BUDUĆNOST NEZAVRŠENOGA RATA – 21 teza o Bosni i

Hercegovini
Iz knjige Bosna i Hercegovina – budućnost nezavršenoga rata (u koautorstvu s Miljenkom Jergovićem),
koju je objavio Slavko Goldstein u nakladi Novoga Libera 2010. godine

Sadrţaj:

Uvodna teza – Aporije Daytona – Paradoks multikulturalizma i važnost malih razlika – Etnički i
individualni identitet – „Nacionalni interes” i državno ureĎenje – IzmeĎu integralizma i autonomizma – Težnja
za dominacijom – Trokut straha u podijeljenom društvu – Kulturalni nacionalizmi – Društvo manjina – Pas de
deux vjere i politike – Neupokojena prošlost – Suprotstavljene slike povijesti – Poslije njujorške apokalipse
2001 – Srpska Bosna i Hercegovina – Hrvati: teritorijalna ili institucionalna autonomija – Historijska nulta
tačka – Iluzije državnoga patriotizma – Strah od kompromisa – Kultura kritičnosti, individualitet – Što je Bosni
Evropa, a što Evropi Bosna?
Dva portreta:
Franjo TuĎman (1922 – 1999) i Bosna; Alija Izetbegović (1925 – 2003)

Uvodna teza. Paradoksalni dejtonski mir, koji je Bosnu i Hercegovinu 1995. spasio od daljega rata, ali
ne i od muĉnih politiĉkih kontradikcija i napetosti, zemlja je doĉekala u stanju sveopće urušenosti, a inercija
toga urušavanja nije se zaustavila, neovisno o prestanku rata. Fiziĉka, organizacijska, funkcionalna razorenost
bila je temeljita. Još veći je ljudski gubitak – stotinu tisuća ubijenih, na hiljade invalidiziranih, skoro milijun i
po ljudi prognanih, izbjeglih, raseljenih, što u samoj Bosni i Hercegovini, što po svijetu. Doista: koliko je tisuća
Bosanaca, najviše Bošnjaka muslimana, ali i Hrvata, pa i samih Srba, trebalo biti pobijeno, izagnano, muĉeno,
zaplašivano, premještano tamo-ovamo, lišeno svega svojega, sluĊeno patnjom, zloĉinom, strahom, bolju i
trpnjom, gubitkom nade i smisla, sveopćom dehumanizacijom i idiotizacijom vlastite sudbine – da bi bila
ostvarena ta nova slika, taj zloĉinom stvoreni novi etniĉki raspored u Bosni i Hercegovini! Dugoroĉno
gledajući, stupanj do kojega je ideologija toga rata – ideologija etnosa i teritorija – praćena zloĉinom (kao
svojim sredstvom) i patnjom (kao svojom posljedicom), dvjema stranama iste stvarnosti, dubinski destruirala
kulturnu i moralnu supstancu Bosne i Hercegovine i njezinih ljudi – sigurno je najteţa posljedica rata, s kojom
će se morati nositi generacije što dolaze, a pitanje zloĉina i krivnje bit će zadugo najteţi problem moralne
obnove društva.
Nemoguće je sa sigurnošću procjenjivati da li bi se u današnjoj Bosni i Hercegovini stekao minimum
unutarnje kohezivne snage, potreban da ju odrţi na okupu, ako bi meĊunarodna zajednica prestala bdjeti nad
njezinim integritetom. Angaţmanom Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava – poslije mnogobrojnih pogrešnih i jalovih
pokušaja evropskih vlada i diplomata – ovdje jest zaustavljen rat i izdiktiran Dejtonski mirovni sporazum, ali
volje da se u rješenju krize ide dalje od politiĉkoga provizorija nije bilo; zato se status Bosne i Hercegovine ni
danas ne razlikuje mnogo od lokalizirane i privremeno smirene politiĉke nepogode. Posljedica: opće prilike u
Bosni i Hercegovini, petnaest godina od prekida rata, mogu se opisati kao permanentna politiĉka kriza i
društvena stagnacija. Sve godine od zakljuĉivanja Dejtonskoga sporazuma do danas, i svi najavljivani
reformski projekti i pokušaji meĊunarodne zajednice uvijek su na kraju rezultirali – vraćanjem na poĉetke, na
status quo, i izostajanjem dinamiĉkoga procesa promjena, takvoga procesa ĉija bi najveća vrijednost bila,
makar u poĉetku morao biti spor i slabo vidljiv, da bude strukturalan i da bude nepovratan. Deprimirajuće
stajanje u mjestu, u zatvorenom krugu, odnosi se jednako na sve relevantne aspekte: politiĉki, socijalno-
ekonomski, razvojni, kulturni, obrazovni, na izostanak društveno-etiĉke rekoncilijacije, te općenito na kvalitetu
meĊunacionalnih odnosa. Teško je dovoljno naglasiti dramatiĉnost ĉinjenice da kriza i stagnacija traju predugo,
te se već pretvaraju u ţivotni modus, ali još gore od toga jest gotovo sigurno predviĊanje da će ovakvo stanje
biti produljeno u svakom narednom izbornom ciklusu, jer je oĉuvanje statusa quo i odgaĊanje kvalitativnih
promjena zapravo osnovni motiv i naĉin odrţanja na vlasti postojećih partija, lidera, i politiĉko-interesnih
oligarhija, jednako umreţenih u korupcijski sustav cijele jedne „nove klase”, potpuno neovisno o razlikama u
njihovim proklamiranim politiĉkim i ideološkim ciljevima i orijentacijama. Nije mnogo drukĉija ni strategija
meĊunarodnih faktora ukljuĉenih u rješavanje bosanskohercegovaĉke krize. Decenij i po od mirovnoga
sporazuma, opće je iskustvo da pokušaji promjena što su inicirani izvana (tzv. „aprilski paket” 2006. godine i
pregovori u Butmiru 2009. godine) nisu imali za cilj ozbiljnije uklanjanje dejtonskih diskrepancija i nepravdi ni
strukturalnu konsolidaciju drţave, već samo utvrĊivanje jasnije adrese odgovornosti u Sarajevu za prihvaćanje
meĊunarodnih obaveza. Drugim rijeĉima, pokazuje se da, u krajnjoj liniji, ni kvintesencija mudrosti
meĊunarodne zajednice u vezi s Bosnom i Hercegovinom nije ništa drugo nego odrţavanje statusa quo, u
nedostatku ikakve naprednije vizije i plana.

Aporije Daytona. Dva su bitna momenta zbog kojih dejtonsko politiĉko ustrojstvo Bosne i Hercegovine
samo po sebi funkcionira kao koĉnica bilo kakvomu ozbiljnijem reformskom procesu. Jedan se moment tiĉe
politiĉko-teritorijalno-administrativne podjele zemlje, drugi se tiĉe funkcionalnoga odnosa izmeĊu
meĊunarodnih i domaćih politiĉkih struktura.
Formula: jedna drţava, dva entiteta (plus jedan distrikt – Brĉko), tri konstitutivna naroda – proizvod je
koji na sebi nosi izrazit peĉat jednokratne pragmatiĉne svrhe i konkretnoga trenutka. To je smjesa disparatnih
elemenata i kompromisa, ĉiji je glavni cilj bio da se zaustavi rat, ali tako da se sve „strane” natjeraju na
ustupke, a da se ni jedna ne osjeti poraţenom. U isti mah zemlja je stavljena pod meĊunarodnu pasku
uvoĊenjem strane vlasti u svim bitnim komponentama – civilnoj, policijskoj i vojnoj. IzmeĊu dvaju entiteta
uspostavljena je nepomirljiva i zapravo diskriminatorna politiĉko-konstitucionalna razlika. Federacija Bosne i
Hercegovine podijeljena je na deset kantona, a nikad do kraja nije razjašnjeno je li ona federacija kantona kao
administrativnih jedinica, u kojima se etniĉka prava trebaju ostvarivati ustavnopravnim mehanizmima, ili je
„bošnjaĉko-hrvatska federacija”, dakle s naglaskom na etniĉku legitimaciju vlasti. Republici Srpskoj taj posao
je samim dejtonskim ustrojstvom bio od poĉetka znatno olakšan – ona je, naime, konstituirana kao
centralizirana etniĉka srpska drţava, i to naĉelo je, u sintezi etniĉkoga i konfesionalnoga, sistematski provedeno
i naglašeno afirmirano kroz sve aspekte javnoga i društvenog ţivota, uz otvorenu diskriminaciju nesrpskih i
nepravoslavnih kolektiviteta.
Naĉinom na koji su Amerika i meĊunarodna zajednica 1995. godine odluĉile stati na kraj Miloševićevim
i Karadţićevim geopolitiĉkim teţnjama, razriješiti situaciju u Hrvatskoj te prekinuti rat i nametnuti politiĉko
rješenje u Bosni i Hercegovini (kasnije i na Kosovu), Srbima je oduzeta svaka iluzija o okrupnjavanju Srbije,
ali je onima u Bosni i Hercegovini zauzvrat dano da na miru mogu izgraĊivati vlastitu nacionalnu autonomiju u
okviru Bosne i Hercegovine na 49 posto teritorija etniĉki homogeniziranog progonom i genocidom. U prvi mah
vlasti u Republici Srpskoj ni same nisu bile shvatile što im je dano, ĉinilo im se malo i nedostojno; valja se
samo prisjetiti s koliko ogorĉenosti su prvih godina osporavali Dayton kao „nametnuto rješenje”. Nije bilo lako
ohladiti se od velikoga nacionalnog pjanstva, sna o ukidanju granice na Drini, itd… No, kad su se otrijeznili i
uoĉili sve prednosti i pogodnosti koje im Dayton daje, brzo su ih poĉeli koristiti te je Republika Srpska u
meĊuvremenu postala mali centralistiĉki organiziran srpski „reich” s ove strane Drine: jedan narod, jedna
drţava (makar i bez meĊunarodnoga kapaciteta), jedan voĊa, jedna vjera i kultura, a sve po formalno
demokratskim uzusima… Organizacijsko-administrativne prednosti koje je Dayton dao Republici Srpskoj
pokazale su odreĊene efekte i u ekonomsko-socijalnoj sferi, pa se pokazala potpuno pogrešnom teza nekih
meĊunarodnih i sarajevskih politiĉkih krugova – da će baš djelovanje socijalno-ekonomskih mehanizama
„ukinuti” Republiku Srpsku tako što će je uĉiniti nemoćnom i neodrţivom. Dogodilo se suprotno: ako je danas
u Bosni i Hercegovini neki njezin dio krajnje nefunkcionalan i teško odrţiv, to je Federacija Bosne i
Hercegovine.

Postojanje i meĊunarodna legaliziranost etniĉki ekskluzivnog modela na polovici drţavnoga teritorija ne

moţe a da se ne reflektira na politiĉki ţivot u Federaciji, u vidu aspiracija na analogan etniĉko-politiĉki status.
U hrvatskoj verziji, uvjetovanoj manjinskim osjećajem ugroţenosti, to se reflektira kao zahtjev za vlastitim
entitetom, u bošnjaĉkomuslimanskoj, utemeljenoj na većinskom osjećaju „prirodnoga prava”, kao refleks ka
dominaciji i marginaliziranju hrvatskoga elementa. Sve zajedno, to u cijeloj Bosni i Hercegovini proizvodi
trajnu nestabilnost, produbljivanje meĊuetniĉkoga nepovjerenja, kompromitiranje ionako krhkih osnova za
nastanak i razvitak transetniĉki orijentiranih politiĉkih programa, stranaka, pojedinaca…

Drugi moment, zbog kojega dejtonsko ureĊenje predstavlja prepreku za izlazak Bosne i Hercegovine iz
zaĉaranoga kruga stagnacije, jest odnos izmeĊu meĊunarodne i domaće vlasti. Rijeĉ je o posebnom, do sad
vjerojatno nepoznatom sluĉaju dualizma vlasti, koji nas suoĉava s pitanjem: u ĉijim je rukama Bosna i
Hercegovina? Cijeli model je tako postavljen, da domaćoj politiĉkoj strukturi onemogućuje puni razvoj i
osamostaljenje, dozrijevanje do pune svijesti o odgovornosti za vlastitu zemlju, ostavljajući je u nekoj vrsti
trajne nepunoljetnosti, dok meĊunarodnomu faktoru, i pokraj sve njegove goleme realne moći, ograniĉava
otvoreni i puni protektoratski kapacitet. Time ga ostavlja bez prave i transparentne odgovornosti, ali i bez
jasnoga zadatka, a, paradoksalno, olakšava mu punu samovolju voluntaristiĉkoga i ad hocdjelovanja, onda kada
je ono potrebno njemu. Cijeli taj meĊuodnos kao da je smišljen da bude odliĉna formula za njegovanje i
odrţavanje – statusa quo! U nedostatku drugih, jasno i vjerodostojno artikuliranih obećanja, u javnosti se zato
ĉesto susreće osjećaj da je baš to – stanje neizvjesnosti i stagnacije – jedini „smišljeni” plan koji meĊunarodna
zajednica ima u vezi s Bosnom i Hercegovinom.
Jedan od razloga što je Bosna i Hercegovina danas postala politiĉki gordijski ĉvor i interno, za domaće
politiĉke faktore, i eksterno, za tzv. meĊunarodnu zajednicu, oĉituje se u sljedećem paradoksu: nikakav
pozitivan iskorak iz takvoga stanja nije moguć izvan dogovora triju naroda, što je već na svim stranama i na
svim razinama prihvaćeno kao etnopolitiĉka formula bez alternative, a, istovremeno, interesi i ciljevi tih
naroda, onako kako bivaju predstavljeni preko njihovih politiĉkih predstavnika, do potpune su divergentnosti
neuskladivi i nepomirljivi. O bilo kojoj drugoj paradigmi razmrsivanja bosanskohercegovaĉkoga ĉvora osim
etnopolitiĉke, nitko ni od domaćih ni od stranih faktora ni ne razmišlja. U ovome se krije opaka demokratska
zamka partitokracije i liderokracije u etnonacionalistiĉkoj verziji. No, kako rekosmo, ta formula je
općeprihvaćena, i baš svi akteri koji su umiješani u rješavanje bosanskohercegovaĉkoga ĉvora, kao mantru
svakodnevno ponavljaju solomunsku mudrost: prihvaćamo svako rješenje za Bosnu i Hercegovinu za koje se
dogovore tri naroda. Poruĉuje to Amerika, poruĉuju Evropa i Rusija, Beograd i Zagreb takoĊer, to ponavlja i
Turska, odnedavno silno angaţirana u rješavanju problema tzv. Zapadnoga Balkana i Bosne i Hercegovine.
Svaki od triju bosanskohercegovaĉkih „konstitutivnih naroda” za najveću svetinju i tekovinu u svojoj
modernoj povjesnici drţi politiĉku borbu za vlastiti nacionalni identitet, za priznavanje nacijom. Svaki od tih
naroda ima dugu povijest borbe za nacionalnu emancipaciju koju doţivljava kao najvaţniji element izborenoga
nacionalnog identiteta; nijedan od njih ne bi danas dosegnuti politiĉki stupanj toga identiteta dao ni za što na
svijetu; za svaki od njih Bosna i Hercegovina kao politiĉka zajednica ima smisla samo ako će u njoj tako
samodoţivljavani nacionalni identitet moći konzumirati u apsolutnoj mjeri (što je, praktiĉno, ravno ideji
mononacionalne drţave). Jedino u tomu su danas Bošnjaci, Srbi, Hrvati u Bosni i Hercegovini potpuno sloţni.
Sloţni su i jednaki još u neĉemu: neostvarljivost i neodrţivost tako zamišljene drţave njih ne motivira na
razumno i koncilijantno traţenje barem minimalne suglasnosti oko onoga što jest moguće da bi se zajedniĉka
drţava saĉuvala, uĉvrstila i razvijala na opću korist, nego ih, obratno, nekom neodoljivom silom goni da tu
neostvarljivost ĉine sve jasnijom i opipljivijom, sve izvjesnijom. (Kada se ovdje koriste nacionalna imena:
Bošnjaci, Srbi, Hrvati, umjesto pojmova nacionalnih politiĉkih elita, koje svoju legitimaciju izvode iz priliĉno
suspektnog stava da zastupaju ne samo svoje biraĉe nego i narode, nije zgorega precizirati da se to radi samo iz
razloga izraţajne ekonomiĉnosti.)

Paradoks multikulturalizma i važnost malih razlika. Dok tradicionalna Bosna, takoreći, nije imala
ideju o sebi kao „multikulturalnoj”, ona je to u svakodnevnici, u nekonceptualiziranoj praksi još nekako i bila;
kada je tu ideju i tu terminologiju prihvatila kao nešto što bi trebalo adekvatno izraţavati njezinu društvenu
strukturu i „prirodu”, ona je to prestala biti. Multikulturalizam kao društveni koncept nastao na iskustvima
Zapada u razdoblju laicizma i moderniteta, koji oznaĉava simultanu prisutnost razliĉitih, meĊusobno ne-bliskih
i „nerazumljivih” jeziĉnih i etniĉkih zajednica u istom drţavno-politiĉkom okviru, te naĉin rješavanja problema
koji iz toga proizlaze, samo je djelomiĉno, u vrlo ograniĉenom smislu bio primjenljiv na Bosnu i Hercegovinu
kakva je povijesno postojala do 1992. godine, odnosno do Daytona 1995, a kakva unatoĉ svemu baziĉno
postoji i danas. U pravom i jasnom smislu u Bosni se moglo govoriti samo o višekonfesionalnosti, te u
modernomu dobu, nakon dovršenih politiĉkih procesa nacionalne samoidentifikacije – o višenacionalnosti.
TakoĊer, moglo je biti govora i o kulturalnomu pluralizmu, u onom posve specifiĉnom smislu u kojemu postoje
jasne kulturalne razlike što su se povijesno generirale na osnovi civilizacijsko-religijskih razlika. No, te razlike
nisu poništavale mozaiĉnu kulturnu cjelovitost bosanskohercegovaĉkog prostora, u onome smislu u kojemu se
kultura shvaća kao mogućnost nesmetanoga komuniciranja u zajedniĉkom referencijalnom i sociokulturnom
okviru. Istu sliku je pruţao, pruţa zapravo i danas, govorni jezik u Bosni: on je doista u svim bitnim
strukturalno-jeziĉnim elementima zajedniĉki. Postoje kulturalno-jeziĉne razlike, razlike u knjiţevnopovijesnom
razvoju i literarnim formama, kao i općenito i jeziĉno-povijesnom pamćenju, ali status i priroda tih razlika nije
nešto zbog ĉega bi se racionalno moglo govoriti o višejeziĉnosti. Dakle, kada se danas u Bosni i Hercegovini
govori u tvrdome i konaĉnom pluralu o kulturama i jezicima, i to ultimativno, kao o posljednjim bastionima
nacionalnoga opstanka, to je onda jasan znak da su i dalje na djelu jake nacionalistiĉke politike. No, to je s
druge strane i znak da se još uvijek ne naziru ni politiĉke koncepcije koje bi umjele ponuditi rješenje što bi
neutraliziralo i promašeni multikulturalizam i rigidni etnicizam, a korespondiralo s kulturalnom stvarnošću
Bosne i Hercegovine.
Kada ljudi u Bosni, osobito u Sarajevu i u drugim urbanijim sredinama, izraţavaju ogorĉenje prema ratu
i gaĊenje prema njegovim politiĉkim posljedicama, osobito misleći na nacionalizam i oštre nacionalne i vjerske
granice, ĉesto to izraţavaju kao nostalgiĉni vapaj za nekadašnjim „dobrim vremenima”: „Eh, kako smo nekada
lijepo ţivjeli zajedno: nije se znalo tko je koje vjere i nacije, niti se za to pitalo!…” Slušajući ih, uputno je
sjetiti se lika umnoga bosanskog franjevca iz Andrićeve pripovijetke, kada s finom ironijom komentira
nerviranje ostarjelih fratara koji se pozivaju na stara, bolja vremena koreći obiĉaje i naĉine mladih redovnika.
Kaţe on tim starcima, svojim vršnjacima: „Nije bilo bolje nego je bilo davno. Sve što je davno bilo, bolje je, a
najbolje je ono što nije nikad bilo.”

Naravno da u Bosni nikada nije bilo da se „nije znalo ni pitalo tko je koje vjere i nacije”. U razdoblju
druge Jugoslavije, tom dugom mirnodopskom razdoblju, vjera jest bila potjerana u privatnost i potisnuta u treći
plan, ali uopće nije nestala kao znak raspoznavanja u neformalnoj svakodnevnoj komunikaciji. A nacionalna
pripadnost je, naroĉito u Bosni i Hercegovini, bila i politiĉki kriterij sluţbene graĊanske i nacionalne
ravnopravnosti! Imali smo ĉak i pojavu, da se vjersko-civilizacijsko i obiteljsko porijeklo prepoznavalo kao
element identiteta meĊu ateistima – vladajućim komunistima i marksistima. Moţda se pitalo manje, a s mnogo
više diskrecije nego danas, ali kad je trebalo, itekako se pitalo! Citirani nostalgiĉni iskaz, dakle, ne samo da nije
ĉinjeniĉno taĉan, nego je u njega ugraĊeno pogrešno stanovište da je za ostvarenje društvenoga i politiĉkog
sklada u Bosni i Hercegovini potrebno nekako prebrisati, uĉiniti nevidljivima postojeće vjerske, kulturne i
nacionalne razlike. Kada tako govore i misle tzv. obiĉni ljudi, ne treba ih kriviti – oni samo izraţavaju, kako
najbolje znaju i umiju, svoje nezadovoljstvo sadašnjim nelijepim i nespokojnim ţivotom, a pri tomu se sluţe
jednim privlaĉnim stereotipom koji veoma ĉesto ĉuju od politiĉara, novinara, javnih radnika. Ovi drugi su
problematiĉni: ne imajući dovoljno politiĉke mudrosti i srca za hrabrije i temeljitije zasnovane poglede u
budućnost, oni ponavljaju taj pogrešni, površni i laţni stereotip, ne pitajući se o lošim posljedicama koje tako
pripremaju.

Ovdje se na više mjesta naglašava plurimorfnost i dijalektiĉnost kao izrazita osobina kulturnoga
identiteta/identitetā Bosne i Hercegovine i najmarkantnije obiljeţje civilizacijskoga „pejsaţa” ove zemlje kroz
historiju: na jednoj razini taj se identitet ostvaruje kao zajedniĉki, na drugoj kao tri zasebne kulture, a sve se to
„dogaĊa” u simultanitetu. Stoga, politiĉka postojanost Bosne i Hercegovine i meĊunacionalna uravnoteţenost u
njoj uvijek umnogome ovise o tomu da li klatno ovoga delikatnog odnosa stoji u sredini, u stabilnoj ravnoteţi,
ili pravi otklon u jednu od strana. Politiĉka i ratna zbivanja od 1990. godine do danas klatno su odbacila
ekstremno, do samoga ruba one strane na kojoj se politiĉki uvaţavaju samo partikularni identiteti. To nas naša
historija po tko zna koji put opominje na nuţnost uvaţavanja i institucionalnoga harmoniziranja upravo malih
razlika, kao supstancijalnih.
Gore spomenuta ĉinjenica zajedniĉkoga jezika, na primjer, lako se pretvara u loš, politiĉki nasilan
argument kada se izgubi iz vida da je kulturno-politiĉka i identitetna drama meĊu juţnoslavenskim narodima
kroz posljednje stoljeće i po uvijek bila povezana s pitanjima jezika, i to upravo na liniji političke borbe za
priznatost na temelju malih razlika s jedne strane, i s druge strane na liniji centralizirajućih i unitarizirajućih
negiranja bilo kakvih razlika. Kada se to poveţe s nuţnošću teorijskoga i praktiĉnog razlikovanja organske
(govornojeziĉne) razine, koja je u našemu sluĉaju ono što nas povezuje, i standardnojeziĉne razine, na kojoj se
artikuliraju i normiraju razlike (kulturološke, povijesne i literarnojeziĉne) i potvrĊuju nacionalni identiteti,
dobija se vjerna slika naše istovremene razliĉitosti i sliĉnosti, pri ĉemu je fatalno ignorirati bilo koju od tih
dimenzija. Naravno da bi bila najbolja ona jeziĉna politika, koja bi maksimalno dovodila u sklad govorni jezik
(organski idiom) i standardnojeziĉnu normu. No, u uvjetima apsolutne teţnje za potpunošću nacionalnoga
identiteta kao vrhovne svetinje kod Bošnjaka, Srba i Hrvata, teško je oĉekivati subjekta i tvorca takve politike u
skorije vrijeme.
Potom: historija! U jednoj nedavnoj debati izgovoreno je: „mi koji dijelimo ovaj bosanskohercegovaĉki
prostor, dijelimo i historiju”, što u odreĊenom, vrlo ograniĉenom smislu jest taĉno, ali samo dok se ne izgovori
i nuţni, logiĉni nastavak te tvrdnje, u obliku pitanja: kako doţivljavamo i vrednujemo to što dijelimo? Tu
odmah imamo posla s razlikama, da ne mogu biti veće, a ĉesto ne samo s razlikama nego s pravim
antagonizmima. No, antagoniziranje oko nekoga konkretnog povijesnog sadrţaja, makar bilo i najţešće, još
uvijek podrazumijeva da se radi o istom sadrţaju, pa – reći ćemo – i to je nešto. MeĊutim, polmilenijski
paralelni ţivot konfesionalno/etniĉkih zajednica, k tomu presudno odreĊivan utjecajima iz ideološko-
civilizacijskih središta daleko izvan Bosne, nuţno je proizveo i tri razliĉite i odvojene mikro-povijesti.

Ovdje je i u metodiĉkom i u politiĉkom smislu ponovno od velike vaţnosti podsjećanje na politiĉki

turbulentnu historijsku krivulju, koja govori kako je odnos prema razliĉitostima kroz cijelu modernu
juţnoslavensku povijest bio i ostao jedan od kljuĉnih i odreĊujućih faktora stabilnosti/nestabilnosti,
povjerenja/nepovjerenja. Taj grafikon nepotkupljivim jezikom ĉinjenica kazuje: svako potiranje različitosti
završava u unitaristiĉkom nasilju (nad narodima, ali itekako i nad ljudima pojedincima) i kao reakciju raĊa
apsolutizaciju (i apsurdizaciju) različitosti, koja ĉesto završava u politiĉkom separatizmu, ne nuţno
nenasilnom. Oĉevidno, pluralnost je naša „sudbina”, a ne nikakva jednotnost, te će privrţenost opstanku Bosne
i Hercegovine najbolje pokazati – ne deklarativno nego na djelu – one politiĉke snage, koncepti i djelatni
pojedinci koji budu najspremniji da se otvorena uma suoĉe sa svim implikacijama i konzekvencijama traţenja
adekvatnoga pluralistiĉkog rješenja.
 Etnički i individualni identitet. Od poĉetka višestranaĉja 1990. godine Bosnom i Hercegovinom ori se
poklik za etniĉkim/nacionalnim identitetom. Sve su druge vrijednosti niţe rangirane, narod/nacija je sve. U toj
ognjici kolektivnoga pripadanja potpuno sinonimno jedan drugim zamjenjuju se pojmovi etniĉkoga,
nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta, a u apsolutizaciji kolektivnoga identiteta prednjaĉe ljudi iz tzv.
društvene elite: politiĉari, vjerski uglednici, intelektualci, ljudi iz medija, dok glasovi opreke toj pomami,
onoliko koliko ih uopće ima, dolaze s društvene margine. Zasnivaĉ etnopsihologije, francuski znanstvenik
Georges Devereux (roĊen kao madţarski Jevrej György Dobo u rumunjskom Banatu za Austro-Ugarske!)
ovako je pisao o psihološkoj dimenziji te pojave: „Normalni i stvarno odrasli ljudi ne pridaju prekomjerno
znaĉenje niti svojemu etniĉkom identitetu niti bilo kojem drugom svojemu klasnom identitetu (pojam klasno
Devereux koristi ne u marksistiĉkom, već u matematiĉkom smislu – op. I. L.). Svrha pretjeranog isticanja
jednog od mnogih klasnih identiteta svojstvenih ĉovjeku – primjerice etniĉkog identiteta – jednostavno je
nastojanje da se sprijeĉi rušenje napuklog Ja i nesigurne i povodljive svijesti o vlastitom osobnom identitetu.
Ĉesta sklonost ljudi da se pozivaju na svoj etniĉki ili klasni identitet – upotrebljavajući ga kao poštapalicu –
neosporan je pokazatelj skorog raspada jedinog valjanog znaĉenja identiteta: ĉinjenice da je ĉovjek razliĉit –
nadomještene najarhaiĉnijim pseudoidentitetom što ga moţemo zamisliti. Ĉin stvaranja i usvajanja snaţnog i
dominantnog klasnog identiteta, kakav god ovaj bio, predstavlja prvi korak prema obrambenom odricanju od
zbiljskog identiteta. Ako ĉovjek nije ništa drugo do Spartanac, kapitalist, proleter, budist (mi bismo, dosljedno
aktualizirajući Devereuxa, dodali: Srbin, Hrvat, Bošnjak; pravoslavac, katolik, musliman – op. I. L.) – vrlo je
blizu toga da bude posve nitko i ništa, da ga dakle uopće ne bude.”[1] Taj paradoks, osim Devereuxove
psihološko-individualne, ima u Bosni povijesnu i socio-kulturnu dimenziju. Plurimorfni kulturni identitet
Bosne i Hercegovine historijski je oblikovan u znaku dinamiĉke ambivalencije, koja poĉiva na istovremenosti i
organskoj povezanosti jedne zajedniĉke i triju posebnih sociokulturnih tradicija. Taj se kompleksni i
komplicirani odnos generirao u dugim stoljećima osmanske vlasti i njezinoga specifiĉnog sustava
konfesionalizma. Na toj su osnovi u razdoblju modernizacije i europeizacije nastajale politiĉke zajednice/nacije
srpska, hrvatska, muslimanska-bošnjaĉka (i zato u Bosni i Hercegovini religija nikad nije „samo” religija, ona
po potrebi preuzima na se sve ostale distinktne identitetne sadrţaje, naroĉito rado i lako kulturne i politiĉke), ali
je laicizacija kulture omogućavala da kulturni proces krene i u integrativnom smjeru, što je vidljivo tokom
cijeloga Dvadesetog stoljeća, a osobito izraţeno u njegovoj drugoj polovici. Nakon 1990. godine taj proces kao
da se zaledio u drugoj krajnosti – u gruboj i ĉistoj vladavini triju etnokulturnih paradigmi: bošnjaĉkoj,
hrvatskoj, srpskoj.
Petnaestgodišnji period (ako se ne raĉunaju godine rata) vladavine na taj naĉin fragmentirane i idejno
obiljeţene kulturne prakse dovoljan je da pokaţe u ĉemu je njezina ozbiljna slabost: u sniţavanju kriterija, u
izoliranju, provincijalizaciji, nekompetitivnosti. Promatrana i valorizirana unutar tri etnokulturna koncepta,
kulturna proizvodnja u Bosni i Hercegovini za ovaj decenij i po ni na jednoj od „strana” nema se ĉime
vanserijskim predstaviti. Jedino bi se moglo pomisliti da stvari stoje nešto drukĉije i bolje u bošnjaĉkoj
nacionalnoj kulturi, zahvaljujući najvećoj kulturnoj snazi koncentriranoj u Sarajevu (glavnom, najvećem i
najbogatijem gradu), od kojega su rat i nastavak etniĉkoga inţenjeringa poslijeratnim „tihim” sredstvima
naĉinili statistiĉki većinski bošnjaĉko-muslimanski grad, pa se, površno gledano, i kulturna produkcija
uglavnom doţivljava kao bošnjaĉki atribuirana. Paţljivijim analitiĉkim uvidom, meĊutim, moţe se ustanoviti
da baš ono što u pravilu predstavlja najbolji, najkompetitivniji dio sarajevske kulturne produkcije (film,
knjiţevnost, teatar, likovna umjetnost, subkultura…), bez obzira na imena i etniĉko porijeklo autora, nastaje u
izrazitoj unutarnjoj napetosti i otklonu spram koncepta i ideologije nacionalne (bošnjaĉke) kulture, u kodovima
kulture koja bi se u konvencionalnim terminima mogla definirati kao graĊanska. Jedino taj dio kulturne
produkcije koja nastaje u Bosni i Hercegovini posjeduje zrno subverzivnosti prema dominantnoj etnokulturi, i
pokazuje stvaralaĉku snagu i sposobnost komuniciranja u širim regionalnim i meĊunarodnim okvirima.
 Etnoreligijski nacionalizam je, dakle, sveproţimajući element javnoga mnijenja i kulturnoga modela u
današnjoj Bosni i Hercegovini, s jednakim intenzitetom u sve tri etniĉke zajednice. Njime su dubinski
impregnirane sve strukture društvenoga ţivota: sluţbeni politiĉki diskurs, kulturna sfera, sustav obrazovanja po
cijeloj vertikali od vrtića do univerziteta, mediji, diskurs vjerskih zajednica i njihovih lidera… Uz to, kao
logiĉna prateća pojava, ide opći pad kulturnih i vrijednosnih kriterija, te intelektualnih i profesionalnih
standarda. Oĉigledno je kako izmeĊu etnonacionalizma i pada kriterija postoji izvanredno snaţan i izravan
suodnos. Jedno drugomu odgovara, jedno drugo doziva i pronalazi, uzajamno se potpomaţu i podrţavaju.
Intelektualno razorna politiĉka metafizika „narodnoga bića” i „nacionalne kulture” instalirana je kao vladajući
moment i kriterij kulturnih i obrazovnih programa. Opasnost te pojave sastoji se u njezinoj obiĉnosti; u
nauĉenosti na nju kao na nešto što je ne samo normalno, nego i društveno poţeljno. GraĊanski individualizam,
kritiĉki ratio, civilna kultura i raznovrsni oblici subkulture, subverzivna energija alternative, sve ono što jedino
moţe biti uspješna obrana od diktature mi-diskursa i uvjet njegove makar i polagane neutralizacije i
detronizacije – postoji danas u Bosni i Hercegovini, ali samo u izoliranim, alternativnim pokušajima. U takvom
svijetu, u kojemu je etniĉko-konfesionalno-politiĉki kolektivizam temeljna društvena vrijednost, „ĉistoća” i
samodovoljnost vlastite etniĉke kulture predmet oboţavanja, zazor prema drugoj etniĉkoj grupaciji glavno
ideološko „gorivo”, te u kojemu je vrednosno-kriteriološki sustav narušen do granice raspadanja, a socijalni
status više od polovice stanovništva gotovo parijski, i u kojemu je na djelu organska simbioza politiĉkih
struktura i korupcijsko-kriminalnoga sustava – jedva da je i zamisliv pojedinac kao politiĉki subjekt u
graĊanskom smislu rijeĉi, kao nosilac demokratski iskazane i oblikovane politiĉke volje. Nasuprot tomu, takav
svijet idealan je laboratorij za proizvodnju kolektivnih strahova, za jaĉanje tribalnih refleksa, za sve oblike
masovne manipulacije, u kojima demokracija, vazda pod prividom potpune legalnosti i legitimnosti, biva
izobliĉena i ismijana do vlastite karikature ili pervertirana do vlastite negacije.

