Boris Moravjev: Polarne Suprotnosti ili Peti Put Ljubavi 1-4

Laurom Knight-Jadczyk

EZOTERIJA

Boris Moravjev: Polarne Suprotnosti ili Peti Put Ljubavi – 1. Dio

Boris Moravjev (Boris Mouravieff) piše u svojoj knjizi “Gnoza: Studij i komentari Ezoteričkih
tradicija Istočne Ortodoksije (pravoslavlja). Knjiga I, Egzoterični Ciklus“:

Homo sapiens živi uronjen u svoj svakodnevni život do točke u kojoj zaboravlja sebe i
zaboravlja gdje ide, pa ipak, i bez da to osjeća, on zna da smrt prekida sve.

Kako možemo objasniti da su intelektualac koji je napravio sjajna otkrića i tehnokrat koji ih
je iskoristio, završetke naših života izostavili izvan polja svojih potraga? Kako možemo
objasniti da znanost koja sve pokušava i sve ustvrđuje, uprkos tome ostaje indiferentna
prema zagonetci koja se otkriva u pitanju smrti? Kako možemo objasniti zašto Znanost,
umjesto ujedinjenja svojih napora sa svojom starijom sestrom – religijom – da riješe
probleme Postojanja – što također predstavlja i problem smrti – čini zapravo suprotno, tj.
suprotstavlja se religiji?

Bilo da čovjek umre u krevetu ili na međuplanetarnom brodu, ljudska uslovljenost nije se ni
najmanje promijenila.

Sreća? Ali nama je rečeno da sreća traje samo onoliko koliko traje Iluzija… i što je ta Iluzija?
Nitko ne zna. Ali ona nas potapa.

Kada bi samo znali što je Iluzija, znali bi i njenu suprotnost: što je Istina. Istina bi nas
oslobodila iz ropstva.

Ova mi se zadnja napomena čini značajnom. Vrlo često ljudi mi pišu i kažu da je Kasiopejski
materijal previše “zastrašujuć” i da previše pričamo o “iluziji”, i zašto ne pričamo o pozitivnim
stvarima, ili se koncentriramo na “bijeg” ili štogod.
Pa, izgleda da je činjenica da ključ leži u onome što je Moravjev rekao iznad: ako ne možemo
napraviti mapu iluzije, nemamo nade da iz nje izađemo. Upravo u mapiranju iluzije mi smo u stanju
da vidimo razliku između onoga što Moravjev naziva “A” i “B” uticajima. Mi to nazivamo viđenjem
Teološke Realnosti iza Matriksa. Moravjev ističe da što više “prikupljamo” ili “uočavamo” “B”
uticaje, i djelujemo na osnovu njih, više se “magnetizujemo”. I naravno, VIĐENJE “A” uticaja, ili
uviđanje laži naše realnosti, se sastoji od serije “šokova” koji su izgleda neophodni za promenu
našeg centra gravitacije.

Uvijek iznova vidimo ljude koji se pojavljuju sa svojom “mapom iluzije”, da bi samo ustvrdili da to
nije mapa za izlaz, jer oni čak nemaju ni potpuno razumijevanje da se tu samo radi o još jednom
sloju iluzije.

Kada sam provodila godine probijajući se kroz ovaj materijal – u realnom vremenu – lično i izbliza,
jadikovala sam o tome Kasiopejcima:

P: Momci, želim da znate da se ponekad osjećam kao mala i sitna poput pijuna na
šahovskoj ploči!

1
O: I trebala bi se, ti naseljavaš OPS okruženje 3. denziteta.

P: U najmanju ruku sam se nadala da, ako sam pijun, da su neki igrači dobri momci.
Da li je to pitanje previše?

O: Da.

P: Vezano uz koju izjavu?

O: Dobri momci ne igraju šah.

P: Ali tu je bilo toliko mnogo čudnih događaja, toliko sinhroniziranih dešavanja. Da li

to dobri momci pomažu ili me loši momci vode u krizu?

O: Niti jedno. Priroda ide svojim smjerom.

P: Dobro. Jedan od osjećaja kojeg sam iskusila je taj da sam imala obrve nabijene
toliko negativnom energijom i doživljajima u 3. denzitetu, i kasnije sam pomislila da
mi je svega dosta u apsolutnom smislu, i to je jedna od primarnih motivacija kod
želje pronalaženja izlaska iz ove zamke u kojoj jesmo. Želim van iz toga. Da li je to
dio te “prirode”, kako ste ju vi nazvali?

O: Da. […] Kad vi vidite uzaludnost ograničenja života 3. denziteta, to znači da ste
spremni za napredovanje. Primjetite one koji se valjaju u njemu.
P: Neki ljudi se, očito, valjaju u ekstremnom materijalizmu. I tu izgleda ima jedna
druga stvar koja je više podsvijesna, koja ima nešto s tim da vi kažete da želite rasti i
postati prosvjetljeni, i još uvijek takva osoba nije u mogućnosti probiti veo svojih
vlastitih iluzija oko toga kako postati prosvjetljen, i ta iluzija je valjanje…

O: Valjanje ima mnoge oblike.

۞۞۞

P: Pa vi to kažete, ali on jest, jer je nekoliko ljudi naciljalo mene, i sve od kad smo
počeli s ovim projektom kanaliziranja i sve te strašne stvari koje mi se dešavaju u
životu. Moj život je prava klaonica!

O: “Strašno” je subjektivno.

P: Rekla bih da su stvari koje su mi se desile, kolaps mog braka, stvari koje su se
desile mojoj djeci, da su prilično strašne, subjektivno ili ne!

O: Prije nego što se te promjene počnu manifestirati, bila si dublje u “smrtonosnoj

iluziji” nego što si sada. Hitnost je, prema svojoj prirodi, neugodna. Ali, to te je
ojačalo i još će te ojačati, obećajemo!!!!!!!

P: Ovo je sada veoma težak period. Teško mi je da prolazim kroz to.

O: A tu su bili drugi, i bit će drugi, ali to ne znači da će nagrade biti male.

P: Pa….

O: Ti si na putu svoje sudbine i tu nema povratka.

2
 ۞۞۞

P: Ovaj nedavni period “buđenja” da se stvari vide jasnije, kao što i jesu, i vidi se
cijela slika interakcija između ljudi i kako to zbilja ružno može biti. Zapala sam u
groznu depresiju. Trebala sam uspostaviti balans radi toga što sam sve to vidjela
odjednom. Možete li mi objasniti što se dešava?

O: Rast.

P: Pokušala sam podijeliti tu percepciju sa drugim ljudima i skoro bez izuzetka, kada
sam rekla ljudima da napokon vidim stvari u njihovim izvornim stanjima i da to NIJE
bila lijepa slika, oni su rekli: “Pa, ti to očito vidiš kroz oči neke duhovne
opsjednutosti!” Zašto oni to kažu?

O: Prvo i prvo, nije korektno sve “vidjeti u tolikoj tami i potištenosti”, itd. To je samo
rezultat micanja čahure laži. Slavite balans. Ne oplakujte smrt iluzije i debalansa.

P: Kamo sad da idem iz ove točke? Gdje svi mi idemo?

O: Svukud.

Poenta je u tome da izgleda da dokle god osobe ne VIDE iluziju u potpunosti – njene slojeve i slojeve
– nemaju nade da postanu slobodne od nje. Sve dok nismo istrenirani, korak po korak, da
razlikujemo laži od istine, mi nemamo unutarnju konzistenciju i podložni smo hirovima Kontrolnog
Sistema na svakom koraku. I čini se da ovo strpljivo, dugotrajno, rasklapanje naše realnosti i
izvlačenje Istine/”B” uticaja, doslovno “izrasta” našu dušu.

Mnogi ljudi to jednostavno ne mogu učiniti. Ne mogu izdržati krvavi nered rođenja Višeg Sebstva
koje onda zauzima mjesto na tijelima svih onih svetih krava koje su držane tako blizu kroz toliko
dugo vremena. Oni žele da čuju lijepe priče o tome kako će ih njihovo disanje i vrtenje tetrahedrona
naprasno popraviti. Oni žele da čuju kako će nam “Alijansa Čuvara” pomoći da izađemo iz ovog
svinjca. Oni žele da čuju kako nas Zete upozoravaju da smo u opasnosti da budemo udareni od
strane zalutale planete i ako ih lepo zamolimo, mogli bismo dobiti mesto u njihovoj letelici.

I, kako je Moravjev upravo rekao: “Kada bi samo znali što je Iluzija, znali bi i njenu suprotnost: što je
Istina. Istina bi nas oslobodila iz ropstva.”

A čini se da je jedini put koji imamo za otkrivanje Istine u ovoj realnosti, da prije svega oljuštimo sve
laži. O Bože! Ima ih toliko puno!
Sada, natrag do Moravjeva:

Ono što nas pogađa od samog početka jest da čovjek brka moralni napredak sa tehnološkim
napretkom, tako da se razvoj znanosti odvija u opasnoj izolaciji.

Briljantan napredak koji je došao od tehnologije nije ništa bitnoga promijenio u ljudskoj
uvjetovanosti, niti će promijeniti, jer djeluje samo u polju svakodnevnih događanja. Iz tog
razloga on dodiruje unutrašnji život čovjeka samo površinski. Pa ipak, još je iz vrlo drevnih
vremena znano da se ono esencijalno nalazi unutar čovjeka, a ne izvan njega.

Čovječanstvo je stiglo do jedne prekretnice u svojoj povijesti. Kartezijanski duh koji je

uništio skolastičku {dogmatsku} filozofiju, sada je zauzvrat zapostavljen. Logika povijesti

3
 zahtijeva novi duh. Razvod između tradicionalnog znanja, a religija je njegov povjerenik, i
prikupljenog znanja, plodova znanosti, prijeti da našu civilizaciju učini strerilnom.

Pa ipak, nenormalno je vjerovati da je Znanost po svojoj istinskoj prirodi suprotna duhu, a

također se mora čvrsto naglasiti da duh ne uključuje ni jednu težnju koja bi bila u
suprotnosti sa znanošću. Naprotiv, mistici su predvidjeli čudestan razvoj Znanosti.

Proslavljena formula svetog Pavla: Vjera, Nada i Ljubav sažima ogroman program evolucije
za ljudsko znanje. Ako proučimo ovu formulu u odnosu na njen kontekst, vidimo da su prva
dva izraza privremena, dok je treći stalan. […] Bila je prikladna za epohu u kojoj je bila
rečena, a njen je značaj trebao evoluirati sa vremenom. […] Znanost i nauka su pozvani da
zamijene Vjeru i Nadu, koje su odredile granice onoga što je mentalitetu epohe bilo
dostupno kada je on naučavao i imao izuzetan razvoj.

