Filozofski fakultet

Odsjek za komparativnu knjievnost

Kolegij: Opa povijest knjievnosti 6
Prof. Dr. Nina Alihodi-Hadali
Smolo Amila

Eros i thanatos u Loliti

Seminarski rad

Sarajevo, maj 2015.

1. UVOD
Kao jedino bie sposobno za svjesno djelovanje, ovjek je uvijek teio da ostavi
svoj trag na planeti, da na bilo koji nain pobjedi jedinu stvar protiv koje nije mogao,
jedinu stvar koja na sve nas, bilo da smo dobri ili loi, lijepi ili runi, bogati ili
siromani, gleda jednako: smrt. U svom vjeitom nastojanju da pobjedi smrt, makar to
bilo i na metaforikom nivou, ovjek je traio sfere ivota koje bi mu pruile
djeliminu besmrtnost. Shvatio je da mora imati svrhu u svom ivotu, i da prije nego
to mu istekne pjeani sat ivota, tu svrhu mora ispuniti. Takoer je shvatio da u
njemu postoji sila koja ga pokree, nagoni da ide dalje i tei ka vie. Osjeajui taj
gorui nagon, ovjek osvaja, pun ljubavi i zadovoljstva, sve u cilju kako bi mogao da,
kada doe vrijeme, zauvijek mirno sklopi oi, bez straha.
U grkoj mitologiji, Eros predstavlja boga ljubavi, poude i fizikog ispoljavanja
ljubavi, odnosno seksa. Postoje razliita tumaenja njegovog zaea, kod kojih je
oigledno da identitet njegovog oca ostaje skriven: da li je to u pitanju Hermes
(poslanik bogova), Ares (bog rata i krvoprolia) ili sam vrhovni bog Zeus zavisi od
toga iju verziju uzimamo kao tanu. Ipak, pored svih ovih neslaganja oko identiteta
njegovog oca, sve verzije mita se podudaraju oko jedne stvari velianstvena boginja
ljubavi i ljepote Afrodita, je njegova majka. Prema nekim verzijama, ona predstavlja
simbol ljubavi izmeu mukarca i ene, dok je Eros pobornik prijateljstva (a nerijetko
i neega vie od toga) izmeu dva mukarca, to je primjetno u injenici da su
Spartanci njemu odavali poast i prinosili rtve prije nego to bi krenuli u bitku.
Drugi knjievni izvori, kao to je Hesiodova Teogonija, ep iji naslov u prevodu
znai postanak bogova, tvrde da je prvenstveno postojao Haos, iz kojeg su magino
stvoreni Gaja (Zemlja) i Eros, a nakon njih Ereb (Tama) i Niks (No), zatim Eter
(Svetlo), Hemera (Dan) i sva ostala boanstva. Oigledno je da Eros predstavlja
jednog od kljunih inilaca ove teorije o postanku svijeta, koji svojom ujedinjujuom
moi ljubavi doprinosi opem redu i harmoniji meu suprotstavljenim elementima od
kojih se Haos prvenstveno sastojao. To nas navodi na injenicu da je ljubav stara kao
sam svijet, i da bez nje ne bi bilo ivota na zemlji.

2. EROS I THANATOS U LOLITI

Antiki grki mislioci vidjeli su dualizam u Erosovom biu, tj. dvije strane
njegovog poimanja kao bia: Eros kao jedan od prvih bogova koji simbolizuje ne
samo animalnu snagu erotske ljubavi, ve takoer i kreativni nagon prirode koja se
neprestano regenerie i obnavlja, svjetlo postajanja i reda u kosmosu. Erosov dualizam
takoer moe predstavljati dva suprotstavljena lica ljubavi, jer koliko god ona moe
biti divna i van ovog svijeta, toliko moe biti ubistvena i razarajua, to postaje
oigledno pred kraj romana, gde Hambert polako, ali sigurno biva zaslepljen
oboavanjem i idealizovanjem Lolite, poinje da je gui silinom svoje ljubavi i ne vidi
opasnost koja je toliko blizu.
Tokom historije umjetnici, poput slikara i vajara, su predstavljali Erosa kao izuzetno
lijepog i privlanog mladia, nerijetko i kao vrlo mladog djeaka, sa nezaobilaznom
aurom ljubavi i erotike. Ako se prisjetimo njegovog dvojnika iz rimske mitologije,
Kupidona ili Amora, slika koja nam se odmah stvara u glavi je malo punako dijete,
obino plave kose, ije se krupne kovrde kovitlaju poput talasa oko njegovog
aneoskog lica, sa bjelim krilima pomou kojih leti kao mala ptiica, dok njegove
ruice steu luk i strijele, spremne da ih odapnu istog momenta kada to poeli.
Zapravo, strijele su te koje imaju mo da uine da neko zavoli nekoga istog momenta
kad ga vidi, on je samo ruka koja ih odapinje, i to esto na nagovor svoje majke. On je
poput djeteta koje se igra, kome je zabavna zbrka koju s vremena na vrijeme napravi, i
bez obzira na ishod, on uvijek ima toplo majinsko krilo kome se uvijek bezuslovno
vraa.
Ali, injenica da zanosni Eros zapovijeda moi ljubavi, ne znai da je i sam imun na
nju. Ljubomorna na Psihu, predivnu mladu enu za koju su tvrdili da je previe lijepa
da bi postala ena jednog obinog smrtnika, Afrodita je zatraila od Erosa da
upotrijebi svoje najsnanije strijele i uini da se Psiha zaljubi u najrunije i
najodvratnije stvorenje na zemlji. Potpuno paralizovan njenom boanskom ljepotom,
Eros se naginje da je poljubi, i pri tom mu ispada jedna od njegovih sopstvenih strijela
na koju se sam nabada i beznadeno zaljubljuje. Na kraju, nakon brojnih nedaa koje
je Psiha morala da proe i preivi, Zeus joj poklanja besmrtnost i Erosa kao mua.

Meu ostalim bogovima na Olimpu i van njega, kao kontrast Erosu predstavljen je
Tanatos, mada se njihove razlike svode samo na simbolizam onoga to predstavljaju
kao bogovi. Tanatos, sin Noi i Tame, je personifikacija spokojne i nenasilne smrti,
dok su njegove sestre Kere bile boginje nasilne smrti kao rezultat krvoprolia i
uasnih bolesti. to se tie umjetnikog oivljavanja, u veini sluajeva prikazan je
zajedno sa svojim bratom blizancem Hipnosom, bogom spavanja i snova, gdje je
oigledna veza izmeu smrti i stanja poslije smrti, tj vjenog sna.
Mada je u prvobitnim mitovima, njegova pojava oznaavala bol i patnju, a on sam
bio prezentovan poput onoga to mi danas nazivamo grimizni kosa, sa crnim
platom koji vijori jedva sakrivajui njegov jeziv bijeli skelet, i maem poput
najotrije sablje, kojim sjee pramen kose onoga koji je izabran da umre i daje ga
Hadu. Kasnije verzije mitova ga predstavljaju kao krilatog djeaka, vrlo slinog Erosu,
esto u naruju majke Niks, kako dri leptira, buketi bulki ili izvrnutu baklju. Leptir
simbolizuje duu, ili ivot u irem kontekstu znaenja, buketi bulki predstavlja efekat
koji on i njegov brat Hipnos imaju na ljude i njihov ivot (poznato je da preterano
izlaganje cvijetu maka, izaziva promjenu stanja svijesti), a izvrnuta baklja oznaava
ugaeni ivot.
Eros i Tanatos nam djeluju poput dva aneoska mala djeaia koji se igraju tuim
sudbinama, ali ija igra nije nimalo bezazlena za nas, obine smrtnike. Pojmovi koje
oni predstavljaju zapravo su kljuni faktori u ivotu svakog ovjeka bez kojih ivot ne
bi postojao. Ljubav ini ivot vrijednim ivljenja, a smrt ini da budemo svjesni
prolaznosti vremena i da poput poklonika boga Dionisa, zgrabimo dan (seize the
day) i uivamo u ljepoti sadanjosti.
Sigmund Frojd, esto nazivan ocem psihoanalize zahvaljujui svojim inovativnim i
okantnim idejama i teorijama o nesvjesnom, snovima i seksualnosti, dijeli ovjekov
um na dva dijela:
1. Predsvjesno, koje sadri sve one ideje i sjeanja koja mogu biti osvjeena;
2. Nesvjesno, koje je sainjeno od enji, impulsa ili elja, uglavnom seksualne, a
ponekad i destruktivne prirode;
Nesvjesne elje dobijaju energiju prvenstveno iz tjelesnih nagona, to nas dovodi do
zakljuka da zadovoljenje ovih elja lako moe doi u sukob sa svjesnim aktivnostima
ovjekovog uma, koje se bave izbjegavanjem opasnosti, prilagoavanjem zahtjevima
stvarnosti i civilizovanog ponaanja. Funkcionisanje predsvjesnog se bazira na
4

