kosmogonija

KOSMOGONIJSKA MISAO
DREVNOG BLISKOG ISTOKA
Marko Vii

The author of the study Cosmogonic Thought of the Ancient

Middle East, written from the angle of natural philosophy and literal-historical aspect, with the first chapter entitled Cosmogonic Theogonic Patterns of the Ancient Middle East, presents traditions
on the beginning of the world of ancient Egyptians, Sumerians,
Acadians, Babylonians and Ugaritians. In the mentioned chapter
the author introduces us with almost all important CosmogonicTheogonic patterns of the ancient Middle Eastmaking us think
about the complexity and interconnectedness of traditions on the
beginning of the world from the Sumerians to ancient Hebrews.
In the second chapter entitled Philosophic Ground of the Middle
East Traditions on the Beginning and Existence of the World, the
author analyses a philosophic message of these traditions.

Kosmogonijsko-teogonijski sustavi drevnog Bliskog istoka

Predanja drevnog Bliskog istoka o postanju svijeta

Prilazei razmatranju kosmognijskih sustava drevnog Bliskog

istoka kao umnim tvorevinama osobene duhovnosti koje nam oituju posebnu strukturu duhovnih sila odreene zajednice podsjeajui da su na postanje kosmogonijskih sustava umnogome
uticali rodno mjesto i skup posebnih prirodnih okolnosti, to ima
za posljedicu da pogled na svijet ljudi, bogova i same prirode, koji
tvori sustav istine, bude odslik njezina ivotnog iskustva autor
se smatra obaveznim ukazati da se u kosmogonijskim sistemima
drevnih Sumerana, Akadana i Egipana oituje mitski sistem istine, odnosno mitski pogled na svijet. To e rei da se viestruko

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

531

Marko Vii

opaanje, sagledavanje i razumijevanje universuma i svekolikog

ivota u njemu razmatra ne kroz prizmu znanosti, poezije ili pak
matematike, nego kroz prizmu mita kao simbolikog i slikovitog
naina opaanja i razumijevanja svijeta; kao osmiljenog nazora
o postanju i ureenju svekolikog kosmikog ivota.
Tako gledajui na stvari, kosmogonijski i teogonijski sustavi
gore navedenih naroda pokazuju se kao vid sustavnog umovanja
o postanju i postojanju svega ivoga u universumu; umovanja u
spekulativnom, s razumskim izlaganjem usklaenom obliku. To
je pak temelj prirodne filosofije to nam ujedno kazuje da se u
narod drevnog Bliskog istoka umni, filosofijski poticaj ka
spoznaji bitnosti stvari i proishodita svega postojeega u universumu javlja prije logikog razmatranja pojavnog svijeta1.
Predanja drevnog Egipta o postanju svijeta su mnogovrsna. Po
jednom mitskom predanju svijet se, poprimajui oblik sunanog
djeteta koje je obasjalo zemlju to je prebivala u mraku2, raa
iz lotosova cvijeta izraslog na breuljku izdignutom iz iskonskog haosa. To je lotos to je iznikao na poetku svijeta sveti
lotos nad velikim jezerom3.
Dok se u gornjem predanju postanje svijeta vezuje za biljku, dotle se po drugim predanjima ono vezuje za ivotinju ili pticu. Tako
po jednom predanju nebo u liku krave, sa zvijezdama po itavom
tijelu, raa sunce, kao simbol postanja svijeta, u liku zlatnog tele1 O mitskoj i simbolikoj misli drevnog Bliskog istoka i njezinim temelj-

nim principima uzroku i posljedici, vremenu i prostoru autor opirno

raspravlja u studiji Misaoni i vjerski ivot narod drevne Mesopotamije (una-

prijed Misaoni i vjerski ivot), pisane kao uvod u djelo Zakonici drevne

Mesopotamije, Svjetlost, Sarajevo, 1989, str. 1321.

2 Usp. A. Mariette, Denderah, Paris, 1870, I, 55 B

3 Usp. A. Mariette, op. cit., I 55 B. O lotosu poniklom na brijegu pokraj

grada munu, helenski Hermpolis, koji daje ivot mladom bogu-Suncu,

govore nam najstarija egipatska predanja, dok se slika lotosa s djetetom to

sjedi na njegovu vrhu javlja sve do rimskih vremena.

532

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Kosmogonijska misao drevnog Bliskog istoka

ta. To predanje posvjedouju Tekstovi piramida, izreka 1029, izvjetavajui nas o zlatnom teletu to ga raa Nut, odnosno Nebo4.
Po jednom predanju iz Helipolisa5, sunano dijete, simbolizirajui postanje svijeta, prvi put se, u liku Bennu-ptice, odnosno Feniksa, pojavilo na kamenu zvanom Benben, koji vremenom postaje mjesna svetinja.
Po nekim tekstovima vjerske sadrine, svijet nastaje iz jajeta
to ga je snila Guska, Veliki gaka6, kako se u toj ulozi naziva
bog Geb7.
4 Na kasnijim spomenicima vidimo kravu, odnosno nebeska tijela kako

plove po njezinu tijelu.

Mit o nebeskoj kravi esto se ispreplie sa netom navedenim mitom o roenju

sunanog djeteta iz lotosa to nam posvjedouju obredne posude na kojima

novoroeno dijete, dijete sunce, sjedi na lotosu izmeu dviju nebeskih krava.

Nebeska krava, zvana Nut, susree se i u Predanju o istrebljenju ljudi.

5 Helipolis, helenski naziv staroegipatskog grada imenom Annu ili Onn,

to je iskonsko ime boga-sunca Raa. Helipolis je glavno sredite tovanja

vrhovnog boanstva drevnih Egipana, netom navedenog boga Raa, ili Rea.
6 O kosmikom jajetu to se pojavilo na iskonskom brijegu izronulom iz

haotinih voda, ili ga je pak snio Veliki gaka, usp. Magijski papirus Harris

IV, 10-15; Knjiga mrtvih, gl. 4, i 6.

Kosmiko jaje u orfikoj kosmogoniji raaju kosmika No kao simbol

tame i vlage skrivene u zemlji, ime oliavaju erotsku, oploujuu mo i

Vjetar, kao simbol svijetlog zranog prostora. Iz toga se jajeta raa dvospolni

Erot ija se enska narav oituje kao Mjesec, a muka kao Sunce koje svojom

toplinom oplouje zemlju, o emu vidjeti O. Kern, Orphicorum fragmenta 60,

61, 70, i Orph. Hymn. IX, 4.