On stoga dodaje: “Sada kada sam postao čovjek, ostavio sam po strani djetinjaste stvari.”

Tako je opisan prelaz sa Vjere na Znanje. [Vjera prikladna tom vremenu, Znanost zamjenjuje
Vjeru u naše vrijeme.]

Sv. Pavao onda specificira da to zadnje, iako neophodno u evoluciji, NIJE konačno stanje, jer
je nepotpuno po svojoj prirodi. On dodaje da “Kada ono što je savršeno dođe, ono što je
nepotpuno nestaje.” Savršena je ljubav koja u sebi ujedinjuje sve vrline, od svh
proročanstava, svih misterija, i sveg Znanja.

Putem združenih napora tradicionalne znanosti, temeljene na Otkrovenju i zadobivenoj

Znanosti, domeni pozitivnog znanja, a to znači na “Vjeri i Nadi”, netko se može nadati da će
ispuniti program zacrtan od Sv. Pavla, i konačno doseći Ljubav u njenom integralnom
smislu.

Sada, B. Moravjev je očito imao pristup nekim drevnim materijalima – čitao je neke drevne
dokumente – i napravio je neke vrlo interesantne “razrade” mnogih stvari koje izgledaju tako “na
mjestu” da je teško ne misliti da on nije imao neku inspiraciju, čak iako možemo vidjeti da je
pokušao uklopiti neke stvari koje se jednostavno ne uklapaju. Ovo zadnje je najviše zbog toga što mi
imamo kasnija uviđanja o tome – što uključuje njegove pokušaje da ugradi neke od Schwaller de
Lubiczovih radova u svoje sinteze.

Ove su knjige prevedene na engleski prilično nedavno, no Ark ih je pročitao na francuskom prije
dosta godina. Dosta je i zaboravio što piše u njima, jer ih je čitao sa riječnikom pred sobom, tako da
je to bio spor i naporan proces. No, nedavno smo ih nabavili na engleskom, i mogu vam reći da me je
čitanje nekih stvari tamo zapanjilo. Kao što je autor uvoda u Moravjevljeve knjige napisao: “Ono
predviđa, u onome što se na prvi pogled čini samo teorijom, stvarne životne događaje u
proučavanju Gnoze.” Moravjev je zasigurno napisao knjigu koja “predviđa” većinu onoga što smo
već iskusili na našem inicijacijskom putu pod vođstvom Kasiopejaca. I to je ono što nas ohrabruje da
se Moravjevljev tekst sastoji od značajnih delova znanja višeg reda.

Doista, čak i kod čitanja Moravjeva mi moramo da odvajamo. Ali je očito da tu postoje informacije
koje mogu pomoći tragaocu u boljem razumevanju procesa duhovne transformacije.

Ono što me je najviše zapanjilo je činjenica da su stvari koje ZNAMO iz iskustava, opisane i
objašnjene od strane Moravjeva, iako smo ta iskustva imali prije no što smo pročitali objašnjenje. Pa

4
čak iako je Ark nešto od toga i pročitao, one specifičnosti koje želim ovde navjesti, za njega nisu
imale značaja jer su tada bile izvan domašaja njegovog spektra iskustava.

Moravjev priča o degradaciji žena u “živu robu” i kako je Isus (kao Gnostički učitelj) podučavao
“recipročnom izboru u ljubavi” što je uspostavilo ideju o “romansi” između muškaraca i žena. Već
sam napomenula da je ovo izgleda filozofija “Zlatnog doba”, prenošena kroz stoljeća preko
arhajskog Šamanizma, eleusinskih obreda, i kasnije kroz Istinsko Učenje Isusa, koje ne treba brkati
sa egipatskim mitološkim slojem koje je danas poznato kao Hrišćanstvo.

“Recipročan izbor u ljubavi” je sigurno tema Gralskih priča sa njihovim naglaskom na romansi – na
“platonskoj ljubavi” itd. – i dugo je bila misterija šta, tačno, ova alegorija treba da prenese. Ako je
ono što Moravjev kaže istina, onda sve to počinje da ima savršenog smisla, čak uključujući i moguće
preživljavanje Katarskih naučavanja u Gralskim pričama, i baladama minstrela i trubadura, itd.

Također je tu i Fomenkova teorija koju treba razmotriti – da puno “povijesti” iz Mračnog Doba
Europe predstavlja zapravo povijest drevnog Bizanta, mjesto porijekla Gralskih priča, i “staze
transmisije” drevnih gnostičkih tradicija. To ne znači da se mi slažemo u potpunosti sa onime što je
Fomenko predložio. Ono što je bitno je da je on primetio da je nešto veoma čudno sa našom
povijesti i on je tragao za objašnjenjem. Nažalost, njegovo objašnjenje nije uključilo
hiperdimenzionalne manipulacije.

I naravno, ovde dolazimo do velike razlike između rada Gurđijeva i Moravjeva: Seks i seksualnost.
Gurđijevljeva učenja o seksualnosti su bila poprilično drugačija od učenja Moravjeva. Gurđijev je
rekao da postoje tri “centra” u ljudskom biću – (1) Intelektualni Centar, (2) Emocionalni centar, (3)
Seksualni centar. Odgovarajuća vrsta seksa, prema Gurđijevu, bi bila kada bi Seksualni Centar radio
sa svojom sopstvenom energijom bez “pozajmljivanja” energije od druga dva centra. Drugim
riječima, seks bi trebao biti odvojen od intelektualnog i emocionalnog života ljudskih bića, i ljubav
ne ulazi u njegova učenja o seksu. Za homoseksualnost je rekao da nije kompatibilno sa Radom na
sebi. Moravjev ukazuje da kada je uspostavljen magnetni centar, on preuzima kontrolu nas SVIM
ostalim centrima, uključujući i seksualni centar.

I ovde mi ne govorimo o Tantri, kao što će čitatelj to otkriti kako napredujemo sa ovom serijom
odlomaka. Međutim, izgleda da je negativna okultna tradicija nastojala da promoviše ideju
Tantričkog seksa kao sredstva “produhovljenja”. Mi verujemo da je ovo potpuno nerazumevanje
principa.

Moravjev piše:

Romansa, putem koje je kršćansko društvo izražavalo princip recipročnog odabira, dosegla
je svoj klimaks u Srednjem Vijeku. Unatoč opadanju, ona je otada poznata, i unatoč trenutne
tendencije za povratkom na regresivne oblike odnosa između spolova, ona još uvijek ostaje
javno priznat ideal našeg društva.

Nije li onda egzaktno pričati o smrti romanse? Zbiva se tiha revolucija koja će zamijeniti
slobodnu romansu, razlikovnu značajku kršćanske ere, sa jedninskom {singular}
romansnom karakteristikom Svetog Duha. Oslobođena služenja rađanju, ova romansa
sutrašnjice je pozvana da zacementira nedjeljivu uniju između dva striktno polarna bića,
uniju koja će osigurati njihovu integraciju u naručje Apsoluta. Kao što sv. Pavao kaže:

5
“Niti je žena bez muškarca, niti muškarac bez žene u Gospodu.”

Vizija takve romanse nije davala mira najvišim umovima tisućama godina. Nalazimo ju u
platonskoj ljubavi, temelju jedninske romanse u mitovima o čovjeku Androginu; o Orfeju i
Euridici, Pigmalionu i Galateji… To je težnja ljudskog srca, koje plače u tajnosti zbog svoje
velike osamljenosti. Ova romansa oblikuje esencijalni cilj ezoteričkog rada. Ovdje je ona
ljubav koja će ujediniti čovjeka sa onim bićem koje je jedinstveno za njega, Sestru-Suprugu,
slavu čovjeka, kao što će on biti slava Božja. Nakon ulaska u svjetlost Tabora, ne više dvoje,
nego jedno pije sa izvora istinske Ljubavi, transfigurator, pobjednik nad Smrću.

Ljubav je Alfa i Omega života. Sve ostalo ima samo sekundarni značaj.

Čovjek je rođen sa Alfom. Namjera sadašnjeg rada je da pokaže stazu koja vodi prema
Omegi.

Kada upitamo nekoga ko živi pod stalnim pritiskom suvremenog života da okrene svoju
mentalnu viziju prema sebi samom, on će nam vjerojatno odgovoriti kako nema dovoljno
vremena za poduzimanje takvih aktivnosti… Ako se i složi s tim, u većini slučajeva on će
nam reći kako ništa ne vidi: Magla; Tama. U nešto manje slučajeva, promatrač će reći kako
on percipira nešto što nije u stanju definirati, jer se to stalno mijenja.

Ovo posljednje zapažanje je točno. Unutar nas sve se u stvari neprestalno mijenja. Jedan
mali vanjski šok, s kojim se mi složili ili ne, sretne ili nesretne prirode, je dovoljan da
prouzroči prilično drukčiji izgled našeg unutrašnjeg sadržaja. Ako pratimo ovu unutarnju
opservaciju ili introspekciju, bez ikakvih predrasuda, uskoro ćemo primjetiti kako to naše
“Ja,” na koje smo mi toliko ponosni, nije uvijek jedno te isto biće: to “Ja” se mijenja.

Kako nam taj utisak postaje sve jasniji, tako postajemo i svjesniji da u nama ne živi samo to
jedno biće, neko nekoliko njih od kojih svako ima svoje vlastite ukuse, svoje vlastite težnje i
svako od njih pokušava zadovoljiti svoje vlastite prohtjeve.

Ako nastavimo sa ovim istraživanjem, uskoro ćemo biti u stanju razlikovati tri struje u tom
neprestanom toku života: struju vegetativnog života instikata, da tako kažemo; struju
životinjskog života osjećanja; i na kraju, onu struju ljudskog života u pravom smislu te riječi,
za koju su karakteristični misli i govor.

To je kao da se unutar nas nalaze tri bića, sva tri međusobno isprepletena na jedan
nevjerovatan način.

Tako bi trebali i da priznamo važnost introspekcije kao jedne metode za praktični rad koja
nam omogućuje da upoznamo sebe i da uđemo u same sebe.

Unutrašnji sadržaj čovjeka analogan je jednoj posudi punoj željeznih djelića koji čine jednu
mješavinu čije je stanje rezultat mehaničkih aktivnosti. Svaki vanjski udar koji je nanesen toj
posudi prouzrokuje razmještanje željeznih djelića. Tako stvarni život ostaje skriven od
ljudskog bića zbog stalnih promjena koje se dešavaju u njegovom unutrašnjem životu.

