Nar. umjet. 44/2, 2007, str.

233-289, PRIKAZI

Kultura pamenja i historija, prir. Maja Brkljai, Sandra Prlenda, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb 2006., 415 str.

Na znanstvenoj je sceni od 1980-ih godina prisutna i utjecajna istraivaka struja unutar

humanistikih i drutvenih znanosti koja je svoj fokus nala u bavljenju sjeanjem i
pamenjem. Neki od najznaajnijih tekstova koji se bave odnosom sjeanja i povijesti iz pera
francuskih, njemakih, britanskih, amerikih i izraelskih povjesniara i knjievnih teoretiara
objavljeni su u zborniku Kultura pamenja i historija. Tekstove su izabrale, prevele i
pripremile povjesniarke Maja Brkljai i Sandra Prlenda, a zbornik je objavljen u biblioteci
Dialogica Europea, koja s ve nekoliko naslova potie nove i inovativne pristupe starim i
novim temama hrvatske povijesti u euromediteranskom kontekstu.
Posljednja tri desetljea su "vrijeme prisjeanja", vrijeme afektivnog i tankoutnog odnosa
prema prolosti. To je izazvalo kritiku revalorizaciju epistemolokog, metodolokog i
reprezentacijskog okvira dotadanjeg bavljenja prolou unutar povijesne znanosti. Naime,
ako za "kulturu pamenja" vie nije vana injenina nego upamena povijest, vrsti temelji
starog povjesniarskog zanata znatno su poljuljani. To vie nije povijest zaokruenih dogaaja,
koherentnih prikaza, jednoznanih interpretacija, nego povijest djelominih iskaza, konkurentnih prikaza, mnogoznanih poimanja. Na teorijskoj ili analitiko-studijskoj razini svih se
13 tekstova u zborniku dotiu takve povijesti. Nadalje, povijesna istraivanja vezana uz
pamenje i sjeanje oblikuju se kao usmena povijest, povijest odozdo i povijest svakodnevice i
u svim tim segmentima metodolokog i teorijskog pristupa bliska su etnolokim, antropolokim
i folkloristikim istraivanjima.
Neki prevedeni tekstovi su klasici, kao primjerice onaj o "izmiljanju tradicije" (invention
of tradition) Erica Hobsbawma ili o "mjestima pamenja" (lieux de mmoire) Pierrea Nore, oba
u originalu objavljena u prvoj polovici 1980-ih godina i vrlo utjecajna na oblikovanje daljnjih
povijesnih istraivanja. Oba teksta obrazlau posljedice intenzivnih mijena suvremenog drutva
u eri modernizacije posljednjih nekoliko stoljea, mijena koje e rezultirati lomovima,
prekidima, diskontinuitetima u odnosu na prolost. Hobsbawm tako raspravlja o prekidu s
prijanjim "obiajima" koji su funkcionalno i znaenjski bili inkorporirani u pojedina drutva i
zajednice, osiguravajui kontinuitet ne u pukoj statinosti obiaja nego u njegovoj sposobnosti
da apsorbira mijenu. Nora pak govori o "pravom pamenju" kao drutvenom, kolektivnom i
sveobuhvatnom fenomenu, integralnom dijelu funkcioniranja i prakse prijanjih drutava, koje
je zbog intenzivnih modernizacijskih mijena prekinuto, a u novoj konstelaciji drutvenih,
kulturnih i politikih odnosa uspostavlja se "historija" kao novi reim pamenja, autoriziran
znanstvenim legitimitetom i temeljen na tragovima. Oba autora utvruju da su nova drutva
"drutva bez rituala" kojima bi se premostio diskontinuitet. Kako bi se barem dio drutvenog i
kulturnog ivota strukturirao kao trajni, javlja se izmiljanje novih tradicija i obiaja kao
"proces formalizacije i ritualizacije koji karakterizira pozivanje na prolost" (Hobsbawm),
odnosno uspostavljaju se "mjesta pamenja" (muzeji, arhivi, groblja, zbirke, blagdani,
obljetnice, zapisnici, spomenici) kojima je temeljna svrha "zaustavljanje vremena, blokiranje
napretka zaborava, fiksiranje stanja stvari" (Nora).

