Karl Gustav Jung

analitika psihologija
SEMINAR O NIEOVOM ZARATUSTRI

Karl Gustav Jung
In the spring of 1934, Doctor C. G. Jung with a group

advanced students had engaged themself with Nietzsches
strange and wonderful work Thus Spoke Zaratustra as their new
topic. And when the group convened in May, they were to hear
their mentors warning that they all had an uphill and rocky path
before them. The excitement grew when his leader began to prepare them for a journey that was destined to end before its natural culmination, drowned out by the alarms of war as the fateful summer of 1939 approached. Ilija Kapii translated and
prepared this work for publish.
Predavanje I
05. maj 1937.
Prof. Jung: Dame i Gospodo: Na prethodni seminar bavio se

26. poglavljem Zaratustre, poglavljem o svetenicima, ali prije
nego to nastavimo elim da napraviim nekoliko primjedbi za
dobrobit onih koji nijesu bili ovdje ranije. Zaratustra je veoma
delikatan predmet, ali je bila elja pojedinih lanova naeg seminara da se ja bavim njim. Osjeao sam se sasvim neodluno jer
je to prilino ambiciozan zadatak. Priznajem, vrlo je zanimljiv
psiholoki materijal, ali je dug i, iz odreenih razloga, izuzetno je
www. maticacrnogorska.me
MATICA, proljee 2013.
399
Karl Gustav Jung
teko nositi se sa njim. Naravno, injenica da je teak nije razlog

protiv bavljenja njim; naprotiv, tei sluaj uvijek je puno zanimljiviji od jednostavnog i lakog. Zaratustra je Nieovo
najznaajnije djelo. U njemu izraava neto to je stvarno njegovo i to je njegov poseban problem. Njegove najproduktivnije godine bile su osamdesete godine prolog vijeka, i na mnogo
naina on je dijete svog vremena, ali takoe je pretea vremena
koje dolazi i vremena koje e tek doi.
Moglo bi se rei da je raslojavanje nae populacije istorijsko;
postoje odreeni ljudi koji ive, koji jo ne bi trebalo da ive.
Oni su anahroni. Oni predviaju budunost. Zatim, tu su neki
koji pripadaju naem vremenu; ali, mnogi ne pripadaju naem
dobu uopte, nego je trebalo da ive u vrijeme naih roditelja i
predaka. Zatim, jo uvijek postoje mnogi koji pripadaju Srednjem Vijeku, a drugi iz dalekih vremena, ak peinski stanovnici; vide se na ulicama i vozovima, a povremeno se susrijee i
smijeni stari stanovnik peine koji zaista vie ne bi trebalo da
ivi. To je zbog injenice da odreeni problemi vremena postaju problemi kojih su svjesni mnogi ljudi, dok drugi ljudi koji
ive u isto vrijeme, njima nijesu uopte dodirnuti, barem ne
direktno. Pa, Nie je u svoje vrijeme bio ovjek budunosti, njegova jedinstvena psihologija bila je psihologija ovjeka koji je
mogao ivjeti danas, poslije velike katastrofe svjetskog rata.
Zato je za nas od sasvim posebnog interesa da se u nju zadubimo, jer je ona na mnogo naina psihologija naeg vremena.
Vidite, Zaratustra je vie od pukog naslova: figura Zaratustre
je na neki nain sam Nie, to jest, Nie se u velikoj mjeri identifikuje sa figurom Zaratustre, uprkos injenici da je rekao da
jedan postade dva kada mu se Zaratustra prvi put pojavio,
pokazujui da je tu figuru osjeao kao razliitu od sebe. Ipak,
nemajui psiholoke koncepte on za njega nije postao problem;
poto je njegov opti filosofski stav bio previe estetski, on ga
je manje ili vie uzimao kao metaforiku figuru i sa njom se
400
Seminar o Nieovom Zaratustri
identifikovao. Pa, to je ishod dogaaja: naime, to stvara veliku

razliku od onoga sa im se neko identifikuje, a Nie nije bio
sasvim svjestan sa im se identifikovao. Nije znao da njegova
izjava Bog je mrtav znai neto to nije sasvim razumio; za
njega je iskustvo Boga bilo miljenje ili vrsta intelektualnog
uvjerenja, pa je samo potrebno rei da Bog ne postoji i tada on
ne postoji. Ali, u stvarnosti Bog nije miljenje. Bog je
psiholoka injenica koja se ljudima dogaa.
Ideja o Bogu nastala je sa iskustvom numinosum. To je bolno
psihiko iskustvo u trenucima kada se ovjek osjeao savladan.
Rudolf Oto odredio je ovaj trenutak u svojoj Psihologiji Religije
kao numinosum, to je izvedeno iz latinske rijei numen, a znai
nagovjetaj ili znak.1 To dolazi iz starog iskustva da je u antiko
doba, kada je ovjek imao direktnu molitvu za statuu boga, stupao na kamen koji je bio podignut na njegovoj strani da
omogui ljudima da viknu svoju molitvu u uvo tako da bi ih bog
uo; a zatim je gledao u figuru dok bog klimne glavom, otvori
ili zatvori oi, ili odgovori na neki drugi nain. Vidite, to je bio
skraeni metod aktivne imaginacije, koncentrisanje na sliku dok
se ne promijeni;2 u tom trenutku bog je davao nagovjetaj, pristanak ili odbijanje, ili neku drugu naznaku, a to je numinosum.
Pa, to je oito psiholoka injenica, a Nie, ne zajui psihologiju uopte iako je zaista bio veliki psiholog ponaao se sa tim
konceptom Boga kao da je on isto intelektualni koncept, a mislio je ako on kae Bog je mrtav onda Bog ne postoji. Ali,
psiholoka injenica ostaje, a onda je pitanje u kojem e se
obliku ta injenica ponovo pojaviti.
U ovom sluaju ponovo se pojavila u Nieovom vlastitim
razdvajanju: naime, kada se u njemu pojavio Zaratustra
1 Rudolf Oto (1869 1937). Njegova Ideja o Svetom (1917) snano je uti-
cala na Junga.
2 Barbara Hannah, lan seminara, napisala je knjigu o ovom predmetu:
Susreti sa Duom: Aktivna Imaginacija (Boston, 1981).
401
Karl Gustav Jung
oigledno je osjetio da on nije jedno ve dvoje, i rekao je to,

poto unutra nije bilo nita to je izvan njega ili, ako je bilo to
je onda bio on sam morao je naravno rei da je on sam
Zaratustra, bio je poistovjeen. A, tako je bio poistovjeen sa
injenicom numinosum: mrao je postati numinosum. To znai da
je imao inflaciju, bio je ispunjen vazduhom, bio je ogroman! A,
uskoro emo doi do poglavlja gdje e odati tu injenicu
govorei o vjetru kojim je ispunjen. Osim toga, kada je odreena
slika smanjena do oigledne nitavnosti, to je ba kao da je
pneuma, ono to zovemo duh, takoe smanjena na svoju
iskonsku formu koja je ba vazduh. Vidite, kada imate iskustvo
boanstva, numinosum, a imate sliku o njemu, tada moete rei
to je iskustvo duha; ali, kada je umanjite ili odbacite tada njeno
postojanje prosto sve ispunjava vazduhom. Tada to moe voditi
ak u neurozu gdje imate sve simptome guenja, ili umjesto posjedovanja duha stomak moe biti doslovno ispunjen vazduhom.
Duh je takoe izvor inspiracije i entuzijazma jer struji; njemaka
rije Geist je vulkanska erupcija, gejzer. Aspekat duha je razlog
zato se alkohol zove spirit, na primjer; alkohol je umanjeni
oblik duha. Zato se mnogi ljudi gubei duh odaju piu. Pune se
alkoholom; vidio sam mnogo sluajeva te vrste. To je tipino za
mukarce, iako to takoe rade i ene.
Dakle, Nieova knjiga je priznanje ovog stanja i njegovih posebnih problema. Vi znate da imamo neku vrstu reminiscencija
koje bi se mogle nazvati srednjovjekovni ili primitivni svijet u
kojem je numinosum izvan nas. Ja u to ne treba da idem. Ali, vi
vjerovatno nijeste sasvim svjesni svijeta u kojem je numinosum
unutar vas, naeg svijeta u kojem se numinosum doivljava kao
psiholoka injenica. Sama rije pokazuje da boanstvo
proglaavamo kao nae iskustvo, i nije nita sem nae iskustvo;
iako moemo zanijekati da je to pravo iskustvo i misliti da je to
psihika pojava koja se dogaa samo odreenim ljudima.
Naravno, to stvara novu vrstu svijeta, svijeta bez boanstva, bez
402
duha, svijeta u kojem smo praktino ive stvari! Naravno, onda