kontrolisanom, disciplinovanom miljenju, koje uzima u obzir zahtjeve stvarnosti i

tolerie odlaganje zadovoljstva.
U svojim psiholokim studijama i analizama, Frojd je upotrijebio imena i svojstva
dva prethodno pomenuta boga da bi prikazao svoju teoriju da ljudskim biima
dominiraju dva osnovna instinkta, tj. nagona: Eros, koji predstavlja seksualni nagon i
ivotnu snagu, ljubav, kreativnost, rast i progres, i Tanatos, koji simbolizuje nasilje,
agresiju, snagu smrti i destrukcije, tj. negaciju postojanja i nesvjesnu elju svakog
ljudskog bia da se vrati u stanje mirovanja. Ovom formulacijom Frojd je zapravo
elio da prikae dva osnovna ventila ljudske bioenergije, i injenicu da su ljudska bia
neprestano stimulisana i predvoena pokuajima da se ova dva nagona dre u balansu.
ivot pojedinca se kree u jednom pravcu, tj. ka prirodnoj smrti. ovjek se rodi,
ivi i umire. Ovaj bioloki redoslijed ne dozvoljava nikakve promjene. Ali, sam
opstanak jedne vrste, bilo da je to ljudska ili ivotinjska, ne zavisi od pojedinca.
Reprodukcija zahtijeva dvije jedinke razliitog pola, s tim da seksualni odnos u smislu
reprodukcije ne iskljuuje elemenat fizikog zadovoljstva. Eros, kao olienje
seksualnosti, je povezan sa razliitim dijelovima ljudskog tijela koji se nazivaju
erogenim zonama, tj. oblastima ljudskog tijela koje podstiu seksualnu elju. Po
Frojdovoj teoriji, erogene zone su izuzetno bitne za kognitivni razvoj djeteta (on tvrdi
da postoje tri stepena razvoja svakog ljudskog bia oralni, analni i falusni), pogotovo
iz tog razloga to Eros osnauje seksualnost. Neki filozofi i teolozi takoer posmatraju
princip Erosa kao osnovu odreenih filozofskih i religijskih istraivanja i kao nagon za
samopotvrivanjem i individualiziranjem sopstvenog ja.
Tokom godina istraivanja, Frojd je doao do sljedeih zakljuaka:
-

Cilj mentalne aktivnosti je da umanji napetosti izazvane nagonskim ili

spoljanjim podsticajem.

Nervnim sistemom organizma upravlja princip konstantnosti konzervativna

tendencija ka stabilnosti.

Nagon je stoga poriv da se obnovi prethodno stanje stvari koji je svojstven svim
ivim biima.

Poto je cjelokupna iva materija sainjena od neive, neorganske tvari, onda

moda postoji nagon koji stoji s one strane principa zadovoljstva i tei da se vrati u
stanje neorganske inercije.
5

Prisila ponavljanja je nagonski regresivni princip koji tei povratku u stanje

potpuno lieno energije smrt.
Cilj sveg ivota je smrt.
Iako je oformio pojam Tanatosa kao nagona za smru tek kasnije u ivotu,

razvijajui svoju teoriju detaljnije u djelu Beyond the Pleasure Principle (S one strane
principa zadovoljstva) oigledno je da je teorijom o Erosu i Tanatosu zapravo uao u
polje filozofije suprotnosti, to se moe primjeniti i na ljudski ivot, prirodu i
univerzum u cjelini koji su i sami skupina suprotnosti i kontradiktornosti.
Frojd je doveo u pitanje staru ideju o seksu tvrdei da seksualno ponaanje
odraslog ima korijene u djetinjstvu koji utiu na razvoj seksualnog nagona i linost
odraslog u cjelini. Kod Hamberta ova injenica je bolno oigledna. Kljuni momenat
preokreta njegovog djetinjstva koje je bilo kao iz snova, to je potpuna suprotnost
Lolitinom detinjstvu, je susret sa Anabel. Njihova fiziki nerealizovana ljubav i
Anabelina iznenadna smrt ostavljaju duboki oiljak u Hambertovom srcu, kao i u
njegovom umu. Ona je pokreta i inicijator uzburkanih strasti koje e od tog momenta
pa nadalje vladati Hambertovim unutranjim biem, onim dijelom njega koje e dugo
vremena ostati skriveno od tuih pogleda i osuda. ulni dio njegovog bia ostaje
zauvijek zarobljen na francuskoj rivijeri pored trinaestogodinje Anabel, smru
osuene na vjeito djetinjstvo. Hambert sam kae da se ne sjea njenog lika, ali pamti
do najmanjeg detalja njihov pokuaj voenja ljubavi, dok sa Lolitom stvari posmatra
sa potpuno drugog ugla: u prvom planu je Lolita i njena fizika ljepota, sve ono to je
ini neodoljivom u Hambertovim oima, dok izvjetaje o njihovim seksualnim
odnosima dobijamo vrlo turo i neodreeno.
Anabel je oita reinkarnacija pjesme Edgara Alana Poa, Anabel Li, koja se poput
veine njegovih pjesama, bavi temom smrti prelijepe ene. Kao prvi kandidat kome je
posveena ova pjesma, naravno pojavljuje se sama Poova supruga, Virdinija Eliza
Klem Po, koja je umrla od tuberkuloze dvije godine prije nego to je on napisao
pjesmu. Prvenstveno je i sam Nabokov imao na umu da nazove svoj roman U carstvu
pored mora, pozivajui se na prvu strofu pesme:
It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden lived whom you may know
By the name of Annabel Lee
6