244

Nar. umjet. 44/2, 2007, str. 233-289, PRIKAZI

U prvome dijelu zbornika, nadalje, izabrani su i drugi tekstovi koji teorijski
problematiziraju odnos pamenja/sjeanja i povijesti te uspostavljaju neka terminoloka i
analitika uporita. Autor Jan Assmann se okree temeljima bavljenja "kolektivnim
pamenjem" u radovima sociologa Mauricea Halbwachsa iz prve polovice 20. stoljea te
njegovoj tada vrlo rano istaknutoj tezi, a danas opeprihvaenoj, o tome da je prolost kulturna
tvorevina i socijalna konstrukcija, te dalje raspravlja o komunikacijskom i kulturalnom
pamenju kao oblicima kolektivnog sjeanja. Jo jedno od temeljnih pitanja, o tome je li uope
mogue povijesnim istraivanjem rekonstruirati stvarnu prolost, provlai se studijom Stevena
Knappa i traenjem okvira unutar kojih bi nova otkria i povijesne revizije koje slijede postale
etiki i politiki relevantnima za suvremenost.
U drugome dijelu, sa snanim eksplicitnim ili implicitnim uporitem u Norinoj i
Hobsbawmovoj teorijskoj raspravi, autori Mona Ozouf, John Gillis, James Young i Jakob
Vogel analiziraju razvoj novih tradicija i specifinih mjesta pamenja te interpretiraju
promjene diskursa i prakse pamenja s njima povezanima u kontekstu politikih, drutvenih,
kulturnih i gospodarskih mijena moderne povijesti. U sreditu su niza studija komemorativne
prakse i mjesta ili ceremonijalna dogaanja (primjerice, francuski Panteon, memorijali
posveeni holokaustu, vojne parade), odnosno razvoj intelektualnih i moralnih okolnosti u
kojima se ta mjesta sjeanja uspostavljaju te diskurzivno i umjetniki oblikuju. Ono to im
posebice daje dinamiku jest injenica da su mnoga od njih od samoga poetka mjesta politikih
prijepora i vrijednosnih proturjeja u konstituiranju nacionalnih prolosti.
Trei dio zbornika okuplja pet studija u kojima se autori Etienne Franois, Holm
Sundhaussen, Claudia Koonz, Paul Boyer te Idith Zertal bave Drugim svjetskim ratom,
odnosno povijeu percepcija i pamenja toga kljunog dogaaja prologa stoljea. Kako
studije pokazuju, postoje razni oblici slubenih sjeanja u raznim nacionalnim
historiografijama, ideolokim ritualizacijama, udbenikim prikazima, medijskim obradama te
niz biografskih sjeanja koja su ovisno o drutvenoj i politikoj konstelaciji potisnuta ili
istaknuta. Socijalistika Jugoslavija, koncentracijski logori u Njemakoj, napad atomskom
bombom na japanske gradove, holokaust, samo su neke od tema lanaka u kojima autori
problematiziraju razliite politike pamenja, konstrukciju sjeanja, oblikovanje osobnih i
drutvenih identiteta, dekonstrukcije mitova i nove konstrukcije tijekom vremena, vanost
povijesnog zaborava kao nalija sjeanja, te utjecaj potisnutih osobnih sjeanja koja u trenutku
kada se vraaju na javnu scenu mogu imati mo delegitimirati dominantne slike prolosti ili
otvoriti kontroverze. Pristupom "kulture pamenja" istrauju se konkurentska mjesta
proizvodnje znaenja o prolosti i procesi prerade povijesnih injenica, a takoer priroda i
funkcija traumatskog sjeanja, bolnih suoavanja s osobnim prolim dogaajima.
Izbor tekstova u ovome zborniku, kako istiu prireivaice, namijenjen je prije svega
uvoenju u podruje bavljenja sjeanjem i pamenjem, kao studentski prirunik i poticaj za
budua istraivanja. Prevedenih naslova u tom podruju doista je malo, a interes je sve vei, o
emu svjedoe i sve ei domai interdisciplinarni projekti o biografskim sjeanjima na ivot
u socijalizmu, na Drugi svjetski rat, na Domovinski rat, ili istraivanja razliitih politika
sjeanja, slubenih monumentalizacija ili medijskih reprodukcija. Takvim je istraivanjima
ovaj zbornik prevedenih tekstova dobrodoao prirunik.
Valentina GULIN ZRNI

245