je upitno koliko smo zaista ivi, jer smo tako duboko uvjereni da
se kreemo kroz prostor kao i bilo koji drugi predmet koji se
kree kroz prostor, da ne vidimo posebnu razliku; postoji samo
ogroman prostor kroz koji se stvari kreu, a budui da ne moemo ukazati na neki posebni smisao moramo se odrei ideje o
formulisanju smisla u toj itavoj stvari. Vidite, to je savreno
nov, vrlo poseban svijet; nikada prije nijesmo iskusili kako se
osjeamo kada je numinosum poistovjeen sa nama, kako je to
kada smo mi numinosa. To je novi problem, a on nas stavlja pred
potpuno novi zadatak; naime, kako se trebamo ponaati ako smo
numinosum, kako je to kada smo mi bogovi ili neto blizu toga
drugim rijeima, kako bi bilo da smo mi Natovjek. Jer,
Zaratustra je Natovjek koji ve postoji u Nieu, on se
povremeno osjeao kao da je ve Natovjek.
Ova knjiga nas uvodi pravo u tu vrstu problema. Nadugako
nam kazuje to su unutranji dogaaji, kako se osjeamo u
odnosu prema drugim ljudima, prema vrijednostima, kako sve
mijenja svoj izgled. Na primjer, Nie nam sam govori o unitavanju ili Umwertung aller Werte (njem. revalorizaciji svih vrijednosti, pp.), transformaciji svih vrijednosti; naravno sve vrijednosti postaju drugaije kada ste Bog, kada ste neto to
nijeste bili nikada prije. Ako ste toliko veliki, tada sve druge
stvari postaju male. To je kao da ste veliine nebodera, kada bi
naravno va odnos prema ostatku svijeta bio previe nespretan;
ak ne bi bili sposobni da uete u vlastiti dom, a takvo neto ne
bi funkcionisalo. Zapravo, mi smo ovdje usred rasprave o
stvarnim, postojeim vrijednostima. Na primjer, posljednje
poglavlje kojim smo se bavili ima veze sa novim odnosom
prema injenici svetenika, to bi svetenici znaili za nekog ko
ima inflaciju, ili ko je sam numinosum, ili kako svetenici
izgledaju u oima boanstva. Vrlo dobro znamo kako boanstvo
izgleda u oima svetenstva, ali ne znamo kako svetenstvo
403
Karl Gustav Jung
izgleda u oima Boga. Ali, o tome moemo stei prilino visprenu ideju iz itanja ovog poglavlja.
A, sada dolazimo do novog poglavlja estitost. Ovdje je
ponovo postavljeno pitanje kako boanstvo izgleda estitom?
Kako oni izgledaju u njegovim oima? Naravno, eksperiment
nije potpuno ist to ete shvatiti, jer esto upadamo u injenice
koje nam vrlo jasno pokazuju da je iza Zaratustre Nie, da Nie
ima inflaciju i da je zato boanstvo u pomalo nezgodnom
poloaju. Ako boanstvo nalazi da je identino sa gospodinom
Nieom, naravno, prostor je malo tijesan, pa ak i sud o Bogu
postaje malo tijesan. U takvim sluajevima moramo se obratiti
Nieovoj biografiji i ogranienjima njegovog vremena budui
da je on dijete svog vremena. Ali, u boljim djelovima njegovog
teksta dobra je stvar imati na umu da ne govori Nie ve
boanstvo, a to oito nije dogmatsko boanstvo, ve boanstvo
kao psiholoka injenica.
Vidite, boanstvo kao psiholoka injenica vjerovatno uopte
nije to to su crkva ili vjera od njega stvorili. Odreeni protestanti, protestantski teolog, na primjer, uvjeravae vas da je Bog
ogranien da bude samo dobar, a uvijek se mora postaviti pitanje zato to oni kau. To moe biti jer je istina da ovaj psiholoki
faktor koji reprezentuje Boga nije nita drugo nego dobro, ali to
takoe moe biti jer se plae da ne bi bio dobro. To mogu rei
kao vrstu zatitnog gesta da bi se zatitili, ili da prisile ili
umilostive boanstvo. Kao to kaemo nekom ko prijeti da se
naljuti: Pa, budi strpljiv zaista si vrlo strpljiv, kako bi uinili
da on povjeruje da je strpljiv. Pa, sasvim je mogue da molimo
Boga da bude dobar kako bi on bio dobar, nadajui se da e biti
ubijeen i da e zaista biti dobar.
Ovo nipoto ne znai bogohuljenje; iza sebe imam autoritet
katolike crkve. Ili se samo treba vratiti do njemakog reformatora Lutera koji je prepoznao da Bog nije uvijek dobar; za razliku od modernih teologa dozvolio je da je Deus absconditus,
404
skriveni ili zaklonjeni Bog, posuda za nedjela, za sva uasna

djela koja se deavaju na svijetu. Mi ne moemo zamisliti da bi
dobri Bog bio odgovoran za sve te gluposti. Sasvim je u rukama
Svemonog da stvori ovjeka dobrom posudom, ali mu je bilo
drae da od njega stvori veoma nesavrenu posudu. Radije je
probudio sve vrste izuzetnih grehova u svijetu, koji su izvan ovjekove moi da se sa njima nosi, a ovjekovo djelo obesmislio. Pa, budui da ne moemo pretpostaviti da je to sve za
ovjekovo dobro, kaemo da je to avolje djelo, ali je samo
postojanje avola oduzimanje svemoi Bogu. Kada sam bio
djeak pitao sam oca zato postoji avo u svijetu, budui da je
Bog svemoan, a otac je rekao da je Bog odobrio avolu
odreeno vrijeme u kojem on obavlja svoj posao kako bi provjeravao ljude. Ali, rekao sam: Ako ovjek pravi lonce i eli
provjeriti da li su dobri nije mu potreban avo, on sam to moe
uiniti. U molitvama Bogu jo uvijek imamo: Ne dovedi nas
u iskuenje, a jedna od mojih keri je rekla da dobri Bog zna
bolje nego da dovodi ljude u iskuenje, a ja nijesam imao nita
rei protiv toga. Pa, vidite kada u Nieu govori boanstvo, ono
moe rei vrlo okantne stvari. To objanjava zato u Zaratustri
postoji toliko okantnih stvari. Dakle, sada poinje novo
poglavlje.
Grmljavinom i nebeskim vatrometom mora se govoriti lijenim i pospanim ulima.
Ako imate na umu da Bog govori, to je gotovo kao psihologija starog Jahvea koji je govorio grmljavinom i munjom, i stvorio toliko nereda u svijetu.
Ali, predivan glas govori njeno: on poziva samo
najprobuenije due.
Njeno je vibrirao i smijao se meni danas moj tit; to je bila
ljepota svetog smijeha i uzbuenja.
Vama se, vi vrli, danas smijala moja ljepota. A, zato je doao
njen glas do mene: Sem toga, oni ele - da budu plaeni!
405
Karl Gustav Jung
Zaratustra vrlo jasno ukazuje na injenicu da veina ljudi vie

voli da budu estiti jer se to isplati, pa njihova vrlina nije sasvim
pouzdana slui svrsi, vrlo esto smo samo dobri u oekivanju
da svako kae: Zar to nije lijepo, a tako emo biti nagraeni.
Osim toga, elite da budete plaeni, vi vrli. elite nagradu za
svoju vrlinu, i Nebo za Zemlju, a vjenost za danas?
A, znate me koriti za uenje da ne postoji darivatelj nagrade,
niti blagajnik? A, zaista ja ak uopte ne uim da je vrlina vlastita nagrada.
Ah, ovo je moja tuga: da postoji nagrada i kazna u osnovi
stvari, insinuacija je a, sada ak i u osnovi vaih dua, vi vrli!
Pa, ideja je ako ne postoji boanstvo, ne postoji blagajnik, tu
na kraju naih ivota nema nikoga da nam plati za sve nae
vrline. Ako vrlina uopte znai nagradu ona mora biti vaa. Ova
ideja o pogodnosti vrline, oitoj vrijednosti, gotovo komercijalnoj vrijednosti vrline, svia se Nieu vrlo mnogo, pa se u nju
uputa vrlo malo, a to objanjava posebni stil naredne reenice:
Ali, kao rilo divlje svinje moje rijei e se zariti u osnovu
vaih dua: za vas u se zvati raonik.
Vidite, vrlina je uvijek teka stvar, jer neka vrlina ne bi postojala ako ne postoji potreba, pa moete oekivati da pronaete
neto ispod nje; vrlina je esto plat koji pokriva neto drugo.
Ako neko previe insistira na istini, potenju ili iskrenosti, na
primjer, moete biti sigurni da je iza toga neto sakriveno; samo
zato to imaju namjeru lagati, prikriti, mnogo govore o iskrenosti: Qui sexcuse saccuse.3 To je, bojim se, karakteristika mnogih vrlina, a kada to otkrijete to vam daje, naravno, izvjesno bezboniko zadovoljstvo da iskopate sve ono to je sakriveno; otkrili ste da su zakljuali sva vrata, a naravno, vaa je znatielja
probuena elite da znate to je iza njih. Naravno, to pronaete nije uvijek sasvim bezopasno: moete pronai ak i prljavtinu. A, u iskopavanju prljavtine prilino ste blizu svinja,
3 Ko se pravda sebe optuuje.
406
pa ulazi vepar, i zato se sve vrste pogrenih metafora predstavljaju Nieu kao to je potrebno rilo divlje svinje kako bi se
iskopale tajne koje miriu na zlo. Ova vrsta interesovanja Niea
ini gotovo psihoanalitiarem. Ovo je, dakle, malo ograniavanje bojeg glasa, samo mislim da je ovjek, odve ljudski
Nie odigrao odreenu ulogu u tome.
Sve tajne tvog srca e izai na vidjelo; a kad budete leali na
suncu razrovani i slomljeni tada e vae lai biti razluene od
vae istine.
Jer, ovo je vaa istina: previe ste isti za prljavtinu rijei:
osveta, kazna, nagrada, odmazda.
Vi volite svoju vrlinu kao to majka voli svoje dijete; ali,
kada je neko uo majku da eli da bude plaena za svoju
ljubav?
Ovdje ponovo vara odve ljudski Nie. uo sam previe
esto majke koje oekuju da budu plaene za svoju ljubav. Nie
nije, jer je bio ovjek sa veoma razvijenom intuicijom i intelektom, ali mu se osjeanje razvijalo polako. Stvarno nije imao
svoje vlastito osjeanje. Takvi ljudi uvijek imaju materinska
osjeanja, nastavljaju osjeanja svojih majki; u njegovoj
biografiji postoji obilje dokaza za tu injenicu. A, materinska
osjeanja nikad nijesu bila podvrgnuta blioj analizi, u svakom
sluaju ne kad ih i mukarac ima; on vjeruje u materinsko
osjeanje, a to njegovo majka-osjeanje je isto, svemono i
predivno, a naravno nikad ne oekuje da e biti plaeno. Ali,
poto postoje oblici majka-ljubavi koji posve odluno ekaju na
isplatu jednako je izvjesno da materinska ljubav u mukarcu
oekuje nagradu.
Vaa vrlina je vae najdrae Sopstvo. U vama je e prstena:
da ponovo dostigne sebe, bori se i povija svaki prsten.
Ovdje u vam proitati njemaki tekst ovaj engleski prevod
nije sasvim dovoljan: Es ist euer Liebstes selbst, eure Tugend.
Des Ringes Durst ist in euch: sich selber wieder zu errichen,
407
Karl Gustav Jung
dazu ringt und dreht jeder Ring.4 to ovo znai? Ovu vrstu govora sreli smo i ranije.
Mrs. Crowley: Zar on ne upuuje na povratak?
Prof. Jung: Prsten je vjeito vraanje. To je Nieova koncepcija o besmrtnosti. Vidite, za njega je broj mogunosti u
Univerzumu ogranien. To ne pronalazite u ovoj knjizi. Nieova
ideja o Vjeitom Vraanju istoga u posmrtnom je izdanju od
strane Honeffera koje je sainjeno od fragmenata rukopisa u
Nieovoj arhivi.5 Tu se Nie bavio idejom da je broj mogunosti
u Univerzumu ogranien i zato je neizbjeno da e se u toku
beskonanog prostora i vremena iste stvari vratiti, a onda e
opet sve biti kao to je bilo. Ta ideja ga je ispunjavala izuzetnim
entuzijazmom. Ja to ne mogu sasvim razumjeti, ali to nije
vano. To pripada ovoj simbolici prstena, prstenu prstena,
prstenu vjenog vraanja istog. Zapravo, taj prsten je ideja
cjelovitosti, a to je naravno ideja individuacije i individuacioni
simbol. On znai apsolutnu cjelokupnost Sopstva, a vidjet ete
da je to potvreno u tekstu.
U mojem izdanju teksta na engleskom jeziku postoji greka. U
reenici: Vaa vrlina je vae najdrae Sopstvo, self (eng.
Sopstvo, sebe, svoje, pp.) nije trebalo napisati sa veliko S to je
pogreno. Nie ovdje ne misli Sopstvo, on misli ona je tvoje
najdrae. To bi bio doslovni prevod euer Liebstes selbst, a
nije tvoje najdrae Sopstvo.6 Ja imam originalno njemako
izdanje gdje je to malo slovo. Rei ona je Selbst (njem.
4 Kaufmanov prevod glasi: Vaa vrlina je ono to vam je najdrae. U vama
ivi okretanje prstena: svaki prsten se bori i okree da u vama ponovo dostigne
sebe, Kaufman, str. 206.