Čak i tom slučaju, kako ćemo vidjeti kasnije, ta besmislena i opasna situacija može se
promijeniti na jedan pozitivan način. Međutim, to zahtijeva rad; jedan savjestan i
neprekidan napor. Introspekcija, kad se neumorno sprovodi, dovodi do povećane
unutrašnje senzibilnosti. Ta pojačana senzibilnost nadalje intenzivira amplitudu i

6
 frekvenciju njihovog kretanja kad god se ti željezni djelići uznemire. Kao rezultat toga, udari
koji prethodno nisu bili ni primjećivani, sada će uzrokovati snažne reakcije. To kretanje,
zbog ovog stalnog pojačavanja može prouzročiti trenje između željeznih djelića toliko
intenzivno da jednog dana možemo osjetiti kako se unutar nas pali jedna vatra.

Ta vatra ne smije da ostane na par bezopasnih plamičaka. Niti je dovoljno da ona samo
pospano tinja ispod pepela. Jedna živa i rasplamsana vatra se mora stalno održavati uz
pomoć naše volje da njegujemo senzitivnost. Ako ona nastavi gorjeti na takav način, naše
stanje će se promijeniti: toplota tog plamena počet će uzrokovati jedan proces fuzije unutar
nas.

U vezi sa ovom idejom unutrašnje retorte, Kasiopejci su rekli:

P: (A) Pitanje koje se odnosi na naše aktivnosti na internetu koje se odvijaju već
neko vrijeme, a to radimo jer nam se čini da je potrebno, ali u suštini mi ne znamo
koja je prava svrha ovoga što radimo. Neki ljudi posjećuju naše stranice i pišu pisma,
a onda nestanu ili se obeshrabre, ili ne rade ništa sami. Trošimo mnogo vremena na
objavljivanje ovih informacija, ali bez jasnog razumijevanja šta postižemo.

(L) U ovoj tački, to ne postiže mnogo toga osim što privlači gnev na nas.

(A) Upravo tako!

O: Trebali bi se radovati! Iz vatre dolazi svjetlost. Strpljenje se isplati. Na pravom ste
putu.
Nazad do Moravjeva:

Jedna živa i rasplamsana vatra se mora stalno održavati uz pomoć naše volje da njegujemo
senzitivnost. Ako ona nastavi gorjeti na takav način, naše stanje će se promijeniti: toplota
tog plamena počet će uzrokovati jedan proces fuzije unutar nas.
Nakon te točke onaj unutrašnji sadržaj neće se više ponašati kao gomila željeznih djelića: on
će se pretvoriti u jedan željezni blok. Nakon toga svi naredni udari neće biti više u stanju da
uzrokuju unutrašnje promjene u čovjeku kao što su to prije bili. Kad čovjek dosegne tu
točku, on će dobiti jednu čvrstinu; on će ostati on, bez obzira na sve izazove koje mu život
može donijeti.

Da bi dosegli takvo stanje, na samom početku, mi se moramo rješavati od svih naših iluzija o
nama samima, ma koliko nam one bile drage; jedna iluzija, ako je od početka tolerirana –
rasti će našim putem, pa će nam kasnije trebati patnja i dodatni napori da je se riješimo.

Dok čovjek ne dosegne točku fuzije, njegov će život biti umjetno postojanje, obzirom da će
se on mijenjati od trena do trena. Kako će se te promjene dešavati kao rezultati vanjskih
šokova koje on nikako ne može predvidjeti, također će mu biti nemoguće predskazati
unaprijed točan način na koji će se on iznutra promijeniti, stoga će živjeti izložen
događajima kako se oni budu zbivali, uvijek preokupiran stalnim “krpljenjem”. On će
zapravo napredovati prema nepoznatom, u milosti i nemilosti prilikama kojima je izložen.
Ovo stanje stvari predstavlja glavni zakon pod čijom ovlašću on vodi svoje iluzorno
postojanje.

7
 Ezoterička znanost indicira mogućnosti i sredstva kojima se netko može osloboditi tog
zakona.

No, da bi efektno započeo na ovaj način, netko najprije mora jasno vidjeti situaciju onakvom
kakva ona jest.

Parabola o kočiji:

Sama kočija ili kola, simbolizira čovjekovo fizičko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije,
osjećanja i strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop uključujući i razum, a osoba
koja sjedi u kočiji je njen gospodar.

U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem je u jednom besprekorno skladnom odnosu i on
perfektno funkcionira – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i
kočijom u pravcu u kom mu gospodar nalaže.

Međutim, sve bi to trebalo da bude tako ali u većini slučajeva nije. [Zbog, kako su Kasiopejci
rekli, DNK modifikacije.]

Prvo, u kočiji nedostaje gospodar. Kočijaš ga mora ići tražiti. Sama kočija se nalazi u stanju
raspada, kotači samo što nisu otpali a osovine škripe jer odavno nisu podmazane, konji iako
čistokrvne rase, prljavi su i neuhranjeni; uzde i amovi su se odavno izlizali i samo što ne
popucaju. Kočijaš spava ljuljajući se u sjedištu kočije, a uzde mu svakog momenta mogu
ispasti iz ruku.

Kočija se i dalje kreće pravcem i na način koji mnogo ne obećava. Sada je već sletjela s puta,
pa juri niz jednu padinu. Kočijašu, koji je još uvijek u dubokom snu, prijeti opasnost da u
svakom momentu ispadne iz kočije i kako se čini, sve su prilike da će ga zadesiti tužna
sudbina.

Ovakva jedna slika je vrlo odgovarajuća analogija stanja u kome se nalazi većina ljudskih
bića.

Međutim, moguće je da se pojavi šansa za spas. U blizini može da se zatekne neki drugi
kočijaš, koji je prilično budan, i koji će možda stati i priteći mu u pomoć. On će prvo
zaustaviti kočije koje nekontrolirano jure nizbrdo, onda će probuditi usnulog kočijaša i
pokušati ga vratiti zajedno sa njegovom kočijom nazad do puta.

On će mu možda dati i nešto hrane za njegove konje i posuditi mu nešto novca. Vjerovatno
će dremljivom kočijašu dati i par savjeta kako da njeguje svoje konje, dati mu adresu mjesta
gdje može popraviti svoju kočiju i uputstvo kojim pravcem da se kasnije uputi sa svojom
kočijom.

Na samom kočijašu je to da li će on uz pomoć svog vlastog truda izvući neku korist iz te

pomoći i informacija koje je dobio. Ukoliko si on opet dozvoli da zaspi, teško može očekivati
da će mu neko opet, u zadnjem trenutku, priteći u pomoć.

[…] Čovek reagira koliko je god to moguće protiv ovog konstantnog pritiska teškoća i
obaveza koje ga povlače nadole. Što se tiče promjena unutar njega, on uglavnom to
kompenzira instinktivnim reakcijama: fiksnim odnosom prema svakoj situaciji. On želi po

8
 svaku cijenu da barem izgleda kao logičan sa samim sobom i kao gospodar svojih
postupaka.

[…] To je zato što trenje između čestica željeznih djelića proizvodi neugodan osjećaj u nama
tako da osećamo potrebu da ga se oslobodimo. Kretanje željeznih djelića prestaje kada
pronađemo rešenje i time odbijemo primljene šokove. Otkrivanje krivca nam omogućuje
ovo olakšanje. Kao rezultat, čini nam se da je čovek konstantno preokupiran svojim
unutrašnjim krpljenjem, koje vremenom postaje gotovo potpuno automatsko u njemu.

[…] Postoji dakle jedna hitna potreba da čovjek postane gospodar sam sebi.

[Preskočeno je nekoliko stotina stranica na kojima Moravjev iznosi neke Sinarhijske stvari pod
uticajem “tradicije” vremena u kojem je pisao. Bez kasiopejske perspektive mrežnog rada, ova ideja
postaje samo još jedna “elitistička hijerarhija”. Moravjev i ostali ne razumiju “OPS u odnosu na OPD”
principe – hijerarhije u odnosu na krugove, itd – pa mu se mora oprostiti za neutjelovljivanje ovih
koncepata. Pa ipak, njegove su druge ideje, izvučene iz drevnih izvora kojima je i Gurđijev imao
pristupa, izvanredne i krajnje pronicljive.]

Nevolje i neizvjesnosti su normalne tijekom perioda tranzicije. Izlasku sunca uvijek prethodi
porast noćne hladnoće.

Danas čovjek osjeća akutnu suprotnost između ogromnog tehnološkog napretka i očitog
nedostatka morala čovječanstva. Zapravo, dok se život na materijalnom nivou kreće
ubrzanim korakom zahvaljujući političkoj, socijalnoj i industrijskoj revoluciji, ljudi nisu
napravili znatan napredak na moralnom planu.

Danas će se svako biće koje misli osjećati nesretno; ako je njegova mogućnost da čini
manjkava, njegova previše razvijena senzibilnost čini njegovu aktivnu volju sve strožijom i
pročišćenijom. To je u tolikoj mjeri tako, da on vidi svoje dobre namjere kako venu i prije no
što su stigle procvasti.

Nema razloga nadati se da će se sadašnja situacija popraviti automatski. Naprotiv, što više
tehnološki napredak ubrzava, to širi postaje jaz u modernom čovjeku između želja i
mogućnosti činjenja. Ova kontradikcija može se vidjeti na svakom nivou. Na primer, [preko
50 godina nakon] kraja drugog svj. rata, svijet je uhvaćen u situaciju koja nije ni rat ni mir.
To je po sebi jedan elokventan prikaz nemoći onih u vlasti.

…Čovjek sada mora otkriti nove izvore moralne energije na isti način na koji je –
zahvaljujući znanosti – pronašao nove izvore fizičke energije.

[Rješenje leži u umrežavanju ljudskih bića] čije su prikrivene moralne sposobnosti razvijene
i njegovane.

Znanje i razumijevanje i praktičnost trebaju postići taj cilj koji je očuvan kroz stoljeća.

U svom ansamblu, oblikuju PUT.

To je “ezoterično Kršćanstvo”.

Stoljeće za stoljećem, dok je plamen primitivnog Kršćanstva tinjao, ezoterički je rad bio
budan. Ezoterički smisao rada bio je pripremni napor: njegov je cilj bio da akumulira

9
 neophodne energije na astralnom planu, i tako prolaz kroz velike povijesne preokrete učini
lakšim za čovječanstvo…

Te promjene smjerova i dolazak nove ere koje nagovješćuju, bile su konstantno opazive za
raznolike aktivne i eminentne uloge koje su igrale žene…

Princip Ženske intervencije nađen je u SVIM krucijalnim periodima povijesti.

Periodi u kojima su oplemenjujuće uloge žene u životu ljudskog društva izblijedile označeni
su trivijalnostima morala i manira posebice izraženih ukusom za realizam doguranim do
svojih najviših granica.

Danas ljudski odnosi pate od izvrtanja prirodne uloge koju je žena određena da igra na
strani muškarca: umjesto da je aktivna sila u tim odnosima, inspirativna i plodna dopuna
muškarcu, žena teži da slijedi paralelnu stazu, koja joj više ne dopušta da upotrebljava svoj
vlastiti kreativni poziv.