U pelakom mitu o postanju svijeta Velika majka bogova, zvana Eurinoma,

iz zagrljaja s Vjetrom, tanije ivotvornim uzduhom koji se pretvorio u zmiju

Ofiona, ili Ofioneja, takoer raa kosmiko jaje iz koga nastaje vidljivi svijet.
7 O navedenim predanjima drevnog Egipta usp. M. J. Matje, Staroegipatski

mitovi, Veselin Maslea, Sarajevo, 1963, str. 19-42, (Preveo s ruskog Nazif

Kusturica); G. Roeder, Die Kosmogonie von Hermopolis, Egyptian Religion,

t. I, New York, 1933, p. 1-30.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

533

Marko Vii

Osim navedenih, u drevnom Egiptu postoje i predanja o postanju svijeta po kojima kao tvorci nastupaju bogovi i boginje. Po
jednom predanju boginja-nebo Nut raa sunano dijete koje
potom samo stvara svijet bogova i ljudi.
Suprotno predanju, po kojem svijet nastaje roenjem, Khnum,
bog-tvorac iz Elefantine, stvara svijet na lonarskom toku.
Bog Atum, kako nas obavjetavaju Tekstovi piramida8, otpoeo je stvaranje svijeta na iskonskom otoiu izronulom iz Nu,
primogenetskih voda.
Heliopoljski misterij9, odnosno predanje nastalo u Heliopolju,
sauvano na papirusu Bremner-Rhind, iji naslov glasi Poznavanje Ra-ovih stvaranja i obaranje Apofisa, govori nam kako je
Atum-Ra, izronivi iz ivotodajnih voda Nu, stao stvarati svijet:

Jo ne bjee neba i ne bjee zemlje. I ne bjee jo ni tla ni

zmije na tom mjestu Ne naoh sebi mjesta na koje bih se tamo
mogao dii. Ja razmislih u svom srcu, ja zamislih pred svojim
licem. I ja sazdah sve likove budui sam, jer ja ne bjeh ispljunuo
ua, ja (jo) ne bjeh povratio Tefnut, i ne bjee nikoga ko bi stvarao sa mnom. Ja zamislih u svom sopstvenom srcu, i postadoe
mnogobrojna bia od bia u likovima roenih i u likovima onih
koje oni rodie.
Ja se sjedinih sa svojom pesnicom, ja se sparih sa svojom
rukom i pade sjeme u moja sopstvena usta.
I ja ispljunuh ua, ja povratih Tefnut. I moj otac Nun ree:
Neka porastu oni10!
8 Usp. Kurt Sethe, Pyramidentexte, Leipzig, 1900-1922, IV, 1040-41:

On to se rodi u Nu(nu),
Kad jo ne posta nebo,

Kad jo ne posta zemlja.

9 O staroegipatskim misterijima i njihovom nauavanju o postanju svijeta,

italac se moe iscrpno upoznati iz autorove studije Duhovni i vjerski ivot

drevnih Egipana, pisane kao uvod u djelo Egipatska knjiga mrtvih,

Svjetlost, Sarajevo, 1989, str. 17-21.
10 Citirano prema Matje, op. cit., str. 121.
534

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Kosmogonijska misao drevnog Bliskog istoka

Iz navedenog pasusa razabiremo da Atum-Ra snagom svoga

srca stvara svijet bogova i ljudi kao prvu fazu kosmikog stvaranja koja se realizira uz pomo metafizikih Netera, Principa:
u i Tefnut, Geb i Nut, u sudjelovanju sa epagomenskim principima Ozirisom i Izidom, Sethom i Neftidom.
Drugu, viu fazu stvaranja susreemo u memfijskom misteriju
u kome se kao metafiziki, tvorni Neter, Poelo, pojavljuje bog
Ptah. On pod aspektom Tatenen, to jest pod aspektom afirmacije ivota kroz materiju, sobom oliavajui ivotvorni oganj
(toplinu) i vodu (vlagu), dvije temeljne generativne potencije
Majke Zemlje, nastavlja tvorni naum, zamisao Apsoluta projiciran u Atuma, nastavlja stvaranje tvornih principa koji prizivaju
rast i oblikovanje pojavnog svijeta.
Ptah koji, kao metafiziki Neter, u genezi simbolizira unutarnju bitnost materije, energiju kao snagu unitenja i ponovnog
oblikovanja materije, koju, kao temeljna snaga materijalizacije
te energije, pretvara u oblikom i svijeu obdarena stvorenja u
ovome misteriju svoj tvorni naum izvodi srcem (= simbol zaea misli) i jezikom (= govor koji realizira misao), to se jasno
razabire iz narednog odlomka:
Poniknu u srcu (misao) u liku Atuma, poniknu na jeziku
(misao) u liku Atuma. Velik je i ogroman Ptah (koji je naslijedio
svoju snagu od svih bogova) i njihovih duhova preko ovoga
srca, u kome se Horus pretvori u Ptaha pomou ovoga jezika,
u kome se Tot pretvori u Ptaha.
Dogodi se da srce i jezik dobie vlast nad (svim) udovima, jer
oni saznae da je on (Ptah) u svakom tijelu, u svim ustima svih
bogova, svih ljudi, svih zvijeri, svih crvi i svega to ivi, jer on
razmilja i zapovijeda svim stvarima kojima on eli. Njegova
Devetka bogova je uz njega kao zubi i usne. To je sjeme i ruke
Atuma, jer je Atumova Devetka bogova ponikla pomou njegovog sjemena i njegovih prstiju, (Ptahova), pak, Devetka bogova
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

