima. Mladi Francuzi su podizali stisnute ake i izvikivali parole protiv sovjetskog imperijalizma. Parole su joj se sviale, ali je odjednom sa zaprepatenjem ustanovila da nema volje klicati zajedno s ostalima. Nije izdrala u povorci due od nekoliko minuta. Ispriala je taj svoj doivljaj prijateljima Francuzima. Zaudili su se. - Ti, znai, ne eli da se bori protiv okupacije svoje domovine? - govorili su. Htjela je da im kae kako se iza komunizma, faizma, iza svih okupacija i invazija krije jedno po sutini dublje i sveobuhvatnije zlo, i da je slika tog zla za nju povorka ljudi koji mariraju, podiu ruke i jednoglasno uzvikuju iste slogove. Znala je, meutim, da im to nee znati objasniti, pa je u neprilici prela na drugu temu. LJEPOTA NEW YORKA etali su po New Yorku satima i prizor se sa svakim njihovim korakom mijenjao kao da idu vijugavom stazom kroz udesan planinski predio - nasred trotoara kleao je mladi i molio se, neto dalje, naslonjena na drvo, drijemala je lijepa Crnkinja, mukarac u crnom odijelu je prelazio ulicu dirigirajui irokim pokretima nevidljivom orkestru, u fontani je uborila voda, a

108

naokolo su sjedili zidari i ruali. eljezne ljestvice penjale su se uz fasade runih kua od crvene cigle, ali te kue bile su tako rune da su u stvari bile lijepe. Pored njih se uzdizao veliki stakleni neboder a iza njega je stajao drugi neboder na ijem je krovu bio podignut mali arapski dvorac s tornjiima, galerijama i pozlaenim stupovima. Sjetila se svojih slika - i na njima su se sastajali objekti koji nisu odgovarali jedan drugom: gradilite eljezare a iza njega petrolejska lampa, ili svjetiljka ije se starinsko sjenilo od obojenog stakla raspalo u sitne krhotine koje sad lete iznad pustog movarnog predjela. Evropska ljepota imala je uvijek intencionalni karakter - rekao je Franz. - Postojao je estetski cilj i mnogogodinji plan po kome je ovjek decenijama gradio gotsku katedralu ili renesansni grad. Ljepota New Yorka ima drukiju osnovu. To je neintencionalna, nenamjerna ljepota. Nastala je bez ljudske namjere, kao peina sa stalaktitima. Oblici, sami po sebi runi, dolaze sluajno, bez plana, u tako nevjerovatne odnose da iz njih poinje zraiti udesna poezija. Neintencionalna ljepota. Da - rekla je Sabina. - Moglo bi se rei i ljepota kao greka. Prije nego to ljepota potpuno nestane sa ovog svijeta, postojace jo neko vrijeme kao greka. Ljepota kao greka je posljednja faza u historiji ljepote. Sjetila se svoje prve zrele slike - nastala je zahvaljujui tome to je na nju grekom kapnula crvena boja. Da, njene slike bile su zasnovane na ljepoti greke i New York je bio tajna i prava domovina njenog slikarstva. - Moda je neintencionalna ljepota New Yorka mnogo bogatija i slikovitija od previe stroge i previe komponirane ljepote ljudskog projekta - rekao je Franz. Ali to vie nije evropska ljepota. To je tui svijet. Zar ipak postoji neto o emu oboje imaju isto miljenje? Ne. Postoji izvjesna razlika. Tuina njujorke ljepote strahovito privlai Sabinu. Franza fascinira, ali i uasava: izaziva u njemu enju za Evropom.

109

SABININA DOMOVINA Sabina shvata njegovu odbojnost prema Americi. Franz je utjelovljena Evropa - njegova majka bila je rodom iz Bea, otac mu je bio Francuz, a on sam je vicarac. Franz se, s druge strane, divi Sabininoj domovini. Kad mu pria o sebi i svojim prijateljima u ekoj, Franz uje rijei zatvor, progoni, tenkovi na ulicama, emigracija, leci, zabranjena literatura, zabranjene izlobe i osjea neku udnu zavist spojenu s nostalgijom. - Jednog dana o meni je jedan filozof napisao da se sve to govorim sastoji od nedokazivih pekulacija i nazvao me gotovo nestvarnim Sokratom". Osjeao sam se strano ponien i odgovorio mu ljutitim tonom. Zamisli to! Ta smijena epizoda bila je najvei konflikt koji sam ikad doivio! Tu je moj ivot dostigao maksimum svojih dramskih mogunosti! Nas dvoje ivimo u razliitim mjerilima. Stupila si u moj ivot kao Gulliver u carstvo patuljaka. Sabina protestira. Tvrdi da konflikt, drama, tragedija ne znae pod bogom nita, da ne predstavljaju nikakvu vrijednost, nita to bi zasluivalo divljenje ili potovanje. U stvari, drugi mogu zavidjeti Franzu na poslu koji je mogao u miru obaviti. Franz je zavrtio glavom. - Kad je drutvo bogato, ljudi ne moraju raditi rukama i posveuju se duhovnim aktivnostima. Univerziteta ima sve vie, studenata ima sve vie. Da bi mogli zavriti fakultet, studenti moraju izmisliti teme diplomskih radova. Tema ima bezbroj, jer nema stvari na svijetu o kojoj nije mogue napisati raspravu. Ispisani listovi papira skupljaju se u arhivama, koje su alosnije od groblja, jer u njih niko ne zalazi ni za Dan mrtvih. Kultura tone u masi proizvoda, pod lavinom slova, u ludilu kvantiteta. I to je razlog zato govorim da jedna zabranjena knjiga u tvojoj bivoj domovini znai neizmjerno vie od milijardi rijei to kuljaju iz naih univerziteta. U tom smislu moemo shvatiti Franzovu slabost prema svim revolucijama. Nekad je gajio simpatije prema Kubi, zatim

110

prema Kini, a kad mu se zgadila krutost tamonjih reima, melankolino se pomirio s tim da mu preostaje samo ono more slova bez teine, koja ne predstavljaju ivot. Postao je profesor u Zenevi (gdje se ne odravaju nikakve manifestacije) i, pomiren s odricanjem (u samoi, bez ene, bez povorki), izdao s prilinim uspjehom nekoliko znanstvenih knjiga. A onda se jednog dana pojavila Sabina kao vizija; dola je iz zemlje u kojoj su ve odavno bile prestale cvjetati revolucionarne iluzije, ali gdje je jo postojalo ono emu se kod revolucija najvie divio: ivot koji tee u velikom mjerilu rizika, hrabrosti i smrtne opasnosti. Sabina mu je vratila vjeru u veliinu ljudske sudbine. I bila je utoliko ljepa to se iza njenog lika nazirala bolna drama njene zemlje. Sabjna, meutim, nije voljela tu dramu. Rijei kao zatvor, progon, zabranjene knjige, okupacija, tenkovi, za nju su bile rune rijei bez ikakvog romantinog prizvuka. Jedina rije koja je u njoj odzvanjala slatko kao nostalgina uspomena na domovinu jest rije groblje. GROBLJE Groblja u ekoj podsjeaju na vrtove. Grobovi su prekriveni travnjakom i raznobojnim cvijeem. Skromni spomenici gube se u zelenilu lia. Kad padne mrak, na groblju gori bezbroj malih svijea pa se ini kao da mrtvi prireuju djeiji bal. Da, djeiji bal, jer mrtvi su neduni kao djeca. ak i kad je ivot bio pun okrutnosti, na grobljima je vladao mir. I za vrijeme rata i, za Hitlera, i za Staljina, za svih okupacija. Kad god je bila tuna, sjela bi u auto i od vezla se daleko od Praga da proeta po nekom od seoskih grobalja koje je voljela. Ta groblja sa plavim brdima u pozadini bila su lijepa kao uspavanka. Za Franza, groblje je bilo runo skladite kostiju i kamenja.

111

6. Nikad ne bih putovao automobilom. Strano se bojim saobraajnih nesrea! To u ovjeku, ako i ne pogine, sigurno ostavlja traume do kraja ivota! - rekao je kipar i nesvjesno se uhvatio za kaiprst koji jednom zamalo nije odsjekao dok je tesao drveni kip. Samo udom mu je ostao na ruci. Ma ne ostavlja - javila se Marie-Claude koja je bila u izvanrednoj formi. - Ja sam doivjela teku saobraajnu nesreu i bilo je divno! A nigdje nije bilo ljepe nego u bolnici! Uope nisam mogla spavati pa sam neprestano itala, danju i nou. Svi su je posmatrali zadivljeno, i to joj je oigledno prijalo. U Franzu se mijeao osjeaj negodovanja (sjeao se da je poslije spomenutog saobraajnog udesa njegova ena bila strahovito deprimirana i neprestano se alila) s izvjesnim divljenjem (njena sposobnost da transformira svaki svoj doivljaj govorila je o vitalnosti koja je imponirala) . - Tamo sam poela dijeliti knjige na dnevne i none - nastavila je. - I zaista, postoje knjige za dan i knjige koje moete itati samo nou. Svi su i dalje s uenjem i zadivljeno pratili njene rijei, samo kipar se drao za kaiprst, namrten zbog neprijatne uspomene. U koju bi grupu uvrstio Stendhala? - upitala ga je Marie-Claude. Kipar nije sluao ta govori pa je samo u neprilici slegnuo ramenima. Likovni kritiar koji je stajao kraj njega izjavio je kako, po njegovom miljenju, Stendhal spada u dnevnu literaturu. Marie-Claude je zavrtjela glavom i zacvrkutala: - Vara se! Ne, ne, ne, vara se! Stendhal je noni pisac! Franz je prilino rastreseno uestvovao u diskusiji o nonoj i dnevnoj literaturi, jer je mislio samo na to kad e se pojaviti Sabina. Oboje su dugo razmiljali treba li ili ne treba da prihvati poziv na ovaj koktel. Prireivala ga je Marie-Claude za sve slikare i kipare koji su izlagali u njenoj privatnoj galeriji. Od vremena kad se upoznala s Franzom, Sabina je izbjegavala

112

njegovu enu. Kako su se, meutim, plaili da njihova veza ne bude otkrivena, na kraju su zakljuili da e biti prirodnije i manje sumnjivo ako doe. Gledao je neupadljivo prema predsoblju i postepeno postajao svjestan da iz drugog kraja salona neprestano odzvanja glas njegove osamnaestogodinje keri Marie-Anne. Napustio je grupu kojom je dominirala njegova ena i priao kruoku kojim je dominirala ki. Neki su sjedili u na-slonjaama, drugi su stajali, a Marie-Anne je sjedila na podu. Franz je bio siguran da e i Marie-Claude na suprotnom kraju salona ubrzo sjesti na tepih. Sjesti pred gostima na pod bio je u to vrijeme openito prihvaeni gest prirodnosti, neusiljenosti, drugarstva, naprednog i parikog duha. Strast s kojom je Marie-Claude svuda sjedala na pod bila je takva da se Franz esto plaio da ne sjedne na pod u prodavnici u kojoj je kupovala cigarete. - Na emu sad radite, Alane? - upitala je Marie--Anne mukarca kraj ijih je nogu sjedila. Alan je bio naivna potenjaina pa je pokuao da iskreno odgovori keri vlasnice galerije. Poeo joj je objanjavati nov nain slikanja koji je u sutini bio kombinacija fotografije i ulja na platnu. Ali nije izgovorio ni tri reenice kad je Marie-Anne poela da zvidue. Slikar je govorio polako i koncentrirano i nije uo zvidukanje. Moe li mi rei zato zvidi - apnuo je Franz. Zato to ne volim kad se govori o politici - odgovorila je glasno. I zaista, dvojica mukaraca iz istog kruga razgovarali su o predstojeim izborima u Francuskoj. Marie-Anne, koja je smatrala da joj je dunost da usmjerava zabavu, upitala ih je da li e sljedeeg tjedna ii u pozorite na Rossi-nijevu operu, koju e izvesti italijanski operni ansambl. Slikar Alan je za to vrijeme traio sve preciznije i preciznije formulacije kojima bi mogao objasniti svoju novu slikarsku fazu i Franz se stidio svoje keri. Da je uutka, rekao je kako su opere strano dosadne.

113

- Grozan si - rekla je Marie-Anne pokuavajui da sa poda udari oca u trbuh. - Glavni pjeva je prekrasan! Ah, kako je lijep! Vidjela sam ga dva puta i zaljubila sam se u njega. Franz je zakljuio da je njegova ki strano slina majci. Zato nije vie slina njemu? Ali tu se ne moe nita uiniti, nije mu slina. Ve je bezbroj puta uo Marie--Claude kako izjavljuje da je zaljubljena u ovog ili onog kipara, pjevaa, pisca, politiara, pa jednom ak i u jednog biciklistu. Naravno, bila je to prazna retorika prilagoena veerama i koktelima, ali on se pri tome ipak ponekad sjetio kako je prije dvadeset godina isto govorila za njega i jo mu prijetila samoubistvom. U tom trenutku ula je u salon Sabina. Marie-Claude ju je ugledala i smjesta joj prila. Njena ki je i dalje razgovarala o Rossiniju, ali Franz je svu svoju panju usmjerio na razgovor dviju ena. Nakon nekoliko prijateljskih reenica pozdrava Marie-Claude je uzela u ruku keramiki medaljon koji je visio Sabini oko vrata i rekla vrlo glasno: - Sta ti je ovo? Strano je runo! Ta reenica je prisilila Franza da slua jo paljivije. Nije bila izgovorena agresivno, naprotiv, zvonki smijeh trebalo je odmah da naglasi kako kritika medaljona nita ne mijenja na prijateljstvu koje Marie-Claude gaji prema slikarici. Ipak, bila je to reenica koja nikako nije odgovarala nainu na koji se MarieClaude obraala drugima. Sama sam ga napravila - rekla je Sabina. Ruan je, zaista je ruan - ponovila je Marie--Claude vrlo glasno. - Ne bi trebalo da ga nosi! Franz je znao da njegovu enu nimalo ne zanima da li je medaljon ruan ili nije. Runo je bilo ono to je ona eljela da bude runo, lijepo je bilo ono to je ona eljela da bude lijepo. Nakit njenih prijateljica bio je a priori lijep. Pa i kad bi joj se uinilo da je ruan, prela bi preko toga, jer je laskanje bilo ve odavno postalo njena druga priroda. A zato je onda odluila da medaljon koji je Sabina sama napravila bude ruan?

114

Franzu je iznenada postalo sve jasno. Marie-Claude je izjavila da je Sabinin medaljon ruan zato to je to mogla sebi dozvoliti. Jo preciznije: Marie-Claude je izjavila kako je Sabinin medaljon ruan da pokae kako sebi moe dozvoliti izjavu da je Sabinin medaljon ruan. Sabinina izloba prije nekih godinu dana nije imala neki veliki uspjeh i Marie-Claude nije bilo previe stalo do Sabinine naklonosti. Naprotiv, Sabina je imala razloga da se bori za naklonost Marie-Claude. To se, meutim, po njenom dranju nije moglo primijetiti. Da, Franzu je bilo sasvim jasno: Marie-Claude je iskoristila priliku da Sabini (i drugima) da do znanja kakav je stvarni odnos snaga izmeu njih.

115

7. Mali rjenik neshvaenih rijei (svretak) STARA CRKVA U AMSTERDAMU S jedne strane su kue s velikim prozorima u prizemlju, koji podsjeaju na izloge trgovina. Iza njih se nalaze sobice prostitutki, koje svuene, samo u rublju, sjede pored stakla u jastucima prekrivenim naslonjaama. Izgledaju kao velike make koje se dosauju. Drugu stranu ulice ini divovska gotika crkva iz etrnaestog stoljea. Izmeu boijeg svijeta i svijeta prostitutki, kao rijeka na granici dva carstva, iri se prodorni zadah mokrae. U crkvi su od starog gotikog stila ostali samo visoki, goli bijeli zidovi, stubovi, svodovi i prozori. Na zidovima nema nijedne slike, nigdje se ne moe vidjeti kip. Crkva je oiena kao gimnastika sala. Samo u sredini postavljene su u kvadrat stolice oko minijaturnog podijuma sa stolom za propovjednika. Iza stolica nalaze se drvene kabine, loe za porodice bogatih graana. Stolice i loe postavljene su ne vodei rauna o obliku zidova i poloaju stubova, kao da ele pokazati gotikoj arhitekturi sav svoj prezir i ravnodunost. Kalvinistika vjera je jo prije nekoliko stoljea pretvorila crkvu u obian hangar, koji ima samo jednu funkciju - da uva molitve vjernika od kie i snijega. Franz je bio fasciniran: kroz tu ogromnu dvoranu proao je Veliki mar historije. Sabina se sjeala kako su poslije februarskog prevrata u ekoj nacionalizirani svi dvorci i pretvoreni u egrtske kole, domove penzionera, a ponekad i u tale. Bila je u jednoj takvoj tali - u zidove s gipsanim ukrasima bile su zabijene kuke sa eljeznim obruima i za njih privezane krave koje su sanjivo gledale kroz prozor u vrt dvorca, po kome su trkarale kokoi.

116

- Ova praznina me fascinira - rekao je Franz. - Ljudi gomilaju oltare, kipove, slike, stolice, naslonjae, tepihe, knjige, a onda nastupa trenutak radosnog olakanja pa sve jednim potezom odbace, kao smee. Moe li zamisliti tu Herkulesovu metlu koja je pomela ovaj hram? Sabina je pokazala na drvenu lou. Siromani su morali stajati, a bogati su sjedili u loi. Ali postojalo je neto to je povezivalo bankara i prosjaka: mrnja prema ljepoti. - ta je to ljepota? - upitao je Franz i sjetio se otvorenja izlobe kome je nedavno morao prisustvovati. Beskrajna ispraznost reenica i rijei, ispraznost kulture, ispraznost umjetnosti. Dok je kao studentkinja radila na omladinskoj radnoj akciji, due otrovane veselim marevima to su bez prestanka odzvanjali iz zvunika, sjela je jedne nedjelje na motocikl i odvezla se daleko u brda. Zaustavila je motocikl u nepoznatom selu izgubljenom u brdima, naslonila ga na zid crkve i ula. Sveenik je upravo sluio misu. Reim u to doba nije bio naklonjen vjeri i ljudi su se uglavnom drali podalje od crkava. U klupama su sjedili samo starci i starice, jer se nisu bojali vlasti. Bojali su se samo smrti. Sveenik bi pjevajui izgovorio reenicu, a ljudi su je 11 zboru ponavljali. To su bile litanije. Stalno iste rijei vraale su se kao putnik koji ne moe da odvoji oi od predjela ili kao ovjek koji se ne moe rastati sa ivotom. Sjedila je pozadi u klupi, na trenutke zatvarala oi, samo da uje tu muziku rijei, a onda ih ponovo otvarala. Iznad sebe je vidjela plavo obojeni svod, na kome su bile naslikane velike zlatne zvijezde. Bila je oarana. Ono to je iznenada srela u toj crkvi nije bio Bog, nego ljepota. Bila je sasvim svjesna da ta crkva i te litanije nisu bili lijepi sami po sebi ve upravo u poredenju sa omladinskom radnom akcijom na kojoj je provodila dane okruena bukom pjesama. Misa je bila lijepa, jer je u njoj iznenada i tajno otkrila drugi, izdani svijet. Od tog vremena je znala da je ljepota izdani svijet. Moemo je pronai samo tamo gdje su progonitelji grekom zaboravili na

117

nju. Ljepota se krije iza kulisa prvomajske parade. Ako je elimo nai, moramo poderati platno dekoracija. Ovo je prvi put da me neka crkva fascinira - rekao je Franz. Njegovo oduevljenje nije izazvao protestantizam, nije ga izazvao ni asketski duh. Oduevilo ga je neto drugo, neto sasvim lino, o emu se nije usuivao govorili pred Sabinom. inilo mu se da uje glas koji ga poziva da uzme u ruke Herkulesovu metlu i izmete iz svog ivota vernisae MarieClaude, pjevae Marie-Anne, kongrese i simpozije, isprazne razgovore, rijei koje nita ne govore .. . Veliki prazni prostor amsterdamskog hrama izgledao mu je kao slika vlastitog osloboenja. SNAGA U krevetu, u jednom od onih mnogih hotela u kojima su vodili ljubav, Sabina se poela igrati sa Franzovim rukama. - Upravo je nevjerovatno - rekla je - kakve miie ima. Franza je obradovala ta pohvala. Ustao je iz kreveta, uhvatio teku hrastovu stolicu za jednu nogu, sasvim pri zemlji, i polako je podigao. - Nema ega da se plai - rekao je. - Mogao bih te odbraniti u svakoj situaciji. Nekad sam se natjecao u judou. Uspjelo mu je da podigne teku stolicu iznad glave i Sabina je rekla: - Prijatno je znati da si tako snaan. Ali u sebi je, u dubini due, dodala jo i ovo: Franz je snaan, ali njegova snaga je usmjerena samo prema okolini. Prema ljudima s kojima ivi, koje voli, on je slab. Franzova slabost se naziva dobrota. Franz nikad ne bi nita naredio Sabini. Ne bi joj naredio, kao nekad Toma, da poloi ogledalo na pod i gola hoda po njemu. Ne nedostaje mu ulnost, nego snaga da nareuje. Postoje stvari koje se mogu realizirati samo silom. Tjelesna ljubav je nezamisliva bez nasilja. Sabina je posmatrala Franza kako koraa po sobi drei stolicu iznad glave i taj prizor joj se uinio grotesknim. Ispunila ju je neka udna tuga.

118

Franz je spustio stolicu na zemlju i sjeo na nju, okre-nuvi se prema Sabini. - Ne mogu rei da mi ne prija to sam snaan - rekao je - ali od kakve su mi koristi ovi miii u Zenevi. Nosim ih kao ukras. Kao paun perje. Nikad se u ivotu nisam potukao s nekim. Sabina je nastavila sa svojim melankolinim razmiljanjem. A kad bi nala mukarca koji bi joj nareivao? Koji bi elio da gospodari njom? Koliko dugo bi ga podnosila? Ni pet minuta! Iz ega proizilazi da joj nikakav mukarac ne odgovara. Ni snaan ni slab. A zato tu snagu ne upotrebi ponekad protiv mene? - rekla je. Zato to ljubav znai odricanje od sile - rekao je Franz tiho. Sabina je postala svjesna dviju stvari: prvo, da je ta reenica divna i istinita. Drugo, da se tom reenicom Franz diskvalificirao u njenom erotskom ivotu. IVJETI S ISTINOM To je formula kojom se posluio Kafka u svom dnevniku ili u nekom pismu, Franz se vie nije sjeao gdje. Formula ga je zainteresirala. to to znai, ivjeti s istinom? Negativna definicija je jednostavna: znai ne lagati, ne skrivati se, ne tajiti nita. Otkako je upoznao Sabinu, Franz ivi u lai. Pria eni o kongresu u Amsterdamu, o predavanjima u Madridu, koja nikad nije odrao, i boji se ii sa Sabinom po enevskim ulicama. I to laganje i skrivanje ga zabavlja upravo zato to to nikad nije radio. To ga prijatno uzbuuje, osjea se kao uenik koji je odluio da prvi put za svoje zadovoljstvo izostane iz kole. Za Sabinu, ivjeti s istinom, ne lagati ni sebi ni drugima, mogue je samo pod uslovom da se ivi bez publike. U trenutku kad neko pone pratiti ono to radimo, poinjemo se, htjeli ili ne htjeli, prilagoavati oima koje nas gledaju i nita od onog to radimo nije vie istinito. Imati publiku, znai ivjeti u lai. Sabina prezire literaturu u kojoj autori odaju sve intimnosti, svoje i svojih prijatelja. ovjek koji gubi svoju intimnost gubi

119

s/e, misli Sabina. A ovjek koji je dobrovoljno odbacuje obino je udovite. Zbog toga Sabina nimalo ne pati to mora skrivati svoju ljubav. Naprotiv, samo tako moe ivjeti s istinom". Franz je, nasuprot tome, siguran da u podjeli ivota na privatnu i javnu sferu lee korijeni svih lai; ovjek je privatno jedno, a u javnosti neto sasvim drugo. ivjeti s istinom" za njega znai sruiti barijere izmeu privatnog i javnog. Rado citira rijei Andrea Bretona o tome kako bi htio ivjeti ,,u staklenoj kui" u kojoj nema nikakvih tajni, u kojoj se sve vidi. Kad je uo svoju enu kako kae Sabini ,,Taj medaljon je ruan!" shvatio je da vie ne moe ivjeti u lai. Trebalo je da u tom trenutku priskoi Sabini u pomo. I nije to uradio samo zato to se bojao da ne otkrije njihovu tajnu ljubav. Sutradan poslije koktela trebalo je da otputuje sa Sa-binom na dva dana u Rim. U uima mu je neprestano odzvanjala reenica Taj medaljon je ruan!" i vidio je svoju enu drukije nego to ju je vidio do tada. Njena agresivnost, neranjiva, buna i temperamentna, skinula mu je 3 ramena breme dobrote koje je strpljivo nosio pune dvadeset tri godine braka. Sjetio se prostrane unutranjosti crkve u Amsterdamu i ponovo osjetio kako ga ispunjava ono udno, neshvatljivo oduevljenje njenom prazninom. Pakirao je kofer kad je u sobu ula Marie-Claude. Priala je o jueranjim gostima, energino podravala neke nazore koje je od njih ula, a s podsmijehom odbacivala druge. Franz ju je dugo posmatrao, a zatim rekao: - U Rimu se ne odrava nikakva konferencija. Nije shvatila ta eli rei. - Pa zato onda putuje? - upitala je. - Ve gotovo godinu dana imam ljubavnicu - rekao je. Ne elim da se sastajem s njom u Zenevi. Zato tako esto putujem. Mislio sam kako bi trebalo da to zna. Uplaio se ve nakon prvih izgovorenih rijei; hrabrost ga je iznenada napustila. Skrenuo je pogled da ne vidi na licu MarieClaude oajanje to e ga izazvati njegova izjava.

120

- Da, i ja mislim kako bi trebalo da to znam - javila se MarieClaude nakon krae pauze. Njen glas je zvuao vrsto i Franz je podigao pogled. MarieClaude nije uope izgledala potresena. Jo uvijek je izgledala kao ena koja je sino rekla cvrkutavim glasom Taj medaljon je ruan!" - Kad si ve bio tako hrabar i rekao kako me ve gotovo godinu dana vara - nastavila je - moe li mi rei s kim? Uvijek je govorio sebi kako ne smije nikad povrijediti MarieClaude, kako mora potovati enu u njoj. Ali gdje je sad ta ena u Marie-Claude? Drugim rijeima, gdje je slika majke koju je povezivao sa svojom enom? Majka, njegova tuna i povrijeena majka sa drukijom cipelom na svakoj nozi, nestala je iz Marie-Claude, a moda nije ni nestala, ve prosto nikad u njoj nije ni boravila? Pomisliv-i to, osjetio je kako ga obuzima mrnja. - Nemam nikakvog razloga da to krijem - rekao je. Kad je ve nije potreslo to je vara, pogodie je, bio je siguran, kad sazna ko je njena suparnica. Zato joj je rekao sve o Sabini, gledajui je pri tome ravno u oi. Neto kasnije sastao se sa Sabinom na aerodromu. Avion je bio uzletio, a on je osjetio kako mu je laknulo. Rekao je sebi kako poslije devet mjeseci konano opet ivi s istinom.

121

8. Sabina se osjeala kao da je Franz silom provalio vrata njene intimnosti. Kao da je kroz ta vrata iznenada provirila glava Marie-Claude, glava Marie-Anne, slikara Alana i kipara koji se neprestano dri za prst, glave svih ljudi koje je upoznala u Zenevi. Postae protiv svoje volje suparnica neke ene koja je nimalo ne zanima. Franz e Ee razvesti, a ona e zauzeti mjesto kraj njega u irokom branom krevetu. Svi e to gledati, neko iz blizine, neko iz daljine, bie prisiljena da pred svima igra neko pozorite - umjesto da bude Sabina, morae igrati ulogu Sabine, i jo izmisliti kako da igra tu ulogu. Ljubav e, kad za nju sazna javnost, dobiti na teini, postae teret. Sabina se povijala pod samom predstavom tog tereta. Sjedili su u jednom rimskom restoranu i pili vino. utjela je. - Zaista se ne ljuti? - upitao je Franz. Uvjeravala ga je da se ne ljuti. Jo je zbunjena od svega toga i ne zna da li da se raduje ili ne. Sjeala se njihovog susreta u spavaim kolima za Amsterdam. Tada je htjela da padne pred njim na koljena i da ga moli neka je zadri, makar silom, i nikad ne pusti da ode. Tada je eljela da opasnom putu izdaje konano doe kraj. eljela je da se zaustavi. Nastojala je da to je mogue intenzivnije obnovi tu tadanju enju, da je dozove, da se osloni na nju. Sve je bilo uzalud. Osjeaj nezadovoljstva bio je jai. Vraali su se u hotel kroz veernju guvu. Italijani oko njih su galamili, vikali, gestikulirali, pa su mogli ii jedno pored drugog bez rijei, ne oslukujui svoju utnju. A onda se Sabina dugo umivala u kupaonici a Franz ju je ekao pod pokrivaem u krevetu. Mala svjetiljka bila je upaljena, kao uvijek. Kad se vratila iz kupaonice, ugasila je lampu. Bilo je to prvi put da je to uinila. Franz je trebalo da obrati panju na taj gest, ali

122

on ga nije ni primijetio, jer je svjetlost za njega bila sasvim nevana. Kao to znamo, on je vodio ljubav zatvorenih oiju. A Sabina je ugasila svjetiljku upravo zbog tih zatvorenih oiju. Nije vie htjela ni jednu sekundu da posmatra te sputene kapke. Oi su, kae poslovica, prozori, due. Franzovo tijelo koje se uvijalo na njoj zatvorenih oiju bilo je za nju tijelo bez due. Podsjealo ju je na mladune neke zvijeri koje, jo slijepo, bespomono cvili jer je edno. U tim je trenucima Franz, sa svojim prekrasnim miicama, bio slian ogromnom tenetu koje trai hranu na njenim grudima. Uostalom, zaista je drao u ustima bradavicu njene dojke, kao da sisa! Ta pomisao da je dolje.zreo mukarac, a gore mladune koje sisa, i da prema tome vo di ljubav s dojenetom, izazivala je u njoj gotovo gaenje. Ne, ne eli vie gledati kako se gri na njoj, vie mu nikad nee ponuditi dojku kao kuja tenetu, ovo je danas posljednji put, definitivno posljednji put! Znala je, naravno, da je njena odluka vrhunac nepravde, da je Franz najbolji od svih mukaraca u njenom ivotu, da je inteligentan, da razumije njene slike, da je lijep, da je dobar, ali to je vie postajala svjesna svega toga, osjeala je sve jau elju da siluje tu inteligenciju, tu dobrotu, da siluje tu nemonu snagu. Voljela ga je te noi ee nego ikad ranije, jer ju je uzbuivala pomisao da su zajedno posljednji put. Voljela ga je, ali ve je u mislima bila negdje daleko. Ponovo je u daljini ula zvuk zlatne trube izdaje i znala je da tom pozivu nee odoljeti. inilo joj se da se pred njom pruaju beskrajna prostranstva slobode i te daljine su je uzbuivale. Voljela je Franza ludo, divljaki, kako ga nikad ranije nije voljela. Franz je jecao na njenom tijelu siguran da sve razumije. Ako je cijele veeri bila udjiva, ako mu nije rekla ta misli o njegovoj odluci, sad mu je odgovarala. Davala mu je do znanja svoju radost, svoju strast, svoju saglas-nost, svoju elju da ivi s njim do kraja ivota.

123

Izgledao je sam sebi kao jaha koji jae na konju u prekrasnu prazninu, prazninu bez supruge, bez keri, bez domainstva, u prekrasnu prazninu pometenu Herkuleso-vom metlom, u predivnu prazninu koju e ispuniti svojom ljubavlju. Jahali su tako, jedno na drugom, kao na konju. Ja-hali su prema daljinama za kojima su eznuli. Spajala ih je izdaja, koja ih je oslobodila. Franz je jahao na Sabini svjestan da izdaje svoju enu. Sabina je jahala na Franzu svjesna da izdaje Franza.

124

9. Vie od dvadeset godina gledao je u svojoj eni svoju majku, slabo bie koje treba tititi; ta predstava bila je previe duboko ukorijenjena u njemu da bi je mogao odbaciti nakon dva dana. Dok se vraao kui,osjeao je grinju savjesti, strah da se poslije njegovog odlaska sruila i da e je zatei skrhanu od tuge. Bojaljivo je otvorio vrata i otiao u svoju sobu. Nekoliko trenutaka je tiho stajao i oslukivao - da, bila je kod kue. Nakon kraeg oklijevanja otiao je da je pozdravi, kako je ve bio njihov obiaj. Podigla je obrve, glumei uenje. - Doao si ovamo? A kamo da idem? -- htio je da odgovori (iskreno zauen), ali nije rekao nita. Da meu nama bude sve jasno - nastavila je - nemam nita protiv da odmah preseli k njoj. Kad joj je na dan odlaska sve priznao, nije imao nikakvog odreenog plana. Bio je spreman da nakon povratka prijateljski raspravi s njom sve pojedinosti, kako bi je to manje povrijedio. Nije raunao s tim da e ona sama hladno i uporno zahtijevati da to prije ode. Iako mu je to olakavalo situaciju, nije mogao da ne osjeti razoarenje. itavog ivota je strepio da je ne povrijedi i samo zbog toga je dobrovoljno nametnuo sebi reim zaglupljujue monogamije. A onda je poslije dvadeset godina odjednom ustanovio da su njegovi obziri bili sasvim nepotrebni, da je zbog obinog nesporazuma izgubio na desetine ena! Poslije podne je imao predavanje a onda je s univerziteta otiao ravno do Sabine. Htio je da je zamoli da ostane kod nje preko noi. Pozvonio je, ali niko nije otvorio vrata. Otiao je u kavanu preko puta i kroz prozor dugo posmatrao ulaz u kuu. Bilo je ve kasno uvee i nije znao ta da radi. itavog ivota je spavao s Marie-Claude u jednom krevetu. Ako se sad vrati kui, gdje da legne? Mogao bi, naravno, spavati na kauu u susjednoj

125

sobi, ali ne bi li to bio pretjerano estok gest? Ne bi li to izgledalo ve kao izraz neprijateljstva? Ta on eli da ostanu prijatelji! Ali nije mogao ni tek tako lei pored nje. Ve je uo kako ga s ironijom pita zar ne daje prednost Sabininom krevetu. Zato je uzeo sobu u hotelu. Sutradan je uzalud zvonio na Sabininim vratima, od jutra do veeri. Treeg dana je potraio kuepaziteljicu. Nije znala nita i savjetovala mu je da se obrati vlasnici kue, koja je izdala atelje Sabini. Nazvao ju je preko telefona i saznao da je Sabina jo prekjuer dala otkaz. Jo nekoliko dana je obilazio kuu u nadi da e sresti Sabinu, sve dok jednog dana nije naao otvoren stan i u njemu mukarce u plavim kombinezonima koji su odnosili namjetaj i slike u veliki selidbeni kamion parkiran pred kuom. Pitao ih je kamo voze namjetaj. Odgovorili su kako im je izriito nareeno da dre adresu u tajnosti. Htio je da ih podmiti s nekoliko novanica ne bi li mu otkrili tajnu, ali je osjetio da nema snage za takvo neto. Tuga ga je potpuno slomila. Nita nije shvatao, sve je bilo neobjanjivo, znao je samo to da je iekivao ovaj trenutak od dana kad je upoznao Sabinu. Dogodilo se ono to se moralo dogoditi. Franz nije htio da se bori. Unajmio je mali stan u starom dijelu grada. U vrijeme kad je znao da ena i ki nee biti kod kue otiao je u svoj stari stan da uzme svoja odijela i najvanije knjige. Dobro je pazio da ne uzme nita za im bi alila Marie--Claude. Jednog dana ju je ugledao iza stakla kavane. Sjedila je sa jo dvije dame a njeno se lice, u koje je nekontrolirana mimika bila ve odavno usjekla mnogo sitnih bora, pokretalo u ivom ritmu. Dame su je sluale i neprestano se smijale. Franz nije mogao da se oslobodi osjeaja da im pria o njemu. Sigurno je ve saznala da je Sabina nestala iz Zeneve upravo u vrijeme kad je Franz odluio da pone ivjeti s njom. To je bila zaista komina pria!

126

Nije se nimalo udio to e joj dugo sluiti da njom zabavlja svoje prijateljice. Vratio se u svoj novi stan, u kome su se svakog satu ula zvona crkve Saint-Pierre. Upravo tog dana donijeli su mu iz robne kue pisai sto. Odmah je zaboravio Marie--Claude i njene prijateljice. Zaboravio je na trenutak i Sabinu. Sjeo je za sto. Radovao se to ga je sam odabrao. Punih dvadeset godina ivio je s namjetajem po izboru drugih. Sve je ureivala MarieClaude. Ta ovo je, u stvari, prvi put da ivi samostalno, da nije vie djeak. Sljedeeg dana trebalo je da doe stolar, da mu napravi biblioteku. Ve nekoliko dana je crtao police, odreivao im dimenzije i razmjetaj. Odjednom je, gotovo sa zaprepatenjem, ustanovio da nije nesretan. Sabinina fizika prisutnost bila je mnogo manje vana nego to je mislio. Vaan je bio zlatni trag, arobni trag, to ga je ostavila u njegovom ivotu i koji mu niko nije mogao uzeti. Prije nego to e nestati s njegovog horizonta, stigla je da mu gurne u ruku Herkulesovu metlu kojom je pomeo iz svog ivota sve to nije volio. Ta neoekivana srea, to zadovoljstvo, ta radost zbog slobode i novog ivota, to su bili darovi koje mu je ostavila. Uostalom, uvijek je davao prednost nestvarnom pred stvarnim. Isto kao to se bolje osjeao u povorkama (koje su, kao to sam rekao, samo pozorite i san) nego za katedrom dok je predavao studentima, tako je bio sretniji sa Sabinom koja se pretvorila u nevidljivu boginju nego sa Sabinom s kojom je putovao po svijetu neprestano strepei da je ne izgubi. Dala mu je neoekivanu slobodu mukarca koji ivi sam, obdarila ga nekim novim magnetizmom. Odjednom je postao privlaan za ene; jedna njegova stu-dentkinja se zaljubila u njega. I tako se za nevjerovatno kratko vrijeme njegov ivot potpuno izmijenio. Jo nedavno je stanovao u velikom graanskom stanu sa slukinjom, suprugom i kerkom, a sad ivi u malom stanu u starom dijelu grada i gotovo svaku no provodi s mladom ljubavnicom. Ne mora putovati s njom po raznim svjetskim

127

hotelima, moe voditi ljubav s njom u vlastitom stanu, u vlastitom krevetu, okruen svojim knjigama i sa svojom pepeljarom na nonom stoliu! Djevojka je bila skromna, ne ba previe lijepa, i divila se Franzu kao to se jo prije kratkog vremena Franz divio Sabini. To nije bilo nimalo neprijatno, pa iako je zamjena Sabine kratkovidnom studentkinjom bila u izvjesnom smislu degradacija, dobrota se pobrinula za to da otvorenog srca prihvati novu ljubavnicu i osjeti prema njoj oinsku ljubav, koju ranije nikad nije mogao u potpunosti zadovoljiti, jer se MarieAnne nije ponaala kao ki nego kao druga Marie-Claude. Jednog dana je posjetio svoju suprugu i rekao joj da bi se elio ponovo oeniti. Marie-Claude je zavrtjela glavom. Ako se razvedemo, nita se nee promijeniti! Nita nee izgubiti! Ostaviu ti svu imovinu! Meni nije do imovine - rekla je. A ta bi htjela? Ljubav - nasmijala se. Ljubav? - rekao je zaueno. Ljubav je borba - rekla je Marie-Claude, osmjehujui se. - I ja u se dugo boriti. Do kraja. Ljubav je borba? Nemam ni najmanje volje da se borim - rekao je Franz i otiao.

128

10. Poslije etiri godine provedene u enevi Sabina se nastanila u Parizu. Nikako joj nije uspijevalo da se oslobodi melankolije. Da ju je neko upitao ta joj se dogodilo, ne bi znala nai prave rijei. ivotna drama se uvijek moe opisati metaforom teine. Kaemo kako je ovjeka pritislo breme. ovjek f' teret nekad moe, a nekad ne moe podnijeti, pada pod njim, bori se s njim, pobjeuje ili gubi. Ali ta se, u stvari, dogodilo Sabini? Nita. Napustil? je jednog mukarca zato to je eljela da ga napusti. Je li je progonio? Je li joj se svetio? Nije. Njena drama nije bila drama teine nego lakoe. Sabinu nije pritiskao teret, pritiskala ju je nepodnoljiva lakoa postojanja. Sve do tog trenutka svaka izdaja ju je ispunjavala uzbuenjem i radou zbog toga to se pred njom otvara nov put na ijem je kraju eka nova avantura izdaje. Ali ta e biti kad se to putovanje jednom zavri? ovjek moe izdati roditelje, branog druga, ljubav, domovinu, ali ta e se dogoditi kad ostane bez roditelja, bez branog druga, bez ljubavi, bez domovine, kad vie ne bude imao koga izdati? Sabina osjea oko sebe prazninu. Ali ta ako je upravo ta praznina bila cilj svih njenih dosadanjih izdaja? Dosad toga, naravno, nije bila svjesna i to je sasvim razumljivo: cilj kome ovjek tei uvijek je obavijen maglom. Djevojka koja eli da se uda tei za neim sasvim ne poznatim. Mladi koji ezne za slavom nema pojma ta je to slava. Ono to daje smisao naim postupcima uvijek je neto nama potpuno nepoznato. Ni Sabina nije znala kakav se cilj krije iza njene sklonosti izdaji. Nepodnoljiva lakoa postojanja, je li to taj cilj? Nakon odlaska iz ene-ve prilino mu se pribliila. ivjela je u Parizu ve tri godine kad je dobila pismo iz eke. Pisao joj je Tomaov sin. Nekako je saznao za nju, pronaao njenu adresu i odluio da joj se javi kao najboljoj prijateljici" svog oca. Javio joj se da su Toma i Tereza poginuli. ivjeli su

129

posljednjih nekoliko godina na selu, gdje je Toma radio kao voza kamiona. Imali su obiaj da se ponekad odvezu do susjednog grada i tamo prespavaju u nekom jeftinom hotelu. Put do grada vodi preko brda, i tu se kamion sa serpentine survao u strmu provaliju. Tijela su im bila potpuno smrskana. Policija je kasnije ustanovila da su konice bile u katastrofalnom stanju. Nije mogla doi sebi od te vijesti. Bio je presjeen i posljednji konopac koji ju je vezivao za prolost. Po starom obiaju, htjela je da se smiri etnjom po groblju. Najblie groblje bilo je na Montparnasseu. Sastojalo se od samih minijaturnih kuica, siunih kapelica sagraenih iznad svakog groba. Sabina nikako nije mogla shvatiti zato mrtvi ele da imaju iznad sebe te imitacije dvoraca. To groblje je bilo tatina pretvorena u kamen. Umjesto da poslije smrti postanu razumniji, stanovnici groblja bili su jo aaviji nego za ivota. Isticali su na spomenicima koliko su vani. Tu nisu poivali oevi, braa, sinovi ili bake, nego funkcioneri i javni radnici, nosioci titula, poasti i odlikovanja. Tu je i potanski slubenik isticao svoju vanost, svoj drutveni poloaj, svoju ast. etala je grobljanskom alejom i primijetila da neto dalje upravo nekog sahranjuju. Majstor ceremonije drao je ogroman buket cvijea i davao svakome od oaloenih po jedan cvijet. Jedan je dao i Sabini. Pridruila se ostalima. Morali su zaobii nekoliko spomenika dok nisu stigli do groba sa koga je bila podignuta ploa. Nagnula se iznad rake. Bila je strano duboka. Ispustila je cvijet i on je polako, kruei, pao na lijes. U ekoj nema tako dubokih grobova. U Parizu su rake duboke kao to su kue visoke. Bacila je pogled na kamenu plou koja je leala odgurnuta pored groba. Osjetila je jezu od te ploe, pa je pourila kui. itav dan je mislila na taj kamen. Zato je osjetila takav uas kad ga je vidjela? Ako je grob pokriven kamenom, umrli vie nikad nee moi izii, pomislila je.