5 Godinu poslije Nieove smrti Ernst i August Horneffer, i Peter Gast
(Nieov vjerni uenik i korespondent) izdali su tom XV Werke: Studije i
Fragmenti, koje su naslovili Volja za Mo (Leipzig, 1901). Vidite, WP.

6 U ovoj knjizi praksa urednika CW je slijeena u korienju malog slova s
u Sopstvu, za Jungov prepoznatljivi koncept.

408
Sopstvo, pp.) naravno, novo je tumaenje, a vjerovatno je ta

oigledna greka dola iz injenice da ete nekoliko redaka dalje
nai reenicu da je vaa vrlina vae Sopstvo, a nije spoljanja
stvar. Ali, to je vjerovatno sugerisano reenicom kojom se
zapravo bavimo; prvo je samo elio rei da je vaa vrlina najdraa stvar za vas, stvar koju njegujete i najvie volite, a zatim
da sugerie ideju o Sopstvu, to se dokazuje na nain na koji je
to tampano u prvom izdanju. Vidite, injenica koju on pokuava ovdje da izrazi, je da je vrlina stvar koju najvie volite, to
znai da je intenzitet vae ljubavi vrlina, a tu uzima rije vrlina
u njenom antikom smislu. U njemakom jeziku to je Tunged
(njem. vrlina, pp.) to ima veze sa Tuchtigkeit (njem. efikasnost, pp.) ali to ujedno izvorno znai neto to je efikasno kao
latinska rije virtus, koja ima znaenje kvalitet ili mo.
Opijum ima virtus dormitiva (lat. mo uspavljivanja, pp.) to
znai da ima kvalitet narkotika. Virtus je dinamiki kvalitet. Pa,
on misli na samu injenicu da je vrlina ono to najvie volite, ili
najae volite: naime, to je mono i djelatno u vama.
Da zaista to misli svjedoi sljedea reenica: e prstena je
u vama. e je dinamiki elemenat, a to je vrijednost ili vrlina.
Sa prstenom se dolazi na ideju cjelokupnosti koja je uvijek
povezana sa idejom trajanja, besmrtnosti, vjenog vraanja. To
je potkrijepljeno injenicom da stvarno psihiko iskustvo cjelovitosti, koje je religiozno iskustvo, uvijek izraeno ili formulisano kao iskustvo Boga, ima kvalitet besmrtnosti, kvalitet vjenog
trajanja. To je takoe potvreno sa consensus gentium (lat.
sveopti pristanak, pp.); pronalazite dokaz u literaturi iz itavog
svijeta. Tu je taj elemenat trajanja, ili je ogranien na trajanje iza
smrti, ili na neposredno osjeanje boanske vjenosti. Pa, ova bi
reenica pokazala da je Nie proirio svoj dinamiki koncept
vrline, a kae da je to zaista najmonija, najintenzivnija, najefikasnija stvar u vama. A, to je e prstena; naime, vaa najvea
vrlina vae je oekivanje ili elje, e za prstenom. Ili takoe,
409
Karl Gustav Jung
e prstena moe biti u vama, ili to iskustvo u vama postaje

stvarno. To je vrlina. Naravno, od nje do Sopstva samo je korak.
Zato, u sljedeoj reenici kae: Da ponovo dostigne sebe bori
se i povija svaki prsten. Drugim rijeima, u krunom kretanju,
u rotaciji prstena, izraena je dinamika snaga koja je vrlina. Pa,
to kruno kretanje prstena kruenje je oko centra, pa je vrlina
onaj uveni circumambulatio, naime, koncentracija na sredinu
taku, a to je Nieova ideja. Ova elja nije privremena, ve
vjena, o vjenom trajanju. To je besmrtnost. Dakle, praktino u
orahovoj ljusci imate cjelokupnu simbologiju individuacije.
Zatim, dalje pojaavajui tu ideju nastavlja,
Pa je svako djelo vae vrline kao zvijezda koja se gasi: njena
svjetlost je uvijek na putu i putovanju a, kada e prestati da
bude na svom putu?
Ovo je opet malo teko: Ideja je da je vrlina prsten, a to je
vjena mo, kosmika. To je vrsta galaktikog sistema koji je
takoe veliki krug, ili je kruenje ili okretanje planete oko
Sunca. Tako on dolazi na ideju o zvijezdi. Prsten je zvijeda i zato
je svaki akt vrline poput zvijezde; ili moe biti zvijezda padalica, ili kao zvijezda koja e se ugasiti jer e in vrline prestati. Ali
ne, kae Nie, jer postoji osjeanje vjenog trajanja; vrlina je
takva mo da se nikad ne moe ugasiti. Dakle, ona je kao zvijezda u tome, mada se moe ugasiti, jer zbog beskonanosti
prostora svjetlost putuje dalje. Da li je ovjek u stanju da je vidi
zavisi od posmatraa ako je blizu ona e prestati da postoji, ali
ako je na beskonanoj udaljenosti od zvijezde ona e sijati
vjeno. Vi znate, u naem Univerzumu postoji mnogo zvijezda
koje su ugaene, ali ih jo uvijek vidimo. Prolo je premalo vremena svjetlosti je potebno moda milion godina da dovde
doe pa, ako je zvijezda ugaena samo deset hiljada godina
moglo bi potrajati vie miliona godina prije nego to moemo
postati svjesni da vie ne postoji. Vidite, ovdje Nie sasvim
prirodno koristi slinost i metaforu planeta ili galaktikog kruga
410
koji je zauvijek izraz vjenog trajanja, danas kao i u davna vremena. Na primjer, moete se sjetiti takozvane mitraistike
liturgije po Diterichu, ispovijedi mystes inicijanta, kada postaje
svjestan prisustva planetarnih bogova: Ja sam zvijezda kao i ti,
onaj ko putuje na isti put sa tobom.7 To jest, on je sam bio kao
zvijezda zbog injenice da posjeduje vrlinu, vjenu mo prstena.
Sada Nie primjenjuje svoj uvid u ovjeka rekavi:
Pa je svjetlost tvoje vrline i dalje na putu, ak i kada je njeno
djelo obavljeno. Makar bila zaboravljena i mrtva, traak njene
svjetlosti jo ivi i putuje.
Da je vaa vrlina vae Sopstvo i nije spoljanja stvar, koa i
plat; to je istina iz osnove vae due, vi vrli.
Ovo je jedna od dvije najvanije misli, ili najvanija misao u
itavom poglavlju. On jasno kae, tvoja vrlina je tvoje Sopstvo
sa velikim S. Na njemakom jeziku to je: Dass eure Tunged
euer Selbst sei, und nicht ein Fremdes, eine Haut, eine
Bemantelung. (Njem. da je vrlina Sopstvo, a ne stranac, koa
i plat, pp.). Njemaka rije Fremd znai stranac. Ja bih insistirao na tom prevodu umjesto spoljanja, jer u starim formulcijama srednjeg vijeka, u takozvanoj hermetikoj filosofiji,
gdje imamo najblie analogije za ove ideje, uvijek pronalazimo
taj pojam nihil alienum: nita strano nebi trebalo biti u sastavu
najvanije stvari, filosofskog kamena, koji je simbol Sopstva.
Uvijek su insistirali da je kamen jedna stvar i nita strano ne bi
trebalo biti stavljeno u njega; dakle, hermetiku vazu treba
drati zatvorenu, hermetiki zatvorenu. Vidite, taj pojam dolazi
iz njihove ideje da u prvobitnu stvar od koje je napravljen
kamen ne moe doi nita to je strano. Pa, kad Nie kae: A,
nita strano, koa ili plat, on velikim dijelom misli na isto:
naime, vaa vrlina je vrlina samo ukoliko je Sopstvo, ovdje
shvaeno kao dinamiki entitet, dinamiko postojanje.
7 Eine Mithrasliturgie (Leipzig, 1905; II izdanje 1910) od Albrehta
Dietricha, bilo je veoma znaajno za Junga.
411
Karl Gustav Jung
Pa, naravno, to je teko razumjeti ako pokuate shvatiti to

zaista ona prenosi, a Nie ovdje u to dalje ne ide. To je njegov
intuitivni stav da samo nagovijesti stvari; vidi se kako on do
toga dolazi njegove rijei esto mu sugeriu takve ideje. Na
primjer: To je ak tvoje najdrae, a tada se akcenat prosto
mijenja i znai: To je tvoje najdrae Sopstvo, to sugerie ovu
ideju samo aludira na to, a onda odlazi da se ponovo vrati kasnije. To je kao da on sam nije bio sasvim svjestan to znai, to
dolazi iz injenice da on, Nie, ne govori iz svog svjesnog uma:
Zaratustra vlada njegovom rukom kojom pie. Zaratustra je kao
rijeka koja tee kroz njega, a Nie jer samo sredstvo pomou
kojeg govori Zaratustra. Ponekad sredstvo nije dobro previe
je usko, tijesno, nije sasvim isto a, tada je manifestacija
Zaratustre tijesna, zatvorena, ak krivotvorena: onda ponekad,
ukoliko instrument dobro radi, to je apsolutna istina. Ali, Nieov
svjesni ego u tome uestvuje samo intuitivno. Samo hvata da je
vaa vrlina vae Sopstvo, a iako to moe napisati, ali on nema
vremena i toga nije sasvim svjestan, pa ide dalje. esto se u
Zaratustri vidi da su najvanije ideje samo nagovijetene, a
zatim naputene. Da je doista bio filosof, to nije, on bi ih se
drao. Nikada ne bi pobjegao sa toga mjesta, ve bi zauvijek
okretao ovu jednu reenicu: Vaa vrlina je vae Sopstvo. to
to znai? To znai svijet. Ko je tu ko zaista to razumije? A, to
to praktino znai? To je izjava za koju su potrebne godine, itav
ivotni vijek, da se potpuno shvati. Ali, jedna stvar je posve
jasna: ona nije spoljanja stvar ili strana stvar, nije stvar koja se
ui ili oponaa, prenosi, slijedi ili sugerie. Nije stvar koju uzimate kao kou ili plat, ili nain djelovanja. Ona je upravo vae
Sopstvo. Ona znai budite svoji, a to je vrlina.
Vidite, kako bi objasnili takvo to u potpunosti potrebno je
puno znati o istoriji ljudske misli. to je to Sopstvo? Naravno,
zdrav razum stvarnosti rekao bi: Sopstvo to sam ja lino. A, to
sam ja? Ego, ja sam. I potpuno ste u zabludi. To je razlog zato
412
ljudi Niea zovu individualistom ili egoistom. Ali, sasvim je