535

Marko Vii

to su zubi i usne u ovim ustima, koja dadoe imena svim stvarima i iz kojih izaoe u i Tefnut. Devetka stvori vid oiju, sluh
uiju i disanje nosa da oni obavjetavaju srce. Jer upravo ono
raa svako znanje, a jezik ponavlja sve to je srce zamislilo.
(Podcrtao M. Vii).
I bi Ptah zadovoljan kad stvori sve stvari i sve boije rijei. I
on rodi bogove, on stvori gradove, on osnova nome, on stavi
bogove u njihova svetilita11
Kad je rije o predanjima o stvaranju svijeta drevnih
Sumerana, nuno je konstatovati da do nas nisu doprla predanja
po kojima svijet nastaje iz biljaka, ivotinja i ptica, kao to je
sluaj u kosmogoniji starih Egipana.
U kosmogonijskim predanjima drevnog Sumera u ulozi stvoritelja svijeta susreemo bogove i boginje. Tako se u mitolokom
predanju nazvanom Lahar i Anan govori kako je An, vrhovni
bog drevnih Sumerana otpoeo stvaranje velikih bogova, zvanih
Anunnaki, na kosmikoj planini, tom izvoru svekolikog ivota,
izronuloj iz primordijalnih voda u obliku Neba i Zemlje.
Posredstvom Anunna-bogova, kao kosmikih Poela, An stvara sav vidljivi svijet, to se razabire iz sljedeih stihova:
Kad na planini Neba i Zemlje
An rodi Anunna-bogove12
O stvaranju svijeta govore i poetni stihovi mita Postanje i
posveenje trnokopa, u kome se kao kosmokrator pojavljuje bog
En-lil, koji stvaranje svijeta poinje rastavljanjem Neba od
Zemlje iz koje potom izdvaja sjeme kao potenciju svega ivoga:
11 Citirano prema Matje, op. ci., str. 122-123.
12 Gornje mitoloko predanje u cjelosti je prevedeno u ranije citiranoj stu-

diji Misaoni i vjerski ivot, str. 33-34.

536

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Kosmogonijska misao drevnog Bliskog istoka

Gospod, ija je sudbonosna odluka neodlona,

En-lil, to sjeme zemlje iz tla izvodi
Odlui vrsto da Nebo od Zemlje rastavi,
Odlui vrsto da Zemlju od Neba rastavi,
Da bi poraslo sjeme to klija13
Ako uzmemo u obzir ono to se o boginji Namu kae u jednom veoma starom popisu sumerskih bogova, koji je naziva
Majkom koja raa Nebo i Zemlju, dok je njezin piktogram prikazuje kao primogenetsko more iz koga izranjaju Nebo i
Zemlja, An i Ki, koji potom raaju En-lil-a, Gospodar-zrak, i
En-Ki, Gospodar-Zemlju, ovaj pak floru i faunu, oito je da se u
sumerskim predanjima o postanju svijeta krije ne samo nauavanje o sve savrenijim i savrenijim generacijama bogova kao
velianstvenih kosmikih sila, ve i filosofijska teorija drevnih
Sumerana o postanju svijeta14.
to se tie akadsko-vavilonskih predanja, veina njih se podudaraju u tome da su iskonske vode kolijevka svijeta i da je stvaranje
svijeta razumno djelo boanske trijade koju ine Anu, En-lil i Ea.
Sumersko nauavanje, odnosno ideju o sve savrenijim naratajima boanskih bia susreemo i u Enuma eliu, kao temeljnom akadsko-vavilonskom predanju, po kome svijet nastaje iz
prvobitnih haotinih voda olienih u Aps i Tiamat. Stvaranje
poinje sukcesijom boanskih prelaznih bia Lahmu i Lahamu,
An-ar-om i Ki-ar-om, za kojima se raaju osobnija boanstva
13 Cf. Kramer, Sum. myth., p. 51.
14 Ne treba zaboraviti da je sumerska filosofijska misao poznavala Hubur,

Okean slane vode koji je poput Tiamat okruivao zemlju i bio smatran poe-

lom svega ivoga. Odjeci toga sumerskog nazora susreu se i u Enuma eliu,

odnosno Epu o stvaranju, I. 132, gdje se Tiamat, izroujui udovita, naziva

Majka Hubura, odnosno Ponora:

Majka Ponora, stvoritelj svega.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

537

Marko Vii

Anu i Ea, da bi se genealogija zavrila roenjem boga Marduka

kao najsavrenijeg bia.
I po drugoj verziji Enuma elia, nastaloj u estom stoljeu
prije Hrista, svijet nastaje iz iskonskih voda zvanih Kuru, to se
razabire iz sljedeih stihova:
Sve zemlje bijahu Kuru
Nato se neto u Kuru pokrenu,
Eridu nasta, Esagil stasa
Boginja Aruru s Mardukom sjeme
ljudskoga roda stvori15

Kanaansko-ugaritska kosmoloka predanja govore nam da je u

poetku svijeta vrhovni bog-tvorac Kanaanaca, to e rei
Feniana i Ugariana, imenom El, odnosno Baal stvorio primogenetske vode i obdario ih generativnim potencijama. Da bi vitalna poela sadrana u prvobitnim vodama doveo u vidljivu opstojnost, primordijalne vode razdvaja na Gornje slatke vode, simbol
mukog poela i Donje slane vode, simbol enskog poela16.
Bog Baal, kao metafiziko Poelo, budui simbol Gornjih
slatkih voda i boanstvo kia, Donje slane vode koje se u ugaritskoj kosmogoniji smatraju sijelom generativnih potencija, to
15 O sumerskim i akadsko-vavilonskim nauavanjima o postanju kosmosa

i svijeta bogova, kao i o odgovarajuim knjievnim predanjima opirno se

raspravlja u gore navedenoj studiji Misaoni i vjerski ivot, str. 29-35.

16 U Enuma eliu slino postupa bog Marduk, ranije bog En-lil koji

razdvaja Aps, Gornje slatke vode, simbol mukog poela, od Tiamat, Donjih

slanih voda, simbol enskog poela.

Tako u hebrejskoj kosmogoniji postupa Jahve Elohim, Jahve kao tvorac, koji

po midrau Konen 25, Gornje muke vode razdvaja od Donjih enskih voda.

To je razlog zato se u hebrejskoj i ugaritskoj kosmogoniji pojavljuju dva

Okeana, dva ponora, Tohu i Bohu, i dva potopa.