130

Ali mrtvi i tako vie nee nikad izii! Nije li, prema tome, svejedno da li je grob pokriven zemljom ili kamenom ploom? Nije svejedno. Ako pokrijemo grob kamenom, to znai da ne elimo da se umrli vrati. Teki kamen govori mrtvacu: Ostani tu gdje jesi!" Sabina se sjetila groba svog oca. Njegov lijes je zatrpan glinom, iz te gline raste cvijee a javor prua svoje korijene prema lijesu pa moemo zamisliti kako umrli kroz to korijenje i cvijee izlazi iz groba. Da je otac pokriven kamenom ploom, nikad ne bi mogla razgovarati s njim poslije njegove smrti, nikad ne bi ula iz kronje drveta njegov glas kako joj oprata. Kako izgleda groblje u kome lee Tereza i Toma? Ponovo je poela misliti na njih. Povremeno su odlazili u oblinji grad da tamo prespavaju u hotelu. Taj pasus u pismu posebno ju je privlaio. On je govorio o tome da su bili sretni. Ponovo je vidjela Tomaa kao da je jedna od njenih slika: u prednjem planu Don Juan kao lana dekoracija koju je naslikao neki slikar naivac, a kroz pukotinu na toj kulisi vidi se Tristan. Poginuo je kao Tri-stan a ne kao Don Juan. Sabinini roditelji su umrli istog tjedna, Toma i Tereza iste sekunde. Iznenada je osjetila enju za Franzom. Kad mu je jednom priala o svojim lutanjima po grobljima, stresao se od jeze i nazvao groblje runim skladitem kostiju i kamenja. U tom trenutku iz medu njih se otvorila provalija nerazumijevanja. Tek je danas, na groblju na Montparnasseu, shvatila ta je htio rei. Bilo joj je ao to je bila tako nestrpljiva. Da su ostali due zajedno, moda bi postepeno poeli razumjeti rijei to su ih izgovarali. Njihovi rjenici bi se polako, stidljivo pribliili kao bojaljivi ljubavnici, i glazba jednog ispreplela bi se s glazbom onog drugog. Ali sad je ve kasno. Da, kasno je, i Sabina zna da u Parizu nee ostati, da e ii dalje, jo dalje, jer kad bi umrla ovdje, njen grob bi prekrili kamenom ploom. A eni koja nema mira potpuno je nepodnoljiva pomisao da je njeno bjekstvo zauvijek prekinuto.

131

11. Svi Franzovi prijatelji su znali za Marie-Claude, a svi su znali i za njegovu studentkinju s velikim naoarima. Samo za Sabinu niko nije znao. Franz se varao kad je mislio da je njegova supruga priala svojim prijateljicama o njoj. Sabina je bila lijepa ena i Marie-Claude nije eljela da ljudi u mislima uporeuju njeno lice sa Sabininim. A kako se bojao izdaje, nikad nije uzeo od nje ni sliku, tii crte, ak ni malu fotografiju. Tako se dogodilo da je nestala iz njegovog ivota bez traga. Nije mu ostao nikakav materijalni dokaz da je proveo s njom najljepu godinu svog ivota. Utoliko vie mu je prijalo da joj bude vjeran. Kad se nadu sami u sobi, njegova mlada ljubavnica ponekad podigne pogled sa knjige i pogleda ga upitno. - O emu razmilja? - pita ga. Franz sjedi u naslonjai i gleda u strop. Ma ta da joj odgovori, ona zna da on misli na Sabinu. Kad god tampa neku studiju u strunom asopisu, studentkinja je njegov prvi italac i eli diskutirati s njim. On, meutim, misli na to ta bi o tom tekstu rekla Sabina. Sve to radi, radi za Sabinu, sve radi onako kako bi se svialo Sabini. To je sasvim nevino nevjerstvo, skrojeno tano po Franzovoj mjeri, jer on nikad ne bi mogao povrijediti svo ju kratkovidnu studentkinju. Kult Sabine gaji vie kao religiju nego kao ljubav. Uostalom, iz teologije te religije proizilazi da mu je tu mladu ljubavnicu poslala Sabina. Izmeu njegove zemaljske i nadzemaljske ljubavi zato vlada potpun sklad. I ako nadzemaljska ljubav nuno sadri (zato to je nadzemaljska) mnogo neobjanjivih i neshvatljivih stvari (sjetimo se rjenika neshvaenih rijei, tog dugog spiska nesporazuma), njegova zemaljska ljubav se zasniva na potpunom razumijevanju. Studentkinja je mnogo mlaa od Sabine, muzika skladba njenog ivota tek je skicirana i ona u nju sa zahvalnou ugrauje motive preuzete od Franza. Franzov veliki mar je i njeno uvjerenje. Glazba je za nju dionizij-sko pijanstvo kao i za

132

njega. esto zajedno odlaze da pleu. ive s istinom, nita od onoga to rade nije ni za koga tajna. Odlaze medu prijatelje, kolege, meu studente, drue se s nepoznatim ljudima, vole da sjede s njima, piju i avrljaju. esto odlaze zajedno na izlete u Alpe. Franz se sagne, djevojka mu se popne na ramena i on s njom tri po livadama, recitirajui uz to dugaku njemaku baladu koju je u djetinjstvu nauio od majke. Djevojka se smije, dri ga oko vrata i divi se njegovim nogama, ramenima i pluima. Ne shvata samo porijeklo posebnih simpatija koje Franz gaji za zemlje pod ruskom okupacijom. Na godinjicu invazije neko eko drutvo u Zenevi svake godine organizira komemorativnu sveanost. U dvorani se okupi veoma malo ljudi. Govornik ima sijedu kosu nakovranu kod frizera. ita dug proglas, dosadan i onoj nekolicini ljudi koji su doli da ga uju. Govori francuski bez greke, ali sa stranim naglaskom. Povremeno, da podvue neku misao, podie kaiprst kao da prijeti publici u dvorani. Djevojka s naoarima sjedi pored Franza i jedva savladava zijevanje. Ali zato se Franz osmjehuje, sretan. Gle da u sijedog mukarca koji mu je simpatian i sa svojim udnim kaiprstom. ini mu se da je taj mukarac tajni glasnik, aneo koji odrava vezu izmeu njega i njegove boginje. Zatvara oi i mata. Zatvara oi kao to ih je zatvarao na Sabininom tijelu u petnaest evropskih i jednom amerikom hotelu.

133

ETVRTI DIO DUA I TIJELO

134

1. Tereza se vratila oko pola dva u noi, otila u kupaonicu, obukla pidamu i legla kraj Tomda. Spavao je. Sa-gnula se iznad njega i kad ga je poljubila u lice, osjetila je da mu kosa nekako udno mirie. Udahnula je taj miris jo jednom, zatim jo jednom. Njuila ga je kao psa, dok nije konano shvatila: bio je to miris enskog krila. U est sati je zazvonio budilnik. To je bio Karenjinov trenutak. Budio se uvijek mnogo prije njih, ali se nije usuivao da ih uznemirava. Nestrpljivo je ekao da sat zazvoni, to mu je davalo pravo da skoi na njihov krevet, da gazi po njima i gurka ih glavom. Nekad, davno, pokuavali su da mu to zabrane i bacali ga s kreveta, ali on je bio tvrdoglaviji od njih i konano se izborio za svoja prava. Uostalom, Tereza je u posljednje vrijeme ustanovila kako je sasvim prijatno da joj upravo Karenjin donese novi dau. Za njega je trenutak buenja bio trenutak najistije sree - naivno i glupo se udio da je opet na ovom svijetu i iskreno se radovao tome. A ona se, nasuprot tome, budila nerado, sa eljom da produi no i ne otvara oi. Sad je stajao u predsoblju i gledao uvis, u vjealicu na kojoj je visio remen s ogrlicom. Stavila mu je ogrlicu pa su otili zajedno u prodavaonicu. Kupila je mlijeko, kruh, maslac i kao uvijek jednu kiflu za njega. Vraao se pored nje steui kiflu zubima. Ponosno je gledao oko sebe i oigledno mu je godilo to ga ljudi primjeuju i pokazuju jedan drugome. Kod kue je s kiflom legao na prag sobe i ekao da ga Toma primijeti, da une, pone reati i pretvarati se kako mu namjerava oteti kiflu. Tako je bilo svakog dana - bar pet minuta su se naganjali po stanu sve dok se Ka-renjin ne bi zavukao pod sto i na brzinu pojeo kiflu. Ovog puta je, meutim, uzalud iekivao jutarnju ceremoniju. Toma je sjedio za stolom i napeto sluao mali tranzistorski radio.

135

2 Radio je emitirao program o ekoj emigraciji. Bila je to montaa tajno snimljenih privatnih razgovora to ih je s emigrantima vodio neki pijun koji se ubacio meu njih, a onda se s velikom pompom vratio u Prag. Bila su to sasvim beznaajna naklapanja u kojima bi se ponekad javila koja otrija rije na raun okupacionog reima u ekoj, ali nala se tu i poneka reenica u kojoj je jedan emigrant nazvao drugog idiotom ili varalicom. I upravo te reenice su dobile centralno mjesto u emisiji - trebalo je da pokau kako ti ljudi ne samo da runo govore o Sovjetskom Savezu (to u ekoj ne bi nikoga naljutilo), ve se i meusobno ogovaraju i pri tome se slue prostakim izrazima. Zaudo, ljudi izgovaraju prostake rijei od jutra do veeri, ali kad uju preko radija poznatog ovjeka, ovjeka koga potuju, kako uz svaku reenicu kae jebi ga, nekako ostanu razoarani. - Poelo je sa Prochazkom - rekao je Toma i sluao dalje. Jan Prochazka bio je eki prozaik, ovjek etrdesetih godina, snaan kao bik, koji je jo prije 1968. godine poeo veoma glasno kritizirati stanje u zemlji. Bio je jedan od najomiljenijih voda prakog proljea, te vrtoglave liberalizacije komunizma koja je zavrila ruskom invazijom. Ubrzo poslije invazije poela je protiv njega hajki' u tampi, ali to su ga novine vie napadale, ljudi su ga sve vie voljeli. Zato je radio (bilo je to 1970. godine) poeo a nastavcima emitirati privatne razgovore to ih je dvije godine ranije (u proljee 1968. godine) Prochazka vodio s jednim profesorom univerziteta. Nijedan od njih nije ni slutio da je u profesorovom stanu tajno montiran ureaj za prislukivanje i da policija ve odavno prati svaki njegov korak! Prochazka je imao obiaj da zabavlja svoje prijatelje hiperbolama i grubim vicevima, i sad su ti grubi vicevi emitirani u nastavcima preko radija. Tajna policija, koja je redigirala emisiju, paljivo je podvukla mjesta na kojima se pisac rugao

136

svojim prijateljima, na primjer Dub-eku. Ljudi koji i sami ogovaraju svoje prijatelje kad god im se prui prilika zgraali su se nad voljenim Prochazkom vie nego nad postupkom omraene tajne policije. Toma je ugasio radio: - Tajna policija postoji u svakoj zemlji na svijetu, ali da javno emitira svoje snimke preko radija, toga nema nigdje. To je mogue samo u ekoj, i nigdje vie! - Ama, mogue je - rekla je Tereza. - Kad sam imala etrnaest godina, tajno sam vodila dnevnik. Strano sam se plaila da ga neko ne proita, pa sam ga skrivala na tavanu. Ali majka ga je nekako pronala. I jednog dana za rukom, dok smo se svi naginjali iznad tanjura sa supom, izvukla je moj dnevnik iz depa i rekla: ,,A sad, dobro sluajte!" itala je, i iza svake reenice prasnula u smijeh. Svi su se tako smijali da uope nisu mogli jesti.

137

3. Uvijek ju je nagovarao neka ga pusti da sam doru-kuje, neka nastavi mirno spavati. Ona ga, meutim, nije sluala. Toma je radio od sedam do etiri, a ona od etiri do ponoi. Kad ne bi dorukovala s njim, mogli bi razgovarati samo nedjeljom. Zato je ustajala zajedno s njim, a kad bi otiao, ponovo bi legla i nastavila spavati. Ovog puta se plaila da zaspi, jer je u deset sati htjela otii u saunu na drvenom kupalitu na Zofinskom otoku. Interesenata je bilo mnogo, mjesta malo, i ui se moglo samo preko veze. Na blagajni je? sreom, sjedila supruga jednog profesora izbaenog s univerziteta. Profesor je bio prijatelj jednog Tomaevog pacijenta. Toma se obratio pacijentu, pacijent profesoru, profesor je rekao svojoj eni i Terezu je jednom tjedno ekala rezervirana karta. Ila je pjeice. Mrzila je uvijek prepune tramvaje u kojima su se gurali mrzovoljni ljudi, gazili noge jedni drugima, otkidali jedni drugima dugmad s kaputa i izmjenjivali psovke. Poela je padati sitna kia. Uurbani ljudi otvarali su iznad glava kiobrane i ubrzo je zavladala guva i na plonicima. Kiobrani su se sudarali. Mukarci su bili pristojni i prolazei pored Tereze visoko su podizali kiobrane, da moe proi, ali ene nisu proputale jedna drugu. Uporno su zurile ispred sebe ekajui da ona druga prizna da je slabija i uzmakne. Susret kiobrana bio je odmjeravanje snaga. Tereza se u poetku sklanjala s puta, ali kad je shva tila da niko ne uzvraa njenu utivost, i sama je ostajala da stoji, vrsto steui kiobran. Nekoliko puta njen kiobran se estoko sudario s drugim kiobranom, ali nikad niko nije rekao Oprostite!" Obino niko nije govorio nita, ali dva-tri puta je ula Kravo jedna!" ili Jebi se!" ene naoruane kiobranima bile su mlade i stare, ali najratobornije medu njima bile su upravo mlade. Tereza se

138

sjetila dana invazije. Djevojke u mini suknjama nosile su zastave na dugakim kopljima. Bio je to seksualni atentat na ruske vojnike koje godinama dre pod reimom apsolutnog polnog odricanja. U Pragu su se sigurno osjeali kao na planeti koju je izmislio neki pisac nauno-fantasti-nih romana, na planeti nevjerovatno elegantnih ena koje javno ispoljavaju svoj prezir koraajui na prekrasnim dugakim nogama, kakve u Rusiji nisu viene u posljednjih pet-est stotina godina. Nainila je tada mnogo snimaka tih mladih ena, s tenkovima u pozadini. Divila im se! I upravo iste te ene koraale su danas nasuprot njoj, drske i zle. Umjesto zastava nosile su kiobrane, ali nosile su ih s istim ponosom. Bile su spremne da se bore protiv tue vojske jednako uporno kao protiv kiobrana koji im se ne eli skloniti s puta.

139

4. Dola je na Starogradski trg sa strogom Tynskom crkvom i baroknim kuama, podignutim u nepravilnom etverokutu. Stara vijenica iz etrnaestog stoljea, koja je nekad zauzimala itavu jednu stranu trga, bila je ve dvadeset godina u ruevinama. Varava, Dresden, Berlin, Koln, Budimpeta teko su stradali u posljednjem ratu, ali njihovi stanovnici su ih ponovo podigli, najee briljivo restaurirajui stare istorijske etvrti. Stanovnici Praga osjeali su se manje vrijednim u odnosu na njih - jedina uvena zgrada sruena u ratu bila je ta vijenica na Staro-gradskom trgu. Zato su odluili da je ostave za vjena vremena kao ruevinu, kako im neki Poljak ili Nijemac ne bi mogao prebaciti da su malo trpjeli. Pred slavnim ruevinama, ostavljenim da budu vjena osuda rata, bila je podignuta tribina od eljeznih cijevi, namijenjena za neku manifestaciju na koju e komunistika partija danas ili sutra dotjerati stanovnitvo Praga. Tereza je posmatrala sruenu vijenicu i odjednom se sjetila majke, njene perverzne potrebe da izlae svoje ruevine, da se hvali svojom runoom, da pokazuje svoju bijedu, da otkriva patrljak amputirane ruke i prisiljava itav svijet da ga gleda. U posljednje vrijeme mnogo toga ju je podsjealo na majku. ini joj se da se majin svijet, svijet iz koga je prije deset godina pobjegla, vraa i opkoljava je sa svih strana. Zato je jutros priala o tome kako je majka za rukom itala nasmijanoj porodici njen intimni dnevnik. Kad doe do toga da se privatni razgovor uz vino javno emitira preko radija, moe li to znaiti neto drugo nego da se svijet pretvorio u koncentracioni logor? Tereza je upotrebljavala tu rije jo od djetinjstva, kad god je htjela opisati kako gleda na ivot u svojoj porodici. Koncentracioni logor je svijet u kome ljudi neprestano ive jedan uz drugoga, danju i nou. Okrutnost i nasilje su njegova sekundarna (i nikako obavezna) karakteristika. Koncentracioni

140

logor je potpuna likvidacija privatnog. Prochazka, koji nije mogao intimno i u sigurnosti priati sa svojim prijateljem uz au vina, ivio je (a da to nije slutio, to je bila njegova sudbonosna greka!) u koncentracionom logoru. Tereza je ivjela u koncentracionom logoru dok je stanovala kod majke. Od tog vremena zna da koncentracioni logor nije nita izuzetno, vrijedno uenja, ve, naprotiv, neto svakodnevno, fundamentalno, neto u emu se ovjek rada i odakle moe pobjei samo ako napregne sve snage.

141

5. Na tri klupe smjetene terasasto jedna iznad druge ene su sjedile tako nabijene da su se dodirivale. Pored Tereze se preznojavala dama tridesetih godina veoma lijepog lica. Ispod ramena su joj visile dvije nevjerovatno velike dojke koje su se ljuljale pri najmanjem pokretu. Dama je ustala i Tereza je primijetila da joj i zadnjica izgleda kao dva velika ranca i da nema nikakve veze s licem. Moda i ta ena esto stoji pred ogledalom, posmatra svoje tijelo i pokuava kroz njega zaviriti u svoju duu, kao to to od djetinjstva pokuava Tereza. Sigurno je i ona nekad ludo vjerovala da moe iskoristiti tijelo kao reklamni pano due. Ali kakva bi to monstruozna dua morala biti pa da bude slina tom tijelu, toj vjealici sa etiri vree? Tereza je ustala i otila pod tu. Zatim je izila iz zgrade. Jo uvijek je padala sitna kia. Stajala je na drvenoj palubi ispod koje je tekla Vltava. Taj otvoreni prostor povrine nekoliko kvadratnih metara bio je ograen visokom ogradom koja je titila ene od pogleda izvana. Pogledala je u vodu i ugledala ispod sebe lice ene na koju je maloas mislila. ena se osmjehivala. Imala je lijepo oblikovan nos, krupne smee oi i djeiji pogled. Popela se uz stepnice i ispod prefinjenog lica ponovo su se pojavile dvije vree koje su se ljuljale i razbacivale oko sebe sitne kapi hladne vode.

142

6. Otila je da se obue. Zastala je pred velikim ogledalom. Ne, na njenom tijelu nije bilo niega monstruoznog. Ispod ramena nije imala vree ve dosta sitne grudi. Majka joj se rugala to nema vee grudi, kakve treba da budu, pa je zbog njih imala komplekse koje je rastjerao tek Toma. Ipak, premda je danas bila spremna da se saglasi s njihovom veliinom, smetali su joj na njima previe veliki i previe tamni kolutovi oko bradovica. Da je mogla sama birati tjelesne karakteristike, njene bradavice bile bi sasvim neupadljive, njene, takve da gotovo neprimjetno probijaju kupolu dojke a po boji se jedva malo razlikuju od okolne koe. Njeni veliki tamni crveni krugovi su izgledali kao da ih je naslikao neki samouki seoski slikar koji pokuava kreirati erotsku umjetnost za sirotinju. Posmatrala je sebe u ogledalu i zamiljala ta bi bilo kad bi joj se nos svakog dana produio za jedan milimetar. Za koliko bi dana njeno lice izgubilo svaku slinost sa sadanjim? A kad bi se pojedini dijelovi njenog tijela poeli poveavati i smanjivati, tako da Tereza potpuno promijeni svoj izgled, da li bi to jo uvijek bila ona, da li bi to bila Tereza? Naravno. ak i kad bi Tereza izgubila svaku slinost sa Terezom, njena dua ostala bi ista i samo bi sa zaprepatenjem gledala ta se to dogaa sa tijelom. Ali kakav je onda odnos izmeu Tereze i njenog tijela? Ima li njeno tijelo uope pravo na ime Tereza? A ako na njega nema pravo, na to se onda ime odnosi? Samo na neto bestjelesno, nematerijalno? (To su stalno ista pitanja koja se Terezi motaju po glavi jo od djetinjstva. Istinski vana pitanja su, naime, samo ona koja moe formulirati i dijete. Samo ona najnaivnija pitanja su stvarno znaajna. To su pitanja na koja nema odgovora. A pitanje na koje nema odgovora predstavlja barijeru koja onemoguava da se ide dalje. Drugim rijeima, upravo pitanja

143

na koja nema odgovora ograniavaju ljudske mogunosti, ocrtavaju granice ljudskog postojanja.) Tereza stoji pred ogledalom kao opinjena i posmatra svoje tijelo kao neto tue, tue ali ipak dodijeljeno upravo njoj. Osjea prema njemu neku odbojnost. To tijelo nije imalo dovoljno snage da postane Tomau jedino tijelo njegovog ivota. To tijelo ju je izdalo, razoaralo. Cijele protekle noi morala je udisati miris krila tue ene iz njegove kose! Odjednom je poeljela da tom tijelu da otkaz kao slu-avci. Da ostane s Tomaem samo kao dua, a da tijelo otjera u svijet, neka radi ono to ostala enska tijela ine s mukim tijelima! Ako to njeno tijelo nije bilo u stanju da postane jedino tijelo za Tomaa, ako je izgubilo najvaniju bitku u Terezinom ivotu, neka ide do avola!

144

7. Vratila se kui i bez apetita ruala, stojei u kuhinji. Oko pola etiri stavila je Karenjinu ogrlicu i otila s njim (ponovo pjeice) do svog hotela u predgrau. Kad je dobila otkaz u ilustriranom asopisu, zaposlila se u tom hotelu kao barmenka. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon povratka iz Ciriha; nisu joj oprostili to je sedam dana fotografirala ruske tenkove. Mjesto je dobila zahvaljujui prijateljima; utoite u tom hotelu nali su i neki drugi ljudi koji su ostali bez posla. U raunovodstvu je radio bivi profesor teologije, a na recepciji ambasador. Opet se poela plaiti za svoje noge. Dok je radila kao servirka u malom gradu, s uasom je posmatrala noge svojih kolegica prekrivene kvrgavim ilama. Bilo je to oboljenje sueno servirkama prisiljenim da cijelog ivota stoje, hodaju ili tre s tekim teretom u rukama. Ali posao je ipak bio laki nego nekad u provincijskom gradu. Dodue, prije poetka rada morala je dovui teke sanduke s pivom i mineralnom vodom, ali nakon toga je samo stajala za barskim ankom, toila gostima pie i prala ae u malom lavabou postavljenom na kraju anka. Karenjin je cijelo vrijeme strpljivo leao kraj njenih nogu. Bilo je obino dosta poslije ponoi kad bi zavrila obraun i predala novac direktoru hotela. Zatim je odlazila da se pozdravi s ambasadorom koji je obavljao nonu slubu. Iza dugakog pulta recepcije nalazila su se vrata to su vodila u sobicu gdje je mogao malo odrijemati na uskom leaju. Iznad leaja su visile uramljene fotografije - na svakoj od njih bio je on s nekim drugim ljudima koji su se osmjehivali u aparat ili mu stezali ruku ili sjedili s njim za stolom i potpisivali neke papire. Na nekim fotografijama bili su potpisi s posvetom. Na najupadljivijem mjestu visila je fotografija sa koje se, uz ambasadorovo, osmjehivalo lice Johna F. Kenedvja.

145

Ovog puta ambasador, meutim, nije razgovarao s amerikim predsjednikom nego s nepoznatim mukarcem ezdesetih godina, koji je uutio im je ugledao Terezu. - Ovo je moja prijateljica - rekao je ambasador - moe slobodno govoriti pred njom. - Zatim se obratio Terezi. Upravo danas su mu osudili sina na pet godina. Saznala je da je sin mukarca ezdesetih godina u prvim danima invazije uvao s drugovima ulaz u zgradu u koju se bila smjestila specijalna sluba sovjetske armije. Bilo je oigledno da su esi koji su izlazili iz te zgrade agenti u ruskoj slubi. Pratio ih je s drugovima, zapisivao registarske brojeve njihovih automobila i obavjetavao o njima tajne eke radio-stanice, koje su zatim upozoravale stanovnitvo. Jednog od njih je zajedno s drugovima premlatio, - Ova fotografija bila je jedini corpus delicti - rekao je mukarac ezdesetih godina. - Poricao je sve dok mu je nisu pokazali. Izvukao je iz lisnice novinski izrezak. - Izila je u limesu u jesen 1968. Na fotografiji se vidio mladi kako dri za vrat starijeg mukarca. Naokolo su stajali ljudi. Ispod fotografije je bio natpis: Kanjavanje kolaboranta. Tereza je odahnula. Ne, to nije bila njena fotografija. Zatim je otila s Karenjinom kui kroz noni Prag. Mislila je na dane kad je fotografirala tenkove. Mislili su, naivno, da riskiraju ivote za domovinu, a u stvari su, ne znajui, radili za rusku policiju. Dola je kui u pola dva. Toma je ve spavao. Kosa mu je mirisala na ensko krilo.

146

8. ta je to koketerija? Moglo bi se moda rei da je to ponaanje kojim se drugoj osobi daje do znanja da je seksualno zbliavanje mogue, pri emu ta mogunost nikad ne smije poprimiti karakter izvjesnog. Drugim rijeima, koketerija je obeanje seksualnog odnosa, dano bez garancije. Tereza stoji iza bara i gosti kojima toi pie esto koketiraju s njom. Je li joj ta neprestana bujica laskanja, dvosmislenih opaski, anegdota, ponuda, osmijeha i pogleda neprijatna? Nije nimalo. Osjea nesavladivi poriv da svoje tijelo (tue tijelo koje bi htjela otjerati u svijet) izlae toj bujici. Toma je neprestano uvjerava u to da su ljubav i fiziki odnos dvije razne stvari. Nikad nije htjela da to prihvati. Sad je okruena mukarcima prema kojima ne osjea ni najmanje simpatije. Kako bi to izgledalo, voditi ljubav s njima? Htjela bi to probati bar u formi onog obeanja bez garancije koje se naziva koketerija. Da ne bude zabune, ona ne eli da se sveti Tomau. eli da pronae izlaz iz labirinta. Zna da se pretvorila u balast - shvata stvari previe ozbiljno, od svega pravi tragedije, ne moe da shvati lakou i zabavnu nevanost fizike ljubavi. Htjela bi da naui ta je lakoa! eli da je neko odui od anahronistikih stavova! Ako je za druge ene koketiranje druga priroda, sasvim beznaajna rutina, za Terezu se pretvorilo u podruje veoma znaajnog istraivanja kroz koje treba da ustanovi za to je sposobna. I upravo zato to je za nju tako vana i ozbiljna, njena koketerija nema u sebi nimalo lakoe, usiljena je, izvjetaena, pretjerana. Ravnotea izmeu obeanja i odsutnosti bilo kakve garancije da e ono biti izvreno (u emu lei prava virtuoznost koketiranja) kod nje je poremeena. Previe vatreno obeava, a ne daje dovoljno do znanja da to obeanje nije istinsko obeanje. Drugim rijeima, svi imaju utisak da je izuzetno

147

pristupana. A kad mukarci kasnije trae da ispuni ono to im je, po njihovom uvjerenju, obeala, nailaze na estok otpor koji ne mogu objasniti drukije nego da je Tereza prepredena i zla.

148

9. Na slobodnu stolicu kraj anka sjeo je djeak star otprilike esnaest godina. Izgovorio je nekoliko izazovnih reenica, koje su ostale u razgovoru kao pogrena linija na crteu, linija koju nije mogue ni produiti ni izbrisati. Imate lijepe noge - rekao joj je. Vi, znai, vidite kroz ovu drvenu pregradu? - odbrusila je. Poznajem vas sa ulice - objasnio je, ali u tom trenutku ona se ve bila okrenula i posvetila drugom gostu. Zatraio je aicu konjaka. Odbila je da mu natoi. Ve imam osamnaest godina - pravdao se. Pokai mi legitimaciju - rekla je Tereza. '. Neu - rekao je djeak. - Onda pijte limunadu - rekla je Tereza. Djeak je bez rijei ustao i otiao. Za nekih pola sata se vratio i ponovo sjeo uz ank. iroko je gestikulirao, a iz usta mu je zaudarao alkohol. - Limunadu! - naruio je. - Vi ste pijani! - rekla je Tereza. Djeak je pokazao na tampano upozorenje koje je visilo na zidu iza Tereze: Zabranjeno je toiti alkohol osobama mlaim od osamnaest godina. - Zabranjeno je da me posluite alkoholom - rekao je pokazujui irokim pokretom ruke na Terezu - ali nigdje ne pie da ne smijem biti pijan. - Gdje ste se tako udesili? - upitala je Tereza. - U krmi preko puta - nasmijao se i ponovo zatraio limunadu. - Zato niste ostali tamo? - Zato to elim da vas gledam - rekao je djeak. - Zaljubljen sam u vas! Lice mu je, dok je to govorio, bilo nekako udno iskrivljeno. Tereza nita nije shvatala. Ruga li se? Ili koketira? Ili se ali? Ili,prosto, ne zna ta govori jer je pijan?

149

Donijela mu je au limunade i posvetila se drugim gostima. Reenica Zaljubljen sam u vas!" kao da je potpuno iscrpila djeaka. Vie nita nije rekao, utke je poloio novac na ank i nestao a da to Tereza nije ni primijetila. Ali im se djeak udaljio, javio se sitan, elav ovjeuljak, koji je pio ve treu votku. - Je li vam poznato, gospodo, da nije dozvoljeno toiti alkohol nepunoljetnim osobama? - Nikakav alkohol nisam mu dala! Samo limunadu! - Dobro sam vidio ta ste mu natoili u tu limunadu! - Ne izmiljajte gluposti! - viknula je Tereza. - Jo jednu votku - naruio je elavi ovjeuljak i dodao: Posmatram vas ve due vrijeme. - Onda budite sretni to moete posmatrati lijepu enu i drite jezik za zubima - javio se visoki mukarac koji je trenutak ranije priao anku i vidio itavu scenu. Vi se ne mijeajte! Vas se to ne tie! - viknuo je elavi ovjeuljak. A moete li mi objasniti otkud se tie vas? - upitao je visoki mukarac. Tereza je natoila elavom ovjeuljku votku koju je naruio, a ovaj je iskapio au na eks, platio i otiao. Hvala vam - rekla je Tereza visokom mukarcu. Nije vrijedno spomena - rekao je visoki mukarac i takoer otiao.

150

10.

Nekoliko dana kasnije ponovo se pojavio u baru. Kad ga je ugledala, osmjehnula mu se kao starom prijatelju. - Moram vam zahvaliti jo jednom. Onaj elavi esto dolazi i strano je neugodan. - Ne mislite na njega. - Zato me vrijea? - To je obian, sasvim beznaajan pijanac. Jo jednom vas molim, ne mislite na njega. - Kad me ve molite, neu misliti. Visoki mukarac ju je gledao ravno u oi. - Obeajte mi to. - Obeavam. - Divno je uti od vas kako mi neto obeavate - rekao je visoki mukarac, i dalje je gledajui ravno u oi. Poelo je koketiranje, ponaanje kojim se daje do znanja drugoj strani da je seksualno zbliavanje mogue iakj ta mogunost ostaje samo teoretska, bez garancije. - Kako je mogue da u ovoj najrunijoj prakoj etvrti ovjek sretne enu kao to ste vi? - A vi? ta vi traite u ovoj najrunijoj prakoj etvrti? uzvratiila je. Rekao joj je da stanuje u blizini, da je ininjer i da je prije nekoliko dana pukim sluajem svratio, kad se vraao s posla.

151

11. Gledala je u Tomaa, ali pogled joj nije bio usmjeren u njegove oi, nego desetak centimetara vie, u njegovu kosu koja je mirisala na krilo druge ene. - Ja to vie ne mogu izdrati - rekla je. - Znam da nemam prava da se alim. Otkad si se zbog mene vratio u Prag, zabranila sam sebi da budem ljubomorna. Ne elim da te muim ljubomorom, ali nisam dovoljno jaka da se savladam. Pomozi mi, molim te! Uzeo ju je ispod ruke i odveo u park po kome su nekad esto etali. U parku su bile plave, ute i crvene klupe. Sjeli su na jednu, a Toma je rekao: - Razumijem te. Znam ta eli. Sve sam uredio. Treba da ode na Petfin. Obuzela ju je strepnja. - Na Petfin? Zato na Petfin? - Kad se popne sve e shvatiti. Nije joj se ilo, tijelo joj je bilo tako slabo da nije mogla ustati sa klupe. Ipak, nije mogla da ne poslua Tomaa. S naporom je ustala. Osvrnula se. Sjedio je na klupi i osmjehivao se, gotovo veselo. Nainio je rukom pokret koji je trebalo da je podstakne da ide dalje.

152

12. Kad je stigla do podnoja Petfina, tog zelenog brda to se uzdie usred Praga, s uenjem je primijetila da nema ive due. To je bilo neobino, jer su tada inae etale itave kolone stanovnika Praga. Srce joj je bilo ispunjeno strepnjom, ali brdo je bilo tako tiho a ta tiina tako umirujua da se bez oklijevanja prepustila njenom zagrljaju. Penjala se uz padinu, ponekad zastajui i osvrui se. U dubini je vidjela mnogo tornjeva i mostova; sveci su prijetili akama i podizali kamene oi prema oblacima. Bio je to najljepi grad na svijetu. Dola je do vrha. Iza tandova sa sladoledom, razglednicama i pecivom (nijedan prodava nije se mogao vidjeti) prostirao se travnjak s tu i tamo ponekim stablom. Na travnjaku je ugledala nekoliko mukaraca. to im se vie pribliavala, koraala je sve sporije. Bilo ih je est. Stajali su ili sasvim polako etali, kao igrai na golf igralitu koji razgledaju teren, odvaguju u ruci tapove i nastoje se pripremiti za me. Prila im je. Od estorice sa sigurnou je prepoznala trojicu koji su igrali istu ulogu kao ona - drali su se nesigurno, inilo se da ele postaviti bezbroj pitanja, ali se plae da ne ispadnu nametljivi pa zato radije ute, bacajui naokolo upitne poglede. Iz preostale trojice kao da je zraila pomalo suzdrana ljubaznost. Jedan od njih drao je u rukama puku. Kad je ugledao Terezu, klimnuo joj je glavom i osmjehnuo se. Da, doli ste na pravo mjesto - rekao je. Pozdravila je pokretom glave, i dalje ispunjena strep-njom. - Da ne bi bilo kakve greke, je li to po vaoj elji? - upitao je mukarac s pukom. Mogla je bez problema rei Ne, ne, nije po mojoj elji!" ali nije mogla razoarati Tomaa. Kako da se opravda ako se sad vrati kui? Zato je rekla: - Da, naravno. Po mojoj elji.

153

- elite li da budete prvi? - upitao je. Nastojala je da bar malo odgodi pogubljenje, pa je rekla: - Ne, nikako, molim vas! Htjela bih da budem posljednja, ako je ikako mogue. - Kako elite - rekao je i udaljio se. Njegova dva pomonika bili su bez oruja i nalazili su se tu samo zato da vode brigu o ljudima koji su doli da umru. Hvatali su ih ispod ruke i etali s njima po travnjaku. Travom obrasla ravnica prostirala se u beskraj. Oni koji su doli da budu pogubljeni mogli su sami odabrati za sebe stablo. Zastajali su, gledali i dugo se nisu mogli odluiti. Dvojica od njih su konano odabrali dva platana, ali trei je iao sve dalje i dalje, kao da mu nijedno od stabala ne izgleda dovoljno dobro za smrt. Pomonik, koji ga je njeno drao ispod ruke, strpljivo ga je pratio sve dok mukarac nije konano izgubio hrabrost da ide dalje i zastao ispod jednog kronjatog javora. Pomonici su vezali trojici mukaraca trake preko oiju. I tako su se na prostranom travnjaku nala trojica mukaraca leima naslonjena na tri stabla, svi s povezom preko oiju i glava podignutih prema. nebu. Mukarac je nanianio i opalio. Nita se nije ulo, samo pjesma ptica. Puka je imala priguiva. Vidjelo se samo kako mukarac naslonjen na javor polako klizi prema zemlji. Ne udaljavajui se s mjesta gdje je stajao, mukarac s pukom se okrenuo u drugom smjeru i ovjek naslonjen na platan se u tiini sruio. Trenutak nakon toga (mukarac s pukom se bio opet u mjestu okrenuo) pao je na travnjak i trei od pogubljenih.

154

13. Jedan od pomonika utke je priao Terezi. U ruci je drao traku tamnoplave boje. Shvatila je da joj eli pokriti oi. Zavrtjela je glavom i rekla: Ne, elim sve da vidim! Ali to nije bio pravi razlog zato ga je odbila. U sebi nije imala nita od heroja spremnih da hrabro gledaju krvnicima u oi. Htjela je samo da odgodi smrt. inilo joj se da bi se s povezom preko oiju istog trenutka nala u predsoblju smrti, odakle vie nema povratka. Mukarac je ni na to nije prisiljavao, samo ju je uhvatio ispod ruke. Tako su etali po prostranom travnjaku, ali Tereza nikako nije mogla da odabere drvo. Niko je nije pourivao, ali je ona bila svjesna da pobjei vie ne moe. Kad je ugledala jedan kesten u cvatu, zastala je ispod njega. Naslonila se leima o deblo i pogledala uvis. Vidjela je zelenu kronju kroz, koju su se probijale zrake sunca, i iz daljine ula zvuke grada, zvuke slabe i slatke kao da u njemu sviraju hiljade violina. Mukarac je podigao puku. Tereza je osjetila kako je naputa hrabrost. Bila je oajna zbog svoje slabosti, ali nije se mogla savladati. - To nije po mojoj elji - rekla je. Mukarac je smjesta spustio cijev puke i rekao blago: - Ako nije po vaoj elji, onda nita ne moemo uiniti. Nemamo prava. Glas mu je bio ljubazan i kao da se ispriavao Terezi to je ne moe ustrijeliti ako to sama ne eli. Ta ljubaznost joj je kidala srce pa se okrenula licem prema kori drveta i zaplakala.

155

14. itavo tijelo joj se treslo od plaa i grlila je stablo kao da nije stablo nego otac koga je izgubila, djed koga nije upoznala, pradjed, neki strano star ovjek koji je doao iz najdaljih dubina vremena da joj ponudi kao oslonac svoj obraz u vidu grube kore drveta. Okrenula se. Trojica mukaraca bili su ve daleko, etali su po travnjaku kao igrai golfa, a puka u ruci jednog od njih izgledala je kao tap za golf. Silazila je niz staze Petfina a u dui joj je ostala enja za mukarcem koji je trebalo da je ustrijeli, a nije. eznula je za njim. Ta neko joj mora pomoi! Toma je alje u smrt. Moe joj pomoi samo neko drugi! to se vie pribliavala gradu, enja za mukarcem s pukom bila je sve jaa, i sve se vie bojala Tomaa. Nee joj oprostiti to nije uinila ono to je obeala. Nee joj oprostiti to nije bila dovoljno hrabra i to ga je izdala. Ve je bila u ulici gdje su stanovali i znala je da e ga svakog trenutka ugledati. Uhvatio ju je takav strah da je osjetila gr u elucu. Uinilo joj se da e povraati.

156

15. Ininjer ju je pozvao da ga posjeti u njegovom stanu. Ve dva puta je odbijala. Ovog puta je pristala. Ruala je kao uvijek stojei u kuhinji, a zatim izila. Nije jo bilo dva. Dok se pribliavala njegovoj kui, osjetila je kako joj noge, bez njene volje, same usporavaju korak. A onda je pomislila kako ju je;u stvari, Toma poslao k njemu. Ta upravo on joj je stalno objanjavao kako ljubav i seks nemaju nieg zajednikog, i ona je pola samo da provjeri i potvrdi njegove rijei. U mislima je ula njegov glas: Razumijem te. Znam ta eli. Sve sam uredio. Kad se popne, sve e shvatiti." Da, ona samo izvrava Tomaevo nareenje. Namjerava ostati kod ininjera samo nekoliko trenutaka; koliko da popije alicu kave, koliko da osjeti ta znai doi do same granice nevjerstva. eli dovesti svoje tijelo do te granice, eli ga ostaviti tamo da stoji nekoliko trenutaka kao na stubu srama, a onda, kad ininjer pokua da ga zagrli, da kae kao to je rekla mukarcu s pukom na Petfinu: To nije po mojoj elji." A mukarac e spustiti cijev puke i rei ljubaznim glasom: Ako nije po vaoj elji, onda vam se nita ne moe dogoditi. Nemam prava na to." A ona e se okrenuti prema stablu drveta i zaplakati.

157

16. Bila je to neugledna stambena zgrada sagraena poetkom stoljea u radnikoj etvrti Praga. Ula je u hodnik sa prljavim, vapnom premazanim zidovima. Izlizane kamene stepenice sa eljeznom ogradom odvele su je na prvi sprat. Tu je skrenula lijevo. Dola je do drugih vrata, bez vizitkarte i zvonca. Pokucala je. Otvorio je vrata. Stan se sastojao od jedne jedine prostorije pregraene zavjesom, ime je dobijeno neto kao dva metra iroko predsoblje; tu je stajao sto sa elektrinim kuhalom i friider. Kad je ula u samu sobu, ugledala je pred sobom vertikalni pravokutnik prozora, na dnu uske, izduene prostorije. S jedne strane stajao je regal s knjigama, s druge strane kau i jedna naslonjaa. Moj stan nije ba ureen - rekao je ininjer. - Nadam se da niste neugodno iznenaeni. Ne, nisam - rekla je Tereza gledajui u zid prekriven knjigama. Ovaj ovjek nema ni potenog stola, a ima stotine knjiga. To se Terezi svidjelo i nelagodnost koju je osjeala kad je dola gotovo je minula. Jo od djetinjstva je smatrala knjigu za znak tajnog bratstva. ovjek koji ima kod kue ovakvu biblioteku ne moe joj uiniti nikakvo zlo. Upitao je ime bi je mogao ponuditi. Moda vinom? Ne, ne, nije za vino. Ako ve mora biti, onda kavu. Otiao je iza zavjese a ona je prila biblioteci. Jedna knjiga je privukla njenu panju. Bio je to prevod Sofoklo-vog Edipa. Kako je to neobino da ovdje nalazi tu knjigu! Toma je prije mnogo godina poklonio tu knjigu Terezi, nagovorio je da proita i dugo joj priao o njoj. Te svoje misli kasnije je objavio u novinama i zbog tog se lanka njihov ivot okrenuo tumbe. Gledala je u hrbat te knjige i to ju je nekako smirivalo. Kao da je Toma namjerno ostavio svoj trag, poruku da je sve to on uredio. Izvukla je Lijigu i otvorila je. Kad se visoki mukarac

158

vrati iz predsoblja, upitae ga zato dri tu knjigu, je li je itao i ta misli o njoj. Tako e se varkom konverzacije prebaciti sa opasnog terena tueg stana u dobro poznati svijet Tomaevih misli. Onda je osjetila ruku na ramenu. Visoki mukarac joj je uzeo knjigu iz ruke, bez rijei je vratio medu ostale i odveo je do kaua. Ponovo se sjetila reenice koju je rekla mukarcu s pukom na Petfinu, i ovog puta je glasno izgovorila. - To nije po mojoj elji! Vjerovala je da e ta magina formula smjesta promijeniti situaciju, ali u toj sobi te rijei su; izgleda, izgubile svoju udotvornu mo. ak mi se ini da su podstakle mukarca na odlunije djelovanje - privukao ju je sebi i poloio joj ruku na grudi. Dogodilo se neto udno: taj dodir naglo ju je oslobodio svake strepnje. Ininjer je tim dodirom pokazao da ga zanima njeno tijelo i postala je svjesna da se uope ne radi o njoj (o njenoj dui), nego samo i jedino o njenom tijelu. O tijelu koje ju je izdalo i koje je otjerala u svijet meu druga tijela.