„Nacionalni interes” i državno uređenje. Maglovita politiĉka floskula kojom se operira sasvim
proizvoljno, kako već nacionalnim politiĉkim vrhuškama treba u ostvarivanju njihovih pragmatiĉnih,
dnevnopolitiĉkih interesa, i zbog ĉega nikada i nije konkretno i normativno definirana. Što bi, dakle, mogao biti
nacionalni interes? Najĉešće se povezuje s podruĉjem vjere, kulture, jezika, historije, sve to zajedno proglašava
se glavnim sadrţajem nacionalnog identiteta, a ovi pojmovi se nude kao ĉvrsto odreĊene kategorije, meĊusobno
odijeljene jasnim etniĉkim granicama. Paradoksalno je, meĊutim, da se o takvim razlikama moţe govoriti
jedino kad je rijeĉ o vjerama, koje je ionako opasno miješati s politiĉkim identitetima, jer tada prāve vjere
nestaje, a nastaje politiĉki eksplozivna smjesa. Sve drugo – kultura, historija, jezik – suviše se prepliće, a da bi
išta od toga moglo istinski predstavljati ekskluzivno podruĉje jednoga, zasebnoga nacionalnog interesa. Baš
zato etnopolitike nasilno unose i uvećavaju razlike na tom polju – unakazuju jezik, falsificiraju historiju,
instrumentaliziraju kulturu. Drugim rijeĉima, sistematski rade sve protiv pravih nacionalnih interesa „svojih”
naroda. Tragiĉno je što je takav koncept nacije i nacionalne kulture prihvaćen i od institucija meĊunarodne
zajednice. Napokon, elementarna logika kaţe da u ovakvoj Bosni i Hercegovini svi narodi zajedno i svaki
pojedinaĉno ne mogu danas imati većega i vitalnijega nacionalnog interesa od opće konsolidacije zemlje,
politiĉke, socijalne i ekonomske na prvome mjestu, te od izgradnje relaksiranoga demokratskog i civilnog
ambijenta. Tek u njemu mogle bi nacionalne kulture izaći iz ideološkoga autizma i doţivljavati punu slobodu i
puni razvoj. Teško bi bilo racionalno formulirati vaţniji i preĉi nacionalni interes od ovoga.
Kao demokratsko u punom znaĉenju pojma, nacionalno pitanje u organskoj povezanosti s opstankom
drţave i oblikom njezinoga ureĊenja, u Bosni i Hercegovini nije na dnevnom redu bilo nikada. Najmanje onda
kada se ĉinilo da je napokon isplivala na sigurnu obalu višestranaĉke parlamentarne demokracije: 1990. godine.
Tada, kao i uvijek ranije, udio ideologijskih apriorizama i kolektivistiĉkih predrasuda, pritisaka, manipulacije,
straha, kobnih prijetnji bio je prevelik, a da bi se uopće moglo govoriti o demokratskim okolnostima. Na
samome demokratskom poĉetku, uz punu suglasnost svih etniĉkih voĊa (mimikriranih u uloge predsjednika
politiĉkih stranaka), Bosna i Hercegovina bila je politiĉki shvaćena i predloženakao mehaniĉki zbroj triju
etnonacionalnih zajednica. U nutrini takvoga shvaćanja bila je već sadrţana, volens-nolens, prikrivena ili
otvorena ponuda rasklopivosti po etniĉkim šavovima, i ta ideja je do danas ostala u sukobu s idejom Bosne i
Hercegovine kao „organske” povijesno-politiĉke tvorbe.
Da se naĉin postojanja i suodnošenja nacionalnih kultura i etniciteta u Bosni i Hercegovini ne svodi na
autistiĉno, potpuno izolirano su-postojanje, nego da one „jesu zbroj ali jesu i umnoţak”, pisao sam davno, prije
raspada Jugoslavije i „demokratskih promjena”: „Ako Bosna i Hercegovina jest ime za nekakav identitet,
njegov sadrţaj nije u algebarskom zbroju nacija ili nacionalnih kultura, nije ni u njihovom utapanju u novoj
(nad)nacionalnoj konstrukciji, već upravo u trajnoj kulturnoj interakciji. Bosna i Hercegovina je ime za
civilizacijski proces, u kojemu, kao konstanti, uĉestvuju nacionalne kulture kao varijable, zadrţavajući svoj
posebni identitet a izlaţući se trajnom kulturotvornom odnosu primanja i davanja. Zato svaka nacionalna
kultura u Bosni jest i nešto-više-od-onoga-što-jest.”[2]
Ovo je, meĊutim, današnje pitanje, krucijalno i neodloţivo: nakon što se Bosna i Hercegovina pojavila
kao zasebna drţava a nacionalne kulture u njoj se konstituirale kao tri granitna politiĉka identiteta, a sve to kroz
krvavu retortu rata i masovnoga etniĉkog zloĉina, kako je moguće pronaći i primijeniti politiĉku formulu koja
bi istovremeno saĉuvala dragocjeno povijesno-socijalno iskustvo zajedniĉkog ţivota i interakcije, i zadovoljila
nove, ultimativne zahtjeve nacionalnih kultura/identiteta? Praktiĉno-politiĉki reĉeno, to znaĉi da bi sutrašnju
„normalnu” Bosnu i Hercegovinu moralo biti moguće zamisliti kao politiĉki i kulturni ambijent, u kojemu bi
srpsko pravo na svoju Bosnu i Hercegovinu moglo biti adresirano ali i doţivljavano potpuno legitimno i
autentiĉno, a ne bi bilo nikakvoga razloga da bude odbacivano i sumnjiĉeno kao secesionistiĉko, ĉetniĉko,
velikosrpsko; u kojemu bi hrvatsko pravo na svojuBosnu i Hercegovinu moglo biti adresirano legitimno i
autentiĉno, a ne odbacivano i sumnjiĉeno kao, opet, separatistiĉko, ustaško, velikohrvatsko; u kojemu bi
bošnjaĉkomuslimansko pravo na svoju Bosnu i Hercegovinu moglo biti adresirano legitimno i autentiĉno, a da
se ne sumnjiĉi kao uzurpatorsko, majorizirajuće, unitaristiĉko, ili islamistiĉko… Svemu tome valja dodati,
naravno, i sve one razliĉite politiĉke zahtjeve na svoju Bosnu i Hercegovinu, koji ne smiju biti manje legitimni
zato što ne bivaju ispostavljeni u ime bilo koje od etnoideologija i „konstitutivno-nacionalnih” prava, nego i u
ime transetniĉkih i neetniĉkih ideologija, liberalnodemokratskih, socijaldemokratskih ili nekih drugih. To,
meĊutim, podrazumijeva izgradnju slobodnoga pluralistiĉkog politiĉkog ambijenta i „trţišta”. Nuţan preduvjet
za to jest lišavanje etniĉkih ideologija sadašnje rigidnosti i ultimativnosti, koja je naslijeĊena iz ideologije rata,
i njihov preobraţaj u kulturu mira i kooperativnosti na poslu izgradnje zajedniĉke drţave i konsolidiranoga
društva.
Opće je mjesto modernoga politiĉkog iskustva da se u višenacionalnim drţavama s podijeljenim
društvom nacionalizam većinskoga naroda do neprepoznatljivosti miješa s ideologijom patriotizma i
drţavotvornosti, te tendencijski mimikrira kao zahtjev za „graĊanskim ureĊenjem”, a da manjinski
nacionalizmi tendiraju k separatizmu i iredentizmu; na primjeru današnje Bosne i Hercegovine to se
laboratorijski jasno moţe otĉitavati. Problem je, dakle, da se pronaĊu rješenja kojima bi se neutralizirale i jedna
i druga od tih po drţavu i društvo razornih tendencija (graĊansko-unitaristiĉke i etnoseparatistiĉke), i zamijenile
drukĉije postavljenim, neantagonizirajućim odnosima izmeĊu društvenih (etniĉkih i/ili politiĉkih) segmenata;
takvim odnosima u kojima će i neophodna „manjinska” lojalnost zajedniĉkoj drţavi i isto tako neophodna
„većinska” spremnost na priznanje manjinskih prava i interesa biti postignute odgovarajućim institucionalnim
aranţmanima. Naravno da taj proces neće biti lak ni idiliĉan, niti će moguća rješenja biti idealna, jer će nuţno
morati biti bazirana na bolnim kompromisima svih strana u dogovorima. Napokon, pitanje je hoće li uopće biti
politiĉke snage i volje da se do rješenja doĊe. No, jedno je sigurno: kljuĉni test u cijelome tom procesu bit će –
istinska volja k pluralizmu i spremnost na istinsko priznavanje različitosti.
 Između integralizma i autonomizma. Dejtonska Bosna i Hercegovina stvorena je, dakle, kao politiĉki
hibrid, u ĉijoj osnovnoj strukturi leţi zaĉahurena strašna ĉinjenica jednoganezavršenog rata i jednoga
nepravednog mirovnog sporazuma. Etnopolitika u takvoj zemlji (diktirana izmeĊu ostaloga teţnjom da se
ciljevi neostvareni u ratu, ostvare u miru) dominantna je forma politike, i teško je oĉekivati da bi ju u dogledno
vrijeme mogla zamijeniti neka druga. Bosanskohercegovaĉko društvo je proţeto etnonacionalnom
podijeljenošću, koja još od vremena otomanske Bosne nikada nije bila tako snaţna kao danas, kada je –
paradoksalno – ova zemlja prvi put u svojoj modernoj povijesti postala samostalna, meĊunarodno priznata,
demokratska drţava. Etnonacionalna podijeljenost, i uz nju politiĉki nesimetriĉna entitetska raspolovljenost,
teţak je problem, utoliko više što se podijeljenost, desetljeće i po poslije rata, okamenjuje, postaje normalnom
formom politiĉkog ţivota za nove generacije, a meĊunacionalno povjerenje, toliko vaţno za društvenu
konsolidaciju, ne razvija se i ne raste, nego se hladi. Nacionalni identiteti, oĉeliĉeni u ratu, snaţno armirani
svaki svojom religijskom komponentom, danas se u Bosni i Hercegovini ne ponašaju otvoreno, kao podloga za
izgradnju pluralnoga a harmoniĉnog društva; oni se danas u Bosni i Hercegovini ponašaju kao tri zatvorena i
samodovoljna, u mnogoĉemu konfrontirana sistema – tri mrke tvrĊave ĉvrsto zamandaljenih kapija, s
danonoćnom do zuba naoruţanom straţom na zidinama identiteta. Općenito, od 1990. godine sva tri
bosanskohercegovaĉka povijesna nacionalna identiteta prošli su, i još prolaze, kroz intenzivnu i dramatiĉnu
preobrazbu; nekadašnji Srbi, Hrvati i muslimani-Bošnjaci, kad bi se probudili, ove današnje teško bi prepoznali
kao sunarodnjake.
U razrešavanju bosanskohercegovaĉkoga nepodnošljivog politiĉkog statusa quo ne moţe biti ni od
kakve pomoći tvrdnja, koja se ĉesto ĉuje, da „nacijā u Bosni i Hercegovini nije bilo do polovice XIX vijeka”,
kao ni nalaz suvremenih historiĉara i teoretiĉara da je nacija „mit”, „konstrukt” „izumljena kategorija”. Manje-
više, nacijā u današnjem smislu rijeĉi nije bilo do XIX stoljeća ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i nigdje u
Evropi, a velika metodološka vaţnost i teorijska inovativnost nalaza o naciji kao mitu preĉesto se devalvira
pomodnošću, dogmatiĉnošću i plitkošću kojom se koristi u dnevnoj upotrebi.
Shematizirano govoreći, priroda srpske i hrvatske etnopolitike moţe se opisati kao partikularna i
decentralistiĉka, a bošnjaĉke kao integralistiĉka. Naravno, izmeĊu politike srpskoga i hrvatskog partikularizma
postoje ogromne razlike. Srpska se bazira na onome što je dobila u Daytonu 1995, kao što smo vidjeli – ni
manje ni više nego pseudodržavu u granicama Bosne i Hercegovine. Zato ona zastupa tvrdi federalistiĉki stav u
okviru Bosne i Hercegovine, a centralistiĉko-unitarni u okviru Republike Srpske. Srbe izvan Republike Srpske,
koja je kao ekskluzivni srpski nacionalni entitet unutar Bosne i Hercegovine usisala sve nacionalne atribute i
„prerogative”, prepustila je sudbini potpunoga politiĉkog i kulturnog vegetiranja i marginaliziranosti, tihe
asimilacije, isto kao što ona postupa s Bošnjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj. Teţnja za uĉvršćivanjem i
po mogućnosti ojaĉanjem takve autonomije, i za istovremenim slabljenjem drţavnih ingerencija Bosne i
Hercegovine, glavni je cilj današnje srpske politike, koja u krajnjoj liniji vodi u oblikovanje Bosne i
Hercegovine kao krhke konfederalne drţave, a najagresivniji protagonist te politike je aktualni premijer entiteta
i predsjednik Stranke nezavisnih socijaldemokrata, autokratski vladar Republike Srpske, Milorad Dodik.
Politika hrvatskoga partikularizma nije ni sjena srpske. Poraţena u ratu i u Daytonu, nakon detuĊmanizacije
Hrvatske ostala bez ikakvih iluzija o izdvajanju iz Bosne i Hercegovine i pripajanju Hrvatskoj, u miru
institucionalno marginalizirana na oba nivoa, drţavnome i entitetskom, a politiĉki u okviru odluĉujućega
srpsko-bošnjaĉkog odnosa, hrvatska etnopolitika svodi se na jedva ostvarljive ţelje za mrvicama vlastite
teritorijalne autonomije u federalno decentraliziranoj Bosni i Hercegovini.
Partikularistiĉke politike, dakle, koje sa sumnjivom legitimiranošću u svoje ruke uzimaju predstavljanje
nacionalnih interesa (srpskih i hrvatskih), prihvatile bi drţavu Bosnu i Hercegovinu, ali kao neku vrstu saveza
triju (etniĉkih) drţava u drţavi. Kakva bi bila priroda demokracije, ljudskih i nacionalnih prava u tim
drţavicama, nije teško predvidjeti: prakticirala bi se u njima marginalizacija i diskriminiranost manjinskih
skupina, još veća i otvorenija od one koja je i danas na djelu svuda gdje vlada odreĊena nacionalna većina.
 Prividno kao antipod partikularizmima, naroĉito onome srpskom, stoji bošnjaĉka politika
bosanskohercegovaĉkoga integralizma. Njime je proţet politiĉki nazor cijeloga spektra bošnjaĉkih stranaka i
uopće bošnjaĉkoga kulturno-politiĉko-vjerskoga miljea, a najizrazitiji zastupnik ove politike je Haris Silajdţić,
predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu. TakoĊer, ovim su politiĉkim nazorom proţeti i politiĉki subjekti
neetniĉke, graĊanske denominacije i orijentacije, poput Socijaldemokratske stranke BiH i drugih, manjih
stranaka, kao i razliĉitih nepolitiĉkih organizacija i udruţenja, mahom sa sjedištem u Sarajevu. Nema u toj
politici naĉelno niĉega spornog u onome dubinskom smislu u kojemu bi ona imala biti izraz povijesno i
psihološko-politiĉki razumljive i logiĉne bojazni od urušavanja ili nestanka drţavnoga i teritorijalno-politiĉkog
okvira Bosne i Hercegovine. Opstojnost Bošnjaka i bosanskih muslimana sudbinski je vezana uz opstojnost
drţave Bosne i Hercegovine – to je aksiom. Jednako je neupitan na intimno-psihološkom, kao i na politiĉkom
planu. Politiĉka zbivanja i civilizacijski procesi modernoga doba (od odstupa Osmanskoga Carstva i ponovnoga
ukljuĉivanja Bosne i Hercegovine u politiĉku i civilizacijsku mapu Evrope putem austrougarske okupacije)
bosanskim su muslimanima nametnuli imperativ da se okrenu sebi, da svoj centar pronaĊu u sebi i u Bosni.
Osmanski sultan je u jednoj osobi i instituciji bio politiĉki i vjerski autoritet, kao što je i drţava-carstvo bilo
dosljedno teokratski ureĊeno. U kontekstu dramatiĉne i traumatiĉne smjene carstava 1878. godine, kada je
carigradskoga sultana u Bosni i Hercegovini zamijenio beĉki car, valjalo je i u vjersko-organizacijskom smislu
pronaći sasvim drukĉiji, novi model, a novi imperijalni gospodar nije mogao dopustiti da vjerski ţivot
muslimana u Bosni i Hercegovini ostavi ispod svoga nadzora. U pregovorima izmeĊu Beĉa i Stambola
prihvaćena je solucija da se osnuje „zemaljsko” muslimansko starješinstvo, koje bi financijski bilo vezano za
monarhijsku kasu u Beĉu, a simboliĉno bi na nj bilo preneseno nešto od ingerencija kalifa. Tako su
bosanskohercegovaĉki muslimani u vjerskom pogledu zapravo ostali odrezani od matice, od centra, i
prepušteni sami sebi, ostavši istovremeno i bez hijeratske dimenzije u svojemu organiziranju. U narednim
povijesnim dogaĊajima i kretanjima to se samo još produbljivalo, a ukidanjem kalifata u Ataturkovoj revoluciji
zapeĉatilo i na općeislamskom planu. Kroz te dogaĊaje rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, te i
institucija reis-ul-uleme, vremenom su postali faktor od ogromne vaţnosti za ţivot muslimana, a neke od
velikih liĉnosti na toj funkciji, poput Dţemaludina Ĉauševića (1870-1938), ostavili snaţan i trajan peĉat u
duhovnoj i intelektualnoj povijesti ovoga svijeta.
Za neupućene zaĉudno, bosanski su muslimani u tim prekretnim vremenima pokazali inherentnu
spremnost za ulazak u evropski krug zemalja, naroda i društava. Svojevrsna indikacija te pripravljenosti bila je
i brzina kojom je bosansko društvo prevladalo poĉetni šok promjene turske vlasti austrougarskom i poĉelo se
intenzivno ukljuĉivati u norme i tokove evropske civilizacije. Taj veliki obrat i njegovu povijesno-civilizacijsku
pozadinu nitko još nije temeljito istraţio i valjano interpretirao. A morao bi ga ţivo imati na umu svatko, tko
ţeli išta mjerodavno znati o bosanskim muslimanima. Stoljećima prije toga za njih je, naime, u praktiĉnom
ţivotu u jedan jedinstven identitet bio sliven i izjednaĉen osjećaj pripadnosti Bosni, Osmanskomu Carstvu i
islamu, ili, drukĉije reĉeno, saĉinjavali su ga: uţa, najkonkretnija regionalno-jeziĉna zaviĉajnost, politiĉka
pripadnost jednome velikom kozmopolitskom carstvu, i jednom univerzalnom religijsko-civilizacijskom krugu.
Promjena o kojoj govorim najedanput je, preko noći, dovela u pitanje sinonimnost tih triju elemenata. Slika do
juĉer stabilnog i u svim elementima harmoniĉnog svijeta i homogenoga identiteta raspala se u komade. U tom
kontekstu spomenuti obrat doista se ukazuje kao velika i vaţna tema naše zajedniĉke povijesti. Strašna, pak,
zbivanja u devedesetim godinama Dvadesetoga stoljeća, kada je izgledalo da je od Miloševićeve srpske ratne
politike, kojoj se bio prikljuĉio i TuĊman s hrvatske strane, Bosni i Hercegovini namijenjen politiĉki nestanak,
a bosanskim muslimanima, uz masovne pokolje i progone s velikoga dijela teritorija, potpuna politiĉka
marginalizacija – silno su pojaĉali faktor straha i resantimana kao prvorazredan psihopolitiĉki motiv.

Nerješivi problemi s današnjom politikom integralizma nastaju, meĊutim, zbog toga što se iz te
bošnjaĉke i sarajevske vizure ne uviĊa ozbiljnost i jednaka politiĉka utemeljenost zahtjevanacionalno drugih,
odnosno, previĊa se da danas više naprosto ne postoji mogućnost da se tidrugi pridobiju za integralistiĉki
koncept Bosne i Hercegovine. Budući da se, dakle, pristup bošnjaĉko-bosanskih integralista praktiĉno svodi na
opciju koja se dominantno podudara sa samo jednom etniĉkom politiĉkom voljom, a pri ĉemu se iz nje same to
ne vidi kao vlastiti politiĉki defekt i ograniĉavajući moment, nego se ta opcija nastoji nametnuti kao jedino
moguće rješenje za ureĊenje drţave, bošnjaĉki/bosanski se integralizam ukazuje kao samo još jedan
etnonacionalni partikularizam, jednak dvama ostalim, i s nimalo manjim psihološko-politiĉkim nabojem
nacionalizma, po karakteru i vrsti ekvivalentan ostalim juţnoslavenskim nacionalizmima što su determinirani
sudbinom i statusom malih naroda, u bošnjaĉkom sluĉaju još izloţenoga besprimjernom uništavanju pred
oĉima cijeloga svijeta u ratu 1992-1995.
Nema sumnje, srpski partikularizam u formi ekstremnoga autonomizma, te bošnjaĉki integralizam u
formi koja je slijepa za legitimne decentralizacijske razloge i zahtjeve drugih – meĊusobno se izjednaĉuju po
efektima sistematskog umanjivanja mogućnosti da se Bosna i Hercegovina izgradi kao funkcionalna drţava i
drţava poţeljna za sve narode i graĊane. Ako za ovu zemlju uopće ima rješenja, njega će oĉevidno biti moguće
pronaći samo na nekom srednjem putu izmeĊu ova dva nacionalna ekskluzivizma.

Težnja za dominacijom. Jedna od konstanta bosanskohercegovaĉke povijesti jest teţnja za socijalnom,

politiĉkom i kulturnom dominacijom jedne od nacionalnih grupa nad ostalima. U velikim povijesnim
amplitudama ta teţnja jest mijenjala pojavne oblike, ali se ona sama mijenjala nije. I današnja drama koju ova
zemlja proţivljava, prvi put kao meĊunarodno priznat politiĉki subjekt, moţe se gledati u tom svjetlu.
Sudbonosno pitanje novoga politiĉkog ustrojstva, u zamjenu za Dejtonski ustav, zapravo se svodi na ovo: moţe
li se zajedniĉkom voljom politiĉkih predstavnika u Bosni i Hercegovini pronaći i primijeniti takav demokratski
model koji će omogućiti istinsku jednakost svih ljudi, svih nacionalnih grupa i njihovih kultura, te napokon
historijski skinuti s dnevnoga reda teţnju za dominacijom jednih nad drugima i strah koji iz toga proizlazi.
Kratki pregled povijesti odnosa dominirajućih i podvrgnutih u Bosni i Hercegovini opravdano je
zapoĉeti s uspostavljanjem islamsko-orijentalnoga tipa drţave i vlasti, nakon turskoga osvojenja Bosne i
Hercegovine u XV/XVI stoljeću, jer su prethodna povijesna razdoblja prestala biti formativna u današnjemu
politiĉkom smislu.

U otomanskome imperijalnom sustavu, zasnovanome na islamu kao drţavnoj religiji, punopravni