538

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Kosmogonijska misao drevnog Bliskog istoka

e rei zaetnikom postojeega svijeta smjeta u korito, u

Elov voljeni Jam u Elov bezdan17.
Prema drugom fenikom kosmogonijskom predanju, to ga
navodi feniki pisac Sanhoniaton iz Biblosa, svijet nastaje tako
to Majku bogova Bau koja, slino Eurinomi, pelakoj Velikoj
majci bogova, izranja iz prvobitnih voda, simbola nesreenog,
haotinog stanja oplouje bog Kolpija, olienje Sjevernog vjetra. Tim inom je bog Kolpija, kao simbol mukog poela (slino zmiji Ofionu, kao personifikaciji Sjevernog vjetra, Boreja, i
mukom poelu koji u pelakom kosmogonijskom predanju
oplouje Eurinomu, kao to je navedeno u estoj napomeni)
pokrenuo haos da iz sebe stvori kosmos, ureeni svijet18.
Od kosmogonijskih predanja drevnih Hebreja za istraivae
kosmogonij drevnog Bliskog istoka od posebnog su znaaja
dva predanja o postanju i ureenju svijeta iz Biblije, Geneza 12.3; 2.4-23.
Po prvom predanju (koga emo se ovom prilikom jedino i
dotaknuti), nastalom oko 523, godine prije nove ere, u poetku
svijeta bijahu Hoek-Tama, Tehom-Bezdan i Tohu va-bohu,
vodni bezdan, primogenetske haotine vode, Haos.
17 Pobjeda mukih nad enskim vodama kao da ukazuje na pobjedu, odno-

sno prevlast patrijarhata nad matrijarhatom, to je nalo odraza u kosmogonij-

skim predanjima Bliskog istoka.

18 Boginja Bau, prema navedenom fenikom predanju o postanju svijeta,

umnogome podsjea ne samo na boginju-stvoriteljicu svijeta Eurinomu, ve i

na helensku boginju Niktu, No iz ije se ljubavne veze sa Erebom, Tamom,

raaju Eter, kosmiko svijetlo i Dan.

Moda nije naodmet dodati da se helenska boginja Nikta, slino hrianskoj

pramajci zvanoj Eva, koju Geneza, 3.20, navodi kao Havva, naziva Majka

svemu ivome, to je atribut Velike boginje plodnosti drevnog Bliskog istoka,

o kojoj autor ove studije raspravlja u navedenoj radnji Misaoni i vjerski ivot,

str. 36-46.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

539

Marko Vii

Ako pak Tohu i Bohu u gornjem hebrejskom predanju imaju

onu funkciju koju u Epu o postanju imaju Tiamat19 i Aps, to
jest oliavaju iskonske haotine vode predstavljene u liku dviju
nemani, sobom simbolizirajui i prvi roditeljski par, u tom je
sluaju oito da su drevni Hebreji svijet u njegovu zaetku zamiljali kao bezoblino stanje praznine i haosa, sukladno dananjem tumaenju teonima Tohu i Bohu20.
Iz tih primogenetskih, vitalnim potencijama zasienih voda,
slino akadsko-vavilonskim predanjima o postanju svijeta, koja
su hebrejskim posluila kao uzor, najprije izranja zemlja na
kojoj poinje supstancijalizacija vidljivog svijeta.
Redaktor Biblije msli o postanju uvio je u ruho privlane i jednostavne mitoloke prie, kao to nam pokazuju naredni stihovi:
U poetku stvori Bog nebo i zemlju,
Zemlja bijae pusta i prazna;
Tama se prostirala nad bezdanom
i Duh Boji lebdio je nad vodama.

19 Zanimljivo je dodati da se od Tohu, izvorno thw, dodavanjem sufiksa m

dobija antroponim Tehom, izvorno thwm koji u mnoini postaje Tehomot,

izvorno thwmwt, to je, etimoloki gledano, veoma blisko imenu vavilonske

Velike majke boginje Tiamat koja se pojavljuje pod imenima Taawathu,

Tauthe, Taamtu i Tamdu.

Kao to se od Tohu pomou sufiksa dobija antroponim Tehom, tako se od

Bohu dobija Behom, odnosno Behemot.

Tehomot i Behemot, kao to je inae poznato, u hebrejskoj su mitologiji

morska, odnosno kopnena udovita, pri emu se Tehomot izjednauje sa

Levijatanom.
20 O tome vie vidjeti kod Robert Graves-Raphael Patai, Hebrejski mitovi,

Naprijed, Zagreb, 1969. str. 28.

540

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Kosmogonijska misao drevnog Bliskog istoka

Po ovom predanju koje stvaranje svijeta smjeta u proljee,

Jahve Elohim stvara svijet za est dana. Sam redoslijed stvaranja
nije usklaen s naim poimanjem vremena i prostora, odnosno
postanja kosmikih elementarnih sila i ivoga svijeta na zemlji.
Tako Jahve prvoga dana stvara svod nebeski, kojim odvaja
Gornje slatke vode od Donjih slanih voda; treega dana, smjestivi Donje vode u morsko korito, stvara svjetlila na svodu
nebeskom: Sunce, Mjesec i zvijezde: da rastavljaju svjetlost od
tame, dan od noi, da lue jedno godinje doba od drugog.
Petoga dana stvori ptice nebeske i stvorove morske; estoga
dana stvori zvijeri, gmazove i ljude, te potonjima dade vlast nad
svim to je stvorio.
Redoslijed stvaranja svijeta po sumersko-akadskom Epu o
stvaranju to ga je izveo vavilonski kosmokrator Marduk dosta
se razlikuje od gore navedenog teogonijskog predanja.
Marduk stvaranje svijeta poinje tako to raspoluuje tijelo
boginje Tiamat, od jedne polovine stvarajui nebo, od druge
zemlju, koje potom razdvaja. Marduk zatim na nebu stvara planete i zvijezde, odnosno zvijea, uz iju pomo odreuje godinu; stvorivi planete i zvijea, stvara Mjesec, kome povjerava
tvorenje noi, dane da lui njome, kao to je Suncu, amau
povjerio dane. Stvorivi Mjesec i Sunce, nastavlja stvaranjem
drvea i bilja, kopnenih i morskih ivotinja i naposljetku stvara
ovjeka iz krvi Kingu, sina boginje Tiamat.