Prije mnogo i mnogo godina,

U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je ivjela, koju su zvali
Imenom Anabel Li
Za trinaestogodinjeg Hamberta, Anabel je njegova vrnjakinja, i kao takva sasvim
prikladna da bude predmet njegovog oboavanja. Za Hamberta koji ima vie od
etrdeset godina, stvari stoje malo drugaije. On se u sebi ne mijenja, njegova
osjeanja ostaju ista, jednako snana, jednako voena djeijim instiktima, ali sam
Hambert stari i stvari dostiu vrhunac kada shvati da ga ne privlae one ene koje bi
trebalo, ve ga privlae mlade djevojice izmeu djetinjstva i ranog djevojatva.
Nazivajui ove devojice nimfetama, Hambert se poziva na grku mitologiju,
prvenstveno na nimfe, koje su bile prekrasne, divlje, seksualno aktivne i zavoene
kako od bogova tako i od strane smrtnika. Izmiljajui ovakav naziv za djevojice koje
mu se dopadaju, on sakriva svoje devijantne elje i potrebe pokrovom uenosti i
romantike. To nas dovodi do zakljuka da su nimfete simbol izgubljene mladosti i
iste ljubavi, djevojka (djevojica) iz snova koja, zbog svojih romantinih atributa i
cenzure drutva, postaje nedostupna odraslom ovjeku. Takoer, injenica da Hambert
naziva Lolitu i djevojice poput nje nimfetama, a starije mukarce poput sebe
zaaranim putnicima, doprinosi jo vie slici koju Nabokov stvara u naoj glavi: jezik
iz djeijih bajki distancira samog naratora od realnosti u kojoj ivi, realnosti u kojoj je
njegova opsesija krajnje i izriito neprihvatljiva.
Pokuavajui da ubjedi i sebe i druge u svoju normalnost kao mukarca, Hambert se
uputa u kratkotrajne i besmislene veze sa svojim vrnjakinjama, liene bilo kakvih
osjeanja sa njegove strane i obavezno propraene i ispraene snanim osjeanjem
gaenja, jer svaka od njih samo izdaleka moe da podsjeti na nimfetu za kojom
Hambert u njima bez prestanka traga, nemajui smjelosti da posegne za pravim
nimfetama. Kratak i bezuspjean brak sa djetinjom Valerijom, koja samo spolja
podsea na nimfetu, obavljen radi njegove sopstvene sigurnosti kako on sam kae,
zavrava se krahom i njenim odlaskom, jer Hambert uvia da ona nije ono to je on od
nje pokuao da stvori. Jedino mlaana prostituka Monik, uprkos svemu uspjeva da
mu prui trzaj pravog zadovoljstva: sa njom sam se raspustio potpunije no i s jednom
mladom damom do tad, i moja posljednja vizija te noi s Monik dugih trepavica sadri
primjesu veselosti za koju rijetko nalazim da je povezana sa ma kojim dogaajem u
7

mom poniavajuem, prljavom, nijemom ljubavnom ivotu. Ipak, na Hambertovu

neizmjernu alost, njihov sutranji sastanak je bio razoaravajui, uinilo mu se kao
da je preko noi postala manje mlaana, vie ena. Te neka ostane glatka, vitka
Monik, kakva je bila za minut-dva: prestupnika nimfica to sja kroz prozainu mladu
kurvu. Tako, jednim laganim korakom koga ona ni sama nije bila svjesna, Monik se
pridruuje usnulim nimfetama uukanim u Hambertovim mislima, gdje ih okrutna
ruka vremena i odrastanja ne moe ukrasti.
Ono to Hambert zapravo eli je da, poput kapetana Kuke, ivi u nekoj vrsti
Nedoije, okruen djecom (u njegovom sluaju, samo djevojicama), odbijajui da
prihvati injenicu da mu tamo nije mjesto. Kapetana Kuku neprestano proganja
krokodil u ijem stomaku kuca sat koji je progutao zajedno sa njegovom rukom,
podsjeajui ga na prolaznost vremena i neizbjenost starenja, mada kapetan Kuka
ignorie ovu injenicu i nastavlja da ivi u jedinom mjestu koje e tolerisati njegovu
potrebu da ne odraste i da se zauvjek igra pirata sa drugom djecom. Tako i Hambert
eli zauvjek da ga ostave na miru i da mu dozvole da uiva na mjestima poput deijih
igralita, uivajui u ciki i vriski nimfeta za kojima toliko ezne.
Nastavljajui svoj ivot naizgled primjernog i relativno uspjenog predavaa,
Hamberta put nanosi u pravcu neega emu se toliko nadao, ali nikada nije oekivao
da bi se zbilja moglo desiti. Fizika reinkarnacija njegove voljene i neprealjene
Anabel u liku Lolite ga zatie potpuno nespremnog, i kierski ureena kua arlote
Hejz, koja mu je na prvi pogled djelovala krajnje odbojno i potpuno neprihvatljivo,
odjednom postaje utopija obasjana suncem mogunosti koje su se pruale pred njim, a
on postaje i veim dijelom romana ostaje ustreptali trinaestogodinjak; njegova
pojava sada je samo kostim odrasle osobe koji mu omoguava da bude manje
sumnjiv. Od tog momenta, opinjenost Lolitom ak prevazilazi i njegovo oboavanje
i idealizovanje Anabel, i postaje primarna sila koja ga pokree, ba iz tog razloga to
on prepoznaje svoju Anabel u Loliti, smatrajui jedino sebe dovoljno kompetentnim
da cijeni ljepotu i vrijednost nimfete kao to je Lolita.
Koristei knjievno sofisticiran, elegantan i izrazito melodian jezik, Hambert
uspjeva da uini svoje namjere manje nakaznim i ogavnim. injenica da on eli da
vodi ljubav sa trinaestogodinjom devojicom postaje manje okantna za itaoce, dok
se gube u romantinoj izmaglici njegove prie. Hambertova zanesenost pretvara svaki
Lolitin pokret u ples, njenu svaku rije u muziku a bilo kojoj stvari povezanoj sa njom,
daje kljunu vanost, poput spiska uenika u njenom razredu koji se u njegovom umu
8

pretvara u poeziju imena, nijedno tako uzvieno kao njeno. Iako on osea nenormalno
veliku i nezajaljivu seksualnu elju, njemu je ipak vrlo bitno da je ne okalja, da joj ne
oduzme djetinju nevinost, i biva izrazito ponosan na sebe dok je o njen guz gnjeio
poslednji trzaj najdue ekstaze koju je mukarac ili monstrum ikad upoznao jer neka
je slava Gospodu, nije nita primjetila. Ali, tokom romana to ipak ini, poputajui
svojim principima zadovoljstva i reaguje nagonjen primarnim instiktima.
Odluivi da ostane kao stanar arlote Hejz, krajnje nezanimljive i neprivlane,
patetino dosadne i napadne ene, Hambert se nesvjesno uputa u izrazito bizaran
ljubavni trougao koji sainjavaju lanovi tog domainstva. Svaki od njih je toliko
zaslijepljen da ne vidi mrane strane objekta svoje opsesije. arlota osjea prema
Hambertu isto to on osjea prema Loliti, ali nije u mogunosti da vidi Hambertove
prave namjere, koje on vjeto skriva, ba kao to ni sam Hambert nije svjestan
injenice da Lolita nije tako nevina i naivna kako bi on elio da ona bude. Mada on to
ne eli da prizna, arlota po svom ponaanju veoma podsjea na samog Hamberta.
Oboje su voeni svojim poetskim, romantinim fantazijama, iako je skromna arlota
mnogo manje iskusnija i manje rjeitija od jednog svjetskog putnika kakav je
Hambert. Njeno pismo je tek patetian odjek njegovih zapisa u dnevniku o voljenoj
Loliti, ali iako takvo, sasvim u skladu sa njenim karakterom: Ovo je ispovjest: volim
Vas Voljela sam Vas od asa kad sam Vas ugledala. Ja sam strasna i usamljena
ena, a Vi ste ljubav mog ivota.
arlotina ispovjest i postavljeni ultimatum, da ode ili da ostane kao njen suprug,
otvara polje nesanjanih mogunosti za Hamberta. Kao Lolitin ouh imao bi jednaka
prava kao i njen otac, a time i toliko eljenu slobodu da uiva u njoj. Sama pomisao
na Lolitu i realizovanje svoje iskonske udnje dre Hamberta poput zapete puke u
braku, gde je svaki njegov napor usmjeren na izbjegavanje brane dunosti i
neprekidno sakrivanje svog gaenja prema njoj.
Iz odreenog ugla, Lolita jeste ispovjedni roman, i iako se rije ispovijest pojavljuje
nekoliko puta, ali uvijek u vezi sa arlotom, ona se nikada ne dovodi u vezu sa
Lolitom, jer Hambert smatra da u njegovoj avanturi sa njom nema nieg grenog,
pokvarenog, sramnog i nemoralnog ega bi se on morao osloboditi kroz ispovijest. Za
njega je to ljubav, prava koliko bi to mogla biti pod datim okolnostima, ljubav koja
pokree, ini svaki dan ljepim, sunce toplijim, prirodu zelenijom. Poput romantiara,
on sanja, mata o danu kada e posedovati svoju dragu, kada e je konano uiniti