[…] Muškarac i žena jednom su oblikovali jedno spiritualno biće – čak iako u zasebnim
tijelima – obdareno jedinstvenom svjesnošću realne Suštine; Biće opisano u mitu o
Androginu.

[U ciklusu “Pada”, muške dominatorske konceptualizacije, zakona Oca i sina, ljudska bića su postala
izolirana od svojih realnih “Ja”. Ljudska bića uzimaju iluzije “Ja”, “predatorski um”, da tako kažemo,
za realnost.]

Nepotpuno “Ja” od Osobnosti {Ličnosti}, nedovršeno i nemoćno, luta životom bez vjere i bez
pravog uzbuđenja. Ono ide od greške do greške, iz slabosti u slabost, i iz laži u laž.
Zatvorenik – možda dobrovoljan – ali ipak zatvorenik – čovjek ne čini u životu ono što želi
činiti, nego ono što mrzi, slijepo obožavajući dijaboličnu mehaničnost koja sa svoja tri vida:
strahom, glađu i seksualnošću, upravlja njegovim životom.

Ovo čisto umjetno postojanje nema ništa stvarnoga osim mogućnosti za evoluiranjem – koja
ostaje skrivena, i oblikuje objektiv ezoteričkih studija i rada. Postrance od ovog sjemena, sve
u vanjskom životu temeljeno je na lažima.

Ako je Pad direktna posljedica identificiranja sa osobnim “Ja” [predatorskim umom,

degradiranim stanjem DNK], a usamljenost polarnih bića razdvojenih Padom predstavlja
izvor slabosti u ljudima koji su na ovaj način postali smrtni, povratak Jedinstva izgleda poput
neiscrpnog izvora novih energija. Te su energije neophodne za čovjeka i za povratak opasno
ugrožene ravnoteže današnjeg javnog i privatnog života.

Međutim, ovaj povratak savršenog jedinstva polarnih bića nije dat slobodno. On je isključiva
povlastica onih koji su prešli, ili su spremni za prelazak, Drugog Praga Puta.

Putem realizacije potpuno neodvojivog jedinstva njihovih stvarnih “Ja”, od strane dvoje
polarnih jedinki koje su stigle u Drugo Rođenje, može se iskupiti izvorni grijeh.

Ovo je rješenje problema – potreba da se iznađe novi izvor moralne energije. Došli smo do
tog rješenja posredstvom pozitivne metode ezoteričke studije.

Čovjek mora povezati zajedno rad intelektualnog i emocionalnog centra.

10
 Ako je pitanje koje treba biti proučeno intelektualne prirode, tada, nakon što ga je
intelektualni centar objasnio, prije donošenja zaključka ili konačne odluke, i prije
poduzimanja akcije, čovjek mora konzultirati emocionalni centar. Obratno pak, ne smije
djelovati impulzivno ili isključivo pod uticajem emocionalnog centra: prije djelovanja mora
konzultirati intelektualni centar.

Općenito, čovjek mora u sebi kultivirati sposobnost da zahvati bilo koji fenomen i bilo koji
problem – u unutrašnjem i vanjskom svijetu putem istovremene upotrebe dva centra –
emocionalnog i intelektualnog.

Boris Moravjev: Polarne Suprotnosti ili Peti Put Ljubavi – 2. Dio

Moravjev:

Prirodan rast Osobnosti prestaje dugo prije no što bude potpun. On ima jedan individualni
limit koji ovisi o cijelom ansamblu faktora, uključujući: civilizaciju, rasu, kastu, obitelj i
društveno okruženje, obrazovanje i uputstva.

Bez kontinuiranog svjesnog napora, razvoj Osobnosti iznad ove granice ne može se nikada
dogoditi. … Da bi se razvoj pogurao dalje, trebaju biti pravljeni svjesni napori. Pravilo je
jasno: tkogod ne razvija svoje talente, gubi ih.

Mi općenito tražimo razvitak tih talenata putem edukacije. Dokle god se naše studije ili naša
istraživanja nastavljaju, Osobnost nastavlja rasti, iako često ne baš na skladan način. No
kada studije i istraživanja završe, i mi počnemo iskorištavati znanje koje smo prikupili u
ovoj rutinskoj maniri, razvoj Osobnosti prestaje.

Najvažniji i najteži nivo Puta za prijeći predstavlja Stepenište, također zvano i kao Prilazna
staza, ili staza Pristupa, koja vodi ka nivou čovjeka broj 4 [gospodar kočije].

Svatko tko traži da se tuda uspne mora taj napor učiniti glavnim ciljem svog života. Od tada
nadalje, ezoterički rad mora postati osovina njegovog postojanja, oko koje se obrću
unutarnje i vanjske okolnosti njegovog života.

Ovaj nas kategorički zahtjev ne smije zastrašiti. U isto vrijeme, moramo shvatiti da test
počinje sa prvim stepenikom Stepeništa.

Da bi prešli Prvi Prag, mnogi moraju uspješno preći prvi test bez osvrtanja: on mora gorjeti
u žarkoj želji kako bi nadvladao uplitanje života u divljini, tako da se može baciti u
nepoznato u potrazi za novim, razumnim i stvarnim životom.

2.12.97. Ark je po prvi put prisustvovao sesiji sa Kasiopejcima i došlo je do ovog razgovora:

P: (A) Moje prvo pitanje je: Želim shvatiti što je ta “predodređena misija”, od čega se
sastoji?

O: Sastoji se od slijeđenja staze sa kojom si suočen.

P: (A) Dobro …

O: Ne govorimo ti o tvojoj predodređenoj misiji, jer ona nije “predodređena”. Učiš

putem iskustava, i kako naslućuješ, ti si na pragu dubokog iskustva. […] Bili smo
oduvijek najimpresioniraniji njegovim vještinama u ovom području. Sjećaš se one

11
 hladne kiše na “dugoj šetnji”, i kako si kroz svoju uznemirenost imao jedan uvid koji
je “otvorio nova vrata”? Mi se sjećamo 1966. kao prekretnice. Pa, ovo je još jedna,
Arkadiusz, i emocije se osjećaju čudnovato poznate, ali ovog puta imaš pomoć
drugih na 3.denzitetu. […] Prije, kada bi se strah uvukao u sliku, imao si mudrost da
se ne “osvrćeš”, čak iako si bio u iskušenju da to napraviš. Pogledaj što se dogodilo!

Moravjev:

Ako želja za transformacijom ima dovoljno snage i intenziteta, to će ispuniti interval između
nota Do i Si, što predstavlja Prvi Prag – tragač će onda čvrsto stajati nogom na prvom
stepeniku Stepeništa.

Ideja stepeništa je bila spominjana puno puta od strane Kasiopejaca, naročito u kontekstu mojih,
tada budućih, odnosa sa Arkom:

P: (L) Da li će Ark biti u mogućnosti pomoći nam oko tehnologije, pomoći drugim
ljudima, ili zaštititi nas u neku ruku? Kod ove stvarno bizarne stvari koja se dešava
na planeti?

O: Previše, prebrzo, draga moja. Znatiželja je ubila mačku.

P: (L) Pa, satisfakcija ju je vratila!

O: Ne u ovom slučaju!!!

P: (T) Morat ćeš pustiti da to ide usput. Izgleda da to ide svakog dana, svakog
trenutka. Dakle, pustimo nek se dešava i gledajmo kamo to ide. (L) Dobro, neka…
(T) On dolazi zaštititi tebe. Tako on kaže.

O: Možda, ali tu ima mnogo, mnogo, mnogo više u toj priči nego samo to!!!!!!

P: (L) Stanite! Da li je to zlokobno, “Možda, ali tu ima mnogo, mnogo, mnogo više u
toj priči”? Ili je to pozitivno, da ima još mnogo, mnogo toga u priči?

O: Zašto misliš da je zlokobno?

P: (L) Pa, ne znam… jer bojim se toga što ne znam! (T) Vjera, vraćamo se opet do
vjere.

O: Šta smo ti sve pomogli da do sada otkriješ? Da li bi rađe prekinula ovu operaciju?

P: (L) Oh, zaboga, ne! (T) Poslije dvije godine, ona još uvijek pita ovakva pitanja!

O: Ne dvije godine, vječno.

P: (L) Da li sam upravo čula fijuk? (T) Ne. Ne. Veselje! (J) Da, nismo bili veseli neko
vrijeme! (T) Samo malo veselja ovdje!

O: Mi smo ti pomogli da izgradiš tvoje stepenište, korak po korak. Jer si ti to tražila. I

ti si to tražila jer je to bila tvoja sudbina. Mi smo te povezali s onima koji imaju
rijetku sposobnost kako bi vi komunicirala sa nama. Opet, jer si ti to željela radi
shvaćanja svog puta. Sada, ti bi trebala prepoznavati znakove… One koje prikazuju
misaone forme koje su u mnogome različite od onog što se smatra uobičajenim. Što

12
 su neuobičajeniji, to više govore. Oni su imali prošle živote na 3D Zemlji, ali ne
nedavno, već ove. I oni nisu orijentirani prema Zemaljskim frekvencijskim
vibracijama. [grupno diskutiranje na zadnji odgovor])

P: (T) …Tvoja je sudbina bila ta da pronađeš kakav je tvoj put, morala si ostvariti
ovaj kontakt, jer je to bilo ono što si trebala napraviti. (L) Govorimo li o Franku, u
smislu da smo bili u kontaktu s nekim tko je omogućio moju komunikaciju sa vama,
pa da me možete staviti na moj put, što je izgradnja stepeništa, itd, itd? Da li se o
tome radi ovdje?

O: On je jedan, ali nije jedini. Samo jedan koji je probudio tvoj osjećaj za
prepoznavanje.

P: (L) Znam da vjerojatno nije vrijeme da postavim ovo pitanje; ovo je nešto što
sama treba da otkrijem, ali mi to jednostavno izgleda kao da idete ka tome da kažete
nešto, pa bih vam možda mogla pomoći tako što bih vas pitala: što je to stepenište,
što je ta sudbina?

O: Otkrij.

Moravjev:

Četiri note koje oblikuju Stepenište povezane su dubokim međuovisnostima obzirom da

njihova rezonancija crpi svoju snagu iz inicijalnog impulsa Želje. Ovo znači da ako ta
inicijalna želja ne ujedini svo čovjekovo postojanje u pokornost [prema željenoj stvari, npr.
da se postane slobodan], ako ona ne dominira cijelim bićem, bolje je za njega da se zaustavi
na vrijeme i ne prelazi Prag.

Ponavljamo: Put je staza bez povratka. To je stvaran razlog za ovaj test Želje. Želja mora
imati snagu Žeđi.

Ali se mora razjasniti da ono što Moravjev podrazumeva pod “Željom” nije ono što ona uobičajeno
znači.