159

17 Otkopao joj je jedno dugme na bluzi i dao joj znak da sama otkopa ostala. Ona, meutim, nije udovoljila tom njegovom zahtjevu. Otjerala je svoje tijelo u svijet, ali nije htjela da snosi odgovornost za njega. Nije ga ni branila, a nije mu ni pomagala. Na taj nain je njena dua htjela dati do znanja kako se, dodue, ne slae s onim to se dogaa, ali da je odluila da ostane neutralna. Svlaio ju je, a ona je stajala gotovo nepokretna. Kad ju je poljubio, njene usne nisu odgovorile na dodir njegovih usana. Ali onda je iznenada osjetila da je dolje vlana, i uplaila se. Osjeala je svoje uzbuenje, utoliko vee to je bik uzbuena protiv svoje volje. Dua se ve bila tajno sagla-sila sa svim to se dogaalo, ali je istovremeno znala da ta saglasnost mora ostati neizreena ako eli da to veliko uzbuenje potraje. Kad bi glasno rekla svoje da, kad bi se dobrovoljno ukljuila u tu ljubavnu scenu, uzbuenje bi minulo. Jer duu je uzbuivalo upravo to to tijelo radi protiv njene volje, to je izdaje a ona tu izdaju posmatra. Konano joj je svukao gaice i ostala je potpuno gola. Dua je vidjela golo tijelo u zagrljaju stranog mukarca i to joj je izgledalo nevjerovatno, kao da posmatra iz blizine planetu Mars. Pod tim svjetlom nevjerovatnog dogodilo se da njeno tijelo prvi put za nju nije bilo banalno, da ga je prvi put gledala kao opinjena. Na njemu je u prvi plan izbila sva njegova neobinost, jedinstvenost, ne- uporedivost. To nije bilo najobinije tijelo (kako je do tada gledala na njega), ve najneobinije. Dua nije mogla otrgnuti pogled od mladea, smee okrugle mrlje smjetene neposredno iznad crnog trokuta krila; inilo joj se da je taj made peat to ga je ona sama (dua) utisnula na tijelo i da je svetogre to se tue udo kree tako blizu tog svetog znamenja.

160

A kad je pogledala njegovo lice, postala je svjesna da nikad nije dala saglasnost da se tijelo, na koje je njena dua stavila svoj potpis, nae u naruju nekoga koga ne poznaje i ne eli upoznati. Osjetila je kako je ispunjava omamljujua mrnja. Skupila je pljuvaku da pljune u lice tom tuem mukarcu. Ovaj ju je posmatrao eljno kao i ona njega, primijetio je njen gnjev i njegovi pokreti na njenom tijelu su se ubrzali. Tereza je osjeala kako joj se izdaleka pribliava vrhunac uitka i poela je vikati Ne, ne, ne!" Suprotstavljala se uitku i kako se suprotstavljala zadrana slast se dugo razlivala po njenom tijelu jer nije mogla istei van; irila se u njoj kao morfij ubrizgan u venu. Uvijala se u njegovom zagrljaju, udarala oko sebe rukama i pljuvala mu u lice.

161

18.

Zahodske koljke u modernim kupaon*cama rastu iz poda kao bijeli cvjetovi lokvanja. Arhitekti ine sve da tijelo zaboravi na svoju bijedu i da ovjek ne zna ta se dogaa s produktima njegove utrobe kad iznad njih zau-mi voda naglo putena iz kotlia. Kanalizacione cijevi koje svojim ograncima dopiru do naih stanova briljivo su skrivene od naeg pogleda, i mi ne znamo nita o nevidljivoj Veneciji govana iznad koje su podignute nae kupaonice, spavae sobe, plesne dvorane i parlamenti. Zahod u staroj, neuglednoj stambenoj zgradi, u prakoj radnikoj etvrti,bio je manje licemjeran; pod je bio od sivih ploica, a zahodska koljka je rasla iz njih samotna i jadna. Po obliku nije podsjeala na cvijet lokvanja ve na ono to je u stvari bila - na proireni zavretak cijevi. Na njoj nije bilo ni daske pa je Tereza morala sjesti na hladni emajlirani metal. Sjedila je na koljci i potreba da isprazni utrobu, koja ju je iznenada obuzela, kao da je bila dio elje da stigne do dna ponienja, da to vie i to potpunije bude samo tijelo, o kojem je majka govorila da postoji samo zato da vari i lui otpadne materije. Tereza prazni svoju utrobu ispunjena osjeajem beskrajne tuge i samoe. Nema nieg jadnijeg od njenog golog tijela to sjedi na tom proirenom kraju kanalizacione cijevi. Njena dua je izgubila radoznalost posmatraa, svoju zlobu i ponos; sad je opet bila negdje duboko u tijelu, u najskrivenijem dijelu utrobe i oajniki ekala da je neko pozove neka izie.

162

19. Ustala je sa olje, povukla vodu i vratila se u predsoblje. Dua se tresla u tijelu, tijelu golom i odbaenom. Jo je osjeala dodir papira kojim se bila obrisala. I tada se dogodilo neto nezaboravno - poeljela je da ode k njemu u sobu i uje njegov glas, da uje kako e joj se obratiti. Kad bi joj se obratio tihim, dubokim glasom, dua bi nala hrabrosti da izie na povrinu tijela, i ona bi zaplakala. Zagrlila bi ga kao to je u snu zagrlila debelo stablo kestena. Stajala je u predsoblju nastojei da potisne tu neizmjernu elju da se rasplae pred njim. Znala je da je mora savladati, jer bi u suprotnom dolo do neega to ne eli. Zaljubila bi se u njega. U tom trenutku javio se iz sobe njegov glas. Kad je ula taj glas tako sam za sebe (ne videi istovremeno visoki ininjerov lik), iznenadila se - bio je tanak i visok. Kako to ranije nije primijetila? Moda joj je samo zahvaljujui tom iznenaujuem i neprijatnom utisku uspjelo da savlada iskuenje. Ula je u sobu, sagnula se iznad razbacane odjee, brzo se obukla i otila.

163

20. Vraala se iz trgovine s Karenjinom^koji je nosio kiflu u zubima. Jutro je bilo hladno, mrazno. Ili su pored novog naselja, u kome su stanovnici na velikim povrinama izmeu kua nainili male povrtnjake i bate. Karenjin je iznenada zastao i zagledao se u tom pravcu. Pogledala je i ona, ali nije primijetila nita neobino. Karenjin ju je povukao, pa je pustila da je vodi. Tek onda je iznad smrznute gline jedne prazne leje ugledala crnu glavu vrane, s velikim kljunom. Glava bez tijela se pokretala a iz kljuna je povremeno navirao tuan, promukao zvuk. Karenjin je bio tako uzbuen da je ispustio kiflu. Tereza je bila prisiljena da ga vee za drvo, jer se plaila da ne ozlijedi vranu. Zatim je klekla i pokuala da oprezno razgrne zemlju nabijenu oko tijela zakopane ive ptice. To nije bilo ba jednostavno. Slomila je nokat, potekla joj je krv. U tom trenutku kraj nje je pao kamen. Okrenula se i iza ugla kue ugledala dva otprilike desetogodinja djeaka. Ustala je. Primijetili su njen pokret i psa pored drve-ta, i pobjegli. Ponovo je klekla na zemlju i nastavila da razgre glinu dok joj nije uspjelo da izvue vranu iz groba. Ali ptica je bila ozlijeena, nije mogla ni stajati ni letjeti. Zamotala je vranu u crveni al koji je nosila oko vrata i privila je lijevom rukom uz tijelo. Desnom je odvezala Karenjina, i morala je napregnuti sve snage da ga savlada i natjera da ide mirno, uz nogu. Pozvonila je na vratima, jer su obje ruke bile zauzete pa nije mogla izvui klju iz depa. Toma je otvorio, a ona mu je pruila uzicu s Karenjinom. - Dri ga! - rekla mu je i odnijela vranu u kupaonicu. Spustila ju je na pod pored umivaonika. Vrana je udarala krilima, ali nije mogla da se pomjeri s mjesta. Iz nje je tekla neka gusta uta tekuina. Prostrla je ispod umivaonika nekoliko krpa da ptici ne bude hladno na golim

164

ploicama. Ptica je povremeno oajniki udarala slomljenim krilom, a kljun joj je bio podignut uvis kao da optuuje.

165

21. Sjela je na rub kade, nesposobna da odvoji pogled od umirue vrane. U njenoj bijedi vidjela je sliku vlastite sudbine i nekoliko puta je rekla sama sebi: Na itavom svijetu nemam nikoga osim Tomaa. Je li iz sluaja s ininjerom nauila da ljubavne avanture nemaju nieg zajednikog s ljubavlju? Da su lagane i bez teine? Je li sad mirnija? Nije nimalo. U misli joj se vraa sljedea scena: Izlazi iz klozeta i njeno tijelo stoji u predsoblju golo i odbaeno. Dua, uplaena, podrhtava negdje duboko u utrobi. Da se u tom trenutku mukarac, koji se nalazio u sobi, obratio njenoj dui, zaplakala bi i pala mu u zagrljaj. Zamiljala je ta bi bilo da je umjesto nje u predsoblju pred klozetom stajala neka Tomaeva ljubavnica, a da je umjesto ininjera u sobi bio Toma. Rekao bi djevojci jednu jedinu rije i ona bi ga plaui zagrlila. Tereza zna da tako izgledaju trenuci kada se rada ljubav - ena ne moe odoljeti glasu koji poziva njenu uplaenu duu. Mukarac ne moe odoljeti eni ija dua reagira na njegov glas. Toma nigdje nije zatien od mamca ljubavi i zato Tereza mora strepjeti za njega svakog sata, svake minute. A kakvo oruje ima? Samo svoju vjernost. Ponudila mu je svoju vjernost na samom poetku, ve prvog dana, kao da je bila svjesna kako mu nita drugo ne moe dati. Njihova ljubav bila je udno asimetrina graevina - stajala je oslonjena na apsolutnu sigurnost njene vjernosti kao neki mamutski dvorac na jedan jedini stub. Vrana gotovo vie nije pokretala krila i samo ponekad bi trgla zgrenom, slomljenom noicom. Tereza nije htjela da je ostavi, kao da je bdjela kraj postelje umirue sestre. Konano je ipak otila u kuhinju, da na brzinu rua.

166

Kad se vratila, vrana je bila mrtva.

167

22.

Tereza je prve godine vikala dok su vodili ljubav, i ti krici, kao to sam rekao, trebalo je da zaslijepe i zaglue ula. Kasnije je manje vikala, ali dua joj je i dalje bila zaslijepljena ljubavlju i nita nije znala. Tek kad je vodila ljubav s ininjerom, odsutnost ljubavi uinila je da njena dua progleda. Opet je bila u sauni i stajala pred ogledalom. Posma-trala je sebe i u mislima vidjela scenu tjelesne ljubavi u ininjerovom stanu. Ono to joj je ostalo u sjeanju nije bio ljubavnik. Iskreno reeno, ne bi ga znala opisati, nije uope zapazila kako izgleda nag. Ono ega se sjeala (i to je sad, uzbuena, posmatrala u ogledalu) bilo je njeno vlastito tijelo, njeno krilo i okrugli made neposredno iznad njega. Ta mrlja koja je za nju dosad bila tek prozaina mana koe snano joj se usjekla u misli. Htjela je opet i ponovo da je gleda u nevjerovatnoj blizini uda stranog mukarca. Mogu samo jo jednom potcrtati: nije eljela da gleda polni organ stranog mukarca. Htjela je da gleda vlastitu enskost pored stranog uda. Nije eznula za ljubavni-kovim tijelom. eznula je za svojim vlastitim tijelom, iznenada otkrivenim, najbliim i ujedno tuim, sposobnim da je najvie uzbudi. Posmatrala je svoje tijelo posuto sitnim kapima koje su ostale na njemu poslije tuiranja i mislila na to kako e ovih dana ininjer ponovo svratiti u njen bar. eznula je da doe, eznula je da je pozove k sebi u stan! Beskrajno je eznula za njim!

168

23. Svakog dana je strahovala da e se ininjer pojaviti u baru i da mu nee znati rei Ne"! Ali kako su dani prolazili, strepnju da e doi zamijenio je strah da se vie nee pojaviti. Proao je mjesec dana, a ininjer se nije pojavio. Terezi je to izgledalo neobjanjivo. Razoarenje je ustupilo mjesto uznemirenosti - zato nije doao? Posluivala je goste. Medu njima je bio i elavi ovjeuljak koji ju je optuio da toi alkohol maloljetnim osobama. Glasno je priao jedan prostaki vic, vic koji je ve sto puta ula od pijanaca kojima je u malom provincijskom gradu donosila pivo. Ponovo joj se inilo da se majin svijet vraa k njoj, pa je grubo prekinula elavog ovjeuljka. ovjek se uvrijedio. - Neete mi vi nareivati. Moete biti sretni to smo vas ostavili da radite za ovim ankom. Mi? Ko je to mi? Mi - rekao je ovjeuljak i poruio jo jednu votku. - I zapamtite, mene neete vrijeati. Pokazao je na Terezin vrat oko koga je nosila ogrlicu od jeftinih bisera. - Otkuda vam ti biseri? Niste ih dobili od mua koji je pera prozora! Taj nema novaca da vam kupuje poklone! Jeste li ih dobili od nekog gosta? Zato vam poklanjaju takve stvari? - Zaveite! - prosiktala je Tereza. ovjeuljak je pokuao da dohvati ogrlicu. - Ne zaboravite da je prostitucija kod nas zabranjena. Karenjin se uspravio, podigao prednje ape na ank i reao.

169

24. Policijski dounik - rekao je ambasador. Ako je dounik, trebalo bi da se dri neupadljivo - primijetila je Tereza. - Kakva je to tajna policija ako ne djeluje tajno! Ambasador je sjedio na svom kauu, podvijenih nogu kako je to nauio na kursu joge. Iznad njega se osmjehivao uramljeni Kennedv kao da potvruje njegove rijei. - Gospodo Tereza - rekao je oinski - dounici obavljaju vie funkcija. Prva je klasina. Sluaju ta ljudi priaju i o tome izvjetavaju svoje pretpostavljene. Druga funkcija je zastraivanje. Daju nam do znanja da smo u njihovim akama i ele da se bojimo. Upravo to je htio va elavac. Trea njihova funkcija je insceniranje situacija koje e nas kompromitirati. Danas vie niko nije zainteresiran da nas optuuje zbog klevetanja drave, jer bi nam to samo donijelo ope simpatije. Radije e se potruditi da nam nadu u depu hai ili da dokau kako smo silovali dvanaestogodinju djevojicu. Uvijek e se nai djevojica koja e to posvjedoiti. Ponovo se sjetila ininjera. Kako to da se vie nikad nije pojavio? - Potrebno im je da uhvate ljude u klopku - nastavio je ambasador - kako bi ih vrbovali u svoju slubu i uz njihovu pomo namjestili klopku drugim ljudima. Tako bi se postepeno itav narod pretvorio u jedinstvenu organizaciju konfidenata. Tereza nije mogla da razmilja ni o emu drugom osim da je ininjera poslala k njoj policija. A ko je bio onaj udni djeak to se napio u krmi preko puta i onda joj izjavio ljubav? Zbog njega ju je napao elavi dounik, a ininjer joj je priskoio u pomo. Sva trojica su igrali svoje uloge po unaprijed pripremljenom scenariju, iji je cilj bio da se ona zblii s mukarcem koji e je zavesti.

170

Kako se odmah nije sjetila toga? Onaj stan bio je prilino udan i nimalo nije odgovarao navodnom vlasniku! Zar bi onako elegantno obuen ininjer stanovao u tako bijednom stanu? I je li uope bio ininjer? A ako je bio ininjer, kako to da je bio slobodan u dva sata poslije podne? I zar bi ininjer itao Sofokla? Ne, to nije bila biblioteka jednog ininjera. Ta prostorija je vie podsjeala na rekvirirani stan nekog jadnog, uhapenog intelektualca. Kad je imala deset godina i kad su uhapsili njenog oca, isto tako su im oduzeli stan, biblioteku takoer. Ko zna za to su ga kasnije koristili! Sad je potpuno jasno zato vie nije doao. Izvrio je zadatak. Kakav? Pijani dounik je nehotice i to otkrio, kad je rekao: Ne zaboravite da je prostitucija kod nas zabranjena!" Tobonji ininjer e posvjedoiti da je spavala s njim i za to traila novac! Prijetie joj i ucjenjivati je, traie od nje da otkucava ljude koji piju za njenim ankom! Va sluaj nije naroito opasan - umirivao ju je ambasador. Moda i nije - rekla je priguenim glasom i izila s Karenjinom na ulice nonog Praga.

171

25. Ljudi bjee od svojih patnji najee u budunost. Zamiljaju na stazi vremena crtu iza koje sadanjih muka vie nee biti. Tereza, meutim, nikakvu takvu crtu ne vidi. Utjehu joj moe donijeti samo pogled u prolost. Bila je opet nedjelja. Sjeli su u automobil i odvezli se daleko izvan Praga. Toma je sjedio za volanom, Tereza pored njega, a Karenjin se povremeno uspravljao na zadnjem sjeditu i lizao im ui. Nakon dva sata stigli su u mali banjski gradi u kome su prije nekih est godina proveli nekoliko dana. Namjeravali su da tu ostanu preko noi. Parkirali su kola na trgu i izili. Nita se nije bilo promijenilo. Ravno pred njima bio je hotel u kome sa bili odsjeli, sa starom lipom kraj ulaza. Lijevo od hotela pruala se stara drvena kolonada, na ijem je kraju izbijao iz mramorne posude mlaz ljekovite vode. Danas, kao i onda, iznad posude su se naginjali ljudi s aama u ruci. Onda je Toma ponovo pokazao na hotel. Neto se ipak promijenilo. Nekad se zvao Grang", a sad je na njemu stajao natpis Bajkal". Pogledali su tablicu na uglu trga: Moskovski trg. Zatim su proetali (Karenjin ih je pratio sam, bez uzice) kroz sve ulice koje su poznavali i itali njihova imena - bila je tu Staljingradska ulica, Le-njingradska ulica, Rostovska ulica, Novosibirska ulica, Ki-jevska ulica, Odeska ulica, bilo je tu ljeilite ajkovski", ljeilite Tolstoj", ljeilite Rimski Korsakov", bio je tu hotel Suvorov", kino Gorki", kavana Pukin". Sva imena bila su uzeta iz ruske geografije i ruske istorije. Tereza se sjetila prvih dana invazije. Ljudi su u svim gradovima poskidali table s nazivima ulica, a sa cesta putokaze s imenima gradova. Zemlja je preko noi postala bezimena. Ruska vojska je sedam dana lutala naokolo, ne znajui gdje se nalazi. Oficiri su traili redakcije novina, radija i televizije da ih okupiraju, ali

172

nisu mogli da ih nadu. Raspitivali su se, ali ljudi su samo slijegali ramenima, ili im davali lane nazive i pokazivali krive smjerove. Sad, poslije toliko godina, iznenada se ini da se ta anonimnost pokazala kao opasna po zemlju. Ulice i zgrade vie nisu smjele uzeti svoja stara imena. I tako se jedan mali eki banjski gradi iznenada pretvorio u neku malu, imaginarnu Rusiju, i Tereza je ustanovila da je prolost, koju je dola da potrai, konfiscirana. Bilo je nemogue tu provesti no.

173

26. utke su se vraali do automobila. Mislila je na to kako i stvari i ljudi nastupaju prerueni. Stari eki gradi prekrio se ruskim nazivima. esi koji su fotografirali invaziju radili su,zapravo za tajnu policiju. ovjek koji ju je slao da umre imao je na licu masku Tomaa. Policajac je nastupao kao ininjer, a ininjer je htio da igra ulogu mukarca sa Petfina. Znak knjige u njegovom stanu bio je laan i trebalo je da je zavede na stranputicu. Kad se sjetila knjige koju je tamo drala u ruci, iznenada joj je sinulo, tako naglo da je pocrvenjela: Kako je to u stvari bilo? Ininjer je rekao da e joj donijeti kavu. Prila je biblioteci i izvukla Sofoklovog Edipa. A onda se ininjer vratio bez kave! Stalno iznova se vraala tim trenucima - kad je otiao po kavu, koliko se zadrao? Najmanje minutu, moda, dvije, moda i tri. I ta je radio tako dugo u onom malom predsoblju? Je li iao u klozet? Pokuavala je da se sjeti je li ula zatvaranje vrata i um vode. Ne, vodu sasvim sigurno nije ula, toga bi se sjetila. A gotovo je sigurno da nije ula ni vrata. Pa ta je onda radio u predsoblju? Iznenada joj se uinilo da je to sasvim jasno. Ako su eljeli da je uhvate u klopku, svjedoenje ininjera nije im bilo dovoljno. Bio im je potreban nepobitan dokaz. Za vrijeme tog sumnjivo dugog vremena ininjer je u predsoblju instalirao kameru. Ili je, to je vjerojatnije, pustio u predsoblje nekoga s fotografskim aparatom, da ih slika, skriven iza zavjese. Jo prije nekoliko tjedana se rugala Prochazki koji nije znao da ivi u koncentracionom logoru, gdje privatnog ivota nema. A ta je s njom? Kad je otila iz majinog stana, mislila je, luda glava, da je konano postala gospodar svoje intime. Ali majin stan se proirio na itav svijet, i sad prua ruke prema njoj. Tereza mu ne moe pobjei. Silazili su stepenicama izmeu vrtova prema trgu na kome su ostavili kola.

174

- ta ti je? - upitao je Toma. Prije nego to je stigla da mu odgovori, neko je pozdravio Tomaa.

175

27. Bio je to mukarac pedesetih godina, preplanulog lica, zadrugar koga je Tomd nekad operirao. Od tog vremena slali su ga svake godine na lijeenje u ovu banju. Pozvao je Tomaa i Terezu na au vina. Kako je u ekoj psima zabranjen pristup u javne prostorije, Tereza je otila da ostavi Karenjina u autu, a mukarci su sjeli za sto u kavani. Kad se vratila, ovjek sa sela je rekao: - Kod nas vlada mir. Cak su me prije dvije godine izabrali za predsjednika zadruge. estitam - rekao je Toma. Znate kako je, selo. Ljudi bjee sa sela. Oni gore mogu biti sretni to je neko jo uope voljan da ostane. Nas ne mogu izbacivati s posla. To bi bilo idealno mjesto za nas - rekla je Tereza. Bilo bi vam dosadno, mlada gospodo. Tamo nema niega. Tamo nema pod bogom niega. Tereza je gledala u preplanulo zadrugarevo lice. Bio joj je veoma simpatian. Poslije tako strano dugog vremena ponovo je ugledala simpatinog ovjeka! U mislima je vidjela seoski predio - selo s crvenim tornjem, polja, ume, zeca koji tri preko oranice, lovca sa zelenim eirom. Nikad nije ivjela na selu. Tu sliku je nosila u sebi samo iz pria. Ili iz knjiga. Ili su ga neki daleki preci utisnuli u njenu podsvijest. Ipak, ta slika je ivjela u njoj, jasna i razgovijetna kao slika prabake u porodinom albumu ili kao neka stara gravira. - Imate li jo tekoa? - upitao je Toma. Zemljoradnik je pokazao mjesto na vratu gdje se nalazio spoj lubanje i kime. - Ovdje me ponekad boli. Ne ustajui sa stolice Toma je opipao to mjesto i jo neko vrijeme postavljao pitanja nekadanjem pacijentu. Zatim je rekao: - Nemam vie prava da propisujem lijekove, ali recite vaem ljekaru kod kue da ste razgovarali sa mnom i da sam

176

vam preporuio ovo. - Izvukao je iz lisnice blok, otrgnuo jedan list i na njemu velikim slovima napisao naziv lijeka.

177

28.

Vozili su se natrag u Prag. Tereza je mislila na fotografiju na kojoj se vidi njeno golo tijelo u ininjerovom zagrljaju. Ali tjeila se - ako takva fotografija i postoji, Toma je nikad nee vidjeti. Ta fotografija je za njih imala vrijednost samo utoliko da pomou nje ucjenjuju Terezu. im bi je poslali Tomau, fotografija bi za njih postala sasvim bezvrijedna. A ta e biti ako policija,u meuvremenu,zakljui da je Tereza za nju sasvim beznaajna? U tom sluaju fotografija e postati predmet za zabavu;i niko nee moi sprijeiti da je neki agent, prosto iz vica, ne stavi u kuvertu i ne poalje na Tomaevu adresu. ta bi se dogodilo kad bi Toma dobio takvu fotografiju? Da li bi je otjerao? Moda i ne bi. Vjerovatno ne bi. Ali krhka graevina njihove ljubavi bi se sruila. Jer ta graevina stoji na njenoj vjernosti kao na jednom jedinom stubu, a ljubavi su kao imperije - kad se ugasi misao na kojima su zasnovane, gase se i one. Pred sobom je vidjela sliku: zec tri preko oranica, lovac sa zelenim eirom, toranj crkve iznad ume. Htjela je rei Tomau kako bi trebalo da odu iz Praga. Da odu to dalje od djece koja zakopavaju u zemlju ive vrane, to dalje od dounika, to dalje od djevojaka naoruanih kiobranima. Htjela mu je rei kako bi trebalo da odu na selo. Da je to jedini put spasa. Okrenula se prema njemu, ali Toma je utke gledao u cestu pred sobom. Nije bila u stanju da preskoi ogradu utnje koja se pojavila izmeu njih. Izgubila je hrabrost da progovori. Osjeala se kao kad je silazila sa Petfina. Osjeala je greve u elucu i inilo joj se da e povraati. Plaila se Tomaa. Bio je previe jak, a ona je bila previe slaba. Izdavao je nareenja koja nije razumjela. Nastojala je da ih izvrava, ali nije znala kako.

178

Htjela je da se vrati na Petffn i zamoli mukarca s pukom da joj dopusti da vee oi i nasloni se na stablo kestena. Htjela je da umre.

179

29. Probudila se i ustanovila da je sama kod kue. Izila je na ulicu i odetala do obale. Htjela je da vidi Vltavu. Htjela je da stane na obalu i dugo gleda u valove, jer pogled na vodu koja tee smiruje i lijei. Rijeka tee vijekovima, a ljudske sudbine se odigravaju na obalama. Odigravaju se da bi sutra bile zaboravljene, a rijeka e tei dalje. Naslonila se na ogradu i gledala u vodu. Nalazila se na periferiji Praga, Vltava je ve bila protekla kroz grad, ostavila je iza sebe slavu Hradana i crkava, bila je, kao glumica poslije predstave, umorna i zamiljena. Tekla je izmeu prljavih obala koje su zavravale plotovima i zidovima, iza kojih su bile tvornice i naputena igralita. Dugo je zurila u vodu koja je tu izgledala tunija i tamnija i odjednom je usred rijeke primijetila neki predmet crvene boje da, bila je to klupa. Drvena klupa sa metalnim noicama, kakvih ima mnogo u prakim parkovima. Polako je plivala sredinom Vltave. Iza nje je plivala jo jedna klupa, pa jo jedna i jo jedna, i tek tada je Tereza shvatila da iz grada, plivajui niz rijeku, odlaze klupe iz prakih parkova, da ih ima mnogo, da ih ima sve vie, da plivaju kao lie koje u jesen voda odnosi iz uma, da su neke crvene, neke plave, neke ute boje... Osvrnula se kao da eli upitati ljude ta to znai. Zato niz rijeku plivaju klupe iz prakih parkova? Ali svi su ravnoduno prolazili i bilo im je potpuno svejedno to kroz njihov nestalni grad vijekovima i vijekovima tee rijeka. Ponovo se zagledala u rijeku. Bila je ispunjena neizmjernom tugom. Shvatila je da to to vidi predstavlja rastanak. Najvei dio klupa ve je otplivao, vie ih nije mogla vidjeti, kad se pojavilo nekoliko zakanjelih. Doplivala je jedna uta klupa, a onda jo jedna plava, posljednja.

180

PETI DIO LAKOA I TEINA

181

1. Kad je Tereza neoekivano doputovala za Tomaem u Prag, vodili su ljubav, kako sam napisao u prvom dijelu, jo istog dana i istog sata, a onda je ona dobila temperaturu. Leala je na njegovom krevetu, a on je stajao iznad nje ispunjen snanim osjeajem da je ona dijete koje je neko poloio u koaru i poslao, niz rijeku, njemu. Zato mu je slika odbaenog djeteta postala draga i esto je razmiljao o starim mitovima u kojima se pojavljivao taj motiv. To je,oigledno, bio razlog zato je jednog dana uzeo u ruke prevod Sofoklovog Edipa. Edipov sluaj je poznat: pastir ga je naao kao odbaenu, tek roenu bebu, odnio sobom kralju Polibu.i ovaj ga je odgojio kao sina. Kad je Edip bio ve mladi, sreo je na planinskom putu kola u kojima se vozio nepoznati velika. Dolo je do svae u kojoj je Edip ubio velikaa. Zatim je postao mu kraljice Jokaste i vladar Tebe. Nije ni slutio da je ovjek koga je ubio u planinama bio njegov otac, a da je ena sa kojom spava njegova majka. Sudbina se, u meuvremnu, poela svetiti njegovim podanicima i muiti ih boletinama. Kad je Edip shvatio da je on kriv za njihove patnje, izbo je sebi oi kopom i slijep otiao iz Tebe.

182

2. Oni koji misle da su komunistiki reimi u srednjoj Evropi tvorevina zloinaca, ne shvataju osnovnu istinu: te reime nisu stvorili nikakvi zloinci ve entuzijasti, uvjereni da su otkrili jedini put koji vodi u raj. Odluno su branili taj put, i tako pogubili mnogo ljudi. Kasnije se pokazalo da nikakvog raja nema i da su entuzijasti praktino ubojice. Tada su svi poeli da viu na komuniste: Vi ste odgovorni za zlu sudbinu zemlje (to je opustjela i osiromaila), za gubitak nezavisnosti (nala se u ruskoj sferi), za sudska umorstva! Optueni su odgovarali: Mi to nismo znali! Prevarili su nas! Vjerovali smo! Mi smo u dubini due naivni! Tako se spor sveo na sljedee pitanje: je li istina da nisu znali, ili se samo pretvaraju da nisu znali? Toma je pratio tu raspravu (pratio ju je itav eki narod, deset miliona ljudi) i govorio sebi kako je medu komunistima sigurno bilo ljudi koji nisu bili tako neupueni (ta morali su neto znati o strahotama to su se dogaale i nisu se prestale dogaati u Staljinovoj Rusiji). Ali ipak je vjerovatno da veina zaista nita nije znala. Prema tome, govorio je sebi, osnovno pitanje nije jesu li ili nisu znali, nego da li je ovjek nevin zato to ne zna? Je li idiot na prijestolu unaprijed osloboen svake odgovornosti samo zato to je idiot? Pretpostavimo da je eki javni tuilac sa poetka pedesetih godina koji je traio smrt nevinih ljudi bio prevaren od strane ruske tajne policije i vlade vlastite zemlje. Ali kako je mogue da i danas, kad ve znamo da su optube bile apsurdne i da su pogubljeni nevini ljudi, taj isti javni tuilac brani istotu svoje due i udara se u grudi: moja savjest je ista, nisam znao, vjerovao sam! Zar njegova nepopravljiva krivica ne lei upravo u onome Nisam znao, vjerovao sam!"?

183

Toma se tada sjetio prie o Edipu - Edip nije znao da spava sa vlastitom majkom, pa ipak, shvativi ta se dogodilo, nije smatrao sebe nevinim. Nije mogao podnijeti pogled na nesreu koju je prouzrokovao svojim neznanjem, iskopao je sebi oi i otiao slijep iz Tebe. Toma je sluao proteste komunista koji su branili svoju unutranju istotu i govorio sebi: Zbog vaeg neznanja ova zemlja je moda na nekoliko stoljea izgubila svoju slobodu, a vi viete kako se osjeate nevini? Kako uope moete gledati sve ovo? Kako to da vas ne hvata uas? Imate li uope oi? Da ih imate, morali biste ih iskopati i otii iz Tebe! To uporeenje mu se tako svidjelo da ga je esto koristio u razgovoru s prijateljima i postepeno ga formulirao sve preciznije i elegantnije. itao je u to vrijeme, kao svi intelektualci, tjednik to ga je, u tirau od oko tristo hiljada primjeraka, izdavao Savez ekih knjievnika, tjednik koji je izvojevao prilinu autonomiju u odnosu na reim i govorio o stvarima koje drugi nisu smjeli otvoreno ni spomenuti. U novinama Saveza knjievnika se zato pisalo i o tome ko je, i koliko, kriv za sudska umorstva putem politikih procesa ubrzo nakon to je vlast prela u ruke partije. U svim tim raspravama neprestano je ponavljano isto pitanje: Jesu li znali ili nisu znali? Kako je Toma to pitanje smatrao drugorazrednim, napisao je jednog dana svoje razmiljanje o Edipu i poslao ga redakciji. Odgovor je stigao nakon mjesec dana. Pozvali su ga u redakciju lista. Kad je doao, doekao ga je urednik niskog rasta, ukruen kao lenjir, i predloio mu da izmijeni red rijei u jednoj reenici. Tekst je nakon toga objavljen na pretposljednjoj stranici u rubrici Pisma italaca. Toma se nije naroito radovao. Kakvog je imalo smisla da ga zovu u redakciju radi saglasnosti o izmjeni reda nekih rijei, a da onda, ne pitajui ga, drastino sreu njegov tekst, tako da je itavo razmiljanje svedeno samo na osnovnu tezu, shematsku i agresivnu, koja mu se vie nije sviala.

184

To je bilo u proljee 1968. godine. Na vlasti je bio Aleksandar Dubek i s njim komunisti koji su se osjeali krivi i bili spremni da nekako isprave svoju krivicu. Ali oni drugi komunisti, oni koji su vikali kako nisu krivi, uplaili su se da e im gnjevni narod suditi. Zato su svakodnevno obilazili ruskog ambasadora i traili od njega pomo. Kad je izilo Tomaevo pismo, vikali su: Evo dokle je dolo! Sad se ve javno pie kako nam treba iskopati oi! Dva-tri mjeseca kasnije Rusi su zakljuili da su slobodne diskusije u njihovoj guberniji nedopustive i u toku jedne noi njihova armija je okupirala Tomaevu domovinu.

185

3. Kad se Toma vratio iz Ciriha u Prag, poeo je raditi u svojoj bolnici kao i ranije. A onda ga je jednog dana pozvao ef. Na kraju krajeva, gospodine kolega - rekao mu je - vi niste ni knjievnik, ni novinar, ni spasilac naroda, nego ljekar i naunik. Ne bih htio da vas izgubim i uiniu sve da vas zadrm ovdje. Ali morate se odrei onog vaeg lanka o Edipu. Je li vam mnogo stalo do njega? Gospodine primarijuse - rekao je Toma, sjetivi se kako su mu amputirali treinu teksta - nikad mi nije bilo manje stalo do njega. Znate ve ta je u pitanju - rekao je prima-rijus. Znao je - na vagi su bile dvije stvari. Na jednoj strani njegova ast (koja se zasnivala na tome da ne opoziva ono to je rekao), a na drugoj ono na to je bio navikao gledati kao na smisao svog ivota (njegov nauni i ljekarski rad). - Njihov zahtjev da se ljudi javno odriu onoga to su rekli ima u sebi neto srednjovjekovno - nastavio je primarijus. - Sta to uope znai odrei se" U moderno vrijeme misao se moe samo pobiti, ne moe se opozvati. I kako je, gospodine kolega, opoziv misli neto nemogue, neto isto verbalno, formalno, nestvarno, ne vidim nikakvog razloga zato ne biste uinili to to trae. U drutvu u kome vlada teror nijedna izjava ne obavezuje, sve izjave su dane pod prinudom, i astan ovjek je duan da ih ne uzima na znanje, da ih ne uje. Kaem vam, gospodine kolega, u mom je interesu i u interesu vaih pacijenata da nastavite raditi svoj posao. U pravu ste, naravno - rekao je Toma sav nesretan. Pa onda? - upitao je primarijus; nastojei da pogodi njegovu misao. Plaim se da bi me bilo stid. Pred kim? Zar imate tako visoko miljenje o ljudima oko vas da vam je stalo ta e misliti?

186

Ne, naroito visoko miljenje nemam - rekao je Toma. Uostalom - dodao je primarijus - uvjeravali su me da se ne radi o javnoj izjavi. To su birokrati. Potreban im je negdje u arhivi dokument o tome da niste protivnik reima, kako bi se sami mogli braniti ako ih neko napadne to su vas ostavili da radite svoj posao. Garantirali su mi da e vaa izjava ostati izmeu vas i njih i da ne raunaju na njeno objavljivanje. Dajte mi nedjelju dana da razmislim - zakljuio je Toma razgovor.

187

4. O Tomau se govorilo da je najbolji kirurg u bolnici. Ve se prialo o tome kako e mu primarijus, koji je bio blizu penzije, ubrzo prepustiti svoje mjesto. Kad se proulo da od njega pretpostavljeni organi zahtijevaju samo kritiku izjavu, niko nije ni na trenutak posumnjao da e se Toma pokoriti. To je bilo prvo to ga je iznenadilo - iako im nikad nije dao bilo kakav povod za to, ljudi su pretpostavljali da e postupiti neasno a ne asno. Druga iznenaujua stvar bila je njihova reakcija na njegov pretpostavljeni stav. Mogao bih je podijeliti na dva osnovna tipa: Prvi tip reakcije pokazivali su oni koji su se i sami (oni ili neko njima blizak) neega odrekli, koji su bili prisiljeni da izraze svoju saglasnost s okupacionim reimom, ili su bili spremni da to urade (iako nerado; to niko nije inio rado). Ti ljudi su mu upuivali posebne osmijehe, kakve do tada nije poznavao - plahe osmijehe tajne urotnike saglas-nosti. Bili su to osmijesi dvojice mukaraca koji su se sluajno sreli u javnoj kui - pomalo ih je stid a istovremeno im je i drago to je taj stid uzajaman; on izmeu njih uspostavlja neku posebnu, bratsku vezu. Osmjehivali su mu se sa utoliko vie zadovoljstva to nikad nije bio poznat kao konformista. Njegova pretpostavljena saglasnost s primarijusovim prijedlogom bila je prosto dokaz da kukaviluk postaje, polako ali sigurno, norma ponaanja i da e ljudi ubrzo prestati da obraaju panju na takve postupke. Ti ljudi nikad nisu bili njegovi prijatelji. Toma je gotovo sa strahom postao svjestan da bi ga ti ljudi, kad bi dao izjavu koju primarijus trai, poeli pozivati na vino, da bi se htjeli druiti s njim. Drugi tip reakcije odnosio se na ljude koji su i sami (ili neko njima blizak) bili progonjeni, koji su odbili svaki kompromis s

188

okupacionim vlastima ili od kojih niko nikakav kompromis (nikakvu izjavu) nije traio (recimo zato to su bili jo mladi i ni u ta se nisu upetljali), a oni su bili uvjereni da to ne bi uinili. Jedan od njih, veoma nadaren mladi ljekar S., upitao je Tomaa: - Pa jesi li im napisao to trae? O emu govori, molim te? - upitao je. O tvojoj izjavi - rekao je S. Nije to rekao nimalo zlobno, ak se osmjehivao. Ali bio je to opet sasvim nov osmijeh iz debelog herbarijuma osmijeha - samozadovoljni osmijeh moralne nadmonosti. uj, ta ti zna o nekoj mojoj izjavi? - rekao je Toma. - Jesi li je itao? Nisam - odgovorio je S. Onda ne lupaj - rekao je Toma. S. se i dalje zadovoljno osmjehivao. - Gledaj, mi znamo kako hodaju te stvari. Takva izjava se pie u obliku pisma direktoru, ili ministru, ili ta-ja-znam kome, ovaj obeava kako pismo nee biti objavljeno da se autor ne bi osjeao ponien. Je li tako? Toma je slegao ramenima i sluao dalje. Izjava tako lijepo ostaje spremljena u njegovom stolu, ali njen autor zna da ona moe biti u svako doba objavljena. Zato vie nita ne smije da kae, nita ne smije da kritizira, ni protiv ega ne smije da protestira, jer bi u tom sluaju objavili izjavu i on bi bio javno osramoen. Kad se sve uzme u obzir, to je prilino blaga metoda. Mogli bismo zamisliti i goru. - Da, to je prilino blaga metoda - rekao je Toma - i samo bi me zanimalo ko ti je rekao da sam ja pristao na to. Kolega je slegao ramenima, ali osmijeh mu nije nestao s lica. Toma je postao svjestan jedne udne stvari. Svi mu se osmjehuju, svi ele da napie tu izjavu, svima bi tim uinio radost! Oni prvi se nadaju da e inflacija kukaviluka umanjiti znaaj njihovih postupaka i vratiti im izgubljenu ast. Oni drugi bili su ve naviknuti da svoju ast smatraju posebnom privilegijom, koje se nikad nee odrei, i zato gaje tajnu ljubav

189

prema kukavicama. Bez njih bi se njihova odvanost pretvorila u neto sasvim obino i nepotrebno, neto emu se niko ne bi divio. Toma nije mogao da podnese te osmijehe i inilo mu se da ih vidi svuda, ak i na licima nepoznatih ljudi na ulici. Nije mogao spavati. Kako sad to? Zar daje tim ljudima takvu teinu? Ne. Nema o njima dobro miljenje i ljuti se sam na sebe to ga njihovi pogledi toliko nerviraju. U tome nema nikakve logike. Kako je to mogue da neko ko tako malo dri do ljudi bude tako zavisan od njihovog miljenja? Moda je njegovo duboko nepovjerenje u ljude (njegova sumnja u to da imaju pravo odluivati i suditi o njemu) dolo do izraaja jo dok je birao zanimanje - njegova profesija iskljuivala je izlaganje javnosti. ovjek koji, na primjer, izabere put politiara, dobrovoljno proglaava javnost za svog sudiju u naivnom i neskrivenom uvjerenju da e stei i njegovu naklonost. Eventualna nesa-glasnost masa podstie ga na jo vea djela, kao to sloenost dijagnoze podstie Tomaa. O ljekaru (za razliku od politiara ili glumca) sude samo njegovi pacijenti i najblie kolege, prema tome, unutar etiri zida i u etiri oka. Na poglede onih koji donose sud o njemu moe istog trenutka odgovoriti vlastitim pogledom, objasniti svoj postupak ili se odbraniti. Toma se, meutim, sad naao u situaciji (prvi put u ivotu) da je pogleda uperenih u njega bilo vie nego to je mogao registrirati. Nije mogao odgovarati na njih ni vlastitim pogledima ni rijeima. Bio im je izloen na milost i nemilost. O njemu se govorilo u bolnici i izvan bolnice (bilo je to vrijeme kad su se kroz nervozni Prag brzinom afrikog tam-tama irile vijesti o tome ko je izdao, ko potkazuje, ko saraduje s okupatorskom vlau), i on je to znao, premda nije mogao nita uiniti protiv toga. I sam je bio iznenaen koliko je sve to bilo za njega nepodnoljivo i koliko ga je potreslo. Zanimanje svih tih ljudi za njega bilo mu je neprijatno kao stisak i dodir ljudi koji u stranim snovima trgaju sa nas odjeu. Otiao je primarijusu i rekao mu da nita nee napisati.

190

Primarijus mu je stegao ruku mnogo vre nego inae i rekao da je tako i pretpostavljao. - Gospodine primarijuse - rekao je Toma - moda biste me mogli ovdje zadrati i bez takve izjave - elei da mu da do znanja kako bi bilo dovoljno da sve kolege zaprijete da e podnijeti otkaz ako Toma bude prisiljen da ode. Nikome, meutim, nije bilo ni na kraj pameti da prijeti otkazom pa je Toma nakon izvjesnog vremena (primarijus mu je stezao ruku jo snanije nego posljednji put, tako da su mu ostale modrice) morao napustiti bolnicu.