jasno da je on dvoje, Nie i Zaratustra. Nie je ja, njegov ego,
a Sopstvo je vjerovatno Zaratustra; esto smo vidjeli u prethodnim poglavljima da je Zaratustra esto na mjestu Sopstva, ili ga
predstavlja. Zaratustra kao arhetipska figura mudrog starca naravno sadri Sopstvo, kao i u svim sluajevima u kojima ta figura postaje psiholoko iskustvo. Kao to anima u mukarevom
sluaju sadri Sopstvo. Anima je neto razliito od ega. Ako se
poistovjetimo sa animom u nevolji smo, neurotini, puna vrea
loeg raspoloenja, naneodgovornije bie, najnepouzdanije
sve pogreno pod suncem. Pa, ako trebate rei: Ja sam moje
Sopstvo biete neurotini, kao to je Nie zapravo bio jer se
poistovjetio sa Zaratustrom. Bilo bi bolje da kae: Ja nijesam
Sopstvo, ja nijesam Zaratustra. Kao to vi trebate rei: Moja
vrlina nije moja ona nije ba ego ve neto impersonalno.
Ona je snaga Sopstva. Naa psiholoka definicija Sopstva je
cjelokupnost, ego sa svojom neogranienom granicom
nesvjesnog, to ini ukupnost. Ne znamo koliko daleko dosee
nesvjesno, ali u svakom sluaju ego je kao centar svijesti manji
krug unutar ireg kruga, ili neodreene irine. Mi samo znamo
gdje je centar, ali ne znamo koliki je opseg.
Pa, sasvim dovoljno, to je stara formulacija, obino se pripisuje Svetom Avgustinu da je Bog krug iji je centar svuda, a iji
je opseg nigdje. Ali, u hermetikoj literaturi nedavno sam otkrio
da se ta poslovica pripisuje hermetikom proroitu. Meutim,
ja ne znam autorstvo te tradicije; to je navedeno od strane italijanskog humaniste, a ja jo nijesam imao priliku da vidim njegovo autorstvo. Ali, obino kada su alhemiari navodili
hrianske oce navoeni su korektno, a koristili su ih veoma
esto. Pa da su bili uvjereni da je Sveti Avgustin autor za tu
metaforu oni bi to sigurno rekli, jer su voljeli da navode oce. U
Srednjem vijeku to je uvijek bila preporuka; to je znailo: mi
smo primljeni, dobro smo govorili, u dobrom smo drutvu.
413
Karl Gustav Jung
Naravno, uvijek su pomalo imali osjeanje inferiornosti u odnosu na crkvu, pa su ak puno govorili patristikim jezikom i
koristili patristike metafore kako bi poveali autoritet za svoje
izjave. Pa, kad definitivno navode za ovu formulaciju da je
hermetikog porijekla, i navode takozvano hermetiko
proroite koje mi je sasvim nepoznato, moda postoji neega u
tome. Ne bih iao toliko daleko da kaem da je Sveti Avgustin
to pozajmio iz neke poznate hermetike tradicije ne postoji
neka takva slika koja se moe pronai dokle dosee moje znanje ali postoje brojni hermetiki navodi iz tekstova o kojima
nemamo dokaza, jer su izgubljeni. Zato postoji mogunost da je
ta izjava autentina. Takoe, mogue je da je to novi pronalazak,
jer krug je arhetipska slika koja se moe pojaviti svuda bez
direktne tradicije. Na primjer, to vrlo lijepo iskorieno moete
pronai u Emersonovim esejima u poglavlju nazvanom
Krugovi. Naravno, bio je svjestan Svetog Avgustina on ga
navodi ali njeno korienje koje on ini uopte nije ono to bi
Sveti Avgustin uinio, to pokazuje da je to iva arhetipska
injenica u Emersonovom sluaju.8
Pa sada, sasvim je sigurno da Nie misli da vrlina nije neto
to se moe nauiti ili dati, ili usvojiti; vrlina je to to ste vi, vaa
snaga. A, vaa snaga je, naravno, metafora ponovo, jer ona je
samo uslovno vaa snaga; snaga je za ono emu pripadate, u to
ste ukljueni. Vidite, neugodna je formula uma da je izjavio da
je Bog mrtav jer bi svaki um prethodne epohe rekao da su bili
8 Emersonov esej poinje: Oko je prvi krug; horizont stvara drugi; a kroz
prirodu ova primarna figura se ponavlja bez kraja. To je najvei znak u ifri
svijeta. Sveti Avgustin je opisao prirodu Boga kao krug iji je centar svuda, a
opseg nigdje. Ali, Emerson ne navodi, a Jung je moda u pravu sumnjajui
da ideja potie iz drugog izvora, a ne od Svetog Avgustina. Zaudo, Emerson
je bio posebno omiljen Nieu. Jung i Transcendentalizam razmotren je od
strane Edwarda Edingera u Izvoru (1965, str. 77, i od Williama McGuire u
Izvoru (1971, str. 136 40.

414
ukljueni u Boga, da je naa vrlina snaga Boga, i nita drugo.

Ali, poto je Bog mrtav i ne postoji, sada morate izmisliti
nepodesne formule, morate rei to je snaga kojoj ja pripadam,
koja se manifestuje psiholoki. A, tada naravno, vi ste u avoljoj
kuhinji, jer ta snaga koja se u vama manifestuje moe biti veoma
loa emocija, ili vrlo loa elja, pa bi itav svijet rekao: Kako
nemoralno, kako odvratno! A, dobar hrianin moe rei va
eludac je oito va Bog, jer vaa najvea emocija lei u jedenju i pijenju. Ili je u odreenim ljudima najmonija stvar njihov
ugled, potovanje, a tada je njihovo potovanje njihova najvea
snaga, najvea vrlina, njihov Bog. Ili mogu imati glupa uvjerenja. Ili u paklu droge, elja za drogom je najaa stvar u njegovom
ivotu; to je po definiciji njegova vrlina, mo u njemu koja ne
moe biti pobijeena.
Vidite, sve ovo se slae sa naom definicijom Boga, kao tom
psiholokom injenicom koja nije nuno dobra, koja takoe
moe biti destruktivna. Ali, priznajui to mi smo u saglasnosti sa
svim religijama svih vremena, sa jednim izuzetkom vrlo kasnog
protestantizma.
Predavanje III
19. maj 1937.
* * *
Sada dolazimo na ideju na koju aludira prof. Reichstein, da je
trougao jednostrani simbol i uvijek je bio korien kao takav.9
Na primjer, u alhemiji mnogo su koristili trougao u ovoj formi r
i ovoj s prvi znai plamen ili vatru, a drugi znai vodu. A, vatra
i voda su tipini predstavnici suprotnosti. Ovaj simbolizam
pronalazite na naslovnoj strani Song of Poliphile, u jedinstvu
9 Precizno govorei, Jung je mislio da simbolu nedostaje jedna strana koja
reprezentuje cjelokupnost.
415
Karl Gustav Jung
suza i vatre, u njihovom tumaenju zvanom vatre strasti i suze

pokajanja.10 To je bio pokuaj ujedinjenja suprotnosti; naime,
proces ivota vien sa statikog gledita. To je uvijek neophodno za stvaranje simbola, jer je neto simbol samo kada izraava
suprotnosti; inae, nema znaenje. On mora biti superiornija
ideja od nekog filosofskog ili intelektualnog koncepta. Zapravo,
trougao na prvom mjestu a, kad ga Nie koristi, on ne moe
znaiti nita drugo ideja je o hrianskom Trojstvu koje je uvijek predstavljeno kao trougao, kao to znate. A, trougao je jednostrani princip, poto u tom simbolu nedostaje zlo; stoga ne
razumije pravi smisao svijeta, samo jednu stranu univerzalne
sutine. Onda, gdje je pakao, gdje je sjenka? nije svijet sastavljen samo od svijetla, pa on je jasno jednostran.
Dr James: On je samo muko.
Dr Jung: Da, sastoji se od tri muka entiteta. Pa, gdje je ensko? Na svijet sastoji se vrlo opipljivo od mukaraca i ena, ali,
boanski svijet iskljuivo je drutvo mukaraca. Ta jednostranost strahovito se osjeala u Srednjem vijeku; shvatala se, ali
prosto, bilo je nemogue doi do reformacije sa kojom bi enski elemenat mogao biti uveden u Trojstvo. Katolika crkva
imala je mo: Papa je mogao uvesti enski princip, ali ne u
Trojstvo, jer onda bi to bio kvaternitet. Taj konflikt izmeu tri i
etiri nai ete u svim oblicima u itavom Srednjem vijeku, a to
zaista ide natrag do injenice da je nepremostiv problem
uvoenje enskog elementa u Trojstvo. Jer ensko je znailo
tamu i zlo pakao i i ena praktino bili su isto. Vidite, to prosto dolazi od injenice da je ena povezana sa tamom, kao to je
enski elemenat uvijek to bio u Kini, na primjer, a stara Kina je,
10 lan seminara Linda Fietz David 1947. godine objavila je Polifilov
San. Engleski prevod od Mary Hottinger pojavio se 1956. godine (Princeton /
Bollingen Serija XXI). Jung je napisao predgovor za ovo djelo tumaenja. U
CW 12, figura 33 predstavlja Polifila okruenog nimfama, kao reprint
Beroalde de Verville, Le Songe se Poliphile (1600).