Kasiopejci:

O: “Žudnja” [u telesnom smislu] ne čini nekog “slobodnim”, već je potpuno suprotno!

P: (L) Ali ako vi žudite za znanjem?

O: To nije žudnja, to je traganje duše.

P: (L) Što je to što ljudima daje tu silu, taj efekt snažnog vala kojim oni odrede da
dođu do apsolutnog dna svega i strgnu sve laži sa sebe sve dok ništa ne ostane na
njima, sve osim gole istine? Što je izvor te želje?

O: Krivi koncept. To je jednostavno kad je netko u toj točki u ciklusu učenja. U toj
točki, nije potrebna sila.

P: (L) Dakle, vi ste, više-manje, tu zbog neke kritične mase koja je postignuta i koja
vas “prebacuje” na točku gdje je traženje istine jednostavno ono što vi prosto jeste?
To definira parametre vašeg bića.

13
Moravjev:

Prvi korak vodi ka testu Vjere. Vjerovati nije dovoljno, treba imati vjeru. Govorimo o vjeri u
sebe. Ovdje tragač mora savladati svoj strah od napuštanja. Tragač će se suočiti sa mnogim
iskušenjima i nevoljama… sve osmišljeno da uništi njegovu vjeru i sposobnost da postoji i da
uspije u iznalaženju života koji nije materijalno dokaziv nego je samo san…

“Ne budite dakle tjeskobni govoreći: “Što ćemo jesti?” Ili: “Što ćemo piti?” Ili:
“Trebaju nam odjeća i obuća.” Vaš nebeski otac zna što vam treba. Nego
tražite prvo Kraljevstvo božje i Njegovu istinu, i sve će vam se te stvari
dodati.”

Drugi korak predstavlja test Čvrstine.

Treći korak je ispit Raspoznavanja i Vještine. Onaj koji može vidjeti i razumjeti pravilo “ne
možeš služiti Bogu i Mamonu” {mamon je izraz iz Novog zaveta kojim se opisuje materijalno
bogatstvo – p.p.} bolje će biti pripremljen za ovaj test.

Četvrti korak je ispit Ljubavi, ili istinske, životodavne ljubavi, obuzimajuće vatre poprilično
različite od one što sada tinja ispod pepela. To je plameni mač čiji plamenovi tope sve
izmiješane legure; sve što čovjek uzima za ljubav – unutar njega ili prema njemu – kada to
nije to. Ako držimo ove riječi ispred sebe u svom umu, odmah ćemo biti u stanju prosuditi
svaki pokret srca, i znati ćemo da li sadrži tragove istinske Ljubavi.

Svaki čovek se rađa, noseći u sebi sliku svog polarnog bića.

Kako raste, ta slika raste u njemu;

Poprima oblik i ispunjava se životom i bojom.

Čovek toga nije svestan. A ipak, to je njegov Alter ego.

Gospa njegovih snova, njegova princeza vizije.

U potrazi za njome, on mora večno da ide.

U njoj samo on će pronaći perfektan eho samoga sebe:

Najintimnijih, neizrazivih pokreta svoje duše,

Jer u njihovom ujedinjenju granica između Ja i Ti se briše.

Jer ona je njegova Jedina, njegova legitimna Družica.

I tišina će onda biti čuvar punoće njihove Ljubavi.

Živjeti u Istini sa isključenim lažima, predstavlja povlasticu Ciklusa Duha. Svjetlosti bez
sjene.

Ovdje govorimo o izvjesnim ljudskim bićima koja su zadobila ili koja će uskoro zadobiti
Drugo Rođenje. Tekst ne ostavlja mjesta dvosmislenosti:

“Ne lažite jedno drugome: vidjevši da ste ‘svukli’ sa sebe starog čovjeka sa svojim djelima, i
navukli na sebe novog čovjeka koji je obnovljen do znanja prema slici božjoj: gdje ne može

14
biti Grk i Židov, obrezan i neobrezan, barbar, Scint, rob i slobodan čovjek; no Krist je sve i u
svemu.”

Ovo se odnosi samo na one koji su na Putu, i njihovim odnosima među sobom.

Onaj koji dosegne Ljubav neće znati lagati. No, trijumfirati nad lažima zahtijeva jednu
ezoteričku kulturu koja je običnom čovjeku nedostupna.

Ovo ističe važnost problema laganja.

Borba protiv laganja je duga i razvučena. A prije svega to je borba protiv nas samih, protiv
naših spontanih težnji, i protiv one mehaničnosti koja čini da se uvijek vraćamo laganju.

Beskorisno laganje drugima daleko je manje štetno od laganje sebe – i lakše za

nadvladavanje i ispravljanje. Laganje sebe ponekad poprima fino zasjenjene oblike koji
zahtijevaju potpunu i neprekidnu pozornost, zajedno sa metodičkim i konstantnim
naporima.

Eliminiranje beskorisnog laganja drugih ne zahtijeva kontinuirani napor: treba jednostavno

paziti da laž ne sklizne u razgovor. U trenutku kada je na našim ustima, jednostavan napor
pažnje je dovoljan da je zaustavi. To je i razlog zbog čega je borbu za istinu preporučljivo
otpočeti protiv ove vrste laganja.

No, lako uviđamo da laganje sebe ili borba protiv laganja ovakve vrste nije perceptibilna
izvana.

Kada prestanemo beskorisno laganje, to će također proći neopaženo od onih oko nas. Mogli
bi reći da u praksi, borba protiv ove dvije kategorije laganja ne mijenja odnose sa ostalim
ljudima na ikakav način, iako je vrlo efektivno za osobu koja je borbu poduzela. Stoga je
možemo otpočeti bez zastoja, dokle god ju izvodimo diskretno, da ne privlačimo pažnju na
sebe, i tako ne provociramo povećanje pritiska Generalnog Zakona [slučajnosti i
mehaničnosti koji će pokušati zaobići, nadmudriti te napore, drugim riječima – pritiska
Predatorova uma/Matrice].

[…] Što se tiče napora pri suzbijanju laganja sebe, oni su poprilično drukčiji i vrlo važni.
Takve laži puštaju duboke korijene. U ovom području ponekad iskrsavaju paradoksalne
situacije, a neke od njih imaju takvu psihološku suptilnost da ih je teško izvući van iz sjene.

Ovdje moramo spomenuti pitanje brakova gdje jedan od partnera, nakon što je shvatio da ta
zajednica predstavlja pogrešku, nastavlja s pokušajima da sebe uvjeri u suprotno. Ako se
radi o ljubaznoj osobi ona će udvostručiti svoju ljubaznost prema svom partneru kao da se
zaista radi o njenom polarnom “drugom”. Apsurdnost situacije doseže svoje granice ako
drugi partner reagira usvajanjem odgovarajućeg stajališta – bez imalo iskrenosti ili
spontanog sjaja nježnosti.

S ezoteričke točke gledišta opasnost je ta da, pukom silom navike, takva situacija oduzima
od jednog ili čak od oba partnera, vrijednost istinske ljubavi. Takva vrsta laganja sebe može
potrajati desecima godina sa ljudima koji su ljubazni i dobre vjere, i oni na kraju bivaju
tragično razočarani.

15
Čovjek koji otpočinje borbu protiv laganja sebe mora biti upozoren na te poteškoće, i o
mogućem kolapsu nekih ili svih njegovih najvećih vrijednosti.

Svi bi trebali znati da istinski ezoterički posao počinje tek nakon što je osoba prošla kroz
generalni bankrot i odbacila bespomoćno svoja božanstva na pod.

Naglasili smo apsolutnu potrebu za svakoga ko teži ezoteričkom razvoju da se izliječi što je
prije moguće od svoje duboko ukorijenjene navike laganja samoga sebe.

Sada bi trebali pogledati u ovaj problem iz drugog kuta: onih objektivnih rezultata koje
čovjek zadobiva kada je sposoban prestati lagati.

Taj posao zahtijeva vremena, zahtijeva hrabrost da se suoči sa razočarenjima, i treba

samopouzdanja i vjere u sebe. Kako tragač napreduje, on osjeća novi sentiment.

Ponekad će osjećati gorko kajanje kako njegovi predivni snovi nestaju, ali u isto vrijeme
osjećat će se sve više oslobođenim.

Njegova rastuća iskrenost prema sebi uspostavit će atmosferu istine u njegovom

unutrašnjem životu. Zakon koji kaže: “spoznaćete istinu, i istina će vas osloboditi”,
primijeniće se na tragača u punoj mjeri.

Riječ “osloboditi” namjerno je odabrana kako bi istakla suprotnost stanju ropstva.

Nakon svake operacije unutrašnjeg pročišćenja, bolne koliko samo može biti, tragač će sve
više i više osjećati potpunu i duboku zahvalnost što je oslobođen ovog apsurdnog ropstva.

Kada dosegne izvjestan nivo unutrašnjeg oslobođenja, pojedinac će razumjeti u potpunosti

vrijednost magične snage izražene u riječi Sloboda.

Zadobivanje Unutrašnje Slobode je uvjet bez kojeg se ne može za daljnji uspjeh u

ezoteričnom radu. Ovaj prestanak laganja samome sebi omogućuje da se promatra rad nižih
centara u samoobjektivnosti. Ovo opažanje se započima iz “komandnog mjesta”
nepristrasnog opažanja i prosuđivanja pojedinca koji je nadvladao laganje sebe.
Kada je naš unutrašnji svijet tako pročišćen tim zrakama Kozmičkog Sunca, kada smo
prestali lagati sebi, kako da se onda ponašamo prema ostalima?

Problem je daleko od jednostavnosti.

Zapisano je: “Kraljevstvo Nebesko je usiljeno i nasilan je onaj koji ga drži.”

Ako se sjetimo da je kraljevstvo nebesko unutar a NE izvan nas, tada počinjemo

razumijevati da je potrebno primijeniti neku silu ili čak nasilje INTERNO, unutar sebe, kako
bi se ponovno zauzela naša vlastita tvrđava.
Ovo je vrlo često potrebno kako bi se uklonili korijeni iluzije koja je unutar nas, i koja
predstavlja majku laganja sebe.

Tako vidimo da je ispit na četvrtom koraku odlučujući. Dok laganje ne prestane, čovjek je
suočen sa otporom kroz kretanje defektima svoje prošlosti: laganjem, slabostima,
samosažaljenjem i unutarnjim kompromisom.

16
 Općenito, to zahtijeva vremena, priliku i mogućnost da se riješi, da se oslobodi sebe od te
prtljage prije no što se dođe na test četvrtog koraka. Mnogi pojedinci, zbog težine njihove
prošlosti, gube vrijeme i dozvoljavaju prolaz mnogim mogućnostima koje predstavljaju
sebe.