191

5. Najprije je dobio mjesto u jednoj klinici u gradiu udaljenom oko osamdeset kilometara od Praga. Putovao je tamo svakog dana vozom i vraao se premoren. Godinu dana kasnije uspjelo mu je da dobije povoljnije, ali po rangu mnogo nie, mjesto u medicinskom centru u predgrau. Tu se vie nije mogao baviti kirurgijom, ve je radio kao ljekar ope prakse. ekaonica je uvijek bila prepuna pa se svakom pacijentu mogao posvetiti najvie pet minuta; propisivao im je aspirine, ispunjavao potvrde o bolovanju i slao ih na specijalistike preglede. Samog sebe vie nije smatrao ljekarom ve inovnikom. Tu ga je jednom, prije kraja radnog vremena, posjetio pedesetogodinji mukarac; umjerena debljina davala mu je dostojanstven izgled. Predstavio se kao referent u ministarstvu unutranjih poslova i pozvao Tomaa u gostionicu preko puta. Poruio je flau vina. - Vozim kola. Ako me uhvati policija, oduzee mi vozaku dozvolu - branio se Toma, ali ovjek iz ministarstva se samo nasmijao. - Ako budete imali problema, dovoljno je da se pozovete na mene - rekao je i pruio Tomau vizitkartu, na kojoj je bilo njegovo ime (vjerovatno lano) i broj telefona u ministarstvu. Zatim je dugo govorio o tome kako potuje Tomaa. Svi u njegovom ministarstvu ale to kirurg takvog kalibra mora propisivati aspirine u domu zdravlja. Indirektno mu je davao do znanja da policija, premda to ne moe rei glasno, nije saglasna s drastinim metodama kojima se strunjaci odstranjuju sa svojih mjesta. Tomaa ve dugo niko nije bio pohvalio pa je paljivo sluao debelog mukarca, iznenaen kako je cjelovito i podrobno ovaj informiran o njegovim strunim uspjesima. Kako je ovjek bespomoan pred laskanjem! Toma se nije mogao savladati da ne shvata ozbiljno sve to ovjek iz ministarstva govori.

192

To, meutim, nije bilo samo iz tatine. Bilo je to vie iz nedostatka iskustva. Ako sjedite oi u oi s nekim ko je prijazan, utiv i pristojan, veoma je teko neprestano misliti na to kako nita od svega to govori nije istina, kako nita nije reeno iskreno. Za takvo nevjerovanje (stalno i sistematsko, bez trenutka kolebanja) potreban je ne samo ogroman napor, nego i trening u obliku estih policijskih sasluanja. Taj je trening nedostajao Tomau. ovjek iz ministarstva je nastavio: - Mi znamo, gospodine doktore, da ste imali izvanredno mjesto u Cirihu. I cijenimo to to ste se vratili. To je bilo lijepo od vas. Znali ste da vam je mjesto ovdje. - Zatim je dodao, kao da neto zamjera Tomau: Ali vae mjesto je za ope-racionim stolom! - Slaem se s vama - rekao je Toma. Nastupila je kratka pauza, a onda je ovjek iz ministarstva rekao sumornim glasom: - Ali recite mi, gospodine doktore, zar vi zaista mislite da bi komunistima trebalo iskopati oi? Zar nije udno da to kaete upravo vi, ovjek koji je tolikim ljudima vratio zdravlje? - Ta to je potpuna besmislica - branio se Toma. - Proitajte malo bolje ono to sam napisao. - Proitao sam - rekao je ovjek iz ministarstva glasom koji je trebalo da bude veoma tuan. - Pa jesam li napisao da komunistima treba iskopati oi? - Svi su to tako shvatili - rekao je ovjek iz ministarstva a glas mu je zvuao sve tunije. - Da ste proitali itav tekst, onako kako sam ga napisao, to vam nikad ne bi palo na pamet. Iziao je skraen. - ta kaete? - rekao je ovjek iz ministarstva i otro ga pogledao. - Oni nisu objavili tekst onako kako ste ga napisali? - Skratili su ga. - Mnogo? - Otprilike za jednu treinu.

193

inilo se da je ovjek iz ministarstva iskreno ogoren. - To, naravno, nije bilo fer s njihove strane. Toma je slegao ramenima. - Trebalo je da se ogradite! Trebalo je da odmah traite ispravku! - Ta ubrzo iza toga su stigli Rusi. Svi smo imali drugih briga rekao je Toma. - Zato da ljudi o vama misle kako ste vi, ljekar, predlagali da se ljudima kopaju oi? - Zaboga, taj moj lanak odtampan je negdje pozadi, medu pismima italaca. Niko ga nije ni primijetio. Moda samo ruska ambasada, kojoj je dobro doao. - Ne govorite tako, gospodine doktore! Lino sam razgovarao s mnogim ljudima koji su proitali va lanak i udili se kako ste mogli napisati takvo neto. Ali sad mi je stvar mnogo jasnija, sad kad ste mi objasnili da lanak nije objavljen onako kako ste ga napisali. Jesu li oni traili taj lanak od vas? - Nisu - rekao je Toma. - Poslao sam ga samoinicijativno. - Poznajete li vi te ljude? - Koje? - One koji su tampali va lanak. Ne. - Nikad niste razgovarali s njima? - Jednom su me pozvali u redakciju. - Zato? - Zbog tog lanka. - A s kim ste razgovarali? - S nekim urednikom. - Kako se zvao? Toma je tek tada shvatio da je to u stvari sasluanje. Odjednom mu se uinilo da svakom svojom rijeju moe ugroziti nekoga. Ime urednika je, razumljivo, znao, ali to nije htio priznati. - Ne znam - rekao je.

194

- Zaboga, gospodine doktore - rekao je ovjek iz ministarstva glasom punim ogorenja zbog takve Tomaeve neiskrenosti - ta valjda se predstavio! Upravo je tragikomino kako se na dobar odgoj pretvorio u saveznika policije. Ne znamo lagati. Imperativ Govori istinu!" koji smo neprestano sluali od oca i majke djeluje tako automatski da se stidimo svojih lai ak i pred policajcem koji nas sasluava. Jednostavnije nam je svaati se s njim, vrijeati ga (to nema apsolutno nikakvog smisla), nego mu lagati u oi (a to je jedino to treba raditi). Kad mu je ovjek iz ministarstva predbacio neiskrenost, Toma se osjeao kao krivac; morao je savladati u sebi neki moralni otpor da bi mogao nastaviti s laganjem. - Vjerovatno mi se predstavio, - rekao je - ali meni njegovo ime nita nije govorilo, pa sam ga zaboravio. - Kako je izgledao? Redaktor s kojim je razgovarao bio je nizak, s kratko podianom, otrom plavom kosom. Toma je naveo sasvim suprotne podatke: - Bio je visok, s dugakom crnom kosom. - Aha - rekao je ovjek iz ministarstva. - I gustom crnom bradom, - Da - rekao je Toma. - Malo pogrbljen. - Da - saglasio se jo jednom Toma i tek tada postao svjestan da ovjek iz ministarstva sad tano zna o kome se radi. Toma ne samo da je optuio nekog jadnog urednika, nego ga je pored svega optuio lano. - A zato vas je zvao? O emu ste razgovarali? - Radilo se o nekoj izmjeni reda rijei. To je zvualo kao smijeno izmotovanje. ovjek iz ministarstva se opet s ogorenjem zaudio zato Toma odbija da mu kae istinu. - Zaboga, gospodine doktore, maloas ste rekli da su vam tekst skratili za jednu treinu, a sad kaete da su s vama raspravljali o izmjeni reda rijei! Ta to je nelogino!

195

Tomau je sad bilo lake da odgovara, jer je ono to je govorio bila ista istina. - Nije logino, ali je tako - rekao je i nasmijao se. - Zatraili su od mene da im dozvolim da u jednoj reenici izmijene red rijei, a onda su izbacili treinu lanka. Mukarac iz ministarstva je ponovo zavrtio glavom kao da ne moe shvatiti takvu podlost i rekao: - Ti ljudi nisu postupili ba korektno prema vama. Iskapio je au i zavrio razgovor. - Gospodine doktore, vi ste bili rtva manipulacije. Bilo bi teta da za to plaate vi i vai pacijenti. Mi smo, gospodine doktore, dobro svjesni vae vrijednosti. Vidjeemo ta se moe uiniti. Pruio je Tomau ruku i srdano je stegao. Zatim su otili iz gostionice svaki u svoja kola.

196

6. Toma je poslije tog razgovora bio strano neraspo-loen. Predbacivao je sebi to je pristao na ovijalni ton nagovora. Kad ve nije odbio da razgovara s policajcem (nije bio spreman na takvu situaciju, nije znao na ta po zakonu ima pravo a na ta nema), bio je duan odbiti da pije u gostioni vino s njim kao s prijateljem. Sta bi bilo da ga je neko vidio, neko ko poznaje tog ovjeka? Zakljuio bi da Toma radi za policiju! I zato mu je rekao da su mu skratili lanak? Zato mu je bez ikakve potrebe dao tu informaciju? Bio je apsolutno nezadovoljan sobom. etrnaest dana kasnije ovjek iz ministarstva je ponovo doao. Htio je, da, kao posljednji put, odu u gostionu preko puta, ali Toma ga je zamolio da ostanu u ordinaciji. - Razumijem vas, gospodine doktore - rekao je, nasmijavi se. Toma se zamislio nad tom reenicom. ovjek iz ministarstva ju je izgovorio kao ahist koji svom suparniku daje do znanja da je u prethodnom potezu nainio greku. Sjedili su jedan nasuprot drugom za Tomaevim pisaim stolom. Nakon desetak minuta, koje su proveli razgovarajui o epidemiji gripe to se upravo irila, policajac je rekao: Razmiljali smo o vaem sluaju, gospodine doktore. Da se radi samo o nama, sve bi bilo jednostavno, ali moramo voditi rauna o javnom mnijenju. Htjeli ili ne htjeli, vi ste svojim lankom doprinijeli nastanku antikomunistike histerije. Neu kriti od vas da smo ak dobili prijedlog da zbog toga lanka budete izvedeni pred sud. Za to postoje odreeni paragrafi. Javno podsticanje na nasilje. ovjek iz ministarstva je zautio, ali je i dalje gledao Tomaa ravno u oi. Tom je slegao ramenima. Policajac je nastavio umirujuim tonom: - Mi smo odbili taj prijedlog. Ma kolika bila vaa odgovornost, u interesu je drutva da radite tamo gdje e vae sposobnosti najvie doi do izraaja. Va primarijus vas mnogo cijeni, a imamo i izjave vaih pacijenata. Vi ste

197

izvanredan strunjak, gospodine doktore! Niko ne moe traiti od ljekara da se razumije i u politiku. Dozvolili ste da vas prevare. To bi trebalo srediti. Zato smo htjeli da vam predloimo tekst izjave koju biste, po naem miljenju, morali dostaviti novinama. Mi bismo se pobrinuli da bude objavljena u pravo vrijeme. - Pruio je Tomau list papira. Toma je proitao tekst izjave i uasnuo se. Bilo je to mnogo gore od onoga to je od njega prije dvije godine traio primarijus. Nije se radilo samo o odricanju od lanka o Edipu. Bile su tu reenice o ljubavi prema Sovjetskom Savezu, o vjernosti komunistikoj partiji, bila je tu osuda intelektualaca koji su htjeli izazvati graanski rat i, posebno, osuda redakcije tjednika Saveza knjievnika i visokog pogrbljenog urednika (Toma ga nikad nije sreo, ali ga je poznavao po imenu i sa fotografija), koji su svjesno zloupotrijebili njegov lanak, dali mu drugi smisao i pretvorili ga u kontrarevolucionarni proglas. Nisu imali hrabrosti da neto tako napisu sami, i pokuali su da se sakriju iza naivnog ljekara. ovjek iz ministarstva je vidio uas u Tomaevim oima, sagnuo se i ispod stola prijateljski ga potapao po koljenu. Gospodine doktore, to je samo prijedlog! Vi razmislite, i ako budete htjeli promijeniti neku formulaciju, lako emo se dogovoriti. To je, na kraju krajeva, va tekst! Toma je vratio papir policajcu kao da se boji drati ga jo koju sekundu u ruci. Izgledao je kao da oekuje da e na tom papiru neko traiti otiske njegovih prstiju. Umjesto da uzme papir, ovjek iz ministarstva je glumei uenje rairio ruke (bio je to gest pape koji sa balkona blagosilja okupljeno mnotvo) i rekao: - Zaboga, gospodine doktore, zato mi to vraate? Zadrite izjavu i u miru razmislite o njoj kod kue. Toma je zavrtio glavom, drei strpljivo papir u ispruenoj ruci. ovjek iz ministarstva prestao je imitirati papu i na kraju uzeo papir.

198

Toma je htio da mu energino kae kako nikad nikakvu izjavu nee napisati ni potpisati, ali je u posljednjem trenutku promijenio ton. - Ta nisam nepismen - rekao je mirno. - Zato da potpisujem neto to nisam sam napisao? - U redu, gospodine doktore, moemo krenuti obratnim putem. Napiite sami izjavu, a onda emo je zajedno pogledati. Ono to ste proitali moe vam posluiti kao uzor. Zato Toma nije odmah energino odbio policajev prijedlog? Kroz glavu mu je proletjela otprilike ovakva misao: Pored toga to sline izjave demoraliziraju itav narod (u tome je, oigledno, sutina ruske strategije), policija u njegovom sluaju vjerovatno ide i za nekim konkretnijim ciljem; moda priprema proces urednicima tjednika koji je objavio Tomaev lanak. Ako je tako, Tomaeva izjava joj je potrebna kao dokazni materijal i kao dio kampanje u tampi koja e biti pokrenuta protiv urednitva. Ako sad principijelno i energino odbije, izlae se opasnosti da policija objavi pripremljeni tekst kao da ga je potpisao. Nijedan list nikad ne bi objavio njegov demanti! Niko na itavom svijetu ne bi povjerovao da on to nije napisao i potpisao! Ve je shvatio kako su ljudi previe sretni kad vide nemoralne postupke drugih da bi dozvolili da im takvo neko objanjenje pokvari veselje. Time to je policiji dao nadu da e sam napisati neku izjavu, dobio je na vremenu. Odmah sutradan podnio je domu zdravlja pismeni otkaz. Pretpostavljao je (sasvim ispravno) da e u trenutku kad se dobrovoljno spusti na najnii stepenik drutvene ljestvice (gdje su se u tom trenutku ve nalazile hiljade intelektualaca drugih struka) policija izgubiti svaku vlast nad njim pa e prestati i da se zanima za njega. U takvim okolnostima nee vie moi tampati nikakvu njegovu navodnu izjavu, jer u nju prosto niko ne bi povjerovao. Sramne javne izjave su, naime, bile uvijek povezane s napredovanjem, a ne s padom potpisnika. Ljekari u ekoj su, meutim, dravni slubenici i drava moe, ali ne mora, prihvatiti njihov otkaz. inovnik s kojim je Toma

199

razgovarao o naputanju slube poznavao ga je po imenu i cijenio kao strunjaka. Nagovarao ga je da ne naputa mjesto koje ima. Toma je iznenada postao svjestan kako uope nije sigurno da je njegova odluka pravilna, ali za tu odluku ve ga je vezivalo obeanje vjernosti, pa je ostao pri svome. Tako je postao pera prozora.

200

7. Kad je prije nekoliko godina odlazio iz Ciriha u Prag, Toma je govorio sam sebi ,,Es muss sein!" mislei pri tome na svoju ljubav prema Terezi. im je preao granicu, poeo je sumnjati je li zaista moralo biti tako. Bio je svjestan da ga je do Tereze doveo tek lanac smijenih sluajnosti to su se odigrale prije sedam godina (u samom poetku bio je iijas njegovog efa) i da se sad samo zbog njih vraa u kavez iz koga vie nee pobjei. Znai li to da u njegovom ivotu nije bilo nikakvog ,,Es muss sein'", da nije bilo nikakve velike nunosti? Mislim da je ona ipak postojala. To nije bila ljubav, bio je to poziv. Do Ijekarske profesije nije stigao ni igrom sluajnosti, ni svjesnim kalkulacijama, nego zbog duboke unutranje potrebe. Ukoliko je ljude uope mogue dijeliti u neke kategorije, opravdana je samo podjela prema tim dubokim unutranjim potrebama koje ih usmjeravaju na ovu ili onu aktivnost u ivotu. Svaki Francuz je drukiji, ali svi glumci na ovom svijetu su slini, u Parizu, u Pragu i u posljednjem provincijskom pozoritu. Glumac je ovjek koji je ve u djetinjstvu pristao na to da cijelog ivota bude izloen pogledu anonimne publike. Bez te sutinske saglasnosti, koja nema nikakve veze s talentom, koja je neto dublje od talenta, niko ne moe postati glumac. Slino tome, ljekar je onaj ko je pristao da se cijelog ivota, i bez obzira na pobijedice, bavi ljudskim tijelom. Ta osnovna saglasnost (a nikako talent ili vjetina) mu omoguava da ve u prvoj godini studija ude u salu za seciranje i est godina kasnije postane ljekar. Kirurgija dovodi osnovni imperativ ljekarskog poziva do ekstremne granice, gdje se ljudsko dodiruje s boanskim. Ako snano udarite nekoga eljeznom ipkom po glavi, sruie se i prestati disati zauvijek. Taj isti ovjek jednom bi prestao disati tako i tako. Ubistvo je samo ubrzalo ono to je Bog neto

201

kasnije sam obavio. Bog je, moemo pretpostaviti, raunao s ubistvom, ali nije raunao s kirurgijom. Nije ni slutio da e se neko usuditi da gurne ruku u mehanizam koji je on izmislio, paljivo umotao u kou, zapeatio i sakrio od ljudskog pogleda. Kad je Toma prvi put skalpelom dodirnuo kou ovjeka uspavanog narkozom, a onda odlunim pokretom zasjekao tu kou i otvorio je dugim i preciznim rezom (kao da je u pitanju neiva materija, kaput, suknja ili zavjesa), doivio je kratak ali intenzivan osjeaj da ini svetogre. I upravo to ga je privlailo! To je bilo ono ,,Es muss sein!", duboko ukorijenjeno u njemu, do koga ga nije dovela sluajnost, neki primari-jusov iijas, neki vanjski faktor. Ali kako je onda mogue da se tako brzo, energino i lako odrekao neega tako dubokog? Odgovorio bi nam da je to uinio zato da ga policija ne zloupotrijebi. Ali iskreno reeno, iako je to teoretski bilo mogue (a i bilo je takvih sluajeva), nije bilo ba naroito vjerovatno da bi policija objavila lanu izjavu s njegovim potpisom. ovjek, naravno, ima pravo da se pribojava i malo vjerovatnih opasnosti. Dozvolimo to. Dozvolimo i to da je bio ljut sam na sebe, na svoju nespretnost, i da je htio izbjei daljnje kontakte s policijom, koji bi samo pojaavali u njemu osjeaj bespomonosti. A dozvolimo i to da je ve i tako bio lien svog poziva, jer mehaniki rad u domu zdravlja, gdje je pisao recepte za aspirine, nije imao nikakve veze s njegovim predstavama o ljekarskom poslu. Ipak, pored svega toga, naglost njegove odluke mi izgleda neobina. Da se iza nje nije krilo neto drugo, neto dublje, neto to izmie razumnom rasuivanju?

202

8. Iako je zbog Tereze zavolio Beethovena, Toma se nije ba mnogo razumio u muziku i sumnjam da je poznavao pravu historiju slavnog Beethovenovog motiva Muss es sein? Es muss sein!" Bilo je to ovako: Neki gospodin Dembscher dugovao je Beethovenu pedeset forinti i kompozitor, koji je vjeito bio bez para, spomenuo mu je taj dug. Muss es sein?" uzdahnuo je, sav nesretan, gospodin Dembscher, a Betho-ven se veselo nasmijao: Es muss sein!" Odmah je tim rijeima dodao note i komponirao na taj realistiki motiv malu skladbu za etiri glasa - tri glasa pjevaju Es muss sein, es muss sein, ja, ja, ja!" (To mora biti, mora biti, da, da, da!), a etvrti glas dodaje: Heraus mit dem Beu-tel!" (Novanik na sunce!). Isti motiv postao je godinu dana kasnije osnova etvrte fraze njegovog posljednjeg kvarteta opus 135. Beetho-ven tada vie nije mislio na Dembscherov novanik. Rijei Es muss sein!" zvuale su mu sve sveanije, kao da ih izgovara sama Sudbina. U Kantovom jeziku i rijei Dobar dan!", izgovorene na odgovarajui nain, mogu zazvu-ati kao metafizika teza. Njemaki jezik je jezik tekih rijei. Es muss sein!" vie nije bila ala nego ,,der schwer gefasste Entschluss". Beethoven je, prema tome, pretvorio aljivu inspiraciju u ozbiljan kvartet, vic u metafiziku istinu. To je zanimljiv sluaj pretvaranja lakog u teko (prema Parmenidu, pretvaranje pozitivnog u negativno). Zaudo, takva promjena nas ne iznenauje. S druge strane, bili bismo ogoreni da je Beethoven pretvorio svoj ozbiljni kvartet u laku alu, u etveroglasni kanon o Dembscherovom novaniku. Pri tome bi postupao sasvim u Parmenidovom duhu - pretvorio bi teko u lagano, prema tome, negativno u pozitivno! Na poetku (kao nepotpuna skica) nalazila bi se velika metafizika istina, a na kraju (kao cjelovito

203

djelo) nalazila bi se lagana ala! Samo to mi vie ne znamo misliti kao Parmenid. ini mi se da je ono agresivno, sveano, strogo Es muss sein!" ve odavno tajno drailo Tomaa i da je u njemu postojala duboka potreba da u Parmenidovom duhu pretvara teko u lako. Sjetimo se kako je u jednom jedinom trenutku odluio da se vie nikad ne vidi sa svojom prvom enom i sinom, i kako je s olakanjem primio svoj razlaz s roditeljima. Zar to nisu bili nagli i ne ba sasvim razumni gestovi, kojima je odbacio ono to je izgledalo kao teka obaveza, kao Es muss sein!"? Tada je to, naravno, bilo vanjsko Es muss seinl", koje su mu nametale drutvene konvencije, dok je ,,Es muss sein!" njegove ljubavi prema medicini bilo unutranjeg karaktera. Utoliko gore. Unutranji imperativ je sasvim sigurno jai i zato izaziva jo ei revolt. Biti kirurg znai rasjei povrinu stvari i pogledati to se krije unutra. Moda je upravo ta potreba navela Tomaa da trai ta se nalazi s druge strane onog ,,Es muss sein!" Drugim rijeima, da vidi ta e ostati od ivota kad se ovjek oslobodi onoga to je do tada smatrao svojom misijom. Kad se predstavio srdanoj direktorici prakog predu-zeca za ienje izloga i prozora, odjednom je sagledao rezultat svoje odluke u itavoj njegovoj realnosti i neiz-mjenjivosti, i uplaio se. U tom strahovanju proivio je nekoliko prvih dana na novoj dunosti. Ali kad je savladao neobian osjeaj kojim ga je ispunjavao novi ivot (to je trajalo oko nedjelju dana), iznenada je shvatio da se u stvari naao na dugim ferijama. Radio je stvari do kojih mu nije bilo nimalo stalo, ali bilo je to divno. Odjednom je shvatio koliko su sretni ljudi (koje je do tada uvijek saaljevao) koji obavljaju poslove na koje ih ne tjera nikakvo unutranje Es muss sein!", i na koje mogu zaboraviti onog trenutka kad napuste radno mjesto. Nikad do tada nije osjetio tu blaenu ravnodunost. Kad mu za operacionim stolom neto ne bi uspjelo onako kako je elio, bio je oajan i nije mogao spavati. esto je zbog toga gubio i elju za enama. Es

204

muss sein!" njegovog poziva bilo je kao vampir koji mu je sisao krv. Sad je hodao po Pragu s priborom za pranje izloga i sa iznenaenjem zakljuivao da se osjea deset godina mladi. Prodavaice u velikim trgovinama su ga oslovljavale sa gospodine doktore" (praki tam-tam je funkcionirao upravo savreno) i traile od njega savjete u vezi s prehladama, bolovima u leima i nepravilnim menstruaci-jama. Posmatrale su ga gotovo postieno kako poliva staklo vodom, stavlja etku na drku i pere izlog, Kad bi mogle ostaviti kupce u prodavaonici, same bi uzele etku i prale izlog umjesto njega. Tomaa su najee pozivale velike robne kue ali pre-duzee ga je esto slalo i kod privatnika. Ljudi su masovne progone ekih intelektualaca tada jo pratili s izvjesnom euforijom solidarnosti. Kad su njegovi nekadanji pacijenti saznali da Toma pere prozore, nazivali su preduzee i traili njega. Zatim bi ga doekali sa flaom ampanjca ili ljivovice, napisali u radni nalog da je oprao trinaest prozora i dva sata priali s njim, nazdravljajui mu. Tomd je odlazio u sljedei stan ili prodavaonicu izvanredno raspoloen. U zemlju su poele stizati porodice ruskih oficira, iz radio-aparata su odzvanjale prijetee izjave funkcionera ministarstva unutranjih poslova, koji su postavljeni na mjesta urednika, a on je pijan vrljao po Pragu i inilo mu se da stalno neto proslavlja. Bile su to njegove velike f eri je. Vratio se u vrijeme kad je jo bio mladi bez obaveza. Iznenada je, naime, ostao bez Tereze. Viao se s njom samo nou kad bi se vratila iz bara i probudila ga iz prvog, laganog sna, a zatim ujutro kad je ona bila pospana a on urio na posao. Imao je esnaest sati samo za sebe i to ie bio neoekivano steeni prostor slobode. A prostor slobode za njega je od rane mladosti znaio ene.

205

9. Kad bi ga prijatelji ponekad pitali koliko je imao ena u ivotu, odgovarao je neodreeno, a ukoliko bi ostali uporni, govorio je: Moglo bi ih biti oko dvije stotine." Neki zavidni ljudi su tvrdili da pretjeruje, ali on se branio: To nije tako mnogo. Odnose sa enama odravam oko 25 godina. Podijelite dvije stotine sa dvadeset pet. Dobiete u prosjeku osam novih ena godinje. To nije tako mnogo." Ali od vremena kad je poeo ivjeti sa Terezom njegova erotska aktivnost poela je nailaziti na organizacione tekoe - mogao je za nju odvojiti (izmeu operacione sale i kue) samo kratak vremenski period, koji je dodue intenzivno koristio (kao zemljoradnik to vrijedno obrauje svoje usko planinsko polje), ali koji se nije mogao uporediti s periodom od esnaest sati to ga je neoekivano dobio na poklon. (Kaem esnaest sati zato to je i onih osam sati kada je prao prozore bilo ispunjeno upoznavanjem novih prodavaica, slubenica, domaica, sa kojima je mogao ugovarati sastanke.) ta je traio u njima? Sta ga je na njima toliko privlailo? Zar ljubav nije vjeno ponavljanje istog? Nije. Uvijek ostaje mali procent nezamislivog. Kad bi vidio enu u haljini, mogao je, naravno, priblino predstaviti sebi kako e izgledati gola (ljekarsko iskustvo tu se dopunjavalo s ljubavnikim), ali izmeu pribline predstave i konkretne stvarnosti uvijek je ostajala izvjesna mala raz10. Mukarce koji neprestano jure za enama moemo lako podijeliti u dvije kategorije. Jedni trae u svim enama svoj vlastiti subjektivni i stalno isti san o eni. Druge tjera elja da osvoje beskrajno arenilo objektivnog enskog svijeta. Opsjednutost onih prvih je lirska - trae u enama sami sebe, svoj ideal, i stalno iznova doivljavaju razoarenja, jer je ideal, kao to je poznato, ono to se nikad ne moe nai. Razoarenje koje ih tjera od jedne ene do druge daje njihovoj nestalnosti

206

neko romantino opravdanje pa su mnoge sentimentalne dame sklone da blagonaklono gledaju na njihovo uporno mnogoenstvo. Druga opsjednutost je epska i ene u njoj ne vide nita to bi ih moglo dirnuti - mukarac ne trai u enama nikakav subjektivni ideal, pa ga sve zanima i nita ga ne moe razoarati. I upravo ta nesposobnost za razoarenje ima u sebi neto to izaziva ogorenje drugih. Opsjednutost epskog enskara ljudima izgleda neiskupljena (neis-kupljena razoarenjem). I kako lirski enskar uvijek juri za istim tipom ene, niko ni ne primjeuje da stalno mijenja ljubavnice; prijatelji ga stalno dovode u nepriliku jer nisu u stanju da razlikuju njegove prijateljice i nazivaju ih stalno istim imenom. Epski enskari (a medu takve, naravno, spada i Toma) udaljuju se u svojoj trci za saznanjem sve vie od konvencionalne enske ljepote, koje su se brzo zasitili, i neumitno zavravaju kao skupljai kurioziteta. Svjesni su toga, pomalo se stide sebe, i da ne dovode prijatelje u nepriliku, ne pojavljuju se sa svojim ljubavnicama u javnosti. Radio je ve gotovo dvije godine kao pera prozora kad ga je naruila jedna nova klijentkinja. Njena bizarnost ga je zainteresirala im ju je ugledao na otvorenim vratima stana. Bila je to bizarnost diskretna, neupadljiva, u granicama prijatne banalnosti (Tomaeva sklonost kuriozitetima nije imala nieg zajednikog s felinijevskom sklonou monstrumima). Bila je to izuzetno visoka ena, neto via od njega, imala je uzak i veoma dug nos, a lice joj je bilo do te mjere neobino da je bilo nemogue rei kako je lijepa (svi bi se odmah pobunili!) iako (bar za Tomaa) nije bila ni runa. Na sebi je imala hlae i bijelu bluzu i izgledala je kao neka udna kombinacija njenog djeaka, irafe i rode. Posmatrala ga je dugo, paljivo i ispitivaki, pogledom kome nije nedostajao bljesak inteligentne ironije. - Uite, gospodine doktore - rekla je.

207

Shvatio je da ta ena zna ko je, ali nije htio reagirati na to, ve je upitao: - Gdje mogu uzeti vodu? Otvorila je vrata kupaonice. Ugledao je umivaonik, kadu, klozetsku olju; ispred kade, umivaonika i olje leali su mali ruiasti prostirai. ena slina irafi i rodi se osmjehivala, oi su joj bile pritvorene, tako da je sve to je govorila izgledalo puno nekog tajanstvenog smisla i ironije. - Kupaonica vam je na raspolaganju, gospodine doktore - rekla je. - Moete u njoj raditi to vam se svidi. - Mogu se i okupati? - upitao je Toma. - Rado se kupate? - upitala je. Napunio je kantu toplom vodom i vratio se u salon. - Gdje elite da ponem? Slegla je ramenima. - To zavisi od vas. - Mogu li pogledati prozore u ostalim sobama? - elite razgledati moj stan? - Osmjehivala se kao da je pranje prozora neki njegov hir koji je nimalo ne zanima. Uao je u susjednu sobu. Bila je to spavaa soba s jednim velikim prozorom, sa dva kreveta postavljena jedan do drugog i slikom jesenjeg predjela, s brezama i suncem na zalasku. Kad se vratio, na stolu je stajala otvorena flaa vina sa dvije ae. - elite li se malo okrijepiti prije tog velikog posla? upitala je. - Sa zadovoljstvom - rekao je Toma i sjeo. - Sigurno je zanimljivo upoznati toliko domainstava - rekla je. - Nije loe - rekao je Toma. - Svuda vas ekaju ene iji su muevi na poslu. - Mnogo ee bake i punice - rekao je Toma. - A va pravi posao vam ne nedostaje? - Radije mi recite otkud znate ta je moj pravi posao. - Vae preduzee se hvali vama - rekla je ena slina rodi. - Jo uvijek? - zaudio se Toma.

208

- Kad sam telefonirala da poalju nekoga da opere prozore, upitali su me elim li vas. Rekli su mi da ste uveni kirurg koga su izbacili iz bolnice. To me je, naravno, zainteresiralo. - Vi ste divno radoznala osoba - rekao je. - Zar se to vidi na meni? - Da, vidi se iz vaeg pogleda. - A kako ja to gledam? - mirite. I neprestano postavljate pitanja. - A vi nerado odgovarate? Njenom zaslugom konverzacija je od samog poetka poprimila arm koketiranja. Nita od onoga to je rekla nije se odnosilo na okolni svijet, sve njene rijei bile su usmjerene direktno na njih same. I kako se od poetka glavna tema razgovora svodila na njega i nju, bilo je sasvim jednostavno dopuniti rijei dodirima, i Toma, govorei o njenim pritvorenim oima, istovremeno joj je pomilovao kapke. Ona je na svaki njegov dodir uzvraala istim dodirom. Nije to radila spontano ve vie s nekom smiljenom dosljednou, kao da igra igru to uini ti meni, to u ja tebi". Tako su sjedili jedno nasuprot drugom a ruke su im bile na tijelu onog drugog. Tek kad je Toma pokuao da prodre do njenog krila, poela se braniti. Nije bio u stanju da procijeni koliko ]z ta njena odbrana ozbiljna, ali?bilo kako bilo,do tada je prolo mnogo vremena za deset minuta morao je biti kod sljedeeg klijenta. Ustao je i objasnio joj da mora otii. Bila je sva zajapurena. Moram potpisati nalog - rekla je. Ali ja nita nisam radio - usprotivio se. Za to sam ja kriva - rekla je i dodala tihim, blagim, nevinim glasom: - Morau vas ponovo naruiti da dovrite ono to zbog mene niste stigli ni zapoeti. Kad je Toma odbio da joj da nalog, rekla je njeno, kao da ga moli za neku uslugu: - Molim vas, dajte mi da potpiem. - Zatim je rekla, mirkajui: - Raun i tako ne plaam ja nego moj suprug. I ne plaa vama nego vaem preduzeu. Ta transakcija nas se nimalo ne tie.

209

11. Posebna neskladnost ene sline irafi i rodi uzbuivala ga je i kasnije dok je mislio na nju - koketiranje spojeno s nespretnou, iskrena seksualna elja dopunjena ironinim osmijehom, vulgarna konvencionalnost stana i nekonvencionalnost njegove vlasnice. Kakva e biti kad budu vodili ljubav? Nastojao je da to zamisli, ali takvo neto nije bilo nimalo jednostavno. Nekoliko dana nije mislio ni na ta drugo, samo na to. Kad ga je pozvala po drugi put, vino i dvije ae su ve ekali na stolu. Ovoga puta se, meutim, sve odvijalo veoma brzo. Ubrzo su se nali jedno uz drugo u spavaoj sobi (sunce je zalazilo na slici s brezama) i ljubili se. Rekao joj je svoje uobiajeno Svucite se!" ali ona je, umjesto da ga poslua, zatraila: Ne, najprije vi!" Na to nije bio naviknut i naao se pomalo u neprilici. Poela mu je raskopavati hlae. Naredio joj je jo nekoliko puta (s kominim neuspjehom) da se svue, i na kraju je morao pristati na kompromis: prema pravilima igre koje je nametnula posljednji put (to vi uinite meni, to u ja uiniti vama"), svukla mu je hlae, a on njoj suknju, onda mu je svukla koulju, a on njoj bluzu. Konano su se nali jedno naspram drugog, goli. Drao je ruke na njenom vlanom krilu, a onda je pomjerio prste dalje prema analnom otvoru koji mu je bio najdrae mjesto na enskom tijelu. Njen je bio neobino izboen tako da je sugerirao predstavu duge probavne cijevi koja tu zavrava, malo provirujui iz tijela. Opipao je taj vrsti, zdravi krui, taj najljepi od svih prstenova koji se u ljekarskoj praksi naziva sfinkter, i odjednom osjetio njene prste na vlastitoj stranjici, na istom mjestu. Ponavljala je sve njegove pokrete s preciznou ogledala. Iako je, kako sam rekao, upoznao oko dvije stotine ena (a za vrijeme dok je radio kao pera prozora taj broj se prilino

210

poveao), jo nije bio doivio da pred njim stoji ena via od njega, mirka i miluje ga po stranjici. Da savlada nelagodnost, brzo ju je povukao na krevet. Njegov pokret bio je tako nagao da se iznenadila. Njena visoka figura pala je na leda s licem prekrivenim crvenim mrljama i uplaenim izrazom ovjeka koji je neoekivano izgubio ravnoteu. Kako je stajao ispred nje uhvatio ju je ispod koljena i podigao joj uvis dugake noge tako da su odjednom izgledale kao podignute ruke vojnika koji se predaje uplaeno gledajui u upereno oruje. Nespretnost spojena s vatrenom eljom, vatrena elja spojena s nespretnou, predivno su uzbudili Tomaa. Vodili su ljubav veoma dugo. Pri tome je gledao u njeno lice prekriveno crvenim mrljama i traio na njemu uplaeni izraz ene kojoj je neko podmetnuo nogu i koja pada, onaj izraz koji je nemogue simulirati i koji ga je maloas doveo do tako estokog uzbuenja. Onda je otiao u kupaonicu da se umije. Pola je s njim i opirno mu objanjavala gdje stoji sapun, gdje je spuva i kako se puta topla voda. udio se zato mu tako podrobno objanjava te sasvim obine stvari. Na kraju joj je rekao kako je sve razumio i dao joj do znanja da bi elio ostati sam. - Neete mi dozvoliti da asistiram kod vae toalete? - rekla je moleivo. Konano mu je uspjelo da je izgura iz kupaonice. Umio se, pomokrio se u lavabo (to je obiaj svih ekih ljekara) i inilo mu se da ona za to vrijeme nestrpljivo trkara pred vratima razmiljajui s kakvim bi opravdanjem mogla upasti unutra. Kad je zatvorio vodu i shvatio da u stanu vlada potpuna tiina, obuzeo ga je osjeaj da ga ona odnekud posmatra. Bio je gotovo siguran da na vratima kupaonice postoji otvor uz koji je priljubila svoje lijepo mirkavo oko. Otiao je izvanredno raspoloen. Nastojao je da zapamti sve to je bitno, da sabije uspomenu u formulu slinu kemijskoj, koja e mu posluiti da definira ono jedinstvo u njoj (milioniti dio

211

razliitog). Konano je doao do formule koja je sadrala tri podatka: nespretnost spojena s vatrenom eljom; uplaeno lice nekoga ko je izgubio ravnoteu i pada; noge podignute uvis kao ruke vojnika koji se predaje gledajui u upereno oruje. Kad je to ponovio, obuzeo ga je sretan osjeaj da je opet osvojio komad svijeta, da je svojim imaginarnim skalpelom odsjekao komadi beskrajnog platna svemira.

212

12. Priblino u isto vrijeme doivio je sljedee: nekoliko puta se sastao s jednom mladom djevojkom u stanu koji mu je svakog dana do ponoi stavljao na raspolaganje njegov stari prijatelj. Nakon jednog ili dva mjeseca podsjetila ga je na jedan njihov sastanak: navodno, vodili su ljubav na tepihu ispred prozora dok su napolju bljetale munje i tutnjali gromovi. Vodili su ljubav u toku cijele oluje i to je bilo nezaboravno lijepo! Toma se tada gotovo uplaio - da, sjeao se kako su vodili ljubav na tepihu (prijatelj je u stanu imao samo jedan uski kau na kome se nije dobro osjeao), ali na oluju je bio potpuno zaboravio! Bilo je to zaista udno - mogao se sjetiti svih sastanaka s njom, ak se tano sjeao i kako su vodili ljubav (nije dozvoljavala da joj prie straga), sjeao se nekoliko reenica to ih je izgovorila u tim trenucima (stalno je traila da je vrsto dri za bokove i bunila se to je gleda), sjeao se ak i kakvo je rublje nosila - ali o oluji nije znao nita. Od ljubavnih avantura njegova memorija registrirala je samo strmu i usku stazu seksualnog osvajanja - prvu verbalnu agresiju, prvi dodir, prvu opscenost koju je rekao on njoj i ona njemu, sve sitne perverzije na koje ju je postepeno naveo i one koje je odbila. Sve ostalo je - gotovo pedantno - bilo izbrisano iz memorije. Zaboravljao je ak i mjesto gdje je prvi put vidio neku enu, jer je taj trenutak pripadao vremenu prije stvarnog seksualnog napada. Djevojka je govorila o oluji sanjalaki se osmjehujui, a on ju je zaueno posmatrao, gotovo postien - doivjela je neto prekrasno, a on to nije doivio s njom. U nainu na koji je njihova memorija reagirala na veernju oluju bila je obuhvaena sva razlika izmeu ljubavi i ne-ljubavi. Rijeju ne-ljubav ne elim rei da je prema toj djevojci gajio neki cinini odnos, da u njoj, kako se to obino kae, nije vidio nita osim seksualnog objekta. Naprotiv, volio ju je kao

213

prijateljicu, cijenio je njen karakter i inteligenciju, bio je spreman da joj pomogne kad god bude potrebno. Nije se on loe odnosio prema njoj - prema njoj se loe odnosila njegova memorija, koja ju je sama, bez njegove volje, iskljuila iz sfere ljubavi. Ponekad se ini kao da u mozgu postoji posebno podruje koje bismo mogli nazvati poetika memorija i koja registrira ono to nas je oaralo, dirnulo, ono to je uinilo na ivot ljepim. Od vremena kad je upoznao Terezu nijedna ena nije imala pravo da ostavi ni najprolazni-ji trag u tom dijelu njegovog mozga. Tereza je despotski vladala njegovom poetikom memorijom i brisala iz nje sve tragove drugih ena. To nije bilo ba pravedno, jer, na primjer, djevojka s kojom je vodio ljubav na tepihu za vrijeme oluje nije bila nita manje vrijedna poezije od Tereze. Vikala je Zatvori oi, dri me za bokove, dri me vrsto!", nije joj se svialo to Toma dok vodi ljubav ima otvorene oi, to je paljivo posmatra i to njegovo tijelo, podignuto iznad nje, nije priljubljeno uz njeno. Nije htjela da je prouava. Htjela je da ga povue u bujicu oaranosti u koju se moe ugaziti samo zatvorenih oiju. Zato je i odbijala da stane na sve etiri, jer se u takvom poloaju njihova tijela nisu dodirivala a on je mogao da je posmatra u udaljenosti od gotovo pola metra. Mrzila je tu udaljenost. Htjela je da bude sjedinjena s njim. Zato mu je smiljeno govorila u oi kako nije doivjela orgazam, iako je tepih pod njom bio potpuno mokar. - Nije mi do uitka govorila je - ja traim sreu, a uitak bez sree nije uitak. Drugim rijeima, udarala je na kapiju njegove poetike memorije. Ali ta kapija je bila zatvorena. U poetikoj memoriji nije bilo mjesta za nju. Za nju je bilo mjesta samo na tepihu. Njegova avantura s Terezom poela je tano tamo gdje su avanture s drugim enama zavravale. Odigrala se na drugoj strani imperativa koji ga je tjerao u osvajanje ena. Na Terezi nije elio nita otkrivati. Dobio ju je ve otkrivenu. Vodio je s njom ljubav prije nego to je stigao uzeti u ruku svoj imaginarni skalpel kojim je otvarao isprueno tijelo svijeta. Vodio je s njom

214

ljubav prije nego to se stigao upitati kakva e biti kad budu vodili ljubav. Ljubavni sluaj doao je kasnije - dobila je temperaturu i nije mogao da je poalje kui kao druge ene. Kleao je kraj njene postelje i mislio kako ju je neko poslao niz vodu u koari. Ve sam rekao da su metafore opasne. Ljubav poinje metaforom. Drugim rijeima, ljubav poinje u trenutku kad ena upie svoju prvu rije u nau poetiku memoriju.

215

13.

Prije nekoliko dana ponovo se upisala u njegove misli - vratila se ujutro kao uvijek kui s mlijekom i kad joj je otvorio vrata, vidio je da dri na grudima vranu umotanu u crveni al. Tako ciganke nose u naruju svoju djecu, pomislio je. Nikad nee zaboraviti ogromni, optuujui kljun vrane pored njenog lica. Nala ju je zakopanu u zemlju. Tako su nekad radili kozaci sa zarobljenim neprijateljima. - To su uinila djeca - rekla je i ta reenica nije bila tek puka konstatacija, ve i izraz neoekivanog gaenja prema ljudima. Sjetio se kako je nedavno rekla: - Ve sam ti gotovo zahvalna to nisi htio da imamo djecu. Juer mu se alila kako ju je u lokalu napastvovao neki tip. Pokuavao je da dohvati njenu jeftinu ogrlicu i tvrdio kako je do nje sigurno dola prostitucijom. Bila je strano uzrujana zbog toga. Vie nego to je potrebno, mislio je Toma. Odjednom je s nelagodnou postao svjestan kako je u posljednje dvije godine malo vremena proveo s njom i kako je imao malo prilike da dugo stee meu dlanovima njene ruke, sve dok se ne prestanu tresti. S tim je mislima otiao ujutro u kancelariju gdje je jedna slubenica rasporeivala peraima poslove za cijeli dan. Neki privatnik je uporno zahtijevao da mu prozore opere upravo Toma. Otiao je na tu adresu nerado, bojao se da ga to opet zove neka ena. Neprestano je mislio na Terezu i nije imao nimalo volje za avanture. Kad su se vrata otvorila, odahnuo je. Ugledao je pred sobom visokog, malo pogrbljenog mukarca. Mukarac je imao veliku bradu i podsjeao ga je na nekoga. - Uite, gospodine doktore - rekao je osmjehujui se i odveo ga u sobu. U sobi je stajao neki mladi. Lice mu je bilo zajapureno. Gledao je Tomaa pokuavajui da se osmjehuje.