svojom, zatvoren u etiri zida gde e biti slobodni da rade ta poele bez osuujuih
pogleda.
Posmatrana jedino kao prepreka njegovoj elji i namjeri da uini Lolitu svojom,
arlota umire zato to sudbina odluuje da uini Hambertu uslugu. Poput drugih
likova u romanu, kao to su Anabel ili Hambertova majka, i arlota umire brzo i bez
mnogo buke oko toga, kao da je ispunila ono to je autor traio od nje, te je sada kao
takva bespotrebna. Principu ljubavi suprotstavljen je princip smrti, i mada ih nema
mnogo u romanu, smrt je uvijek nedaleko od Hamberta, i on moe uvijek da osjeti
njen hladan dah za vratom.
Svijest o smrti nije neto to je uroeno, nego je plod svijesti koja sagledava
stvarnost. ovjek samo iz iskustva zna, kao to je to Volter rekao, da mora da umre.
Frojd je to pokazao: Kada govorimo o smrti, uvijek naglaavamo da ona nastupa
sluajno, kao posljedica nesretnih sluajeva, bolesti, infekcija, duboke starosti i tako
jasno otkrivamo svoju tenju da je vidimo kao neto to nikako ne predstavlja
neminovni kraj ivota, i da je prikazujemo kao potpuno sluajni dogaaj. za nas
je smrt bliskog bia uvek nevjerovatna i paradoksalna, ona uvijek predstavlja
nemogunost koja odjednom postaje stvarnost (Ekerman); a ta stvarnost ukazuje se
kao nesretan sluaj, kao kazna, kao pogreka, kao neto nestvarno.
Smrt u ovom romanu udara iznenada, ne dozvoljavajui svojim rtvama predah.
Smrt njegove majke je opisana u jednoj jedinoj reenici, gdje odzvanjaju dvije
rijei: piknik i grom. Bizaran spoj okolnosti ostavlja malog Hamberta bez majke, i
postavlja se pitanje da li je ona, da je ostala iva, mogla ispraviti Hamberta
majinskim savjetima i objanjenjima. On sam kae da je sve to mu je ostalo od nje
tek malo topline koje se jedva i sjea. Slino, arlota zavrava svoj ivot onako kako i
prilii samoprozvanoj heroini bljutavo-romantinih pria: u oajnom nastojanju da
objavi tajnu koja e svima drastino promjeniti ivote, ona gine pod kolima
automobila.
Anabela, kljuni faktor Hambertovog trenutnog stanja takoer ne dobija vie od
jedne reenice:Bijah na koljenima i na ivici da posjedujem svoju voljenu, kad dva
bradata kupaa, starac-morjanin i njegov brat, izaoe iz mora uz povike raspusnog
bodrenja, a etiri meseca kasnije ona je na Krfu umrla od tifusa.

10

Ove smrti, iako bitne za njegov razvoj, ostavljaju ga skoro ravnodunim; smrt
bliskog bia uvijek je okantna i mi oajniki odbijamo da je prihvatimo. Smrt je
unitavanje organskog, svega to nas ini ivim, destrukcija dokaza naeg fizikog
postojanja. Voljena osoba vie fiziki ne postoji. Moda je razlog Hambertovog
nedostatka osjeanja i udubljivanja u smrt i kako se on osjeao poslije toga injenica
da se on majke jedva sjeao, pa je poslije prvobitnog, djeijeg oka naao adekvatnu
zamjenu, a Anabel je nastavila da ivi u njegovoj mati, umu, snovima, gdje ne moe
umrijeti i ostae zauvijek mlada, ba kako on to eli.
Nakon arlotine smrti koja dolazi kao osloboenje, Hambert kuje dalje planove o
zajednikom ivotu sa Lolitom. Govori arlotinim najbliim prijateljima da je Lolita
zapravo njegova kerka iz kratke i strastvene ljubavne afere koju su on i arlota imali
prije njenog prvog braka, time opravdavajui njihov put ka negdje gdje e zajedno
zaboraviti uasnu tragediju koja ih je zadesila. On odvodi Lolitu iz kampa, dok na
njihovom putu ka boljem ivotu Hambert uporno, i pomalo patetino pokuava da
produbi njihovu komunikaciju, da pronae nekakvu ljepotu oko njih i priblii je Loliti,
a njegova nastojanja da izmeu njih stvori neto to bi makar djelimino, moglo
podsjeati na pravu, romantinu ljubav bivaju osuena na propast. Lolita, kao istinski
produkt materijalistikog vremena kojem pripada, ne razumije njegovu potrebu da je
upozna sa umjetnou, sa neim to u sebi nosi svu dubinu osjeanja.
Za njega, ono to on osjea prema njoj prevazilazi sve granice: drutva, zdravog
razuma, ivota. On je reinkarnacija Petrarke koji se zaljubio u dvanaestogodinju
Lauru, Dantea koji je pao pod ini malene devetogodinje Beatrie, samog Poa koji je
svoje srce poklonio svojoj trinaestogodinjoj roaci Virdiniji: Dante se ludo
zaljubio u svoju Beatrie kad je ova imala devet godina, vrcav djevojurak, naminkan
i divan, i draguljima udeen, u krzmenoj haljini, i to se desilo 1274. godine u Firenci,
na privatnoj gozbi, u veselom mjesecu maju. A kad se Petrarka ludo zaljubio u svoju
Lauricu, bila je plavokosa nimfica od dvanaest ljeta to tri po vjetru, sred polenovog
praha i praine, cvijet u letu, u prekrasnoj ravnici to se vidi s brijegova Vokliza. On
poredi sebe sa velikanima umjetnosti, pruajui nam dokaz da to to on radi, to on
osjea, nije strano historiji. Ovi umjetnici su pruili besmrtnost objektima svoje
ljubavi, i upravo to je ono to i Hambert eli.
Hotel Zaarani lovci, sa savreno skovanim simbolinim imenom, mrano i
grijeno mjesto gdje se odvijaju devijantne radnje, za Hamberta postaje utopija iz
snova, gdje su njegove najskrivenije elje na korak od ostvarenja. I dalje je izuzetno
11

paljiv, ak i pored svoje ogromne elje za njom, ne eli da je obeasti jo.