No, na četvrtom koraku mora biti uspostavljena crta ravnoteže i račun završen.
Čovjek, jadan i gol, prihvaćen je na drugom Pragu, ali samo pod uvjetom da je konzistentan i
čist.

Esencijalno je da bude konzistentan, znači da unutar sebe sadrži istinsku Ljubav, koja jedino
može biti otkrivena putem prestanka laganja sebe.

Sve lažno unutar njega bit će spaljeno plamenom tog ognjenog mača.

Svi ovi koraci dešavaju se više manje zajedno u mnogim kombinacijama. Nejednako su
raspoređeni u odnosu na različite osobnosti, i pokretani silom naše Želje da budemo
slobodni.

U kretanju Stepeništem, približavanju a onda i prelasku Drugog Praga, čovjek usvaja novo
stajalište prema sebi: od ove točke dalje, on uzima svoju sudbinu u svoje ruke.

Tijekom kasnijeg razvoja, individualnost postaje progresivno integrirana sa višim

kozmosom.

Boris Moravjev: Polarne Suprotnosti ili Peti Put Ljubavi – 3. Dio

Kasiopejci:

P: (L) Da pitam ovo prije no što traka isteče i napravimo pauzu. Što je “Ultimativna
Tajna” koju čuva Konzorcij?

O: Vi nemate kontrolu nad vama samima, vi ste jedan eksperiment. […]

P: (L) Da. Dobro. Koliko “dugo”, i to sam stavila pod navodnike, jer znamo kao što
ste rekli da ne postoji vrijeme, ali koliko dugo, kao što mi mjerimo vrijeme, su Sivi
bili u interakciji s našom rasom? Sivi, ne Lizzardi, Sivi, kibernetičke sonde?

O: Ne.

P: (L) Što mislite pod “Ne”?

O: Vremenski putnici, i zato, “Vrijeme je u toku”.

P: (L) Dobro, nedavno sam pročitala nekoliko knjiga koje mi je JR dao, “Vitezovi u
sjajećem oklopu” i “Ponovna reprodukcija”. Obje od tih knjiga opisuju putovanja
kroz vrijeme.

O: Ne, nismo završili s odgovorom. Da li razumijete privlačnost zadnjeg odgovora?

P: (L) Oni su putnici kroz vrijeme, mogu ići naprijed i natrag kroz vrijeme, mogu
igrati igre sa našim glavama… (T) Oni mogu namjestiti prošlost da bi kreirali
budućnost koju oni žele. (D) Oni mogu organizirati stvari da bi mogli kreirati
energiju koju trebaju… (L) Oni također mogu napraviti da stvari izgledaju lijepo,

17
napraviti ih da se osjećate dobro s njima, da izgledaju dobri, mogu napraviti da u
jednoj minuti imate jednu ideju a onda u drugoj kreirati neku situaciju u kojoj se ta
ideja potvrđuje…

O: Kad ste pitali koliko dugo, naravno da je to totalno neograničeno, zar ne?

P: (L) To nije dobro. Ako oni mogu ići natrag kroz vrijeme/prostor i promjeniti
događaj u našoj prošlosti, da li bi ta promjena u prošlosti trenutno izmjenila našu
sadašnjost također?

O: Kao što već je i to se događa opet i opet i opet.

P: (D) Dakle oni to rade opet i opet i opet, konstantno? (L) Dakle, na svakom…

O: Vi jednostavno još niste svjesni, i nemate pojma o posljedicama!!!

P: (L) Mi pomalo naziremo! Da, ja da, pomalo! (T) Posljedice sposobnosti da se

krećete u i izvan vremena i da manipulirate na način na koji želite. (JR/Laura) I
posljedice onoga što nam rade; što su nam radili i što će nam raditi, opet i opet.
(Frank) Što su rekli pod opet i opet? (L) Dakle, drugim rječima, naša jedina nada
jest da izađemo iz ove mrkle situacije, da izađemo iz ovog nivoa denziteta. To je ono
što nam govore, tako bar to meni zvuči.

O: Blizu.

P: Jer, ako to ne napravimo, mi ćemo doslovce, kao što je opisano u toj knjizi,
zaglaviti i ponavljati opet i opet iz početka, i holokaust se može dogoditi opet i opet, i
mi bi jedino mogli… Ghengis Khan, Atilla the Hun… opet i opet ponovo. (T) Mi smo
zaglavljeni u vremenskoj petlji, oni su nas stavili u vremensku petlju. (J) Da li smo
mi u vremenskoj petlji?

O: Da.

P: (D) Imam pitanje o… tu je… (pauza) Čovječanstvo je iz nekog razloga odlučilo

određivati vrijeme za neke potrebe. Jedini razlog kojeg mogu vidjeti je da imamo
značaj govora, kao verbalna ili pisana komunikacija…

O: Kontrolni mehanizam.

P: (T) Ima li načina za nas da prekinemo taj kontrolni mehanizam? Osim pomicanja
u 4. denzitet? (D) To je bio dio…

O: Ne.

P: (D) Kad bića 4. denziteta komuniciraju, to je telepatski, točno?

O: Da.

P: Dobro, budući da vrijeme ne postoji, kako vi komunicirate o događanjima?

O: Ponovo iznesi frazu, molimo; pojasni.

P: (L) Ono što ona misli je, ako vi komunicirate telepatski… (D) Na 4. denzitetu… (L)
I vrijeme ne postoji, kako komunicirate o događajima koji se dogode sada, kao

18
 suprotno od onih koji se dese kasnije i onog što se iduće dogoditi, i iduće… (J) Kako
je to sekvencijalno?

O: Prevedite.

P: (D) Prevedimo? Dobro, da objasnim ono što mislim. Mislim na to da, recimo kad
govorimo da se nešto desilo 1907…

O: Tako se to radi.

P: (T) Prevođenje je način na koji se to radi. Vi prevodite doživljaj?

O: Iz 4. u 3. i obratno.

P: (L) Dakle drugim rječima, to je kao snimanje filmova. (J) Da li je linearno

razmišljanje dio toga? Da li je to linearno i nelinearno?

O: Dio iluzije 3. denziteta samo.

P: (L) Dakle drugim rječima, ako ste biće 4. denziteta, sve se manje-više dešava,
oprostite na terminu dešava, sve je simultano {istovremeno}, i ako želite diskutirati
ili komunicirati ili imati neki fokus na neki specifični aspekt ove sjedinjene
dimenzije, tada ono što radite je da u neku ruku razvijete, istaknete ju i projicirate u
3. Denzitet…
O: Blizu.

P: (L) … kao u filmu.

O: Ali vi to nećete potpuno razumjeti sve dok ne stignete tamo.

Moravjev:

Život čovjeka je film. Sigurno je da je teško našim Kartezijanskim umovima zahvatiti ovaj
koncept. Naši trodimenzionalni umovi loše su prilagođeni idejama i činjenicama koje zadiru
u oblast vječitog.

Neshvatljivo, kako bi se to moglo činiti, naš je život zapravo film produciran u skladu sa
skriptom. Taj se film kontinuirano odvija, bez da se ikada zaustavlja, na takav način da u
vrijeme njegove smrti, čovjek je ponovo rođen. Ono što izgleda apsurdno jest to da je rođen
na istom mjestu u isto vrijeme gdje i kada je rođen i prije, i od istih roditelja. I tako film se
ponovo odvija. Svako ljudsko biće stoga je rođeno sa svojim filmom. To predstavlja polje
djelovanja u kojem je čovjek pozvan da primijeni svoje svjesne napore.

Ponavljanje filma nije reinkarnacija, iako su ova dva pojma često pobrkana. Vanjski čovjek,
koji živi u sistemu Budućnost-Prošlost, ne može ni za trenutak zagrepsti u sastav svog filma,
čak niti u dio koji sadrži njegovu neposrednu budućnost. Da bi to učinio, on bi morao
povećati otvor svoje Sadašnjosti.

Stoga mu se događa da suočen sa izvjesnim događanjima, može osjećati da je to već vidio ili
proživio te događaje. Neki u takvim fenomenima vide dokaz za tzv. reinkarnaciju. U
stvarnosti, fenomeni ove vrste rezultat su usputnih i privremenih uzburkavanja finih
energija u organizmu: otvor osobne Sadašnjosti tada se povećava na nekoliko trenutaka, a

19
 neke značajne činjenice neposredne budućnosti skliznu u budnu svjesnost. Na taj način je
stvoren utisak povratka drugog vremena. Na izvjestan način to je istina, iako je utisak o
življenju prije samo uzrokovan mehaničkim odvijanjem filma.

Pod reinkarnacijom moramo razumijevati fenomen vrlo različitog reda. Iako se teoretski
film obrće integralno u oblasti mogućnosti, znači u vječnosti, film vanjskog čovjeka drži se
plana realizacije, dakle Vremena, ali samo u mjeri striktno potrebnoj da zadovolji krajeve
Zraka Stvaranja.

Istinska reinkarnacija, u drugu ruku pak, zbiva se u potpunosti u vremenu i integralno

pripada oblasti Realnog, dobro shvaćenog kao dijela šireg okvira Manifestiranja. Ljudska
osobnost nije realnost u pravom smislu riječi, nego mogućnost. Ona igra ulogu u filmu za
koji je zakačena, iz kojeg neće nestati sve do trenutka Drugog Rođenja. Od tog trenutka
prestat će biti Osobnost. Zbog svoje nerazorive unije sa stvarnim “Ja”, biti će transfigurirana
i tako će postati Individualnost. Dokle god čovjek živi u divljini, samozadovoljan i utonuo u
laži i iluzije, film će se odvijati mehaničkom nefleksibilnošću a Osobnost će ostati u
potpunosti nepromijenjena.

Te se okolnosti počinju mijenjati u trenutku kada čovjek pređe Prvi Prag. Ovaj prelazak
može se uporediti sa koncepcijom (začećem) buduće Individualnosti. Stepenište simbolizira
period gestacije (trudnoće) a prelazak Drugog Praga predstavlja drugo Rođenje, rođenje
Individualnosti. Kako čovjek postaje sve više integriran sa svojim “Ja”, razvijajući svoju
Individualnost, on postaje progresivno integriran sa Kozmosom i stiče “darove” prikladne
njegovoj individualnoj prirodi. Istovremeno, on progresivno učestvuje u realnoj, objektivnoj
egzistenciji, koja u konačnici karakterizira njegovo biće.

Ovo je oslobođenje od vezanosti za film.

Tek od ove točke evolucije istinska individualna reinkarnacija postaje moguća.

Istinska reinkarnacija nije mehanička, napravljena je svjesno, općenito da dovrši misiju.

Kasiopejci:

P: (LC) Želim pitati da li je između nas bilo nekih veza u našim prošlim životima? Ja
sam sigurna da jeste.