216

Vas dvojicu, mislim, nije potrebno da predstavljam - rekao je mukarac. Ne - rekao je Toma i bez osmijeha pruio mladiu ruku. Bio je to njegov sin. Tek onda mu se predstavio i mukarac s velikom bradom. - Znao sam da me podsjeate na nekoga! - rekao je Toma. Kako da ne! Naravno da vas poznajem. Po imenu. Sjeli su u naslonjae izmeu kojih se nalazio nizak salonski stoli. Toma je postao svjestan da su oba ovjeka koji tu sjede nasuprot njemu njegove nedobrovoljne tvorevine. Sina je stvorio jer ga je na to prisilila njegova prva ena, a crte visokog mukarca pod pritiskom je naslikao policajcu koji ga je sasluavao. Da otjera te misli, rekao je: - Pa, od kog prozora da ponem? Njegovi sagovornici su se nasmijali. Da, bilo je oigledno da se ne radi o pranju prozora. Nije bio pozvan da pere prozore, nego u klopku. Nikad nije razgovarao sa svojim sinom. Danas mu je prvi put stisnuo ruku. Poznavao ga je samo iz vienja i drukije ga i nije elio poznavati. 2elio je da ne zna za njega, i htio je da njegov sin eli isto. - Lijep plakat, zar ne? - rekao je urednik pokazujui na veliki uramljeni crte na zidu nasuprot Tomu. Tek tada je Toma pogledao oko sebe. Na zidovima je bilo mnogo zanimljivih slika, fotografija i plakata. Crte na koji je urednik pokazao bio je objavljen 1969. godine u jednom od posljednjih brojeva tjednika, prije nego to e ga Rusi zabraniti. Bila je to imitacija slavnog plakata iz ruskog graanskog rata 1917. godine koji je pozivao dobrovoljce u Crvenu armiju vojnik s crvenom zvijezdom na kapi gledao je posmatraa ravno u oi i pokazivao u njega ispruenim kaiprstom. Originalni ruski tekst glasio je GRAANINE, JESI LI SE PRIJAVIO U CRVENU ARMIJU?" Taj tekst bio je zamijenjen ekim: GRAANINE, JESI LI I TI POTPISAO DVIJE HILJADE RIJEI?"

217

Bila je to sjajna ala! Dvije hiljade rijei bio je prvi slavni manifest iz proljea 1968. godine, poziv na radikalnu demokratizaciju komunistikog reima. Potpisao ga je ogroman broj intelektualaca, a dolazili su da ga potpiu i obini ljudi tako da je potpisa bilo toliko da ih niko nije stigao prebrajati. Kad je sovjetska armija upala u eku i kad su otpoele politike istke, jedno od pitanja koja su postavljana graanima bilo je: Jesi li potpisao Dvije hiljade rijei?" Onaj ko je priznao da ih je potpisao dobijao je trenutni otkaz. - Lijep crte. Sjeam ga se - rekao je Toma. Urednik se nasmijao. - Nadajmo se da crvenoarmejac ne slua o emu razgovaramo. Zatim je dodao, ozbiljnim tonom: - Da bude sve jasno, gospodine doktore, ovo nije moj stan. Ovo je stan jednog mog prijatelja. Prema tome, nije sigurno da nas policija ovog trenutka ne prislukuje. Takvo neto je mogue. Da sam vas pozvao sebi, to bi bilo sasvim sigurno. - Ja, meutim, polazim od toga da nemam ta da krijem pred bilo kim - nastavio je, sad ve leernijim tonom. - Zamislite, uostalom, kakva e to jednom prednost biti za eke historiare. Nai e u policijskim arhivama snimljen ivot svih ekih intelektualaca! Znate li na kakvim su mukama historiari knjievnosti kad poele da in conereto prikau seksualni ivot jednog Voltairea, Balzaca ili Tolstoja? S ekim piscima nee biti problema. Sve je ve snimljeno. Svaki uzdah. Zatim se okrenuo imaginarnim mikrofonima u zidu i rekao glasno: Gospodo, kao i u svim slinim prilikama elim da pohvalim va posao i da vam zahvalim kako u svoje ime tako i u ime buduih historiara. Sva trojica su se neko vrijeme smijali a onda je urednik poeo priati o tome kako je njegov tjednik zabranjen, ta sad radi crta koji je smislio onu karikaturu i ta rade drugi eki slikari, filozofi i pisci. Nakon ruske invazije svi su ostali bez zaposlenja pa su sad radili kao perai prozora, uvari

218

parkiralita, noni uvari, loai u dravnim zgradama i, u najboljem sluaju (koji je gotovo bio ravan protekciji), taksisti. Ono o emu je urednik priao nije bilo nezanimljivo, ali Toma nije bio u stanju da se koncentrira. Mislio je na svog sina. Sjetio se kako ga ve nekoliko mjeseci sree na ulici. To sigurno nije bilo sluajno. Iznenadilo ga je to ga vidi u drutvu proganjanog urednika. Prva Tomaeva ena bila je ortodoksni komunista i Toma je automatski pretpostavljao da je sin pod njenim utjecajem. Nije znao nita o njemu. Mogao ga je, naravno, direktno upitati u kakvim je odnosima s majkom, ali mu se inilo da bi to u prisutnosti stranog ovjeka bilo netaktino. Konano je urednik preao na sutinu stvari. Rekao je kako iz dana u dan sve vie ljudi sjedi u zatvorima samo zato to ostaju pri svojim nazorima i zavrio svoje izlaganje rijeima: - I tako smo rekli da bi trebalo preduzeti neto. - ta namjeravate preduzeti? - upitao je Toma. U tom trenutku javio se njegov sin. Bilo je to prvi put da ga uje kako govori. Sa zaprepatenjem je ustanovio da njegov sin muca. - Saznali smo - rekao je - da se sa politikim zatvorenicima loe postupa. Neki su zaista ve u kritinom stanju. Zato smo zakljuili da bi bilo dobro napisati peticiju koju e potpisati najistaknutiji eki intelektualci, svi ija imena imaju izvjesnu teinu. Ne, to nije bilo mucanje, tek blago zamuckivanje koje je usporavalo bujicu njegovih rijei tako da je svaka rije koju je izgovorio bila protiv njegove volje naglaena i podcrtana. Bio je oigledno toga svjestan i njegovo lice, koje je maloas bilo blijedo, opet se zarumenjelo. Htjeli biste da vam savjetujem na koga da se obratite u mojoj struci? - upitao je Toma. Ne - nasmijao se urednik. - Nije nam potreban va savjet. Potreban nam je va potpis! Opet se osjetio polaskan! Opet mu je bilo drago to se naao neko ko nije zaboravio da je bio poznat kirurg. Branio se samo

219

iz skromnosti. - ujte, to to su me izbacili jo nije dokaz da sam istaknuti ljekar! - Nismo zaboravili ono to ste napisali za na tjednik - rekao je urednik i osmjehnuo se Tomau. S nekim oduevljenjem, koje je izgleda izmaklo Tomau, njegov sin je apnuo: - Da! Ne znam moe li moje ime na peticiji pomoi politikim zatvorenicima - rekao je Toma. - Zar ne bi trebalo da potpiu prvenstveno oni koji jo nisu pali u nemilost i koji imaju bar malo utjecaja na one na vlasti? Naravno da bi trebalo - rekao je urednik i nasmijao se. I Tomaev sin se nasmijao kao ovjek koji je ve odavno shvatio neke stvari. - Samo to oni to nikad nee potpisati! - To jo ne znai da ne odlazimo k njima - nastavio je urednik. Nismo toliko obzirni da ih potedimo nelagodnosti. - Nasmijao se. - Trebalo bi da ujete njihove izgovore! To je neto fantastino! I sin se nasmijao u znak saglasnosti. - Svi, naravno, tvrde - nastavio je urednik - da se u potpunosti slau s nama, samo da bi trebalo postupiti drukije: taktinije, razumnije, diskretnije. Boje se da potpiu, a istovremeno se boje da emo o njima stei loe miljenje ako ne potpiu. , Sin i urednik opet su se glasno nasmijali. Urednik je pruio Tomau list hartije s kratkim tekstom u kome se relativno pristojnim tonom trailo od predsjednika republike da amnestira politike zatvorenike. Toma je nastojao da razmilja brzo. Amnestija politikih zatvorenika. Zar e neko proglasiti amnestiju zato to to trae ljudi koje je reim odbacio (pa prema tome i sami potencijalni politiki zatvorenici)? Takva peticija moe samo uiniti da politiki zatvorenici ne budu amnestirani ako se sluajno neka amnestija sprema! Njegov sin je rekao kao da mu ita misli: - Radi se prvenstveno o tome da ljudi doznaju kako u ovoj zemlji jo postoji aica

220

ljudi koji se ne plae. I da se vidi gdje je ko. Da se ito oisti od kukolja. Da, sve je to istina, razmiljao je Toma, ali kakve to veze ima sa politikim zatvorenicima? Ili se radi o njihovoj amnestiji ili se radi o ienju ita od kukolja. Te dvije stvari nisu identine. - Oklijevate, gospodine doktore? - upitao je urednik. Da, oklijevao je, ali se plaio da to kae. Pred njim na zidu bila je slika vojnika koji mu prijeti prstom i pita: Zar oklijeva da stupi u Crvenu armiju?", ili Zar jo nisi potpisao Dvije hiljade rijei?" ili Jesi li i ti potpisao Dvije hiljade rijei?", ili Ne eli, znai potpisati peticiju za amnestiju?" Ma ta da je govorio, prijetio je. Urednik je prije nekoliko trenutaka rekao ta misli o ljudima koji se slau s tim da bi politike zatvorenike trebalo amnestirati, ali navode hiljadu razloga zbog kojih ne mogu potpisati peticiju. Svi ti razlozi bili su po njegovom miljenju samo izgovori iza kojih se krije kukaviluk. ta je onda Toma mogao da kae? Vladala je tiina, i on se odjednom nasmijao. Pokazao je na crte na zidu. - Onaj tamo mi prijeti i pita hou li potpisati ili ne. Teko je razmiljati pod takvim pogledom! Sva trojica su se nasmijali. U redu - rekao je konano Toma. Razmisli-u. Moemo li se nai ovih dana? Uvijek e mi biti drago da se sastanem s vama, - rekao je urednik - ali za ovu peticiju to bi bilo prekasno. elimo da je odnesemo predsjedniku ve sutra. Ve sutra? -- Toma se sjetio kako mu je debeli policajac donio papir s gotovim tekstom u kome je trebalo da osudi upravo ovog visokog mukarca s bradom. Svi ga tjeraju da potpisuje tekstove koje nije sam napisao. Ovdje nema ta da se razmilja - rekao je njegov sin. Rijei su bile agresivne, ali njihov ton bio je gotovo moleiv. Gledali su jedan drugog u oi i Toma je primijetio da njegov sin kad koncentrira pogled malo podie lijevu stranu gornje usne. Poznavao je tu grimasu sa svog vlastitog lica kad god se

221

paljivo posmatrao u ogledalu da vidi je li dobro obrijan. Nije mogao da se odupre osjeaju nelagodnosti to je sad vidi na tuem licu. Kad djeca od djetinjstva ive sa roditeljima, oni se na takvu slinost naviknu, izgleda im nevana, a kad je ponekad primijete, moe im izgledati i zabavna. Ali Toma je prvi put u ivotu razgovarao sa svojim sinom! Nije bio naviknut da sjedi i gleda u vlastitu iskrivljenu usnu! Zamislite da vam amputiraju ruku i presade je drugom ovjeku. Taj ovjek bi se mogao nai kraj vas, gestikulirajui tom rukom u vaoj blizini. Vi biste gledali u tu ruku kao u sablast. Premda bi to bila vaa vlastita, dobro poznata ruka, plaili biste se da vas ne dodirne! - Ta ti si na strani progonjenih! - nastavio je sin. Toma je cijelo vrijeme razmiljao o tome hoe li mu sin govoriti //' ili vi. Sve do tog trenutka njegove reenice bile su formulirane tako da ne mora donijeti tu odluku. Sad se konano odluio. Govorio mu je ti i Toma je odjednom bio siguran da itava scena nema veze s amnestijom politikih zatvorenika, ve da se radi o njegovom sinu: ako potpie, njihove sudbine e se spojiti i Toma e biti manje-vie prisiljen da se zblii s njim. Ako ne potpie, njihovi odnosi bie kao dosad svedeni na nulu, ali ovog puta ne po njegovoj volji ve po volji sina, koji e se odrei oca zbog njegovog kukaviluka. Bio je u poloaju ahiste kome nije preostao nijedan potez kojim bi mogao izbjei poraz, i mora predati partiju. I tako je potpuno svejedno hoe li potpisati ili ne. To nee promijeniti ni njegovu sudbinu ni sudbinu politikih zatvorenika. - Dajte mi to - rekao je i uzeo papir.

222

14. Kao da ga eli nagraditi za odluku, urednik je rekao: - Lijepo ste napisali ono o Edipu. Sin mu je pruio pero i dodao: - Neke misli su kao atentat. Urednikova pohvala ga je obradovala, ali metafora koju je upotrijebio njegov sin izgledala mu je pretenciozna i neumjesna. Naalost - rekao je - rtva tog atentata bio sam samo ja. Zahvaljujui tom lanku vie ne mogu operirati svoje pacijente. Njegove rijei zvuale su hladno i gotovo neprijateljski. Da bi ublaio tu malu disonancu, urednik je (kao da se ispriava) rekao: - Ali zato je va lanak pomogao mnogim ljudima. Rijei pomagati ljudima" za Tomaa su od djetinjstva znaile samo jedno: Ijekarski poziv. Zar moe neki lanak pomoi ljudima? U ta ova dvojica ele da ga uvjere? Reducirali su itav njegov ivot na jednu malu misao o Edipu, u stvari na neto jo manje - na jedno primitivno Ne!" to ga je rekao u lice reimu. Rekao je (a glas mu je i dalje zvuao jednako hladno, iako toga moda nije bio svjestan): - Nije mi poznato da je taj moj lanak nekome pomogao. A kao kirurg sam spasio ivot nekolicini ljudi. Ponovo je nastupio trenutak tiine. Prekinuo ju je sin: - I misli mogu spasiti ljudima ivot. Toma je vidio na njegovom licu svoja vlastita usta i pomislio kako je neobino posmatrati mucanje vlastitih usta. - U tom lanku jedna stvar je bila izvanredna - nastavio je njegov sin i vidjelo se da govori s naporom. - Beskompromisnost. Smisao, koji sad gubimo, za jasno razgranienje dobra i zla. Mi vie ne znamo ta znai osjeati se kriv. Komunisti se izgovaraju da ih je prevario Staljin. Ubojica se opravdava da je frustriran, jer ga vlastita majka nije voljela. A ti si odjednom rekao: pravdanja nema. Niko u dubini due

223

nije bio neviniji od Edipa. A ipak je kaznio sam sebe kad je shvatio ta je uinio. Toma je silom otrgao pogled od vlastitih usta na licu svog sina i nastojao da gleda samo u urednika. Bio je razdraen i poelio je da im se usprotivi. - Znate, sve je to nesporazum - rekao je. Granica izmeu dobra i zla strano je neodreena. I uope nisam iao za tim da neko bude kanjen. Kanjavati onoga ko ne zna ta radi je barbarstvo. Mit o Edipu je lijep, ali ovako postupati s njim ... - Htio je jo neto rei a onda se sjetio da u stanu postoje ureaji za prislukivanje. Nije imao ambiciju da ga citiraju budui historiari. Vie je strahovao da ga ne citira policija. Ta ona je od njega traila upravo to da se ovako ogradi od svog lanka. Bilo mu je neprijatno to je sad to mogla uti iz njegovih usta. Znao je da sve to ovjek u ovoj zemlji izgovori moe biti u svako doba emitirano na radiju. Uutio je. - ta vas je navelo da tako promijenite miljenje? - upitao je urednik. - Vie se pitam ta me je navelo da napiem onaj lanak ... rekao je Toma i istog trenutka se sjetio: doplovila je do njegovog kreveta kao dijete puteno niz rijeku u koari. Da, zato je uzeo u ruke tu knjigu; vraao se priama o Romulu, o Mojsiju, o Edipu. I sad je opet bila kraj njega. Vidio ju je kako stee na grudi vranu umotanu u crveni al. Ta slika ga je radovala. Kao da je ola da mu kae kako Tereza ivi, kako je u ovom tre- nutku tu, u istom gradu, i kako je sve ostalo sasvim beznaajno. utnju je prekinuo urednik. - Ja vas shvatam, gospodine doktore. Ni ja ne volim kanjavanje. Ali mi i ne traimo kanjavanje - nasmijao se - nego opratanje kazne. Znam - rekao je Toma. Ve se bio pomirio s tim da e u sljedeim sekundama uraditi neto to je moda plemenito, ali sigurno sasvim beskorisno (jer nee pomoi politikim zatvorenicima) i njemu lino neprijatno (jer se sve dogaa u okolnostima koje su mu nametnute).

224

Tvoja je dunost da potpie! - rekao je njegov sin, gotovo moleivo. Dunost? Sin e ga podsjeati ta mu je dunost? To je bila najgora rije koju mu je neko mogao rei! Ponovo mu se pred oima pojavila slika Tereze kako dri u naruju vranu. Sjetio se kako ju je agent juer napastvovao u baru. Ponovo joj drhte ruke. Ostarila je. A njemu je stalo samo do nje. Do nje, roene iz est sluajnosti, do nje, cvijeta to je procvjetao iz primarijusova iijasa, do nje koja je na drugoj strani svih ,,Es muss seinl", samo do nje, samo do nje mu je stalo. Zato jo razmilja da li da potpie ili ne potpie? Za sve njegove odluke postoji samo jedan kriterij: ne smije uiniti nita to bi njoj moglo nakoditi. Toma ne moe osloboditi politike zatvorenike, ali moe usreiti Terezu. Pa ni to ne zna. Ali ako potpie peticiju, gotovo je sigurno da e je agenti napastvovati jo ee i da e joj jo vie drhtati ruke. - Mnogo je vanije iskopati iz zemlje ivu sahranjenu vranu nego slati peticije predsjedniku - rekao je. Znao je da je reenica nerazumljiva, ali zato mu se jo vie svia. Proivljavao je trenutke nekog iznenadnog, neoekivanog zanosa. Bio je to crni zanos, isti kakav je osjetio kad je jednom davno sveano izjavio svojoj eni da ne eli vie vidjeti ni nju ni sina. Bio je to crni zanos, isti kakav je osjetio kad je ubacio u potanski sandui pismo u kome se zauvijek odrekao ljekarskog poziva. Nije znao da li postupa ispravno, ali bio je siguran da postupa onako kako eli. - Ne ljutite se, neu potpisati - rekao je.

225

15 Nekoliko dana kasnije mogao je itati u peticiji u svim novinama. Nigdje, naravno, nije pisalo da se radilo o utivo sroenoj molbi napisanoj u prilog politikih zatvorenika, molbi da svi takvi zatvorenici budu amnestirani. Nijedne novine nisu citirale niti jednu reenicu iz tog kratkog teksta. Umjesto toga su nadugako, nejasno i prijetei govorile o nekom protivdravnom proglasu koji je trebalo da postane osnova za novu borbu protiv socijalizma. Navedena su imena ljudi koji su tekst potpisali, uz osudu i napade od kojih je Tomaa hvatala jeza. I, zaista, to nije bilo teko pretpostaviti. U to vrijeme svaka javna akcija (sastanak, peticija, ulini zbor), ukoliko je nije organizirala komunistika partija, bila je automatski proglaena nezakonitom i zato opasna za sve sudionike. To je svima bilo poznato. Moda se upravo zbog toga derao to nije potpisao peticiju. Zato je u stvari nije potpisao? Vie nije u stanju ni da kako treba obrazloi motive svoje odluke. I ponovo ga vidim onako kako sam ga vidio na samom poetku romana. Stoji kraj prozora i gleda preko dvorita u zid stambene zgrade. To je slika iz koje se rodio. Kao to sam rekao, likovi se ne raaju kao ivi ljudi iz majinog tijela, ve iz situacije, reenice, metafore u kojoj je kao u orahovoj ljusci skrivena neka osnovna ljudska mogunost, mogunost o kojoj autor misli da je jo niko nije otkrio ili da o njoj jo niko nita bitno nije rekao. Ali zar ne vai tvrdnja da autor moe govoriti samo sam o sebi? Gledati bespomono preko dvorita i ne znati ta da se radi; sluati uporno kranje vlastitih crijeva u trenucima ljubavnog zanosa; izdati i ne biti u stanju prekinuti taj predivni put izdaje; podizati aku medu uesnicima Velikog mara; pokazivati duhovitost pred tajnim policijskim mikrofonima - sve sam te

226

situacije upoznao i sam doivio, a ipak niti iz jedne od njih nije izrastao lik koji sam ja sam sa svojim curriculum vitae. Linosti u mom romanu su moje vlastite neostvarene mogunosti. Zato ih sve podjednako volim i svi me podjednako uasavaju; svaki od njih je prekoraio neku granicu oko koje sam ja lino tek obilazio. I upravo ta predena granica (granica iza koje prestaje moje ja) me privlai. Tek iza nje poinje tajna za koju pita roman. Roman nije ispovijed autora ve ispitivanje ta je ljudski ivot u klopci u koju se pretvorio svijet. Ali sad dosta. Vratimo se Tomau. Sam je u stanu i gleda preko dvorita u prljavi zid susjedne stambene zgrade. Osjea kako mu nedostaje onaj visoki mukarac s velikom bradom, kako mu nedostaju njegovi prijatelji koje nije upoznao i medu koje se nije svrstao. Osjeao se kao da je na peronu sreo prekrasnu nepoznatu enu, ali je ona, prije nego to je stigao da joj se obrati, ula u spavaa kola za Istambul ili Lisabon. Zatim je ponovo pokuao da razmilja o tome ta je u stvari trebalo uraditi. Iako je nastojao da potisne u stranu sve to je bilo povezano s emocijama (divljenje prema uredniku i razdraljivost koju je u njemu izazivao sin), jo uvijek nije bio siguran je li trebalo da potpie tekst koji su mu podnijeli na potpis. Je li ispravno podii glas kad nastoje uutkati ovjeka? Da. Ali, s druge strane, zato su novine posvetile toj peticiji toliko panje? tampa (totalno manipulirana od strane drave) mogla je itavu aferu prosto preutjeti i niko za nju ne bi saznao. A ako ve govori o njoj, to znai da je dola vlastima kao naruena! Pala im je kao s neba da poslui kao opravdanje za nov veliki talas progona. ta je, prema tome, bilo ispravno? Potpisati? Pitanje se moe formulirati i ovako: Je li bolje vikati i tako ubrzati svoj kraj? Ili treba utjeti i time kupiti sporije umiranje? Ima li uope odgovora na ta pitanja?

227

Ponovo mu se javila misao koju ve poznajemo: ljudski ivot se dogaa samo jednom i zato nikad neemo moi ustanoviti koja je naa odluka bila dobra a koja loa zato to smo u odreenoj situaciji mogli odluivati samo jednom. Nije nam dan neki drugi, trei ili etvrti ivot da moemo uporediti razliite odluke. S historijom stvari stoje slino kao sa ivotom pojedinaca. esi imaju samo jednu historiju. Jednog e dana zavriti kao i Tomaev ivot i nee biti mogue ponoviti je. Godine 1618. eki stalei su digli glave, odluili da brane svoje vjerske slobode, naljutili se na cara koji je sjedio u Beu i izbacili kroz prozor prakog dvorca dva njegova visoka funkcionera. Tako je poeo tridesetogodinji rat koji je doveo do gotovo potpunog unitenja ekog naroda. Je li trebalo da esi tada budu manje hrabri, ali oprezniji? Odgovor izgleda jednostavan, ali nije. Tri stotine dvadeset godina kasnije, 1938. godine, itav svijet je odluio da na minhenskoj konferenciji preda njihovu zemlju Hitleru. Je li trebalo tada da sami ratuju protiv osam puta nadmonijeg neprijatelja? Za razliku od 1618. godine, tada su pokazali vie opreznosti nego hrabrosti. Njihovom kapitulacijom poeo je drugi svjetski rat, koji je doveo do toga da je eki narod definitivno izgubio slobodu, na mnogo decenija ili stoljea. Je li trebalo da budu oprezniji nego hrabriji? ta je trebalo da rade? Kad bi se historija eke mogla ponavljati, bilo bi sigurno dobro svaki put isprobati drugu mogunost i uporediti rezultate. Bez takvog eksperimenta, sve rasprave su tek igra hipotezama. Einmal ist keinmal. Ono to se dogodi jednom kao di se nikad nije dogodilo. Historija eke vie se nee ponoviti, nee ni historija Evrope. Historija eke i Evrope su dvije skice koje je nacrtalo sudbonosno neiskustvo ovjeanstva. Historija je laka kao pojedinani ljudski ivot, nepodnoljivo laka, laka kao perje, kao uskovitlana praina, kao ono ega sutra nee biti.

228

Toma je jo jednom, s pomalo nostalgije, moda ak i ljubavi, pomislio na visokog pogrbljenog urednika. Taj ovjek je postupao kao da historija nije skica ve gotova slika. Postupao je kao da e se sve to radi bezbroj puta ponoviti u vjenom vraanju i bio je siguran da nikad nee posumnjati u svoja djela. Bio je uvjeren u svoju istinu i to nije smatrao za znak ogranienosti nego za znak plemenitosti. Taj ovjek je ivio u historiji koja se razlikovala od Tomaeve, u historiji koja nije bila skica (ili koja bar za sebe ne zna da je skica). Kad bi se historija eke mogla ponavljati, bilo bi sigurno dobro svaki put isprobati drugu mogunost i uporediti rezultate. Bez takvog eksperimenta, sve rasprave su tek igra hipotezama. Einmal ist keinmal. Ono to se dogodi jednom kao di se nikad nije dogodilo. Historija eke vie se nee ponoviti, nee ni historija Evrope. Historija eke i Evrope su dvije skice koje je nacrtalo sudbonosno neiskustvo ovjeanstva. Historija je laka kao pojedinani ljudski ivot, nepodnoljivo laka, laka kao perje, kao uskovitlana praina, kao ono ega sutra nee biti. Toma je jo jednom, s pomalo nostalgije, moda ak i ljubavi, pomislio na visokog pogrbljenog urednika. Taj ovjek je postupao kao da historija nije skica ve gotova slika. Postupao je kao da e se sve to radi bezbroj puta ponoviti u vjenom vraanju i bio je siguran da nikad nee posumnjati u svoja djela. Bio je uvjeren u svoju istinu i to nije smatrao za znak ogranienosti nego za znak plemenitosti. Taj ovjek je ivio u historiji koja se razlikovala od Tomaeve, u historiji koja nije bila skica (ili koja bar za sebe ne zna da je skica).

229

16. Nekoliko dana kasnije pala mu je na pamet jo i ova misao, koju biljeim kao dodatak prethodnom poglavlju: U svemiru postoji planeta gdje se svi ljudi raaju po drugi put. I pri tome ostaju potpuno svjesni ivota provedenog na zemlji i svih iskustava koja su tamo stekli. A postoji moda jo jedna planeta gdje emo se svi roditi po trei put, sa iskustvima iz oba prethodna ivota. A moda postoje i daljnje planete na kojima se ljudski rod rada uvijek za jedan stepen (za jedan ivot) zreliji. To je Tomaeva verzija vjenog vraanja. Naravno, mi ovdje na Zemlji (na planeti broj jedan, na planeti neiskustva) moemo tek maglovito predstaviti sebi ta e se dogaati s ovjekom na sljedeim planetarna. Hoe li biti mudriji? Je li zrelost neto to je u ljudskoj moi: Moe li je dostii ponavljanjem? Samo u perspektivi ovakve utopije mogli bi se s punim opravdanjem upotrebljavati pojmovi pesimizam i optimizam otpimist je onaj ko vjeruje da e na planeti broj pet, historija ovjeanstva biti manje krvava. Pesimist je onaj ko tako ne misli.

230

17. uveni roman Julesa Vemea, koji je Toma mnogo volio dok je bio dijete, zvao se Dvije godine ferijii. i zaista, dvije godine su maksimalna mjera za ferije. Toma je radio kao pera prozora ve treu godinu. Upravo tih dana je postao svjestan (napola s tugom, napola s tihim smijehom) da je ve fiziki umoran (svaki dan je imao jedan, a ponekad i po dva ljubavna okraja) i da, ne gubei apetit na njih, osvaja ene krajnjim naprezanjem snaga. (Dodajem, ne seksualnih, nego fizikih snaga; nije imao tekoa sa svojom seksualnou, ve sa disanjem, i upravo je u tome bilo neto komino). Jednog dana je pokuao organizirati za popodne sastanak, ali, kako se to ponekad dogaa, nije se mogao dogovoriti ni s jednom enom, pa je prijetila opasnost da mu popodne ostane prazno. Bio je ve oajan zbog toga. Ve deset puta je telefonirao jednoj djevojci, veoma privlanoj studentici glume, ije je tijelo bilo opaljeno od sunca, negdje na nudistikim plaama Jugoslavije, tako ravnomjerno kao da ju je tamo polako okretala na ranju neka strano precizna maina. Uzalud ju je nazivao iz svih trgovina u kojima je radio i kad je oko etiri sata zavrio posao i krenuo u kancelariju da preda potpisane naloge, iznenada ga je na ulici, u samom centru Praga, zaustavila nepoznata ena. - Gospodine doktore, gdje ste se izgubili? - upitala je osmjehujui se. - Potpuno ste nestali iz mog vidokruga. Toma je pokuavao da se sjeti otkud je poznaje. Nekadanja pacijentkinja? Drala se kao da su intimni prijatelji. Nastojao je da odgovara tako da ona ne primijeti kako je nije prepoznao. Ve je poeo razmiljati kako da je nagovori da pode s njim u prijateljev stan od koga je klju nosio u depu, kad je iz jedne sluajne primjedbe shvatio ko je ta ena: bila je studentica

231

glume, prekrasno opaljenog tijela, koju je cijelog dana uzalud nazivao preko telefona. Taj sluaj ga je nasmijao, ali i uasnuo; umoran je ne samo fiziki ve i psihiki. Dvije godine ferija ne mogu se produiti u beskonanost.

232

18

Ferije bez operacionog stola bile su ujedno ferije bez Tereze est dana u tjednu jedva su se vidjeli i samo nedjelju su provodili zajedno. Iako su oboje eznuli jedno za drugim, morali su se pribliavati jedno drugom kao da ih dijeli velika udaljenost, slino kao kad je doputovao za njom iz Ciriha. Ljubavni in im je donosio uitak, ali ne i utjehu. Vie nije vikala, a u trenucima orgazma njeno lice kao da je izraavalo bol i neku udnu odsutnost. Samo u snu bili su svake noi njeno sjedinjeni. Drali su se za ruke i ona je zaboravljala na provaliju (provaliju dnevne svjetlosti) koja ih je razdvajala. Ali te noi nisu bile dovoljne da ona osjeti njegovu panju i zatitu. Kad bi je ujutro vidio, stezalo mu se srce od strepnje; izgledala je loe, kao da je bolesna. Jedne nedjelje ga je zamolila da se odvezu kolima nekamo izvan Praga. Odvezli su se do banjskog gradia i ustanovili da su u njemu sve ulice dobile nove ruske nazive, a onda su sreli biveg Tomaevog pacijenta. Taj susret ga je razgalio. Odjednom je neko ponovo razgovarao s njim kao s doktorom i osjetio je kako ga iz daljina doziva njegov nekadanji ivot sa svojim prijatnim, pravilnim ritmom, s pregledima bolesnika, s njegovim pogledom punim povjerenja, na koji na izgled nije obraao panju, ali kojem se u stvarnosti radovao i za kojim je eznuo. Vraali su se kolima kui i Toma je razmiljao o tome kako je njihov povratak iz Ciriha u Prag bio katastro falna greka. Upirao je pogled u cestu, jer nije htio da vidi Terezu. Bio je bijesan na nju. Ponovo je bio svjestan sve one nepodnoljive sluajnosti njenog prisustva u njegovom ivotu. Zato je tu pored njega? Ko ju je poloio u koaru i poslao niz vodu? I zato ju je poslao upravo na obalu njegove postelje? I zato upravo nju, a ne neku dragu enu? Vozili su se i za cijelo vrijeme nisu ni rijei progovorili. Vratili su se kui i utke veerali.

233

utnja je leala izmeu njih kao nesrea. Postajala je iz minute u minutu sve tea. Da se oslobode te utnje, brzo su otili na poinak. U snu je zaplakala, pa je morao da je probudi. - Bila sam sahranjena - priala mu je. - Ve dugo. Dolazio si svakog tjedna. Uvijek bi pokucao na grob, i ja bih izila. Oi su mi bile pune gline. Ta ovako ne moe gledati!" govorio si i istio glinu iz mojih oiju. Ali ja i tako ne vidim", govorila sam. Umjesto oiju imam samo rupe." A onda si jednog dana otiao na dugo putovanje, a ja sam znala da si s nekom tuom enom. Tjedni su prolazili, a tebe nije bilo. Plaila sam se da mi ne promakne tvoj dolazak pa uope nisam spavala. Konano si opet pokucao na grob, ali bila sam tako iscrpljena nakon tog mjeseca bez sna da nisam imala snage da iziem. Kad mi je to konano uspjelo, pogledao si me razoarano. Rekao si mi da loe izgledam. Osjeala sam da ti se nimalo ne sviam, da su mi obrazi upali i da inim nagle pokrete. Izvinjavala sam se. Ne ljuti se, itavo vrijeme nisam spavala." A ti si rekao izvjetaenim, umirujuim glasom: Eto vidi. Treba da se odmara. Trebalo bi da uzme mjesec dana odmora." A ja sam dobro znala ta ti podrazumijeva pod odmorom! Znala sam da me ne eli vidjeti mjesec dana, jer e biti s nekom drugom enom. Otiao si, a ja sam sila u grob, ponovo svjesna da neu mjesec dana spavati kako ne bih propustila tvoj dolazak i da u, kad doe nakon mjesec dana, biti jo runija nego danas tako da e biti jo vie razoaran. Nikad nije uo nita bolnije od te prie. Stezao je Terezu u naruju, osjeao drhtanje njenog tijela i inilo mu se da nije vie u stanju nositi se sa svojom ljubavlju. Zemljina kugla moe se tresti od eksplozije bombi, domovinu moe pljakati svakog dana novi uljez, svi stanovnici susjedne ulice mogu biti odvueni na gubilite - sve bi to podnio lake

234

nego to bi se usudio priznati. Ali nije mogao podnijeti tugu jednog jedinog Terezina sna. Vraao se natrag u san o kome mu je priala. Zamiljao je kako je miluje po licu i neprimjetno, da ne osjeti, isti glinu iz njenih onih duplji. A onda je uo kako izgovara onu nevjerovatno bolnu reenicu: Ali ja i tako ne vidim. Umjesto oiju imam samo rupe." Srce mu se steglo tako da mu se uinilo da je na rubu infarkta. Tereza je ponovo zaspala, ali on nije mogao oka sklopiti. Zamiljao je njenu smrt. Mrtva je i sanja strane snove, ali kako je mrtva, on je ne moe probuditi. Da, to je smrt: Tereza spava, sanja strane snove, a on ne moe da je probudi.

235

19. Za pet godina, koliko je prolo od dana kad je ruska vojska upala u Tomaevu domovinu, Prag se mnogo promijenio; Toma na ulicama vie nije sretao iste ljude kao nekada. Polovina njegovih poznanika je emigrirala, a od polovine koja je preostala jedna polovina je pomrla. To je injenica koju nijedan historiar nee zabiljeiti: godine poslije ruske invazije bile su godine pogreba; frekvencija umiranja bila je daleko vea od normalne. Tu ne mislim samo na sluajeve (dragocjene, moglo bi se rei) kad su ljudi bili prosto otjerani u smrt kao Jan Procbizka. Nakon etrnaest dana svakodnevnog emitiranja njegovih privatnih razgovora otiao je u bolnicu. Rak, koji je vjerovatno od ranije tiho drijemao u njegovom tijelu, naglo se rascvjetao kao rua. Operirali su ga uz asistenciju policije, koja je, kad je ustanovila da je pisac osuen na smrt, izgubila svaki interes za njega i ostavila ga da umre na rukama svoje ene. Ali umirali su i oni kcje niko nije direktno progonio. Beznae koje je zavladalo u zemlji prodiralo je kroz due u tijela i unitavalo ih. Neki su oajniki bjeali od naklonosti reima, koji ih je namjeravao obasuti poastima i tako prisiliti da se pokau ruku pod ruku s novim vlasto-drcima. Tako je, bjeei od ljubavi partije, umro pjesnik Frantiek Hrubin. Ministar kulture, pred kojim se oajniki skrivao, stigao ga je tek kad je leao u lijesu. Iznad tog lijesa je odrao govor o pjesnikovoj ljubavi prema Sovjetskom Savezu. Moda je htio da takvim lupetanjem pro-budi Hrubina. Ali svijet je bio tako odvratan da se nikome nije dalo ustajati iz mrtvih. Toma je otiao u krematorij da prisustvuje pogrebu slavnog biologa izbaenog sa univerziteta i iz Akademije nauka. Na smrtovnici nije smjelo biti navedeno vrijeme obreda, kako se grob ne bi pretvorio u demonstraciju. Oaloeni su tek u posljednjem trenutku saznali da e umrli biti kremiran u pola sedam ujutro.

236

Kad je uao u salu krematorija, Toma nije mogao shvatiti ta se dogaa - dvorana je bila osvijetljena kao filmski atelje. Iznenaeno je gledao naokolo i primijetio da su na tri mjesta postavljene kamere. Ne, to nije bila televizija, bila je to policija; snimala je obred kako bi ustanovila ko je sve prisustvovao. Stari kolega umrlog naunika, jo uvijek lan Akademije nauka, imao je hrabrosti da govori nad lijesom. Nije ni sanjao da e tog dana postati filmski glumac. Kad je obred zavren i kad su svi izrazili sauee rodbini pokojnika, Toma je u jednom uglu sale primijetio grupicu ljudi i medu njima visokog pogrbljenog urednika. Ponovo je osjetio kako ga obuzima enja za tim ljudima koji se niega ne plae i koje sigurno povezuje vrsto prijateljstvo. Priao mu je, osmjehnuo se, htio da ga pozdravi, ali pogrbljeni urednik mu je rekao: - Pazite, gospodine doktore, radije ne prilazite! Bila je to neobina reenica. Mogao ju je shvatiti kao iskreno, prijateljsko upozorenje (Pazite, snimaju nas, ako budete s nama razgovarali, moete imati neugodnosti!"), a mogla je imati i ironian prizvuk (Kad ve niste imali hrabrosti da potpiete peticiju, ostanite dosljedni i nemojte se sastajati s nama!"). Ma kakav bio pravi smisao te reenice. Toma je posluao i udaljio se. Imao je osjeaj da je u trenutku kad se htio obratiti lijepoj eni na peronu koja je ulazila u spavaa kola meunarodnog ekspresnog vlaka, kad je htio da joj kae koliko joj se divi, ena stavila prst na usta i nije mu dopustila da govori.

237

20.

Istog dana poslije podne imao je drugi zanimljiv susret. Prao je izlog jedne velike prodavnice obue kad je neposredno uz njega zastao jedan mlad ovjek. Nagnuo se prema izlogu kao da prouava cijene. - Poskupile su - rekao je Toma, ne prestajui da brie potoie vode sa stakla. Mladi ovjek se okrenuo i pogledao ga. Bio je to njegov kolega iz bolnice, onaj koga sam nazvao S., onaj isti koji se nekad s osmijehom zgraao nad idejom da Toma napie samokritiku izjavu. Toma se radovao tom susretu (iz pukog naivnog zadovoljstva to nam ga donose neoekivana zbivanja), ali je u pogledu svoga kolege (u prvoj sekundi, kad S. jo nije bio stigao da se savlada) primijetio neugodno iznenaenje. - Kako si? - upitao je S. Prije nego to je stigao odgovoriti^ Toma je postao svjestan da se S. stidi svog pitanja. Bilo je, naravno, glupo da ljekar koji radi svoj posao pita Kako si?" ljekara koji pere izloge. Da ga oslobodi nelagodnosti, Toma je odgovorio to je mogao veselije: - Odlino sam! - Odmah je, meutim, osjetio da ono odlino" zvui protiv njegove volje (i upravo zato to je nastojao da to kae veselo) kao gorka ironija. Zato je brzo upitao: - ta ima novo u bolnici? - Nita - odgovorio je S. - Sve je po starom. I taj je odgovor, iako je trebalo da bude sasvim neutralan, ispao prosto neumjestan, i to su obojica znali i znali su da to obojica znaju. Kako moe biti sve po starom ako jedan od njih pere izloge? A primarijus? - upitao je Toma. Ne via ga? - upitao je S. Ne - rekao je Toma. Bila je to istina; od dana kad je otiao iz bolnice, vie nije vidio primarijusa, iako su nekad odlino sara-ivali i bili gotovo skloni smatrati da su prijatelji. Ma koliko se trudio, ne" koje je

238

bio upravo izgovorio zazvualo je tuno i Toma je osjeao da se S. ljuti to mu je Toma postavio takvo pitanje, jer ni on sam, kao ni primarijus, nikad nije doao da pita Tomaa kako mu je i je li mu neto potrebno. Razgovor izmeu dvojice nekadanjih kolega je postao nemogu iako je to obojici bilo ao, posebno Tomau. Nije se ljutio na kolege to su ga zaboravili, i volio bi da to moe objasniti tom mladom ovjeku. Htio je da mu kae: Ne treba da ti bude neugodno! Normalno je i sasvim je u redu to se ne sastajete sa mnom! Ne treba da ima komplekse zbog toga! Meni je drago to te vidim!" Ali plaio se da to kae, jer je sve to je do tada izgovorio zvualo drukije nego to je htio, pa bi i te iskrene reenice kolega mogao smatrati za agresivnu ironiju. - Ne ljuti se - rekao je konano S. - Strano urim. - Pruio mu je ruku. - Telefonirau ti. Kad su ga optuivali za navodni kukaviluk, svi njegovi drugovi su se osmjehivali. Sad, kad ga vie ne mogu prezirati, kad su prisiljeni da ga potuju, sad ga izbjegavaju. Uostalom, ni bivi pacijenti vie ga nisu pozivali i aavali ampanjcem. Poloaj deklasiranog intelektualca vie nije bio neto posebno; postao je neto trajno i neugodno za posmatranje.

239

21. Vratio se kui, legao i zaspao bre nego inae. Nakon otprilike jednog sata, probudili su ga bolovi u elucu. Bile su to njegove stare tegobe, koje su se redovno javljale u trenucima depresije. Otvorio je kunu apoteku i opsovao. U njoj nije bilo lijekova. Zaboravio ih je nabaviti. Nastojao je da snagom volje savlada napad i to mu ie gotovo uspjelo, ali nije vie mogao zaspati. Kad se Tereza vratila kui oko pola dva, poelio je da popria s njom. Priao joj je o pogrebu, o tome kako urednik nije htio razgovarati s njim i o susretu s kolegom S. Prag je postao gadan - rekla je Tereza. Postao je - saglasio se Toma. Nakon nekoliko trenutaka Tereza je tiho rekla: - Najbolje bi bilo otii odavde. - Da - rekao je Toma - samo to nemamo kamo otii. Sjedio je na krevetu u pidami, ona je sjela kraj njega i prebacila mu ruku preko ramena. Na selo - rekla je. Na selo? - ponovio je zaueno. Tamo bismo bili sami. Tamo ne bi sretao ni urednika ni svoje bive kolege. Tamo ive drugi ljudi, tamo je priroda, koja je ostala kakva je uvijek bila. Toma je u tom trenutku osjetio slab bol u elucu. inilo mu se da je star i da ne ezne ni za im drugim osim za mirom i tiinom. Moda si u pravu - rekao je s naporom, jer je teko disao kad god je imao bolove. Imali bismo kuicu i mali vrt - nastavila je Tereza - a Karenjin bi mogao da tri naokolo koliko mu srce eli. Da - rekao je Toma. Zamislio je kako bi bilo kad bi zaista otili na selo. Na selu ne bi mogao imati svakog tjedna drugu enu. To bi bio kraj njegovih erotskih avantura.