graĊani bili su muslimani, dok se drugima (respective, pripadnicima monoteistiĉkih religija, u Bosni
pravoslavcima, katolicima i Ţidovima), uz plaćanje posebnih poreza, priznavao drugorazredni status
toleriranih, „štićenih”. U dugim stoljećima, kako je padala moć i tamnio sjaj Imperija, ovaj odnos je u Bosni i
Hercegovini doţivljavao stalno degradiranje, osobito kroz sve veće bogaćenje i silniĉko osamostaljivanje
muslimanske veleposjedniĉke klase, praćeno sve teţim socijalnim i ţivotnim poloţajem inovjerne raje. Odnos
pravoslavaca i katolika u otomanskom razdoblju, iako su bili jednako potĉinjeni, takoĊer nije bio lišen
dominacijskih pretenzija. Najprije, postojala je stalna teţnja pravoslavnih vladika da pred turskim sudovima
isposluju potpuno podlaganje katolika pod svoju crkvenu vlast. Po uobiĉajenom postupku, Turci su odobravali
voĊenje takvih parnica, dok ne bi od obojih utjerali dobre novce, a onda bi presuĊivali po najvišim carskim
ispravama, koje su, ipak, uvaţavale zasebnost katoliĉke zajednice i obreda, zahvaljujući ispravama i upornosti
bosanskih franjevaca. No, na stvaranje antagonistiĉkoga odnosa utjecala je, s druge strane, svakako i akcija
papstva na „sjedinjenju” (intenzivirana nakon reformacije i Tridentskoga koncila), što je Srpska pravoslavna
crkva nuţno doţivljavala kao ţivotnu opasnost, a i turska vlast gledala prijekim okom, jer je za nju Rim bio
neprijateljsko središte. Pod austrougarsku vlast Bosna i Hercegovina, dakle, ulazi 1878. godine s već odavno
profiliranim i umnogome antagoniziranim etniĉko-konfesionalnim grupama, s golemim iskustvom u nametanju
dominacije, još više u njezinom podnošenju. Nova vlast u poĉetku je favorizirala katolike-Hrvate, traţeći u
njima oslonac za svoje uĉvršćenje u Bosni i na Balkanu, pa su se muslimani-Bošnjaci i pravoslavci-Srbi našli u
podreĊenom poloţaju. No, ubrzo je austrougarska administracija napustila taj kurs u potrazi za izbalansiranim
pristupom. Izraz toga traţenja bila je koncepcija integralnoga bosanstva (Benjamin Kallay), kao osmišljen ali
zaludan pokušaj da se sprijeĉi oblikovanje triju modernih nacionalnih identiteta – srpskoga, hrvatskog i
muslimanskog/bošnjaĉkog. U Kraljevini Jugoslaviji, napravljenoj na razvalinama Otomanskoga i
Habsburškoga Carstva, dominirajuća nacija bili su Srbi, pa tako i u Bosni i Hercegovini, a srpsko-pravoslavni
elemenat bio je i temelj na kojemu je poĉivalo jugoslavenstvo kralja Aleksandra, kao projekt koji je imao biti
ideološka „armatura” monarhije. U kratkotrajnoj Pavelićevoj marionetskoj NDH, s apsolutnom dominacijom
Hrvata, Bosna i Hercegovina bila je zbrisana kao povijesno-teritorijalna politiĉka jedinica, muslimani-Bošnjaci
proglašeni sastavnim dijelom hrvatske nacije kao vjerska skupina, a Srbima je namijenjeno trostruko
„rješenje”: asimilacija (putem obraćenja u katolištvo) – izgon u Srbiju – fiziĉka likvidacija. Podvrgnuti
sankcijama „zakona o rasnoj ĉistoći”, nemilosrdno su istrijebljeni Ţidovi. S dolaskom komunistiĉke Jugoslavije
odnos dominirajućih i podvrgnutih doţivljuje jednu vaţnu promjenu. Ona se dogaĊa zbog strukturalno novoga
ideološkog tipa vlasti, i osobito je vidljiva u Bosni i Hercegovini. Vlast i drţava sada više nisu zasnovani na
jednoj privilegiranoj vjeri ili naciji, nego na – radniĉkoj klasi i njezinoj „avangardi”, Komunistiĉkoj partiji.
Linija razlikovanja izmeĊu onih koji dominiraju i onih koji su im podvrgnuti sada je poloţena na drukĉiji naĉin.
Stvara se jedan novi kolektivni nad-identitet, ne više vjerski/etniĉki/nacionalni, nego klasno-ideološki
(komunisti, ĉlanovi Partije), s time da njegovi pripadnici dolaze iz svih nacionalnosti. Taj novi kolektivitet je
vladajući, a stari vjersko-nacionalni kolektiviteti su mu podvrgnuti, u principu svi jednako.
Višenacionalnu strukturu Jugoslavije pokušali su komunisti u prvome razdoblju njezine historije
nadomjestiti specifiĉnom lokalnom formom internacionalizma – (nad)nacionalnim jugoslavenstvom i
ideologijom bratstva i jedinstva. Pokazalo se, ipak, da je višenacionalna struktura, sa svim svojim povijesno,
kulturno i jeziĉno uobliĉenim razliĉitim elementima-identitetima, prejako ukorijenjena, pa je u drugome
razdoblju, od polovice šezdesetih godina Dadesetoga stoljeća, napuštena ideologija jugoslavenstva u korist
formule nacionalne ravnopravnosti i zajedništva, što je koincidiralo sa snaţnim protivljenjem iz jugoslavenskih
republika ekonomskom i administrativnom centralizmu Beograda i srpskom kulturnom unitarizmu. U Bosni i
Hercegovini taj novi kurs sluţbeno je promoviran od 1966. godine, kada su na poznatoj Mostarskoj partijskoj
konferenciji vladajući komunisti samokritiĉki analizirali i osudili dotadašnje zanemarivanje nacionalne
ravnopravnosti (mahom na štetu Hrvata, osobito u Zapadnoj Hercegovini, i Muslimana) u svim sferama
društvenoga i politiĉkog ţivota. Do tada potisnuta i zaboravljena, snaţno je oţivljena politiĉka tradicija
ZAVNOBiH-a (sa znamenitom formulom o Bosni i Hercegovini kao „ni srpskoj, ni muslimanskoj ni hrvatskoj,
nego i srpskoj, i muslimanskoj i hrvatskoj zemlji”), a ubrzo je uslijedilo i sluţbeno priznavanje muslimanske
nacije. Unutarnji ideološki paradoks toga procesa sastojao se u tomu što se, kroz institucionalno priznavanje i
pozicioniranje etniĉkih identiteta, u ideološkom monolitu komunizma neizbjeţno pojavilo napuknuće u formi
etnokomunizma i u liku etnokomunista, što je, s druge strane, bilo povezano s borbom za jaĉanje vlasti i
utjecaja – kako u meĊurepubliĉkim borbama na nivou Jugoslavije, tako i meĊu pojedincima i grupama na
unutarnjem planu u Bosni i Hercegovini.
Pad komunizma i raspad Jugoslavije donio je u Bosni i Hercegovini svojevrstan povratak politiĉkoga
legitimiteta etnijama/nacijama, i vlast zasnovanu na njemu. Pod tim zastavama voĊen je i rat 1992-1995, koji je
još jedanput pokazao krvavu i ubilaĉku potenciju sadrţanu u teţnji za nacionalnom dominacijom. Sasvim
naroĉit poslijeratni bosanskohercegovaĉki fenomen, proizveden kao zakonomjerna posljedica vrste rata i naĉina
na koji je (ne)završen, jest pojava umnogostruĉene sheme dominacija-potlaĉenost. Evo grube skice: u
Republici Srpskoj nacionalna dominacija srpske nacije nad bošnjaĉkom i hrvatskom, u Federaciji BiH na razini
entiteta dominacija Bošnjaka i Hrvata nad Srbima, i Bošnjaka nad Hrvatima, u pojedinim kantonima
dominacija većinske nacije nad manjinskom, već prema konkretnim brojĉanim i politiĉkim odnosima Hrvata i
Bošnjaka, a na razini drţave – slika u kojoj se nadbijaju dva podjednako formatirana nacionalna bloka,
bošnjaĉki i srpski, uz Hrvate kao statiste, kojima politiĉku ulogu „trećega”, konstitutivnoga, omogućuje tek
slovo Dejtonskoga sporazuma.
 Trokut straha u podijeljenom društvu. Strah je osnovni refleks, koji upravlja politiĉkim odnosima
izmeĊu triju etniĉkih zajednica u Bosni i Hercegovini. Strah, dubinsko nepovjerenje, nesposobnost za otvaranje
prema nekoj drukĉijoj budućnosti, nedajboţe zajedniĉkoj! Uz nešto analitiĉke i pojmovne strogosti, moglo bi se
reći kako na tom planu rat još nije završio, nego se u latentnim oblicima preselio u mimikrijske forme
kolektivno-politiĉkoga ponašanja, aspiracija, strepnji, fantazija… U ovu bi se sumornu konstataciju mogla
saţeti cijela bilanca kratke i neuspješne povijesti nove demokracije u Bosni i Hercegovini od 1990. do danas, a
opisanapolitika straha kapilarno je ispunila i dobar dio najosobnijega prostora ljudskih intima, te postala trajan
vladajući oblik ponašanja, kojim su obiljeţene i nove generacije.
Ne manifestira se ovaj refleks u svih etniĉkih zajednica jednako. Krajnje pojednostavljeno reĉeno, kod
Srba on funkcionira kao strah od nestanka Republike Srpske, koja i jest i nije drţava, ali u tako konstruiranoj
kolektivnoj fobiji figurira kao posljednja brana „unitarizaciji Bosne i Hercegovine”, što je sinonim za
dominaciju Bošnjaka-muslimana. A popratna pojava je – smanjen ili posve izgubljen interes za ostali dio Bosne
i Hercegovine, za Srbe koji ţive, ili su nekad ţivjeli, u njemu. Historijski je tragiĉno i regresivno kako je kroz
tako rigidno reartikuliran srpski nacionalni i kulturni identitet proizvedeno jedno osiromašeno i reducirano
shvaćanje velike i bogate srpske kulture, organski povezane sa cjelinom bosanskohercegovaĉke historije.
Najrjeĉitiji primjeri toga samoodricanja i samonegiranja su sluĉajevi Sarajeva i Mostara – gradova koji su na
mapi cjelokupne srpske kulture do rata 1992-1995. bili meĊu nekoliko njezinih najproduktivnijih ţarišta i
najvaţnijih središta uopće. Danas, moglo bi se bez mnogo pretjerivanja reći da su s te mape izbrisani potpuno.
Ugledni srpski akademik i angaţirani nacionalni radnik, historiĉar knjiţevnosti Predrag Palavestra, i sam
porijeklom Sarajlija, piše o tome pregnantno i s neskrivenom gorĉinom: „Trogodišnja opsada Sarajeva Srbima
nije donela koristi ni u vojniĉkom, ni u politiĉkom, niti u moralnom smislu. Naprotiv, samo je podstakla,
razbuktala i izoštrila prigušenu omrazu i otpor drugih prema Srbima. (…) Krajem 2007. godine Srbi u Sarajevu
bili su samo jedna politiĉka dekoracija, bez većeg društvenog uticaja, potisnuti, jedva tolerisani graĊani drugog
reda. Od nekadašnjih 150.000 sarajevskih Srba, u gradu se pominje jedva 20.000. To je najveći danak koji su
Srbi u Sarajevu ikada platili.”[3] Kod Bošnjaka-muslimana strah o kojemu govorimo konstruiran je na figuri
prijevarnih komšija, Srba i Hrvata, u proširenju: Srbije i Hrvatske, koji će uvijek raditi o glavi Bošnjacima, i –
Bosni. U toj taĉki se, onda, pojavljuje potpuna politiĉka identifikacija izmeĊu Bošnjaka, islama i Bosne, dok su
komšije njezini nepopravljivi neprijatelji i zatornici, otvoreni ili prikriveni. Kod Hrvata mehanizam straha
funkcionira na gubitniĉkom resantimanu (nepreţaljena Hrvatska Republika Herceg-Bosna), na objektivnoj
institucionalnoj i politiĉkoj marginaliziranosti od strane dvaju jakih politiĉkih faktora – srpskoga i bošnjaĉkog,
te na kompleksu najmalobrojnijeg naroda i fobiji od nestanka…
Neovisno o porijeklu straha i o tomu koliko je „objektivno” utemeljen ili ne, nacionalni kolektivi
zahvaćeni strahom jesu – opasni kolektivi, potencijalno destruktivni i autodestruktivni. Vrsni istraţivaĉ
historije straha (na Zapadu) Jean Delumeaux, nalazeći kako „grupe koje historija nije naroĉito mazila… postaju
opasne po društvo”, piše: „Temeljna obiljeţja psihologije gomile jesu njena prevrtljivost, apsolutni karakter
njenih sudova, munjevito širenje priljepĉivosti, slabljenje ili gubitak kritiĉkog duha, opadanje ili išĉezavanje
smisla za liĉnu odgovornost, potcjenjivanje snage protivnika, njena sklonost ka naglom prelaţenju iz stanja
prestrašenosti u stanje ushićenosti i od odobravajućeg klicanja na prijetnje smrću.”[4]
Jedan od najozbiljnijih problema Bosne i Hercegovine, svakako je ĉinjenica da društvo još uvijek nije
sposobno za politiĉku autorefleksiju, za spoznavanje vlastite podijeljenosti – njezina povijesnog porijekla,
prirode, suvremene tipologije, te mogućnosti demokracije u takvom tipu društva. Time se, kao problemom i
procesom, politiĉki nitko ozbiljno ne bavi. Zbog takve insuficijencije do sada nisu postojali gotovo nikakvi
komparativni uvidi, nikakvo objektiviranje problema u širemu meĊunarodnom kontekstu, koji bi omogućio da
se u sagledavanju pojave odmaknemo od fatalizma i „sudbine”, a uoĉimo njezinu historiĉnost, te logiku i
kauzalitet pojavljivanja. Umjesto suoĉavanja s podijeljenošću društva kao s intelektualnim i politiĉkim
izazovom, na djelu su dva pristupa, podjednako evazivna i neosvješćujuća. Jedan prakticiraju vladajuće
nacionalne politiĉke stranke (jednako one koje to otvoreno jesu, kao i one koje svoju nacionalnu usmjerenost
mimikriraju), koje to stanje i proces osjećaju kao svoje „prirodno” stanje i koriste ga kao politiĉko gorivo u
partnersko-antagonistiĉkom odnosu s drugim strankama iste provenijencije, kao i u odnosu spram svojega
etniĉkoga korpusa/biraĉkoga tijela. Drugi pristup njeguje se u vrlo difuznom i amorfnom ambijentu što ga ĉine
predstavnici opozicijskih nenacionalnih politiĉkih stranaka, organizacije civilnog društva, intelektualne udruge
itd. Ako za etnopolitiku i njezine subjekte, dakle, vrijedi da se podijeljenošću društva ne bave, nego se njome
koriste, na njoj „rastu”, za ovaj drugi „blok” se moţe reći da do sada takoĊer nije pokazao spremnost i
sposobnost suoĉavanja s pojavom – ni u pokušaju njezina tumaĉenja, još manje njezina prevladavanja. Umjesto
toga, ovdje se nudi prazno moraliziranje i ideološko anatemiziranje „podjela na etniĉke torove”, bez ikakvih
stvarnih i radnih alternativa. Na taj naĉin, nudeći se kao akter u tek virtualnoj i plakativnoj borbi protiv
„etniĉkih podjela”, ovaj blok se, moţda i ne imajući svijest o tome, i sam profilira kao neka vrst kolektivnoga
predstavništva, kao ĉetvrti kolektivni segment i sudionik u podijeljenosti bosanskohercegovaĉkoga društva. To
nas, opet, vraća na pitanje politiĉke i intelektualne odgovornosti, koje zapravo nikada nije ni bilo otvoreno kako
treba i sa svim konzekvencama što iz njega izlaze. Kako bi se imala oĉitovati odgovornost onih koji istinski
hoće Bosnu i Hercegovinu? Gdje je intelektualna i politiĉka hrabrost da se detektira, opiše i radno uzme u obzir
stupanj i forma naše razdijeljenosti – povijesne i aktualne? TakoĊer: forma naših realnih kulturalnih
razliĉitosti? Te: kakvo optimalno pravedno rješenje one iziskuju, da bi drţava i zajednica bile odrţive? O
svemu tome u bosanskohercegovaĉkoj intelektualnoj i akademskoj javnosti, osim jalovih istomišljeniĉkih
monologa, nema nikakvih oblika problemskog raspravljanja, otvorene debate kroz koju bi se mogle
kristalizirati nove ideje i koncepti ĉija bi obavezujuća vrijednost narušavala ili dokidala sadašnji apsolutni
monopol nad politiĉkim ţivotom u zemlji što ga drţi partitokracijski politiĉki establishment.

Kulturalni nacionalizmi. Poznato je da su juţnoslavenski nacionalizmi po karakteru i po porijeklu

kulturalni, a da svoj raison d’être najsnaţnije pronalaze u – negiranju drugih, u asimilatorskim teţnjama spram
bliskih a drukĉijih etnokultura. Pri tome su jezik (nacionalni) i knjiţevnost (nacionalna) uvijek najvaţnija
borbena sredstva i identitetni atributi, a svaki koncept plurimorfnosti i kulturne polifonije – Ċavo koji oko nas i
našega naroda plete opasnu mreţu i radi nam o glavi.
Po formatu i po dometima pretenzija, srpski je kulturni nacionalizam bio i ostao nenadmašen. Nema toga
na zamišljenom štokavskomu jeziĉno-literarnom atlasu, što on ne drţi ekskluzivnosvojim. Hrvatski jezik?
Dubrovaĉka knjiţevnost, ili franjevaĉka knjiţevnost u Bosni, kao dijelovi hrvatske knjiţevnosti? Bosanski
jezik? Bošnjaĉko-muslimanska knjiţevnost? Crnogorski jezik i knjiţevnost? Ništa od toga, naravno, ne moţe
biti priznato! Ili, moţe, ali uvrh glave kao nekakvi lokalni, regionalni varijeteti integralne srpske kulture. A
treba li uopće podsjećati na cikluse zla i stradanja koji su – od 1918. pa sve do 1992-1995 – iz ovakvoga
koncepta nacionalne kulture redovito nailazili onda kada se uspijevao poistovjetiti s drţavom, i staviti u svoju
sluţbu instrumente drţave!
Hrvatski kulturni nacionalizam – priĉa ne manje zloćudna, samo daleko manjega formata i s manje
historijskih prilika za dominaciju. Prema srpskoj kulturi, od koje osjeća mitsku ugroţenost, postavljen
obrambeno, defenzivno, u stavu odbacivanja ali ne i nepriznavanja. Prema bošnjaĉko-muslimanskoj kulturi
razvija stav analogan onome što ga srpski nacionalizam ima prema hrvatskoj i bošnjaĉkoj jednako:
asimilacionizam i nepriznavanje zasebnosti. Taj se tradicionalni stav hrvatskoga kulturnog nacionalizma
stubokom promijenio u TuĊmanovoj politici prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, ali ne na bolje, nego na
gore. Kao i srpski, kad god je bio politiĉki materijaliziran u drţavnu formu, i kad je bio u posjedu drţavnih
mehanizama (1941-1945, 1990-1995), ni hrvatski nacionalizam nije propuštao pokazati ruţno lice iskljuĉivosti
i netrpeljivosti.
 Historijski gledano, bošnjaĉki kulturni nacionalizam u mnogim elementima ima drukĉiju dinamiku. On
je bitno obiljeţen ĉinjenicom da – od 1878. godine, dakle od završetka dugotrajne i apsolutne politiĉke i
vjerske dominacije nad pripadnicima drugih etnokonfesionalnih grupa u razdoblju osmanskoga vladanja
Bosnom – nikada više nije imao priliku za dominaciju niti za ekskluzivno poistovjećivanje s drţavom, ako
izuzmemo onaj kratki kaotiĉni period unutar posljednjega rata, kada se, usred drţavne i nacionalne kataklizme,
jedan tren u visokim bošnjaĉkim politiĉkim krugovima sanjalo o vlastitoj drţavi barem na „prostoru koji se
moţe perspektivno kontrolirati”. Grubo govoreći, strukturu današnjega bošnjaĉkog nacionalizma ĉini trijada:
Bosna (zemlja, drţava) – islam (vjera, civilizacija) – Bošnjaci (temeljni drţavotvorni narod, nacija). Od poĉetka
devedesetih godina prošloga stoljeća do danas nastaje ogromna produkcija publikacija i javnih nastupa, u
kojima se ta shema nastoji povijesno dokazati i legitimirati u „hiljadugodišnjem kontinuitetu”. Na ovom valu,
tipiĉnom za rane faze svih nacionalnih zanosa, konstruiraju se mnoge figure i fantazme jedne „izmišljene
tradicije” (u Hobsbawmovom smislu).

Nakon svega što se s Bošnjacima dogaĊalo u modernome dobu a naroĉito u ratu 1992-1995, nije teško
razumjeti današnje nacionalne resantimane, frustracije i ĉeţnje; nije ih teško razumjeti, ali isto tako nije u njima
teško prepoznati jasne tipske pojave nacionalizma i ekskluzivizma, fatalno ekvivalentnoga dvama ranije
spomenutima, koji Bosnu i Hercegovinu ništa manje od njih, u negativnoj sinergiji s njima, stalno drţi u stanju
politiĉke nedovršenosti i nestabilnosti („prisvajanje” drţave, svoĊenje srpskog i hrvatskog nacionalnog
identiteta samo na vjerski – pravoslavni i katoliĉki, redizajniranje povijesti u „kljuĉu” obnavljanja starih i
stvaranja novih nacionalnih mitova, idealizacija „karaktera” i vrijednosti vlastitoga naroda nasuprot drugim
narodima i islama nasuprot drugim vjerama, itd).

Društvo manjina. MeĊu zemljama iz okvira nekadašnje Jugoslavije, Bosna i Hercegovina se politiĉki
razlikuje po mnogim što dejtonskim što povijesno naslijeĊenim „specifiĉnostima”, od kojih naţalost ni jedna ne
predstavlja nikakvu komparativnu prednost. A jedna od takvih poslijeratnih, baš dejtonskih specifiĉnosti
potpuni je bosanski unikum, i ponaša se kao najopasniji društveni karcinom, koji ometa konsolidaciju na svim
razinama ţivota – od svakodnevnice do glavnih politiĉkih procesa. Rijeĉ je o novostvorenom odnosu etniĉkih
manjina i većina, koji je u praksi, prešutno, postao nemilosrdno sveodreĊujućim faktorom i kriterijem. I ne
samo to, nego se, poput socijalne metastaze, već pretvorio u više-manje standardnu crtu kolektivnoga
mentaliteta. Ona djeluje tako, da „većinac” više i ne osjeća ništa nepriliĉno ni nepravedno u uţivanju većih
prava kao bogomdanih, odnosno, ne osjeća ništa nepriliĉno ni nepravedno u podreĊenosti „manjinaca” u svojoj
sredini. To ima i svoje naliĉje: obrnutu pojavu da „manjinac” bez prevelikoga roptanja pristaje na podreĊenost
kao na modus vivendi, kao na jedini raspoloţivi oblik socijalizacije.
Ĉesto se mogu ĉuti tvrdnje da je u Bosni i Hercegovini uglavnom već dovršen proces etniĉke
teritorijalizacije, te da je zemlja praktiĉno razdijeljena na tri manje-više homogena etniĉka teritorija. Da te
tvrdnje nisu lišene temelja, najbolje pokazuje etniĉki sastav Republike Srpske, u kojoj je nasilnim i krvavim
sredstvima, s kulminacijom u srebreniĉkom genocidu, udio nesrpskoga stanovništva smanjen na simboliĉnu
mjeru, a povratak nepoţeljnih inovjeraca i inonarodnjaka se uspješno onemogućava sve do danas. No, istini za
volju, Republika Srpska samo je najdrastiĉniji, ali ne i jedini primjer. Mnoge lokalne sredine pa i cijeli areali u
Federaciji Bosne i Hercegovine takoĊer su etniĉki prekomponirani i homogenizirani, u hrvatskom ili u
bošnjaĉkom smislu, te danas imaju posve drukĉije etniĉko-demografsko lice nego što su ga imali do
1991/1992. (Najkrupniji primjer takve prekomponiranosti, s apsolutnom bošnjaĉkom brojĉanom većinom,
upravo je glavni grad drţave – Sarajevo.) Iako, dakle, uglavnom taĉna s politiĉki apstraktnog i statistiĉkog
gledišta, ova predodţba zahtijeva jednu vaţnu korekciju. I pokraj sve masovnosti i upornosti najrazliĉitijih
vrsta etniĉkih ĉišćenja, ona nigdje nisu uspjela „idealno”, nego su svugdje, manje ili više, ostavila za sobom
jedan broj drugih, i svugdje se stvorio povijesno novi odnos većine i manjine. (Od toga su „pošteĊene” samo
neke manje zone koje su uvijek i bile etniĉki skoro potpuno homogene.) Na taj naĉin je nastala vrlo
komplicirana i razvedena slika, u kojoj se od mjesta do mjesta i od regije do regije pojedine etniĉke zajednice
smjenjuju u ulogama većina i manjina: svaka je svakoj negdje većina, negdje manjina. Po CIA-inim
procjenama za 2008. godinu u Bosni i Hercegovini ima 3,921.000 stanovnika, u odnosu na 4,377.033 s popisa
iz 1991. godine. Bošnjaci su po tim procjenama na razini Bosne i Hercegovine danas najbrojnija nacija (ĉak 48
posto, u odnosu na prijeratnih 43,5 posto), ali su u manjinski podreĊenom poloţaju rasporeĊeni na velikom
prostoru i u mnogim mjestima. Srba po istim procjenama ima 37,1 posto (spram prijeratnih 31,2 posto),
apsolutno dominiraju na 49 posto teritorija Bosne i Hercegovine (Republika Srpska), ali ni oni nisu pošteĊeni
manjinskih situacija i frustracija. (Sarajevo je, vidjeli smo, nekada bilo jedan od dva-tri ne samo najveća, nego i
identitetno najvaţnija srpska grada na svijetu; sada su u njemu i kao broj i kao faktor svedeni na demokratski
ukras i zanemarljivu veliĉinu.) Hrvati su, sa svojih katastrofalnih 14,3 postotka (u odnosu na prijeratnih 17,4) i
brojĉano i tendencijski apsolutna manjina, ali ĉak i takvi, imaju neka svoja većinska mjesta i podruĉja, a
globalna manjinska i regredirajuća pozicija ne smeta im da u nekim od tih mjesta prakticiraju većinsku
dominaciju i diskriminaciju. O cijeloj toj novoj slici Bosne i Hercegovine ponešto moţemo znati u ovom
trenutku empirijski, a pravi njezin izgled i dinamiku mogao bi dati samo sluţbeni, valjano obavljen popis
stanovništva, te struĉne i dugoroĉne analize koje bi na osnovi njega mogle biti pravljene.
Ako je općenito aksiomatski prihvaćeno da o vrijednosti i kvaliteti društvenoga ţivota i demokratiĉnosti
neke sredine govori poloţaj i tretman manjinskih zajednica u njoj, tada je lako shvatiti zašto je za stvarni,
dubinski uvid u stvarnost Bosne i Hercegovine relevantna ova druga, „donja” perspektiva. Osobito zbog
spomenutoga povijesnog novuma u odnosu etniĉke većine i manjine. O novumu, ali regresivnom, moţe se
govoriti u tom smislu što u cijeloj modernoj povijesti ove zemlje (a to otprilike znaĉi, barem normativno – od
trenutka kada je otomanska vlast morala priznati graĊansku jednakost svim stanovnicima Carstva 1856. godine)
nikada kao danas etniĉka pripadnost nije tako presudno i sveobuhvatno odreĊivala ĉovjekov poloţaj i
mogućnosti, dramatiĉno ako je u poziciji pripadnika manjine.

Pas de deux vjere i politike. Bosna i Hercegovina, s oba svoja entiteta, nominalno je laiĉka drţava, u
kojoj je vjerskim zajednicama otvoren prostor društvenoga djelovanja iz kojega su u komunizmu bile
protjerane, a uskraćeno im je bavljenje drţavnopolitiĉkim poslovima. Obje strane, i politiĉke strukture i vjerske
zajednice, na rijeĉima se zaklinju u privrţenost temeljnom postulatu evropske demokracije, odvojenosti
„crkve” od drţave. Vlastita praksa ih, meĊutim, na svakom koraku demantira, i ta igra traje – s odreĊenim
oscilacijama i malim promjenama – od poĉetaka višestranaĉja 1990. godine. Od mnogih autora opisivan je taj
srdaĉni pas de deux izmeĊu etnonacionalnih politiĉkih partija i vjerskih zajednica, a da se nikada zapravo nije
moglo precizno reći tko u toj igri vodi a tko je voĊen, tko manipulira a tko je manipuliran. Jedino je sigurno da
obje strane u zagrljaj ulaţu jednaku strast i neposustalost. S mnogo razloga moglo bi se tvrditi da je u današnjoj
Bosni i Hercegovini na snazi neka daleka mutacija arhaiĉnoga principa cuius regio, eius religio (ĉija vlast,
onoga i vjera). Ova teţnja za monopolom, kako nad dušama tako i nad njihovim politiĉkim opredjeljenjima, ali
kroz to svakako i nad njihovim davanjima, tendencijski je zajedniĉka karakteristika svih triju tradicionalno
najjaĉih vjerskih establishmenta u Bosni i Hercegovini. A prevlašću etnopolitiĉkih nad duhovno-vjerskim
razlozima i nalozima moguće je objasniti etiĉku slijepu mrlju u ponašanju vjerskih institucija i njihovih prvaka,
koja sa stanovišta etiĉkoga univerzalizma, deklarativno svojstvenoga svima njima, predstavlja muĉan paradoks.
Radi se o pomanjkanju bilo kakvoga, a najmanje aktivnoga i konkretno izraţenog suosjećanja spram pripadnika
druge vjerske (i nacionalne) zajednice u uvjetima gdje su u manjini, slabi i ugroţeni.
 Tako, moglo bi se govoriti o nijemom, bezdušnom odnosu Srpske pravoslavne crkve spram muslimana
ili katolika, tragiĉno malobrojnih, u Republici Srpskoj, koji se oĉajniĉki bore za mrvicu sigurnosti i
egzistencije, a o prosperitetnoj budućnosti da se i ne govori… Ili o drţanju Katoliĉke crkve, koja s pravom vapi
u nebo zbog poloţaja svojih vjernika u Republici Srpskoj, ili, recimo, zbog kafkijanskih poteškoća u dobivanju
papira za gradnju jedne crkve u gradu Sarajevu, a istovremeno ne nalazi niti jednu rijeĉ razumijevanja za
podreĊen poloţaj muslimana u krajevima gdje ona „vlada” (Stolac, Ĉapljina…). O dvostrukim mjerilima
ĉelnika Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, koji s razlogom upiru prstom u pojave diskriminacije
muslimana tamo gdje su manjina u većinskom pravoslavnom ili katoliĉkom okruţenju, ali ne ĉine ništa da
olakšaju ţivot i poloţaj drugima tamo gdje su ti drugi manjina (Bugojno, Vareš, Sarajevo itd…). U to sasvim
profano politiĉko nadmetanje za prostor i za dominaciju ukljuĉeni su i vjerski simboli kao sredstvo borbe: svi
znaju da „kriţevi biskupa Perića” nisu u funkciji promicanja svetosti i njegovanja ljubavi, i svi znaju da
gromoglasni „ezani reisa Cerića” nisu u funkciji snaţenja „vjekovne tolerancije”. Ono prvo sluţi da se svoje
zaokruţi, a za ovo drugo se u internom govoru kaţe: „njih (nemuslimane) ne treba tjerati, istjerat će ih naši
ezani”.

S povratkom na javnu društvenu scenu religije i religijskih institucija u Bosni i Hercegovini nakon 1990.
postali su ĉesti i uobiĉajeni ţustri istupi antisekularista svih konfesionalnih provenijencija, koji se obaraju na
sekulariziranost društva kao na kaznu boţiju, pripisujući je kao lošu baštinu polustoljetnoj vladavini
komunizma. Potrebno je tu, meĊutim, osvijetliti jedan vaţan paradoks, da bi se vidjelo kako je baš taj sistem u
sebi konzervirao duboko „duplo dno” nesekulariziranosti. Deklarativno odbacujuću vjeru, pojedinac u tom
sistemu zapravo nije pristupao nikakvom uistinu sekulariziranom društvu, nego je, praktiĉno, jednu vjeru
zamjenjivao drugom. Doista, taj sistem, osobito u svojoj prvoj epohi (ali strogo gledajući i do samoga svog
kraja) u specijalnom smislu rijeĉi i sam je bio religiozni, ili barem parareligiozni sistem. On, doduše, jest
odbacio stare religije/etnokonfesije a njihove institucije radikalno lišio moći i odvojio od drţave, ali je napravio
novi savez izmeĊu vlasti, drţave i ideologije, koja je praktiĉno funkcionirala kao drţavna religija, s
Komunistiĉkom partijom kao „crkvom” te ideologije. O sekularizaciji u evropskom smislu tu nije moglo biti ni
govora, jer takva sekularizacija znaĉi, prije svega, razvoj tolerancije, emancipaciju individue, pluralizam
mišljenja i svjetonazora, postojanje graĊanskoga ţivota izmeĊu drţave i religijske institucije, oslobaĊanje i
osamostaljivanje drţavnih, društvenih, znanstvenih, obrazovnih i kulturnih ustanova i djelatnosti od utjecaja
struktura u ĉijim je rukama moć u kombinaciji vlasti i ideologije. Nekada je to bila Crkva, sada –
Partija/drţava. Ali, još jednom paradoksalno, na taj naĉin je ovaj sistem saĉuvao potpuno konzerviranom
strukturu vjerničkoga mentaliteta, i to favorizirajući njegove lošije psihološke, moralne i socijalne komponente:
ketman, kolektivizam, podaništvo, vjerovanje iz straha, prazni ritualizam, obavezu javnog deklariranja
„vjere”… Ne bi li se moglo, barem kao radna hipoteza, ustvrditi kako se izmeĊu ostaloga i time moţe objasniti
masovna pojava da je nakon odlaska komunistiĉkoga sistema u Bosni i Hercegovini najedanput – preko noći! –
nestalo ateista i religiozno indiferentnih, a javna se scena dupkom napunila deklariranim vjernicima! Takav
oblik vjerništva i ispovijedanja vjere zasniva se na strahu a ne na „ljubavi prema bogu”, na interesu a ne na
istini. U našemu tipu etnodemokracije manifestno pripadanje vjeri je, dakle, zadobilo status društvene
poţeljnosti, a oblikovan je takav novi društveno-politiĉki „bonton”, kojim je proskribiran kritiĉki diskurs o
religiji, religijskim zajednicama, njihovim velikodstojanstvenicima. Tako smo htjeli-ne-htjeli svi taoci prešutno
usvojene nove društvene ideologije, i svi smo pali u novu vrstu ne-slobode.
Postavši i sami dijelom „nove klase”, i to kao nosioci najvišega društvenog ugleda i ĉasti, vjerski lideri
(kako ih se uobiĉajeno naziva u demokratskom novogovoru) u svojim javnim istupima idu i tako daleko, da
izmeĊu deklariranih vjernika i onih koji to nisu grubo i bez ustruĉavanja povlaĉe diskriminacijsku crtu u
temeljnom pitanju ljudskosti – u pitanju etike i morala. Od najviših predstavnika islamske i kršćanske religije
slušamo, tako, skandalozne poruke kako „bez vjere nema ni morala”, kako je „ĉovjek više ĉovjek kada se moli
Bogu”, kako je ĉovjek bez vjere izgubljen, ili manje vrijedan od onoga koji vjeruje, kako su vjernici prava
garancija društvene sigurnosti… Stvarnost, meĊutim, daje upravo obrnutu sliku: u ambijentu općega siromaštva
i socijalne deklasiranosti, meĊu neodgovornim politiĉarima te meĊu nosiocima kriminala, korupcije, gotovo
legalizirane otimaĉine i otvorenoga izrabljivanja ljudi, prednjaĉe oni što javno klanjaju i krste se, i koji podršku
i blagoslov nalaze kod reisa, biskupai vladike… Nigdje korupcija ne cvjeta raskošnijim i otrovnijim cvjetovima
nego na društvenom tlu kakvo je današnje bosanskohercegovaĉko – obilato naĊubreno raspadnutim,
pervertiranim vrijednostima, a najviše mjesto meĊu njima zauzimaju uzvišeni pojmovi Nacije, Naroda, Vjere.
Lako je napraviti pouzdan test: treba samo ispitati tko i u kojim prilikama najĉešće, s najsnaţnijim patosom i s
prijetećom neopozivšću u tonu izvikuje spomenute pojmove kao svoj alibi, u svoju obranu. To su bez izuzetka
likovi najviših duţnosnika raznih vrsta iz trokuta politika-visoki biznis-vjerske institucije, u situacijama u
kojima bi javnost htjela da sazna nešto o stvarnoj pozadini njihovih poduhvata u vezi s kojima postoje indicije
o nezakonitosti. Javna je tajna da su dimenzije korupcije u Bosni i Hercegovini tako ogromne a ona sama tako
teško iskorjenjiva samo zato što seţe u vrhove politiĉkih struktura i društvenih elita.
Polovicom Devetnaestoga vijeka umni francuski promatraĉ Massieu de Clerval, putujući Bosnom i
razmišljajući o dubokim podjelama i nepovjerenju koje je tada vidio, iznosi tvrdnju da ova zemlja ipak ima
budućnost, potencijalno isto tako dobru kao i sve zemlje Evrope. Potrebno je samo, kaţe De Clerval, da se kod
tog „istorodnog naroda” javi „jedan pokretaĉ jaĉi od vjerskih razdora”.[5] Stoljeće i po kasnije, moţe se reći: u
Bosni opet sliĉno stanje. Tvrda je i preoĉigledna ĉinjenica da strukture koje se bave narodnom politikom i
narodnom sudbinom nikako ne znaju ili ne ţele pronaći neki zajednički pokretač, niti se ujediniti oko nekoga
zajedniĉkog interesa. Moţe li se od odgovornosti za to opasno stanje amnestirati ikoji faktor
bosanskohercegovaĉkoga društvenog ambijenta, pa i organizirane vjerske zajednice? Odgovor teško moţe biti
potvrdan. Cijelim nizom postupaka vjerski dostojanstvenici pokazuju da svoj golemi utjecaj na vjernike nikako
ne kane ograniĉiti samo na pitanja spiritualna i teološka, već ga obilno prenose i na politiĉku agitaciju, ĉesto
usmjerenu na uĉvršćivanje baš onih odnosa koje je De Clerval vidio kao prepreku boljoj budućnosti Bosne i
Hercegovine.