Filosofijske osnove bliskoistonih predanja

o postanju i opstojnosti svijeta

Temeljne misaone predstave o postanju svijeta

drevnih Egipana, Sumerana, Akaana, Kanaanaca i Hebreja
Pretresajui predanja drevnog Bliskog istoka o postanju svijeta po sebi se nametnulo pitanje: kakav nam stupanj spekulativne

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

541

Marko Vii

msli oituju navedena predanja, odnosno kako su narodi drevnog Bliskog istoka zamiljali i razumijevali postanje svijeta
kao obinu viziju; roenje od iskonskog para roditelja; kao djelo
jednog od roditelja ili pak kao duhovni akt.
Gore izloena i njima slina predanja o postanju ukazuju da se
u njima susreu svi navedeni nazori o postanju svijeta.
Nazor po kome se postanje svijeta razumijeva kao obina vizija susreli smo u predanjima drevnog Egipta, po kojima se svijet,
u liku sunanog djeteta, raa iz biljke, poblie reeno iz lotosa;
ili se postanje svijeta vezuje za ivotinju ili pticu, tanije za
kravu ili feniksa; ili svijet nastaje iz jajeta to ga je snio Veliki
gaka, bog zemlje Geb.
Opisani nazor o postanju svijeta ne prua ni elementarne
oblike spekulativne misli koja se u kosmolokoj misli drevnog
Bliskog istoka zainje kad se postanje svijeta stalo razumijevati kao roenje od iskonskog para roditelja, obino od boga i
boginje.
U kosmogoniji drevnog Egipta takav par boanskih roditelja
ine u svijetli zrani prostor, odnosno toplina i svjetlost i
Tefnut, simbol ivotvorne vode, odnosno vlage u zemlji. Oni
izrouju Geb i Nut, Zemlju i Nebo, ovi pak epagomenska poela Ozirisa i Izidu, Setha i Neftidu, kojima se svagda pridruuje
Horus-pa-herdu, Horus-dijete, kao kvintesencija.
U kosmogoniji drevnog Sumera takav par sainjavaju An i Ki,
Nebo i Zemlja, dva temeljna kosmotvorna elementa. Iz njihove
ljubavne veze raaju se dva osnovna inioca terestralnog ivota:
lil, svijetli zrani prostor, svjetlost, zrak, kosmotvorni Eter olien u bogu En-lilu, i slatke vode na nebu i u zemlji oliene u
bogu En-Ki, odnosno Ea-i.
U kosmogoniji starih Helena, da napravimo malu digresiju,
takav boanski par jesu Uran i Gea, Nebo i Zemlja, iz ijeg se
ljubavnog zagrljaja raaju Titani, Kiklopi i Orijai, koji ine
temelj pojavnog svijeta s njegovom omudrenou i harmonijom.
542

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Kosmogonijska misao drevnog Bliskog istoka

Posljednje utjelovljuju Titanke Mnemosine, kao olienje svjesnog djelovanja, umne sile u prirodi, i Temida, personifikacija
reda, poretka i harmonije kosmikih elemenata21.
Vii stepen spekulativne misli u kosmogoniji drevnog Bliskog
istoka postignut je onda kad se stvaranje svijeta stalo razumijevati kao djelo, odnosno roenje jednog od roditelja boga ili
boginje.
U kosmogoniji starih Egipana tu ulogu ima bog Atum, odnosno Atum-Ra koji, izronivi u vidu otoia iz primordijalnih
voda zvanih Nu, poinje stvaranje na prvobitnoj humci, otoiu
tom sreditu generativnih potencija sa kojeg je potekla vidljiva realizacija i supstancijalizacija vitalnih poela zaetih u
Amonu, Apsolutnom biu.
U kosmogoniji drevnih Sumerana tu funkciju vri vrhovni bog
An, koji poinje stvaranje bogova, kao olienja elementarnih
sila, stihija, na kosmikoj planini izronuloj iz prvobitnih voda
Kuru u vidu zdruenih Neba i Zemlje.
Primjetit nam je da ovaj stupanj stvaranja za razliku od prva
dva, po kojima svijet nastaje na materijalan nain, to stoji u tijesnoj vezi s biomorfnom, fizikom predstavom o postanju svijeta
stoji izmeu biomorfne i logomorfne predstave o postanju, jer
21 Dok je Hesiod, ostajui u sferi mita i mitolokih predodbi, porijeklo

harmonije i sreenosti kosmikih sila u svojoj Teogoniji pripisao bogovima,

dotle je pitanje porijekla harmonije, ureenosti pojavnog svijeta, kao i pitanje

meusobno usklaenih elementarnih, obogotvorenih sila Prirode koju su,

kako drevni Heleni, tako i stari Sumerani, Akaani, Vavilonjani i Egipani

zamiljali i razumjevali kao jedinstvenu cjelinu u vremenu i prostoru, to jest

kao jedno, po vremenskoj i prostornoj neprolaznosti i nepromjenjivosti,

imanentnosti, o emu nam upravo govore Hesiodova Teogonija i An-Anum

bio sredinji problem mislilaca drevnog Bliskog istoka i stare Helade, posebno

jonskih kosmologa Talete, Anaksimena, Anaksimandra te Empedokla,

Anaksagore i drugih.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

543

Marko Vii

Atum-Ra boanstva zaeta u njegovoj misli donosi na svijet tjelesnim putem. On, naime, bogove u i Tefnut donosi na svijet uz
pomo usta.
Najvii stupanj spekulativne misli u kosmogoniji narod drevnog Bliskog istoka, ostvaren je onda kad se stvaranje, postanje
svijeta stalo razumijevati kao duhovni akt. Po tome nazoru o
postanju svijeta bogovi-tvorci kao to su u Egiptu Ra i Ptah; u
Mesopotamiji Marduk; u hrianstvu vrhovni bog ije ime glasi
Jahve aer jihve, Ja sam onaj koji jest svojom tvornom Rijeju
prizivaju u vidljivo postanje u njihovom duhu misaono zaeti
svijet. Drugim rijeima, po ovome se nazoru in stvaranja odvija uz pomo Logosa, to e rei da svijet bogova i ljudi nastaje
na boansku zapovijest.
Reeno se razabire iz gore navedenog memfijskog misterija i
iz poetnih redova Biblije, odnosno iz Geneze, po kojoj svijet
nastaje na Boju tvornu Rije: fiat mundus22!
Iz ovoga proizlazi da u kosmogonijskoj misli drevnog
Bliskog istoka poelo svijeta moe biti materijalne ili duhovne
prirode, odnosno da svijet moe postati fizikim ili duhovnim
putem.
22 Kad, meutim, vrhovni hrianski bog, ili pak bog En-Ki u mitolokom

predanju En-Ki i Sumer Ureenje zemlje i njezinih kulturnih procesa, ili

boginja Nin-hursag, u mitolokoj poemi En-Ki i Nin-hursag, kau roenje

dadoh, odnosno neka bude, to nije samo duhovni akt stvaranja, odnosno sam

proces stvaranja, ve je to i akt podvajanja boga kao duhovnog bia od svije-

ta koga dovodi u postanje, in koji slui oitovanju moi njegova Tvorca.