240

- Samo to bi se na selu dosaivao sa mnom - rekla je Tereza kao da ita njegove misli. Bolovi su se pojaali. Nije mogao govoriti. Pomislio je kako je i njegovo tranje za enama bilo neko ,,Es muss sein!", imperativ kome je robovao. eznuo je za odmorom. Ali pravim odmorom, prema tome, osloboenjem od svih imperativa, od svih ,,Es muss sein!" Kad je mogao da se pomiri sa odmorom od operacionog stola u bolnici (i to zauvijek!), zato se ne bi mogao odmoriti i od ovog operacionog stola svijeta na kome je imaginarnim skalpelom otvarao ljuturu u kojoj ene kriju svoj iluzorni milioniti dio razliitog? - Tebe boli eludac! - tek tada je primijetila Tereza. Potvrdio je. - Jesi li uzeo injekciju? Zavrtio je glavom. - Zaboravio sam ih nabaviti. Ljutila se zbog njegove nemarnosti i gladila ga po elu, oroenom sitnim kapima znoja. Sad mi je malo lake - rekao je. Lezi - rekla je i pokrila ga. Zatim je otila u kupaonicu, brzo se vratila i legla pored njega. Okrenuo je na jastuku glavu prema njoj i dah mu je zastao: tuga to je zraila iz njenih oiju bila je nepodnoljiva. - Tereza, reci mi ta ti je - upitao je. - U posljednje vrijeme s tobom se neto dogaa. Ja to osjeam. Ja to znam. Zavrtjela je glavom. - Ne, nije mi nita. Uzalud porie. Uvijek ono isto - rekla je. Uvijek ono isto" obuhvaalo je njegova nevjerstva i njenu ljubomoru. Ali Toma je i dalje insistirao. - Ne, Tereza. Ovog puta je neto drugo. Ovako loe nikad nije bilo. - Onda u ti rei - odgovorila je Tereza. - Idi i operi kosu. Nije shvatio ta govori. Tuno, nimalo ljutito, gotovo njeno je rekla: - Tvoja kosa ve nekoliko mjeseci ima neki snaan vonj. Vonja na ensko krilo.

241

Nisam htjela da ti to kaem, ali ve sam toliko noi prisiljena da udiem miris krila neke tvoje ljubavnice ... im je to izgovorila, eludac ga je ponovo zabolio. Bio je oajan. A toliko se prao! Tako je briljivo prao itavo tijelo, ruke, lice, da na njemu ne ostane ni najmanji trag tueg mirisa. Izbjegavao je miriljave sapune u tuim kupaonicama. Uvijek je nosio sa sobom vlastiti, obian sapun. A na kosu je zaboravio! Ne, na kosu nije ak ni pomislio! Sjetio se ene koja mu je znala sjesti na lice i traila da je voli itavim svojim licem i glavom. Sad ju je mrzio. Takve glupe ideje! Znao je da ne moe nita porei, da se moe samo glupo osmjehivati i otii u kupaonicu da opere kosu. Ponovo ga je pomilovala po elu. - Samo ti mirno lezi. To vie i tako nije vano. Ve sam se navikla. eludac ga je bolio, eznuo je za mirom i tiinom. Napisau pismo onom pacijentu to smo ga sreli u banji - rekao je. - Poznaje li kraj u kome se nalazi njegovo selo? Ne - rekla je Tereza. Tomau je bilo strahovito teko da govori. Smogao je samo da kae: ume . .. breuljci... - Da, uiniemo tako. Otii emo odavde. Ali sad vie nemoj govoriti - rekla je, neprestano ga milujui po elu. Leali su jedno pored drugog, ne govorei nita. Bol je polako nestajao. Ubrzo su oboje zaspali.

242

22. Usred noi se probudio i s iznenaenjem ustanovio da je sve to je sanjao bila ista erotika. Jasno se sjeao samo posljednjeg sna: u bazenu je plivala na leima ogromna gola ena, bar pet puta vea od njega, s trbuhom koji je sve do pupka bio obrastao gustim crnim dlakama. Gledao je u nju s ruba bazena, strahovito uzbuen. Kako je mogue da je bio uzbuen u trenucima dok mu se tijelo grilo od bolova u elucu? I kako to da je bio uzbuen gledajui enu koja bi u njemu u budnom stanju izazvala samo gaenje? U satnom mehanizmu nae glave okreu se jedan uz drugi dva zupanika. Na jednom od njih su vizije, na drugom tjelesne reakcije. Zub na kome je vizija nage ene dodiruje odgovarajui zub na kome je napisan imperativ erekcije. Ako se zbog neega zupanici pomjere i zub uzbuenja doe u dodir sa zubom na kome je naslikana lastavica u letu, polni organ mukarca uspravljae se kad ovjek vidi lastavicu. Uostalom, poznavao je studiju jednog kolege koji je prouavao ljudski san i koji je tvrdio da mukarci dobi-jaju erekciju bez obzira na sadraj sna. To samo znai da je veza izmeu erekcije i gole ene tek jedan od hiljadu naina na koji je Stvoritelj podesio satni mehanizam u glavi mukarca. A kakve veze sa svim tim ima ljubav? Nema nikakve. Ako se zupanik u Tomaevoj glavi pomjeri tako da gapone uzbuivati samo pogled na lastavicu, njegova ljubav prema Terezi nee se nimalo promijeniti. Ako je uzbuenje mehanizam kojim se bavi na Stvoritelj, ljubav je ono to pripada samo nama i ime izmiemo vlasti Stvoritelja. Ljubav je naa sloboda. Ljubav je na suprotnoj strani od ,,Es muss seinl" Ali ni to nije u potpunosti istina. Iako je ljubav neto razliito od satnog mehanizma seksa koji podeava na Stvoritelj, ona je

243

ipak povezana s tim mehanizmom. Vezana je uz njega kao njena gola ena za klatno ogromnog zidnog sata. Vezati ljubav za seks bila je jedna od najbizarnijih ideja Stvoritelja, kae Toma. A na to dodaje jo i ovo: Jedini nain da se ljubav sauva od gluposti seksa bio bi drukije podesiti sat u naoj glavi i uzbuivati se pri pogledu na lastavicu. S tom slatkom milju je zaspao. I na pragu sna, u novoj udnoj zoni pobrkanih predstava, bio je odjednom siguran da je otkrio rjeenje svih tajni, klju arolije, novu utopiju, raj - svijet u kome se mukarac uzbuuje kad vidi lastavicu i gdje moe voljeti Terezu a da mu u tome ne smeta agresivna glupost seksa. Zaspao je.

244

23. Bilo je tu nekoliko polugolih ena koje su se motale oko njega, a on se osjeao umoran. Da pobjegne od njih, otvorio je vrata susjedne prostorije. Tu je ugledao pred sobom na kauu djevojku. I ona je bila polugola, samo u gaicama, leala je na boku oslanjajui se na lakat. Gledala je u njega s osmijehom kao da je znala da e doi. Priao joj je. Kroz tijelo mu se irio osjeaj neizmjerne sree to ju je konano naao i to moe biti s njom. Sjeo je pored nje, neto joj govorio a ona je neto govorila njemu. Iz nje je zraio mir. Pokreti njene ruke bili su spori i razvueni. itavog ivota je eznuo za tim smirenim pokretima. Upravo taj enski mir mu je nedostajao cijelog ivota. Ali u tom trenutku dolo je do klizanja iz sna u budno stanje. Naao se na onoj niijoj zemlji gdje ovjek vie ne spava, ali nije ni budan. S uasom je gledao kako mu djevojka nestaje ispred oiju i govorio sam sebi: Zaboga, ne smijem je izgubiti! Oajniki je nastojao da se sjeti ko je u stvari ta djevojka, gdje ju je upoznao, ta je s njom doivio. Kako je mogue da to ne zna, a tako je dobro poznaje? Obeavao je sam sebi: Zaboga, ne smijem je izgubiti! Oajniki je nastojao da se sjeti ko je u stvari ta djevojka, gdje ju je upoznao, ta je s njom doivio. Kako je mogue da to ne zna, a tako je dobro poznaje? Obeavao je sam sebi da e joj odmah ujutro telefonirati, ali samo to je to rekao uplaio se - ne moe joj tele-fonirati kad ne zna njeno ime! Ali kako je mogao zaboraviti ime nekoga koga tako dobro poznaje? Bio je ve gotovo sasvim budan, oi su mu bile otvorene. Gdje sam to, pitao je. Da, u Pragu sam, ali ta djevojka, je li ona uope iz Praga? Da je nisam sreo negdje drugdje? Da nije iz vicarske? Prolo je jo nekoliko trenutaka dok nije shvatio da djevojku ne poznaje, da ona nije ni iz vicarske ni iz Praga, da je to prosto djevojka iz snova.

245

Zbog svega toga bio je tako uzrujan da je ostao sjediti na krevetu. Tereza je duboko disala pored njega. Mislio je na to kako ta djevojka iz snova nije slina nijednoj eni koju je nekad sreo u ivotu. Djevojka koja mu je izgledala tako intimno poznata bila je u stvari sasvim nepoznata. I upravo za njom je vjeno eznuo. Ako postoji neki njegov lini Raj, onda bi on u tom Raju morao ivjeti pored nje. Ta ena iz snova je ,,Es muss sein!" njegove ljubavi. Sjetio se poznatog mita iz Platonove Gozbe: Ljudi su najprije bili hermafroditi i Bog ih je rasjekao na dvije polovine, koje od tada lutaju svijetom traei jedna drugu. Ljubav je enja za naom vlastitom izgubljenom polovinom. Dopustimo da je tako; da svako od nas ima negdje na svijetu partnera s kojim je nekad bio jedno tijelo. Ta druga polovina Tomaa bila je djevojka o kojoj je sanjao. Samo to ovjek nikad ne nalazi drugu polovinu samog sebe. Umjesto toga mu poalju niz vodu u koari neku Terezu. Ali ta e biti ako zaista sretne enu koja mu je namijenjena, drugu polovinu samog sebe? Kome e dati prednost? eni iz koare, ili eni iz Platonovog mita? Zamislio je da ivi u idealnom svijetu s djevojkom iz sna. Ispred otvorenih prozora njihove vile prolazi Tereza. Sama je, zastaje na trotoaru i posmatra ga svojim beskrajno tunim oima. I on ne moe izdrati taj pogled. Ponovo osjea njen bol u svom vlastitom srcu. Ponovo ga savladava saosjeanje, ponovo tone u njenu duu. Iskae kroz prozor, ali ona mu s gorinom govori neka samo ostane tamogdje misli da je sretan. Ponovo gestikulira na onaj otri, neuravnoteeni nain koji mu je uvijek smetao, koji mu se nikad nije sviao na njoj. Hvata te nervozne ruke, stee ih medu svojim dlanovima da ih smiri. I zna da e spremno napustiti dom svoje sree, da e spremno napustiti svoj raj u kome ivi sa djevojkom iz snova, da e izdati ,,Es muss sein!" svoje ljubavi da bi otiao s Terezom, enom roenom iz est smijenih sluajnosti.

246

I dalje je sjedio na krevetu gledajui u enu koja je leala pored njega i drala ga u snu za ruku. Osjeao je neizrecivu ljubav prema njoj. Njen san mora da je u tim trenucima bio veoma lak, jer je otvorila oi i zaprepateno ga pogledala. - ta to gleda? - upitala je. Znao je da je ne smije probuditi, da je mora vratiti u san, pa je nastojao da odgovori tako da njegove rijei stvore u njenim mislima sliku novog sna. - Gledam u zvijezde - rekao je. - Ne lai da gleda u zvijezde, gleda dolje. - Zato to smo u avionu. Zvijezde su ispod nas - odgovorio je Toma. - Da, u avionu - rekla je Tereza. Jo vre je ste-gla Tomaevu ruku i ponovo zaspala. Toma je znao da Tereza sad gleda u dubinu kroz okrugli prozor aviona koji leti visoko iznad zvijezda.

247

ESTI DIO: VELIKI MAR

248

1. Tek godine 1980. mogli smo proitati u Sunday Ti-mesu kako je umro Staljinov sin Jakov. Kao zarobljenik u njemakom logoru za drugog svjetskog rata, bio je rasporeen u istu baraku s engleskim oficirima. Imali su zajedniki zahod, koji je Staljinov sin uvijek ostavljao zagaen. Englezima se nije svialo da idu u zahod umazan izmetom, pa makar to bio izmet sina tada najmonijeg ovjeka na svijetu. Zamjerili su mu. Uvrijedio se. Ponovo su ga upozoravali i tjerali ga da oisti zahod. Uzrujao se, poeo se svaati, htio je da se tue. Na kraju je zatraio raport kod komandanta logora. Htio je da ovaj presudi u nastalom sporu, ali naduveni Nijemac nije htio razgovarati o govnima. Staljinov sin nije mogao podnijeti takvo ponienje. Uzvikujui u nebo strane ruske psovke potrao je prema elektrinom strujom nabijenoj ogradi logora. Bacio se na ice. Njegovo tijelo, koje vie nikad nee zagaditi Englezima zahod, ostalo je da visi na ogradi.

249

2. Staljinovom sinu nije bilo nimalo lako. Bio je sin ene koju je njegov otac, po svemu to se zna, sam ustrijelio. Mladi Staljin bio je, prema tome, istovremeno sin boji (jer su se prema njegovom ocu odnosili kao prema bogu) i odbaeni sin. Ljudi su ga se bojali iz dva razloga - mogao im je nakoditi jer je bio moan (bio je ipak Staljinov sin), a mogla im je nakoditi i njegova naklonost (otac je umjesto odbaenog sina mogao kazniti njegove prijatelje) . Privilegije i nemilost, srea i nesrea, niko nije kon-kretnije osjetio u kojoj su mjeri te suprotnosti meusobno zamjenjive i kako je istinita tvrdnja da je od jednog do drugog pola ljudske egzistencije samo jedan korak. Onda su ga u samom poetku lata zarobili Nijemci, a drugi zarobljenici, pripadnici naroda koji mu je uvijek bio u sutini nesimpatian zbog svoje nerazumljive zatvorenosti, optuili su ga da ne vodi rauna o istoi. On, koji je na svojim bedrima nosio najteu od svih drama (bio je istovremeno sin boji i svrgnuti aneo), treba da odgovara ne za uzviene stvari (koje se odnose na boga i anele) nego za govna? Zar su najvia i najnia drama tako vrtoglavo blizu jedna druge? Vrtoglavo blizu? Zar moe blizina prouzrokovati vrtoglavicu? Moe. Ako se sjeverni pol priblii junom tako da se dodirnu, Zemljina kugla e nestati i ovjek e se nai u praznini koja izaziva vrtoglavicu i mami u pad. Ako su nemilost i privilegiranost jedno isto, ako nema razlike izmeu niskog i uzvienog, ako sin boji moe biti pozivan na odgovornost zbog govana, ljudska egzistencija gubi svoje dimenzije i postaje nepodnoljivo laka. U takvom trenutku Staljinov sin e potrati prema icama nabijenim elektrinom strujom da na njih baci svoje tijelo kao na tas vage to stri alosno podignut zbog beskrajne lakoe ivota koji je izgubio svoje dimenzije.

250

Staljinov sin je izgubio ivot zbog govana. Ali smrt zbog govana nije besmislena smrt. Nijemci koji su rtvovali ivote da bi proirili granice svog Reicha dalje prema istoku, i Rusi koji su ginuli da se vlast njihove drave proiri to dalje na zapad, da, oni su umirali za glupu stvar i njihova smrt bila je besmislena i bez prave vrijednosti. Smrt Staljinovog sina bila je, nasuprot tome, jedina metafizika smrt usred opeg bezumlja rata.

251

3. Kad sam bio mali i listao Stari zavjet prireen za djecu i ilustriran gravirama Gustava Dorea, vidio sam na jednoj slici Gospoda na oblaku. Bio je prikazan kao starac, imao je oi, nos, dugu bradu, a budui da je imao i usta, zakljuio sam, onda sigurno i jede. A ako jede, mora imati i crijeva. Ali ta misao me je odmah uplaila, jer sam osjeao, iako odgojen u manje-vie nevjernikoj porodici, da je zamiljati boja crijeva svetogre. Bez ikakve teoloke pripreme, sasvim spontano, shvatio sam ve kao dijete da govna i Bog ne idu zajedno, pi prema tome i da je osnovna teza kranske antropologije po kojoj je ovjek stvoren prema liku bojem prilino sumnjiva. Ili jedno ili drugo - ili je ovjek stvoren prema liku bojem, pa onda i Bog ima crijeva, ili Bog nema crijeva i ovjek mu nije slian. Stari gnostici su to osjetili jednako dobro kao ja kad sam imao pet godina. Valentin, veliki majstor gnoze iz drugog stoljea, tvrdio je, u nastojanju da rijei taj prokleti problem, kako je Isus jeo, pio, ali nije defecirao". Govno je tei teoloki problem nego zlo. Bog je dao ovjeku slobodu i moemo se na kraju krajeva saglasiti kako nije odgovoran za ljudske zloine. A odgovornost za govna pada u potpunosti na onoga ko je stvorio ovjeka.

252

4. Sveti Jeronim, koji je ivio u etvrtom stoljeu, kategoriki je odbijao pomisao da su Adam i Eva u Raju vodili ljubav. Joannes Scottus Eriugena, veliki teolog iz devetog stoljea, bio je, nasuprot tome, sklon takvoj pretpostavci. Zamiljao je, meutim, da se Adamu polni organ dizao kao ruka ili noga, prema tome kad god je i kako god je Adam to poelio. Nemojmo iza tih predstava traiti vjeni san mukarca opsjednutog milju na prijeteu impotenciju. Misao Scottusa Eriugene ima drugi smisao. Ako se udo moe podii na prosto nareenje mozga, to znai da je uzbuenje nepotrebno. Udo se ne podie zato to smo uzbueni, ve zato to mu to nareujemo. Ono to je veliki teolog smatrao nespojivim s Rajem nije bio polni odnos i s njim povezani uitak. Nespojivo s Rajem bilo je uzbuenje. Zapamtimo to dobro: u Raju je postojao uitak, ali nije bilo uzbuenje. U razmatranjima Scottusa Eriugene moemo pronai klju izvjesnog teolokog opravdanja (takozvane teodiceje) govna. Dok je ovjek smio ivjeti u Raju, on (slino kao Isus prema Valentinovim predstavama) ili nije deficirao ili - to izgleda daleko vjerovatnije - govno nije smatrao za neto odvratno. U trenutku kad je Bog istjerao ovjeka iz Raja istovremeno mu je dao da shvati koliko je gadan. ovjek je poeo da krije ono ega se stidio, i u trenutku kad je podigao veo, zaslijepio ga je do tada nevien sjaj. Tako je, odmah nakon otkrivanja odvratnog, upoznao i uz-buenje. Bez govna (u doslovnom i prenesenom smislu; ne bi bilo seksualne ljubavi kakvu poznajemo, praene lupanjem srca i zaslijepljenou ula. U treem dijelu ovog romana priao sam o polunagoj Sabini, kako je s polucilindrom na glavi stajala pored obuenog Tomaa. Tom prilikom sam neto preutio. U trenucima dok se posmatrala u ogledalu, uzbuena time to samu sebe ini smijenom, kroz glavu joj je proletjela misao kako e je Toma

253

s polucilindrom na glavi odnijeti na zahodsku koljku, na to e ona pred njim isprazniti crijeva. U tom trenutku poelo je da joj lupa srce, u glavi joj se zavrtjelo, povukla je Tomaa na tepih i poela vritati od strasti.

254

5. Sukob izmeu onih koji tvrde da je svijet stvorio Bog i onih koji misle da je nastao sam od sebe vodi se oko neega to prevazilazi na razum i nae iskustvo. Mnogo je realnije razmimoilaenje onih koji se pitaju o postojanju takvom kakvo je dano ovjeku (bilo kako ili ma od koga) i onih koji se s tim postojanjem bez primjedbe slau. Iza svih evropskih vjera, religijskih i politikih, stoji prvo poglavlje Postanka, iz kojeg slijedi da je svijet stvoren kako treba, da je postojanje dobro i da je, prema tome, ispravno i mnoiti se. Nazovimo tu osnovnu vjeru kategorika saglasnost s postojanjem. Ako je do prije kratkog vremena rije govno zamjenjivana u knjigama takama, to nije bilo iz moralnih razloga. Ta neete, nadam se, tvrditi kako je govno nemoralno! Otpor prema govnima metafizikog je karaktera. Trenutak defeciranja je svakodnevni dokaz neprihvatljivosti stvaranja. Ili-ili: ili je govno prihvatljivo (u tom sluaju, ne treba se zakljuavati u zahodu), ili smo stvoreni na neprihvatljiv nain. Iz toga proizlazi da je estetski ideal kategorike suglasnosti s postojanjem svijet u kome se o govnu ne govori, u kome se svi dre kao da ono ne postoji. Taj estetski ideal naziva se ki. Ki je njemaka rije koja se rodila sredinom sentimentalnog devetnaestog stoljea i kasnije prela u sve jezike. esta upotreba je, meutim, izbrisala njen prvobitni znaaj - ki je apsolutno negiranje govna, u doslovnom i prenesenom smislu. Ki iskljuuje iz svog vidokruga sve to je u ljudskoj egzistenciji sutinski neprihvatljivo.

255

6. Prvi Sabinin unutranji revolt protiv komunizma nije bio etikog, ve estetskog karaktera. Ono to je u njoj izazivalo otpor nije bila toliko runoa komunistikog svijeta (uniteni dvorci pretvoreni u staje za krave), koliko ona maska ljepote koju je taj svijet stavljao sam sebi - drugim rijeima, komunistiki ki. Primjer tog kia bila je sveanost zvana Prvi maj. Vidjela je prvomajske povorke u vrijeme kad su ljudi jo bili oduevljeni, ili su bar vrijedno glumili oduevljenje. ene su bile obuene u crvene, bijele i plave majice tako da su posmatrane sa balkona i prozora formirale razne simbole petokrake zvijezde, srca, slova. Izmeu pojedinih dijelova parade ili su mali orkestri i svirali mar-eve. Kad bi se povorka pribliila tribini, osmijesi bi zablistali i na najsumornijim licima, kao da svi ele dokazati kako se istinski raduju ili, bolje reeno, kako su istinski saglasni. I nije se radilo samo o politikoj saglasnosti s komunizmom, ve o saglasnosti s postojanjem kao takvim. Proslava Prvog maja napajala se iz dubokog vrela kategorike saglasnosti s postojanjem. Nepisana, neizgovorena parola u toj povorci nije bila ivio komunizam!", nego ivio ivot!". Komunistika politika bila je dovoljno pronicljiva i lukava da preuzme tu parolu. I upravo ta idiotska tautologija (ivio ivot!") privlaila je u komunistiku povorku i ljude koji su prema ciljevima komunizma bili ravnoduni.

256

7. Deset godina kasnije (tada je ve ivjela u Americi), prijatelj njenih prijatelja, jedan ameriki senator, vozio ju je u svom ogromnom automobilu. Na zadnjem sjeditu je sjedilo etvoro djece. Senator je zaustavio kola, djeca su izila i potrala preko velikog travnjaka prema zgradi stadiona u kojoj se nalazilo klizalite. Senator je sjedio za volanom, sanjivo gledao u etiri male tree figure, a onda se obratio Sabini. - Pogledajte ih rekao je i rukom opisao krug koji je obuhvatao stadion, travnjak i djecu. - Ovo ja nazivam sreom. Iz tih rijei odzvanjala je ne samo radost zbog toga to djeca tre a trava raste, ve i razumijevanje za enu koja je dola iz zemlje komunizma, gdje, prema dubokom senatorovom uvjerenju, trava ne raste, a djeca ne tre. Sabina je, meutim, u tom trenutku zamiljala ovog senatora na tribini usred Praga. Na licu mu je bio onaj isti osmijeh koji su komunistiki dravnici sa visine svoje tribine upuivali nasmijanim graanima u povorci.

257

8. Otkud senatoru uvjerenje da djeca znae sreu? Je li im mogao zaviriti u duu? A ta ako se, u trenutku kad su ga izgubili iz vida, troje djece bacilo na etvrto, da ga istuku? Senator je za svoju tvrdnju imao samo jedan argument - svoj osjeaj. Tamo gdje govori srce nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe. U carstvu kia vlada diktatura srca. Osjeaj koji ki izaziva mora, naravno, biti takav da ga moe dijeliti velik broj ljudi. Zato se ki ne moe bazirati na nekoj neobinoj situaciji, ve samo na osnovnim slikama koje su ve vrsto urezane u ljudsku memoriju: nezahvalna ki, zanemareni otac, djeca koja tre preko travnjaka, izdaja domovine, sjeanje na prvu ljubav. Ki izaziva dvije suze ganutosti. Prva suza kae: Kako je to divno, djeca koja tre po travnjaku! Druga suza kae: Kako je to divno biti dirnut, zajedno s itavim ovjeanstvom, nad djecom koja tre po travnjaku! Tek ova druga suza pravi od kia ki. Bratstvo svih ljudi svijeta moe poivati samo na kiu.

258

9. To niko ne zna bolje od politiara. Cim u blizini ugledaju fotografski aparat,odmah tre do najblieg djeteta da ga podignu i poljube u obraz. Ki je estetski ideal svih politiara, svih stranaka i pokreta. U drutvu u kome ive, jedan uz drugog, razni politiki pokreti koji jedan drugome ometaju i ograniavaju utjecaj, moemo jo kako-tako izmai inkviziciji kia; pojedinac moe zadrati svoju individualnost a umjetnik moe stvoriti neoekivana djela. Tamo, meutim, gdje je sva vlast u rukama jednog politikog pokreta, ubrzo emo se nai u carstvu totalitarnog kia. Kad kaem totalitarnog, to znai da je sve to naruava ki iskljueno iz vota - svaka demonstracija individualizma (teiti razliitosti isto je to i pljunuti u lice nasmijanog bratstva), svaka sumnja (jer e onaj ko pone sumnjati u sitnice zavriti sa sumnjom u ivot kao takav), svaka ironija (jer u carstvu kia treba sve primati krajnje ozbiljno), pa ak i majka koja je napustila porodicu, ili mukarac koji daje prednost mukarcima nad enama i tako ugroava sveto geslo Volite se i mnoite se!". S tog stanovita moemo takozvani gulag smatrati za neto slino septikoj jami, u koju totalitarni ki baca otpatke.

259

10.

Prva decenija poslije drugog svjetskog rata bila je vrijeme najstranijeg staljinskog terora. Tada su, zbog neke gluposti, uhapsili Terezinog oca i desetogodinju djevojicu izbacili iz stana. U isto to vrijeme studirala je dvadesetogodinja Sabina na Akademiji likovnih umjetnosti. Profesor marksizma objanjavao je njoj i njenim kolegicama sljedeu tezu socijalistike umjetnosti: sovjetsko drutvo stiglo je ve tako daleko da osnovni konflikt u njemu vie nije izmeu dobra i zla, nego izmeu dobrog i boljeg. Govno (to jest ono to je sutinski neprihvatljivo) sad moe postojati samo na drugoj strani" (recimo u Americi) i samo odatle, izvana, kao neto strano (recimo u liku pijuna) moe se infiltrirati u svijet dobrog i boljeg". I zaista, sovjetski filmovi koji su upravo u tim najgroznijim vremenima preplavili kina svih komunistikih zemalja bili su proeti upravo nevjerovatnom nevino-u. Najei sukob do koga je moglo doi izmeu dvojice Rusa bio je ljubavni nesporazum: on je mislio da ga ona vie ne voli, a ona je mislila da on ne voli nju. Na kraju bi pali jedno drugom u zagrljaj a iz oiju bi im kapale suze sree. Danas se ti filmovi konvencionalno objanjavaju ovako: prikazivali su komunistiki ideal, dok je komunistika stvarnost bila daleko gora. Sabina se bunila protiv takvog objanjenja. Kad je zamislila da bi se svijet sovjetskog kia mogao pretvoriti u stvarnost i da bi ona morala ivjeti u takvoj stvarnosti, osjetila je kako je hvata jeza. Dala bi bez najmanje oklijevanja prednost ivotu u stvarnom komunistikom reimu, sa svim progonima i redovima za meso. U stvarnom komunistikom svijetu moe se ivjeti. U svijetu ostvarenih komunistikih ideala, u tom svijetu nasmijanih idiota s kojima ne bi mogla jedne rijei izmijeniti, umrla bi od uasa za nedjelju dana.

260

ini mi se da je osjeaj to ga je sovjetski ki budio u Sabini bio slian uasu to ga je proivljavala Tereza LI snu dok je marirala s golim enama oko bazena, prisiljena da pjeva vesele pjesme. Ispod povrine vode plutali su leevi. Tereza nije mogla da se obrati niti jednoj od ena, nijednom rijeju, niti jednim pitanjem. Kao odgovor bi ula samo sljedeu strofu pjesme. Nije niti jednoj od njih mogla ak ni tajno namignuti. Odmah bi poele pokazivati na nju mukarcu koji je stajao u koari iznad bazena i traiti da je ubije. Terezin san otvara pravu funkciju kia - ki je paravan iza kog se krije smrt.

261

11. U carstvu totalitarnog kia svi odgovori dani su unaprijed i iskljuuju bilo kakvo pitanje. Iz toga proizilazi da je stvarni neprijatelj totalitarnog kia ovjek koji pita. Pitanje je kao no koji rasijeca platno naslikane kulise kako bismo zavirili da vidimo ta se krije iza nje. Tako je, uostalom, Sabina objasnila Terezi smisao svojih slika: u prednjem planu je razumljiva la, a iza nje se nazire nerazumljiva istina. Samo, oni koji se bore protiv takozvanih totalitarnih reima teko se mogu boriti iskljuivo sumnjama i zapitki-vanjem. I njima su potrebne njihove izvjesnosti i jednostavne istine, istine razumljive to veem broju ljudi i sposobne da izazovu kolektivno prolijevanje suza. Jednom je neka politika organizacija priredila Sabini izlobu. Sabina je pogledala katalog - na njemu je bila njena fotografija preko koje je bila nacrtana bodljikava ica. Bila je tu i njena biografija, slina ivotopisu nekog muenika ili sveca: patila je, borila se protiv nepravde, morala je napustiti svoju izmuenu zemlju i bori se dalje. Bori se svojim slikama za sreu" glasila je posljednja reenica u tom tekstu. Protestirala je, ali nisu je razumjeli. Ta zar nije istina da se u komunistikim zemljama proganja moderna umjetnost? - Moj neprijatelj nije komunizam nego ki! rekla je bijesno. Od tada je poela polako mistificirati svoju biografiju tako da joj je, kad se nala u Americi, ak uspjelo da zataji da je ehinja. Bilo je to tek oajniko nastojanje da pobjegne od kia u koji su ljudi htjeli pretvoriti njen ivot.

262

12 Stajala je pred tafelajem na kome je bilo zapoeto platno. Iza njenih leda sjedio je u naslonjai jedan starac i pratio svaki potez njenog kista. Onda je pogledao na sat. - Mislim da bi trebalo da poemo rekao je. Odloila je paletu i otila u kupaonicu da opere ruke. Starac se uspravio u naslonjai i nagnuo da dohvati tap naslonjen na sto. Vrata ateljea vodila su ravno na travnjak. Smrkavalo se. Dvadesetak metara dalje nalazila se bijela kua sagraena od drveta, s osvijetljenim prozorima u prizemlju. Pogled na ta dva prozora to svijetle u dan koji se gasi neobino je dirnuo Sabinu. Cijelog ivota je tvrdila da je njen najvei neprijatelj ki. A zar ga i sama ne nosi u sebi? Njen ki je slika doma, mirnog, slatkog, harmoninog, u kome vladaju dobra majka i mudri otac. Ta se slika probudila u njoj poslije smrti roditelja. I to je njen ivot bio manje slian tom slatkom snu, to je bila podlonija njegovoj aroliji i nekoliko puta su joj potekle suze kad je na televiziji gledala sentimentalnu priu u kojoj nezahvalna ki grli zanemarenog oca, a u dan to se gasi svijetle prozori doma sretne porodice. Sa starcem se upoznala u New Yorku. Bio je bogat i volio je slike. ivio je sam sa svojom isto tako starom enom u vili daleko od grada. Pored vile se nalazila neka danja staja. Napravio je od nje atelje za Sabinu, pozvao je da doe i cijelog dana posmatrao pokrete njenog kista. Sad upravo sve troje veeraju zajedno. Stara gospoda govori Sabini Keri moja!", ali po svemu sudei situacija je obratna Sabina je tu kao majka s dvoje djece, koja se u svemu oslanjaju na nju, dive joj se i spremna su sluati je ako odlui da im neto naredi.

263

Je li to na pragu starosti nala roditelje kojima se nekad kao djevojka istrgla iz ruku? Ili je konano nala djecu koju sama nikad nije imala? Dobro je znala da je to iluzija. Njen boravak kod staraca samo je kratka stanka. Stari gospodin je ozbiljno bolestan, a njegova ena, kad ostane bez njega, otii e kod svog sina u Kanadu. Sabinin put izdaje e se nastaviti i u nepodnoljivoj lakoi postojanja povremeno e se iz dubine njenog bia javiti smijeno sentimentalna pjesma o dva osvijetljena prozora iza kojih ivi sretna porodica. Ta pjesma je dira, ali Sabina svoje osjeaje ne uzima previe ozbiljno. Dobro zna da je ta pjesma lijepa la. U trenutku kad se ki identificira kao la, on prelazi u ne-ki, gubi svoju autoritativnu mo i postaje dirljiv kao svaka druga ljudska slabost. Jer niko od nas nije natovjek da u potpunosti izmakne kiu. Ma koliko ga prezirali, ki pripada ljudskom udesu.

264

13. Izvor kia je kategorika saglasnost s postojanjem. Ali ta je osnova postojanja? Bog? ovjek? Borba? Ljubav? Mukarac? ena? Na to razni ljudi gledaju razliito i zato postoje i razne vrste kia - katoliki, protestantski, idovski, komunistiki, faistiki, demokratski, feministiki, evropski, ameriki, nacionalni, internacionalni. Od vremena francuske revolucije jedna polovina Evrope naziva sebe ljevicom, dok je druga polovina dobila naziv desnica. Gotovo je nemogue definirati jedne ili druge prema nekim teoretskim principima koje zagovaraju. U tome nema niega udnog - politiki pokreti ne poivaju na racionalnim stanovitima, nego na predstavama, slikama, rijeima, arhetipovima, koji zajedno ine ovaj ili onaj politiki ki. Predstava Velikog mara, kojom se zanosi Francuz, je politiki ki koji povezuje ljude ljevice svih godina i usmjerenja. Veliki mar, to je onaj divni put naprijed, put prema bratstvu, jednakosti, pravdi, srei i jo dalje preko svih zapreka, jer zapreka mora biti ako mar treba da bude Veliki mar. Diktatura proletarijata, ili demokracija? Odbacivanje potroakog drutva, ili poveavanje proizvodnje? Giljotina, ili ukidanje smrtne kazne? To uope nije vano. Ono to ovjeka ljevice ini ovjekom ljevice nije ova ili ona teorija, ve njegova sposobnost da svaku teoriju uini sastavnim dijelom kia zvanog Veliki mar naprijed.

265

14. Franz, naravno, nije ovjek kia. Predstava Velikog mara igra u njegovom ivotu priblino istu ulogu kao sentimentalna pjesma o dva osvijetljena prozora u Sabininom ivotu. Za koju politiku stranku Franz glasa? Bojim se da uope ne glasa i da na dan izbora radije odlazi na izlet u planine. To, naravno, ne znai da ga Veliki mar vie ne zanima. Bilo je divno sanjati o tome kako smo svi uesnici povorke koja marira, koja marira stoljeima, i Franz nikad nije zaboravio taj divni san. Jednog dana su mu telefonirali prijatelji iz Pariza. Organizuju pohod u Kambodu i pozivaju ga da im se pridrui. Kamboda je u to vrijeme bila prola kroz graanski rat, ameriko bombardiranje i teror domaih komunista, to je sve umanjilo taj mali narod za jednu petinu stanovnitva, da bi se konano nala okupirana od susjednog Vijetnama, koji je tada ve bio samo orue u rukama Sovjetskog Saveza. U Kambodi je vladala glad i ljudi su umirali, jer nije bilo ni osnovne medicinske zatite. Meunarodne organizacije ljekara mnogo puta su zahtijevale od Vijetnamaca da im odobre ulazak u zemlju, ali ovi su to odbijali. I tako su poznati evropski intelektualci odluili da pjeice dou do kambodanske granice i da se tim velikim spektaklom pred oima svijeta izbore za odobrenje da ljekari udu u okupiranu zemlju. Prijatelj koji je telefonirao Franzu bio je jedan od onih s kojima je nekad marirao u povorkama parikim ulicama. U poetku je bio oduevljen njegovim pozivom, a onda je pogledao studenticu s velikim naoarima. Sjedila je u fotelji nasuprot njemu, a njene oi iza okruglih stakala izgledale su jo vee. Franz je imao osjeaj da ga te oi mole neka nikamo ne putuje. Zato se izvinio prijatelju, rekavi da je sprijeen drugim obavezama. Poalio je im je spustio slualicu. Udovoljio je, dodue, svojoj ovozemaljskoj ljubavnici, ali je okrenuo lea svojoj nebeskoj

266

ljubavi. Zar Kamboda nije varijanta Sabinine domovine? Zemlja koju je okupirala vojska susjedne komunistike zemlje? Zemlja na koju se spustila ruska aka? Franzu se odjednom uinilo da mu je napola zaboravljeni prijatelj telefonirao zato to mu je ona za to dala mig. Nebeska bia sve znaju i sve vide. Ako se ukljui u taj pohod, Sabina e ga gledati i radovae se. Shvatie da joj je ostao vjeran. - Da li bi se ljutila kad bih ipak poao? - upitao je djevojku s naoarima, koja je alila za svakim danom provedenim bez njega, ali nije bila u stanju da mu bilo ta uskrati. Nekoliko dana kasnije naao se u velikom avionu na parikom aerodromu. Bilo je tu dvadesetak ljekara i s njima pedesetak drugih intelektualaca (profesora, pisaca, poslanika, pjevaa, glumaca i gradonaelnika). Pratilo ih je oko etiri stotine novinara i fotografa.

267

15. Avion je sletio u Bangkoku. etiri stotine sedamdeset Ijekara, intelektualaca i novinara odvezli su se u dvoranu velikog internacionalnog hotela gdje su ih ekali drugi lje-kari, pjevai, glumci i filozofi, te jo nekoliko stotina novinara sa blokovima, magnetofonima, fotografskim aparatima i filmskim kamerama. U proelju dvorane nalazio se podijum, na podijumu dugaak sto a za stolom dvadesetak Amerikanaca, koji su ve bili poeli da vode sastanak. Francuski intelektualci, s kojima je Franz doao, osjeali su se odgurnuti i ponieni. Pohod u Kambodu bio je njihova zamisao, a sad odjednom Amerikanci, kao da se to samo po sebi razumije, preuzimaju vodstvo, govore engleski i nije im ni na kraj pameti da ih neki Francuz ili Danac moda ne razumije. Danci su, naravno, ve odavno zaboravili da su nekad bili narod pa su od svih Evropljana samo Francuzi smogli snage da protestiraju. Bili su tako principijelni da su odbili protestirati na engleskom jeziku pa su se obratili Amerikancima na podiju svojim mater-njim jezikom. Amerikanci su na njihove rijei reagirali utivim osmijesima, jer nisu razumjeli ni rijei. Francuzima na kraju nije preostalo drugo nego da svoju primjedbu formuliraju na engleskom. - Zato se na ovom skupu govori samo engleski kad su tu i Francuzi? - upitali su. Amerikanci su se strano zaudili tako udnoj primjedbi, ali nisu prestali da se osmjehuju i spremno su se sagla-sili da se sve izjave prevode. Dugo su traili prevodioca, a onda je sjednica konano nastavljena. Svaka reenica prevedena je s engleskog na francuski pa je zbog toga sjednica trajala dvostruko due, u stvari vie nego dvostruko zato to su svi Francuzi znali engleski pa su prekidali prevodioca, ispravljali ga i prepirali se s njim oko svake rijei. Vrhunac sjednice bio je trenutak kad je za govornicu stala uvena amerika glumica. Zbog nje su u salu nagrnuli novi

268

fotografi i snimatelji pa je svako slovo koje je glumica izgovorila bilo popraeno kljocanjem jednog aparata. Glumica je govorila o napaenoj djeci, o barbarskom komunistikom reimu, o pravu ovjeka na sigurnost, o ugroavanju tradiconalnih vrijednosti civiliziranog drutva, o neprikosnovenoj slobodi pojedinca i predsjedniku arteru koji je alostan zbog onoga to se dogaa u Kambodi. Posljednje rijei izgovorila je plaui. U tom trenutku ustao je mladi francuski ljekar s riim brkovima i poeo vikati: - Doli smo da lijeimo ljude koji umiru! Nismo doli radi slave predsjednika artera! Ovo nije nikakav ameriki propagandni cirkus! Nismo doli da protestiramo protiv komunizma, nego da pomognemo bolesnima! Brkatom ljekaru su se pridruili jo neki Francuzi. Prevodilac se uplaio i nije se usuivao da prevodi ono to su govorili. Dvadeset Amerikanaca na podiju ponovo su ih gledali sa mnogo simpatija, osmjehujui se, a mnogi medu njima su saglasno klimali glavama. Jedan je ak podigao stisnutu aku, jer je uo da Evropljani tako rade u trenucima kolektivne euforije.

269

16. Kako je to uope mogue da lijevi intelektualci (jer je medu njih spadao ljekar s riim brkovima) pristanu da mariraju protiv interesa jedne komunistike zemlje iako je komunizam uvijek smatran sastavnim dijelom ljevice? U trenutku kad su postupci zemlje zvane Sovjetski Savez poprimili skandalozni karakter, ovjek ljevice imao je dvije mogunosti: da pljune na svoj dosadanji ivot i prestane marirati, ili da (s manje ili vie oklijevanja) uvrsti i Sovjetski Savez medu prepreke na putu Velikog mara i marira dalje. Ve sam rekao da je ki Velikog mara ono to ini ljevicu ljevicom. Identitet kia nije dan politikom strategijom, ve slikama, metaforama, rjenikom. Prema tome, mogue je prei preko obiaja i marirati protiv interesa komunistike zemlje. Nije, meutim, mogue zamijeniti rijei drugim rijeima. Mogue je prijetiti akom vijetnamskoj armiji, ali nije mogue uz to vikati Dolje komunizam!". Dolje komunizam!" je, naime, parola neprijatelja Velikog mara i onaj ko ne eli izgubiti obraz mora ostati vjeran istoti vlastitog kia. Govorim ovo samo zato da objasnim nesporazum izmeu francuskog Ijekara i amerike glumice, koja je u svojoj egocentrinosti ostala uvjerena da je rtva zavisti ili mizoginije. U stvarnosti, Francuz je pokazao istanan estetski osjeaj - rijei predsjednik arter", nae tradicionalne vrijednosti" i barbarski komunistiki reim" spadale su u rjenik amerikog kia i nisu imale ta da trae u kiu Velikog mara.