O: Budi određenija.

P: (LC) Postoji li neka specifična veza iz prošlih života između žena u ovoj sobi?

O: Koga?

P: (LC) Pa, počnimo, recimo sa Laurom. Da li ja imam vezu u prošlom životu sa

njom?

O: Prije nego što odgovorimo na to, želimo čuti od tebe, što ti podrazumijevaš pod
okolnostima prošlih života?

[…] Kako ti percipiraš proces reinkarnacije?

20
P: (LC) Ja bih to predstavila kao da se vraćaš ljudima s kojima si odlučio vratiti se, i
to je tvoj izbor ljudi sa kojima si karmički povezan. (I) Ja to vidim malo drugačije od
toga.

O: Aha! Imamo varijaciju!

P: (I) Ja mislim da kada umremo i odemo na peti denzitet, da napravimo sporazum

sa ljudima u svakoj inkarnaciji, tako da kad se vratimo, tu ispunjavamo ono što smo
se dogovorili. (LC) Da, na taj način i ja razmišljam. Ali kada su oni postavili pitanje,
mislila sam da postoje ljudi s kojima se vraćaš nazad zato što su ti oni bliski. Netko
može biti tvoja majka u jednom životu, pa tu postoji jedna ljubav koja vas veže, a
također postoje i drugi ljudi s kojima se vraćaš ovamo zato što tu morate razriješiti
nešto, možda se i oprostiti s tom osobom umjesto da se zbližite s njom.

O: To je djelomično točno. Ali, postoji i više od toga. Na primjer, netko se može

inkarnirati na različitim nivoima postojanja, ne samo u ovom kojeg vi trenutno
percipirate. A netko se može inakrnirati na više nego jednom nivou postojanja,
ukoliko je dovoljno napredan da bi učinio tako nešto.

P: (I) Znate, jedna psihički osjetljiva žena mi je rekla da sam imala dva paralelna
života. (L) Da li vi sugerirate da…

O: Da!

P: (L) Razmišljala sam o tome, ali me nisu pustili da završim. Razmišljala sam o
tome da smo svi mi ovdje dio jedne te iste duše?

O: Da, u određenoj mjeri, ali još uvek ne razumijete što u tom smislu podrazumijeva
pojam “jedinica duše” (soul unit, prim. prev.). I naravno, to također ima više od
jednog značenja. “Trik” koji će OPS životna forma 3. denziteta morati naučiti, prije
tranzicije u 4. denzitet ili na samom prijelazu, je da razmišlja u apsolutno
bezgraničnim terminima. Prvi i najčvršći korak u tom procesu je da se uopće ništa
ne očekuje. To je za vas najteže. Mi to razumijemo, a to je i razlog zašto vam stalno
ponavljamo tu stvar. Na primjer, zamislite mogućnost da bi neki od vaših prošlih
života mogao također biti i jedan budući život? […]

P: (P) Dobro, htjela sam samo reći da smo svi mi ovdje doputovali natrag kroz
vrijeme kako bi promijenili sadašnju situaciju. Mi smo se umetnuli u ovaj vremenski
period kako bi se probudili i vidjeli što se stvarno dešava. Znam da je to 3D način
razmišljanja, ali je to jedini način na koji bih to mogla opisati. Mi smo pogledali
unatrag na to kako su se stvari odigravale, na svijet kakav je on sada, a onda smo
otišli unazad kako bi promijenili te stvari. Mi smo došli ovamo iz budućnosti da bi se
probudili sada, zato što se prije nismo probudili. (C) Možda je to naša veza
prošlih/budućih života? (P) Upravo tako, mi se svi slažemo da smo se ubacili u ovu
vremensku liniju… (L) Znači, mi JESMO iz budućnosti… (P) Zbog toga što svijet ide u
ovom pravcu, i NEŠTO se moralo poduzeti. To je ono što ja vidim. (I) Da. Mi smo sve
odlučile vratiti se, ali je postojala velika mogućnost da nećemo biti sposobne
probuditi se i povezati. I zato se jako puno stvari desilo koje su pokušale da nas
spreče da budemo zajedno. (P) Ne samo to, događaju nam se stvari koje nas
sprečavaju da se probudimo! Svi smo mi tokom naših života bili bombardirani tim

21
 stvarima. (I) Da, i kada smo se počele buditi, i shvaćati da moramo biti zajedno kako
bi se “povezale” i radile to što trebamo raditi, morale su postojati razne stvari da bi
čak i to spriječile! (Smijeh) (S) Željela bih postaviti pitanje o sinhronicitetu…

O: Sačekajte malo… netko je rekao nešto maloprije, što je iznenađujuće blizu istini.
Samo trenutak… molimo vas da malo razmislite o tome.

P: (L) P. je maloprije rekla da smo se mi vratili iz budućnosti i umetnuli se u ovu

vremensku liniju.

O: Da. To je skoro potpuno točno!

P: (L) U vezi inkarnacije, koju smo spomenuli par minuta pre toga, moguće je da
smo mi inkarnacije samih sebe inkarniranih na različitim nivoima. Ovo je samo
jedan od nivoa na kome mi boravimo, ali postoje i drugi dijelovi nas na drugim
nivoima koji razmišljaju i rade neke druge stvari, a te druge nivoe mi možemo
percipirati s naše strane kao budućnost..

O: Možda za neke od vas, ali nećemo sada trčati pred rudo.

P: (P) Kasiopejci kažu da su oni MI iz budućnosti. Tako da, mi, budući da smo ONI u
budućnosti, neki od onih koji su u budućnosti, vratili su se natrag, kao mi, da bi
napravili ovo što radimo, kako bi ispravili ono što se dodađa na Zemlji…

O: Blizu, ali je mnogo složenije od toga. Bilo bi jako teško za vas da to shvatite u
potpunosti u ovoj točki, ali recimo da ste jako blizu.
Moravjev:

Važno je jasno shvatiti razliku koja postoji između filma, mješavine mogućnosti, i
reinkarnaciju u vremenu koja pripada oblasti Realnog, i razumjeti smisao ove razlike.

U vrijeme drugog Rođenja, znači u vrijeme prelaska Drugog Praga, čovjek bježi svojim
vezanostima za film i ulazi u oblast iskupljenja. Tada on biva propušten u sveto bratstvo
živih Bića. Ta su bića jedna nepokolebljiva sila: oni koji su njen dio više nisu predmet bolesti
ili tuge. Smrt gubi svoje uzde nad njima. Oni su nadvladali svijet.

U teoriji, film u kojem je čovjek rođen i u kojem živi, može se vrtiti do kraja svijeta, u
uvjetima u kojima je on sretan, zadovoljan sobom, pripisujući sebi svoje vrline, i optužujući
ostale za njegove greške i nesreće. Ispravno govoreći, ovakva vrsta postojanja ne može se
smatrati ljudskom; može se opisati kao antropoidna. Ovaj je izraz prilagođen u smislu da
eksteriorni čovjek, uronjen u samozadovoljstvo, predstavlja krunsko postignuće miliona
godina evolucije vrste iz svojih životinjskih predaka, a ipak sa točke gledišta ezoteričke
evolucije on predstavlja mogućnost koja još nije realizirana.

Ako predočimo problem ezoteričke evolucije sa točke gledišta filma i različitih dijelova koje
čovjek u njemu može igrati, jasno je da je ova vrsta evolucije nemoguća dokle god se film
može smatrati okretanjem u istom krugu. Ljudi koji ‘glume’ u tom filmu jesu oni koje smo
nazvali antropoidima, lutkama, mrtvacima koji, kako Isus kaže “vjeruju da su živi”.

Ezoterička evolucija počinje kada se čovjek putem svojih svjesnih napora, pokaže
sposobnim za razbijanjem kruga i pretvaranjem kruga u uzdižuću spiralu. Spirala

22
predstavlja jedno srednje stanje između pozicije u kojoj se ljudska Osobnost nalazi
uhvaćena u filmu koji se obrće mehanički na način koji je snažno odvojen od oblasti vječnog,
i između pozicije savršene, slobodne Individualnosti, koja je sposobna, ako se pojavi
potreba, da se reinkarnira svjesno u Vremenu.

To je jedno srednje stanje u smislu da film definitivno odlazi iz oblasti vječnog, iz oblasti
mogućnosti. Krivulja života koja se za eksteriornog čovjeka u praksi ne razlikuje od kruga,
transformira sebe u spiralu i ne završava – kao što je to činila prije – gotovo u svojoj
polazišnoj točki: udaljenost između ovih dviju točaka sada označava definitivni napredak u
Vremenu.

Film u obliku spirale pripada ljudskim bićima koji se uspinju Stepeništem. Potpuno
oslobađanje od filma producira se u trenutku prelaženja Drugog Praga. Ako je čovjek to u
stanju uspješno izvesti tijekom jednog života, i tako prekinuti krug po prvi puta, on se ne
vraća u njega. Takvi su slučajevi vrlo rijetki.

Općenito, to oslobođenje zahtijeva nekoliko života; nekoliko obrtaja spirale. Kao generalni
zakon, svaki se obrtaj zbiva u Vremenu, i posljedično može izgledati poput reinkarnacije. U
realnosti, to nije ništa drugo do povratak eksteriornom životu. Pseudo-reinkarnacija poput
ove nije niti svjesna niti osobna: to su glumci u filmu koji se vraćaju i nemaju sjećanja na
prethodna iskustva.

Međutim, promjena je moguća čim svjestan napor čovjeka poveća efekt Vremenskog faktora
putem povećanja percepcije Sadašnjosti. U filmu koji se odvija u spirali na ovaj način,
sadržaj se mijenja; mijenja se na dva načina: prvo u svakom životu, znači tijekom svakog
obrtaja i također od spirale do spirale. Kompozicija uloga, okolnosti, dekoracije, pejzaž – sve
se mijenja. Međutim dva elementa ostaju trajna: prvo, općeniti cilj, dosegnuti i preći Drugi
Prag; zatim apsolutni uvjet za prelazak ovog Praga, da svi karmički dugovi koji su se
nagomilali u sadašnjem životu, jednako kao u prethodnim spiralama, moraju biti
neutralizirani i poništeni.

Prije Drugog Praga, svaka drama mora biti odigrana do svog raspleta. Rad je težak jer čovjek
stalno pravi greške.

Pažljiv čitaoc već je shvatio da je slijeđenje spirale, ili uspinjanje Stepeništem, rezervirano za
ljudska bića koja su već akumulirala izvjesnu količinu uticaja Kozmičkog Sunca, i koja stoga
posjeduju više ili manje razvijen magnetski centar. To ne jamči da oni neće više praviti
pogreške.