Neupokojena prošlost. Nepropisno upokojena, mraĉna prošlost ima vampirsku osobinu da se vraća,
iznova i trajno, i da, trujući ih, odreĊuje ţivote cijelih generacija. Govoreći o našemu svijetu,
eksjugoslavenskom i bosanskom, tu su već dva rata sa svim svojim uţasima i posljedicama, s kojima ne znamo
što ćemo. Iako je od svršetka jednoga prošlo preko šezdeset godina a od drugoga skoro petnaest, i jedan i drugi
„ţivlji” su nego ikad, a naroĉito je indikativno to što ĉesto izgleda baš kao da su se slili jedan u drugi, kao da je
ukinut historijski i generacijsko-biološki razmak izmeĊu njih. Ako se pak zapitamo što ih odrţava u tom
trajnom makabriĉnom aktualitetu, uvidjet ćemo da je to uvijek samo jedan te isti motiv – strasno-mraĉna
potreba da se stalno obnavlja sjećanje na zlo koje su nama uradili drugi. (Ne treba ni pojašnjavati da mi i drugi
u ovoj formuli oznaĉava bliske narode-etnonacije.) Pri tomu je na svim stranama jednako prisutna i djelatna
viktimizacija, teţnja da se svoje ţrtve, stradanja i patnje uvećaju, a zlodjela sakriju, a ako se već sakriti ne
mogu, da se proglase zanemarivim uz pomoć etiĉki komotne a historijsko-faktografski problematiĉne teze da
su ta zlodjela tek sporadiĉni incidenti a ne rezultat planske politike, kao kod drugih. A da u pozadini ovih
mraĉnih, nekrofilnih rituala uvijek leţe sasvim profani politiĉki motivi u borbi za dominaciju, suvišno je
obrazlagati. Sve je to moguće zato, što u oba historijska sluĉaja (1941-1945. i 1992-1995) zloĉin nije dobio
objektiviranu historijsku ocjenu, ideološki nepristranu pravno-etiĉku valorizaciju (osim poloviĉne odluke
MeĊunarodnoga suda pravde u lokalno ograniĉenom sluĉaju Srebrenice iz posljednjega rata) niti egzaktnu
brojĉanu i individualno-poimeniĉnu obradu kako zloĉinaca, tako i njihovih ţrtava. Tom kontekstu pripada i
debata o fašizmu, komunizmu i antifašizmu, koja se javlja u vezi s inicijativama za donošenje zakona o zabrani
djelovanja neofašistiĉkih organizacija i upotrebe fašistiĉkih simbola, koje u bosanskohercegovaĉkom
parlamentu ne prolaze. Novine i televizijske emisije pune su tema i razgovora o tome, ali samo potvrĊuju kako
ni danas još nema uvjeta da debata bude iznesena na razinu analitiĉke, racionalno argumentirane historijsko-
politiĉke rasprave, nego i dalje nosi snaţni naboj ideološkoga apriorizma i antagonizma. Kad domaći aktivisti
upozoravaju da vladajuće etnopolitiĉke strukture nisu imune na fašistiĉko naslijeĊe, to, naravno, nije bez
osnove. Dobro je reĉeno da su „uzroci fašizma strah od razliĉitosti, verovanje u teoriju zavere, prezir slabijeg i
kult tradicije i prošlosti, a da antifašizam mora znaĉiti suzbijanje ovih simptoma” (prof. Vojin Dimitrijević).
Dodajmo još u te simptome, kao zajedniĉku crtu, i sklonost ekstremnim oblicima revizionistiĉkog prekrajanja
povijesnih fakata, koja silno oteţava i unaprijed diskvalificira nuţni i vaţan posao novoga istraţivanja,
preispitivanja i preocjenjivanja brojnih tamnih mjesta i ideoloških stereotipa i falsifikata kojih je puna
nekadašnja sluţbena jugoslavenska historiografija i publicistika, a ostali su da djeluju razornom, ĉak i
obnovljenom snagom i danas. Ali pošto je u Bosni i Hercegovini sve trostruko, ti simptomi i to naslijeĊe, pored
svedivosti na zajedniĉki teorijski temelj, imaju tri razliĉite povijesne i ideološke facete, pa je sve utoliko
kompliciranije, jer previĊanje razlika vodi u uspostavljanje mehaniĉke simetrije u zlu i u dobru, a ona je, opet,
samo predvorje nekoga novog zla. Sve u svemu, dakle, inicijativa za donošenje „antifašistiĉkoga zakona”
itekako je osnovana, iako je malo vjerojatno da će ikada proći dok u parlamentu većinski odluĉuju predstavnici
triju etnopolitika. MeĊutim, i na strani onih koji taj zakon predlaţu ima ideološke magle i politiĉke
instrumentalizacije, koja u ovome rašĉlanjivanju zavreĊuje rijeĉ-dvije. Na prvome mjestu to se tiĉe
Socijaldemokratske partije, ĉiji predstavnici manipulativno i selektivno operiraju naslijeĊem i vrijednostima
antifašizma. Oni bi rado da budu ekskluzivni titulari toga politiĉkog i historijskog naslijedstva, ali evropski
umiveno: „kao temeljne vrijednosti demokracije u suvremenom svijetu”. S druge strane, isto onako kako se
nisu odrekli povelike materijalne imovine bivšega Saveza komunista, nisu nikada obavili ni jasno, historijski
odgovorno kritiĉko suoĉavanje sa cjelokupnim politiĉkim i ideološkim naslijeĊem te partije i toga reţima, koji
je bio i ovakav i onakav, ali demokratski i evropski najmanje. I kod njih se, dakle, na najjednostavniji naĉin
postavlja osnovno pitanje – pitanje vjerodostojnosti. Tako se zatvara zaludni krug bosanski, antifašistiĉki.
Rigidno tabuiziranje što ga je jugoslavenska vlast nametnula nad zloĉine poĉinjene 1945. u ime
„revolucionarne pravde” i odmazde samo je pridonosilo razrastanju mraĉnoga mita i enormnom uvećanju broja
ţrtava. I prethodne strašne zloĉine okupatora i domaćih kvislinga 1941-1945. nova vlast je na poseban naĉin
uĉinila tabuom: o njima sluţbena jugoslavenska historija jest brinula, ali ne u obliku egzaktnih istraţivaĉkih
postupaka u ţelji za faktiĉnom istinom, nego s manipulativnim ideološkim ciljevima, tako da je i na toj strani
bio otvoren prostor za neobuzdano licitiranje brojkama, ĉesto do nevjerojatnih granica prave nacionalne
nekrofilije, koja se u mnogim glavama drţi i danas, unatoĉ ĉinjenicama. Nakon propasti reţima i raspada
Jugoslavije, klatno je krenulo u drugu stranu: zloĉini kvislinga najedanput su postali podnošljivi, skoro
zanemarivi, a tema zloĉina Titove vojske poĉela je dobivati sve veći prostor. Ĉesto je to refleks ĉistoga
politiĉkog i ideološkog revanšizma, ma koliko zakašnjelog, kada potomci poraţenih, pristajući na tu apsurdnu
ulogu, istjeruju nekakvu svoju „pravdu” i namiruju raĉune. Tada je to historijski besmisleno, etiĉki
neprihvatljivo a ljudski otuţno. MeĊutim, ĉinjenica zloĉina je faktografski tvrdoglava, psihološki neuklonjiva,
pravno nezastariva, pa je isto tako neprihvatljivo umanjivati je, relativizirati ili ĉak negirati, pogotovo danas,
kada je već odavno propao drţavni i ideološki sistem kojemu je to negiranje bilo potrebno. Uravnoteţeni
historijski pristup, izvan zauzimanja ideoloških strana, koji ništa ne bi „šminkao”, ali koji bi uvaţavao kontekst,
kronološki redoslijed i politiĉki kauzalitet, te koji bi iznio na svjetlo sve relevantne ĉinjenice i praviĉno ocijenio
svaĉiju ulogu, napokon, koji bi donio i pokoji mogući pravosudni epilog, bio bi jedini naĉin da se napokon
smire svi kosturi i otjeraju noćne more. Svaka postjugoslavenska drţava i svi narodi u njima na neki su naĉin
obuhvaćeni ovim krvavim kontroverzama zajedniĉke historije u Dvadesetom vijeku. U digresiji: kada se kod
nas o mogućim rješenjima za Bosnu i Hercegovinu govori, uglavnom površno i preuzetno, u analogiji sa
Švicarskom, veoma vaţan memento imao bi biti podatak (koji Bosnu i Hercegovinu, naţalost, stubokom
razlikuje od te zemlje) o jakom antinacizmu u Drugom svjetskom ratu koji je homogeno proţimao cijelo
društvo helvetske federacije, te koji predstavlja kapitalan element današnjega švicarskog identiteta i
zajedniĉkoga povijesnog pamćenja.
 Odnos prema ubijenima u ratu najmuĉniji je moralno-psihološki problem s kojim se nosi današnja Bosna
i Hercegovina. IzmeĊu svetih naĉela, u koja se svi zaklinju, i uvrijeţenih oblika prakse, kojih se svi ĉvrsto drţe,
vlada duboka, muĉna suprotnost. Sveta naĉela se uzvišeno deklamiraju sa crkvenih oltara, dţamijskih mimbera
i politiĉkih govornica, i glase ovako: sve nevine ţrtve zasluţuju jednaku sućut i poštovanje, meĊu ţrtvama ne
smije biti nikakvih razlika, najmanje nacionalnih i vjerskih. Praksa svjedoĉi sasvim suprotno: samo su naše
ţrtve vrijedne sućuti i sjećanja, za tuĎe ima se tek ignorancija i bešćutnost, ĉesto i prijezir. Svi su u takvoj
praksi jedinstveni i sloţni: politiĉari, vjerski sluţbenici, javni radnici, mnogi intelektualci i akademski graĊani,
a najgore je to što joj se priklonio i tzv. obiĉni svijet. Najgore zato, što se moralna obnova (nasušno potrebna u
ovako ranjenim društvima, preĉa i od ekonomije!) zapravo uvijek zaĉinje i raste odozdo, od obiĉnih ljudi i iz
one mreţe veza i odnosa koju oni meĊu sobom pletu i grade u svakodnevnici konkretnoga ţivota, izvan
doktrinarnih naloga i ograda – politiĉkih, vjerskih ili ideoloških. Paradoks koji leţi ispod ovoga o ĉemu
govorim vrlo je jednostavan: nikada nećete dobiti pravi pijetet za svoje, dok ne doţivite i ne pokaţete pijetet
prema drugima. Za sada, ova ukopanost u stav ignoriranja ili obezvreĊivanja ţrtava drugih, i u apsolutizaciju i
sakralizaciju ţrtava svojih, takva je da predstavlja jednu od najteţih prepreka u kakvoj-takvoj konsolidaciji
društva. Dapaĉe, moglo bi se reći da se takvim oblikovanjem odnosa prema ţrtvama od njih, ţrtava, pravi
najsnaţniji motiv za odrţavanje i produţavanje psihologije rata, a ne motiv za konaĉno smirivanje i pomirenje.
Rekoh: oblikovanje odnosa prema ţrtvama. To doista jest kljuĉno. Jer, vaţno je uvidjeti moment dizajniranja,
psihološko-politiĉkog i ideološkog dizajniranja u okviru kojega se motiv ţrtve koristi kao ubitaĉno moćan i
efikasan motiv u kolektivnoj mobilizaciji i homogenizaciji. Zato se ne smije dopustiti nastanak bilo kakve
emocije (inaĉe, ljudski tako prirodne i oĉekivane) za ţrtve drugih – to bi na odrţavanje kolektivne (etniĉke,
vjersko-politiĉke) homogeniziranosti djelovalo subverzivno. I zato ćete u prvim redovima ovakvoga
dizajniranja odnosa prema ţrtvama uvijek vidjetisvećenike nacije – politiĉare, vjerske prvake, nacionalne
intelektualce i pjesnike… U njihovim iskazima najĉešće se ponavljaju fraze o krvi, stradanju i patnjama
(našim), te o zlodjelima i nepravdama (drugih nad nama). Ovisno o govorniku i o publici kojoj se obraća, u
hrvatsko-katoliĉkom sluĉaju ĉut ćete, tako, patetiku o „blagome narodu” i o „krvlju natopljenoj pradjedovskoj
grudi”, u bošnjaĉko-muslimanskom o devet ili jedanaest ili trinaest genocida, o tolerantnom i suţivotu odanom
narodu i o zatornim komšijama, a u srpsko-pravoslavnom – o hristoljubivom i slobodarskom narodu koji je
uvijek u historiji bio ţrtvom genocida.
Poslijeratna politiĉka kronika u Bosni i Hercegovini biljeţi samo dva izolirana trenutka u kojima je
netko od najviših etnopolitiĉara odluĉio progovoriti jezikom drukĉijim od dominantne viktimizacijske retorike.
Dragan Ĉavić, tada na poloţaju predsjednika Srpske demokratske stranke i predsjednika Republike Srpske, dao
je u lipnju 2004. godine na televiziji snaţnu izjavu priznanja i kajanja zbog srpskih zloĉina u Srebrenici.
Sulejman Tihić, predsjednik SDA, najjaĉe bošnjaĉke stranke, krajem 2008. godine ponudio je javnosti do tada
neĉuveno i nezamislivo promišljanje o odnosu prema „filozofiji ţrtve”: „Moramo konaĉno prevazići pasivnu
poziciju ţrtve i preuzeti aktivnu poziciju i odgovornost relevantnog politiĉkog faktora… Prošlost, zloĉini,
stradanja i samosaţaljevanje ne treba da budu centralna tema naše politike. Neka pravosuĊe radi svoj posao, a
mi politiĉari treba da radimo u sadašnjosti i borimo se za bolju budućnost.” O nespremnosti
bosanskohercegovaĉkoga društva da prepozna vaţnost ovakvih ideja, govori ono što se ovoj dvojici politiĉara
dogaĊalo nakon njihovih istupa. Dragan Ĉavić i njegova stranka u kasnijem slijedu dogaĊaja potpuno su
politiĉki marginalizirani, a vlast u Republici Srpskoj osvojio je Milorad Dodik, nominalni socijaldemokrat,
preuzevši rekvizitarij ekstremne nacionalistiĉke politike i propagande. U bošnjaĉkom politiĉkom miljeu
Tihićev deviktimizacijski koncept ţestoko je osuĊen a on sam ideološki diskvalificiran kao nacionalni izdajnik.
Ni iz opozicijskih politiĉkih krugova, kao ni iz civilne javnosti, nije prepoznata vaţnost ovih iskaza, niti su
dobili paţnju i podršku kakvu su zasluţivali.

U svojim studijama i knjigama o „politici pamćenja” u Izraelu suvremena historiĉarka Edith Zertal piše
o tomu kako je izraelska drţavna ideologija oblikovala pamćenje holokausta tako što je prebrisala pravo na
privatno-obiteljsko sjećanje preţivjelih, za raĉun kolektivno-ideološkoga pamćenja (pamćenje bez sjećanja).
Ona govori, gorko ali odluĉna u potrazi za ljudskom istinom i u obrani osobnoga dostojanstva, o
„instrumentalizaciji holokausta”, o tomu kako takva politika „odbija priznati preţivjele iz holokausta u mjeri u
kojoj su oni ljudske individue”.[6] Za uĉvršćenje drţavne ideologije na podlozi ţrtve, toj su politici potrebni
heroji, ne ljudi, piše Edith Zertal. O nesreći viktimizacije oporo i otkrivalaĉki pisao je Pascal Bruckner u knjizi
Napast nedužnosti, govoreći o „retorici ţrtve koja se troši u vlastitom iskazu”, o „udobnosti ţivota u porazu”, te
o „pogubnosti nametanja pojedincima pa i cijelom narodu strategije infantilnosti i viktimizacije, ĉime se
umjesto slobodnih i odgovornih ljudi stvaraju ojaĊena i ovisna bića”.[7] Je li u Bosni i Hercegovini moguće
prevladati viktimizaciju kao temelj nacionaliteta, odnosno, kako graditi zajedniĉku drţavu s tri podjednako
viktimizirana etniĉka društva! Nalazi izraelske profesorice i francuskoga pisca-filozofa zapanjujuće su
primjenjivi na bosanskohercegovaĉki trostruko istovjetni sluĉaj. Kada svećenici nacije u Bosni i Hercegovini
govore o ţrtvama (samo svoga naroda, nipošto i nikada o drugima), uvijek je jasno da o ţrtvama ne govore „u
mjeri u kojoj su ljudske individue”, nego da se radi o instrumentaliziranju ţrtava u svrhe a-humanizirane
politike pamćenja bez sjećanja. Svrha te politike je da posluţi kao cement u homogeniziranju nacije, naspram
drugih, jednako homogeniziranih nacija. Ljudski smisao ţrtve, smisao i dubina patnje, uspomene na konkretni,
pojedinaĉni ljudski ţivot (koji je, svaki za sebe – neponovljivi mikrokozmos) u takvoj politici potpuno su
prebrisani, prezreni, pogaţeni. Drţavnoj ili nacionalnoj ideologiji ţrtve su potrebne kao sredstvo politike a ne
kao patnja ljudskoga bića, zato ih ona obezliĉuje, obezljuĊuje, zato su joj potrebni samo brojevi – što veći, to
bolje, smatra ona. Eto razloga, prostaĉkoga ali vrlo ţilavog, zbog kojega se u nas i danas odrţavaju stari i prave
novi viktimizacijski mitovi: 700.000 Srba pobijenih u Jasenovcu, 500.000 Hrvata pobijenih na Bleiburgu,
200.000 ili 300.000 Bošnjaka pobijenih u posljednjem ratu… Ništa, ĉak ni prijezir dušmana, ne oduzima
ţrtvama dostojanstvo tako kao ovo „patriotsko” i „domoljubno” licitiranje brojevima. Općenito, na djelu je
nespremnost na korjenitu politiĉku i moralnu katarzu, koja je, opet, uvjet svih uvjeta da se ljudi i narod oĉiste
od strašnog sindroma viktimiziranosti, gubitništva i kolektivne krivnje, i da se pred njima uistinu moţe otvoriti
budućnost. Umjesto katarze, produljuje se ciklus zarobljenosti u fantazme loše prošlosti. U taj se ciklus hvataju
duše novih naraštaja, i on postaje kobni mentalni i politiĉki perpetuum mobile, koji u kolektivnim predodţbama
polako zauzima mjesto nacionalnog povijesnog usuda. Budućnost se ne otvara, ţivi se samo loša a beskrajna
sadašnjost, koja se hrani ustajalom i ukvarenom prošlošću.
Od Nürnberga 1945. i znamenite Jaspersove rasprave o krivnji, pa do danas, oĉekuje se od svakoga
Evropljanina da mu je već od viših razreda puĉke škole jasno, kako i samo sudjelovanje u strukturama znaĉi i
odgovornost za učinke tih struktura. U našem sluĉaju, postjugoslavenskom i bosanskohercegovaĉkom, reklo bi
se, ĉak u sva ĉetiri temeljna Jaspersova aspekta: aspektu zloĉina, politiĉke krivice, moralne krivice i
metafiziĉke krivice. Konkretno vaganje stupnja individualne krivice i odgovornosti moţemo prepustiti sudu; on
to moţe uraditi bolje ili gore, pravednije ili manje pravedno; nekoga, napokon, moţe i osloboditi od svake
krivnje. No, za naše stanje duhova od toga je mnogo vaţnije i poraznije – kako se tema konkretnih zloĉina i
odgovornosti za njih skoro potpuno izgubila iz javnoga diskursa. Govoreći o pojmu moralne i metafiziĉke
krivice, Jaspers piše: „Metafiziĉka krivica je pomanjkanje apsolutne solidarnosti sa ĉovjekom kao ĉovjekom…
Ta solidarnost je narušena mojom prisutnošću na mjestu nepravde i zloĉina. Nije dovoljno to što sam oprezno
stavio ţivot na kocku ne bih li ih sprijeĉio, jer ako se zloĉin dogodio i ako sam ja tome prisustvovao i preţivio,
dok je netko drugi ubijen, u sebi ĉujem glas koji mi govori da je to što još uvijek ţivim moja krivica.”[8]
Testirajmo svoju najbliţu okolicu, zašto ne i sebe same: ima li kod nas ikoga tko će danas ozbiljno zagristi u
Jaspersove argumente?

Suprotstavljene slike povijesti. Kako smo već vidjeli, zloĉinima i patnjom, kao dvjema stranama iste
stvarnosti, u nezavršenom ratu ideologija etnosa i prostora dubinski je razorila kulturnu i moralnu supstancu,
ograniĉivši fundamentalne ljudske porive i univerzalne ljudske darove (dar supatnje i solidarnosti, gnušanje
prema zloĉinu kao takvome, sposobnost opraštanja…) iskljuĉivo na unutaretniĉke, kolektivno-plemenske
relacije. SvoĊenje etičkogana etničko, ograniĉavanje moralne osjetljivosti samo na pripadnike svoje vjersko-
etniĉke grupe, odsutnost moralne hrabrosti i duhovne spremnosti da se drugome prizna pravo na ţrtvu, te
analogno tomu nepriznavanje zloĉina svojih a apsolutizacija zloĉina drugih – sve to rezultiralo je
posvemašnjom etnicizacijom i ţrtve i zloĉina, a završilo u vulgarnoj politizaciji i dnevnopolitiĉkoj
instrumentalizaciji jednoga i drugog – ţrtve i zloĉina. Izopaĉena logika toga procesa dovodi do toga da se
zloĉin poĉinje gledati i veliĉati kao junaĉko i patriotsko djelo, a da ţrtve nikako ne mogu da namire
zadovoljštinu i dostignu smirenje. Takvo moralno i politiĉko ponašanje postalo je svakodnevnica i rutina. Samo
je prividno paradoksalno da mu obilato doprinose mnogobrojne organizacije i udruţenja ţrtava i stradalnika
rata, koja pristaju da budu na najvulgarniji naĉin upotrebljavana u dnevnopolitiĉkim nacionalistiĉkim borbama.
Jedan od pojavnih oblika toga socijalno-etiĉkog urušavanja jest i krajnja udaljenost, taĉnije suprotstavljenost
triju slika najbliţe prošlosti – onako kako se te slike dizajniraju u sluţbenoj ideologiji pojedinih
etnonacionalnih „istina” a potom operacionaliziraju i ucjepljuju svojemu nacionalnom „stadu” kroz politiku,
medije, obrazovni sistem.
Ovdje su i prije rata, kroz dominantan dio XX stoljeća, postojale tri slike povijesti, ali je srpska predugo
dominirala, pa se nije primjećivalo koliko su i one druge dvije, bošnjaĉka i hrvatska i same bile zasnovane na
pseudohistorijskim predodţbama, puĉkoj fabulaciji, ideološki fabriciranomu mitu. Rat i naĉin na koji je završen
uĉinili su da svaka za se osvoji svoj politiĉki, ideološki i pedagoški prostor i u njemu neograniĉeno vlada.
Koliko su meĊu sobom nepomirljive, najbolje se vidi po vladajućim definicijama rata 1992-1995. Prva glasi:
agresijana Bosnu i Hercegovinu, i to dvostruka, od Srbije i Hrvatske, praćena genocidom nad bošnjaĉkim
narodom, pri ĉemu je Armija BiH branila suverenu i meĊunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu; druga:
graĎanski rat izazvan preglasavanjem Srba od Bošnjaka (Muslimana) i Hrvata na referendumu 1992, zbog
ĉega je srpski narod bio prisiljen na organiziranu i oruţanu obranu u otaždbinskom ratu, te je, da ne bi bio
izloţen novome genocidu kao 1941, stvorio Republiku Srpsku kao historijsku i trajnu kategoriju; treća:
domovinski rat u kojemu su Hrvati prvo obranili Bosnu i Hercegovinu od srpskoga agresora stvorivši Herceg-
Bosnu i HVO, a zatim, izdani od Bošnjaka koji su zapoĉeli agresiju na hrvatske prostore, junaĉki obranili svoju
opstojnost na tim prostorima. Analogije nisu najbolje sredstvo razumijevanja historijskih procesa, ali evo jedne
koja se nameće sama po sebi: u Titovoj Jugoslaviji njegovana je, s najvećom mogućom brigom cijeloga
sistema, samo jedna, monolitna i ultimativna slikanarodnooslobodilačkoga rata, koja je bila sakrosanktna
istina i dogma te drţave i te ideologije, pa se na kraju pokazala sasvim trošnom i nimalo integrativnom… Nije
ovdje ni mjesto ni namjera da se naše tri slike – tri nova historijska mita – analitiĉki razlaţu, još manje da ih se
pokušava historijski valorizirati. Vaţno je evidentirati njihovo postojanje i njihovu ţilavost, jer sve dosadašnje
iskustvo uĉi nas da će oni ostati trajnim sadrţajem u historijsko-politiĉkom imaginariju konstitutivnih naroda:
tri paralelna, potpuno razdvojena ideološka svijeta, ĉiji se simboliĉki i memorijalni repertoar velikim trudom i
paţnjom nacionalno-vjerskih i kulturnih elita sve više uĉvršćuje, razvija i ritualizira. Takva kultura sjećanja i
takva zloslutna popudbina za budućnost u sebi nosi ţestoki razjedinjujući ideološki potencijal i psihopolitiĉku
eksplozivnost, koju je jedva moguće precijeniti.

Poslije njujorške apokalipse 2001. Jedna je stvar neapsorbirani uţas pred razaranjima 11. rujna u New
Yorku i Washingtonu; pitanje je hoće li tu koliĉinu mrţnje i destruktivnosti ikad biti moguće civilizacijski
produktivno prevladati i psihološki apsorbirati bez onih traumatskih posljedica koje, u ukletom ciklizmu, raĊaju
novu mrţnju i novu destruktivnost? Druga je, pak, stvar ono ledeno prisjećanje na orvelovsku zbilju totalitarnih
sistema s kojim smo slušali opetovanu reĉenicu s vrha ameriĉke piramide vojne i civilne moći: „tko nije s
nama, taj je protiv nas”, koja kroz dugu povijest Zapada, od Velikoga Inkvizitora do svih genseka i
führeranovoga doba, odjekuje kao zastrašujuća šifra smrti svake individualne pameti i slobode.
 Gdje je u svemu tomu Bosna i Hercegovina? Ona Bosna i Hercegovina ĉiji je sami opstanak tako ranjivo
i dramatiĉno ovisan o zainteresiranosti Amerike za nju i o ameriĉkoj prisutnosti u njoj; Bosna i Hercegovina za
koju se svi njezini legalni politiĉki faktori, domaći i meĊunarodni, zaklinju da u budućnost moţe samo kao
„normalna evropska zemlja”; Bosna i Hercegovina sa svim svojim vjerskim i etnonacionalnim partikularitetima
i partikularizmima u islamsko(bošnjaĉkom), pravoslavno(srpskom), katoliĉko(hrvatskom) trokutu?… Rašivena
po svim svojim šavovima, još uvijek posve maglovito i neizvjesno daleko od toga da bude konsolidirana kao
politiĉki subjekt, Bosna i Hercegovina stoji pred mogućim novim svjetskim socijalnim i vojnim
konflagracijama, u kojima moţe biti otpuhana s geopolitiĉke i povijesne pozornice kao zrnce prašine, ako u
sebi ne naĊe potpuno novu kohezivnu volju za prevladavanje spomenutih partikularizama.

Odnosi se ta realna prijetnja na sve u Bosni i Hercegovini podjednako, jer nitko ne bi bio pošteĊen od
uţasnih posljedica, i svatko grdno griješi ako u taj razvoj uĉitava mogućnost sitnoga ćara i realizacije starih
planova na mala vrata (srpsko pripajanje Srbiji, ili hercegbosansko Hrvatskoj, na primjer), ali s dosta razloga se
moţe govoriti o osobito delikatnom poloţaju Bošnjaka-muslimana, i o vaţnosti njihovoga poloţaja za cijelu
Bosnu i Hercegovinu. Moţda se nikada u novoj politiĉkoj povijesti ove zemlje i ovoga naroda, kao u ovom
trenutku, nije tako dramatiĉno, u dihotomiĉnom obliku, pojavila unutarnja muka identiteta – bosansko-
bošnjaĉkoga i muslimanskoga. Razumljivo je, barem donekle, da politiĉki voĊe i vjerski sluţbenici nastoje tu
dihotomiju predstaviti bezbolnom, neopasnom pa i nepostojećom – ta, njihov je zanat lakiranje stvarnosti i
širenje optimizma. Nevolja je u tomu što to samu stvarnost ne ĉini nimalo manje teškom. Kako danas iz
perspektive bosanskoga muslimana pripadati svjetskom, integralnom islamu kao religiji, odrediti se
vjerodostojno protiv terorizma u ime islama, prakticirati istinsku ljudsku pa i suvjerniĉku solidarnost sa svim
muslimanima koji su ţrtve bilo antiislamske histerije na Zapadu, bilo ameriĉkih bomba u Afganistanu, i
njegovati svoj zasebni bosanskomuslimanski identitet – sve to u isti mah i potpuno legitimno i neproturjeĉno,
to je pitanje što ga vjerski i nacionalni uglednici još uvijek ne uspijevaju jasno i odrešito artikulirati. Onako
jasno i uvjerljivo, da to kod primatelja, ţednog prave rijeĉi i pravoga razjašnjenja, razagna konfuziju i
podijeljenost u srcu.
Dodatno ovu kompliciranu situaciju oteţava pojava tzv. vehabizma. O prisutnosti toga vjersko-
ideološkog importa iz Saudijske Arabije i o opasnosti od vehabijskoga naĉina prakticiranja islama, prije svega
sa stanovišta samih muslimana u Bosni i Hercegovini, već odavno sa zabrinutošću govore mnogi ozbiljni i
odgovorni muslimanski javni radnici i intelektualci, i u tim istupima operira se s procjenama o velikom broju
dţematâ Islamske zajednice koji su pod njihovim uplivom. Sluţbene instance u Islamskoj zajednici uvijek su
do sada ili šutjele ili negirale postojanje bilo kakvih podjela, minorizirajući i gurajući pod tepih problem
vehabija i vehabizma. Profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, ugledni teolog i intelektualac Adnan
Silajdţić, opisuje vehabizam kao uĉenje u kojemu se ţivi „u krajnje zatvorenome konzervativnom svijetu u
kome se ispoljava slijepa religioznost, slijepa vjera. Vehabije ne shvaćaju povijest u smislu njenog
kontinuiranog razvoja. Povijest je za njih završena u drugom, trećem stoljeću po Hidţri. Vehabije nisu
sposobne ţivjeti ţivot u kulturi. Oni svoju vjeru ţive u već istrošenim obrascima koji pripadaju nekoj vrsti
povijesne arheologije.” Po tom konzervativizmu i ahistoriĉnosti, te po zahtjevu za vraćanje natrag, koji
„predstavlja antiislamski stav”, ugledni profesor ustvrĊuje da i nema nekih znaĉajnijih razlika izmeĊu
vehabizma i oficijelne bosanske uleme (muslimanskoga „svećenstva”). „U ime toboţnje zaštite fundamentalnih
kulturnih i nacionalnih interesa, ona opravdava svoj zastrašujući dogmatizam i krajnju intelektualnu i kulturnu
rezistentnost. Oni još ţive u uvjerenju da je duhovni i kulturni identitet nešto što se roĊenjem stjeĉe, što je
povijesno fiksirano i što ne podlijeţe bilo kakvim promjenama i razvoju, a ne nešto što se vremenom gubi ili
osvaja, baš kao i ĉovjekova sloboda.” Ako se procjene profesora Silajdţića o budućemu jaĉanju vehabizma
pokaţu taĉnim, taj će moment – po neumitnom bosanskom zakonu spojenih posuda – bivati sve vaţniji i sve
alarmantniji. Kakav dodatni i višestruko pojaĉani kaos bi to moglo unositi u ionako podijeljeno društvo, koje
nije u stanju apsorbirati ni daleku prošlost a kamoli onu bliţu, traumatiĉnu, te koje je još daleko od elementarne
politiĉke konsolidacije – ne treba posebno naglašavati.