416
naravno, imala mnogo vie uravnoteen pogled na svijet nego

to ga imamo mi na Zapadu, ukljuujui i Bliski istok, koji je
neuravnoteen kao i mi.
Vi znate, mi smo neuravnoteena rasa, pa je na nervni sistem vrlo inferioran na neki nain; vrlo smo daroviti, kao vatra
i plamen, ali malo zemlje imamo. Zato smo uglavnom banditi, ratnici, pirati i ludaci. To je karakteristika Zapada, kao to
se moe vidjeti u izrazu naih lica. Prouite lice drugih rasa i
vidjeete razliku: imamo sve karakteristike manje ili vie
ludih ljudi. To je potpuno jasno ja sam to vidio a, to je ono
to ti drugi ljudi misle au fond (fr. u osnovi, pp). Duboko
smo osjetljivi, uvredljivi i podloni, ne moemo podnositi bol
i veoma smo razdraljivi. Mi smo kao neka vrsta genija sa
velikim brojem nepodnoljivih karakternih crta. To je tuno,
ali je tako, a to vjerovatno objanjava injenicu da uvijek
imamo tako jednostranu ideju o boanstvu. Jer, neuravnoteeno stanje uvijek gaji osjeanje inferiornosti; svaka
jednostrana osoba ima osjeanje inferiornosti, osjeanje da je
zastranila. Naravno, zastranila je od prirode, a to daje
osjeanje inferiornosti. Bijelog ovjeka uglavnom karakterie
neograniena megalomanija u kombinaciji sa osjeanjem
inferiornosti; to je stvar koja nas tjera sve dalje i dalje.
Moramo sve znati, uvijek u potrazi za naom izgubljenom
boanstvenou, koju moemo imati samo onoliko koliko smo
u skladu sa prirodom. Pa, ak je i nae najdrae Trojstvo,
sutina najvie zamislivih kvaliteta, povezano i konpenzovano
idejom o avolu.
U klasinoj kineskoj filosofiji ne postoji takva stvar kao avo;
tu je rije o dvije suprotnosti koje su inioci svijeta, Yin i Yang,
a kao to je Yang blistav, suv i vatren, sve na pozitivnoj strani,
tako je Yin sve na drugoj strani, a Yin je enski. On je neizbjena zajednica tame i enstvenosti. Mi nemamo takva gledita
budui da smo beznadeno jednostrani, pa ako mislimo
417
Karl Gustav Jung
ispravno, logiki dolazimo do zakljuka da su ena i pakao

identini.11 Vidite, da je ena samo enski elemenat, katolika
crkva bi je lako uvela u dogmatski raj, ali ena ima rep koji vodi
pravo u pakao, pa bi donijela pakao u raj. Moda ste proitali
one vizije starog pjesnika Gulliaume de Digulleville gdje on
opisuje svoju viziju raja.12 Tu je Bog na svom prijestolu kao
kralj raja, a sa njim je njegova supruga gospoa Kraljica koja,
takoe, sjedi na pristojnom prijestolu, ali on se ne sastoji od
istog, eenog zlata. To je gorski kristal smee boje, to
pokazuje da je ona donijela kristal gore u raj naravno, u
prozranom obliku, ali neke boje braon zemlje, drei ga i
odnosei gore u raj, takoe. To je bila ideja o vrlo uzvienoj
zemlji koju je Marija donijela u raj. To nije dogmatska ideja, ve
veoma validna pretpostavka u katolikoj crkvi da je Marija
samo smrtno bie koja je ujedinjena sa svojim tijelom neposredno poslije njene smrti, stvar koja se dogaa i drugim smrtnicima
samo na sudnji dan. Tada smo svi spojeni sa naim tijelima
naravno, suptilnim tijelima, a ne bruto tijelima, ali koja imaju
razumnu koliinu fizikih atoma, vjerovatno koje je malo gasovito ali ima teinu: ono je materijalne sutine. Ali, samo je
Marija imala ansu da bude ujedinjena sa svojim tijelom odmah
nakon smrti, pa je donijela zemaljski princip. Meutim, na taj
nain ona nije jedna od svetih i nije boanstvo. To je prosto
injenica i ne moe se nita uraditi na tome, jer da su je uinili
boginjom bilo bi problema donijela bi tamu. Ona ispunjava
poloaj majke milosti, a posebno je pristupana veoma loim
grenicima, imajui posebno razumijevanje za tu olo, naravno
za olo koja poinje da se kaje zbog svojih osobina.
11 Razlika je, kao to Jung esto pokazuje, da u Taoizmu Yin iako je tama
nije nita manje dobroudan (ili moan) nego Yang.

12 Gulliaume je objanjen u CW 11, par. 116 25, gdje ga Jung prepozna-
je kao normanskog pjesnika i manastirskog svetenika iz 14. vijeka koji je
opisao da se raj sastoji od etrdeset devet rotirajuih sfera.

418
Pa, sigurno ne inimo greku pretpostavljajui da je osnovna

ideja tog trougla hriansko Trojstvo, ali predstavljen na leima
tarantule on jasno pokazuje zli princip zemlje. Meutim, prije
odlaska u to trebalo bi da vam skrenem panju da svaki insekt
ili ivotinja koja nema spiralno ue, ve simpatiki nervni sistem, predstavlja istu stvar u ovjeku; tu psihologiju koja je
povezana sa solis plexus, ili sa simpatikim sistemom, a ne sa
spiralnim uetom i mozgom. Tu mora postojati takav most zato
to funkcija utrobe zavisi od svjesnih procesa, stvari koje se
vjerovatno deavaju u mozgu. Veoma svjesni problem moe
poremetiti funkciju utrobe, a sa druge strane stanje utrobe moe
uticati na mozak; u prouavanju anatomije nervnog sistema vidi
se da postoje brojni mostovi putem kojih ove inervacije mogu
doi do ove ili do druge strane. Pa, izvjesno je da simpatiki
nervni sistem ima vrstu psihe; moe unijeti sadraje koji
vjerovatno vremenom postaju svjesni sadraji. A naime, kao u
svim sluajevima gdje je praktino rije o potiskivanju pojedinih sadraja, odnosno zadravanju sadraja u nesvjesnom,
vidimo poremeaje utrobe, posebno kod histerije. Sam naziv
histerija dolazi iz te injenice: hysteros je materica za koju se
pretpostavlja da je prvenstveno uzrok histerije. Naravno, to je
pogrena uzronost. To je samo simptom za injenicu da postoji
poremeaj u nesvjesnom koji uzrokuje problem na ovoj strani, a
i na drugoj strani, u tijelu kao u umu.
Zato bi tarantula predstavljala simpatiki sistem, a obino kada
se pristupi neijoj inferiornoj funkciji, bez obzira koja je, tu se
dolazi do ove sfere simpatikog sistema. To je uvijek vrsta silaska, jer je diferencirana funkcija gore u glavi, svjesno je povezana
sa sivom materijom, bez obzira to god da je, senzacija ili neto
drugo, a inferiorna funkcija uvijek je vie povezana sa tijelom.
Pa, kada je Nie konfrontiran sa nesvjesnim konfrontiran je sa
svojom nesvjesnom funkcijom. Njegova glavna funkcija sigurno
je intuicija koja bi bila gore povezana sa mozgom, sa svijeu, a
419
Karl Gustav Jung
ona je u suprotnosti sa stvarima nie, sa tri ostale funkcije, trojstvom. Doslovno je bio poistovjeen samo sa jednom funkcijom.
Naravno, u vrijeme kada je pisao Zaratustru sasvim je bio poistovjeen sa intuicijom, koristei samo tu funkciju do velikog iscrpljivanja svog mozga. Zaratustra je stvorio poseban poremeaj u
njegovom mozgu: to je stvarno dovelo do njegovog konanog
ludila zahvlajujui izuzetnom naporu kojem je bio izloen.
Dakle, to je bila idealna situacija za konstelaciju nieg trojstva, trojstva funkcija u nesvjesnom u prvom redu senzacija kao
la fonction du reel (fr. stvarna funkcija, pp.), za razliku od
funkcije intuicije i pomonih funkcija miljenja i osjeanja koje
su, takoe, u velikom stepenu nesvjesne. Skrenuo sam vam
panju u prethodnom poglavlju na injenicu da Nie kao intuitivan prosto dohvati stvar i odlazi. Ne zadrava se na toj temi,
iako na duge staze moe se rei da se zaista zadrava na njoj sa
njenim proirivanjem. Ali, on se ne bavi stvarima na logian
nain idui u intelektualni proces razjanjavanja; samo hvata
takvu intuiciju u letu i ostavlja je, ide u krug i proiruje je, pa na
kraju dobijemo kompletnu sliku ali sa intuitivnim znaenjem, a
ne sa loginim znaenjem. Na primjer, do tarantule ne dolazi na
logian nain, uopte ne; inae, imao bi mnogo toga da kae o
onome o emu ovdje pie, ali ne ujemo ni rije. Moemo samo
uhvatiti njegove ptice, muve ili iskre, a iz ansambla svih tih
izolovanih djelia dobijamo potpunu sliku.
Predavanje VI
09. jun 1937
Prof. Jung: Ovdje je pitanje Mrs. Crowley: Prole sedmice

ste rekli Nie je roen u vrijeme koje je obiljeilo smrt Duha, u
kojem je Geist (njem. duh, pp.) postao um, te da je u suprotnosti sa tim Nieovim dynamis-om duha, kao da je on bio jedan
420
od onih glasnogovornika moi u ljudskom drutvu koji ekaju

da budu shvaeni. To je ono to mi je nejasno. Ako je Nie
izraavanje novog Geist-a, kako rauna na Natovjeka koji
ovaplouje svijet devetnaestog vijeka sa svojom jednostranom
pogonskom snagom? Moj utisak je da Nie izraava troenje, a
ne poetak epohe. Da je to bio poetak zar ne bi imao iskustvo
raanja Boga, a ne njegove smrti? Mislim da je to bio klju za
njegovo samounitenje, da nije mogao stvoriti most prema
poetku nego je sluio kao svojevrsni kopa groba za epohu.
Ovo, naravno, ide do sri cjelokupnog problema Nieovog
Zaratustre. Vidite, Zaratustra je ba sve: on je kao san u njegovom predstavljanju dogaaja. On izraava obnavljanje i
samodestrukciju, smrt Boga i raanje Boga, kraj epohe i poetak
nove. Kada epoha doe do kraja poinje nova epoha. Kraj je
poetak: ono to je dolo do kraja ponovo se raa u trenutku
kada prestaje da postoji. To je pokazano u Zaratustri, a to je
veoma zbunjujue. On je uasno teak jer postoji toliko mnogo
aspekata. Tano je poput sna itav svijet mogunosti, pa ne
moete oekivati gotove i iste formule. to god se kae o
Zaratustri mora biti kontradiktorno, kao to on protivurjei sebi
u svakoj rijei, jer je on na kraju i na poetku Untergang (njem.
razaranja, pp.) i Aufgang (njem. pojavljivanja, pp.). Toliko je
paradoksalan da bez pomoi cjelokupne opreme nae moderne
psihologije nesvjesnog ja ne bih znao kako da se sa njim nosim.
Stali smo na mjesto gdje smo u sred paradoksa, gdje Zaratustra
govori o duhu, Geist-u.
Vi poznajete samo iskre duha: ali, ne vidite koji je on nakovanj ni okrutnost njegovog ekia.
Vidite, on je pokuao na svoj intuitivan nain da nagovijesti
prirodu duha da u nekoliko rijei objasni ili komentarie svoje
vlastito gledite o njemu. Ali, on samo izbacuje neke iskre o
stvari za koju bi bila potrebna debela knjiga, ogromna disertacija, kako bi uinio sasvim jasnim ono to pokuava da kae.
421
Karl Gustav Jung
Kao to znate, Nie je posebno aforistian u svom miljenju. Sa