Mogue je da njegova elja za njom prevazilazi istu fiziku poudu, jer kada se
njihov prvi put zaista desi, on ga ne opisuje onako kako opisuje ostale detalje
vezane za nju. Zavisno od toga kako ga mi itaoci vidimo, jedno objanjenje ovog
nedostatka je da on eli da sauva ljepotu dogaaja za sebe, jer za njega je to bio
momenat ispunjenja sna koji je trajao od kad zna za sebe. Ili moda eli da zatiti
samu Lolitu. Sa druge strane, moemo takoer pretpostaviti da je to jo jedna od
njegovih manipulacija itaocima, te da on ne eli da se zgrozimo nad njim i nad time
to je uinio. Na nama je da izaberemo sa kog aspekta emo posmatrati situaciju.
Ali jedno je sigurno: Hambert je razoaran injenicom da ona o fizikoj strani
ljubavi zna mnogo vie; on ak nije ni bio njen prvi ljubavnik, to je posljedica njenog
boravka u kampu. Ovdje san biva zagaen, nepovratno uniten, jer od sada njegova
pouda ga potpuno obuzima i on nastavlja da radi sve u cilju da zadri Lolitu pored
sebe, makar to ukljuivalo nemoralne stvari, poput ucjenjivanja i podmiivanja da bi
spavala sa njim. On ne razmilja o tome da li ona uiva u seksu sa njim ili ne, za njega
je najvanije da je dri dovoljno zadovoljnom i relativno sretnom da bi ona to uradila
kad god on to zatrai. Postaje posesivan, bolesno ljubomoran, posmatrajui svakog
mukarca kao potencijalnu pretnju, jer je svjestan toga da je seksualno iskustvo uinilo
Lolitu neodoljivo privlanom drugim mukarcima. A povrh toga, Lolita uiva u
pogledima koje dobija, i izgleda da jedino Hambert jo uvijek ostaje slijep u svojoj
nemogunosti da pomiri zamiljenu Lolitu koju on vidi u svojoj glavi i pravu, realnu
Lolitu od krvi i mesa. On zapravo voli ono to Lolita predstavlja: savreni primjerak
idealne ene, tj nimfetu. On voli sliku djevojice, ali ne i nju samu. Zbog toga, on
mora da neprekidno smilja naine kojima e svoju Dolores natjerati da bude
posluna i dri jezik za zubima. Nastojanje da s njom komunicira na njen nain,
njenim alosno siromanim jezikom, kao i lai i pretnje, obiljeavaju dalju, sve dublju
degradaciju Hambertove linosti, proces koji e kulminirati ubistvom.
U iekivanju da Lolita vrsto zaspi usljed pilule za spavanje koju joj je dao,
Hambert kree u nonu etnju kroz predvorje hotela, nimalo sluajno nalik na
predvorje Pakla, ili istilite, i sree mranu sjenku, dvojnika, kaznu za poinjeno
djelo, koja poinje da ih prati nakon to krenu dalje. Sagovornik, sakriven u tami,
poigrava se sa Hambertom, i u njihovom razgovoru, na simbolikom planu, moemo
prepoznati faustovski motiv, koji se zavrava Hambertovom konanom prodajom due
avolu u zamjenu za dve godine uivanja u Lolitinim arima.
12

Ovaj sagovornik, ije je ime Kler Kvilti, je izrazito zagonetna linost. On je

Hambertov dvojnik, njegov doppelganger, drugo ja koje dolazi da ga kazni, ali i kao
takav, Kvilti je ipak bie od krvi i mesa, a ne samo Hambertova iluzija i krivicom
optereena savjest. Dvojnik je jezgro svake arhaine predstave u vezi sa mrtvima. No
taj dvojnik ne predstavlja zapravo reprodukciju, vjernu, poslije smrti nainjenu kopiju
umrle jedinke: on prati ivu jedinku u toku cjelog njenog ivota, on je njen drugi vid,
tako da ga ova osjea, poznaje, vidi to predstavlja njeno svakodnevno i svakonono
iskustvo u svojim snovima, u svojoj sjenci, svom odrazu, odjeku svog glasa, svom
dahu Tokom Hambertovog i Lolitinog puta, nepoznati automobil je uvijek
nedaleko od njih, pratei ih poput sjenke koje se nikako ne mogu osloboditi,
sveprisutan, kao da govori Hambertu da je samo pitanje dana kad e se njegovi najvei
i najdublji strahovi ostvariti.
Odbijajui da prihvati bolno saznanje da Lolita nikada nee biti njegova, on se
vraa ponovnim matanjima, kao to je to inio i prije, i gubi se negdje izmeu sna i
jave, na mjestu gdje je nemogue razluiti jedno od drugog. U svojoj nemogunosti da
razlui jedno od drugog, on takoer ne vidi opasnost koju predstavlja njegov alter ego
Kvilti. On primjeuje Kviltijevu slinost sa njegovim roakom koji se zove Gustav
Trap, to predstavlja jo jednu genijalnu Nabokovljevu igru rijei gde trap znai
zamka, prognozirajui upravo ono to e se desiti Hambertu. Obuzet drugim stvarima,
Hambert ne uspjeva da shvati da je Kvilti ta poznata osoba na koju on lii i u koga je
Lolita zaljubljena. injenica da ne prepoznaje Kviltija, a kasnije bukvalno ne uspjeva
da ga vidi, jer je Kvilti uvijek na sigurnoj udaljenosti od njih u svojim kolima, zapravo
predstavlja Hambertovu nemogunost da vidi sebe oima drugih. On ostaje vjeran
svom identitetu zaaranog lovca, suvie obuzet sopstvenom opsesijom da bi itavu
situaciju posmatrao realno i uvidio koliku opasnost predstavlja Kvilti.
Motiv dvojnika igra izvanredno znaajnu ulogu u cjelokupnoj knjievnosti. Jedna
od najeih tema tragedija jeste tema ubijenog ovjeka, iji dvojnik trai od njegovih
nasljednika da ga osvete. Taj zahtjev se mora ispuniti, bez obzira na to koliko je
straan, bolan i razdvaja one koji se vole, ali nijedan sin, niti jedna kerka, ne moe da
odgodi izvrenje te osvete, kao to je to sluaj sa Hamletom. Dvojnika takoer
sreemo i u noveli Edgara Alana Poa Vilijam Vilson, gdje se Po fokusira na alter ego
kreiranog lika, i manifestuje ovo psiholoko stanje kroz drugo fiziko tijelo. Konana
slika (samo)ubistva dokazuje nemogunost odvajanja tijela i uma. Dualitet u
romanu Dr. Dekil i Gospodin Hajd zasniva se na koncepciji prirodne dvojnosti
13