Lider Islamske zajednice Bosne i Hercegovine reis-ul-ulema Mustafa Cerić u dokumentuDeklaracija

evropskih muslimana formulirao je prije nekoliko godina svoju ideju tzv. euroislama – zahtjev da poloţaj
muslimana u Evropi, na razini pojedinih drţava i Evropske unije, bude politiĉki institucionaliziran. Iz ugla
bosanskih muslimana i Bošnjaka postavlja se pitanje: ako bi se institucionaliziranje muslimana u Evropi
odvijalo po Cerićevim zamislima, neće li to nuţno znaĉiti da Bošnjaci „tamo” mogu biti predstavljeni samo kao
muslimani, i to tek kao dio velikoga novog, evropskog ummeta? Ne bi li tek tada i nacionalni Bošnjaci i
bosanskohercegovaĉki muslimani morali poĉeti osjećati kao teret i dihotomiju odnos izmeĊu svojega
bošnjaštva/bosanstva i muslimanstva, i svojega (starog, izvornog) evropejstva. Potpuno paradoksalno, tada bi
se moglo otkriti kako su bosanskohercegovaĉki muslimani svoj istovremeni bosanskomuslimanski i evropski
identitet mnogo prirodnije, leţernije i produktivnije osjećali i nosili kroz cijeli Dvadeseti vijek, nego danas.
Kakvim god da je traumama i stranputicama obilovalo to stoljeće u nas, nije li jedan od njegovih najvaţnijih
civilizacijskih uĉinaka baš to što se u velikoj mjeri bio izjednaĉio i naĉin na koji su se Evropljanima osjećali
pripadnici svih vjerskih i etniĉkih zajednica. Primjer iz knjiţevnosti tu je vrlo dobrodošao: Hamza Humo,
ĉudesni lirik i boem, jest se u jednoj svojoj finoj poetskoj kozeriji lirsko-retoriĉki pitao: O, čudno je to, čudno /
Da ovdje / U našoj zemlji kraj Evrope / Hamzom zovu mene!, ali cijelo njegovo djelo i njegova poetika do srţi
pripadaju evropskom knjiţevnom modernitetu, upravo reprezentativno. Što bi, pak, sve to znaĉilo za drţavu
Bosnu i Hercegovinu, koja je najbolji i, zapravo, jedini potreban okvir za predstavljanje Bošnjaka i muslimana,
i, osobito, što bi to znaĉilo za njezin, sada već otvoren, put u evropske integracije? U kakve bi to nove odnose,
ne nuţno skladne i pomirljive, dovodilo nacionalne zajednice u Bosni i Hercegovini?
Gdje je u ovim nailazećim globalnim prilikama moguće racionalno vidjeti i artikulirati stvarni, ozbiljno i
dugoroĉno promišljen interes bosanskih muslimana, pod logiĉnom pretpostavkom da on sam u sebi ne moţe ne
biti kongruentan s interesom cijele Bosne i Hercegovine (i vice versa, naravno)? U ideološkom, ultimativnom
naglašavanju jedinstva muslimana u svijetu, kako se na mnogim stranama moţe ĉuti? Više je razloga zbog
kojih se taj zahtjev i u najboljenamjernijim svojim varijantama ukazuje u stvari kao posloviĉno popločavanje
puta u pakao. Najprije zbog jedinstva samoga; cijela je povijest, naime, jedno golemo svevremensko
svjedoĉanstvo neslavne propasti, u moru krvavih ţrtava, najrazliĉitijih projekata pod šifromjedinstva
baziranoga na bilo kojoj metafiziĉkoj osnovi. A potom i iz obrnute, bosanske, takoreći mikro-perspektive…
Nikada, naime, kao danas nije bila tako evidentna sva ona, po Bosnu razorna, politiĉka energija sadrţana u
pokliĉu kojim je svojevremeno netko u Sarajevu, u sred rata i opsade, htio formulirati svemuslimansko
stanovište: „Bliţi mi je svaki musliman s Filipina, nego bilo koji inovjerac iz Bosne”. Svaki oblik ovakvih
ideoloških himera, bilo s koje strane da dolaze (jer, ne treba smetnuti s uma da se ni ostale dvije nacionalne
zajednice ne nalaze u bitno drukĉijemu poloţaju, ni u manjoj krizi iluzornoga traţenja oslonca i nad-
identifikacije u nekom imaginarnom vanjskom ĉvrstom središtu), samo pripomaţe daljoj atrofiji ionako opasno
oštećenoga bosanskohercegovaĉkog vitalizma, a pridonosi trijumfu destrukcije i fragmentacije. Ako se izmeĊu
bosanskohercegovaĉkih naroda/religija ne mogne pronaći formula nekoga novog, na zajedniĉkom interesu
zasnovanoga ponašanja, nego sreću sveudilj budu pronalazili u ponašanju kao sve-kršćani i sve-muslimani,
njihova budućnost i budućnost njihove zemlje bit će vrlo mraĉna.

Srpska Bosna i Hercegovina. Historijski „hod” srpskoga naroda do stanja u kojemu se nalazi danas,
nakon povijesnoga sloma i politiĉke fragmentacije jugoslavenske drţave, presudno je obiljeţen dvama
momentima dugoga trajanja. Prvi je historijska ĉinjenica višestoljetnih sukcesivnih seoba i raspršivanja toga
naroda po juţnoslavenskom i balkanskome prostoru, koji pak nije „prazan”, nego na kojemu zatjeĉe druge
narode i kulture. Drugi moment jest snaţna i trajno ţiva ideološko-politiĉka motivacija – teţnja za
integriranjem toga prostora i cjelokupnoga njegovog heterogenoga etniĉkog, konfesionalno-religijskog,
tradicijskog, društvenog, kulturnog sadrţaja u srpskom duhovnom, kasnije i u nacionalno-politiĉkom smislu. U
starijim, predmodernim razdobljima integrativnu ulogu nosila je Srpska pravoslavna crkva, naslonjena na
nemanjićke tradicije carstva, a zahvaljujući uklopljenosti u osmanski drţavno-upravni sistem imala je
jurisdikcijski pod sobom cijeli ogromni prostor do najširih zapadnih i sjevernih granica do kojih je u 17.
stoljeću sezalo Osmansko Carstvo (Dalmacija, Lika, Slavonija, Ugarska…). Transformaciju integrativnih teţnji
u modernom dobu, u skladu s njegovim laiciziranim shvaćanjem nacije-drţave, najbolje je pak izrazio veliki
srpski i evropski geograf Jovan Cvijić u raspravi povodom aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine:
„Postoji jasno izraţena teţnja da ceo jugoslovenski kompleks od Trsta do Soluna ĉini jednu nacionalnu celinu i
razvija kulturu na nacionalnoj osnovi. Konfesije se potĉinjavaju nacionalnom principu. A glavnu masu toga
jugoslovenskoga kompleksa ĉini srpski narod, koji, osim toga, zauzima i najpovoljnije, ali zato i najteţe,
geografske poloţaje, vodi glavnu borbu i podnosi glavne ţrtve za tu ideju.”[9]
Nekad manje, nekad više, ova tendencija je trajno proizvodila napetosti izmeĊu srpskih politiĉkih
programa s jedne strane, i teţnjā ostalih naroda koji dijele isti prostor, s druge. Bosna i Hercegovina u toj
dinamici zauzima sasvim posebno mjesto. Po mnogim politiĉkim, sociokulturnim i tradicijskim elementima ta
zemlja ĉak i u vremenima potpunoga gubljenja drţavno-politiĉkog subjektiviteta (u osmanskome razdoblju, u
razdoblju monarhijske Jugoslavije, ili u kratkoj epizodi Nezavisne Drţave Hrvatske, na primjer) ipak zadrţava
peĉat stanovite samosvojnosti, karakter prepoznatljivoga kulturnoga i socijalno-tradicijskog amalgama, s dva
druga naroda, bošnjaĉko-muslimanskim i hrvatskim, koji jednako potraţuju pravo na priznatost; amalgama,
dakle, koji traţi da bude definiran i tretiran iz sebe, kao zaseban povijesno-politiĉki entitet. Geopolitiĉki, pak, iz
perspektive srpske integrativne ideologije Bosna i Hercegovina zauzima takav poloţaj, da njezina zasebnost, a
pogotovo drţavna emancipacija ili pripajanje nekom drugom drţavno-politiĉkom sistemu, ne smije biti
prihvaćeno nikada i ni po koju cijenu, nego Bosna i Hercegovina mora biti promatrana ekskluzivno, da
ostanemo kod Cvijićevih termina: kao „oblast ĉisto srpske rase”, kao „centralna oblast i jezgro [srpskog]
naroda”, kao „kljuĉ srpskoga problema”. Taj naĉin tumaĉenja, moţe se reći i intimnoga doţivljavanja Bosne i
Hercegovine, kojoj relativna prepoznatljivost i zasebnost moţe biti priznata tek kulturalno i dijalektalno, kao
prijelaznoj i u isti mah povezujućoj regiji u zamišljenoj nacionalnoj cjelini srpstva „od Trsta do Soluna” – ostao
je do danas trajno ţiv u srpskoj nacionalnoj imaginaciji. A sam kraj citirane Cvijićeve rasprave zvuĉao je, zvuĉi
i danas, zlokobno: „Srpski se problem mora rešiti silom.”

Jugoslavija je sa stanovišta srpske nacionalne ideologije u svakoj od svojih verzija bila zapravo politiĉka
metafora ostvarenosti te teţnje za integracijom, za „drţavom svih Srba” (vulgo: velikom Srbijom). Tako je bilo
u monarhiji KaraĊorĊevića (1918-1941), na drugi naĉin i u socijalistiĉkoj Jugoslaviji (1945-1992). To se
najbolje vidjelo po silnom otporu i anatemiziranju Ustava iz 1974. godine, kojim je Tito morao popustiti
snaţnom pritisku teţnji za emancipacijom drugih republika i nacionalnih zajednica. Praktiĉnu srpsku
dominaciju (u pojedinim fazama i potpunu hegemoniju) u objema Jugoslavijama omogućivala je ĉinjenica da
su to bile izrazito nedemokratske, ideološke drţave i društva. U prvoj nametan je ideologijski konstrukt
jugoslavenstva (ili „jednoga troimenog naroda”, pri ĉemu se kao na njegove konstituente raĉunalo samo na
Srbe, Hrvate i Slovence), kao nadnacionalnog i drţavotvornog osjećaja i sadrţaja, a temeljen je na politiĉki
dizajniranom srpskom narodnom eposu i tradiciji svetosavlja. U drugoj Jugoslaviji tu ulogu je preuzela sasvim
drukĉija ideologijska armatura, kombinacija klasnog i nacionalnog programa: vlast radniĉke klase, ateizirano
bratstvo i jedinstvo. I u jednoj i u drugoj ideologijski i politiĉki okvir drţavnih interesa garantiran je
prvenstveno represijski – politiĉkim monizmom, vojskom i policijom. Odatle postaje sasvim jasno zašto je
Milošević od svih jugoslavenskih voĊa krajem osamdesetih godina Dvadesetoga vijeka najupornije zadrţavao
komunistiĉku retoriku i rituale: samo tako je mogao osiguravati onaj nivo dominacije koji je Srbija još
zadrţavala. Ali došao je ĉas kada se vidjelo da se cijelo carstvo od Vladivostoka do Visa nezadrţivo ruši, da
komunistiĉka ideologija silazi s evropske pozornice. Tada je bilo jasno da, s dolaskom višestranaĉja i
parlamentarne demokracije, nepovratno nestaje ona supstanca kojom je bilo moguće odrţavati Jugoslaviju kao
metaforu velike Srbije. Sada ju je trebalo ostvarivati bukvalno, što prije svega znaĉi: ovladati vojno što većim
vitalnim prostorom Jugoslavije do Jadranskoga Mora. A to su dijelovi Hrvatske, Crna Gora i naroĉito – Bosna i
Hercegovina.

Što imamo danas, dvadeset godina kasnije? U ljeto 1989. godine Slobodan Milošević, predsjednik još
uvijek Socijalistiĉke Republike Srbije u sastavu Jugoslavije, pozvao je svoje sunarodnjake Srbe da budu
spremni, jer ni „oruţane bitke nisu iskljuĉene”. Ĉini to na Kosovu, s govornice na Gazi Mestanu prilikom
mamutske proslave 600-te godišnjice Kosovskoga boja pred milijun prisutnih i pred televizijskim
gledateljstvom cijele Jugoslavije. Ultimativni ideološki motiv te uzbune, praktiĉnog poziva u rat, bio je
imperativ ostvarenja drţave u kojoj će ţivjeti „svi Srbi”. Dvadeset godina kasnije, na izmaku 2009. godine,
predsjednik Republike Srbije Boris Tadić poziva svoje sunarodnjake Srbe „da budu lojalni graĊani u svim
drţavama u regionu u kojima ţive”, priseţući da Srbija „snaţno i iskreno podrţava suverenitet i integritet” svih
tih drţava. Milošević izvikuje svoj prijeteći ratni pokliĉ u atmosferi masovnog mitinga na mitskome mjestu,
Tadićev poziv se odigrava sluţbouljudno, po pravilima protokola, u predsjedniĉkoj palaĉi u Beogradu, pred
predstavnicima Srba iz dijaspore, pridošlih od Slovenije, Hrvatske i Madţarske, do Makedonije i Albanije, i,
naroĉito indikativno, iz Bosne i Hercegovine.
Ništa tako plastiĉno kao ova dva poziva s najvišega drţavnog mjesta u Beogradu ne prikazuje što se u
vremenskom razmaku od dva desetljeća dogodilo sa Srbima, sa Srbijom i s regijom. Dogodila se, i po svemu
sudeći završila, cijela jedna historija! „Svi Srbi nisu ostali u jednoj drţavi!” – tom reĉenicom profesor Sima
Ćirković poĉinje završno poglavlje o raspadu Jugoslavije u svojoj historiji Srba, knjizi raskošna znanja,
majstorskoga umijeća sinteze i blistava autorskog stila. I zakljuĉuje: „Na duţi rok gledano, Srbija i drţave u
kojima Srbi ţive kao manjina streme istom cilju dobrovoljno se podvrgavajući naĉelima modernog svetskog
poretka. Ni granice nisu nepropustljive, niti imaju onaj znaĉaj kao u vreme oko 1900; sve brojnija su sredstva
komunikacija koja se na granicama ne zaustavljaju. Razdvojenim delovima srpskog naroda ne predstoje „borbe
za osloboĊenje i ujedinjenje‟, već zadatak da obnove pokidane veze sa susedima, evropskom i svetskom
zajednicom, da povrate sposobnost recepcije onoga što se u savremenom svetu stvara za dobro i napredak
ljudskog roda.”[10]
Drugi srpski historiĉar, Milorad Ekmeĉić, u svojoj takoĊer recentnoj jednotomnoj historiji Srba, stvar
vidi sasvim suprotno, u crnim bojama: „U vreme pisanja ove knjige, etniĉko ĉišćenje srpskog prostora zapadno
od reke Drine iza 1992, predstavlja prevrat istorije, koja iz temelja budućnost Balkanskog poluostrva uvodi u
epohu trajne nestabilnosti. Svesno se dugoroĉno ruši pravo naroda Balkanskog poluostrva da sami od sebe i
iznutra svojih drţavnih organizacija mogu integrisati i stabilizovati ovaj deo Evrope. Tu je zaista udarena
konaĉna granica napora sedam vekova da li će Turci, ili Srbi, biti novi integrativni faktor na ruševinama
bezuspešnih vizantijskih pokušaja integrisanja balkanskih Slovena. Zbog prioritetnog ameriĉkog nadzora,
gotovo je nemoguće, ĉak u najgrubljim crtama, predviĊati budući razvoj. Sjedinjene Drţave svaki svoj ratni i
politiĉki poduhvat predstavljaju kao oslobodilaĉku akciju protiv diktatura i ugnjetavanja manjina. Budućnost
gledamo kroz tamu.”[11]
Paradigmatsku i svjetonazorsku razliku izmeĊu stavova dvojice eminentnih autora (koja je, uostalom,
sasvim oĉigledna već i u naslovima njihovih knjiga) nije teško kvalificirati. Ekmeĉićev gubitniĉki pesimizam i
strah od budućnosti bit će da je, više nego na znanstvenim analizama, zasnovan na ĉinjenici da je sam autor bio
jedan od najvaţnijih ideoloških i duhovnih pokretaĉa borbe za „drţavu svih Srba” 1992-1995. koja je završila
povijesnim krahom, nanijevši strašne patnje i krvave ţrtve drugima oko sebe, ali i samim Srbima. Ćirković,
pak, postupa kao prirodno zainteresiran ali istovremeno i nepristran znanstveni promatraĉ ĉinjenica i
interpretator procesa, neopterećen nanosom nacionalizma i velikodrţavlja. Zato ono, što njegovi nalazi znaĉe
na intelektualno-znanstvenoj razini, tako dobro korespondira sa znaĉenjem onoga što se moţe otĉitavati iz
Tadićevih poruka na politiĉkoj razini: politika ratova za drţavu svih Srba je okonĉana, tragedija je bila više
sama ta politika nego to što nije uspjela, pred Srbijom su sada posve drugi, evropski zadaci i obećanja. A Srbi u
dijaspori? Oni će, poruĉuje Tadić, u tu istu budućnost samo kao „lojalni graĊani drţava u kojima ţive”, pri
ĉemu Srbija, naravno, „oĉekuje da te drţave poštuju evropske demokratske standarde i prava nacionalnih
zajednica u oĉuvanju identiteta, jezika i kulture”, kako stoji u produţetku njegova poziva na lojalnost.

Oĉevidno je da je srbijanskome vrhu bilo od krucijalne vaţnosti da s jednoga ovakvog skupa razašalje
nedvosmislenu poruku o definitivnom odricanju Srbije od svih, makar i najskrivenijih, ambicija za bilo kakvim
novim prekomponiranjem svojih (eo ipso i tuĊih) drţavnih granica. Ţaba koju je zbog toga moralo progutati
politiĉko vodstvo Republike Srpske ogromna je. To se najbolje vidi po sadrţaju i karakteru onoga što je tamo
govorio premijer vlade Milorad Dodik: ništa o nepoţeljnosti Bosne i Hercegovine za Srbe u Republici Srpskoj,
ni najmanje aluzije na referendume o osamostaljenju, o ĉemu inaĉe tako rado govori. Razloge za zadovoljstvo
onime što su Srbi postigli, on formulirao skromno, politiĉki korektno, u skladu s novom postjugoslavenskom
politiĉkom stvarnošću: „Danas s ponosom moţemo reći da srpske zajednice u bilo kojoj zemlji u regionu imaju
prava i legitimitet da istiĉu pravo i potrebu rješavanja tih pitanja u institucijama drţava u kojima se nalaze.” To
je još jedan pokazatelj da vrijeme Dodikovoga plašenja „samostalnim putem Republike Srpske” isteklo, te da to
plašenje u fiktivnoj snazi i ozbiljnosti odrţavaju, zapravo, oni politiĉki faktori u Sarajevu i Bosni i Hercegovini,
koji o Dodikovom „otcjepljenju”, katkad se ĉini, viĉu više od njega samog.
Sagledano u širokoj historijskoj perspektivi, koju, kako smo vidjeli, obiljeţava tendencija prostornoga
širenja i politiĉke integracije, drastiĉno suţavanje srpskoga nacionalno-drţavnog prostora i potpuni poraz
integracijske koncepcije „od Trsta do Soluna” – kao sumarni rezultat raspada Jugoslavije i svih ratova koje je
Milošević inicirao i vodio 1992-1995-1999 – dogaĊaj je s velikim historijskim znaĉenjem i formatom. On
ujedno oznaĉava i poĉetak mogućega trijeţnjenja od velikoga srpskog mita o „izabranom narodu”. Lucidni
istraţivaĉ srpske „knjiţevne arheologije”, pravi duhovni nasljednik kritiĉkoga uma Ilariona Ruvarca, danas
potpuno prešućeni i zaboravljeni Miodrag Popović, pisao je 1976, istraţujući porijeklo vidovdanskoga kulta:
„U zrelim civilizacijama jasno se razlikuje šta je mit a šta istorijsko mišljenje, šta poezija a šta zbilja, šta bajka
a šta ţiva stvarnost. U civilizacijama koje tek sazrevaju, ovi pojmovi se mešaju, meĊusobno proţimaju, što
dovodi do stalnih sudara, lomova, nesporazuma, do pseudodinamike… Kao odreĊena faza u razvitku
nacionalnog mišljenja, on je bio istorijski neophodan. Ali, kao trajno stanje duha, vidovdanski kult moţe biti i
koban po one koji nisu u stanju da se išĉupaju iz njegovih pseudomitskih i pseudoistorijskih mreţa. U njima,
savremena misao, duh ĉovjekov, moţe doţiveti novo Kosovo: intelektualni i etiĉki poraz.”[12] MeĊutim,
trijumfalizam i likovanje bio bi najpogrešniji naĉin na koji bi pripadnici i dionici juţnoslavenske i balkanske
povijesti mogli ispratiti srpski mit na historijski poĉinak. Od analogne hrvatske, od analogne bošnjaĉke, od
analogne albanske (itd, itd…) panetniĉke ideologije, srpska se razlikuje samo po prilikama koje su joj bile dane
i po brojĉano-fiziĉkim mjerama – razlika je u kvantiteti, ne u vrsti. Mnogo mudrije od likovanja, bilo bi drţati
na umu upozorenje Miodraga Popovića o velikomu porazu, koji ĉovjekov duh moţe doţivjeti ako nije u stanju
da se išĉupa iz pseudohistorijskih i pseudomitskih mreţa.
Nakon definitivnoga svoĊenja srpskoga elementa u osamostaljenoj Hrvatskoj na politiĉki status
nacionalne manjine, nakon drţavnoga osamostaljenja Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore i Kosova,
nakon egzodusa iz nekad znaĉajnih centara srpske kulture poput Sarajeva i Mostara, od cijeloga tog velikog
historijskog gibanja i snivanja preostala je još samo jedna mala enklava – Republika Srpska u sastavu
nezavisne drţave Bosne i Hercegovine. Ambigvitetnost i unutarnja proturjeĉenost njezinoga politiĉkog statusa
takva je, da nuţno proizvodi permanentnu krizu; kriza je, zapravo, njezin oblik postojanja. S jedne strane,
njezina geneza i njezin ideološki raison d’être takvi su, da Republika Srpska nuţno mora teţiti da bude prava
„druga srpska drţava na Balkanu”, srpskija i od same Srbije – drukĉije gubi smisao postojanja. Istovremeno, to
postati ne moţe, jer je osuĊena da bude tek administrativno-teritorijalna jedinica u okviru drţave Bosne i
Hercegovine, i to biva sve izvjesnije kako se prilike u postjugoslavenskom okruţenju smiruju, i kako više nema
nikakve sumnje da je Srbija sa svojim ratovima definitivno završila, da joj je prostrt crveni tepih k Evropi, da
sa sve većim ambicijama cilja na vodeću ulogu u konsolidaciji postjugoslavenske regije, te da prijatelje na tom
poslu stjeĉe na svim stranama, ĉak i u novoj politici Turske, a uvjet svih uvjeta na tom putu je – apsolutno
poštivanje integriteta Bosne i Hercegovine. S druge strane, i sa stanovišta unutarnje politiĉke konsolidacije i
harmonizacije Bosne i Hercegovine, kojoj je kriza takoĊer postala „druga priroda”, najveća i najozbiljnija
prepreka je upravo postojanje takve Republike Srpske. I to ne samo zbog srpske politike iskljuĉivoga
partikularizma i opstruiranja izgradnje i funkcioniranja centralnih drţavnih institucija, nego – kao u fizici
spojenih posuda – i zbog politike kakva se spram Republike Srpske i spram problema koji njezino postojanje
predstavlja za konsolidaciju drţave, pa i uopće spram srpskoga politiĉkog kompleksa u Bosni i Hercegovini,
prakticira iz Sarajeva od dijela bošnjaĉke politiĉke elite i politiĉara, a danas ju najizrazitije predstavlja Haris
Silajdţić. Ta politika takoĊer poĉiva na premisi iskljuĉivosti: Bosna i Hercegovina s Republikom Srpskom je
nemoguća, a srpski politiĉki faktor je dobrodošao samo kao element beskonfliktno inkorporiran u politiĉki
idiliĉnu „cjelovitu i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu svih graĊana i naroda”. Budući da takvo politiĉko
mišljenje takoĊer nije ništa drugo nego jedna od forma nacionalistiĉkoga fantazma, a da njegovi nosioci nemaju
ni mrvu spremnosti ni sposobnosti da to uvide i zapoĉnu bosanskohercegovaĉku stvarnost promišljati
bespredrasudno, u svoj njezinoj kompleksnosti i proturjeĉnosti, njihovo mišljenje o problemu Republike Srpske
svodi se na zahtjev za njezinim brisanjem. Od takve politike nacionalistiĉku i partikularistiĉku Republiku
Srpsku ništa ne uĉvršćuje bolje, a one zajedno, ruku pod ruku, Bosnu i Hercegovinu cementiraju kao dvogubu
strukturu, u sebi dušmanski konfrontiranu i nerješivu. Izgovorena ili neizgovorena, u toj politici postoji „ideja”
da bi Republika Srpska moţda još i bila nekako prihvatljiva i probavljiva, ali tek pod uvjetom da se tamo kao
politiĉari i lideri pojave i nametnu neki „drukĉiji Srbi”, te da Republika Srpska javno i sluţbeno prihvati da je
genocid njezina „genetska šifra”. I jedno i drugo je izraz krajnjega neshvaćanja politiĉke historije – i općenito, i
u konkretnim bosanskohercegovaĉkim koordinatama. Da će ubuduće ikada biti takve srpske politike koja će se
„odreći” Republike Srpske i neke forme srpskoga ekskluzivizma u Bosni i Hercegovini, koja će voljno ići ispod
stupnja autonomije koji je do sada dosegnula – iluzija je i gubljenje dragocjenoga vremena. A stvar je politiĉke
nesposobnosti i nekapacitiranosti, zapravo neke vrste politiĉkog defetizma, misliti da nema nikakva drugog
modusa da se u Bosni i Hercegovini odnosi produktivno urede ako je nemoguće da se „ukine” Republika
Srpska!
Što sve to znaĉi za Bosnu i Hercegovinu? Ako se nastavi kao do sada, bez minimuma suglasnosti o
preobraţaju u odrţivu politiĉku zajednicu, samo to da će ostati cijela, u svojim meĊunarodno priznatim
granicama. A unutar tih granica: galopirajuća implozija – politiĉka, socijalno-ekonomska, kulturna,
demografska… S perspektivom da u svakom od tih smislova u doglednoj budućnosti bude potpuno „pojedena”
i praktiĉno kolonizirana, i to ne zbog vjeĉnih zlih namjera vjeĉno zlih susjeda, nego – zbog vlastite nemoći,
zbog potpunoga pomanjkanja vlastite supstance.