Rijeju, to je in razdvajanja subjekta od objekta, Tvorca od stvorenog, duha

od materije. To je nesumnjivo jedan od bitnih argumenata da su drevni

Egipani i Mesopotamljani, skoro prije etiri i po tisuljea, poznavali i svijet

iste misli, apstrakcije i spekulacije; da su poznavali logomorfne, a ne samo

tehnomorfne i materijalne predodbe o postanju svijeta, to im se esto near-

gumentovano odricalo i jo uvijek, naalost, odrie.

544

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Kosmogonijska misao drevnog Bliskog istoka

U materijalna, fizika poela idu biljke, ivotinje, ptice i

prvobitne vode, kao to su Hubur, Nu i Okanos, kojima pridruujemo boga Khnum-a iz Elefantine koji svijet stvara na
lonarskom kolu.
Uz materijalna poela vezuje se biomorfna i tehnomorfna
predstava o postanju svijeta.
U duhovna poela svijeta idu pojedina boanstva i tvorna
Misao, odnosno tvorna Rije, kamo idu Atum-Ra, hrianski
vrhovni bog, Hu i Sia, Mummu i M, Enem i Amatu tvorna
Rije i tvorna Misao kod drevnih Egipana, Sumerana i Vavilonjana, s ime u tijesnoj vezi stoji logomorfna predstava o postanju svijeta.
Kosmiki principi postanja i opstojnosti universuma
i njihova obogotvorenost
Budui da je Enuma eli, kao teogonijski ep sui generis, poput
veine teogonija drevnog Bliskog istoka i stare Helade, u svojoj
bitnosti kosmogonijski ep, to e rei da boanstva to ih u
njemu susreemo utjelovljuju elementarne kosmike sile, rei
nam je dvije-tri o kosmikim principima postanja i opstojnosti.
Temeljni princip postanja i opstojnosti kosmosa jeste poelo bezvremenosti, odnosno vjenosti koji se, oponiran zemaljskim, to e
rei prolaznim stvarima moe nazvati i principom besmrtnosti.
Princip bezvremenosti dijalektiki je suprotstavljen principu
vremenosti, odnosno prolaznosti koji se, za razliku od principa
bezvremenosti to se odnosi na boanske, neprolazne i bezvremene stvari, odnosi na zemaljske, prolazne, vremenom obuhvaene, slabo postojane stvari.
Kao to vremensko, prolazno proistie iz bezvremenskog,
neprolaznog, tako i princip vremenskog proistie iz principa bezvremenskog.
Princip pak bezvremenosti i princip vremenosti, kao isto
metafiziki principi, jesu korelativi temeljnog metafizikokosmikog principa vremena.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

545

Marko Vii

Osim toga, dva navedena principa su uzrok i osnova postanja

i opstojnosti objektivnim, kosmikim principima, koji u odnosu
na metafizike stoje stepenicu nie i vezani su za pojavni svijet.
Osnovni objektivni princip jest princip izviranja, hou rei
princip postanja i bivstvovanja suprotstavljen principu uviranja,
odnosno principu prestajanja, jedan i drugi budui fundamentalni principi terestralnog, ulima zamjetljiva ivota u universumu.
Korelativi principu izviranja i uviranja jesu principi niega
reda, odnosno temeljni prirodni, htonski, meusobno sueljeni
materijalni principi, tanije elementi: vatra (oganj, toplota) uz
koji ide atribut suvo, nasuprot vodi (vlagi) sa atributom hladno,
te zemlja i zrak kao supstancijalni principi svekolikog ivota.
Objektivni, odnosno kosmiki principi postanja i opstojnosti
vezani za pojavni svijet korelativni su temeljnim poelima universuma Nebu i Zemlji i s njima kod svih drevnih civilizacija
smatrani bezvremenskim, neprolaznim, vjenim principima
(ime su izjednaeni sa kosmikim principima) suprotstavljeni
zemaljskim, slabo postojanim stvarima.
Gotovo je suvino dodavati da su metafiziki principi bezvremenosti i vremenosti s njihovim korelativima, kao i objektivni,
kosmiki principi uviranja i izviranja, temeljni principi naizmjeninog postajanja i prestajanja svega postajueg u procesu
bivstvovanja postojeeg u svemiru, to e rei vjenog dolaska
i odlaska istog u svemiru.
Ove principe to se duboko proimaju i nadopunjuju s principom vremena, prostora i kretanja, kao i s njihovim korelativima
bezvremenosti i mirovanja kao pokretae i obdravatelje vjenog kosmikog ivota dobro su uoili drevni Sumerani, Akaani
i Egipani, izrazivi ih na slikovit i metaforian nain u mitovima
koji govore o ciklinom raanju i umiranju ivota u prirodi.
Takav je u Sumeru, mit o Dumuzi i boginji Inanni; u Vaviloniji,
mit o Tammuzu i boginji Itar; u Egiptu, mit o Ozirisu i boginji
Izidi; u Kanaanu, odnosno Ugaritu, mit o Baal-Alijanu i boginji
546

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Kosmogonijska misao drevnog Bliskog istoka