ljudskog roda, i Dr. Dekil tvrdi da je ovjekova dua borbeno polje gdje se dobro i
zlo bore za prevlast. Nadajui se da e njegov napitak odvojiti i proistiti to dvoje,
on ini traginu greku i uspjeva jedino da oivi svoju najmraniju stranu. Slika
Dorijana Greja takoer pokazuje kobne posljedice dizanja ruke na vlastitog dvojnika.
Dorijanov portret oslikava fiziki teret starosti i grijeh kojeg je sam Dorijan poteen.
Dok on ivi samo za jedan cilj: postizanje dekadentnih zadovoljstava, portret preuzima
ulogu njegove savjesti i mjenja se u skladu sa Dorijanovim postupcima, a sam Dorijan
godinama ostaje savreno mlad i lijep.
Dvojnik iz novijeg vremena, dvojnik iz romantiarske knjievnosti dovodi smrt sa
sobom, jer je potpuno izgubio svoju prvobitnu mo. On je postao upravo simbol
strepnje od smrti.
Zapravo, Hambert strepi od neega to je za njega i gore od smrti: gubitak Lolite.
On je konstantno progonjen duhovima prolosti, a njihova vonja se nastavlja u
nedogled; on nastavlja da bjei ne znajui gdje da se zaustavi, zapravo nemajui gdje
da se zaustavi, jer za njih ne postoji mjesto na kojem e biti sigurni. Njihova veza
postaje teak gvozdeni lanac kojim je Hambert vezao sebe i Lolitu, i nije svjestan
injenice da Kvilti nosi sa sobom klju koji e Lolita zgrabiti im joj se prui pogodna
prilika za to.
Zaustavljanje u malom provincijskom gradu Berdsliju predstavlja prekretnicu na
njihovom putu, i ovdje e Hambert ivjeti miran i spokojan porodini ivot udovca sa
kerkom, upravo ono o emu i sanja. Svjestan je da Lolitino zlatno nimfinsko doba
polahko ali sigurno istie, i skoro potpuno van pameti, sanja kako e uz malo sree
uspjeti da stvori za sebe Lolitu Drugu, a moda jednog dana i Lolitu Treu, ijim e
dragocjenim venama tei njegova sopstvena krv. Uasno izmuen neprestanim
skrivanjem i strahom, ali i rastuom ljubomorom, on vidi opasnost u svemu to ih
okruuje, pretvarajui se sve vie u paranoinog, ljubomornog monstruma koji mui i
sebe i svoju ljubavnicu. Postaje bolno oigledno da je njihova veza, u poetku tako
boanska i izvan ovog svijeta, sada postala najobinija prostitucija koja Loliti, uprkos
sve galantnijim Hambertovim poklonima, postaje ubistveno monotona, a njemu
samom poniavajua i muna. Ono to ga je nekada pokretalo, to mu je davalo snagu
sada je samo sjenka onoga to je bilo. Teret sakrivanja, podmiivanja Lolite da nikom
ne govori za njihovu tajnu, konstantno nadgledanje pretvorilo je Hamberta u verziju
Velikog Brata, a Lolitu u Vinstona Smita, koji je svuda i u svakom momentu okruen
ekranima i plakatima koji biljee svaki njegov pokret i misao, ne dozvoljavajui ni
14

najmanju slobodu. Pod tekim teretom svoje poude, enje i ljubavi, Hambert postaje
tiranin koji gui upravo ono to mu se kod Lolite toliko dopadalo.
Scena Lolitinog odlaska, odigrana toliko puta na pozornici Hambertovog uma,
zbilja se i deava: Sve je bilo krasno. Vedar glas me obavijesti da je sve krasno, da je
moja ki otputena prethodnog dana, oko dva, njen stric, gospodin Gustav, doao je
crnim kadilakom po nju, donijevi joj tene koker panijela, a svima osmijeh, i isplatio
Dolin raun u gotovu, i kazao im da mi kau da ne brinem, i da se utopljavam, oni su,
po dogovoru, na dekinom ranu.
Ironija, oigledno i otvoreno podsmijavanje od strane dvoje zavjerenika ine da
Hambert potpuno gubi kontrolu nad svojim postupcima, izazivajui skandal u bolnici,
da bi se na kraju smirio i utjeio sebe, pomislivi na slatku osvetu koju e
prirediti svom bratu. Planirajui da uniti svog ljutog neprijatelja, i njemu samom
biva jasno koliko su on i tajanstveni otmiar slini. Motiv ubistva se javlja i ranije u
romanu, kada Hambert mata da se u neku ruku, osveti Valeriji ali ne zbog toga to ga
ostavlja, to je upravo ono to je on i elio, ve zbog bijesa koji je izazvala u njemu
tokom tog procesa. Dok Valerija pakuje kofere na putu van njegovog ivota, Hambert
u sebi razmilja: Hambert Grozni je reavao sa Hambertom Malim da li Hambert
Hambert treba da ubije nju, ili njenog ljubavnika, ili oboje ili nijedno. Pamtim da sam
jednom baratao automatskim pitoljem, vlasnitvom sabrata studenta u vrijeme kad
sam se nosio milju da se nauivam njegove sestrice, najprozranije nimfice sa crnom
manom u kosi, i da se potom ubijem.
Motiv ubistva se nastavlja, jer se Hambert zabavlja razmiljanjima da ubije i arlotu
na jezeru, ali njegove kontemplacije ipak ostaju zarobljene u mati, jer on tvrdi da
pjesnici ne ubijaju. Ovo je izjava koju e biti primoran da povue na kraju romana,
suoen sa svojim najveim strahovima: gubitkom Lolite i verzijom samog sebe koja je
jo pokvarenija.
Nemajui vie ta da izgubi, Hambert polazi u dvogodinju potjeru, i pokuava da
skine sa sebe fatalne Lolitine ini. Vraa se unazad, pratei svoj i Lolitin put, na
svakom mjestu pronalazei smjele i ponekad grube poruke u vidu imena koje je
njegov brat po zloinu ostavljao, i postaje sve oiglednije da njegov humor, ponaanje
i sama linost nevjerovatno podsjeaju na samog Hamberta. U svom bolu i
neutoljivom eljom za osvetom, on se ak uputa i u vezu sa drugom enom sumnjive
prolosti, smatrajui je priglupom, ali dovoljno prijatnom za drutvo.

15

Tokom romana, Hambert se nemilosrdno trudi da dokae kako on nije obian

pedofil. On prikazuje nimfete kao magina bia koja imaju mo da zaaraju ovjeka,
i tom injenicom pokuava da zavara itaoce da ne gledaju na njegovu sklonost ka
djevojicama kao na neku devijantnu izvitoperenost same linosti, ve kao dokaz
njegovog prefinjenog estetskog ukusa. Povezuje sve djevojice sa originalom, sa
Anabel, ime nimfete postaju simbol njegove duboko uroene romantike, a ne rtve
njegovih abnormalnih apetita.
Pismo koje Hambert dobija od ge Riarda F. ilera, predstavlja novu injekciju
energije i ludila. Hambert je ponovo na drumu, kraj njega je opet njegov mali crni
drugar, a njegova svjest je jo jednom prepuna slatkih misli o osveti. Lolitina
pojava ini da Hambert shvati kako je on i dalje pod njenim inima, iako ona vie nije
mlaana nimfeta. ak ni injenica da je ga iler trudna ne umanjuje njegovu trajnu
elju za njom i on joj nudi da poe sa njim. Mirno i njeno kao nikad prije, ona ga
odbija, hladnokrvno dodavi da bi se radije vratila Kviltiju, to je uasan udarac za
samog Hamberta, koji smatra da je on taj koji ju je zaista volio, ija su se osjeanja
bazirala na autentinoj romantici i pravoj ljubavi, dok se kod Kviltija sve vrtilo oko
seksa.
Odmah na poetku shvata da se njegova bajka prekinula bez najmanje anse da se
nastavi: U njenim ispranim sivim oima, udno unaoarenim, za trenutak se odrazila
naa jadna ljubav, bila je razmotrena i odbaena kao dosadan ur, kao kini izlet na
koji su doli samo najdosadniji gnjavatori, kao jednolino vjebanje, kao malo
sasuenog blata to se skorilo na njenom djetinjstvu.
Ne preostaje mu nita drugo nego da joj pomogne na jedini nain na koji moe,
ostavljajui joj novac, a sebi se zaklinje da e ubiti onoga ko je krivac za njegovu
nesreu, za koga smo ve odavno mogli tano naslutiti da je u pitanju Kler Kvilti.
Hambert postaje lovac i rtva istovremeno, ili osvetnik koji je krenuo da kazni samog
sebe.
Edgar Moren tvrdi da je ovjek jedina ivotinja koja ubija pripadnika svoje vrste
ak i onda kada ga na to ne nagoni borba za opstanak. Ubistvo je univerzalna pojava iz
tog razloga to su se ljudi ubijali kroz itavu historiju, ono je posljedica zakona
odmazde ili kanjavanja, podsticano je zakonom, kao to je to sluaj u ratovima, ili
predstavlja njegovo krenje, poput zloina. Bilo da se ubistvo vri u nastupu divljeg
bijesa ili izbezumljenosti, bilo da se vri poslije hladnokrvno doneene odluke, bilo da
je onaj koji ubija lucidan ili izbezumljen, bilo da je u pitanju ona vrsta ubijanja koja je
16