Hrvati: teritorijalna ili institucionalna autonomija. Pitanje o Bosni i Hercegovini i Hrvatima ne moţe
biti cjelovito postavljeno ako se zanemari da se ono u isti mah mora sagledavati iz dviju perspektiva: iz cjeline
bosanskohercegovaĉkoga povijesnopolitiĉkoga i kulturnog identiteta i hrvatskog udjela u njemu, te iz cjeline
hrvatskoga narodnog i kulturnog identiteta. U procesu hrvatske nacionalne integracije, osobito intenzivnom od
posljednjih desetljeća Devetnaestoga stoljeća, vazda je manjkalo razumijevanja za to da je identitet
bosanskohercegovaĉkih Hrvata neodvojiv element cjelovitoga kulturnopovijesnog „pejzaţa” i identiteta Bosne
i Hercegovine, i da bez njega ili izvan njega naprosto hlapi, te da je i zamišljena „svehrvatska” nacionalna
kultura amalgam saĉinjen od najmanje tri izrazito diferencirana povijesno-civilizacijska kruga:
srednjoevropsko-panonskoga, mediteransko-romanskoga i balkansko-orijentalnoga, upravo, dakle, onoga
kojemu pripadaju i koji povijesno suoblikuju bosanskohercegovaĉki Hrvati.
 Danas, s Dvadesetim stoljećem za leĊima, punim politiĉkih lutanja, a na pragu Dvadesetprvoga – Hrvati
u Bosni i Hercegovini dalje su od uravnoteţenoga rješenja vlastitoga poloţaja i artikulacije vlastitoga identiteta
nego ikada dosad. Još od kraja Devetnaestoga stoljeća nepovratno ubaĉeni u drobilicu nacionalne integracije,
nakon ĉega danas ne mogu nacionalno više biti ništa drugo nego Hrvati, oni su, istovremeno, preduboko i
„neizljeĉivo” determinirani svojim drevnim, predmodernim i predhrvatskim bosanskokatoličkim identitetom,
što u povijesnoj tipologiji uopće nije samoo vjerska oznaka, nego takoĊer etniĉko-politiĉka i civilizacijska. Za
takve „nijanse”, od kojih se zapravo i sastoji neponovljiva konkretnost kulture i egzistencije, individualne kao i
kolektivne, nacionalna ideologija nikada nema milosti. Hrvatska tradicija politiĉkoga mišljenja nije bila bez
pronicljivih promatraĉa, koji su razumijevali duboku opasnost od ofenzivnog velikodrţavlja i panetnizma u
odnosu Hrvatske prema Hrvatima u Bosni, respective prema Bosni i Hercegovini. Tako Antun Radić još 1903.
godine piše: „Njekoji naši ljudi strašno grde onaj narod u Bosni, koji nije za Hrvate, pa ipak ti isti ljudi traţe i
zahtijevaju da Bosna mora biti Hrvatska! Dakle ti ljudi oĉito HOĆE ZEMLJU A NEĆE NARODA! Ili ako
hoće i narod, oĉito hoće da taj narod proti njegovoj volji strpaju pod hrvatsku vladu i da tako stvore veliku
Hrvatsku. Ja po duši kaţem, da nisam za takvu veliku Hrvatsku.” No, u svim glavnim projektima i pokušajima
hrvatske nacionalne integracije, stoljeće unatrag, od Stadlerova katoliĉkog hrvatstva, preko Maĉekova
banovinskog pragmatizma, Pavelićeve Endehazije, do TuĊmanova „svehrvatstva” – Bosna je bila tretirana ili
kao „hrvatska zemlja” ili je imala politiĉki nestati, dok su bosanski i hercegovaĉki Hrvati praktiĉno bili dobri
tek kao Hrvati drugoga reda, kao topovsko meso (kod Pavelića), ili kao masa za etniĉki inţenjering i
„amelioraciju” granica (kod TuĊmana).
U takvoj panetniĉkoj fantazmi biti Hrvatom moţe se samo tako, da vlastito bosanstvo, to primarno i
konkretno ţivljeno iskustvo identiteta, valja u sebi zatrti kao niţu vrijednost, gotovo kao povijesnu krivicu,
katkad baš kao sramotu, a sav se dati apstrakciji općega i homogenog Hrvatstva. Nikada taj ideološki konstrukt
nije pokazao veću razornost, nego u svojoj zadnjoj, tuĊmansko-hadezeovskoj varijanti. Još je tragiĉnije što on
danas, poslije TuĊmana, u Bosni i Hercegovini djeluje istim intenzitetom. Ne više samo u obliku jedne fatalne
politike, nego, još gore, u obliku jednoga socijalno-psihološkog stanja, koje se s puno razloga moţe
karakterizirati kao politiĉki shizoidno. U podrţavanje takve neosviještene autopercepcije sloţno su upregnuti
svi dijelovi nacionalne elite: politiĉke stranke, kulturna društva, knjiţevne i inteligentske udruge, svećenici i
Crkva…

Što Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju, na primjer, od prava da glasaju na parlamentarnim i

predsjedniĉkim izborima u Hrvatskoj? Od toga politiĉki autodestruktivnog prava što im ga je TuĊman, kao rog
za svijeću, prodao na poĉetku svoje vladavine, kada mu je imao posluţiti za druge, sasvim odreĊene ciljeve, u
ostvarenju kojih je bosanskohercegovaĉkim Hrvatima bila namijenjena uloga rezervne mehaniĉke glasaĉke
mase, i uloga ljudske mase za etniĉko-teritorijalnu razmjenu. Kakvu politiĉku korist im to donosi, na koji naĉin
uĉvršćuje ili poboljšava njihov politiĉki poloţaj u Bosni i Hercegovini, kako utjeĉe na izgradnju njihova
vlastitog politiĉkog identiteta i dostojanstva u toj zemlji, u kojoj su konstitutivan narod kao i druga dva? Što
općenito za njih moţe znaĉiti taj institut koji se inaĉe politološki obrazlaţe i definira kao mogućnost i pravo
pripadnika dijaspore neke matične drţave što su, stjecajem hudih okolnosti, otišli da ţive u stranim drţavama?
Jasno je da Hrvati iz Bosne i Hercegovine, kada pristaju konzumirati pravo da na izborima u Hrvatskoj glasaju
kao pripadnici dijaspore, time pristaju i na legitimno tumaĉenje vlastitoga statusa po kojemu su oni u Bosni i
Hercegovini neĉije iseljeništvo u stranoj zemlji, izvan svoje postojbine. S kakvom politiĉkom ozbiljnošću i
politiĉkom lojalnošću se uopće moţe prakticirati hrvatska politika u Bosni i Hercegovini, ako njezini
protagonisti i njezina elita (ne samo stranaĉko-politiĉka, već i graĊanska, intelektualna, crkvena) pristaju da
sami sebe percipiraju kao dijasporu!
Postupci koje je inicirao treći predsjednik Hrvatske Ivo Josipović u proljeće 2010. godine (govorom u
bosanskohercegovaĉkom Parlamentu kada je izrazio ţaljenje zbog pogrešne politike Hrvatske u ratu u Bosni i
Hercegovini, te obilaskom stratišta pripadnika svih triju naroda), te promjene hrvatskog ustava po kojima će se
glasanje bosanskohercegovaĉkih Hrvata na izborima u Republici Hrvatskoj svesti praktiĉno na simboliĉan ĉin,
predstavljaju prvi korak kojim bi moţda moglo zapoĉeti istinsko, ozbiljno, neizvjesno dugo putovanje
bosanskohercegovaĉkih Hrvata do njihovoga punog domovinskog politiĉkog kapaciteta i identiteta. Sve do
sada – zajedno sa svojim politiĉkim, kulturnim i vjerskim elitama – oni nisu do posljednjih, stvarnih
konzekvenci politiĉki osvješćivali krupnu ĉinjenicu da su Bosna i Hercegovina i Hrvatska dvije zasebne,
samostalne drţave (te da se više ne ţivi pod jednim drţavnim krovom kao u ĉetiri susljedna drţavno-politiĉka
sistema punih stotinuĉetrnaest godina prije osamostaljenja 1992. godine), nego su ţivjeli u sumaglici opasne
iluzije o „jednome jedinstvenom narodu”, kojega „ne smiju dijeliti nikakve drţavne granice”. TuĊman jest bio
najmoćniji manipulator tom iluzijom, ali ne bi mogao postići mnogo da u tome nije imao apsolutnu suglasnost i
entuzijastiĉne pomagaĉe baš u svim slojevima nacionalne i crkvene elite u Bosni i Hercegovini.

Da bi hrvatska nacionalna kultura istinski integrirala bosanske Hrvate, ona bi morala naći mogućnost da
se potpuno i bez ostatka otvori za bosanske, balkanske i orijentalne elemente njihovoga identiteta i naslijeĊa.
No, ti su elementi u isti mah dio zajedniĉkoga bosanskohercegovaĉkog identiteta, što ga bosanski Hrvati dijele
s Muslimanima, sa Srbima i s mnogim drugim manjim ili većim etniĉkim grupama u Bosni i Hercegovini. To je
ona najdublja antropološka ĉinjenica Bosne, s kojom nijedna moderna nacionalno-ideološka koncepcija ne zna
izaći na kraj, nego joj kao alternativu ispostavlja razdvajanje. Do danas se nije pojavila otvorena koncepcija
hrvatske nacionalne kulture, koja bi bosanske Hrvate ukljuĉivala takve kakvi jesu, sa svime što sobom nose, a u
isti mah apsolutno poštujući i, dapaĉe, potiĉući njihovu kulturnu i politiĉku pripadnost Bosni i Hercegovini.
Svaka je imala aspiracija da ih integrira, ali tako što bi prethodno isisala iz njih njihovu identitetnu supstancu –
debalkanizirala ih i debosnizirala, te njihov politiĉki i kulturni identitet svela na ulogu agenata hrvatske
politiĉke ideje.
Tko su, dakle, Hrvati u Bosni i Hercegovini, što je stvarni sadrţaj toga pojma? Poseban
zapadnobalkanski, orijentalno-evropski mikro-identitet, stoljećima su u kulturološko-civilizacijskom smislu
postojali kao juţnoslavenski i evropski unikum. Stvarno odreĊujuća kategorija toga identiteta u kulturno-
tradicijskom smislu bila je – bosanskohercegovaĉki sociokulturni kontekst i ambijent. S druge strane, kulturni
identitet ni jednoga od etniĉkih sudionika toga konteksta nije se razvijao ni uobliĉavao kao apsolutan, nego kao
relativan. Nitko nije bio samo to što nominalno jest, nego i nešto drugo. Tako, uostalom, kulturnu pripadnost i
definiraju svi respektabilni moderni znalci i istraţivaĉi: ona se zapravo i ne odreĊuje nekakvim idealnim,
jednostrukim i stabilnim identitetom, već naĉinom komunikacije u zajedniĉkom referencijalnom sustavu. Tek u
skladu s tom jednostavnom formulom, iz samoga ţivota izvedenom, a fantastiĉnom u svojoj civilizacijskoj
interaktivnosti, moguće je na potpun, nefrustriran naĉin biti Hrvatom u Bosni i Hercegovini i integralnim
baštinikom golema duhovnoga i kulturnoga naslijedstva te zemlje, koje je starije, obuhvatnije i mudrije od
svake njezine moderne, male, sebiĉne etnonacije. Naša slavenska, naša kršćanska, kao uostalom i islamska
sekvenca bosanske povijesti, samo je mali odsjeĉak u višemilenijskom kulturnom i duhovnom naslijedstvu ove
zemlje. Mudrost i umijeće nasljeĊivanja – to je danas jedna od glavnih tema suvremenog svijeta. Baš sada, kad
se u svijetu i u Evropi budi zanimanje za reafirmaciju i reartikulaciju takvih konkretnih, lokalnih identiteta,
hoće li politiĉki izbor bosanskih Hrvata biti da se cijela jedna milenijska kolektivna memorija: povijest zemlje i
naroda, socijalne strukture, mentalitet, kultura, jezik, naĉini vjerovanja, vrijednost povijesnoga iskustva ţivota
u plurimorfnoj zajednici – istopi i utrne u ideološkoj iluziji totaliteta Nacije?

Od osamostaljenja Bosne i Hercegovine, pa kroz rat, i kroz cijelo poslijeratno razdoblje do danas,
hrvatska etnopolitika u oblasti obrazovanja, kulture, jezika, vjerske pouke, jednom rijeĉju, politika izgradnje
novoga nacionalnog identiteta, realizirana je pod apsolutnom dominacijom hercegovaĉkoga ratnog i politiĉkog
vodstva spremno i slijepo podloţnog diktatu Zagreba. Pa i kad je taj diktat prestao, hrvatska se politika
identiteta u Bosni i Hercegovini nastavila voditi istom panetniĉkom idejom, bez ikakve promjene ili prilagodbe.
Suprotna svemu gore izloţenome, to je bila i ostala nesmiljena politika unifikacijskoga politiĉkog i kulturnog
pankroatizma, koja je proizvela temeljitu reartikulaciju hrvatskoga kulturnog i politiĉkog identiteta u Bosni i
Hercegovini, planski provodeći strategiju damnatio memoriae nad znakovima jedne historijski baštinjene,
stoljećima sedimentirane tradicije i kulture, po kojoj je ovaj svijet – Hrvati-katolici u Bosni i u Hercegovini –
bio jedinstven, svoj i prepoznatljiv. Bio je to, dakle, jedan hibridni i tranzitivni kulturni identitet, koji je svoju
prepoznatljivost i razliĉitost oĉitovao u oba smjera – i spram cjeline bosanskohercegovaĉkoga kulturnoga
konteksta, i spram cjeline hrvatske nacionalne kulture, a ne gubeći nikada svojstvo organskoga pripadanja i
jednom i drugom kontekstu.
Jedno od lica te forsirane promjene bosanskoga hrvatstva je i katastrofiĉno praţnjenje drevnih katoliĉko-
hrvatskih zaviĉaja u Bosni (Bosanska Posavina, srednja Bosna, Sarajevo, Bosanska Krajina…), te potpuno
premještanje središta politiĉke moći, kulturno-obrazovnih institucija i politiĉkoga predstavljanja u zapadnu
Hercegovinu, pa se reartikulacija hrvatskoga identiteta, hrvatske kulture i hrvatskih politiĉkih teţnji u Bosni i
Hercegovini i u teritorijalnom, i institucionalno-organizacijskom, i u mentalno-politiĉkom pogledu oĉituje kao
posvemašnjahercegovinizacija. Tim priruĉnim terminom se, dakle, ne oznaĉava samo geografsko-teritorijalni
aspekt promjene hrvatskoga identiteta, nego i politiĉko-nacionalni, koji u velikoj mjeri proţima cjelokupno
hrvatsko stanovništvo u novoj, postdejtonskoj Bosni i Hercegovini.
O Hercegovini i o Hercegovcima govori se mnogo, zna malo, a i to malo – grubo pojednostavljeno,
svedeno na nekoliko otrcanih stereotipa. I kad su afirmativni, i kad su pejorativni, ovisno o tomu od koga
dolaze, ti su stereotipi rezultat jednako primitivnih generalizacija. Doduše, za to je dobrim dijelom zasluţna
sama tema: Hercegovaca je, naime, u ukupnom broju tako malo, napadno su prisutni i etnografski
prepoznatljivi gdje god se naĊu, a u svojim su najuĉestalijim osobinama ekstremno izraziti. U odnosu na
stereotipe Hercegovina je, meĊutim, jedan mnogo slojevitiji prostor, zaĉudna u svojoj arhajskoj etnokulturnoj
povijesti i ispremiješanosti, fascinantna u svim svojim razliĉitim licima, sa svojim metafiziĉkim pejzaţima,
koji, kad ih jednom doţivite, ostaju u vama trajno. Najprije, valja podsjetiti da je Hercegovina, baš kao i Bosna,
izrazito multikonfesionalna zemlja, i da je nekoliko puta veća od zapadne, „hrvatske” Hercegovine. Od
Makljena i Ivana, do Neuma i Trebinja, od Zelengore do Trebiţata – to je zemlja katolika, pravoslavaca i
muslimana, Hrvata, Srba i Bošnjaka, za koje su još stari istraţivaĉi (Krunoslav Draganović, na primjer, kojega
se nikako ne moţe okriviti za slabo hrvatstvo) ustanovili zanimljivu crtu – konfesionalnost ih razlikuje, dok su
u kulturnom, kolektivno-mentalitetnom i jeziĉnom pogledu frapantno jednaki. Jezik kojim su govorili i govore,
jezik je istoga kulturnoga areala, potpuno jednak i u primordijalnom, melodijsko-artikulacijskom, i u
gramatiĉkom i u mentalitetnom smislu. Nije mali broj hercegovaĉkih obitelji svih triju vjera, u kojima se i
danas veoma jasno pamti koljeno i dogaĊaj u kojemu se promijenila vjera. Do posljednjega rata bilo ih je koji
su se bez ikakva zazora roĎakali.
Izrazitiji vjerski (katoliĉki) pa po njemu i nacionalni identitet u zapadnoj Hercegovini poĉinje se stvarati
polovicom 19. stoljeća, kada (1846) bosanski fratri rodom iz Hercegovine osnivaju samostan na Široku
Brijegu, teţeći da se i organizacijski odvoje od franjevaĉke provincije Bosne Srebrene. To je bilo u vrijeme
dugotrajne afere, u kojoj je ĉastohlepni biskup fra Rafo Barišić podijelio cijelu tadašnju katoliĉku Bosnu i
Hercegovinu na dva krvavo zavaĊena tabora. Istovremeno, ambiciozni lokalni moćnik Rizvanbegović radio je
na tomu da Hercegovinu odvoji iz Bosanskoga pašaluka i stavi pod svoju upravu. Tako su se u bizarnom spletu
okolnosti podudarile dvije osobne ambicije i dva povijesna procesa. Barišić se pribliţio Rizvanbegoviću, a ovaj
u njemu prepoznao korisno sredstvo za sebe. Rezultat je bio dvostruk: u turskom sistemu vlasti Hercegovina je
odvojena od Bosne i povjerena na vezirovanje Ali-paši Rizvanbegoviću (koji je prethodno jedini od
bosanskohercegovaĉkih velikaša iznevjerio Husein-kapetana Gradašĉevića u njegovoj pobuni protiv centralne
vlasti iz Carigrada), a u sistemu crkvene organizacije Hercegovina je otcijepljena od Bosne i kao apostolski
vikarijat (biskupija) i kao franjevaĉka provincija, a Barišić postavljen za prvoga biskupa.

Zapadna Hercegovina u novijoj politiĉkoj povijesti je regija prema kojoj se svaki drţavni sustav i svaka
politiĉka vlast odnosila ne samo maćehinski nego i neprijateljski. Do anegdotizma poznata kao zemlja vina i
duhana, ali i emigracije, to je pokrajina u kojoj se kroz historiju, u muci i patnji, generacije skrbe oko
svakodnevne egzistencije pod budnim okom neprijateljski raspoloţene vlasti oliĉene u ţandaru i financu, a pod
crkvenim zvonikom kao svojom jedinom duhovnom utjehom. Tako oblikovan politiĉki mentalitet svaku je
vlast, osim one koju bi izravno osjećao kao svoju, nuţno drţao neprijateljskom. Na to se nadovezala mraĉna
historija zloĉina i kazne iz Drugoga svjetskog rata, pa zatim iz 1945. i kasnije, kada je gotovo ĉitav
zapadnohercegovaĉki svijet bio a priori imenovan kao ustaški u najcrnjem znaĉenju toga pojma, što je poticalo
nove valove emigracije. Nije ĉudno što je taj svijet razvio izuzetnu sposobnost preţivljavanja, a s druge strane
izrazito negativistiĉki refleks prema drţavi i njezinim institucijama. Lako je zato razumjeti otkuda u zapadnih
Hercegovaca, koji su svi mahom Hrvati i katolici, tako naglašena inklinacija prema Hrvatskoj kao drţavi, te
Zagrebu kao središtu te drţave.
Danas više ne moţe biti nikakve dileme: iz takvoga historijski novog, hercegoviniziranog hrvatskog
kulturnog identiteta i politiĉkog kuta gledanja na Bosnu i Hercegovinu bit će ubuduće presudno odreĊivan
naĉin na koji će Hrvati traţiti svoja prava, oblikovati svoje mjesto i poloţaj u ovoj zemlji. Nesumnjivo je da to
traţenje mora ići u pravcu osiguravanja odreĊene vrste i stupnja politiĉke i kulturne autonomije. Politika i
politiĉari, koji će predvoditi to traţenje istupajući u ime novoartikuliranoga hrvatskog identiteta, s politiĉkom i
financijskom moći koncentriranom u Hercegovini, pokazat će svoje dugoroĉne namjere, prirodu svojega
shvaćanja hrvatskoga prava na ovu zemlju i svojega shvaćanja hrvatske historiĉnosti u Bosni i Hercegovini,
tako što će se opredjeljivati za jedan od dva moguća modela autonomije, koje je kratko moguće opisati kao
teritorijalni i institucionalni.
U znaku prvoga, teritorijalnog naĉela, stajala je zapravo sva dosadašnja politika koja je voĊena u ime
Hrvata u ovoj zemlji. To je ona politika koja je od samoga svojega poĉetka, od slijepoga pristajanja na ulogu
TuĊmanove filijale 1990. godine, bolovala od glavnoga „istoĉnog grijeha” – neautohtonosti i neautentiĉnosti, te
se zato ni do danas nije uspjela nametnuti kao aktivan i ravnopravan faktor u politiĉkom ţivotu Bosne i
Hercegovine, koji se posljednjih godina gotovo sasvim sveo na bipolarni srpsko-bošnjaĉki odnos. To je i jedan
od glavnih razloga zbog kojih hrvatska politika ne uspijeva steći vjerodostojnost i respektabilnost u inaĉe
opravdanim zahtjevima za ispravljanje inferiornog ustavno-politiĉkoga poloţaja Hrvata u Bosni i Hercegovini.
I premda je politika teritorijalizacije donijela brojne pogubne posljedice, ona suštinski nije drukĉija ni danas.
Teţi i zahtjevniji, ali za eventualni politiĉki oporavak hrvatstva u Bosni i Hercegovini sigurno bolji i
produktivniji, bio bi put traţenja i postizanja institucionalne autonomije i ravnopravnosti, kao rješenja jednakog
za sve, u cijeloj drţavi, što znaĉi i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj, ĉime bi se, ujedno, na miran a
strukturalan naĉin mogao omekšati rigidni mononacionalni karakter Republike Srpske. Jedino takvim
rješenjima, a i to sporo i neizvjesno, mogli bi se zaustaviti i preokrenuti današnji trendovi demografskoga
osipanja i kulturno-identitetnoga obezliĉavanja, te pozitivno utjecati na odnos Hrvata prema Bosni, toj unatoĉ
svemu ipak njihovoj zemlji, i na mogućnost da se barem u nekoj mjeri ponovo poĉnu ukorjenjivati u mjestima
svojega porijekla, gdje ih ponegdje još uvijek ĉekaju njihova i njihovih predaka imanja i kuće… TakoĊer,
traţenje najboljih rješenja u okviru ovakvoga modela autonomije predstavljalo bi i relaksirajuću alternativu za
današnju nepodnošljivu politiĉku dramu koja se, pojednostavljeno govoreći, svodi na dilemu – Bosna i
Hercegovina: tri nacionalne drţave ili drţava triju nacija, dilemu koja je neizbjeţno praćena psihozom i crnim
predviĊanjima raspada drţave.

Iz odluĉivanja za jedan ili drugi model bit će, dakle, moguće išĉitati što je u ovim sudbonosnim
vremenima bio pravi cilj hrvatske politike i hrvatskih politiĉara: oţivljavanje bosanskohercegovaĉkoga
hrvatstva u njegovoj povijesnoj ukorijenjenosti, geografskoj rasprostranjenosti i kulturalnoj slojevitosti, drugim
rijeĉima, ponovno, demokratsko „osvajanje” Bosne i Hercegovine kao i hrvatske zemlje, ili, pak, dalje i
konaĉno svoĊenje bosanskohercegovaĉkoga hrvatstva na hercegoviniziran, kulturalno i teritorijalno suţen i
ograniĉen identitet.
 Historijska nulta tačka. U podtekstu mnogih debata o drukĉijoj, poţeljnijoj Bosni i Hercegovini,
prisutna je teza o Bosni kakva je „bila prije”, i za kakvom bi trebalo teţiti i sada, kao za konaĉnim i najboljim
rješenjem. Malne, kao da je rijeĉ o nekoj idealnoj, prototipnoj zajednici, i samo bi se, eto, trebalo vratiti na nju,
ili proizvesti njezinu vjernu povijesnu repliku, pa da svi budu sretni i zadovolj(e)ni. Kada se na takvo „rješenje”
pozivaju nenacionalistiĉki deklarirani politiĉari i intelektualci, koji u takvim restauracijskim iluzijama vide
lijek protiv nacionalizma i etniĉkih podjela, paradoks njihova stava sastoji se u tomu što ne uviĊaju da je to
politika unifikacije, koja u etniĉki sloţenim drţavama poput Bosne i Hercegovine ne moţe da ne ide na ruku
nacionalizmu i dominaciji većinskog naroda. Osim toga, kada se s takvom inspiracijom hoće praviti novi
politiĉki model, umjesno je podsjetiti na fantomatiĉnost pojmovadržavnosti i demokratičnosti kojima se tu
operira kao s navodnim kontinuitetom i tradicijom.
U pogledu drţavnosne tradicije i kontinuiteta, na što se Bosna i Hercegovina ima „vratiti” kao na uzor i
rješenje? Ako apstrahiramo daleki srednji vijek i feudalno Bosansko Kraljevstvo, koje je uništeno prije pet i po
stoljeća u invaziji Osmanlija, drţavnosti u pravom, nerelativiziranom smislu rijeĉi nema sve do 1992. godine, a
novija povijest sva je slijed dugotrajnijih ili kraćih politiĉkih i ideoloških provizorija, s nasiljem i ratom kao
uvodom i krajem svakoga od njih.

Status pašaluka (ejaleta, vilajeta) u sklopu Otomanskoga Carstva (do 1878) i „corpusa separatum” u
kolonijalnom sustavu Austro-Ugarske Monarhije (od 1878. do 1918) – uza sva dovijanja entuzijastiĉnih
drţavotvornih tumaĉa, priliĉno je teško ozbiljno tretirati kao „hiljadugodišnji neprekinuti kontinuitet
drţavnosti”. Da se i ne govori o potpunom drţavnosnom vakuumu koji nastaje u razdoblju od 1918. do 1945,
najprije u „staroj” Jugoslaviji, te u Pavelićevoj Endehaziji. Odluke i dokumenti, kao i sam dogaĊaj i institucija
ZAVNOBiH-a iz 1943. i 1945. godine, imaju nesumnjivu historijsku i kontekstualnu vrijednost za utemeljenje
modernoga „drţavnog” statusa Bosne i Hercegovine kao federalne jedinice u Jugoslaviji, koja je ustavnim
amandmanima iz 1974. još osvjeţena i ojaĉana. No, u današnjoj muci traţenja politiĉkog rješenja za Bosnu i
Hercegovinu on ne moţe biti od velike pomoći. Kada ZAVNOBIH „kaţe”: ravnopravni narodi i jednaki
graĎani, to nije ono na što mislimo kada te pojmove izgovaramo danas. Valja distingvirati: u historijsko-
politiĉkom kontekstu u kojemu se dogaĊaju ZAVNOBiH (skupa s ostalim zemaljskim antifašističkim vijećima
po tadašnjoj Jugoslaviji) i AVNOJ, radilo se o svojevrsnom lukavstvu revolucionarno-politiĉkoga uma.
Kontekst je to, u kojemu se buduća komunistiĉka vlast u borbi za legitimitet mora pred
tadašnjommeĎunarodnom zajednicom predstaviti kao pluralistiĉka i demokratska, a kamuflirati svoj ideološki
karakter i naum. To se poslije 1945. vrlo brzo i pokazalo, kada su, za raĉun posvemašnjega progona svega
graĎanskoga, te surove centralizacije i unitarizacije (koja je baš Bosni i Hercegovini dosudila, osobito u prva
dva, dva i po desetljeća, poloţaj prave unutarnje kolonije), sva ta svijetla obećanja zaboravljena kao da nikada
nisu ni izgovorena. Još nešto: o ZAVNOBiH-u je povijesno neosnovano razmišljati kao o izdvojenoj ĉinjenici i
dogaĊaju. On je, naime, kao i Narodna/Socijalistiĉka Republika Bosna i Hercegovina, neodvojiv, upravo
tvorbeni element drţavnoga projekta nove, komunistiĉke Jugoslavije i odgovarajućega ideološkog koncepta
društva. Zavnobihovska Bosna i Hercegovina naprosto nije mogla ni postojati izvan i mimo nadreĊene
drţavnosti Jugoslavije.
Diskontinuitet je karakteristiĉno i trajno, upravo kontinuirano svojstvo bosanskohercegovaĉke povijesti,
pa paradigma kontinuiteta na ovu povijest moţe biti primijenjena samo kao ideološka samovolja i nasilje nad
faktima. Diskontinuitet u svemu: u drţavnopolitiĉkoj organizaciji, u civilizacijskim sistemima i religijama, u
etniĉko-demografskoj supstanci, u kulturnim procesima… A tek kad se „prizna” globalni diskontinualni
karakter cijele ove povijesti, mogu se poĉeti otkrivati – tanki i skromni, ali fantastiĉni u svojoj drevnosti –
tragovi i jedva ĉitljivi znaci nekih kontinuiteta. Na uţas današnjih etnoideologa, oni nemaju ama baš nikakvu
etniĉku konotaciju u smislu „konstitutivnih naroda” i pripadajućih im vjerskih zajednica, nego svjedoĉe o
dubokom i slojevitom zajedniĉkom naslijeĊu ove zemlje i njezinih bezbrojnih kultova i etnosa, što su se
smjenjivali u višemilenijskom slijedu. Jedino takvom metodom, radikalno oĉišćenom od ikakve nacionalno-
vjerske ideologije, moguće je uspostaviti bogatu i uzbudljivu sliku bosanske politiĉke i kulturne povijesti – kao
svojevrsne ponornice, u znaku neravnomjernoga ali stalnog odnosa snaţnih i tragiĉnih diskontinuiteta, i slabih i
fragmentarnih kontinuiteta.
Kako stojimo u pogledu demokratskih tradicija? Smije li se, barem meĊu ozbiljnim i kritiĉkom mišljenju
predanim ljudima, prihvaćati bajka o nekadašnjoj idili „tolerancije” i „demokracije”, kakvu propovijedaju
romantiĉarski opijeni bosnoljubi! Ili radije treba govoriti o tvrdoj povijesnoj konstanti: da Bosna i Hercegovina
posljednjih pola milenija svoje historije pretrajava u sukcesivnom smjenjivanju epoha, u svima redom pod
teokratskim i/ili ideološkim reţimima i u sastavu većih imperijalnih i drţavnih struktura, te da ni o drţavnosti,
ni o demokraciji i toleranciji u graĊanskom i punom politiĉkom smislu rijeĉi, naravno, nije moglo biti ni
govora. U cijelom predmodernom razdoblju svoje povijesti bosanskohercegovaĉka konfesionalno-etniĉka
pluralnost politiĉki se izraţavala u modelu otomanskog milet-sistema (iz kojega su se oblikovale moderne
etnije-nacije u Bosni i Hercegovini), to jest, u modelu ograniĉene autonomije za neislamske monoteistiĉke
religijske zajednice. Kolikogod za svoje doba predstavljao mudar naĉin (de administrando imperio) da Carstvo
oĉuva unutarnju stabilnost u uvjetima silnih raznolikosti koje drţavno-politiĉki obuhvaća, milet-sistem je, s
druge strane, poĉivao na bitno nedemokratskim naĉelima i praksama (uostalom, potpuno primjerenim „duhu
vremena”): pojedinac sa svojim privatnim i obiteljskim ţivotom bio je potpuno u vlasti, prvo, svojega milet-
baše, te, zatim, organa drţave, a konfesionalne zajednice su ţivjele meĊusobno odvojenim, paralelnim
ţivotima. Od vaţnosti je imati na umu da je Bosna, dakle, u nekoliko dugih proteklih stoljeća mala, tijesna
pozornica triju velikih civilizacija: zapadnoevropske kršćanske, orijentalno-islamske i bizantsko-pravoslavne
(uz ĉetvrtu, sefardsko-hebrejsku komponentu, tanku ali dugotrajnu i zanimljivu). Sve su one, s izuzetkom
ĉetvrte, svaka u svoje vrijeme ustanovljene i unesene nasilnim vojno-politiĉkim sredstvima, i svima njima
kulturna i politiĉka središta bila su daleko izvan Bosne. Sve su, takoreći do juĉer, funkcionirale kao religijsko-
konfesionalni sustavi, gdje je religijska institucija i organizacija bila sinonim s jedne strane za cjelinu svake od
tih civilizacija, a s druge strane za pripadajući bosanski etnos-konfesiju, današnju naciju. Predstavljajući
povijesnu pojavu dugoga trajanja, duboki i ţivi tragovi koje je urezao taj sistem u obliku tribalnoga
kolektivizma i svojevrsne neprijemĉivosti za modernu graĊansku demokraciju, itekako su i danas vidljivi u
psihopolitiĉkom ponašanju suvremenih bosanskih mileta i u strahu jednih od drugih.
Bit će, dakle, mnogo bliţi povijesnoj istini, a metodološki i kritiĉki mnogo produktivniji prijedlog da o
današnjem povijesnom trenutku Bosne i Hercegovine govorimo kao o svojevrsnoj historijskoj nultoj tački u
oba spomenuta aspekta – drţavnosnom i demokracijskom.