270

17. Sljedeeg dana ujutro svi su sjeli u autobuse i odvezli se preko cijelog Tajlanda do kambodanske granice. Uvee su stigli u jedno malo selo, u kome je za njih iznajmljeno nekoliko kuica postavljenih na stubovima. Rijeka sklona izlijevanju iz korita prisiljavala je ljude da ive gore, dok su dolje, ispod stubova, bile smjetene svinje. Francuz je spavao u jednoj prostoriji sa jo etvoricom profesora. U snove mu se mijealo roktanje svinja ispod poda i hrkanje slavnog matematiara na susjednom leaju. Ujutro su svi ponovo sjeli u autobuse. Dva kilometra prije granice bio je prekinut svaki saobraaj. Dalje je vodio samo uski put do graninog prelaza koji je uvala vojska. Autobusi nisu mogli dalje. Kad su izili, Francuzi su ustanovili da su ih Amerikanci opet pretekli i da ve ekaju postrojeni na elu kolone. Nastupio je najtei trenutak. Ponovo je pozvan prevodilac i prepirka se razbuktala. Konano je postignut sporazum: na elu kolone ii e jedan Amerikanac, jedan Francuz i jedna kambodanka, prevodilac. Iza njih e ii ljekari, a zatim ostali. Amerika glumica nala se na samom zaelju. Put je bio uzak, a s jedne i druge strane prostirala su se minska polja. Svakog trenutka nailazili su na prepreke - betonske blokove sa bodljikavom icom i uskim prolazom izmeu njih. Morali su ii u koloni po jedan. Oko pet metara ispred Francuza koraao je uveni njemaki pjesnik i pop pjeva, koji je bio napisao ve devet stotina trideset pjesama o miru i protiv rata. Nosio je na dugakoj motki bijelu zastavu, koja je pristajala uz njegovu crnu bradu i inila ga razliitim od ostalih. Oko te dugake povorke trkarali su fotografi i ka-mermani. kljocali su i zujali svojim aparatima, trali naprijed, zastajali, povlaili se, snimali uei i ponovo ustajali i jurili naprijed. Povremeno bi prozvali po imenu nekog slavnog mukarca ili

271

enu tako da se okrenu prema njima u trenutku kad pritisnu okida.

272

18. Neto je visjelo u zraku. Ljudi su poeli da usporavaju korak i osvru se. Amerika glumica, kojoj su odredili mjesto na zaelju, odbila je da dalje trpi to ponienje i odluila da krene u napad. Potrala je naprijed. Bilo je to kao u trci na pet kilometara, kad trka, koji je do tada tedio snage i drao se zaelja grupe, odjednom izbije na elo, prestiui sve takmiare. Mukarci su se u neprilici osmjehivali i sklanjali se s puta da omogue slavnoj takmiarki pobjedu, ali ene su poele vikati: Stanite u red! Ovo nije parada za filmske zvijezde! Glumica se, meutim, nije dala uplaiti i trala je dalje naprijed zajedno s petoricom fotografa i dvojicom filmskih snimatelja. A onda je jedna Francuskinja, profesor lingvistike, uhvatila glumicu za ruku i rekla joj (na stranom engleskom jeziku): Ovo je pohod ljekara koji ele lijeiti smrtno bolesne Kambodance, a ne spektakl za filmske zvijezde! Profesorica lingvistike tako je vrsto stegla glumiinu ruku da ova nije bila u stanju da se otrgne. - Idite dodavola! - rekla je (na odlinom engleskom jeziku). Uestvovala sam ve u stotinu ovakvih pohoda! Svuda je potrebno da se vide zvijezde! To je na posao! To je naa moralna obaveza! - Govno - rekla je profesorica lingvistike (na odlinom francuskom jeziku). Glumica ju je razumjela i zaplakala. - Ostani tako! - viknuo je kamerman i kleknuo ispred nje. Glumica se zagledala u objektiv njegove kamere, a suze su joj se kotrljale niz lice.

273

19 Profesorica lingvistike konano je pustila ruku amerike glumice. U tom trenutku ju je pozvao njemaki pjeva s crnom bradom i bijelom zastavom. Amerika glumica nije nikad ula za njega, ali u trenucima ponienja bila je osjetljivija nego inae na svaki znak simpatije i potrala je prema njemu. Pjeva je prebacio koplje zastave u lijevu ruku a desnu prebacio glumici preko ramena. Oko glumice i pjevaa i dalje su skakutali fotografi i kamermani. Slavni ameriki fotograf je htio da uhvati na istoj slici njihova lica i bijelu zastavu, to nije bilo nimalo lako, jer je koplje bilo dugako. Zato je krenuo natrake u riino polje. Tako se dogodilo da je nagazio na minu. Odjeknula je eksplozija i komadi njegovog tijela poletjeli su naokolo, kropei evropske intelektualce kapljicama krvi. Pjeva i glumica se, uasnuti, nisu mogli pomjeriti s mjesta. Zatim su oboje pogledali u zastavu. Bila je umrljana krvlju. I taj pogled ih je uasnuo, ali nakon to su jo nekoliko puta bojaljivo pogledali uvis, poeli su da se osmjehuju. Bili su ispunjeni posebnim, do tada nepoznatim, ponosom to je zastava koju > nose posveena krvlju. Krenuli su dalje.

274

20. Granicu je inila mala rijeka, koju nije bilo mogue vidjeti, jer se uz nju protezao dug zid visine oko metar i po, na koji su bile naslagane vree s pijeskom kao zatita za tajlandske vojnike. Samo na jednom mjestu nije bilo zida, na mjestu gdje je preko rijeke vodio most. Na most niko nije smio stupiti. Na suprotnoj strani rijeke nalazila se vijetnamska okupaciona armija, ali se nije mogla vidjeti. Njeni poloaji bili su savreno maskirani. Bilo je, ipak, sasvim sigurno da e, im neko stupi na most, nevidljivi Vijetnamci otvoriti vatru. Uesnici mara su stajali iza zida, podiui se na prste da vide vijetnamsku stranu. Franz je uvukao glavu u prostor izmeu dvije vree s pijeskom, pokuavajui da vidi neto. Nije vidio nita, jer ga je odgurnuo jedan od fotografa, koji je smatrao da ima vee pravo na to mjesto. Franz je pogledao iza sebe. U kronji velikog, usamljenog stabla sjedilo je, kao jato crnih vrana, sedam fotografa i gledalo prema drugoj obali. U tom trenutku ena prevodilac, koja je ila na elu povorke, prinijela je ustima veliku trubu i poela govoriti kmerskim jezikom onima na drugoj strani rijeke. Ovdje su ljekari, rekla je, i trae doputenje da stupe na teritoriju Kambode i tamo prue pomo kome je potrebna; njihova akcija ne predstavlja politiko mijeanje u stvari zemlje, podstie ih samo briga za ljudske ivote. S druge strane je odgovorila gotovo nevjerovatna tiina. Tiina tako potpuna da je na sve pala tjeskoba. U toj tiini kljocanje fotoaparata zvualo je kao brujanje nekih egzotinih kukaca. Franza je iznenada uhvatio osjeaj da je Veliki mar stigao do kraja. Oko Evrope se steu granice tiine i prostor na kome se Veliki mar odvija samo je mali podijum usred planete. Mase, koje su se nekad gurale oko podiju-ma, ve odavno su se okrenule na drugu stranu i Veliki mar se nastavlja u samoi i

275

bez publike. Da, govori Franz sam sebi, Veliki mar se nastavlja uprkos nezainteresiranosti svijeta, ali postaje nervozan i nesreen. Juer protiv Amerikanaca u Vijetnamu, danas protiv Vijetnamaca u Kambodi, juer za Izrael, danas za Palestince, jue za Kubu, danas protiv Kube, stalno protiv Amerike, stalno protiv masakra i uvijek u znak podrke rtvama novih masakra, Evropa marira, i da ne zaostane za ritmom dogaaja i nijedan ne propusti, njen korak postaje sve bri tako da Veliki mar postaje mar poskakujuih, uurbanih ljudi, a pozornica se neprestano smanjuje dok se jednog dana ne pretvori u taku bez dimenzija.

276

21. ena prevodilac je jo jednom izgovorila svoj poziv u veliku trubu. Kao odgovor, ponovo je zavladala neizmjerna, beskrajno ravnoduna tiina. Franz se osvrtao naokolo. Ta utnja na suprotnoj strani rijeke udarila je sve uesnike u lice kao amar. I pjeva s bijelom zastavom i amerika glumica stajali su zbunjeni, izgubljeni, nisu znali ta da rade. Franz je iznenada shvatio da su svi smijeni, i on i drugi, ali to saznanje nije ga odvojilo od njih, nije ga ispunjavalo ironijom, naprotiv, upravo u tom trenutku osjetio je beskrajnu ljubav prema njima, ljubav kakvu osjeamo prema ljudima za koje znamo da su osueni. Da, Veliki mar se pribliava kraju, ali zar je to razlog da ga Franz izda? Zar se i njegov vlastiti ivot ne pribliava kraju? Treba li moda da se ruga ekshibicionizmu onih koji su dopratili hrabre ljekare do granice? ta mogu svi ti ljudi uraditi drugo nego igrati pozorite? Je li im ostala neka druga mogunost? Franz je u pravu. Mislim na urednika koji je organizirao skupljanje potpisa za amnestiju politikih zatvorenika u Pragu. Dobro je znao da ta akcija nee pomoi zatvorenicima. Pravi cilj nije bio osloboditi zatvorenike, nego pokazati da jo ima ljudi koji se ne plae. To to je radio bilo je pozorite, ali druge mogunosti nije imao. Nije mogao da bira izmeu djela i pozorita. Mogao je birati samo da igra pozorite ili da ne radi nita. Postoje situaije kad su ljudi prinueni da igraju pozorite. Njihova borba sa utljivom silom (sa utljivom silom na suprotnoj strani rijeke, s policijom pretvorenom u utljive mikrofone u zidu), to je borba pozorine druine koja je nasrnula na armiju. Franz je vidio svog prijatelja sa Sorbone kako podie aku i prijeti toj tiini na drugoj strani.

277

22. ena prevodilac je izgovorila svoj poziv po trei put. Tiina koja joj je i ovog puta odgovorila iznenada je pretvorila Franzovu tjeskobu u divlji bijes. Stajao je po red mosta koji je razdvajao Tajland i Kambodu i jedva savlaivao elju da istri na taj most, da vie u nebo strane psovke i umre u prodornom prasku metaka. Ta iznenadna Franzova elja nas podsjea na neto - da, podsjea nas na Staljinovog sina koji je potrao da se baci na strujom nabijene ice, jer nije mogao podnijeti pogled na to kako se polovi ljudske egzistencije pribliavaju i dodiruju tako da vie nema razlike izmeu uzvienog i niskog, izmeu anela i muhe, izmeu Boga i govna. Franz se nije mogao pomiriti s tim da je slava Velikog mara isto to i komina tatina onih koji koraaju u njemu i da se velianstvena buka evropske historije gubi u beskrajnoj tiini, tako da vie nema razlike izmeu historije i utnje. U tom trenutku htio je staviti na vagu svoj vlastiti ivot kako bi dokazao da je Veliki mar tei nego govno. Ali ovjek nita tako ne moe uiniti. Na jednom tasu vage bilo je govno, na drugi je Staljinov sin bacio svoje tijelo, ali vaga se nije pokrenula. Umjesto da pusti da ga ubiju, Franz je sagnuo glavu i krenuo s ostalima u koloni po jedan natrag do auto busa.

278

23.

Svima nam je potrebno da nas nekfii- posmatra. Prema tome pod kakvom vrstom pogleda elimo ivjeti, dijelimo se u etiri kategorije. Prva kategorija ezne za pogledom ogromnog mnotva anonimnih oiju, drugim rijeima, za pogledom publike. To je sluaj njemakog pjevaa, amerike glumice, pa i urednika sa velikom bradom. Bio je naviknut na svoje itaoce i kad su Rusi jednog dana zabranili njegov tjednik, imao je osjeaj da se naao u razrijeenoj atmosferi. Niko nije mogao zamijeniti pogled nepoznatih oiju. inilo mu se da e se uguiti. A onda je jednog dana postao svjestan da ga na svakom koraku prati policija, da policija prislukuje njegove telefonske razgovore, pa ak i da ga tajno fotografira na ulici. Anonimne oi opet su bile uz njega i ponovo je mogao disati! Teatralno se obraao mikrofonima u zidovima. U policiji je naao izgubljenu publiku. Drugu kategoriju ine oni kojima je za ivot potreban pogled mnogih poznatih oiju. To su neumorni organizatori koktel partija i veera. Sretniji su nego ljudi iz prve kategorije, koji, kad izgube publiku, imaju osjeaj da su se u dvorani njihovog ivota ugasila sva svjetla. Gotovo svako od njih to jednom doivi. Ljudi druge kategorije, nasuprot tome, uvijek pronau neki pogled koji im je potreban. Meu njih spadaju MarieClaude i njena ki. Tu je zatim i trea kategorija u koju spadaju oni koji ne mogu bez pogleda voljenog bia. Njihova situacija je opasna kao i kod ljudi iz prve kategorije. Oi voljenog bia jednom e se sklopiti i u sali e zavladati tama. Meu te ljude spadaju Tereza i Toma. Konano, tu je i etvrta kategorija, najdragocenija, onih koji ive pod imaginarnim pogledom neprisutnih ljudi. To su sanjari. Na primjer Franz. Putovao je do kambo-danske granice samo

279

radi Sabine. Autobus je poskakivao po tajlandskoj cesti, a on je osjeao kako ona upire u njega dug pogled. U istu kategoriju spadao je i Tomaev sin. Nazvau ga imon. (Radovae se to ima biblijsko ime kao otac.) Oi za kojima ezne su Tomaeve oi. Nakon to se upetljao u akciju skupljanja potpisa, izbacili su ga sa univerziteta. Djevojka s kojom je iao bila je neakinja seoskog upnika. Oenio se njom i postao traktorist u zadruzi, katolik--vjernik i otac. Onda je od nekog saznao da i Toma ivi na selu i obradovao se: sudbina je uspostavila simetriju njihovih ivota. To ga je podstaklo da mu napie pismo. Nije traio odgovor. Htio je samo da Toma skrene svoj pogled na njegov ivot.

280

24. Franz i imon su sanjari u ovom romanu. Za razliku od Franza, imon nije volio svoju majku. Od djetinjstva je traio oca. Bio je spreman vjerovati da je neka nepravda uinjena ocu objanjenje za nepravdu koju otac ini njemu. Nikad se nije ljutio na njega, jer nije htio da bude saveznik majke koja je neprestano ogovarala njegovog oca. ivio je s njom do svoje osamnaeste godine i poslije mature je otiao na studije u Prag. U to vrijeme Toma je ve prao prozore. imon ga je mnogo puta ekao, nastojei da izreira sluajan susret na ulici. Ali otac nikad nije zastao da porazgovara s njim. Prikljuio se bivem uredniku s velikom bradom samo zato to ga je njegova sudbina podsjeala na oevu. Urednik nije znao Tomaevo ime. lanak o Edipu bio je davno zaboravljen i urednik je za njega saznao tek od imona kad ga je zamolio da i od Tomaa zatrae da potpie peticiju. Urednik je pristao samo zato da uini radost djeaku koga je volio. Kad se sjeao tog sastanka, imon se stidio svoje treme Sigurno se nije svidio ocu. Ali zato se otac svidio njemu. Sjeao se svake njegove rijei i sve vie mu je davao za pravo. Posebno mu je ostala u sjeanju reenica Kanjavati onog ko ne zna ta radi je barbarstvo." Kad mu je stric njegove djevojke dao u ruke Bibliju, privukle su ga Isusove rijei: Oprostite im jer ne znaju ta ine." Znao je da njegov otac nije vjernik, ali u slinosti tih reenica vidio je neto kao tajni znak: otac je saglasan s njegovim putem. Bio je na selu ve treu godinu kad je dobio pismo u kome ga je Toma pozvao u posjetu. Susret je proao prijateljski, imon se osjeao slobodan i uope nije mucao. Moda nije bio ni svjestan da se nisu ba najbolje razumjeli. Oko etiri mjeseca kasnije dobio je telegram s vijeu da su Toma i njegova ena poginuli prilikom prevrtanja kamiona u kome su se vozili.

281

Tada je saznao za enu koja je nekad bila oeva ljubavnica, a sad je ivjela u Francuskoj. Nabavio je njenu adresu. Kako je oajniki eznuo za imaginarnim okom koje e pratiti njegov ivot, povremeno joj je pisao duga pisma.

282

25. Sabina e dobivati pisma tog tunog, nepoznatog ovjeka do kraja ivota. Mnoga od njih ostae neproitana, jer je zemlja iz koje dolaze sve manje zanima. Starac je umro a Sabina odselila u Kaliforniju. Jo dalje na zapad, jo dalje od eke. Dobro prodaje svoje slike i voli Ameriku. Ali samo ono to je na povrini. Ono to je ispod povrine za nju je tui svijet. Nema dolje ni djeda ni strica. Strahuje od pomisli da e je zatvoriti u lijes i spustiti u ameriku glinu. Zato je napisala jednog dana oporuku u kojoj je postavila zahtjev da njeno mrtvo tijelo bude spaljeno a pepeo razbacan. Tereza i Toma su umrli u znaku teine. Ona eli umrijeti u znaku lakoe. Bie laka od zraka. Prema Par-menidu, to je pretvaranje negativnog u pozitivno.

283

26 Autobus se zaustavio pred hotelom u Bangkoku. Vie niko nije imao volje za sjednice. Ljudi su se u grupama razmiljeli po gradu, neki su obilazili hramove a neki otili u javne kue. Prijatelj sa Sorbone pozvao je Franza da zajedno provedu vee, ali Franz je elio da bude sam. Sputao se mrak, pa je iziao na ulicu. Stalno je mislio na Sabinu i osjeao na sebi njen dugi pogled, pod kojim je uvijek poinjao sumnjati sam u sebe, jer nije znao ta Sabina u stvari misli. Pa i sad ga je taj pogled poeo ispunjavati osjeajem nelagodnosti. Da mu se sluajno ne ruga? Da ne smatra kult koji joj posveuje pomalo aavim? Da mu ne eli rei kako je vrijeme da konano odraste i potpuno se posveti ljubavnici koju mu ;e poslala? Zamiljao je lice s velikim okruglim naoarima. Shvatio je da je sa svojom studenticom uistinu sretan. Putovanje u Kambodu mu je odjednom izgledalo smijeno i beznaajno. Zato je uope putovao ovamo? Sad zna. Putovao je ovamo da bi konano shvatio da njegov stvarni ivot, njegov jedini ivot nisu povorke i Sabina, nego njegova djevojka s naoarima! Doputovao je ovamo da shvati kako je stvarnost vie od sna, mnogo vie od sna! Iz tame je izronio lik i poeo mu neto govoriti na nepoznatom jeziku. Posmatrao ga je blagonaklono i pomalo zaueno. Nepoznati mukarac se klanjao, osmjehivao se i cijelo vrijeme neto strahovito uporno objanjavao. ta mu to govori? inilo se da ga nekamo poziva. Uhvatio ga je za ruku i poveo. Franz je pomislio kako je moda nekome potrebna njegova pomo. Moda ipak nije doputovao uzalud. Moda je pozvan da ovdje nekome pomogne. Odjednom su se pored mukarca koji je priao pojavila jo dvojica. Jedan od njih zatraio je na engleskom jeziku novac.

284

U tom trenutku djevojka s naoarima je nestala iz njegovih misli i ponovo se u njega zagledala Sabina, nestvarna Sabina sa svojom velikom sudbinom, Sabina pred kojom se osjeao sitan. Njene oi su ga posmatrale gnjevno, nezadovoljno - opet je dopustio da ga prevare! Opet neko zloupotrebljava njegovu glupu dobrotu. Naglim pokretom istrgao se mukarcu koji ga je drao za rukav. Znao je da je Sabina uvijek voljela njegovu snagu. Uhvatio je drugog mukarca za ruku koju je ovaj bio ispruio prema njemu, vrsto je stegao i savrenim judo zahvatom prebacio ovjeka preko glave. Sad je bio zadovoljan sobom. Sabinine oi su ga neprestano pratile. Vie ga nikad nee vidjeti ponienog! Viega nikad nee vidjeti kako se povlai! Franz vie nikad nee biti mekan i sentimentalan! Ispunila ga je gotovo vesela mrnja prema tim mukarcima koji su namjeravali da se smiju njegovoj naivnosti. Stajao je lako povijen, ne sputajui pogled s njih. Ali onda ga je neto teko pogodilo u glavu, i sruio se. Kao kroz maglu je osjeao da ga nekamo nose. A onda je poeo padati. Osjetio je estok udar i izgubio je svijest. Probudio se tek u enevskoj bolnici. Iznad njegovog kreveta se naginjala Marie-Claude. Htio joj je rei da ne eli njeno prisustvo. Htio je da studentici s velikim naoarima odmah jave ta se dogodilo. Nije mislio ni na koga, samo na nju. Htio je da vie kako ne eli vidjeti nikog drugog, samo nju, ali je s uasom ustanovio da ne moe govoriti. Gledao je Marie-Claude s beskrajnom mrnjom, a onda pokuao da se okrene prema zidu. Nije, meutim, mogao da se pomjeri. Pokuao je da okrene bar glavu, ali ni glavu nije mogao pokretati. Zato je zatvorio oi, da je ne vidi.

285

27. Mrtvi Franz je konano pripao svojoj zakonitoj eni, kako joj nikad ranije nije pripadao. Marie-Claude sad odluuje o svemu, preuzima na sebe organizaciju pogrebi, alje smrtovnice, kupuje vijence, naruuje kod krojake crnu haljinu, koja je zapravo vjenana haljina. Da, tek suprugov pogreb je pravo vjenanje za suprugu, kraj ivotnog puta, nagrada za sve patnje. Pastor je, uostalom, dobro svjestan toga i govori nad grobom o vjernoj supruanskoj ljubavi koja je morala proi kroz mnoga iskuenja da bi za pokojnika do kraja ostala sigurna luka u koju se mogao u posljednjem trenutku vratiti. I Franzov kolega, koga je Marie-Claude zamolila da govori nad lijesom, prije svega je odao priznanje hrabroj supruzi pokojnika. Negdje pozadi, naslonjena na jednu prijateljicu, stajala je djevojka s velikim naoarima. Nastojanje da ne zaplae i mnogo progutanih praaka uinili su da je jo prije kraja obreda dobila greve. Savila se, uhvatila za stomak, i prijateljica je morala da je odvede s groblja.

286

28. im je dobio od predsjednika zadruge telegram, sjeo je na motocikl i odvezao se u Tomaevo selo. Sam je organizirao pogreb. Na spomenik je ispod oevog imena stavio natpis: Htio je kraljevstvo boije na zemlji. Zna da to otac nikad ne bi rekao tim rijeima, ali siguran je da natpis dobro izraava ono to je otac elio. Kraljevstvo boje znai pravdu. Toma je eznuo za svijetom u kome vlada pravda. Zar imon nema prava da izrazi oev ivot svojim vlastitim rjenikom? Ta to je oduvijek pravo onih koji ostaju! Na spomeniku iznad Franzovog groba pie: Povratak poslije dugog lutanja. Natpis se moe shvatiti na religiozni nain: lutanje ovozemaljskim ivotom, povratak u naruje boje. Ali oni upueni znaju da reenica ima i svjetovni smisao. MarieClaude, uostalom, o tome svaki dan pria: Franz, zlatni, dobri Franz nije izdrao krizu svojih pedesetih godina. I u kande kakve bijedne ene je pao! Nije bila ak ni lijepa. (Jeste li primijetili one ogromne naoare, nije se vidjela iza njih!) Ali pedesetogodinjak (to nam je svima poznato!) prodao bi vlastitu duu za komad mladog tijela. Ali samo njegova vlastita ena zna koliko je patio zbog toga! Bile su to istinske muke za njega! Jer Franz je u dubini due bio astan i dobar. Kako drukije objasniti to besmisleno, oajniko putovanje nekamo u Aziju? Iao je tamo po svoju smrt. Da, Marie-Claude to im je dobio od predsjednika zadruge telegram, sjeo je na motocikl i odvezao se u Tomaevo selo. Sam je organizirao pogreb. Na spomenik je ispod oevog imena stavio natpis: Htio je kraljevstvo boije na zemlji. Zna da to otac nikad ne bi rekao tim rijeima, ali siguran je da natpis dobro izraava ono to je otac elio. Kraljevstvo boje znai pravdu. Toma je eznuo za svijetom u kome vlada pravda. Zar imon nema prava da izrazi oev ivot svojim vlastitim rjenikom? Ta to je oduvijek pravo onih koji ostaju!

287

Na spomeniku iznad Franzovog groba pie: Povratak poslije dugog lutanja. Natpis se moe shvatiti na religiozni nain: lutanje ovozemaljskim ivotom, povratak u naruje boje. Ali oni upueni znaju da reenica ima i svjetovni smisao. MarieClaude, uostalom, o tome svaki dan pria: Franz, zlatni, dobri Franz nije izdrao krizu svojih pedesetih godina. I u kande kakve bijedne ene je pao! Nije bila ak ni lijepa. (Jeste li primijetili one ogromne naoare, nije se vidjela iza njih!) Ali pedesetogodinjak (to nam je svima poznato!) prodao bi vlastitu duu za komad mladog tijela. Ali samo njegova vlastita ena zna koliko je patio zbog toga! Bile su to istinske muke za njega! Jer Franz je u dubini due bio astan i dobar. Kako drukije objasniti to besmisleno, oajniko putovanje nekamo u Aziju? Iao je tamo po svoju smrt. Da, Marie-Claude to zna sasvim sigurno: Franz je svjesno traio smrt. U posljednjim danima, kad je ve umirao i nije imao nikakvih potreba da lae, htio je vidjeti samo nju. Nije mogao govoriti, ali oima joj je zahvaljivao. Pogledom ju je molio za oprotenje. I ona mu je oprostila.

288

29. ta je ostalo od umiruih u Kambodi? Jedna velika fotografija amerike glumice kako dri u naruju uto dijete. ta je ostalo od Tomaa? Natpis Htio je kraljevstvo boje na zemlji. Sta je ostalo od Beethovena? Smrknuti mukarac s bujnom grivom koji izgovara mranim glasom: ,,Es muss seinV ta je ostalo od Franza? Natpis Povratak poslije dugog lutanja. I tako dalje i tako dalje. Prije nego to budemo zaboravljeni, biemo pretvoreni u ki. Ki je prelazna stanica izmeu postojanja i zaborava.

289

SEDMI DIO KARENJINOV OSMJEH

290

1. Kroz prozor se pruao pogled na padinu obraslu krivim stablima jabuka. Iznad padine horizont je zatvarala uma a krivulja brda vukla se u da'jinu. Uvee se na blijedo nebo penjao bijeli mjesec i to je bio trenutak kad je Tereza izlazila na prag. Mjesec na jo nezamraenom nebu izgledao je kao lampa koju su ujutro zaboravili da ugase pa je cijelog dana svijetlila u sobi mrtvih. Krive jabuke su rasle na padini i nijedna od njih nije mogla otii s mjesta na kome je izrasla, kao to ni Tereza i Toma nee moi vie nikad otii iz ovog sela. Prodali su automobil, televizor, radio, samo da bi mogli kupiti kuicu s batom od zemljoradnika koji je elio odseliti u grad. ivjeti na selu bila je jedina mogunost bjekstva koja im je preostala, jer je u selu vladala stalna nestaica ljudi, a stanova je bilo dovoljno. Niko nije bio zainteresiran da ispituje politiku prolost ovjeka spremnog da radi na polju ili u umi. Takvima niko nije zavidio. Tereza je bila sretna to su otili iz grada s pijanim gostima u baru i nepoznatim enama koje su ostavljale u Tomaevoj kosi miris svog krila. Policija je prestala da se brine za njih i sluaj s ininjerom se stopio u jedno sa scenom na Petfinu,tako da gotovo vie nije znala ta je san a ta stvarnost. (Uostalom, je li ininjer zaista bio u slubi tajne policije? Moda je bio, moda i nije. Mukarci koji za ljubavne sastanke koriste posuene stanove, i koji ne vole da sa istom enom vode ljubav vie puta, i nisu tako dragocjeni.) Tako je Tereza bila sretna i imala je osjeaj da je blizu cilja bila je zajedno s Tomaem i bili su sami. Sami? Moram biti precizniji. To to sam nazivao samoom znai da su prekinuli sve veze sa dotadanjim prijateljima i poznanicima. Presjekli su svoj ivot kao da je traka od tkanine. Ali zato su se dobro osjeali u drutvu stanovnika sela s kojima su radili i koje su ponekad posjeivali u njihovim domovima ili pozivali sebi.

291

Onog dana kad je u banjskom gradiu s ruskim imenima ulica upoznala predsjednika ovdanje zadruge, Tereza je u sebi iznenada otkrila sliku sela koju su u njoj ostavile uspomene na proitano ili njeni preci - svijet zajednitva u kome svi predstavljaju veliku porodicu povezanu zajednikim interesima i navikama: svake nedjelje misa u crkvi, krma u kojoj se sastaju mukarci bez ena, dvorana u istoj krmi gdje u subotu svira kapela i itavo selo plee. Selo u komunistikoj zemlji, meutim, vie nije slino toj prastaroj slici. Crkva se nalazila u susjednoj opini i niko u nju nije iao, krma je pretvorena u uredsku zgradu, mukarci se nisu imali gdje sastajati i piti pivo, mladi nisu imali gdje plesati. Crkvene praznike bilo je zabranjeno slaviti, a dravni praznici nisu nikoga zanimali. Kino se nalazilo u gradiu udaljenom dvadeset kilometara. I tako su se poslije radnog dana, u toku koga su se ljudi veselo dovikivali i avrljali u minutama predaha, svi zatvarali u etiri zida svojih kua, ispunjenih modernim namjetajem iz koga je izbijao neukus kao propuh, i sjedali pred osvijetljene ekrane televizora. Nisu pozivali jedni druge u goste, tek tu i tamo poneko bi skoknuo do susjeda na par rijei prije veere. Svi su sanjali o tome da odsele u grad. Selo im nije prualo nita to bi bar malo podsjealo na zanimljiv ivot. I moda je upravo zato to tu niko nije htio da pusti korijenje drava postepeno gubila vlast nad selom. Zemljoradniku koji nije vie vlasnik zemlje, koji je samo radnik na polju, nije stalo ni do predjela ni do posla, netru ta izgubiti, nema zbog ega strahovati. Zbog te ravnodunosti selo je sauvalo znatnu mjeru autonomije i slobode. Predsjednika zadruge nije niko imenovao (kao direktore u gradovima), ve su ga birali sami zadrugari iz svojih redova. Kako su svi eljeli da odu sa sela, Tereza i Toma imali su medu njima sasvim poseban poloaj - doli su dobrovoljno. A kako su ostali koristili svaku priliku da odu bar na jedan dan u neki od gradova u blizini, Terezi i To-mau bilo je dovoljno da

292

budu tamo gdje jesu pa su ubrzo bolje upoznali stanovnike sela nego to su se oni poznavali meusobno. Posebno je predsjednik zadruge postao njihov istinski prijatelj. Imao je enu, etvoro djece i prase, koje je dresirao kao da je pas. Prase se zvalo Mefisto i bilo je glavni atrakcija i ponos sela. Izvravalo je nareenja, bilo je isto i ruiasto i hodalo na svojim papcima kao ena irokih bedara na visokim potpeticama. Kad je Karenjin prvi put ugledao Mefista, bio je strahovito uzbuen i dugo ga je obilazio i njuio. Ubrzo se, meutim, sprijateljio s njim i davao mu prednost nad seoskim psima, koje je prezirao, jer su bili vezani za kuicu i lajali, neprestano i bez razloga. Karenjin je pravilno shvatio vrijednost posebnosti i mogao bih rei da je cijenio to svoje prijateljstvo sa prasetom. Predsjednik zadruge bio je sretan to moe pomoi svom nekadanjem ljekaru, ali ujedno i nesretan to za njega ne moe uiniti vie. Toma je postao ofer kamiona i prevozio alat i zadrugare na polja. Zadruga je imala etiri velike staje s kravama i jednu manju sa etrdeset junica. O njima se brinula Tereza i dva puta dnevno ih izvodila na pau. Kako su bliske i lako dostupne livade bile namijenjene za koenje, Tereza je mo rala odlaziti sa stadom na okolne breuljke. Junice su postupno pasle travu na udaljenim panjacima i Tereza je tako obila s njima itav prostrani predio oko sela. Kao nekad u malom gradu, uvijek je nosila u ruci knjigu, pa ju je otvarala i itala dok su junice pasle. Karenjin ju je uvijek pratio. Nauio je da laje na mlade krave koje su bile previe nestane i htjele da se udalje od ostalih, i radio je to oigledno s uivanjem. Bio je od njih troje sigurno najsretniji. Njegova funkcija stra-ara sata" nije nikad bila toliko potovana kao tu, gdj-j nije bilo mjesta improvizacijama. Vrijeme u kome su Tereza i Toma tu ivjeli pribliavalo se pravilnosti njegovog vremena.

293

Jednog dana poslije ruka (to je bilo vrijeme kad su imali dva sata slobodno) izili su sve troje da proetaju po padini iznad kue. - Ne svia mi se kako tri - rekla je Tereza. Karenjin je vukao zadnju nogu. Toma se sagnuo i opipao mu zadnju apu. Otkrio je na nozi malu izboinu. Sljedeeg dana stavio ga je pored sebe na sjedalo u kabini kamiona i odvezao se do susjednog sela, gdje je ivio veterinar. Ponovo ga je posjetio nedjelju dana kasnije i vratio se kui sa vijeu da Karenjin ima rak. Tri dana nakon toga ga je operirao, zajedno s veterinarom. Kad ga je dovezao kui? Karenjin se jo nije bio sasvim probudio iz narkoze. Leao je pored njihovog kreveta na tepihu i cvilio, otvorenih oiju. Na nozi je imao na jednom mjestu obrijano krzno i rez sa est avova. Pokuao je da ustane, ali nije mogao. Tereza se uplaila da vie nee moi hodati. - Ne boj se - rekao je Toma. - Jo je omamljen od narkoze. Pokuala je da ga podigne, ali je iskesio zube. Jo nikad se nije dogodilo da pokua ugristi Terezu! Ne zna ko si - rekao je Toma - Nije te prepoznao. Poloili su ga pored postelje, gdje je ubrzo zaspao. Zaspali su i oni. Bila su tri sata ujutro kad ih je probudio. Vrtio je repom i gazio po Terezi i Tomau. Mazio se, divlje i ne-zasito. I to se jo nikad nije dogodilo da ih probudi! Uvijek je ekao da se oni probude, i tek tada se usuivao da skoi na njihov krevet. Ovog puta, kad se usred noi potpuno osvijestio, nije mogao da se savlada. Ko zna iz kakvih daljina se vratio! Ko zna s kakvim se utvarama borio! I kad je vidio da je kod kue i prepoznao svoje najblie, morao je podijeliti s njima tu svoju ogromnu radost, radost zbog povratka i ponovnog roenja

294

2. Odmah na poetku Knjige postanka pie da je Bog stvorio ovjeka kako bi mu povjerio vladavinu nad pticama, ribama i ivotinjama. Naravno, Knjigu postanka je pisao ovjek, a ne konj. Nije nimalo sigurno da je Bog povjerio vladavinu nad drugim stvorenjima upravo ovjeku. Prije se ini da je ovjek izmislio Boga da bi uzurpiranu vladavinu nad kravom i konjem pretvorio u svetu stvar. Da, pravo ovjeka da ubije jelena ili kravu je jedino u emu se itavo ovjeanstvo slae ak i dok vodi najkrvavije ratove. To pravo nam izgleda kao neto samo po sebi razumljivo, jer se na vrhu hijerarhije nalazimo mi. Bilo bi, meutim, dovoljno da se u igru umijea neko trei, recimo posjetilac sa druge planete, kome je Bog rekao Vladae nad biima sa svih zvijezda!", pa da sve to je u Postanku bilo samo po sebi razumljivo postane problematino. ovjek koga Marsovac bude upregao u kola ili koga neko stvorenje sa Mlijenog puta bude peklo na ranju moda e se sjetiti teleih kotleta koje je bio naviknut da vidi u svom tanjim i zamolie (prekasno!) kravu da mu oprosti. Tereza ide za stadom junica, tjera ih pred sobom, svakog trenutka mora neku od njih upozoravati na red, jer su mlade krave razdragane i sklone da pobjegnu s puta u polje. Karenjin je prati. Ve dvije godine vodi s njom svakog dana junice na pau. Uvijek ga je zabavljalo da bude strog prema njima, da laje na njih i grdi ih. (Njegov Bog mu je povjerio da vlada nad kravama i on je bio ponosan na to.) Ovog puta se, naalost, kree s naporom, skakue na tri noge; na etvrtoj ima ranu koja neprestano krvari. Tereza se svaki as saginje i miluje ga po leima. Za etrnaest dana poslije operacije postalo je oigledno da proces nije zaustavljen i da e Karenjinu iz dana u dan biti sve gore. Usput sreu susjedu koja u gumenim izmama uri u staju. Susjeda zastaje. - ta je s vaim psiem? Nekako epa! - Tereza

295

kae: - Ima rak. Gotov je. - Osjea kako joj se stee grlo i ne moe da govori. Susjeda vidi suze u Terezinim oima i ljuti se. Zaboga, neete valjda plakati zbog psa! - Govorei to, ona ne misli nita loe, to je dobra ena i eli svojim rijeima da utjei Terezu. Tereza to zna, uostalom ve je dosta dugo na selu da shvati da seljaci, kad bi voljeli svakog svog kunia kao ona Karenjina, ne bi mogli nijednog ubiti i pomrli bi od gladi zajedno sa svojim ivotinjama. Ipak joj rijei njene susjede zvue neprijateljski. - Znam - odgovara bez protesta, ali odmah se okree i odlazi dalje cestom. Osjea se usamljenom sa tom svojom ljubavi prema psu. S tunim osmijehom govori sama sebi kako je mora skrivati briljivije nego to bi morala kriti nevjerstvo. Ljudi se zgraavaju nad ljubavlju prema psu. Kad bi susjeda saznala da Tereza vara Tomaa, veselo bi je, zavjereniki, potapala po leima. Ide dalje sa svojim junicama, koje se taru jedna o druge bokovima, i govori sebi da su to istinski drage ivotinje. Mirne, nimalo zlobne, ponekad djetinjasto vesele; izgledaju kao debele ene pedesetih godina koje se pretvaraju da nisu starije od etrnaest. Nema dirljivijeg prizora od krava kad se igraju. Tereza ih posmatra sa simpatijama i govori sebi (ta misao joj se ve dvije godine neprestano vraa) kako ljudi parazitski ive na kravama kao pantljia-ra u ovjeku; pripili su se uz njihova vimena kao pijavice. ovjek je parazit krave, tako bi u svom prirodopisu definirao ovjeka neki ne-ovjek. Tu definiciju, moemo, naravno, shvatiti kao alu i utivo joj se nasmijati. Ali Tereza se, koja sasvim ozbiljno razmilja o njoj, nalazi na klizavom terenu; njene misli su opasne i udaljavaju je od ovjeanstva. Ve u Postanku Bog je dao ovjeku da vlada nad ivotinjama, iako to moemo shvatiti i tako da mu je tu vladavinu samo povjerio. ovjek nije postao vlasnik, nego samo upravnik planete, koji e jednom morati da podnese raun o svojim postupcima. Descartes je nainio odluan korak dalje nainio je od ovjeka gospodara i vlasnika prirode". I to je sigurno u nekoj dubokoj vezi s injenicom da je upravo on

296

definitivno odbio mogunost da ivotinje imaju duu - ovjek je vlasnik i gospodar, dok je ivotinja, kae Descartes, samo automat, oivljeni stroj, machina animata". Ako ivotinja cvili, to nije pla, to je samo kripanje mehanizma koji ne funkcionira pravilno. Kad toak kripi, to ne znai da kola pate, nego da nisu podmazana. Isto tako treba shvatiti i cviljenje ivotinja i ne alostiti se nad psom koga u laboratoriji ivog sijeku na komade. Junice pasu na livadi, Tereza sjedi na panju a Kare-njin sjedi pored nje s glavom poloenom na njeno koljeno. I Tereza se sjea kako je jednom, moda prije deset godina, proitala u novinama kratku vijest - u nekom ruskom gradu pobili su sve pse. Ta vijest, neupadljiva i naizgled beznaajna, uinila je da prvi put osjeti strah od te velike susjedne zemlje. Ta vijest kao da je bila nagovjetaj svega to e doi. U prvim godinama poslije ruske invazije jo se nije moglo govoriti o teroru. Kako je praktino itav narod bio protiv okupacionog reima, Rusi su morali pronai meu esima nove ljude i izgurati ih na vlast. Ali gdje da ih trae kad su vjera u komunizam i ljubav prema Rusiji bile mrtve? Traili su ih medu onima koji su u sebi nosili elju da se zbog neega osvete ivotu. Bilo je potrebno sjediniti njihovu agresivnost, uzgajati je i odravati u stanju pripravnosti. Bilo je potrebno uvjebavati je na provizornim ciljevima. Tim ciljem postale su ivotinje. Novine su u to vrijeme poele objavljivati cikluse lanaka i organizirati anketiranje italaca. Trailo se, na primjer, da u nekom gradu budu istrijebljeni golubovi. I bili su istrijebljeni. Ali glavna kampanja bila je usmjerena protiv pasa. Ljudi su bili jo oajni zbog katastrofe koja ih je zadesila okupacijom, ali novine, radio i televizija su govorili samo o psima koji zagauju trotoare i parkove, ugroavajui zdravlje djece, koji su potpuno beskorisni, a ljudi ih ipak hrane. Stvorena je takva psihoza da se Tereza bojala da nahukana masa ne uini kakvo zlo Karenjinu. Tek godinu dana kasnije se nagomilana (i na ivotinjama istrenirana) zloba usmjerila na svoj pravi cilj - na ljude. Poelo

297

je izbacivanje iz slube, hapenje, poeli su sudski procesi. ivotinje su mogle odahnuti. Tereza miluje Karenjina po glavi koja nepomino poiva na njenom koljenu. Govori u sebi otprilike ovo: lijepo se odnositi prema drugom ovjeku, nema nieg naroitog u tome. Tereza se mora odnositi pristojno prema ostalim stanovnicima sela, jer u suprotnom ne bi mogla ivjeti na selu. ak se i prema Tomau mora odnositi s ljubavlju, jer joj je Toma potreban. Nikad neemo moi sa sigurnou ustanoviti u kojoj su mjeri nai odnosi prema drugim ljudima posljedica naih osjeaja, ljubavi, mrnje, dobrote ili zlobe, a u kojoj su mjeri predodreeni odnosom snaga izmeu pojedinaca. Stvarna dobrota ovjeka moe se pokazati u svoj svojoj istoti i slobodi samo u odnosu prema nekome ko ne posjeduje nikakvu mo. Pravi ispit ljudskog morala, onaj osnovni (iskren tako duboko da izmie naem pogledu) jest u odnosu ovjeka prema onima koji su mu preputeni na milost i nemilost - prema ivotinjama. A ba tu je dolo do fundamentalnog debakla ovjeka, u toj mjeri sutinskog da su iz njega proizili svi ostali. Jedna od junica je prila Terezi, zastala i dugo je posmatrala krupnim smeim oima. Tereza ju je poznavala. Nazivala su je Marketa. Htjela je da da imena svim svojim junicama, ali nije stigla. Bilo ih je previe. Nekad davno, sigurno prije vie od etrdeset godina, sve krave u tom selu imale su imena. (A ako je ime znak prisutnosti due, moemo rei da su ga imale uprkos Descartesu.) A onda su sela pretvorena u velike zadrune fabrike i krave su poele provoditi itav ivot u svoja dva kvadratna metra staje. Od tada vie nemaju imena, pretvorene su u ,,machinae animatae". itav svijet se saglasio s Descartesom. Stalno mi je pred oima Tereza kako sjedi na panju, miluje Karenjina po glavi i razmilja o debaklu ovjeanstva. A onda se preda mnom pojavljuje druga slika: Niet-zsche u Torinu izlazi iz svog hotela. Vidi pred sobom konja i koijaa koji ga

298

udara biem. Nietzsche prilazi konju i pred zauenim koijaem grli ga oko vrata i plae. Bilo je to 1889. godine i Nietszche se ve bio udaljio od ljudi. Drugim rijeima, tada je buknula njegova duevna bolest. Ali upravo zato mi se ini da njegov gest ima mnogo dublji smisao. Nietzsche je priao konju da zatrai od njega oprotenje za Descartesa. Njegovo ludilo (prema tome, definitivni razilazak s ovjeanstvom) poelo je u trenutku kad je zaplakao nad konjem. A to je onaj Nietzsche koga volim, isto kao to volim Terezu, na ijim koljenima poiva glava na smrt bolesnog psa. Vidim ih jedno pored drugog - oboje silaze s ceste po kojoj ovjeanstvo, gospodar i vlasnik prirode", mariraju naprijed.