izuzetkom svojih ranih Unzeitgemassige Betrachtungen sve to
je napisao praktino je aforistino.13 Pa, ak je i Zaratustra,
uprkos injenici da je kontinuiran tekst, po prirodi aforistian;
podijeljen je na mnoga poglavlja koja vrlo labavo zajedno vise,
a sama poglavlja su podijeljena na mnotvo intuitivnih iskri ili
nagovjetaja. Kao to sam rekao, im ima intuiciju on je kod
sljedee, kao da se plaio da ostane na jednoj temi, jednoj intuiciji, jer bi ga mogla uhvatiti. A, uhvatila bi ga zasigurno. Na
primjer, kae duh je nakovanj. Pa, ako neko vrijeme ostane sa
tom izjavom nai e se izmeu ekia i nakovnja, a tako e
dobiti najpotrebnije obavjetenje. Ali, ve u sljedeoj reenici:
Doista, vi ne poznajete ponos duha on skae dalje kao da je
jasno da je duh tako nedostupan, tako ponosan, da mu nigdje
blizu on ne moe prii. Vidite, on pristupi za trenutak, a zatim
odmah osjeti da je previe vru ne moe se dotai i on odlazi
da govori o ponosu duha i njegovoj poniznosti, sasvim
drugaijem aspektu.
Naravno, moramo se drati takvih vrlo nespretnih izjava
kako bi ih razjasnili. Preskakanje preko tih pasusa znailo bi
biti povran, itati Zaratustru kao to ga svi drugi itaju: samo
bacajui pogled na njega. On je tako klizav, za trenutak moete
skliznuti sa teme, oklijevate i gledate sljedeu reenicu, i ve
ste duhovno daleko od misli koje je on naslutio. Vi znate,
proli put sam istakao da je Nie proglasio tu koncepciju
Geist-a koja je sasvim drugaija od intelektualnog koncepta
devetnaestog vijeka, a mi smo danas u dvadesetom vijeku
dosta na njoj, a naa ideja o Geist-u, umu, duhu, jo uvijek je
jako puno slina. Nije se mnogo od tada promijenilo, osim
13 Nesavremena Razmiljanja ili Vanvremena Razmiljanja (1873 1876).
Jung bi rado dodao jo ranije Raanje Tragedije iz Duha Muzike (1872), djelo
koje je dobro poznavao i njim se opseno bavio u CW 6. Ostala djela kom-
binuju eseje i aforizme.

422
nae kolektivne psihologije koja se moe vidjeti u politikim

prilikama. Da saznate to je Geist pogledajte kolektivni mentalitet naeg vremena; tada stiete ideju zato Nie kae duh je
nakovanj i eki. Zapravo, oni su tipini par suprotnosti: nakovanj je Yin dio, a eki je Yang, i neto mora biti izmeu, ali
on paljivo izbjegava da kae to je to. To je ovjek. Izmeu
ekia i nakovnja uvijek je ovjek.
Vidite, to je uasan konfikt. Naravno, mi znamo da ne moe
postojati bilo koja duhovna manifestacija, koja je prema
Zaratustrinoj definiciji dinamina, a da nije intelektualna manifestacija. To je bila greka devetnaestog vijeka, ili magija ako
tako elite rei. Mislimo da smo moni arobnjaci i da moemo
okovati duh u formu intelekta i uiniti ga pogodnim za nae
potrebe, ali Zaratustra s pravom ukazuje da je to jedna od velikih greaka vijeka. Takva stvar kao duh nikad ne moe biti okovana. Po definiciji, on je slobodan on je vulkanska erupcija, a
nikad niko nije okovao vulkan. Zapravo, gdje god postoji tako
moan fenomen kao vulkanska erupcija, tu postoji mogunost
mone energije; a energija ne moe postojati bez parova suprotnosti: kako bi postojala energija potreban je potencijal. Pa, ako
postoji mona manifestacija energije sa sigurnou moete pretpostaviti prisustvo ekstremnih parova suprotnosti, vrlo visoku
planinu i vrlo duboku dolinu, ili vrlo visok stepen vruine i
korespondirajui hladnoe; inae potencijala ne bi bilo. To je
ono to on eli da izrazi idejom da je duh nakovanj i eki.
Vidite, duh nije samo dinamika manifestacija, ve je u isto vrijeme i konflikt. On je neophodan; bez konflikta ne bi bilo te
dinamike manifestacije duha. Duh je, da ponovim, u sutini
ogromna dinamika manifestacija, ali je mi ne znamo. Ba kao
to u sutini ne znamo koje je stanje u Evropi; to je duhovna
manifestacija, ali vidimo samo suprotan aspekat i gunanje o
ekiu i nakovnju. Ali, oni su prosto parovi suprotnosti kao u
svakoj manifestaciji energije.
423
Karl Gustav Jung
Pa naravno, parovi suprotnsti u duhu, veliki konflikt, takav

su vru problem, jer se ovdje postavlja pitanje: to su ove
suprotnosti? Vidite, Nie nita ne kae; naravno za djeli
sekunde se dogodi da ih pogleda i odmah gleda dalje alei se
na ponos duha koji ne dozvoljava da se dotakne. Zapravo, previe je vru ili je tako magnetian da ako ga dohvatite odmah
ste uhvaeni, a tada ste izmeu ekia i nakovnja. Parovi
suprotnosti u nekoj duhovnoj manifestaciji ogromni su kontrasti, jer prilino tano vidite da je ovo gledite istinito, a
vidite kao tano da je i direktno suprotno gledite istinito, a
tada, naravno, vi ste u rupi. Tada postoji sukob. Jer, budui da
ste uhvaeni od uvjerenja, potpuno uvjereni u neto i iskreni
morate rei: Pa, ako je to istina, ona neto znai vidite,
takva stvar od vas dobija moralni rast. Naravno, postoje igrai
aha, ljudi sa potpuno odvojenim intelektom koji nikad nijesu
izazvani bilo im. Vi moete dati ovu ili onu izjavu, i ako je
to najistinitija stvar na svijetu, to ne ini razliku. Oni na to ne
reaguju; imaju toliko debelo skrivanje ili su iznutra takva
barutina da im to nita ne znai. Ali, ostali ljudi imaju
odreeni temperament u tom pogledu da im istina stvarno
neto znai.14 A, Nie je bio takav ovjek. Rekao je da iskra
iz vatre pravde koja padne na duu uenog ovjeka dovoljna
je da proguta itav njegov ivot, to znai: ako jednom
shvatite da je ovo istina vi ete ivjeti sa njom i za nju va
ivot e biti predmet zakona te istine.
Sve je dobro dok znate da je to jedina istina, a naravno,
vaspitani smo u tom smislu; svako doba nam je propovijedalo
da postoji samo jedna istina i da je istina zauvijek. Ona se ne
moe promijeniti. Postoji samo ta jedna injenica. A, nuno iz
toga zakljuujemo sve druge vrijednosti su pogrene lai ili
iluzije. Tada, dok ivimo sa savreno sigurnom istinom koja
14 Za ivopisno izmiljeni izvjetaj upravo na ovu temu, vidite Vladimir
Nabokov, Odbrana (New York, 1970).

424
znai istinu sa kojom doista moemo ivjeti naravno, stvari

su sasvim proste. Znamo to moramo raditi; imamo sigurnu
regulaciju naih ivota: moralnu, praktiku, filosofsku i religioznu regulaciju. Ali, ako trebate postati svjesni injenice da
je i suprotna istina jednako istina, to onda? Ta je takva katastrofa, pa se niko ne usuuje da misli o toj mogunosti. Vidite,
da je Nie za trenutak zastao, ostao sa svojom izjavom samo
djeli sekunde, pitao bi: to je moj nakovanj taj sigurni,
apsolutno nepokolebljivi temelj istine? A, to je moj eki koji
je jednako istina, ali suprotna istina? Tada bi odmah bio u
svom konfliktu, konfliktu Zaratustre. Morao bi rei: Pa,
budui da je Zaratustra moja istina to je njegova suprotnost?.
A, morao bi priznati da je njegova suprotnost jednako istina.
Ako je Zaratustra eki to je nakovanj? Ili, ako je Zaratustra
nakovanj, to je eki? Vidite, bio bi uvuen u neodoljiv
sukob; to bi ga rasparalo na komade ako bi trebao prestati da
ga dodiruje, pa je sasvim ljudski razumljivo da skae dalje. To
je previke kritino, previe teko, niko ne bi dodirivao tako
ivu icu. On objanjava svoj stav rekavi duh je tako
ponosan i ne doputa mu da doe nigdje blizu njega, ali u isto
vrijeme kae: Vi bi jo manje izdrali poniznost duha, kad bi
jedom elio da progovori, to je ba suprotno. Duh je
ponosan, ali ne moete podnijeti njegovu poniznost to
znai da on ne bi mogao podnijeti njegovu poniznost. Zapravo,
to god on kae odaje izuzetni ponos, pa su se kritiari uvijek
alili da je Nie patio od megalomanije. Ali, on je samo
svjestan injenice da je duh, takoe, ekstremno skroman pa on
jedva to moe podnijeti. A, to je opet novi aspekt, pun sukoba.
Nastavljam sa Nieovim rijeima,
A, nikad jo nijeste mogli baciti svoj duh u jamu snijenicu ....
Mi moramo ovo proitati: Ja ne mogu baciti svoj duh u jamu
snijenicu. Vidite, ako treba da shvati poniznost duha to bi
znailo potapanje starog Zaratustre u hladnu vodu snijega, jer je
425
Karl Gustav Jung
on zaista previe velik. Pa, da je probuio balon svoje inflacije