Iluzije državnoga patriotizma. Zašto danas u Bosni i Hercegovini ne uspijeva „drţavni patriotizam”?
Pa baš zbog naravi vladajućih patriotizama – zbog njihove ideološke iskljuĉivosti, zbog njihove etnonacionalne
kamufliranosti! Dva su takva danas, uglavnom, na sceni. Jedan, koji sam sebe reklamira i nudi drugima kao
bosanskohercegovaĉki, „probosanski”, a dominantno je etniĉki bošnjaĉki. On ima „samo” jedan nedostatak –
neće ga nitko drugi (ne samo Srbi i Hrvati, nego ĉak i odreĊen broj Bošnjaka koji prepoznaju njegov
etnonacionalni ekskluzivizam, da se i ne govori o mnogobrojnim i raznovrsnim ostalima). A ne mogu ga htjeti
naprosto zato što ga osjećaju kao nametanje. Podvarijanta toga probosanskoga patriotizma, kakav njeguju
nenacionalne stranke kao „graĊanski”, naprosto je ostala bez politiĉkoga identiteta: potpuno je preklopljena
onim prvim. Ni njezini protagonisti se ne trude da to shvate i da artikuliraju njezinu vlastitost i kakvu-takvu
uvjerljivost. Drugi dominantni tip patriotizma jest onaj entitetski u Republici Srpskoj – pojava potpuno
nedotaknuta u politiĉkoj publicistici, o znanstvenom politološkom i sociološkom pristupu da se i ne govori.
Malo moţemo znati o tome kako ga doţivljuju Bošnjaci, Hrvati i razni drugi i ostali u Republici Srpskoj, ali da
je njegova silno pojaĉana entitetska emocija praktiĉno izjednaĉena s nacionalnom srpskom, i da predstavlja
novu, demokratski inoviranu verziju staroga nacionalizma, to je sasvim evidentno.
Svaki takav patriotizam zapravo je ideologija, i kao svaka ideologija sadrţi notu nasilnogaugonjenja. A
ugonjenje u patriotizam jest politiĉki paradoks prvoga reda, jer je patriotizam ljubav, a u ljubavi prisile nema,
da parafraziram svetu knjigu. Uostalom, u stvarima konsolidacije društva i drţave u Bosni i Hercegovini nije
prvo pitanje – patriotizam, nego – povjerenje, odnosno, mukotrpno, samoodricajuće stvaranje i jaĉanje
povjerenja. Najprije meĊunacionalnog, ali isto tako i povjerenja po mnogim drugim, nimalo manje pogubnim
linijama društvene podijeljenosti i raslojenosti. Svaki samoproglašeni patriotizam koji ne doprinosi tom
procesu, razara mogućnosti društvene i drţavne konsolidacije, pretvarajući se u vlastitu negaciju. Što se, pak,
posebno tiĉe prvoopisanih, „probosanskih” patriota, lekcije iz naše bliske zajedniĉke prošlosti više su nego
rjeĉite: Jugoslaviju i jugoslavenski sistem na psihološko-ideološkom planu ništa nije toliko omrznulo i urušilo
kao ideološki normiran,propisani patriotizam, a pojava Slobodana Miloševića kao njegovoga zadnjeg, krvavog
„branitelja” bila je zakonomjerna i opominjuća. Da bi svi „konstitutivni narodi” Bosnu i Hercegovinu istinski
osjećali svojom, oni je moraju osjećati kao svoju nacionalnu drţavu – svi u isti mah, i svi jednako. To je
krucijalna politiĉka pouka cijeloga pandemonija kroz koji je zemlja prošla od 1990. godine, sviĊalo se to komu
ili ne, i odatle bi, kao od projektnoga zadatka, morala polaziti sva traţenja poţeljnih rješenja za politiĉku
artikulaciju specifiĉne bosanskohercegovaĉke društvene pluralnosti.
Oba opisana tipa patriotizma, kada ih se zagrebe ispod koţe, pokazuju se, dakle, kao nacionalizmi, po
klasiĉnoj definiciji: ono što ţele za sebe, spremni su nametnuti drugima oko sebe, ne pitajući ih odgovara li im
to. A ono što je u konkretnim bosanskohercegovaĉkim prilikama najgore, jest ĉinjenica da je upravo takav tip
patriotizma uvijek osnovni movens antagonizacije. Eto završnoga paradoksa i pitanja: patriotizam – kao
instrument sukoba!?

Strah od kompromisa. U razvijanju kulture kompromisa i dijalogiĉnosti nismo ni na poĉetku. Radi se o

historijskoj insuficijentnosti, jer nam je cjelokupna politiĉka baština pa i psihologija obiljeţena posve
drukĉijom tradicijom. Središnja naša tradicija je agonalni, epski diskurs, sazdan na arhaiĉnom patrijarhalno-
muškom, herojsko-ratniĉkom sistemu vrijednosti, u kojemu se susret s mišljenjem drukĉijim od svojega u
pravilu završava sukobom, po principu iskljuĉivosti (ili-ili), a ne po principu ukljuĉivosti (i-i). Zato se u tom
sistemu smrt (junačka ilišehidska) slavi, a odanost ţivotu prezire. U tom sistemu borba predstavlja vrhovnu
vrijednost, a kompromis predstavlja sve najgore: slabost, sramotu, izdaju, poraz, odustajanje… To je upamtio i
jezik: u svim našim govorima pojam i rijeĉ kompromis još uvijek je asocijacijski neraskidivo sliven u sintagmu
truli kompromis, a izraz kompromiser oznaĉava ĉovjeka slaboga karaktera, prevrtljivoga, „bez svoga ja”.
Nasuprot tomu, atribut koji oznaĉava najviše vrline, i kojim se u pravilu ĉaste „najveći sinovi naroda”, jest –
beskompromisnost. A ako koji od velikih sinova naroda i jest pravio kompromise, njih sluţbena historija
paţljivo i sustavno krije, retušira i prešućuje, ili nastoji relativizirati i prikazati da je nacionalni junak takvo
nešto bio prisiljen napraviti protiv svoje volje, a po diktatu velikih i nemilosrdnih stranih moćnika (opće mjesto
i nepogrešivi znak prepoznavanja ksenofobije i nacionalizma). U izgradnji takvoga pogleda na svijet
sudjelovale su jednako sve glavne vjerske tradicije, knjiţevnost, ideologijski koncepti, politiĉki reţimi i njihove
pedagogije, a obilato su im na ruku išli historijski dogaĊaji u obliku ratova i svake vrste liĉne i kolektivne
nesigurnosti i ugroţenosti. A u bizarnoj ali vrlo ĉvrstoj kombinaciji s marksistiĉkom formulom borbe
suprotnosti, te na ideologiziranom njegovanju „tekovina Narodnooslobodilaĉke borbe”, taj starinski
patrijarhalni ideal nadbijanja i satiranja dobio je u nas u razdoblju komunizma svoj najviši, obavezujući
ideološki i svjetonazorski izraz.
Politikom maksimalizma i nespremnosti na kompromis u zemlji kakva je današnja Bosna i Hercegovina
budućnost se ne moţe otvoriti, nego samo ĉvršće zatvoriti i bespovratnije odložiti. Proglašavati to
kapitulantstvom, kako se ĉesto u javnosti radi, u psihološkom smislu je oĉajniĉki a u politiĉkom – zapravo
komotan stav; iza njega je samo praznina, bez ikakve pozitivne solucije za ovu zemlju što ionako ubrzano
zalazi za evropski horizont. Samo je, dakle, prividno paradoks kada se kaţe da je za duh kompromisa danas u
nas potrebna mnogo veća sabranost i ozbiljnija hrabrost, nego za praznu konfrontaciju i nacionalno-patriotsku
egzaltaciju. Pobjednika u ovoj zemlji neće biti niti ga moţe biti, a pravim zasluţnikom pokazat će se onaj tko
prvi smogne moralne snage i politiĉke mudrosti da zapoĉne s promjenom politiĉke klime – od hladne
antagonistiĉke u racionalno kooperacijsku. Aktualni politiĉari nastupaju u stvari u ulogama predvodnika
„strana u sukobu”, „zaraćenih strana”. Valja, doduše, priznati da su generalno svi na nju primorani zbog same
prirode dejtonske Bosne i Hercegovine. Drugim rijeĉima, onaj od stranaĉkih lidera, koji bi jasno i principijelno
proglasio odustajanje od borbe za ostvarenje ratnih ciljeva (makar se ona vodila mimikrijski, drugim
sredstvima), te traţio i od drugih uĉesnika u ovome procesu to isto, unaprijed bi potpisao vlastitu politiĉku
propast, koja se na nj najprije sruĉuje iz krugova vlastite nacije u vidu ideološke demonizacije i optuţbe za
izdaju naroda i ţrtava koje su pale za njegovu slobodu…

Kultura kritičnosti, individualitet. Koje su društvene, kulturne, moralne vrijednosti dominantno i

sluţbeno promicane u prostoru Bosne i Hercegovine kroz Dvadeseti vijek? Jesu li vrijednosti koje dominiraju
danas, u postkomunistiĉkom vremenu, prijelom s tim naslijeĊem ili su njegov zakonomjerni nastavak? Uz malo
nuţnoga pojednostavljivanja i apstrahiranja, moglo bi se reći: drama Dvadesetoga stoljeća odvija se izmeĊu
dvaju suprotstavljenih principa – principa ljudske slobode (bitno predstavljene u osobi, u individualitetu i
njegovu pravu) i principa kolektiviteta. Polje, u kojemu se ta drama dogaĊa, prostire se na svim planovima
relevantnim za ljudsku egzistenciju: intimnom, egzistencijalnom, filozofsko-antropološkom, religijskom,
društveno-politiĉkom, nacionalnom, socijalnom.
U ime kolektiviteta (nacije, drţave, rase, klase, viših ciljeva, „stoljetnih snova”…) inicirani su gigantski
pokreti masa, proizvedene ogromne psihoze i zanosi s razornim uĉincima, ustrojeni zastrašujući, ideološki
obrazloţeni oblici drţavne, vojne, partijske, policijske represivne organizacije društva, konaĉno, izvršeni su
najmasovniji zloĉini u poznatoj ljudskoj historiji. Strukturalno i motivacijski sva ta golema pregnuća bila su
moguća samo uz oslonac na autoritet, bezuvjetnu odanost, potĉinjavanje pojedinaĉnoga interesu zajednice, te
na neupitnu vjeru. Ta ideološko-politiĉka teologija i dogmatika veoma se efikasno naslanjala na starinsku,
predmodernu patrijarhalnu svijest i tradiciju, pa kad je u novim ideološkim formama totalitarizama lansirana na
višestruko frustriranu politiĉku pozornicu Dvadesetoga vijeka, lako je postala Novim EvanĊeljem stotina
milijuna opustošenih duša.

Bosna i Hercegovina u to takvo stoljeće banula je sa svojim specifiĉnim povijesno statiĉnim,

patrijarhalnim naslijeĊem, koje je na ĉudan naĉin bilo homologno evropskom baš po snaţnom kolektivizmu i
podloţnosti autoritetu, dakle, po posvemašnjoj povijesnoj i psihološkoj nepripravljenosti na priznanje i
poštovanje individualiteta. Sa stanovišta vanjskih promjena i društveno-ideoloških preokreta, Bosna i
Hercegovina je u Dvadesetom stoljeću prošla kroz neopisivo buran razvoj, od zaostale otomanske provincije,
okupirane i evropski kolonizirane po Austro-Ugarskoj, do jugoslavenske socijalistiĉke republike, unatoĉ svemu
nekako ipak dovedene u kakav-takav kompatibilitet s modernim svijetom, te do tragiĉnoga iskoraka iz svijeta
„komunizma” 1990, koji se podudario s najgorim oblikom etniĉke „demokracije” i s krvavim ratom u
posljednjemu deceniju stoljeća…

U svim tim promjenama jedno je, mutatis mutandis, uvijek ostajalo isto: konkretni ljudski ţivot,
nezamisliv izvan pojedinĉeve koţe, nikad nije bio naroĉita vrijednost po sebi, uvijek je bio predmet i sredstvo,
a sreća i ispunjenje pojedinĉeva ţivota uvijek su ideološki ili religijski bili projicirani u neko Sutra. Ideologija
je, jednom rijeĉju, bila i ostala osnovom svakoga sustava vrijednosti u nas, kroz cijelo Dvadeseto stoljeće, a
Bosanci i Hercegovci do dana današnjega nemaju nikakvo drugo iskustvo politiĉkoga ţivota, do ţivota u
ideološkim društvima. Naĉin na koji su danas Nacija i Vjera zamijenili juĉerašnje mjesto Partije i Klasnoga
Cilja laţan je ne zato što bi bilo neĉega lošeg u narodu i vjeri, nego zato što su obje te vrijednosti srozane na
sredstvo ideološke i interesne manipulacije. Ljudska osoba, njezina konkretna sudbina i dostojanstvo, njezina
(mikro)kozmiĉka jedincatost i neponovljivost, na što se s laţnim i šupljim pathosom zaklinju svi vjerski i
politiĉki prvaci, ne samo da je obešĉašćena i prezrena, nego je moţda na najmanjoj cijeni od svih dosadašnjih
reţima koji su Bosnom i Hercegovinom prošli kroz Dvadeseto stoljeće.
Na javnoj sceni i u javnom diskursu danas najfrekventnija rijeĉ i ţelja su – promjene. Misli se na
promjene politiĉke konstelacije. One su, naravno, od krucijalne vaţnosti za ovu zemlju. No, jedno je izvan
sumnje: o istinskim i nepovratnim promjenama moći će se govoriti tek kada se poĉnu primjećivati prvi znaci da
se kolektivizam povlaĉi, da više ne dominira društvom i dušama, a da ga zamjenjuje individualna emancipacija,
i da u skladu s njome kultura kritiĉnosti potiskuje kulturu kolektivnoga samoobmanjivanja.

Što je Bosni Evropa, a što Evropi Bosna? O Evropi se u bosanskohercegovaĉkoj javnosti već sasvim
uobiĉajeno govori i piše na dva meĊusobno poništavajuća naĉina, a da nitko u tomu ne nalazi ništa ĉudno, ĉak
ni kada jedni te isti ljudi (politiĉari, intelektualci, novinari, vjerski sluţbenici…) prakticiraju ĉas jedan ĉas drugi
naĉin, ovisno o prilikama i auditoriju.
Naĉin prvi: Evropa je kriva za genocid u Bosni, ona nije uĉinila ništa da ga sprijeĉi a mogla je, ona je
„nas izdala”, izdajući i vlastite „principe i vrijednosti”, ona, uostalom, i danas igra dvoliĉnu igru jer nema
konzistentnu politiku prema Bosni i Hercegovini te nas ostavlja da se muĉimo u nemogućem dejtonskom
statusu quo, u stagnaciji, socioekonomskom propadanju i neizvjesnosti u pogledu politiĉke budućnosti zemlje i
drţave. A u vjersko-ideološki dimenzioniranom i zaoštrenom obliku zna se ĉuti i tumaĉenje da je to zato što je
„Evropa kršćanska” a „u Bosni su muslimani”… Ovaj naĉin vuĉe genezu iz godina rata, kada je imao ne samo
psihološku, nego i punu politiĉku opravdanost. (Treba se samo sjetiti tadašnjih prvih liĉnosti UN-a i evropske
politike, te njihovih ovlaštenika u ulogama pregovaraĉa u bosanskohercegovaĉkoj krizi: Boutros Boutros-
Ghali, John Major, François Mitterand, lordovi Carrington i David Oven, Thorvald Stoltenberg… Njihova
politika prema Bosni i Hercegovini ocijenjena je diplomatski neuspješnom a etiĉki poraznom i u knjigama
najobjektivnijih analitiĉara i autora iz njihovih zemalja, kakva je, na primjer, analiza britanske politike u Bosni
u knjizi Brendana Simmsa Najsramniji moment: Britanija i destrukcija Bosne.)
U ljeto 1992, u strašnim okolnostima sarajevske i bosanske kataklizme, i sâm sam pisao ovako: „Moralni
komoditet – to je oznaka moderne Evrope i svijeta, moţda i kao vrhunsko dostignuće – zašto ne i cilj? – ovako
zasnovane tehnološke i konzumentske civilizacije kakva je zapadna na kraju XX i na prelasku u XXI stoljeće.
Doista, kroza što je Evropa prošla samo u posljednje dvije tisuće godina, ili samo u posljednje dvije stotine
godina, od pariških giljotina, francusko-austrijsko-njemaĉko-rusko-turskih klanja, krvavih revolucija, svjetskih
ratova, hitlerizma i staljinizma, aušvicā i gulagā – ta, ona je ovih godina tek uhvatila povijesnu sekundu
vremena da dremne, da odahne od uţasne stvarnosti i od još uţasnije potrebe da bude moralno budna. Evropa
je, dakle, taman uhvatila ĉas blaţene predanosti idili prosperiteta, blagostanja, bajci demokracije, kad –
balkanska klaonica! Moţete li samo zamisliti kako nas mrze po evropskim kabinetima! Nema li u toj mrţnji
moţda za nijansu više srdţbe na ţrtvu nego na koljaĉe! Jer, što ste nam to dovraga, imali prireĊivati! A ako već
jeste, što vaši refleksi nisu bili budni, refleksi moguće ţrtve, a ne da sad, glupo-nevino preklana vrata upirete
svoj napola vapijući, napola optuţujući pogled ovamo, u naš svijet u kojemu se klanjem vratova više ne
bavimo… I uopće, što će nam ĉitav taj krvavi, morbidni cirkus? Zloĉinci, ţrtve, masovni grobovi, logori, glad,
bolest, ljudi sa zaveţljajem, rijeke ljudi sa zaveţljajem, izbezumljena djeca?… Što bismo imali od
stopostotnoga solidariziranja sa ţrtvom i od stopostotne osude koljaĉa? UviĊanje da se ţrtva doista ne moţe
braniti, a potom kao konzekvenca – da joj moramo aktivno pomoći. Ili zaglaviti u novi povijesni ciklus
moralne glavobolje. I jedno i drugo – nepodnošljivo! Izbjeći, pošto-poto! Zato Evropi i svijetu treba tzv.
politiĉko rješenje. Ono je sterilno ĉisto. Ono donosi optiĉku varku: ne vidi se krv, ne vide se pokolji, nema
porušenih gradova. Nema zloĉinca, nema ţrtve! Ĉeka nas, dakle, uţas politiĉkoga rješenja. Bez katarze, bez
nuţne satisfakcije, bez osvita novoga dana: sivilo tupog postojanja. Zloĉin i ţrtva – izjednaĉeni u zajedniĉkom
besmislu.”[13]
Ako je danas, cijeli decenij i po poslije rata i političkoga rješenja kojim je prekinut, takav govor o
Evropi još prisutan, on je najĉešće samo izraz bespomoćnosti i oĉaja, i nepostojanja konkretnije adrese na koju
bi se bespomoćnost i oĉaj uputili.
Naĉin drugi: jedina mogućnost da se Bosna i Hercegovina spasi sama od sebe, od svojih unutarnjih
nepomirljivosti i etniĉkih razdrtosti, jest integracija u Evropu, u tu nad-zemlju idile i blagostanja, gdje nema
granica ni pasoša ni viza, gdje su „svi isti”, i gdje vaţe pravila i zakoni jednaki za sve – tzv. evropski standardi.
U toj vrsti govora o Evropi nikada se ne zaboravi gordo i razmetljivo napomenuti da je Bosna, uostalom,
„Evropa oduvijek”.

Već i sama ova dvostrukost u doţivljaju Evrope signalizira da imamo neki svoj unutarnji problem s
„Evropom”, zapravo problem sa sobom samima, s vlastitim „civilizacijskim identitetom”: vruće se
samoreklamiramo kao „Evropljani” i ţelimo da nas se tako percipira, vrijeĊamo se ako nas gledaju drukĉije, ali
ni sami nismo sigurni što je to. Doista, što je to „evropska civilizacija” kojoj bi Bosanci i Hercegovci tako
ţarko ţeljeli pripadati, a još više ţeljeli od nje steći priznanje da joj pripadaju?

Najprije, to s civilizacijom/civilizacijama! Jedno od najnejasnijih pojmovnih odreĊenja, s tisuću i jednim

tumaĉenjem, od kojih se mnoga izmeĊu sebe toliko ne slaţu, da su zapravo suprotstavljena. Mnogi
poluinteligenti i autodidakti silno su, recimo, skloni još i danas oduševljavati se Oswaldom Spenglerom i
njegovom Propašću Zapada u kojoj se s mraĉnom nasladom, punom opskurnoga intelektualnog desniĉarenja,
proriĉe kraj zapadne civilizacije, iako je Spenglerove „vizije” znanstveno i intelektualno superiorno pobio
Johan Huizinga odmah ĉim su postale popularne poĉetkom dvadesetih godina XX vijeka. U naše vrijeme
planetarnu glasovitost stekao je Samuel Huntington, koji je globus podijelio na osam civilizacija (zapadnu,
islamsku, latinoameriĉku, afriĉku, japansku, konfuĉijansku, slavensko-pravoslavnu i hinduistiĉku), najavljujući
nailazak epohe koju će obiljeţavati njihovo sukobljavanje. Fernand Braudel, veliki povjesniĉar civilizacija,
podsjeća kako je pojam i termin civilizacija prvi upotrijebio Mirabeau otac u djelu Rasprava o stanovništvu
(1756), govoreći o njoj kao o „izvjesnoj vrijednosti povezanoj s izvjesnim idealom (vrline i razuma), kao o
skupu ustanova i tehnika, te kao o kritici sadašnjice kroz suprotstavljanje nepravdama i nepravilnostima
svijeta”… Svoje monumentalno djelo o civilizaciji klasiĉne Evrope Pierre Chaunu poĉinje reĉenicom:
„Historija civilizacije nije splet zbivanja što se vezuje za dan i trenutak nekoga dogaĊaja (…) Njen izbor je
drukĉiji. Ona pamti 1915. zbog teorije relativiteta, 1637. zbogRasprave o metodi.”[14]
Doista, ima li od Descartesa i njegove ideje o metodiĉkoj sumnji kao poĉetku svake ĉovjekove
mogućnosti da spozna svijet i sebe u njemu iĉega što bi se s većim razlogom uzelo kao movens i poĉetak
moderne evropske civilizacije! Blaisea Pascala maksima Čovjek je (…) trska koja misli i Descartesov Cogito
ergo sum, bez obzira na svu razliĉitost dvojice francuskih genija, leţe u temeljima svega onoga što zamišljamo
kada danas u civilizacijskom smislu rijeĉi kaţemo: „Evropa”. Antropocentriĉna umjesto teocentriĉne slike
svijeta i društva; znanstveni namjesto religioznoga pogleda na svijet; ukidanje nositelja politiĉke vlasti kao
pomazanika boţijih i njezino predavanje u ruke predstavnika izabranih od graĊana;
posvemašnjamatematizacija ĉovjekovoga svijeta; sekularizacija i laicizacija znanosti, kulture, umjetnosti,
obrazovanja; intelektualno detroniziranje autoriteta, te kritika i kritiĉnost kao djelatnost individualnog uma i
društvene prakse od koje ništa nije i ne moţe biti izuzeto; predanost općem dobru kao osnova politiĉke kulture;
konaĉni prodor ideje o jedinstvenosti i nepovredivosti ljudske osobe te u skladu s tim koncept ljudskih prava
kao najvišega naĉela društvenosti, uz naĉelo apsolutne nediskriminacije po vjeri, naciji, rasi, spolu, spolnoj
orijentaciji, grupnoj pripadnosti – to su neke od glavnih vrijednosti što obiljeţavaju modernu evropsku
civilizaciju.
Što je od svega toga u Bosni i Hercegovini usvojeno i naĉinjeno standardiziranim oblikom ponašanja u
mjeri u kojoj bi se moglo reći da „smo Evropa oduvijek”? Nije mnogo, a i ono što jest, primilo se plitko i
neuvjereno. Promatrano sa stanovišta historijsko-politiĉkog razvoja, sve je to lako objašnjivo. Ako se ne raĉuna
daleka prošlost, kada je srednjovjekovna bosanska drţava i kultura, kako smo već vidjeli, pripadala tadašnjoj
evropskoj civilizaciji, Bosna i Hercegovina se ponovo ukljuĉuje u evropski svijet tek s austrougarskom
okupacijom 1878.Nota bene: i tada nasilno, kao što je nasilno iz njega bila iskljuĉena ĉetiri stoljeća ranije i
prikljuĉena drugoj civilizaciji, islamsko-osmanskoj. Tada i nastaje ono što otomansku Bosnu tako slikovito
karakterizira: tzv. susret razliĉitih civilizacija. Razdoblje provedeno u politiĉkim tvorbama stare Jugoslavije i
Endehazije teško je, osim s krajnjim cinizmom, tretirati kao „evropsko”. Ţivot u Titovoj Jugoslaviji jest,
osobito pri njezinu kraju, poprimio mnoge manifestne zapadnoevropske karakteristike, ali po onoj glavnoj još
uvijek je bio s druge, tamne strane Mjeseca: sama ideja graĊanstva i graĊanina, naime, u tom je ideološkom
sistemu i politiĉkom reţimu bila proskribirana kao „reakcionarno naslijeĊe prošlosti”, a naĉelo individualnosti
sistemski podreĊeno naĉelu kolektivnoga, klasnog. Po toj fundamentalnoj politiĉkoj i civilizacijskoj crti,
Jugoslavija nije bila dubinski proţeta modernizacijom, procesom koji je bitno determinirao suvremenu Evropu.
Tek pri kraju Dvadesetoga vijeka Bosna i Hercegovina se formalno politiĉki pluralizira i demokratizira, a
odmah potom tone u krvavi rat, te poslije njega u današnji nepodnošljivi politiĉki provizorij, u kojemu su
etnoreligijske, partitokratske i tajkunsko-interesne strukture uzurpirale sav politiĉki i društveni ţivot. Nema tu
gotovo niĉega od prvobitne Mirabeauove civilizacije iz XVII stoljeća shvaćene kao „izvjesna vrijednost
povezana s izvjesnim idealom (vrline i razuma), kao skup ustanova i tehnika, te kao kritika sadašnjice kroz
suprotstavljanje nepravdama i nepravilnostima”. Da ne govorimo o gore nabrojanim temeljnim vrijednostima
suvremene evropske civilizacije.
Cijela ova priĉa o Evropi ima, naravno, i naliĉje. Kao sve velike civilizacije, i evropska puna je vlastitih
kontroverzija, mraĉnih strana. Svima je negdje u nazivniku – neodoljivost teritorijalne i politiĉke ekspanzije,
uvijek obrazlagana nekom velikom ideologijom a realizirana ubojstvima genocidnih razmjera, masovnim
deportacijama, istrebljivanjima i rijekama ljudske krvi (Aleksandrov helenizam, rimska ideja rimskoga mira i
svjetskog graĊanstva kao rimskog, prva muslimanska osvajanja kao i potonja osmanlijska, s islamom kao
sredstvom i ideološkom armaturom, velika evropska „otkrića” i kolonizacija/kristijanizacija „trećega
svijeta”…). Isti Huntington, koji je u našim krajevima gdje se sve ĉita vruće glave stekao „slavu” iskljuĉivo
kao inspirator sukoba, zapisao je i ovo: „Zapad nije osvojio svijet superiornošću ideja, sistema vrijednosti i
religije, nego superiornošću organiziranog nasilja. Zapadnjaci ĉesto zaboravljaju ovu ĉinjenicu, nezapadnjaci
nikad.”
I to je Evropa. Ona o kojoj je Miroslav Krleţa, bez premca najautentiĉniji Evropljanin ali i najţešći
euroskeptik svih juţnoslavenskih knjiţevnosti, pisao još 1933: „Kao što je Tula potkovala srebrnu buhu, tako je
Evropa danas potkovala sve razume i sve pameti ĉitavih stoljeća, stvorivši iz sviju mudrosti ljudskih
draguljarske izloge, pasja groblja i krvave poplave što se pretvaraju za razonodu u glavne atrakcije prometa
stranaca: groblja evropskih heroja, koji su pali za civilizaciju Evrope. Posvećujući sve svoje bogato znanje
ţenama, tkaninama, loptama i strojevima, Evropa se danas miĉe sa svojim topovskim cijevima i pneumatiĉkim
toĉkovima i benzinskim kantama i filozofijama kao ţalosna sablast, koja izmeĊu toplih tropskih daljina i
maglenog ledenog sjevernog mora ne zna što da poĉne, ĉega da se prihvati i kamo da zapravo krene, u stvari
pred svojim vlastitim utvarama, u protuslovlju sa svojim intimnim laţima, bogata, kao nikada još u prošlosti, a
prazna i dosadna kao odsvirana gramofonska ploĉa.”[15]
Jasno je danas svakome razumnom u Bosni i Hercegovini da „nam je Evropa jedina šansa”; ako bi nas
ona napustila, ova bi se zemlja definitivno pretvorila u zonu sumraka, suvremenu „demokratsku” verziju
nekadašnje Enver Hodţine Albanije. Nije, dakle, Bosni i Hercegovini mjesto u Evropi zato što to zasluţuje jer
je „Evropa oduvijek”, nego zato što joj je to – biti ili ne biti.
 U Sarajevu, siječanj – lipanj 2010.

Dva portreta
Franjo Tuđman (1922 – 1999) i Bosna
Ĉim je u kasnu jesen 1999. godine umro Franjo TuĊman, mogla se u Hrvatskoj i u Bosni uoĉiti razliĉita
recepcija i posljedice njegove vladavine i njegovoga odlaska. Franjo TuĊman ostavio je iza sebe Hrvatsku punu
dubokih oţiljaka od svoje teške ruke, kojom je vladao skoro puno desetljeće. Ne skrivajući istinsko olakšanje
zbog njegova odlaska, u Hrvatskoj su mudro rezonirali: jest, bio je nemoguć vladar, nanio je zemlji velike štete,
ali jedno je izvan kritike – stvorio je nezavisnu drţavu Hrvatsku! Time se izraţavalo stanovito
posttuĊmanovsko raspoloţenje u zemlji, u kojemu se osim ritualnoga odavanja hvale “ocu nove Hrvatske”
moglo prepoznati nešto mnogo vaţnije – osloboĊena nada i priţeljkivanje da zemlja konaĉno zapoĉne svoj hod
ususret Evropi i svijetu, normalnijemu ţivotu. Za druge – tko mari!

U neposrednom susjedstvu, meĊutim, još je jedna zemlja i jedan narod, na ĉiju egzistenciju i sudbinu je
TuĊman u proteklom desetljeću presudno utjecao: Bosna i Hercegovina i bosanskohercegovaĉki Hrvati. Ako se
za njegovu vladavinu u Hrvatskoj moţe reći da je zemlju oštetila i usporila u njezinoj funkcionalnoj integraciji
u suvremeni svijet, u ovom drugom sluĉaju, u sluĉaju Bosne i bosanskih Hrvata, slobodno se moţe ustvrditi da
su rezultati njegova utjecaja – katastrofa, i to na nesagledivo dug rok. Pa i sama smrt i pogreb Franje TuĊmana
bili su pozornica na kojoj se manifestirao tragiĉni bosanskohrvatski paradoks: oni, koje je njegova politika
najviše koštala, i koštat će, slave ga najodanije!

Nije to lako objašnjiv paradoks. Da bismo mu se makar primaknuli, nuţno je ukratko ponoviti neke
ĉinjenice, kolikogod izgledale bliske i poznate.