299

3. Karenjin je rodio dvije kifle i jednu pelu i sad zauen posmatra svoje neobino potomstvo. Kifle su bile mirne, ali pela se motala naokolo, omamljena, a onda je uzlet jela i nestala. To je bio san to ga je sanjala Tereza. im se probudila, ispriala ga je Tomau, i oboje su u njemu pronali neto kao utjehu - san je pretvorio Karenjinovu bolest u trudnou, a drama poroaja imala je smijean i istovremeno njean ishod: dvije kifle i jednu pelu. Ponovo ju je obuzela sasvim nelogina nada. Ustala je i obukla se. I ovdje na selu njen dan je poinjao odlaskom u trgovinu po mlijeko, kruh i kifle. Ali ovog puta, kad je pozvala Karenjina da poe s njom, jedva je podigao glavu. To je bilo prvi put da odbije uestvovanje u obredu na kome je sam nekad bezuslovno inzistirao. I tako je otila bez njega. - A gdje je Karenjin? - upitala ju je prodavaica, koja je ve bila pripremila kiflu za njega. Kiflu je ovog puta odnijela Tereza u torbi. Ve na vratima ju je izvukla i pokazala je Karenijnu. Htjela je da doe po nju. Ali on je i dalje nepomino leao. Toma je vidio koliko je Tereza nesretna. Zato je sam uzeo kiflu u usta i stao na sve etiri ispred Karenjina. Zatim je polako krenuo prema njemu. Karenjin ga je posmatrao, inilo se da mu je u oima zasvjetlucala iskra zanimanja, ali nije ustao. Toma je licem gotovo dodirnuo njegovu njuku. Ne pokreui tijelo, pas je dohvatio zubima dio kifle koji je strao iz Tomaevih usta. U tom trenutku Toma je ispustio kiflu, preputajui je Karenjinu. Zatim se, i dalje na sve etiri, povukao i poeo reati. Pretvarao se kako ne namjerava prepustiti kiflu bez borbe. Pas je na to odgovorio gospodaru rezanjem. Konano! To je bilo ono na ta su ekali! Karenjin jo ima volje da se igra! Karenjin jo uvijek

300

eli da ivi! To rezanje bilo je Karenjinov osmijeh i htjeli su da taj osmijeh traje to due. Zato mu je Toma ponovo priao na sve etiri i dohvatio zubima vrh kifle koji je pas drao u gubici. Glave su im bile jedna uz drugu. Toma je osjeao miris pseeg daha a po licu su ga kakljale duge dlake to su Karenjinu rasle oko njuke. Pas je jo jednom zareao i trgnuo glavom. Svakome od njih ostala je u zubima polovina kifle. A onda je Karenjin nainio staru greku. Ispustio je svoj komad kifle i pokuao da se domogne polovine koju je u zubima drao njegov gospodar. Zaboravio je, kao uvijek, da Toma nije pas i da ima ruke. Toma nije ispustio kiflu iz usta, ali zato je uzeo rukom isputenu Karenjinovu polovinu. - Zaboga, Tomae, ta nee mu uzeti kiflu - viknula je Tereza. Toma je poloio obje polovine kifle na pod pred Karenjina, koji je brzo progutao jednu od njih, a drugu dugo i demonstrativno drao u zubima, kao da se hvali kako je pobijedio u sukobu oko kifle. Posmatrali su ga i ponovo govorili kako se Karenjin osmjehuje i kako, dok se osmjehuje, ima razloga da ivi, iako je osuen na smrt. Sljedeeg dana se, uostalom, uinilo da se njegovo stanje poboljava. Ruali su. To je bilo doba kad su oboje imali slobodno vrijeme, pa su izlazili da proetaju. Karenjin je to znao i uvijek nemirno trkarao oko njih. Ali ovog puta, kad je Tereza uzela u ruku ogrlicu i uzicu, samo ih je pogledao, ne pomjerajui se. Stajali su iznad njega nastojei da se dre (zbog njega i radi njega) veselo, kako bi mu bar malo popravili raspoloenje. Tek nakon nekoli' ko trenutka, kao da se saalio, doskakutao je do njih na tri noge i pustio da mu Tereza stavi ogrlicu. - Tereza - rekao je Toma - znam da si zamrzila fotoaparat, ali danas ga ponesi! Tereza ga je posluala. Otvorila je ormar da potrai ve zaboravljeni, zatureni fotoaparat, a Toma je dodao:

301

- Jednom e nam te fotografije donositi mnogo radosti. Karenjin je bio dio naeg ivota. Kako to, bio? - rekla je Tereza kao da ju je zmija ugrizla. Aparat je leao pred njom na dnu ormara, ali nije se sagnula da ga uzme. - Neu ga ponijeti. Ne elim misliti na to kako Karenjina nee biti. A ti o njemu ve govori u prolom vremenu! Ne ljuti se - rekao je Toma. Ne ljutim se - rekla je Tereza blago. - I ja sam ve mnogo puta uhvatila sebe kako mislim o njemu u prolom vremenu. Ve mnogo puta sam morala podviknuti sama sebi. I upravo zato neu ponijeti aparat. etali su cestom utei. utjeti je bio jedini nain da misle o Karenjinu u prolom vremenu. Nisu odvajali pogled od njega, neprestano su bili s njim. ekali su da se osmjehne. Ali on se nije osmjehivao, samo je strpljivo iao, stalno na tri noge. - On to ini nama za ljubav - rekla je Tereza. - Nije htio da ide u etnju. Poao je samo zato da nama uini radost. To to je rekla bilo je tuno, ali su ipak, premda toga nisu bili svjesni, bili sretni. Bili su sretni ne uprkos tuzi nego zahvaljujui tuzi. Drali su se za ruke, a pred sobom su oboje imali istu sliku: psia koji epa, psia koji predstavlja deset godina njihovog ivota. etali su jo malo, a onda je, na njihovo veliko razoarenje, Karenjin zastao i okrenuo se. Morali su se vratiti. Moda tog istog dana ili sutradan, Tereza je neoekivano ula u Tomaevu sobu i vidjela kako ita neko pismo. uo je kad su se vrata otvorila i gurnuo pismo u stranu, medu ostale papire. To joj nije promaklo. Kad je odlazila, primijetila je kako Toma neupadljivo gura pismo u dep. Zaboravio je, meutim, kovertu. Kad je ostala sama, dobro ju je prouila. Adresa je bila napisana nepoznatim, prilino kitnjastim rukopisom, za koji je zakljuila da je enski. Kad su se kasnije sreli, upitala ga je, sasvim leerno, je li stigla kakva pota.

302

- Nije - rekao je Toma, i Terezu je obuzelo oajanje, oajanje utoliko gore to se bila ve odvikla od njega. Ne, nije pomislila kako Toma ima neku tajnu ljubavnicu. To je bilo praktino nemogue. Zna kako provodi svaki slobodan trenutak. Ali izgleda da je ostala neka ena u Pragu na koju misli i do koje mu je stalo iako mu ne moe ostavljati miris svog krila u kosi. I ne pomilja da bi je Toma mogao zbog te ene ostaviti, ali ima osjeaj da je srea dviju posljednjih godina, koje su proveli na selu, ponovo oskvrnuta laima. Vraa joj se stara misao: Njen dom nije Toma, nego Karenjin. Ko e navijati sat njihovih dana kad njega vie ne bude? Tereza je mislima bila u budunosti, u budunosti bez Karenjina, i osjeala se u njoj usamljena. Karenjin je leao u uglu i cvilio. Tereza je otila u vrt. Gledala je u travu izmeu dvije jabuke i zamiljala kako e tu sahraniti Karenjina. Zarila je potpeticu u zemlju i nacrtala njom u travi pravougaonik. To je bilo mjesto za njegov grob. - ta to radi - upitao je Toma, koji je, neprimijeen, priao dok je to radila, iznenadivi je kao ona njega prije nekoliko sati dok je itao pismo. Nije mu odgovorila. Primijetio je kako joj se opet, poslije dugog vremena, tresu ruke. Uhvatio ju je za ruke. Istrgla se. - Je li to grob za Karenjina? Nije odgovorila. Njena utnja ga je nervirala. - Predbacuje mi da o njemu govorim u prolom vremenu, a ta radi ti? - prasnuo je. - Ti ga ve sahranjuje! Okrenula mu je leda i otila u kuu. Toma je otiao u svoju sobu i zalupio za sobom vrata. Tereza ih je otvorila i rekla: - Ako ve uvijek misli samo na sebe, bar sad bi mogao malo misliti i na njega. Spavao je i probudio si ga! Sad e opet cviliti. Znala je da postupa nepravedno (pas nije spavao), znala je da se ponaa kao primitivna ena koja eli raniti i zna kako se to radi.

303

Toma je na prstima uao u sobu u kojoj je leao Karenjin, ali ona nije htjela da ga ostavi nasamo s njim. Oboje su se nagnuli iznad njega, svako s jedne strane. U tom zajednikom pokretu nije bilo pomirenja. Naprotiv. I ona i on bili su sami. Tereza sa svojim psom, Toma .sa svojim psom. Bojim se da e tako razdvojeni, jedno i drugo sami, ostati uz njega do posljednjeg trenutka.

304

4. Zato je Terezi tako vana rije idila? Mi koji smo odgojeni na mitologiji Starog zavjeta moemo rei da je idila slika koja je ostala u nama kao uspomena na Raj ivot u Raju nije bio slian pravolinijskom kretanju koje nas vodi u nepoznato, nije bio avantura. Kretao se u krugu medu poznatim stvarima. Njegova jednolinost nije donosila dosadu, nego sreu. Dok je ovjek ivio na selu, u prirodi, okruen domaim ivotinjama, u naruju godinjih doba i njihovog ponavljanja, u svemu tome je stalno postojao izvjestan odraz one rajske idile. Zato je Tereza, kad je u banjskom gradiu srela predsjednika zadruge, iznenada ugledala pred sobom sliku sela (sela u kome nikad nije ivjela, koje nije poznavala) i bila je oarana. Osjeala se kao da gleda unazad, prema izgubljenom Raju. Kad se u Raju Adam nagnuo iznad izvora, jo nije znao da vidi sebe. Ne bi shvatio Terezu kad je kao djevojka stajala pred ogledalom nastojei da kroz tijelo vidi svoju duu. Adam je bio kao Karenjin. Tereza se esto zabavljala tako da ga je vodila pred ogledalo. Nije poznavao svoju sliku i odnosio se prema "njoj s nevjerovatnom ravnodunou i nemarom. Uporedenje Karenjina i Adama me dovodi na misao da u Raju ovjek jo nije bio ovjek. Preciznije reeno, ovjek jo nije bio izbaen u putanju ovjeka. Mi smo ve odavno izbaeni i letimo kroz prazninu vremena koje se odvija pravolinijski. Ipak, u nama jo uvijek postoji tanka vrpca koja nas vezuje za daleki magloviti Raj u kome se Adam naginje iznad izvora i, sasvim razliit od Narcisa, ne sluti da je blijeda, uta mrlja to se pojavila u vodi zapravo on. enja za Rajem je enja ovjeka da ne bude ovjek. Kad je kao dijete nalazila majine uloke umrljane menstruacionom krvlju, osjeala je gaenje i mrzila majku zbog toga to nema dovoljno stida i sakrije ih. Ali i Karenjin, koji je

305

bio kuja, imao je menstruacije. Dolazile su jednom u pola godine i trajale po etrnaest dana. Da ne prlja stan, Tereza mu je stavljala izmeu nogu veliki komad vate i oblaila mu svoje stare gaice, koje je dugakom vrpcom vjeto vezivala da mu ne spadnu. I punih etrnaest dana se smijala njegovoj garderobi. Kako to da je menstruacija kod psa budila u njoj veselu njenost, dok joj se vlastita menstruacija gadila? ini mi se da je odgovor jednostavan: pas nije nikad bio istjeran iz Raja. Karenjin ne zna nita o dvojnosti tijela i due i ne zna za gaenje. Zato se s njim Tereza osjea tako dobro i smireno. (I zato je tako opasno pretvarati ivotinju u machina animata a kravu u automat za proizvodnju mlijeka; ovjek tako presijeca nit koja ga je vezala za Raj pa ga, u toku leta kroz prazninu vremena, nita nee moi zaustaviti ni utjeiti.) Iz tih zbrkano nabacanih ideja iskrsava pred Terezom bogohulna misao, koje se nikako ne moe osloboditi: ljubav koja je vee uz Karenjina ljepa je od one koja postoji izmeu nje i Tomaa. Ljepa, ne i vea. Tereza ne eli optuivati ni Tomaa ni sebe, ne eli tvrditi da bi se mogli vise voljeti. Umjesto toga, ima utisak da je ljudski par stvoren tako da njihova ljubav bude a priori gore vrste nego to moe biti (bar u najboljem sluaju) ljubav izmeu ovjeka i psa, taj bizarni odnos u historiji ovjeka, koji Stvoritelj vjerovatno nije planirao. Ta ljubav je bez interesa - Tereza nita ne trai od Karenjina. Ne trai od njega ni ljubav. Nikad sebi nije postavljala pitanja koja toliko mue ljudske parove: Voli li me? Je li volio nekoga vie nego mene? Voli li on mene vie nego to ja volim njega? Moda sva ta pitanja to se postavljaju u ljubavi, koja je mjere, ispituju, prouavaju, sasluavaju, u stvari u samom poetku unitavaju ljubav. Moda nismo u stanju da se volimo upravo zato to elimo da budemo voljeni, to jest zato to od onog drugog traimo neto (ljubav), umjesto da mu prilazimo bez zahtjeva i elimo samo njegovu prisutnost.

306

I jo neto - Tereza je prihvatila Karenjina onakvog kakav je bio, nije htjela da ga mijenja prema svom liku, unaprijed se saglasila s njegovim pseim svijetom, nije pokuavala da mu ga uzme, nije bila ljubomorna na njegove tajne interese. Trudila se oko njega ne zato da ga promijeni (kao to mu eli promijeniti svoju enu, a ena mua), ve samo zato da ga naui elementarni jezik koji e im omoguiti da se sporazumijevaju i zajedno ive. Konano, ljubav prema psu je dobrovoljna, niko joj je nije nametnuo. (Tereza ponovo misli na majku i svega joj je ao: Da je majka bila jedna od nepoznatih ena iz sela, moda bi joj njena vesela grubost bila simpatina! Ah, da je majka bila neka strana ena! Tereza se od djetinjstva stidjela to je majka okupirala crte njenog lica i konfiscirala njeno ja. Ali najgore je bilo to to ju je stara zapovijed Ljubi oca i majku..." prisiljavala da bude saglasna s tom okupacijom, da tu agresiju naziva ljubavlju! Majka nije bila kriva to se Tereza razila s njom. I nije se razila s njom zbog toga to je majka bila takva kakva' je bila, ve zato to je bila majka.) Glavno je, meutim, da nijedan ovjek ne moe donijeti drugom idilu na poklon. To moe samo ivotinja, zato to nije bila istjerana iz Raja. Ljubav izmeu ovjeka i psa je idilina. U njoj nema konflikta, nema munih scena, nema razvoja. Karenjin je okruio Terezu i Tomaa svojim ivotom zasnovnim na ponavljanju i oekivao je od njih isto. Da je Karenjin bio ovjek a ne pas, sigurno bi ve odavno rekao Terezi: Molim te, vie me ne zabavlja da svaki dan nosim kiflu u zubima. Zar ne moe za mene izmisliti neto novo?" U toj je reenici obuhvaena itava sudbina ovjeka. Ljudsko vrijeme se ne okree u krugu, ve juri po pravoj liniji naprijed. To je razlog zato ovjek ne moe biti sretan, jer je srea enja za ponavljanjem. Da, srea je enja za ponavljanjem, govori sebi Tereza. Kad predsjednik zadruge izie poslije rada u etnju sa svojim Mefistom i sretne Terezu, nikad ne propusti da kae: Gospodo

307

Tereza! Zato ga nisam upoznao ranije? Zajedno bismo se udvarali djevojkama! Dvojici takvih pra-saca nijedna ena ne bi odoljela!" Njegov prasac bio je uvjeban da poslije tih rijei zaroke. Tereza se smijala iako je unaprijed znala ta e predsjednik rei. Vic ponavljanjem ne gubi nita od svog arma. Naprotiv. U kontekstu idile i humor je podloan slatkom zakonu ponavljanja.

308

5. Pas nema mnogo prednosti pred ovjekom, ali jedna od njih je vrijedna spomena: u njegovom sluaju eutanazija nije zakonom zabranjena; ivotinja ima pravo na smrt iz milosra. Karenjin je hodao na tri noge i sve vie vremena provodio leei u kutu. Cvilio je. Suprunici su se slagali u tome da ga ne smiju pustiti da nepotrebno pati. Samo, saglasnost s tim principom nije ih oslobaala od, strep-njom ispunjene, neizvjesnosti - kako prepoznati trenutak kad patnje postaju nepotrebno velike? Kako odrediti trenutak kad vie nije vrijedno ivjeti? Da bar Toma nije bio ljekar! Tad bi se mogli sakriti iza nekog treeg. Mogli bi otii do veterinara i zamoliti ga da da psu injekciju. Zaista je strano preuzeti ulogu smrti! Toma je dugo tvrdio kako mu sam nikakvu injekciju nee dati, da e pozvati veterinara. Ali onda je shvatio da moe Karenjinu dati privilegiju kakvoj se nijedan ovjek ne moe nadati: smrt e mu doi u liku onih koje voli. Karenjin je cvilio cijele noi. Kad ga je Toma ujutro opipao, rekao je Terezi: - Neemo vie ekati. Bilo je jutro i ubrzo je trebalo da podu na posao. Tereza je otila u sobu kod Karenjina. Leao je apatino, nije reagirao ni kad ga je maloas Toma pregledao, ali kad je uo kako se otvaraju vrata, podigao je glavu i pogledao u Terezu. Nije mogla podnijeti taj pogled, gotovo se uplaila. Tako nikad nije gledao u Tomaa, tako je gledao samo u nju, ali ovog puta taj pogled je bio posebno izraajan. Ne, to nije bio ni oajan ni tuan pogled. Bio je to pogled pun stranog, nepodnoljivog povjerenja. Iz tog pogleda moglo se proitati pitanje. itavog ivota Karenjin je ekao na Terezin odgovor i sad joj je davao do znanja (mnogo upornije nego inae) da je jo spreman da od nje uje istinu. (Sve to potjee od Tereze za njega je istina; i

309

kad kae Sjedi!" ili ,,Lezi!", to su istine s kojima se poistovjeuje i koje daju smisao njegovom ivotu.) Taj pogled stranog povjerenja nije dugo trajao. Trenutak kasnije pas je ponovo spustio glavu na ape. Tereza je znala da je tako vie niko nee pogledati. Nikad mu nije davala slatkie, ali prije nekoliko dana kupila je za njega nekoliko tabli okolade. Odmotala je staniol, razlomila okoladu i poloila komadie oko njega. Donijela mu je vode u posudici da mu nita ne nedostaje dok bude sam. Pogled koji joj je maloas bio uputio kao da ga je umorio. Iako je bio okruen okoladom, nije podigao glavu. Legla je pored njega na pod i zagrlila ga. Onjuio ju je, veoma polako i umorno, i jednom ili dva puta liznuo. Primila je to lizanje zatvorenih oiju, kao da pokuava da zauvijek zapamti taj trenutak. Okrenula je glavu, da joj li-zne i drugi obraz. Zatim je morala otii svojim junicama. Vratila se tek poslije ruka. Toma jo nije bio kod kue. Karenjin je leao jo uvijek okruen okoladom i nije podigao glavu kad je uo da dolazi. Njegova bolesna noga bila je nateena i otok se bio provalio jo na jednom mjestu. Izmeu dlaka se pojavila svijetlocrvena kap, koja nije nimalo podsjeala na krv. Ponovo je legla pored njega na pod. Jednu ruku je prebacila preko njegovog tijela a oi su joj bile zatvorene. Onda je ula kako neko udara u vrata. - Gospodine doktore, gospodine doktore! - ula je. - Ovdje je prase i njegov predsjednik! - Nije imala snage da razgovara bilo s kim. Nije se ni pomjerila, nije otvorila oi. Jo jednom je ula: - Gospodine doktore, stigli su prasci! -, a onda je zavladala tiina. Tek pola sata kasnije doao je Toma. Otiao je utke u kuhinju i pripremio injekciju. Kad je uao u sobu, Tereza je ve bila ustala a i Karenjin je s naporom pokuavao da stane na noge. Kad je ugledao Tomaa, jedva primjetno je zavrtio repom. - Pogledaj - rekla je Tereza - jo se osmjehuje! Rekla je to moleivo, kao da tim rijeima trai bar kratku odgodu, ali nije inzistirala na tome.

310

Polako je prostrla araf na kau. Bio je to bijeli araf s uzorkom u vidu malih ljubiastih cvjetia. Sve je ve bila smislila i pripremila, kao da je ve dugo zamiljala Karenjinovu smrt. (Ah, kako je to strano, mi u stvari unaprijed sanjamo o smrti onih koje volimo!) Vie nije imao snage da skoi na kau. Uzeli su ga u naruje i zajedno podigli. Tereza ga je poloila na bok a Toma mu je pregledao noicu. Traio je mjesto gdje se najbolje vidjela vena. Onda je na tom mjestu makazicama podrezao dlaku. Tereza je kleala kraj kaua i drala u rukama Karenjinovu glavu, uz samo lice. Toma ju je zamolio da mu vrsto stegne zadnju nogu na mjestu iznad vene, koja je bila tanka tako da je bilo teko zabosti u nju iglu. Drala je Karenjinovu apu, ali nije udaljila lice od njegove glave. Govorila mu je bez prestanka, tihim glasom, a on je mogao misliti samo na nju. Nije se bojao, jo dva puta joj je liznuo obraz. Tereza mu je aptala: - Ne plai se, ne plai se, tamo te vie nita nee boljeti, tamo e sanjati o vjevericama i zeevima, tamo e biti krave, bie tamo i Mefi-sto, ne plai se... Toma je zabio iglu u venu i pritisnuo klip. Karenjin je malo trgnuo nogu, nekoliko sekundi je ubrzano disao a onda je disanje naglo prestalo. Tereza je kleala na podu pored kaua i pritiskala obraz uz njegovu glavu. Zatim su oboje morali ponovo otii na posao, a pas je ostao da lei na kauu, na bijelom arafu s ljubiastim cvjetiima. Uvee su se vratili. Toma je otiao u vrt. Pronaao je izmeu dvije jabuke pravougaonik to ga je prije nekoliko dana Tereza nacrtala petom. Tu je poeo kopati. Trudio se da sauva date dimenzije. Htio je da sve bude onako kako je to Tereza eljela. Ostala je u kui kraj Karenjina. Bojala se da ga ne sahrane ivog. Prislonila je uho uz njegovu njuku i inilo joj se da uje slabaan dah. Odstupila je i vidjela kako mu se grudi jedva primjetno pokreu. (Ne, ula je vlastiti dah koji je jedva primjetno pokretao njeno tijelo, tako da joj se uinilo da se pokreu grudi psa.)

311

Izvukla je iz torbice ogledalce i prislonila ga uz Karenjinovu njuku. Ogledalce je bilo tako prljavo da joj se uinilo da vidi kako se zamaglilo od daha. - Tomae, on je iv! - viknula je kad se Toma vratio iz vrta s cipelama ulijepljenim blatom. Nagnuo se iznad njega i zavrtio glavom. Uzeli su svako s jedne strane araf na kome je leao, Tereza kraj nogu, Toma kraj glave. Podigli su ga i iznijeli u vrt. Tereza je pod rukom osjetila da je araf mokar. Doao je k nama i napravio baricu, i otiao je od nas s ba-ricom, pomislila je i bila je sretna to osjea pod rukama tu vlagu, posljednji Karenjinov pozdrav. Donijeli su ga medu jabuke i spustili u raku. Nagnula se iznad rake i namjestila araf tako da bude potpuno pokriven. inilo joj se nepodnoljivim da glina, kojom e ga ubrzo zatrpati, pada na njegovo golo tijelo. Zatim je otila u kuu i vratila se nosei ogrlicu, remen i aku okolade koja je od jutra leala na podu nedirnuta. Sve je to poloila uz njega. Pored rake je bila gomila svjee iskopane gline. Toma je uzeo u ruke lopatu. Tereza se sjetila svog sna: Karenjin je rodio dvije kifle i jednu pelu. Ta reenica je odjednom zazvuala kao epitaf. Zamislila je nadgrobni spomenik izmeu dvije jabuke, s natpisom: Ovdje lei Karenjin. Rodio je dvije kifle i jednu pelu." U vrtu je vladao sumrak, bio je trenutak izmeu dana i veeri, na nebu je stajao blijedi mjesec, kao lampa zaboravljena u sobi mrtvih. Oboma su cipele bile ulijepljene blatom kad su odnijeli kramp i lopatu u upu u kojoj su drali alat: grablje, asove, motike

312

6. Sjedio je u svojoj sobi, gdje je bio naviknut da ita knjigu za stolom. U takvim trenucima Tereza mu je prilazila, naginjala se iznad njega i priljubila obraz uz njegov. Kad je to tog dana uinila, primijetila je da Toma ne gleda u knjigu. Pred njim je lealo pismo i, premda se sastojalo samo od pet redaka otkucanih mainom, Toma je dugo i nepomino zurio u njega. - Sta je to? - upitala je Tereza, ispunjena strepnjom. Ne okreui se Toma je uzeo pismo i pruio joj ga. U pismu je pisalo da mora jo istog dana doi na aerodrom kraj susjednog grada. Konano se okrenuo prema njoj i Tereza je vidjela u njegovim oima isti uas kakav je i sama osjetila. - Poi u s tobom - rekla je. Zavrtio je glavom. - Poziv se odnosi samo na mene. - Ne, poi u s tobom - ponovila je. Odvezli su se Tomaevim teretnjakom. Ubrzo su se nali na aerodromu. Bio je prekriven maglom. Ispred njih su se ocrtavale nejasne konture nekoliko aviona. Ili su od jednog do drugog, ali na svima su vrata bila zatvorena i nisu mogli ui. Konano su doli do jednog s otvorenim vratima do kojih su vodile stepenice. Popeli su se uz stepenice, na vratima se pojavio stjuard i pozvao ih da uu. Avion je bio malen, samo za tridesetak putnika, i potpuno prazan. Uli su u prolaz izmeu sjedita neprestano dodiru jui jedno drugo, ne zanimajui se previe za ono to se dogaa oko njih. Sjeli su na sjedita jedno uz drugo i Tereza je poloila glavu na Tomaevo rame. Prvobitni strah se bio rasplinuo i postepeno pretvarao u tugu. Uas je ok, trenutak potpune zaslijepljenosti. Uas je lien svakog traga ljepote. Vidimo samo prodornu svjetlost nepoznatog dogaaja koji oekujemo. Kod tuge se, nasuprot tome, pretpostavlja da znamo. Toma i Tereza su znali ta ih eka. Svjetlost uasa je oslabila i mogli su vidjeti svijet u

313

plaviastom, njenom osvjetljenju, koje je stvari inilo ljepim nego to su ranije bile. U trenutku kad je itala pismo Tereza nije osjeala nikakvu ljubav prema Tomau, znala je samo da ga sad ne smije ni na trenutak napustiti; uas je uguio sve ostale misli i osjeaje. Sad, dok je sjedila naslonjena na njega (avion je letio kroz oblake), strah je popustio pa je ponovo postala svjesna svoje ljubavi. Znala je da je to ljubav bez mjere i granica. Avion je konano sletio. Ustali su i otili do vrata koja je stjuard otvorio. I dalje su drali jedno drugo oko struka, i tako su zastali na vrhu stepenica. Ugledali su trojicu mukaraca s kapuljaama na glavama i pukama u rukama. Nije bilo nikakvog smisla oklijevati, nisu imali kamo pobjei. Polako su ili i kad su stali na tlo, jedan od mukaraca je podigao puku i nanianio. Nije se uo pucanj, ali Tereza je osjetila kako Toma, koji se trenutak ranije privijao uz nju drei je oko struka, pada na zemlju. Vukla ga je prema sebi, ali ga nije mogla zadrati - pao je na beton piste. Nagnula se iznad njega. Htjela se baciti na njega i prekriti ga svojim tijelom, ali u tom trenutku je primijetila da se dogaa neto neobino - njegovo tijelo poelo se naglo smanjivati. Bilo je to neto tako nevjerovatno da je pretrnula i ostala kao paralizirana. Tomaevo tijelo postajalo je sve manje i manje, vie uope nije bilo slino Tomau, od njega je ostalo neto sasvim maleno, i ta stvarica je poela da se kree, potrala i pobjegla preko aerodromske piste. Mukarac koji je pucao skinuo je masku i ljubazno se osmjehnuo Terezi, a onda se okrenuo i potrao za onom stvaricom koja je smueno trkarala tamo-amo kao da oajniki trai skrovite. Neko vrijeme su se tako gonili, a onda se mukarac bacio na zemlju i lov je bio zavren. Ustao je i vratio se Terezi. Nosio je onu stvaricu u ruci. Ta stvarica se tresla od straha. Bio je to zec. Pruio ga je Terezi. U tom trenutku strah i tuga su se rasplinuli i bila je sretna to dri u naruju tu ivotinjicu, to je ta ivotinjica njena, to je moe priviti uz svoje tijelo. Zaplakati od sree. Plakala je i plakala,

314

nije mogla gledati od suza. Odnijela je zeia kui s osjeajem da je sad veoma blizu cilja, da je tamo gdje je htjela biti, tamo odakle se ne bjei. Ila je prakim ulicama i lako pronala svoju kuu. ivjela je u njoj s ocem i majkom kad je bila mala. Ali majke i oca tamo nije bilo. Doekalo ju je dvoje staraca koje nikad ranije nije vidjela, ali za koje je znala da su njeni pradjed i prabaka. Oboje su imali lica naborana kao kora drveta i Tereza je bila sretna to e stanovati s njima. Ali je sad htjela da bude sama, sama sa svojom ivotinjicom. Nala je sa sigurnou svoju sobu, u kojoj je stanovala od svoje pete godine kad su roditelji odluili da zasluuje zasebnu prostoriju. U sobi je stajao kau, stoli i stolica. Na stoliu je stajala upaljena svjetiljka koja je cijelo to vrijeme ekala na nju. Na svjetiljci je sjedio leptir rairenih krila, na kojima su bile naslikane velike oi. Tereza je znala da je na cilju. Legla je na kau steui zeia uz obraz.

315

7. Sjedio je za stolom za kojim je bio navikao da ita knjige. Pred njim je leala otvorena koverta s pismom. - Dobijam s vremena na vrijeme pisma o kojima ti nisam htio priati - rekao je Terezi. - Pie mi moj sin. Nastojao sam da njegov i moj ivot nikad ne uspostave vezu. I pogledaj kako mi se sudbina sveti. Jo prije nekoliko godina su ga izbacili s fakulteta. Sad je traktorist u nekom selu. Moj i njegov ivot se, dodue, ne dodiruju, ali teku jedan pored drugog istim smjerom kao dvije paralelne linije. - A zato mi nisi htio priati o tim pismima? - upitala je Tereza, osjetivi kako joj je laknulo. - Ne znam. Bilo mi je nekako neprijatno. - Pie ti esto? - S vremena na vrijeme. - A o emu? O sebi. - Je li zanimljivo to to pie? - Jeste. Majka mu je, kao to zna, bila vatrena komunistkinja. Ve odavno se raziao s njom. Sprijateljio se s ljudima koji su se nali u istoj situaciji kao mi. Nastojali su da pokrenu neku politiku akciju. Neki od njih danas lee u zatvoru. Ali i s njima se bio raziao. Sad govori o njima, distancirajui se, kao o vjenim revolucionarima". A on se pomirio s ovim reimom? Ne, nije nikako. Vjeruje u Boga i misli da je u tome klju svega. Treba, navodno, da svi u svakodnevnom ivotu ivimo po normama koje propisuje vjera i uope ne obraamo panju na reim. Da ga ignoriramo. Ako vjerujemo u Boga, moemo, navodno, u svakoj situaciji svojim vlastitim djelovanjem stvoriti ono to on naziva kraljevstvo boje na zemlji". Objanjava mi da je crkva u naoj zemlji jedino dobrovoljno udruenje ljudi i jedino koje izmie dravnoj kontroli. Zanima me da li je u crkvi

316

zato da se moe bolje oduprijeti reimu ili zato to zaista vjeruje u Boga. - Pa upitaj ga! - Uvijek sam se divio vjernicima - nastavio je Toma. Mislio sam da posjeduju neki poseban dar za van-ulnu percepciju, koji ja nemam. Neto kao vidovitost. Sad, meutim, vidim na svom sinu da je vjerovati zapravo veoma lako. Kad je bio u tekoj situaciji, prihvatili su ga katolici i vjera je odjednom bila tu. Moda je odluio da vjeruje iz zahvalnosti. Ljudske odluke su strano jednostavne. Nije napisao svoju adresu - rekao je Toma, a zatim dodao: - Na potanskom igu je, naravno, ime zadnje pote. Bilo bi dovoljno poslati pismo na tamonju zemljoradniku zadrugu. Tereza se pred Tomaem stidjela svojih sumnji pa je htjela da ispravi krivicu blagonaklonim odnosom prema njegovom sinu. Pa zato mu onda ne napie? Zato ga ne pozove da doe? - Slian je meni - rekao je Toma. - Kad govori, krivi gornju usnu kao ja. Pomalo je neobino gledati vlastitu usnu kako govori o Gospodu. Tereza se nasmijala. Toma se takoer nasmijao. - Tomae, ne budi djetinjast! - rekla je Tereza. - Sve su to ve tako stare prie. Ti i tvoja prva ena. Zar je njemu stalo do te prie? ta on ima s njom? Zato bi se runo odnosio prema nekome samo zato to si u mladosti imao lo ukus? Da budem iskren, imam tremu od tog susreta. To je glavni razlog zato mi se ne da da ga zovem. Ne znam zato sam bio tako umiljen. ovjek nekad neto odlui, ni sam ne zna kako, i ta odluka se onda po inerciji sama odrava. I iz godine u godinu sve je tee promijeniti je. Pozovi ga - rekla je. Istog dana popodne, dok se vraala iz staje, ula je glasove na cesti. Kad je prila blie, ugledala je Tomaev kamion. Toma je stajao sagnut i skidao toak. Nekolicina momaka je stajala naokolo; ekali su, bespomoni, da Toma zavri opravku.

317

Stajala je i nije mogla odvojiti pogled od tog prizora. Toma je izgledao star. Kosa mu je posijedila a njegovi nespretni pokreti nisu bili pokreti Ijekara koji je postao ofer, ve pokreti ovjeka koji vie nije mlad. Sjetila se nedavnog razgovora s predsjednikom. Rekao joj je da je Tomaev kamion u bijednom stanju. Rekao je to u ali, nije nikoga optuivao, ali u njegovim rijeima se osjeala zabrinutost. - Toma se bolje razumije u ljudsko tijelo nego u motor - rekao je smijui se, a onda joj je priznao da je ve nekoliko puta traio od vlasti da dopuste Tomau obavljanje ljekarske prakse u opinskom domu zdravlja. Ustanovio je, meutim, da to policija nikad nee dopustiti. Sklonila se iza jednog stabla da je niko od ljudi oko kamiona ne vidi, ali nije prestala da posmatra Tomaa. Srce joj se stezalo predbacivala je sebi toliko toga. Zbog nje se vratio iz Ciriha u Prag. Zbog nje je otiao iz Praga. Pa ni ovdje mu nije dala mira i jo ga je nad umiruim Karenjinom muila tajnim sumnjama. Uvijek mu je u sebi predbacivala da je ne voli dovoljno. Svoju vlastitu ljubav smatrala je za neto to je van svake sumnje, a njegovu ljubav za puki obzir prema njoj. Sad vidi koliko je bila nepravedna - da je zaista osjeala za Tomaa takvu veliku ljubav, ostala bi s njim u inostranstvu! Toma je tamo bio zadovoljan, tamo se pred njim otvarao nov ivot! A ipak je otila od njega Istina, uvjeravala je samu sebe kako to ini iz irokogrudo-sti, da mu ne bude na teret. Ali da ta irokogrudost nije bila samo izgovor? U stvari, znala je da e doi za njom! Dozivala ga je i vukla sve nie i nie, kao to vile mame putnike u movare da se tamo utope. Iskoristila je trenutak kad je imao greve u elucu da iz njega izmami obeanje kako e otii na selo. Kako je lukava znala biti! Zvala ga je kao da nastoji stalno iznova provjeravati koliko je voli, i zvala ga je tako dugo dok se nije naao gdje je sada - sijed i umoran, deformisanih i zgrenih ruku koje vie nikad nee moi uzeti skalpel.

318

Nali su se tamo odakle vie nema odlaska dalje. A kamo bi jo mogli otii? U inostranstvo ih nikad nee pustiti. U Prag se vie nee moi vratiti, tamo im niko nee dati zaposlenje. A da idu u neko drugo selo, za to nemaju nikakvog razloga. Gospode boe, je li zaista bilo potrebno da stignu ak ovamo pa da se uvjeri da je on voli? Konano mu je uspjelo da montira toak. Sjeo je za volan, momci su se popeli na karoseriju, motor je za-brujao. Otila je laici i napunila kadu vodom. Leala je u vreloj vodi i govorila sebi kako je cijelog ivota koristila vlastite slabosti protiv Tomaa. Svi smo skloni da u snazi uvijek vidimo krivca, a u slabosti nevine rtve. Ali Tereza sad zna da je u njenom sluaju bilo suprotno! I njeni snovi, kao da su znali u emu je jedina slabost tog mukarca, ukazivali su mu na Terezine patnje i tjerali ga na povlaenje! Njena slabost je bila agresivna i prisiljavala ga na stalne kapitulacije dok konano nije izgubio svoju snagu i pretvorio se u zeca u njenom naruju. Stalno je mislio na taj san. Izila je iz kade i otila da potrai neku haljinu. Htjela je da obue najljepu haljinu, da mu se svidi, da ga obraduje. Samo to je zakopala posljednje dugme, u kuu je buno upao Toma s predsjednikom zadruge i jednim upadljivo blijedim mladim zadrugarom. - Brzo! - viknuo je Toma. - Neku jaku rakiju! Tereza je otrala i donijela flau ljivovice. Natoila je aicu, koju je mladi zadrugar brzo iskapio. U meuvremenu je saznala ta se dogodilo - mladi je na poslu iaio ruku u ramenu i urlao od bolova. Niko nije znao kako da mu pomogne pa su pozvali Tomaa. koji mu je jednim pokretom namjestio zglob. Mladi je iskapio jo jednu aicu i rekao Tomau: - Tvoja supruga je danas neobino lijepa. Budalo - rekao je predsjednik - gospoda Tereza je uvijek lijepa.

319

Znam da je uvijek lijepa - rekao je mladi - ali danas se i lijepo obukla. Nikad vas nisam vidio u toj haljini. Spremate se za izlazak? Nikamo se ne spremam. Tu sam haljinu obukla za Tomaa. Doktore, kakav si ti sretnik - rekao je predsjednik, smijui se. To mojoj staroj ne pada na pamet, da se lijepo obue za mene. Pa zato i izvodi u etnju prase, a ne enu - rekao je mladi i dugo se smijao svojoj ali. ta, uostalom radi Mefisto? - Upitao je Toma. - Nisam ga vidio najmanje... Zamislio se. - Najmanje jedan sat! ezne za mnom - rekao je predsjednik. Kad vas vidim u toj haljini, poelim da pleem s vama - rekao je mladi Terezi. - Da li bi je pustio sa mnom na ples, doktore? Idemo svi na ples - rekla je Tereza. Hoe li? - upitao je mladi Tomaa. - Ali kamo? - upitao je Toma. Zadrugar je predloio susjedni gradi, gdje u hotelu postoji bar i podijum za ples. Poi e s nama - rekao je mladi zapovjednikim tonom predsjedniku, a kako je u sebi imao ve treu aicu rakije, dodao je: - Ako Mefisto ezne za tobom, poveemo i njega? Doveemo im dva prasca! Sve ene e pasti na dupe kad ugledaju dva prasca! - I nakon toga dugo se smijao. Ako vas nee biti stid Mefista, poi u s vama - rekao je predsjednik pa su se svi ukrcali u Tomaov kamion. Toma je sjeo za volan, Tereza je sjela pored njega, dvojica mukaraca iza njih; ponijeli su i napola ispijenu flau ljivovice. Tek kad su proli kroz selo, predsjednik se sjetio da su zaboravili Mefista. Vikao je na Tomaa da se vrati. Nema potrebe, jedan prasac je dosta - rekao je mladi, i to je umirilo predsjednika. Padao je mrak. Vozili su uz brdo, po serpentinama. Stigli su u grad i parkirali kamion pred hotelom. Tereza i Toma nikad ranije nisu bili u tom hotelu. Sili su niz stepnice u suteren gdje se nalazio barski pult sa nekoliko stolova i podijumom za

320

ples. Jedan gospodin, star oko ezdeset godina, svirao je klavir, a otprilike podjednako stara dama violinu. Svirali su lagere stare etrdeset godina. Na podijumu je plesalo pet-est parova. Mladi se osvrnuo i rekao: - Ovdje nema nijedne po mom ukusu! - I odmah je zamolio Terezu za ples. Predsjednik i Toma su sjeli za jedan slobodan sto i poruili flau vina. - Glupost - rekao je predsjednik. - Ostaemo ovdje preko noi. Zatim je otiao na recepciju da rezervira dvije sobe. Kad se Tereza vratila s mladiem sa podija, za ples ju je zamolio predsjednik. Tek na kraju je plesala s Tomaem. Za vrijeme plesa mu je rekla: - Tomac, sve zlo u tvom ivotu dolazi od mene. Zbog mene si stigao ak ovamo. Tako nisko da se nie ne moe. Kakve su to gluposti? - rekao je Toma. - ta je to nisko? Da smo ostali u Cirihu, operirao bi bolesnike. A ti bi fotografirala. To je glupo uporedsnje - rekla je Tereza. - Za tebe je tvoj posao bio sve, a ja mogu raditi bilo ta, potpuno mi je svejedno. Ja nisam apsolutno nita izgubila. A ti si izgubio sve. Tereza - rekao je Toma - nisi primijetila da sam ovdje sretan? Tvoja misija je da operira - rekla je. Tereza, misija je glupost. Ja nemam nikakvu misiju. Niko nema nikakvu misiju. I veliko je olakanje ustanoviti da si slobodan, da nema nikakvu misiju. Nije bilo mogue ne vjerovati njegovom iskrenom glasu. Ponovo je pred sobom vidjela jutronju sliku - kako popravlja teretni automobil, i izgleda star. Stigla je tamo, kamo je eljela ta uvijek je eljela da bude star. Ponovo se sjetila zeca koga je pritiskala uz obraz u svojoj djeijoj sobi. ta to znai pretvoriti se u zeca? To znai izgubiti svaku snagu. To znai da jedno od njih nije vie snanije od drugog. Kretali su se plesnim koracima uz zvuke klavira i violine a Tereza je drala glavu na njegovom ramenu. Tako je drala glavu dok su zajedno sjedili u avionu koji ih je nosio kroz maglu. Ponovo je

321

proivljavala istu neobinu tugu kao tada. Ta tuga je znaila: stigli smo na posljednju stanicu. Ta srea je znaila: zajedno smo. Tuga je bila forma, a srea je bila sadraj. Srea je ispunjavala prostor tuge. Vratili su se za sto. Plesala je jo dva puta s predsjednikom i jednom s mladiem, koji je ve bio tako pijan da je pao na podiju. A onda su svi napustili bar i otili u svoje sobe. Toma je okrenuo klju i upalio luster. Vidjela je dva kreveta jedan uz drugi, kraj jednog kreveta noni ormari s lampom iz ijeg je sjenila, uplaen svjetlou, uzletio veliki noni leptir i poeo da krui po sobi. Iz bara u suterenu dopirali su tihi zvui klavira i violine.

322

SADRAJ Prvi dio: Lakoa i teina Drugi dio: Dua i tijelo Trei dio: Neshvaene rijei etvrti dio: Dua i tijelo Peti dio: Lakoa i teina esti dio: Veliki mar Sedmi dio: Karenjinov osmijeh

5 49 101 153 209 285 335

323