Anat; u Siriji, mit o Adonaju i boginji Atarti; kod Hetita, mit o

Telepinu i boginji Kibeli itd.
Ovakav pogled na svijet, utemeljen i izgraen na principu
suprotnosti kao temeljnom principu i uzroniku opstojnosti svih
navedenih metafizikih, kosmikih i prirodnih principa susree
se ne samo kod bliskoistonih naroda ve i kod drevnih Helena,
to se dobro razabire iz nauavanja kako jonskih kosmologa tako
i iz najranijih helenskih teogonija, kakva je, uzmimo, Hesiodova.
Da bi, naime, neto postalo i opstojalo nuna su dva suprotna
poela muko i ensko poelo, princip. Zato se u svim drevnim
kosmogonijama kao poelo postanja susree muki (Aps, Atum,
Okanos) i enski (Tiamat, Nu, Tetija) princip, poelo.
Princip suprotnosti, kao osnovni dijalektiki princip postanja i
opstojnosti u Epu o stvaranju oituje se u liku boga Aps,
mukog poela, olienju Gornjih slatkih voda, i u liku boginje
Tiamat, enskog poela, kao olienju Donjih slanih voda, to se
razabire iz poetnih stihova Epa.
Osim toga, princip suprotnosti susree se i u nauavanju drevnih naturalnih, u biti dualistikih religija Bliskog istoka o vjenoj borbi sila Svijetla, kao simbola ivota, sa silama Tame, kao
simbola unitenja koje se meusobno nadopunjuju i ivotno proimaju. Ovo nam zorno ilustruje u egipatskom panteonu borba
Seth-a i Ozirisa, zmaja Apofisa i boga Ra-a, u mazdaizmu borba
Ahrimana sa Ahura Mazdom; u helenskom panteonu borba
Tifona i Zeusa; u sumerskom pak borba boga Ninurte sa Kurom, gospodarom donjega svijeta itd23.
23 O principu suprotnosti govori i Empedokle, helenski filosof iz grada

Akraganta sa Sicilije (oko 490-430).

Po njemu su temeljni principi opstojnosti pojavnog svijeta Ljubav i Mrnja

koji, budui meusobno suprotstavljeni, naizmjenino vladaju svijetom u

krunom vremenskom toku, o emu vidjeti H. Diels, Fragmenti predsokrato-

vaca I, 26. 138-149 K., 112-118.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

547

Marko Vii

O obogotvorenosti kosmikih poela ovom prilikom recimo

toliko da su kod drevnih naroda bili obogotvoreni htonski principi zemlja i voda, vatra i zrak, kao etiri supstancijalna poela
materijalnog svijeta, dok je od metafizikih poela tu osobinu
uivalo vrijeme.
Nauavanje jonskih kosmologa u svijetlu kosmoloke
misli drevnog Bliskog istoka

Jonski kosmolozi Talet, Anaksimen, Anaksimandar i Heraklit

Efeanin porijeklom iz Male Azije, djeluju u estom i u prvoj
etvrtini petog stoljea prije nove ere odlikuju se slobodnim,
religijskim pogledom nesputanim pristupom razmatranju
kosmikih pojava, jer ni po pozivu nisu bili predodreeni da se
bave duhovnim stvarima.
Stojei pod jakim uticajem nauavanja drevnog Bliskog istoka o postanju svijeta krenuli su vlastitim putem te su pitanje
postanja universuma i ovjeka u njemu prenijeli iz oblasti religije i pjesnike imaginacije u oblast razuma.
Dok, naime, kosmogonijska mitoloka predanja opisujui
slijed svetih, od bogova danih kosmotvornih zbivanja u koja
smrtni ovjek ne smije dirati ne podlijeu nikakvoj raspravi,
jer mit tei da bude prihvaen kao takav, dotle jonski kosmolozi mitoloka predanja o postanju kosmosa, i sam kosmos,
podvrgavaju razumskom ispitivanju, pritom zasnivajui i donosei vlastiti sud i teoriju o postanju kosmosa. To ukazuje da se u
nauavanju jonskih kosmologa s kritikom, filosofijskom milju
raa i razdvajanje duha od materije, subjekta od objekta.
Empedokle je, dakle, prvi helenski mislilac koji je na razgovjetan nain izra-

zio dijalektiku osnovu zbivanja u svemiru, to e rei misao o naizmjeninom

postajanju i prestajanju, o krunom bivstvovanju kosmikog ivota, vjenom

odlasku i dolasku istog u universumu, izraenog kroz etiri elementa: vodu,

vatru, zrak i zemlju.

548

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Kosmogonijska misao drevnog Bliskog istoka

Drukije reeno, u njihovom nauavanju, pogledu na svijet, priroda i prirodne pojave nisu ravnopravan partner ovjeku, nisu
ti, ve ono, objekt razmatranja.
Prevlast duhovnog elementa nad prirodnim, roena kod jonskih kosmologa, za razliku od istonih naroda, kod kojih susreemo jedinstvo duhovnog i prirodnog elementa, duha i materije,
to je odlika i drevnih Helena doklasinog i klasinog perioda
(od VIII. do V. stoljea) imala je za posljedicu da je duh drevnih
Helena prirodu, materiju (hle), ne samo podredio sebi, ve je
istu i uobliio u red, sklad, kosmos, i na kraju u ljepotu, kao najvii ideal ljudskog ivljenja. Kako je taj ideal vremenom prerastao u svijest, u misao o skladu svega postojeeg u prirodi i ljudskom ivotu to je imalo za posljedicu da se svijest stala promatrati kao optost svijeta po sebi i za sebe, a to pak dovelo do
uobliavanja te i takve svijesti u moralne maksime i zakone to
se nesumnjivo moe prihvatiti kao postulat da je helenska svijest, to e rei nazor o ivotu makrokosma i mikrokosma, ravna
nazoru o ureenosti, ljepoti universuma. Odatle, jo od vremena
jonskih kosmologa, i potie helenska tenja da se postanje elementarnih sila prirode, odnosno one same dovedu u razuman
poredak, sustav, takav poredak proteui i na svijet bogova.
To je razlog zato u najranijim teogonijama drevnih Helena,
Homerovoj i Hesiodovoj, u samom poetku sreivanja njihove
misli susreemo teomahije, borbu bogova kao olienja elementarnih kosmikih sila, pri emu na koncu dolazi do pobjede
Zeusa, hou rei Jednoga, Duha nad Haosom, razobruenou
to ju oliavahu Titani na elu sa Tifonom i drugim udovitima,
kao to su storuki Orijai itd.
Rijeju, dolazi do pobjede intelekta, kao naela dobra, nad
osjeanjima, kao simbola prirodnog i naela zla. Pri tome dolazi
do nagodbe razuma s osjeanjima, kao simbola prirodnog u ovjeku, do nagodbe duhovnog u prirodnom, kao osnovi ureenog
svijeta u kojem osjeanja uvijek tee da nadvladaju duhovno,
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