predstavljala glavnu industrijsku granu u Hitlerovom svijetu, ubistvo otkriva uasnu

mrnju, sadizam ak, prezir prema drugom ovjeku ili naslaivanje u samom postupku
ubijanja, kao neto to je svojstveno samo ovjeku. ivotinja nije u stanju da vidi
smrt, nije u mogunosti da je zamisli, to je posljedica toga da ona nema svijest, nema
individualnost. Ako smrt posmatramo kao gubljenje identiteta, individualnosti, otuda
proizilazi zakljuak da nesposobnost ivotinje da vidi smrt predstavlja njenu
nesposobnost da spozna sopstvenu individualnost.
Ubistvo ne mora da predstavlja samo zadovoljavanje elje za ubijanjem,
zadovoljstvo golog ubijanja, ve to isto tako znai za ubicu i zadovoljstvo to je ubio
jednog ovjeka, to je oduzeo ivot, to jest to se on sam potvrdio unitivi nekoga.
Individualnost ubice potvruje se u odnosu na individualnost ubijenog. U krajnjem
sluaju, potpuno potvrivanje sopstvene individualnosti zahtjeva potpuno unitavanje
ostalih jedinki. Zato proces potvrivanja individualnosti kroz historiju posjeduje jednu
grozno varvarsku, za ubistvo vezanu stranu. Iz tog razloga, Hambert mora da ubije
svoje drugo ja, kako bi ustanovio sopstvenu individualnost. On vidi Kviltija kao
uzurpatora koji mu je oteo ono to je njemu pripadalo, i eljei iste stvari, posjedujui
isti britki humor i smisao za porugu, on identifikuje sebe sa njim. On mora da bude
heroj a taj status moe da stekne jedino ubistvom neprijatelja, i slava koja slijedi
potom u sutini predstavlja velianje individualnog ivota.Ubijajui Kviltija, on se
nesvjesno nada da e unititi zlo u sebi, jer to je ono to Kvilti predstavlja za
njega: zlo, trule, najgori ljam koji koristi svoju slavu, novac i mo da bi udovoljavao
svojim najperverznijim porivima. Taj dvojnik je sam avo koji se javlja Hambertu, i
koji dolazi po svoj dio njihove faustovske nagodbe.
Hambert daje sebi ulogu ubice, nadajui se da e time spasiti svoju ast, jedinu stvar
koja je preostala da se spasi. Na putu ka konanom obraunu, i dalje mu izviru
sjeanja na provedeno vrijeme sa Lolitom, osjea kajanje, bol, bijes i beskrajnu ljubav:
Volio sam te. Bio sam petonogo udovite, ali sam te volio. Bio sam podao, i
brutalan i pokvaren, i sve, mais je tamais, mais je tamais! I bilo je trenutaka kad
sam znao kako se osjea i to je bilo pakleno muno znati, mala moja. Djevojice
Lolito, odvana Doli iler.
Poput Raskoljnikova koji je izgubljen u delirijumu sopstvenih sumnji, premiljanja,
straha i oaja, gdje Dostojevski genijalno dokazuje injenicu da je teina i jaina same
kazne zapravo mnogo manje uasna od stresa i napetosti izbjegavanja te iste kazne, i
Hambert najzad prihvata svoj udio u unitavanju djetinjstva jednog djeteta, prevazilazi
17

strah koji ga je pratio tokom itavog putovanja sa Lolitom, strah od otkrivanja njihove
strane tajne i odluuje da kazni oba krivca: i sebe i Kviltija.
Iako sebi i svom djelu pridaje herojsku veliinu, Hambert zaista ne lii previe na
ubicu. Naroito ne u od blata skorjelim radnikim pantalonama, prljavom i
pocijepanom demperu, ekinjaste brade, skitniki zakrvavljenih oiju (284) na
ubicu kakav bi elio da bude, viteza koji sveti svoju ast i ast svoje drage.
Tragikominost njegove pojave, koja umjesto straha izaziva saaljenje, jo je jae
istaknuta u kontrastu sa gotskom atmosferom tajnovite uzvienosti i prisustva neeg
natprirodnog, metafizikog, koja kulminira u trenutku kada kroz mranu, mokru,
gustu umu vitez-osvetnik stigne svome cilju zamku (289) (tako ga naziva
Hambert) u kome ivi njegov neprijatelj.
Hambert odluuje da se vrati ujutro, kako bi svoj zadatak izvrio pri dnevnoj
svjetlosti. Svjetlost dana umanjuje maglu neizvjesnosti i nesigurnosti, i neophodna je
da bi se uspostavila ravnotea izmeu realnog i imaginarnog. U ovom djelu javljaju se
note bajkovitosti, poput Hambertovog poreenja velikih vrata Kviltijevog doma sa
vratima zamkova u srednjovijekovnim bajkama, i poput izvitoperene vizije sopstvenog
lika kao srednjovijekovnog viteza. Neophodno je da se uspostavi ova granica izmeu
realnog i imaginarnog iz tog razloga da bi nam bilo doputeno da posmatramo ovo
ubistvo kao da se odigralo iskljuivo u Hambertovom umu, ali i izvan njega da on ne
ubija nikakvog izmiljenog dvojnika, ve ovjeka od krvi i mesa, poput sebe. Prava
istina je zapravo negdje izmeu ova dva tumaenja rije je, kao to smo to ve
pomenuli, i o pravom ubistvu ali i o ubistvu imaginarnog dvojnika. Jedan ovjek ubija
drugog djelimino zbog zla koje mu je ovaj nanio, ali dobrim dijelom i zato to u
njemu vidi svog dvojnika, i upravo ubistvom to osjeanje postaje fiksirano i
definitivno.
Scenu konanog okraja moemo posmatrati, na metaforikom nivou, kao jednog
ovjeka koji stoji pred ogledalom, u namjeri da kazni samog sebe. Hajne je u
svom Putu po Harcu (Die Hartzreise) napisao: Najvei strah obuzima nas onda kada
u noi punoj meseine sluajno ugledamo svoje lice u ogledalu. Svijet koji
otkrivamo u bajci Alisa u zemlji uda jeste onaj udesni svijet sa druge strane
ogledala. Knjievna djela iji junaci posmatraju sebe u ogledalu produbila su,
pored ostalih antropolokih tema, i dvije meusobno povezane teme temu ivota
posle smrti i temu strepnje od smrti, a obje teme proistiu iz usredsreenog
posmatranja ogledala.. Zbunjujua je injenica da u veini okraja uvijek postoje
18