smanjio bi se do veliine svog palca, a to bi takoe bio duh, duh
kao najvii i najnii. Samo boanstvo nuno bi ga prisililo na
takav neuobiajen manevar. Ali, sam Nie u svojoj intuitivnoj
funkciji jo uvijek je pod uticajem vjekova hrianskog vaspitanja, pa je nesposoban da podnese izgled duha kao najveeg,
najponosnijeg, a u isto vrijeme najponiznijeg, eki i nakovanj.
Naravno, on opet skae dalje optuujui ljude svog vremena da
su nesposobni da umoe svoj duh u snijeg. Da, tada je on vrlo
oprezan da ne dozvoli toploti da se podigne do te mjere da bi se
on iznenada pomou enantiodromia-e pretvorio u led. Ali, to je
ono to mu se dogodilo,
Vi nijeste dovoljno vrui za to! Zato ste, takoe, nesvjesni
uitka njegove hladnoe.
To bi trebalo biti: Zato sam nesvjestan da bi moglo vrlo
prijatno biti da se ohladi tako prekomjerna vruina. Duh je
podnoljiv samo ako se moe provjeriti svojom suprotnou.
Vidite, ako boanstvo kao najvia stvar u isto vrijeme ne moe
biti i najnia stvar to je sasvim nepodnoljivo. Ako najveu
vruinu ne moe slijediti najvea hladnoa tada nema energije, nita se ne deava. Dakle, duh moe ivjeti samo ukoliko
moe biti veoma vru i veoma hladan, jako ponosan i vrlo
ponizan. Pa naravno, duh nikad nije ponosan i duh nikad nije
ponizan: to su ljudski atributi. Ukoliko smo inflatisani mi smo
ponosni; ukoliko smo deflatisani mi smo ponizni. Duh nas
trenutno ispunjava inflacijom, to znai Einblasung udisanje.
Balon je inflacija, a budui da je duh dah ili vjetar on ima taj
efekat. Ali, inflacija samo ima moralnu i filosofsku vrijednost
ako moe biti probuena, ako se moe izduvati; morate biti
sposobni da podnesete deflaciju kako bi vidjeli koliko ste
ranije bili naduvani. U onome to iz vas izlazi moete vidjeti
to je otilo u vas. Zato je bilo potrebno da se Nie podvrgne
svom vlastitom paradoksu. Ali, budui intuitivan on ga
426
dodirne i ostavlja: to je tako opasno za njega. Na isti nain

nastavlja svoje moralno uvjeravanje,
U svakom pogledu, meutim, ponaate se previe prisno sa
duhom; ....
Zaista, istina je da smo previe prisni sa duhom, to ga ini
da se koristi kao sluga intelektu. Ali, sve te formulacije o duhu
ne dotiu njegovu stvarnu prirodu; neto smo dobili stiui taj
najkorisniji i najvaniji ljudski instrument, intelekt, ali on
nema nikakve veze sa duhom. Naravno, samo iz rvanja sa
duhom uopte stvorili smo intelekt, ali stvaranje inteligencije
kroz kontakt sa duhom ima inflatorni efekat, jer kada se duh
smiri mi mislimo da smo ga pobijedili. Ali, on jednostavno
nestane, jer duh dolazi i odlazi. Na primjer, odupirete se vjetru
i on se nakon nekog vremena smiri, a tada moete rei da ste
ga pobijedili. Ali, vjetar je jednostavno oslabio. Nauili ste da
mu se suprotstavljate, ali pravite pogrean zakljuak
pretpostavljajui da su vae sposobnosti otpora neto vjetru
uinile. Ne, vjetar je neto uradio za vas; nauili ste da stojite
na njemu. Vjetar e ponovo dunuti i ponovo e va otpor biti
testiran, a moete biti oboreni ako vjetar izabere da postane
jai od vaeg otpora. Pa, kada postanemo bliski sa onim za to
mislimo da je duh, zovui ga intelekt, inimo tu greku doli
smo do zakljuka da smo zaista drukani koji se mogu nositi
sa duhom, da smo ga savladali i da ga posjedujemo u formi
intelekta.
A, od mudrosti esto ste stvarali sirotite i bolnice za loe
pjesnike.
Naime, kolekcija korisnih reenica i principa. Ako negdje
duva vjetar mi uzmemo zbirku korisnih reenica i jednu primijenimo. Ili, moemo koristiti poslovinu mudrost da izaemo
iz neprijatne situacije, ali to nije korisno za nae blinje.
Bolnica za loe pjesnike veoma dobro! Nema potrebe da to
razjanjavam.
427
Karl Gustav Jung
Vi nijeste orlovi: (Trebao je rei ja nijesam orao), zato nikad

nijeste iskusili sreu od uzbuenja duha.
Ovaj prevod je oajan. Biti uzbuen znai biti malo poremeen
ili uzrujan, dok njemako Schrecken zaista znai uas.
Uzbuenje duha je oskudno i neadekvatno. injenica da je prevodilac izabrao rije uzbuenje pokazuje koliko malo moe
zamisliti prirodu duha.15 Kada protiv vas duva uragan, posebno
ako ste na brodu na otvorenom moru, osjeate apsolutni uas, a
duh je takav osnovni fenomen. Sjeam se sluaja veoma obrazovanog mukarca koji je uvijek imao puno da kae o duhu, ali nije
vidio da na bilo koji nain moe biti uzbuen ili prestravljen od
njega za njega je duh neto posve lijepo i dobro. Ali, taj isti
ovjek bio bi sasvim uzdrman, upao u potpunu paniku, ako bi
manje ili vie bio izloen neprijatnoj situaciji. Ako ja treba da
kaem: Javno mnjenje takoe je duh, a va uas od njega je uas
od duha, naravno, on to ne bi razumio sve zajedno, to bi bilo
previe udno za njega. Ali, injenica je da je jedini Bog od koga
se bojao bilo javno mnjenje. Drugim rijeima, Mrs. Grundy je
njegov Bog. Vidite, to je prirodna istina: samo gdje smo
savladani, gdje smo posustali tamo je boanstvo.
Vi znate, kad god vas neto savlada, kad ste pod neodoljivim
utiskom, ili kada ste potpuno zapanjeni ili poremeeni, kaete:
O Boe! Tano kao kada primitivci po prvi put uju gramofon,
kau: Mulungu! (to znai mana), a kao kad mi kaemo
Gott! Ali, u njemakom ta rije se koristi vie slobodno nego
u engleskom. Za ime Boga imate sve vrste zaobilaznih parafraza
zbog vaeg boljeg obrazovanja, ali u njemakom jeziku manje
ili vie ste vezani za istinu, ne zbog neke vrste iskrenosti ili
skromnosti, ve to se ona ne moe izbjei sama se izbrblja.
Pa, kad ste savladani od uzbuenja ili gnjeva vi proklinjete, a tu
je neka teka kletva u kojoj ne postoji psovanje. U neemu to
15 Hollingdale ovo prevodi: Vi nijeste orlovi: pa, ni ne znate za radost
duha u uasu.
428
ima neodoljiv efekat, u nekoj vrsti afekta, doivljavate boanstvo. Ako ste savladani od Mrs. Grundy vi znate gdje je vaa
boginja, a ako ste savladani od pia, dakle, Bog je u alkoholu
vaeg pia. To je gorka istina. Ljudi ne vole takve izjave, ali to
je zaista istina. Pa, duh je kao dinamika manifestacija uas,
nepremostiv afekat. Sada Nie nastavlja,
A ko nije ptica ne treba da logoruje iznad ponora.
Ali, ptica nikad ne logoruje, pogotovo ne iznad ponora.
Savrena glupost! Ideja je da je samo ptica koja je izdvojena i
koja moe odletjeti u mogunosti da uopte ivi iznad takvog
ambisa. To znai nedodirljivi duh. Potreban je orao sa izuzetnom
snagom leta da ostane u susjedstvu duha. A, to je povuenost
povuenost intuitivnog tipa, da vidi stvar jer je nee dodirnuti.
Vi mi izgledate mlaki: Ali, hladno tee svako duboko saznanje. Ledeno hladni su najdublji izvori duha: okrepa za vrele
ruke i radnike.
Pa, opet pogrean prevod: Radnici je pogreno.
Mrs. Baumann: U mojem prevodu je za one koji rade.
Prof. Jung: Njemako Handelnden zaista nije prevodljivo.
Ono znai oni koji djeluju, rade. Ruke su instrument rada, pa
kad sanjate ruke to znai djelatni ili izvrni dio vas, nain na
koji dodirujete stvari, nain na koji postupate u odreenim
situacijama, a sve to moe biti izraeno rukama. Ako je prst
amputiran to znai ogranienje za va nain postupanja sa
stvarima ili rtvu za posebni duh stvari, ili da ih dodirujete
djelimino rtvovanom rukom, tj. sa potovanjem prisjeajui
se bogova koji u njima borave. Zato, ne moete odmah dirati
stvar svojom golom rukom ili svojom punom snagom, ili je
uhvatiti, nego ete nositi rukavice; potreba da ljudi nose
rukavice takoe znai vrstu ogranienja ili odreenu brigu,
mjeru zatite. Vidite, sve to se odnosi na djelovanje ili na
stvarno injenje.16
16 Hollingdale takoe ima radnici, ali Kaufmann ima ljudi od akcije.
429
Karl Gustav Jung
Ovdje ponovo susreemo Nieovu posebnu ljubav za

metaforu leda, snijega i hladnoe sve to u suprotnosti sa
vruinom. On razumije duh uglavnom kao vru, poput lave ili
vatrene eksplozije, a suprotnost bi bila ekstremna hladnoa. To
je isto kao ponos i poniznost, par suprotnosti u duhu. Duh kao
manifestacija energije veoma je vru s jedne strane, a veoma
hladan sa druge. Ako imate inflaciju onda ste uravnoteeni samo
ako se mjehur moe probuiti; ako se sa inflacijom poveate
morate imati iskustvo smanjenja do neke nevjerovatno male
veliine. Vi moete, naravno, inficirati druge ljude inflacijom,
moete uzrokovati vrstu mentalne zaraze; ljudi su esto inflatisani i imaju jednako inflatorni uticaj na druge ljude. Takoe, i
suprotno je istinito: kada je osoba previe mala za svoju veliinu
ona moe imati deflatorni uticaj na druge. Nije vano da li ste
previe veliki ili previe mali, da li ste izvan svoje veliine ili
tako daleko unutar svojih vlastitih granica da ak i ne dodirujete
svoje granice ili moete imati takav efekat. Pa, gdje god postoji inflacija, takoe, postoji i suprotnost; gdje god postoji vrelina duha, takoe, postoji i hladnoa. A, budui da on nije ljudski
fenomen to ba i nije: on je prirodni fenomen nema ljudske
proporcije. Previe je veliki i previe je mali, previe vru i previe hladan, a ko god upadne u taj par suprotnosti izmeu je
ekia i nakovnja.
Tu stojite vani, kruti i pravih lea, vi uveni mudraci!
nema jakog vjetra ili volje da vas pogura.
Ti uveni mudraci su ljudi koji se odupiru uraganu do te mjere
da je ak i uragan odustao, a onda misle da oni vladaju
uraganom.
Zar nikad nijeste vidjeli jedro kako prelazi more zaobljeno i
napeto uzdrhtalo od siline vjetra.
Ovdje i on sam koristi termin inflacija. Ali, taj brod sa napetim
jedrima misli da ima veoma veliki trbuh misli da samo on jedri
i niko vie, a ne misli da ga gura vjetar.
430
Inflatisani ljudi nikad ne raunaju sa injenicom da to