549

Marko Vii

razum kao osnov postanja i opstojnosti kako makrokosma tako

i mikrokosma. To dalje ukazuje da naelo duhovnog preovlauje nad naelom prirodnog kroz koje duhovno emanira, ne uspijevajui da se u potpunosti otrgne od prirodnog i stvori svoj
duhovni svijet, svijet ideja kao duhovnog bia. No, vratimo se
jonskim kosmolozima!
Slika postanja svijeta to nam se oituje iz fragmentarno ouvanih izvjetaja o kosmogonijskim nauavanjima jonskih
kosmologa Taleta, Anaksimandra, Anaksimena i Heraklita
Efeanina, budui pod jakim uticajem prirodne filosofije drevnih Vavilonjana, odlikuje se nadahnutom, intuitivnom, jo uvijek mitotvornom vizijom o postanju svijeta, vizijom u kojoj
nedostaje empirijsko i racionalistiko promatranje i kritiko
ocjenjivanje razumske povezanosti pojavnog svijeta. To ukazuje da se jonski kosmolozi nisu oslobodili mitskih teogonija i da
nisu na pitanja o postanju kosmosa odgovarali naunom teorijom i naunim promatranjem24, jer su i oni djeca svoga, jo
uvijek mitskog vremena. Ako se, naime, prirodna filosofija,
odnosno prirodni filosofi, gdje spadaju jonski kosmolozi, odlikuju time da im misao ostaje u domenu prirode (koja ini alfu i
omegu njihova umovanja) a ne u domenu logikih pojmova, to
je odlika isto racionalistikog filosofijskog umovanja o spoznajnim principima razuma, iste logike, onda je vie no deplasirano govoriti o jonskim kosmolozima kao o osnivaima jonske
znanosti i filosofije, jo manje kao o tvorcima evropske znanosti i filosofije uopte, kao to to ini akademik Milo uri u
navedenom djelu.
Glavna zasluga jonskih kosmologa, kao utemeljitelja evropske filosofijske misli, sastoji se u tome to su oni u njezinoj
povijesti prvi stali da u prirodi odvajaju duu od tijela, subjekt
od objekta, to i jeste prvi korak ka razilaenju s mitskim,
24 Usp. Dr Milo uri, Istorija helenske knjievnosti 2, Beograd, 1972,

str. 472.
550

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me

Kosmogonijska misao drevnog Bliskog istoka

intuitivnim nainom razmiljanja, koji u prirodi ne razlikuje

duu od tijela, subjekt od objekta.
Iz toga proizlazi da nije tana tvrdnja dr-a Miloa uria da
jonski kosmolozi u prirodi nisu odvajali duu od tijela (ibidem), kao to nije tana ni njegova tvrdnja da su oni, konkretno
Talet, prasupstanciju smatrali nepromjenjivom, jer je ba oni, u
pogledu forme i sadraja, smatraju promjenjivom, s razlogom to
u suprotnom iz nje ne bi moglo sve nastajati i u nju se vraati.
Osim toga, nuno je istai da jonski kosmolozi i nisu tragali za
prasupstancijom iz koje je sve nastalo, iz ega sve proizlazi,
kao to to na str. 473, citiranog djela, tvrdi Milo Duri, ve su
oni tragali za arkh, ne kao za prapoelom, praizvorom iz koga
je sve proizilo, nastalo, ve kao za supstratom, kao za odravajuim naelom, trajnim elementom postanja i opstojnosti postalog. Ukratko, tragali su za stalnim prauzrokom kao materijalnim,
a ne boanskim obdravateljem; za arkh kao za naelom koje
odrava postojee i bivstvujue u prirodi, samo budui ne samo
promjenjivo ve, tavie, i neodreeno. Upravo to susreemo u
Anaksimenovu nauavanju o zraku i Anaksimandrovu o peironu, beskonanom, o kojem Anaksimandar kae: Poelo svega
jeste peiron gdje je svemu postojeem proishodite, tu mu je
po nunosti i uhodite, jer sve postojee jedno drugomu, po nunom vremenskom slijedu dogaanja daje zadovoljtinu25.
Iz gore reenog o jonskim kosmolozima proizlazi da su oni
prvi u povijesti evropske filosofijske misli doprli do racionalistikog razlikovanja subjekta i objekta, duha i materije i na
temelju toga razvili svoje, uslovno reeno, materijalistiko
tumaenje, teoriju zasnovanu na principu analogije; teoriju koja
25 Skoro istovjetno gledite o arkh susree se i u teogonijsko-kosmogonij-

skim nauavanjima drevnog Bliskog istoka, konkretno u Epu o stvaranju, u koje-

mu se kao arkh, prasupstancija, pojavljuje slatka (Aps) i slana (Tiamat) voda.

Osim toga, zar bog-tvorac Marduk od tijela boginje Tiamat nije nainio

nebo i zemlju kao trajni element postanja i opstojnosti?

www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2013.

551

se odlikovala revolucionarnim odbacivanjem vjerskog tumaenja u oblasti uoenih pojava, pritom poimajui universum kao
razumljivu, milju i harmonijom proetu cjelinu. Oni su se, uz
to, u svojem nauavanju o prirodi odlikovali strastvenom
dosljednou u dokazivanju svojih teorijskih postavki bez obzira na injenino stanje u pojavnom svijetu. Jedno i drugo je bilo
odlika slobodne misli koja u pogledu pitanja o postanju svijeta,
u odnosu na bliskoistonu misao, predstavlja vii stupanj spekulativne misli.
Ukratko, jonski kosmolozi odlikuju se intuitivnom spoznajom
poela svijeta, smatrajui ga objektivnim i promjenjivim, a ne
subjektivnim i nepromjenjivim, obogotvorenim poelom, po
emu se otro razilaze s bliskoistonom milju po kojoj je poelo, praizvor svijeta, boanstvo.

552

MATICA, ljeto 2013.

www. maticacrnogorska.me