Stvorivši 1990. godine, na poĉetku višestranaĉja u bivšoj Jugoslaviji, stranku-kopiju svoje Hrvatske
demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini, Franjo TuĊman je odmah politiĉki zagospodario dušama
bosanskohercegovaĉkih Hrvata. U tadašnjemu okviru zajedniĉke drţave, Jugoslavije, za to u formalno-
pravnom smislu nije bilo nikakvih prepreka. Nije ih bilo ni u politiĉko-psihološkom, jer je u Titovoj
Jugoslaviji, makar i bez osobitoga naglašavanja, sluţbeno vladala ideologijska norma o Hrvatima kao
jedinstvenoj naciji na prostoru cijele zemlje, jednako kao i o Srbima. Kada su nakon dvije godine, poslije
izbijanja rata i raspada Jugoslavije, Hrvatska i Bosna i Hercegovina postale dvije zasebne, meĊunarodno
priznate drţave, bilo je već kasno. Bosanskohercegovaĉki HDZ i njegovo vojno krilo HVO, profilirani već kao
ĉvrsta vojno-stranaĉka organizacija, ovisili su izravno o Franji TuĊmanu i njegovim najbliţim suradnicima,
prije svega o Gojku Šušku, ministru obrane Republike Hrvatske i neformalnom TuĊmanovom gubernatoru u
Bosni i Hercegovini. Sve druge politiĉke orijentacije kod Hrvata u Bosni i Hercegovini od strane moćne
TuĊmanove propagande sustavno su demonizirane kao izdajniĉke, i uspješno su marginalizirane – politiĉki,
moralno i materijalno. Ilustrativan je sluĉaj hercegovaĉkoga vojnika-politiĉara Blaţa Kraljevića, koji je
nasuprot koncepciji pripojenja zapadne Hercegovine i dijela Bosne Hrvatskoj, što su priţeljkivali TuĊman i
njegov hercegovaĉki adept Mate Boban, zastupao ideju borbe za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu u suradnji s
Muslimanima. Bobanovi su vojnici, konkretno: plaćenici lokalnoga war-lorda Mladena Naletilića Tute, u ljeto
1992. godine Kraljevića i njegovu pratnju nemilosrdno pobili iz zasjede na cesti Mostar – Široki Brijeg. Istraga
o tome masovnom zloĉinu do danas nije dala nikakvih rezultata.
 Nakon Sarajevskoga sporazuma 2. sijeĉnja 1992. i ulaska meĊunarodnih mirovnih snaga (UNPROFOR-
a) u regiju, rat u Hrvatskoj praktiĉno je zamrznut, a sve efektive Jugoslavenske narodne armije iz Hrvatske
preselile su se u Bosnu i Hercegovinu. Kada su se referendumom 29. veljaĉe/1. oţujka graĊani te zemlje
izjasnili za drţavnu neovisnost, vojno-politiĉka organizacija Radovana Karadţića, Srpska demokratska stranka,
uz pomoć beogradskoga reţima Slobodana Miloševića i JNA, zapoĉeli su agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a
jugoslavenska vojska ubrzo se s punim blagoslovom meĊunarodne zajednice transformirala u srpsku,
Karadţićevu. U skladu s oĉevidnom Miloševićevom i TuĊmanovom suglasnošću o podjeli Bosne i
Hercegovine izmeĊu Srbije i Hrvatske, već u svibnju 1992. hercegovaĉki lider HDZ-a i šef HVO-a Mate Boban
uspostavlja separatni mir sa Radovanom Karadţićem.

Zapadnohercegovaĉka oblast ostaje pošteĊena od rata, Bosansku Posavinu na sjeveru TuĊman, Šušak i
Boban prepuštaju Karadţiću, a rat se svom silinom koncentrira na unutarnja podruĉja stare Bosne, u kojoj su
najbrojniji stanovnici Muslimani (kako starosjedioci, tako i velik broj izbjeglica i prognanika iz istoĉne Bosne)
i autohtoni Hrvati. Ta teritorijalno-etniĉka ĉinjenica stajala je kao velika prepreka na putu TuĊmanovoj opsesiji
prostornoga povećanja Hrvatske i etniĉke homogenizacije, za ĉije ostvarenje je predviĊao dvije alternative:
preseljenjem stanovništva stvoriti etniĉki kompaktna podruĉja u Bosni i Hercegovini, koja bi (a) u povoljnim
meĊunarodnim okolnostima pripojio Hrvatskoj (s pozivom na pravo naroda na samoopredjeljenje), ili (b)
odrţavao formalno u granicama Bosne i Hercegovine, ali kao “zaštitni pojas”, svojevrsni hinterland. U tu je
svrhu samoproglašena paradrţavna struktura Hrvatska Republika Herceg-Bosna, koja je bila u svakom pogledu
upravljana i financirana iz Zagreba.
Da bi psihološki pripremio bosanske Hrvate za sukob s Muslimanima, koji je za ostvarenje takve
koncepcije politiĉke i etniĉke prekompozicije prostora bio neophodan, TuĊman je pokrenuo zastrašujuću
propagandnu kampanju o ugroţenosti Hrvata od Muslimana i islama, o nemogućnosti i nepoţeljnosti
koegzistencije, o besmislenosti etniĉkoga suţivota. Tehniĉki ta je kampanja imala na raspolaganju najmoćnije
sredstvo – Hrvatsku televiziju, ĉiji programi su se nesmetano gledali u cijeloj Bosni i Hercegovini. Psihološki,
ona je mogla biti plodna i uspješna iz mnogih razloga, meĊu kojima su dva najvaţnija.

U srednju Bosnu slila se ogromna masa muslimanskih stradalnika, koje je Karadţićeva soldateska
protjerala iz Podrinja (istoĉna Bosna) i iz Bosanske krajine (sjeverozapadna Bosna). U isto vrijeme,
proklamirajući i dalje pro foro externo principe borbe za cjelovitu, multikulturnu i demokratsku Bosnu i
Hercegovinu, Alija Izetbegović intenzivno transformira politiĉku i vojnu strukturu u striktno bošnjaĉku i
islamsku. Na prostoru srednje Bosne, potpuno zatvorenom sa svih strana, tako se oĉi u oĉi suĉeljavaju dvije
uzajamno antagonizirane propagande i ideologije – TuĊmanova hrvatska, dirigirana iz Zagreba i zapadne
Hercegovine, i Izetbegovićeva muslimanska, koja je ovdje “domaća”, a apsolutno je premoćna u vojnom
pogledu.
Drugi razlog valja potraţiti u “povijesti mentaliteta”. Katoliĉko-hrvatski element u Bosni stara je
etniĉko-konfesionalna struktura, koja je u tom prostoru prisutna, kao u svom izvornom sociokulturnom
habitatu, od najranijih razdoblja bosanske politogeneze u srednjemu vijeku, pa kroza sve civilizacijske mijene i
lomove, do danas. I u ĉetiri stoljeća osmanlijske vlasti i dominacije islamsko-orijentalne civilizacije, bosanski
su katolici (kasnije nacionalno: Hrvati) dobrim dijelom tvorili dio urbanoga stanovništva, kao obrtnici, trgovci,
kasnije i ĉinovnici, u drevnim bosanskim gradovima (Sarajevo, Travnik, Jajce, Mostar, Banja Luka, Tuzla,
Zenica, Livno, Bihać, Doboj, Derventa, Varcar Vakuf/Mrkonjić-Grad, Kotor Varoš, Brod, Bugojno, Konjic,
Vareš…). U tom dugom razdoblju bosanski katolici svoj su politiĉki identitet i status ostvarivali i potvrĊivali u
jedino mogućem okviru osmanlijskoga konfesionalizma, u statiĉnim formama patrijarhalizma i bezrezervne
potĉinjenosti autoritetu franjevaca, te od uvoĊenja redovne crkvene hijerarhije 1881. i autoritetu biskupskih
svećenika, a pogledi tihe ali uvijek ţive ĉeţnje bili su usmjereni na imaginarni, sugestivno snaţan “katoliĉki
Zapad”. Takav oblik strukturiranosti etniĉko-konfesionalne i društvene zajednice rezultirao je konzervativnim i
zapuštenim politiĉkim mentalitetom, od kojega je veoma daleko modernost sa svojim idejama demokracije i
individualnih prava i sloboda, i koji veoma lako pada ţrtvom kolektivistiĉko-autoritarnih politiĉkih koncepata.
Politiĉki uvjeti u kojima su ovi ljudi ţivjeli posljednjih stotinu godina (Austro-Ugarska Monarhija, Kraljevina
Jugoslavija, Nezavisna Drţava Hrvatska u Drugom svjetskom ratu, socijalistiĉka Jugoslavija) nisu nimalo
pridonijeli politiĉkoj modernizaciji toga mentaliteta, naprotiv. Najopasnija, pak, crta ovoga mentaliteta jest
njegova potpuna lišenost sposobnosti za realnu procjenu vlastitoga poloţaja, mogućnosti, stvarnih interesa. U
tomu je zakazao i jedini “kolektivni intelektualac” i tradicionalno neosporni autoritet ovoga svijeta – Katoliĉka
crkva. Djelovala je humanitarno, djelovala je karitativno, dala je i ţrtve vrijedne poštovanja, ali se povijesno-
politiĉki pokazala zatoĉenikom istoga mentaliteta.

Jedno s drugim, u konkretnim okolnostima rata 1992/1995. u srednjoj Bosni, svi su ovi elementi
omogućili potpun trijumf jedne opasne ideološke apstrakcije, kakva je TuĊmanova ideja svenacionalnoga
jedinstva Hrvata i matične domovine Hrvatske. Svi koji su upozoravali na apsurdnost i samoubilaĉku štetnost te
orijentacije, bili su propagandno likvidirani kao nacionalni izdajnici i “Alijini Hrvati”.
Današnje brojke o svemu tome rjeĉito govore: od 760.852 iz popisa 1991. godine, danas po
aproksimacijama u Bosni i Hercegovini ţivi tek nešto više od 400.000 Hrvata. U usporedbi s druga dva naroda
u postocima i u dinamici, stanje je još poraznije. Spram procentualnoga rasta Bošnjaka, prema podacima CIA-e
(48% 2000. godine prema 43,5% 1991) i Srba (37% 2000. godine prema 31,2% 1991), Hrvati jedini biljeţe
pad: od 17,4% 1991. na cca 14,3% 2000. godine. No, ni brojke ne otkrivaju svu dubinu hrvatskoga deficita kad
je rijeĉ o prisutnosti na cijelome prostoru Bosne i Hercegovine. Tek u kombinaciji s podacima o teritorijalnoj
razmještenosti iskrsava slika katastrofe historijskih razmjera. Po popisu iz 1991. hrvatskoga stanovništva u
Bosni bilo je cca 580.000, a u Hercegovini 180.000. Nakon etniĉkoga inţenjeringa u ratu i poslije njega, danas
su „izbalansirane“: Hercegovina je nešto malo „pojaĉana“, Bosna sasvim depopulizirana, s time da u Posavini
skoro nema ţive duše.

Ovaj biblijski egzodus Hrvata iz njihove drevne domovine zauvijek će pratiti jedna mraĉna ĉinjenica –
većina ih je, naime, u razne krajeve Hrvatske dotad naseljene uglavnom Srbima, mahom pasivne i zaostale, te u
Hercegovinu, otišla u aranţmanu “humanoga preseljenja”, što je osobni TuĊmanov izum i termin u akciji
nacionalne homogenizacije. Ali, i mnogi od onih, koji su prognani ili pobjegli prvo od srpske vojske a potom i
od muslimanske, indirektno su TuĊmanove ţrtve: Bosansku Posavinu, na primjer, Karadţić je etniĉki oĉistio
nakon što mu je pala u ruke u sklopu TuĊmanove nagodbe s Miloševićem, a golemi broj Hrvata iz srednje
Bosne jesu tehniĉki prognali Muslimani, ali je i TuĊmanova politika huškanja tomu pridonijela.

Uz mjerljive loše posljedice, moţda su još gore one moralno-psihološke. Pristajanje uz TuĊmana i
njegov panetniĉki i velikodrţavni program Hrvate je, po kobnom lancu kauzaliteta, dovelo do toga da se u ime
“nacionalne ideje” poĉine ratni zloĉini. U Hercegovini – razaranje gradova (Stolac, Mostar), islamske sakralne i
kulturne baštine, masovni progon stanovništva, stvaranje logora, muĉenje i ubojstva; u Bosni – nekoliko
gnusnih masovnih zloĉina, kakvi su oni u Ahmićima i u Stupnom Dolu. Kada danas Hrvati teško prihvaćaju
ĉinjenicu da mnogi “njihovi” odgovaraju pred Haaškim sudom, i brane se time da su i Muslimani poĉinili
zloĉine nad Hrvatima (Grabovica, Doljani, Trusina, Bugojno, Kriţanĉevo Selo, itd.), taj mizerni qui pro quo
takoĊer je jedna od grotesknih posljedica tuĊmanovske propagande i tuĊmanovskog poimanja “nacionalne
istine”.
Ukratko, TuĊman je bosanske Hrvate nauĉio da omrznu jedinu stvarnu domovinu, Bosnu, a sve svoje
emocije i oĉekivanja projiciraju na apstrakciju, Hrvatsku. (U sjajnoj pjesmi Tamodaroviti pjesnik Ivo Totić iz
Viteza, grada koji je na posebno tragiĉan naĉin bio uvuĉen u krvavi vrtlog rata u ratu izmeĊu Hrvata i
Bošnjaka, govori o toj tragiĉno-apsurdnoj temi: Iza onih tamnih gora / Jedna lijepa zemlja ima / U njenu srcu
je veliki grad / U gradu su sjajni dvori / U dvorima stoluje stari kralj / Stari, djeco, voli nas ko otac / Stari je,
djeco, odlučio nas / Iz ovog pakla izbavit / Iza onih visokih gora / Naša je prava domovina.) TuĊman ih je
nauĉio da su njihov povijesni svijet i njihova hibridna kultura – niţe vrijednosti, i da je se trebaju stidjeti i tajiti,
jer je “nacionalno neĉista”. S TuĊmanom kao “velikim voĊom”, “ocem nacije i domovine”, „predsjednikom
svih Hrvata“ bosanski su Hrvati unišli, potpuno apsurdno, u jedan negativni ciklus, u kakvomu moţda nisu bili
nikad u svojoj povijesti. Ĉinjenica, da su oni danas vjerniji štovaoci TuĊmanova kulta nego ljudi u Hrvatskoj,
govori da je smjer odvijanja toga ciklusa neizvjestan, a da mu se kraj ni ne nazire.
Da je populacija, kakvu na povijesnom i aktualnom politiĉkom atlasu predstavljaju bosanski Hrvati, sa
stanovišta “velike politike” quantité négligeable, to je naţalost trivijalni element uobiĉajenoga cinizma
meĊunarodne zajednice. Pa kada ĉovjek danas promatra moguću propast jednoga starog mikro-identiteta, koji
je stoljećima u kulturološkom smislu predstavljao evropski unikum, i kada uzroke te ţalosti pripisuje Franji
TuĊmanu, onda se mora reći još nešto. Ne bi, naime, predsjednik Republike Hrvatske mogao voditi poslove
jednoga naroda u drugoj drţavi, Bosni i Hercegovini, sve do mirovnoga potpisa u Daytonu, a i kasnije, da mu
takvu ulogu nije priznavao, izmeĊu ostaloga, i ciniĉni pragmatizam meĊunarodne zajednice.

Alija Izetbegović (1925 – 2003)

U velikom preokretu 1990. godine Alija Izetbegović, penzionirani sarajevski pravnik i bivši politiĉki
osuĊenik komunistiĉkoga sistema, s društvene margine ući će u samo središte politiĉkoga ţivota, pretvorivši se
preko noći iz autsajdera u lidera, te ne samo da poĉinje sudjelovati u vladajućem diskursu, nego ga poĉinje i
sam presudno oblikovati. On će, doduše, u svojemu osobnom stilu zadrţati mnoge marginalistiĉke osobine i
navike kao crte neke osobite zavodljivosti, ĉudnovato sastavljene od priroĊene mehke gospodstvenosti i
starinske, dijalektalne informalnosti u ophoĊenju, te izrazitoga individualnog šarma, po ĉemu se stubokom
razlikovao od cjelokupne postjugoslavenske liderske scene, prepune bahatih ekskomunistiĉkih sekretara i
generala tipa Slobodana Miloševića i Franje TuĊmana, s kojima mu je bilo dano nositi se u krvavoj ratno-
politiĉkoj areni raspada Jugoslavije. A kada su dogaĊaji – apokaliptiĉno razaranje Bosne, pokolj i progon
Bošnjaka-muslimana, surova srpska opsada i uništavanje Sarajeva – iscrtali javni lik Izetbegovića kao simbol
opkoljenoga Sarajeva i identificirali ga sa stradanjem cijeloga naroda, postao je, i neko vrijeme doista tako
funkcionirao, jedna od planetarnih politiĉkih ikona poput Jasera Arafata ili svojevrsnoga balkanskog Dalaj
Lame.

Za Izetbegovića, njemu u prilog, trajno ostaje svjedoĉiti krucijalna okolnost, koja je kao loš usud, i
osobni i narodni i bosanskohercegovaĉki, pratila njegovu politiĉku karijeru od samoga poĉetka: Izetbegović je
u svakom trenutku i u svakom pogledu bio slabija strana, s lošijim izgledima, osuĊen na propast, a ne samo da
nije propao, nego je izašao politiĉki neuništen a moralno izdignutiji od svih s kojima je imao posla u
„bratskom“ paklu devedesetih. Napokon, i nimalo nevaţno, ostat će zapamćeno da je Alija Izetbegović prvi od
svih protagonista rata u Bosni i Hercegovini smogao snage i imao moralnoga integriteta da uputi javnu i jasnu
ispriku u ime svojega naroda svima koji su bili ţrtve zloĉina poĉinjenoga od ljudi iz njegova naroda. Po svemu,
bio je ĉovjek koji je, kao u kakvoj drevnoj priĉi, umio crpsti snagu iz slabosti.

No, jedino mjerilo vrijednosti i veliĉine politiĉara jest njegov politiĉki uĉinak – i sam je Izetbegović bio
pristalica ovoga nemilosrdnog pouĉka, eksplicite ga navodeći mnogo puta. Što je i koliki je, dakle, politiĉki
facit ove kasne liderske karijere i ove neobiĉne liĉnosti, koja je obiljeţila najstrašniji decenij u novijoj historiji
Bosne i Hercegovine? Jesu li u pravu bespoštedni kritiĉari, koji Izetbegovićev uĉinak sagledavaju kao
beskrajan niz iznuĊenih i loših kompromisa, ili je u pravu on sam, smatrajući da su svi ti bolni ustupci i porazi
marginalni jer: „saĉuvali smo Bosnu“, „saĉuvali smo ideju Bosne“, kako je najĉešće formulirao vlastito
shvaćanje najvećega i najvaţnijeg uspjeha, pripisujući ga svojoj stranci, svomu narodu, implicite sebi
samomu…
 U jednom vaţnom smislu rijeĉi Bosna i Hercegovina doista jest saĉuvana: po Dejtonskome sporazumu
ostala je u granicama u kojima je uoĉi rata stekla meĊunarodno priznanje i postala ĉlanicom Ujedinjenih
naroda. Ono što je, meĊutim, vrlo ozbiljno u pitanju, jest vrijednost toga ostvarenja, što nas izravno dovodi na
problem „ideje Bosne“. Naime, zbog apsurdne politiĉke strukture i konstitucije napravljene tim sporazumom,
vrijeme radi protiv Bosne i Hercegovine: umjesto da se s vremenom normalizira, ona sve više postaje politiĉki i
upravno disfunkcionalna i entropiĉna, socijalno i ekonomski neperspektivna, kulturno fragmentirana. Što se pri
takvom stanju stvari moţe razumijevati pod saĉuvanom idejom Bosne? Ako bi se to odnosilo tek na puki
drţavni okvir, unutar kojega ne postoje nikakvi uvjeti za obnavljanje i strukturiranje obećavajućega društva
(makar i po „ideji“ neke posve nove Bosne, drukĉije od svih naših iluzija i projiciranja), tako „saĉuvana ideja
Bosne“ ne bi predstavljala nikakav uspjeh.

Strogo uzevši, Alija Izetbegović nikada i nije u razvijenijemu politiĉko-intelektualnom diskursu iznio
svoju „ideju Bosne“, za razliku od svojih ideja o islamu i muslimanima, koje je izvanredno plastiĉno izrazio u
svojim ranim knjigama. Tako je njegovu ideju Bosne, zapravo, moguće tek neizravno i nesigurno išĉitavati iz
cjeline njegova djelovanja, odluka i prigodnih poruka. MeĊutim, sve od napuštanja Platforme Predsjedništva
Bosne i Hercegovine iz proljeća 1992, u kojoj je bila konzistentno artikulirana koncepcija borbe za
demokratsku drţavu i graĊansko društvo, svaki pokušaj takvoga išĉitavanja više dovodi u zabunu i dileme,
nego što pruţa jasan odgovor o Izetbegovićevom viĊenju Bosne i Hercegovine. Nakon što se povukao iz
aktivnoga politiĉkog ţivota, svoje javne (pre)poruke o tom pitanju sveo je na dva gotovo gnomiĉno saţeta
iskaza: „budućnost Bosne i Hercegovine je u umjerenim nacionalnim strankama“, i: „neka Srbi budu – Srbi,
Hrvati – Hrvati, Bošnjaci – Bošnjaci, ali neka svi budu malo više Bosanci“. Kad se malo pomnije analiziraju,
ove njegove formule nisu daleko od pitijski dvosmislenoga silogizma kojim se je znao sluţiti u ratu,
objašnjavajući strancima mogućnost/nemogućnost Bosne: „Bosna je nemoguća bez Hrvata i Srba; Hrvati i Srbi
neće Bosnu; zakljuĉke izvedite sami…“ U ljeto 1994, pak, na pitanje novinara pariškoga Libérationabi li
pristao na stvaranje nekakve muslimanske drţavice na tlu Bosne i Hercegovine, ako bi svjetski faktori iznudili
odvajanje srpskoga i hrvatskog entiteta, Izetbegović odgovara vrlo indikativno. Ne bih, iz dva razloga: prvo,
zato što bi to bilo neodrţivo, a drugo, što to meĊunarodna zajednica nikad ne bi dozvolila. A u novinskome
intervjuu što ga je s njime pravio potpisnik ovih redaka 1997. godine, autorizirao je slijedeći paradoks, od
kojega je mnogima zastao dah: „Ja sam za Bosnu do mora i Hrvatsku do Drine“. Kad se jednim pogledom
pokuša obuhvatiti sve što je i kako je Izetbegović govorio o svojemu gledanju na Bosnu i Hercegovinu, postaje
jasnije zašto se nikada nije pozabavio cjelovitim artikuliranjem vlastite „ideje Bosne“: on je u nekom
sustavnijem obliku zapravo nije ni imao, niti je posebno teţio da ju uobliĉi. Umjesto toga, on je, sasvim
pragmatiĉno, puštao vrijeme i dogaĊaje da donesu ono što moraju donijeti, i tomu prilagoĊavao politiĉku
poziciju – svoju i svoje stranke.
S lakoćom je u svojemu politiĉkom djelovanju objedinjavao nespojive stvari. Uvjereno je govorio o
demokraciji kao jedinom obliku ureĊenja poţeljnom za Bosnu i Hercegovinu, a u nekim periodima praktiĉno je
vladao sam. Govorio je o potrebi jaĉanja drţave i njezinih institucija, a bio je ustoliĉio neformalni sistem
oslonjen na starinski tip povjerenja u privatne veze i odanosti. Ideološka islamizacija Armije BiH i instaliranje
mudţahedina u Bosnu i Hercegovinu ostat će najlošije što je uradio (ili samo pustio da bude uraĊeno): za
minimalnu, nikakvu hvajdu, navukao je tešku štetu i odium na svoju vojsku i politiku.

Razapet izmeĊu vjere (islama), naroda (bošnjaĉkoga) i drţave (Bosne i Hercegovine), izmeĊu poimanja
vlastite uloge kao etniĉkog lidera, autoriteta u pitanjima vjere i legalno izabranoga drţavnika, izmeĊu
konzervativne privrţenosti trokonfesionalnom ureĊenju Bosne nalik na starinski milet-sistem, i moderne
demokratske drţave, graĊanskoga društva i laiĉke kulture – nikada nije uspio, niti se previše trudio, izgraditi
doktrinu ili barem praktiĉno-operativnu politiĉku koncepciju kojom bi sve te elemente harmonizirao u javni
nastup, kojim bi se uvjerljivo obraćao svim graĊanima Bosne i Hercegovine.
 Na bosanskim muslimanima se od poĉetka devedesetih godina po tko zna koji put u modernoj historiji
obistinjuje gorki i tjeskobni smisao civilizacijsko-povijesnoga hira, koji u mirnim i bezazlenim vremenima i
okolnostima zna tako uznosito zvuĉati, da su, naime, bosanski islam, bosanski muslimani i, uostalom, cijela
Bosna – Istok na Zapadu, Zapad na Istoku. Ta ambivalentnost je sama po sebi – “biće” ove zemlje i ovih ljudi.
A historija ovoga svijeta pokazala je mnogo puta istu stvar: s tom svojom ambivalentnošću on moţe ţivjeti
posve lijepo, bez ikakve “krize identiteta”, u produktivnom i harmoniĉnom odnosu s uţim zaviĉajnim i širim
regionalnim i svjetskim okruţenjem, samo ako su opće okolnosti mirne i nekonfliktne. Dapaĉe, u takvim
okolnostima njegova mu ambivalentnost u pravilu biva i komparativna prednost. Ali ĉim se prilike uzburkaju, i
zapoĉne govor antagonizma, pa još ako je obojen “civilizacijskim” i “vjerskim” nalozima i argumentima,
ambivalentnost se preobraća u unutarnji pakao.

U ovom uvidu krije se i najdublji razlog zbog kojega se za Izetbegovićev projekt “islamizacije”
bosanskih muslimana moţe reći da je bio nasilan ideologijski eksperiment, suštinski protivan njihovome
povijesno-kulturnom identitetu. Paradoks najvećega bosanskomuslimanskoga politiĉkog lidera u Dvadesetom
vijeku, kako je Izetbegović volio da se o njemu misli, i jest u tomu što on nije do krajnjih konzekvencija
razumio kljuĉnu i najtrajniju crtu identiteta i mentaliteta ovoga svijeta. A mogao ju je, gotovo laboratorijski
taĉno, uoĉiti i u dalekoj povijesti: to je ista ona crta dijalektiĉnosti i ambivalentnosti, na primjer, po kojoj se
bosanski muslimani, i kad su bili najţešći branitelji Osmanskoga Carstva i islama, nisu dali identificirati s
Osmanlijama ni sa Stambolom.

Jednako nerazumijevanje toga sloţenog a duboko ucijepljenoga identiteta pokazao je Izetbegović kada je
svojevremeno (u nekom teško odredljivom trenutku ratnoga uţasa i beznaĊa) podlegao masivnom pritisku iz
vjersko-politiĉkih krugova Saudijske Arabije i dopustio “revolucionarni” uvoz rigidne vehabijske vjerske
ideologije. Bosanska praksa islama oduvijek pripada tzv. hanefijskom mezhebu, koji se uĉvrstio u euroazijskim
krajevima u kojima su vladali Osmanlije, i koji se, kako piše A. Schimmel, “smatra najsklonijim slobodnoj
interpretaciji prava”. Uz uvoz vehabizma išla je golema i razuĊena aktivnost stvaranja cijele mreţe
humanitarnih organizacija, vjersko-školskih objekata i projekata (meĊu njima i spolno segregiranih srednjih
škola), velikih islamskih kulturnih centara s dţamijama, ali i organizacija s izrazitom “revolucionarnom”
vjersko-politiĉkom fizionomijom. Sve to praćeno je prelijevanjem ogromnih suma novca, i to najĉešće po
starom i poznatom modelu, koji se na Istoku zove havala, ili po naški – iz ruke u ruku.
Posebnu, pak, paţnju iziskuje pitanje kako ovaj ideološki projekt “islamizacije muslimana” udara u same
temelje mogućnosti višeetniĉke Bosne i Hercegovine, kakva bi i u tradicijskom i u prospektivnom smislu
mogla biti prihvatljiva za bosanske Srbe i bosanske Hrvate.

Relativno beznaĉajan ali simboliĉki vrlo ilustrativan dogaĊaj odigrao se na Izetbegovićevu grobu dan-
dva po njegovome ukopu. Rijeĉ je o ritualu koji je tu obavila delegacija iz Turske: dvojica turskih
parlamentaraca posuli su grob zemljom iz turbeta sultana Mehmeda II el Fatiha (Osvajaĉa), objasnivši da je to
najveća poĉast, i da je sultanov grob do sada bio otvaran samo jedanput – za bivšega predsjednika Turske
Turguta Ozala.

Samomu Izetbegoviću moţda privatno nisu bile mrske elfatihovske sanjarije, utoliko više što su u
muslimanskom dijelu našega svijeta obojene toplim legendarnim bojama pseudopovijesne naracije o dobromu
caru, koji je “divlju i nesretnu zemlju blagodarno rasvijetlio svjetlom islama”. O tomu nije govorio javno, osim
što mu se koji put znalo omaknuti da ispovjedi svoju tvrdu vjeru u odavno znanstvenokritiĉki odbaĉene mitove
o “bogumilima kao precima današnjih Bošnjaka-muslimana”, te o tomu da današnji Bošnjaci svoju “dobrotu i
sklonost toleranciji”, kao kolektivnu osobinu, vuku od tih “bogumila”, “dobrih Bošnjana”. No, danas je već
sasvim evidentno da se ta vrst povijesne simbolike široko, ustrajno i sustavno njeguje kao aktualno-politiĉka,
kao medij suvremene kolektivne politiĉke identifikacije, o ĉemu svjedoĉi ukupna bošnjaĉka politiĉka, kulturna,
informativna i pedagoška praksa. S namjerom ili bez nje, više je nego jasno da se na taj naĉin oblikuju
psihopolitiĉke pretpostavke za produbljavanje meĊuetniĉkoga i meĊuvjerskog nepovjerenja, i za neke nove
etniĉko-vjerske sukobe. U takvom razvoju, za koji se ne bi smjelo misliti da je nemoguć samo zato što je
potpuno groteskan i iracionalan, brzo bi se i lako našao kraj svake tlapnje o “saĉuvanoj ideji Bosne”, o
“oĉuvanoj i cjelovitoj Bosni i Hercegovini”, a grob Alije Izetbegovića na prelijepom mezarju na Kovaĉima
ponad staroga Sarajeva obilazili bi još samo jednosmjerno indoktrinirani zavjerenici prastarih iluzija o jednoj
povijesti, koje nikada nije ni bilo.

[1] Georges Devereux, Komplementaristička etnopsihoanaliza, Zagreb 1990.

[2] Ivan Lovrenović, Labirint i pamćenje, kulturnohistorijski esej o Bosni, drugo izdanje, Sarajevo 1990.
[3] Predrag Palavestra, Srbi u Sarajevu, Sveske Zaduţbine Ive Andrića br. 25, Beograd 2008.
[4] Jean Delumeau, Strah na Zapadu (XIV-XVIII vek), Vrnjaĉka Banja 1982.
[5] Massieu de Clerval (Henri-Louis-Alphonse), Putovanje u Bosnu 1855, Ţivot 5/1979, preveo
Muhamed Nezirović, Sarajevo 1979.
[6] Edith Zertal, La nation et la mort, La Shoah dans le discours et la politique d’Israël, Paris 2004.
[7] Pascal Bruckner, Napast nedužnosti, Zagreb 1997.
[8] Karl Jaspers, Pitanje krivice, Beograd 1999.
[9] Jovan Cvijić, Aneksija Bosne i Hercegovine i srpsko pitanje, Beograd 1908.
[10] Sima Ćirković, Srbi meĎu evropskim narodima, Beograd 2004.
[11] Milorad Ekmeĉić, Dugo kretanje izmeĎu klanja i oranja – Istorija Srba u Novom Veku 1492-1992),
Beograd 2008.
[12] Miodrag Popović, Vidovdan i časni krst, Beograd 1976.
[13] Ivan Lovrenović, Ex tenebris, sarajevski dnevnik, Zagreb 1994.
[14] Pierre Chaunu, Civilizacija klasične Evrope, Beograd 1977.
[15] Miroslav Krleţa, Evropa danas, Zagreb 1933.