dvije strane, dobro se bori protiv zla, a ovde je ta granica skoro nevidljiva. Junak,
potpuno drugaiji od ostalih, u ovoj prii ne jae na bijelom konju, a svoj ma dri
uperen u samog sebe, i borba, tek parodija veliine i grandioznosti koju treba da
prikazuje, ispada mlaka i nezadovoljavajua.
Hambert eli da Kvilti shvati razlog zbog ega mora umrijeti, i Kviltijevo
pomueno sjeanje baca Hamberta u jo dublji bijes. Njihova psihofizika borba svodi
se na Kviltijevo podmiivanje svim moguim i nemoguim stvarima koje bi mogle
zainteresovati Hamberta, koji je upao u najdublje ambise ludila, a meka, bezoblina
tua ispada sramotna za obje strane. Tokom kratkog odmora koji daju jedan drugom,
Hambert prua Kviltiju uredno prekucanu presudu, napisanu u poetskom obliku, u
slobodnom stihu. itav dogaaj, ni upola onako kako ga je Hambert zamislio,
zavrava se jadno i bijedno. Rafal metaka ispaljen u oronulo tijelo Klera Kviltija, i
odluno odbijanje tog tijela da popusti, da se preda i prestane da funkcionie, prave od
neega to je trebalo biti uzvieno junako djelo, tragikominu parodiju ubistva.
Kviltijevo okrvavljeno tijelo nastavlja da se tetura, grevito se drei za ostatke ivota,
kao da eli da pokae svoju neunitivost, a svaki novi metak kao da ni ne osjea.
Prema Morenu, kosti ili njihov prah smatraju se mistinim proizvodom koji svojom
neunitivou dokazuju potencijalnu dvojnikovu neunitivost. Na isti taj nain, Kvilti
odbija da umre, da bude ubijen, da preda svoju individualnost, kao da time eli da
pokae Hambertu da e ipak preivjeti, jer da bi ubio ono to Kvilti predstavlja,
Hambert mora da ubije i samog sebe.
Smrt nije nita drugo do kazna za poinjeni grijeh, to jest za polni in, kae
Moren. Ova ideja bila je izraena u Knjizi postanja u prii o praroditeljskom
grijehu, ali je neprestano ostajala na rubu vjerskog uenja Kranska vjera
neosporno je produbila edipovsko osjeanje grenosti otkrivajui njegov korijen u
polnom inu U tome se sastoji jedna od velikih antropolokih istina koje je
kranska vjera donijela: mrnja koju ona istovremeno propovijeda prema grijehu i
seksualnosti jeste mrnja prema smrti!
ovjek je roen grijean, samom tom injenicom jer je zaet bludnim radnjama.
Tokom vremena, razvili su se varijeteti seksualnih odnosa, poevi od naina na koji
se to radi do vrste i brojnosti partnera. Moda je Hambertov grijeh samo drugi oblik
grijeha svakog ovjeka, i zbog toga on mora biti kanjen, ali ne prije no to kazni onog
ko je toliko slian njemu, dokazujui da je Hambert potpuno svjestan neprirodnosti
svojih tendencija.
19

Na kraju, mrtvi su i rtva i delat Kvilti fiziki, izreetan brojnim mecima, a

Hambert duhovno, ispranjen, suoen sa konanom pustoi i besmislom, i injenicom
da mu osveta nije donijela nikakav spokoj, ve ga je na izvjestan nain, potpuno
unitila i gurnula u ambis oaja, daleko od take povratka. Postavlja se zastraujue
pitanje: da li je ubistvo zaista poinjeno, ako nema nikoga ko e u njega vjerovati? Jer,
Hambertovo priznanje ljudima koje sree na izlasku iz Kviltijeve kue, niko ne shvata
ozbiljno, a sam Hambert, nevidljiv i beznaajan, tiho naputa kuu.
3. ZAKLJUAK
Kako to uvijek u prirodi biva, ciklus poinje i zavrava se, samo da bi opet poeo,
stvorivi jednu veliku cjelinu, gdje su ak i dvije ogromne suprotnosti usko
povezane: smrt postoji prije svega zato da bi obezbijedila vladavinu ljudske ljubavi.
Smrt koja se stvarno doivljava neophodna je, kao to Vilmen odlino kae, zato
da bi ljubav postala svjesna sebe same. Ljubav negira samoivost, ali je uz to potrebno
i da smrt to negiranje uini oiglednim. Naa smrt je posljednji in nae ljubavi,
kae Fojerbah.Smrt ini ivot neizvjesnim, a samim tim i ljepim, primoravajui nas
da uivamo u njemu to vie, jer drugu priliku neemo dobiti. Hambert ubija iz
ljubavi, iako zna da je ta ljubav sada nemogua. On ostavlja za sobom djelo koje e
zauvijek sauvati ono to je bilo izmeu njih, Lolita e biti besmrtna u tim redovima,
zauvijek onakva kakvu ju je on zamiljao i volio. To je pria o ljubavi i pria kojom
on eli da se iskupi pred njom, pred zemljanim porotnicima ali ujedno i nebeskim.
Razmiljam o prabizonima i anelima, o tajni trajnih pigmenata, prorokim
sonetima, utoitu umjetnosti. I ovo je jedina besmrtnost koju ti i ja moemo djeliti,
Lolito moja.
Ljudski um ne moe sa sigurnou da tvrdi ta se deava nakon to umremo.
Neznanje, strah, oajanje usljed nemogunosti uticanja na neto tako veliko, tjeraju
ovjeka da tei besmrtnosti. Ali, sva ta negativna osjeanja su bespotrebna i uzaludna,
jer svaki ivot je vrijedan ivljenja i samo onaj ko zna ta znai biti zadovoljan u
ivotu ima hrabrosti da mirno pogleda smrti u oi. Nijedan put nije danas stvarno
otvoren, nijedan put nije stvarno zatvoren. ovjek moe da doivi novu pustolovinu.
Ta nova pustolovina e se sastojati u tome da se ljudi, podsticani ljubavlju i
radoznalou, posveuju putovanju, usred neizvesnosti, nesigurnosti i smrti, prema
svemu onome to se nalazi sa one strane tih svjetova
20

4. LITERATURA

1. Culianu, Ioan P. Eros i magija u renesansi. Zagreb: Fabula nova, 2007.

2. Freud, Sigmund. S one strane principa zadovoljstva. Novi Sad: Svetovi, 1994.
3. Nabokov, Vladimir. Lolita. Beograd: Narodna knjiga- Alfa, 2002.
4. Shatro, Bavjola. The Collector as experience of Eros and sexuality in Vladimir
Nabokov's Lolita and John Flowles' The Collector. Botswana: European
Scientific Journal, vol. 8 br. 29,

WEB STRANICE:
1. http://www.alfa-portal.com/sveto-trojstvo-id-ego-i-superego/
2. http://pulse.rs/vladimir-nabokov-lolita-eros-i-tanatos/
3. http://www.lqbeta.org/reconsiderations/francine-prose-reconsiderationlolita.php?page=all
4. http://eujournal.org/index.php/esj/article/viewFile/622/685

21