poveanje veliine zaista duguju inflatornom duhu, a naravno
niko drugi ne misli da oni imaju neki poseban duh. Ali imaju ga,
inae ne bi bili naduvani. Naravno, ova ideja o duhu sasvim je
neprimjenljiva na hriansku ideju o duhu. Ali, ako imate takvu
koncepciju duha koju nagovjetava Zaratustra vi moete razumjeti istinsku prirodu inflacije; postoji neto vidljivo negativno u
njoj, a i neto veoma pozitivno.
Kao jedro uzdrhtalo od siline duha moja mudrost juri preko
mora moja divlja mudrost!
Ova mudrost je mudrost prirode nesvjesnog koja je vjetar, a
onaj ko je voen od nesvjesnog je u stanju divlje, prirodne
mudrosti, koja nije ljudska.
Ali, vi sluge naroda, vi uveni mudraci kako moete da
idete sa mnom!
Ukoliko je on vjetar, naravno, oni mu se odupiru, pa ne postoji izmirenje izmeu njih dvoje. Ali, ponekad je vjetar toliko jak
da su ovi uveni mudraci oduvani poput lia.
Zapravo, u ovom poglavlju Nie zaista dostie taku u kojoj
stvarno postaje konfrontiran sa istinskom prirodom duha; a poto
je za njegovo vrijeme to bilo sasvim novo otkrie potpuno je u
pravu da je to vano otkrie. Ipak, vidjeli smo znakove njegovog
oklijevanja, njegove srameljivosti u dodirivanju te stvari; kao
obino on samo daje nagovjetaj i ponovo nestaje. To je nain na
koji se intuitivac uglavnom bavi, ne samo svojim problemima,
nego takoe i svojim ivotom; stvara situaciju i im je manje ili
vie uspostavljena, tada odlazi, jer prijeti da za njega postane
zatvor, pa se njegov ivot uglavnom sastoji od kretanja, od otkrivanja novih mogunosti. A, tu zalazi u svaki detalj, pa uopte
nijesmo iznenaeni da ga pronalazimo u tano istom stanju kao
kada je u pitanju njegovo suoavanje sa istinskom prirodom duha.
Vidite, kad god intuitivac izbjegne samostvorenu situaciju on
je samo prividno od nje slobodan. Ta nezavrena stvar prijanja
431
Karl Gustav Jung
za njega i vremenom e ga ojaditi; nosi je sa sobom, a to ima

paralizirajui efekat. Na primjer, prekorauje stvarnost tijela,
ponovo i ponovo, a poslije izvjesnog vremena tijelo se sveti;
izlazi iz reda i ini ga bolesnim. Mnogi intuitivci naroito se
mue sa svim vrstama bolesti koje nastaju uglavnom iz zanemarivanja tijela. Ili ga moe muiti njegova banalna situacija;
namjere uvijek ukrta sa okruenjem, gubi mogunosti i nikad
ih ne rjeava. Nikad nije ukorijenjen uprkos injenici da ima
udesne mogunosti da se snae u novim situacijama, da stekne
prijatelje i poznanike, i da se neko vrijeme o njemu dobro govori. Tada, to za njega postaje zatvor i on bjei hvala Bogu da
dolazi nova ansa! A, zaboravlja da sa sobom nosi staru situaciju, ali ona nije vie izvan njega, ona je unutra, a doi e da ivi
kao nezavrena stvar u njemu. Jer, to god radimo ili stvaramo
izvan, to god uinimo vidljivim na ovome svijetu to je uvijek
nae, nae vlastito djelo, a kad ga god ne zavrimo, ne zavravamo sebe. Pa, on taj teret nosi sa sobom sve vrijeme; svaka nezavrena situacija koju je izgradio i ostavio, u njemu je. On je neispunjeno obeanje. A, sve to sretne u ivotu to je on, takoe, i to
je istina za svakog, ne samo za takozvane intuitivce. Kakvu god
sudbinu ili kakvo god prokletstvo sretnemo, ili sa kakvim god
ljudima stupimo u kontakt oni nas reprezentuju to god doe
do nas to je naa vlastita sudbina, pa to je nae. Ako je odbacimo, ako je izdamo, izdali smo sebe, a to god odbacimo to nam
pripada, slijedit e nas i konano stii. Dakle, ako Nie ovdje
pokua da izbjegne kontakt sa duhom moemo biti sigurni da e
ga duh uhvatiti. Ui e u ono iz ega misli da je pobjegao.
Vidite, to je uvod u sljedee poglavlje. Zaratustra je priznanje
nekog ko je zateen duhom.
Nie se rjeava svih tih ljudi koji su se tada zvali duh i koji se
jo uvijek zovu duh. Na najbrilijantniji nain pisao je u stilu
najboljih aforistiara. Bio je brilijantan u formulacijama i
izrazu, a um ili intelekt u njegovim rukama bili su kao ma
432
kojim barata majstor. Ali, to se okrenulo protiv njega. Kako je

njima tako brilijantno baratao, bio je uvjeren da je to njegov
vlastiti um, a potpuno je previdio situaciju da vjetar gura njegovu barku. Snaga motora njegove vjetine nije bila njegova
sposobnost, ve je bio duh, isprva nevidljiv ili samo vidljiv kao
da je on bio njegov brilijantni um. Zatim mu je sve vie i vie
postajalo jasno da on to nije. ak kada je pisao Zaratustru osjetio je da on lino nije Zaratustra, pa je zato skovao tu uvenu
formulu: Da wurde einz zu zwei und Zarathustra ging an mir
worbei. U toj formuli je priznanje da su on i duh dvoje. U
dijelu Zaratustre kojim smo se do sada bavili on je praktino
poistovjeen sa duhom, ali nakon nekog vremena moemo
oekivati da mu to mora doi do glave i da e biti konfrontiran
sa snagom koja ga pokree. Ljudi sa poprilinom inflacijom potpuno su nesposobni da shvate svoju identifikaciju sa
pokretakom snagom. Uvijek im je potrebna pretjerana inflacija
kako bi eksplodirali, a to se dogodilo Nieu.
Zapravo, u sljedeem poglavlju koje se zove Nona Pjesma
duboko shvata prirodu duha, sa njim je jo uvijek poistovjeen,
ali do te mjere da poinje da bude svjestan nadljudske i super
ljudske prirode duha i osjea svoju sopstvenu reakciju protiv
njega. Drugim rijeima, postaje svjestan ekia i nakovnja. To je
veliko iskustvo: to je vrhunac dugog razvoja, a u isto vrijeme
kraj i poetak. To je katastrofa, a to je ono to je antika razumjela kao dvoboj sa boanstvom. Kad god se to dogodi, u
Zaratustri njegov jezik postaje, reklo bi se, zaista boanski;
ponekad je groteskan, esto brilijantan i intelektualan, ali onda
gubi te kvalitete i dobija kvalitet muzike. Ovdje je to sluaj. To
je prvo mjesto u Zaratustri gdje njegov jezik postaje muzikalan,
gdje uzima deskriptivni kvalitet iz nesvjesnog koji intelekt nikad
ne moe stvoriti; bez obzira koliko je brilijantan um, bez obzira
koliko su vjete i podesne njegove formulacije, ova vrsta jezika
nikad se ne postie. Naravno, previe je poetski, ali treba rei
433
poetski je previe siromana rije jer je od takvih muzikih

kvaliteta koji izraavaju neto od prirode nesvjesnog koja je
neprevodiva. Pa, u engleskom ili francuskom to ne moete
dobiti, na primjer ne moete prevesti II dio Fausta. Ne postoji
jezik na bojoj zemlji na koji se moe prevesti II dio Fausta
njegov najvaniji dio.
Preveo i uredio: Ilija Kapii
434

Karl Gustav Jung - Seminar o Ničeovom Zaratustri, Dio X

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Karl Gustav Jung - Seminar o Ničeovom Zaratustri, Dio X

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

analitika psihologija

SEMINAR O NIEOVOM ZARATUSTRI

In the spring of 1934, Doctor C. G. Jung with a group

Prof. Jung: Dame i Gospodo: Na prethodni seminar bavio se

MATICA, proljee 2013.

teko nositi se sa njim. Naravno, injenica da je teak nije razlog

MATICA, proljee 2013.

Seminar o Nieovom Zaratustri

identifikovao. Pa, to je ishod dogaaja: naime, to stvara veliku

Susreti sa Duom: Aktivna Imaginacija (Boston, 1981).

MATICA, proljee 2013.

Karl Gustav Jung

oigledno je osjetio da on nije jedno ve dvoje, i rekao je to,

MATICA, proljee 2013.

Seminar o Nieovom Zaratustri

duha, svijeta u kojem smo praktino ive stvari! Naravno, onda

MATICA, proljee 2013.

Karl Gustav Jung

MATICA, proljee 2013.

Seminar o Nieovom Zaratustri

skriveni ili zaklonjeni Bog, posuda za nedjela, za sva uasna

MATICA, proljee 2013.

Karl Gustav Jung

Zaratustra vrlo jasno ukazuje na injenicu da veina ljudi vie

MATICA, proljee 2013.

Seminar o Nieovom Zaratustri

MATICA, proljee 2013.

Karl Gustav Jung

sebe, Kaufman, str. 206.

(Nieov vjerni uenik i korespondent) izdali su tom XV Werke: Studije i

Fragmenti, koje su naslovili Volja za Mo (Leipzig, 1901). Vidite, WP.

u Sopstvu, za Jungov prepoznatljivi koncept.

MATICA, proljee 2013.

Seminar o Nieovom Zaratustri

Sopstvo, pp.) naravno, novo je tumaenje, a vjerovatno je ta

MATICA, proljee 2013.

Karl Gustav Jung

e prstena moe biti u vama, ili to iskustvo u vama postaje

MATICA, proljee 2013.

Seminar o Nieovom Zaratustri

Dietricha, bilo je veoma znaajno za Junga.

MATICA, proljee 2013.

Karl Gustav Jung

Pa, naravno, to je teko razumjeti ako pokuate shvatiti to

MATICA, proljee 2013.

Seminar o Nieovom Zaratustri

ljudi Niea zovu individualistom ili egoistom. Ali, sasvim je

MATICA, proljee 2013.

Karl Gustav Jung

opseg nigdje. Ali, Emerson ne navodi, a Jung je moda u pravu sumnjajui

da ideja potie iz drugog izvora, a ne od Svetog Avgustina. Zaudo, Emerson

je bio posebno omiljen Nieu. Jung i Transcendentalizam razmotren je od

strane Edwarda Edingera u Izvoru (1965, str. 77, i od Williama McGuire u

Izvoru (1971, str. 136 40.

MATICA, proljee 2013.

Seminar o Nieovom Zaratustri

ukljueni u Boga, da je naa vrlina snaga Boga, i nita drugo.

MATICA, proljee 2013.

Karl Gustav Jung

suza i vatre, u njihovom tumaenju zvanom vatre strasti i suze

San. Engleski prevod od Mary Hottinger pojavio se 1956. godine (Princeton /

Bollingen Serija XXI). Jung je napisao predgovor za ovo djelo tumaenja. U

CW 12, figura 33 predstavlja Polifila okruenog nimfama, kao reprint