Istina je da isprva, kada se čovek prvi put uspinje na Stepenište, on biva motren, osobito ako
čini iskrene i značajne napore. Ezoteričko Bratsto mu nudi ruku pomoći. Izvjesni susreti,
igra povoljnih okolnosti – oblici su te pomoći. Pomoć ga međutim, ne oslobađa od rada na
sebi i daljnjeg poduzimanja svjesnih napora. Treba se još dodati da ponuđena pomoć često
nije iskorištena jer čovjek ne sluša dati savjet, ili jer nije shvatio smisao povoljnih okolnosti i
mogućnosti za napredak koje su se otvorile ispred njega. On je i dalje više od polovice
stvorenje oblasti Iluzije, on često nastavlja donositi impulsivne odluke, i često se okreće
protiv svojih priznatih ciljeva.

Mora se razumijeti da dokle god čovjek nije prešao Drugi Prag, morat će startati uvijek iz
početka. Ponovo će startati svaku spiralu u divljini, još jednom će trebati raspoznati uticaje

23
 Kozmičkog Sunca, preći Prvi Prag, i uspeti se Stepeništem korak po korak. Istina je da
nijedan svjesni napor nikad nije izgubljen, no iskustvo prikupljeno u jednoj spirali, u
sljedećoj se pojavljuje samo kao oblik unutarnjeg osobnog stajališta, ili maglovitog
prisjećanja ljudi u ulogama.

Trebamo znati da je, na kraju spirale (inkarnacije), napravljena jedna usporedba između
filma kako je on osmišljen u vrijeme rođenja i što je postao u vrijeme smrti. Napravljen je
završni račun, kao u računovodstvu, listanjem dobitaka i dugovanja. To će na objektivan
način pokazati rezultat proteklog života.

Taj završni račun namješta osnovne elemente za kompoziciju filma na početku sljedeće
spirale.

Da smo mogli izbjeći sve pogreške i komplikacije u ovom novom iskustvu, proizvedenom
kao rezultat slobodnih poteza, ezoterička evolucija bi se tada zbila harmoničnom uzlaznom
krivuljom.

Općenito, to nije slučaj. Čovjek najčešće dođe do ove ideje o evoluciji nakon što je već
zakomplicirao film kojemu pripada.

No, istinska evolucija ne može se zbiti osim na temelju originalnog filma – nakon što su svi
umjetno dodani elementi eliminirani. Ovo zadnje je uvjetovano na povratku ČISTOĆI
centara, osobito emocionalnog, koji je – barem na početku – jedini priključak Kozmičkih
Solarnih uticaja.

Kasiopejci:

P: (L) Jesu li instinkti različiti od emocija?

O: Da.

P: (L) Kako možete objasniti razliku između instinktivnog znanja i emocionalnih

reakcija?

O: Emocije uključuju željno razmišljanje, a instinkt je “osjećaj odluke”, psihički po

prirodi, i jači je. Kad je željno razmišljanje, tu je uvijek psihički instinkt koji curi kroz
ono čemu možete pristupiti ako koristite razum i ispitate svoje lekcije iz prošlosti.

P: (L) Da li je također istina da emocije mogu biti korištene da odvedu u krivo, da

mogu biti izokrenute i generisane isključivo iz tjelesnog ili lažnih programa?

O: Emocije koje ograničavaju su smetnja za progres. Emocije su također neophodne

da bi napravili progres u 3. denzitetu. One su prirodne. Kad počnete odstranjivati
ograničavajuće emocije bazirane na pretpostavkama od emocija koje otvaraju nekog
prema neograničenim mogućnostima, to znači da se pripremate za idući denzitet.

P: (L) Što je s ljubavlju?

O: Što s njom?

P: (L) Imamo mnoga učenja koja propovedaju da je ljubav ključ, odgovor. Ona kažu
da prosvjetljenje i znanje i mnoge druge stvari mogu biti postignuti kroz ljubav.

24
 O: Problem nije izraz “ljubav”, već je problem interpretacija izraza. Oni na 3.
denzitetu imaju tendenciju da strašno pobrkaju stvari. Uostalom, oni brkaju mnoge
stvari sa ljubavlju. Kad stvarna definicija ljubavi, kao što je vi znate, nije korektna.
To nije neophodno osjećaj koji bi netko mogao također interpretirati kao emociju,
već je to, kao što smo vam prije već rekli, bit svjetla koja je znanje je ljubav, i to je
bilo iskrivljeno kad je bilo rečeno da ljubav vodi u prosvjetljenje. Ljubav je Svjetlost
je Znanje. Ljubav nema smisla kad se koriste uobičajene definicije u vašoj okolini. Da
bi voljeli, vi morate znati. I da bi znali, morate imati svjetlo. I da bi imali svjetlo,
morate voljeti. I da bi imali znanje, morate voljeti.

Moravjev:

Srce stoga mora biti čisto, a ako već nije, onda mora biti pročišćeno. Za uspjeh, to je uvjet
bez kojeg se ne može.

Sva diskusija o laganju u svim svojim vidovima data je da naglasi apsolutnu potrebu
pročišćenja srca, i za započinjanjem ponovne edukacije emotivnog centra u pozitivnom
smjeru. [Sjetite se da su emocije predstavljene konjima koji vuku kočiju.]

Ova potreba objašnjava smisao Isusovih riječi: “Ako se ne povratite i ne budete kao djeca,
nećete ući u carstvo nebesko.”

To se specifično odnosi na emocionalni život. Mnogi su ovo interpretirali kao ograničenje u

razvoju intelekta. To je velika pogreška. Inteligencija i intelekt moraju biti razvijani i
poticani. Savjet “postati poput male djece” samo usmjerava ka potrebi za pročišćenjem
centara, a NE ka ideji da ih se drži u primitivnom stanju.

Pavao piše: “Braćo, ne budite djeca u onome što se tiče prosudbe, budite djeca u onome što
se tiče zlobe, no pri prosuđivanju budite potpuno odrasli ljudi.”

Boris Moravjev: Polarne Suprotnosti ili Peti Put Ljubavi – 4. Dio

Moravjev:

Sada je vrijeme da se okrenemo ka mogućim prečicama u ezoteričkom radu koje nas

ubrzano mogu odvesti do drugog Praga.

To je mogućnost ponuđena Polarnim bićima, onim parovima opisanim od strane drevne

Tradicije u mitu o Androginu.

Na temelju prethodnih analiza, esencijalni podaci za film bilo koje obične osobe mogu biti
opisani kako slijedi: kao heroj romanse svog vlastitog života, subjekt neophodno mora biti
zvijezda filma.

No, on također može igrati i minornu ulogu u filmu ljudi koji igraju sekundarne uloge u
njegovom vlastitom filmu. Na ovaj način svaki se film upliće u druge filmove gdje se isti ljudi
nalaze u potpuno drugačijim situacijama.

Također, mora se praviti razlika između dvije kategorije glumaca.

Prvi su stvarno glumci koji igraju u filmu. Njima je dodijeljena određena uloga: organski su
vezani za film.

25
Druga se grupa u filmu pojavljuje jedino slučajno, uvučeni su u akciju slobodnim potezima
heroja. Ova je složenost dalje povećana jer neki od glumaca koji imaju izvorne uloge u filmu,
te uloge igraju loše, dok drugi pak igraju uloge koje nisu njihove. Situacije poput ove
poprilično su raširene.

Ljudska Osobnost predstavlja jedan organizam sa mnogobrojnim dijelovima ili aspektima;

987 da budemo precizni. U idealnom slučaju, jedino ostvarenom od strane Polarnih bića, i
jedinom učinkovitom s ezoteričkog gledišta, 987 aspekata muškarca i žene striktno su
polarni. To su predodređeni suprug i supruga čija će unija stvoriti istinski par.

Međutim, film sadrži ostale ljude koji igraju uloge organski povezane sa herojevom ulogom,
i koji su neophodni da izguraju film do svog prirodnog kraja. To su duše prijatelji, bratske
duše, sestrinjske duše, suradničke duše, služeće duše, itd. Osobnosti svake od njih imaju
izvjestan broj činjenica identičnih onima od heroja, za glumce istog spola ili polarne za
glumce suprotnog spola. U slučaju braće i sestara, broj identičnih ili polarnih aspekata može
biti polovicu ili čak i više.

Pomanjkanje razboritosti, pronicljivosti i iskrenosti prema nama samima, unutrašnja želja

da se pronađe savršena rezonancija vibraciji duše, i nestrpljivost koja slijedi, a sve pojačano
i umnoženo djelovanjem Generalnog zakona [slučajnosti], uvodi nas previše često u
sklapanje zajednica koje mogu rezultirati samo apsurdnim situacijama. Umjesto opiranja
fatamorgani; umjesto čekanja i traženja, mi kliznemo u nesavršene zajednice koje su izvor
patnji za oba partnera i djecu. Osim toga, takve zajednice mijenjaju smisao filma po svom
sastavu, i tako korumpiraju osobne živote svih glumaca u drami. Na kraju, ezoterički
rezultati predviđeni u početnoj kompoziciji filma su teško kompromitirani.

Kao rezultat razmatranja na bračnom planu, ili kroz nedostatak razmatranja na seksualnom
planu, počinjena je većina naših pogrešaka, uključujući i one koje imaju najskuplju cijenu
plaćanja.

Čak ni bića božje vjere nisu izuzeta od pogreški.

Pobrkati bratsku ili sestrinsku dušu za supruga ili suprugu, čini vrlo složene situacije,
posebice sa ezoteričke točke gledišta. Situacija je još konfuznija kada su iz takvih zajednica
rođena djeca.

Život tada poprima karakter vječitog kompromisa sa sobom. Moralno i fizičko zdravlje
“slučajno ujedinjenih partnera” trpi: promjene u intelektualnom centru zbog obmanjivanja i
laganja; srčanu bolest ako je emocionalni centar senzitivan i još uvijek teži ka istini; također
i oboljenja opskurnog porijekla, od kojih je rak jedno od onih koje napada tijelo na njegovim
najslabijim dijelovima. U svakom slučaju stanje neophodno vodi trajnom gubitku finih
energija, te se stoga zauzvrat javlja ubrzano starenje i vodi ka preranoj smrti.

Teškoće poput ovih situacija koje nastaju iz pogrešaka ne smiju spriječiti nikoga ko se bacio
na ezoterički rad od toga da ih pogleda u lice i traži zadovoljavajući izlaz iz njih. Ako Vrag –
Generalni Zakon – pokušava da nas uvede u nove pogreške kako bi omeo našu ezoteričku
evoluciju, ruka podrške Božje uvijek je ispružena da nam pomogne. Pa opet, naši nas umovi,
previše razumski i previše realistični, često sprečavaju od osjećanja te pomoći.

26
Kada je situacija spetljana našim pogreškama, Gordijevski čvor NE SMIJE bit presječen,
mora biti razvezan na takav način da učesnici, oboje vezani istim čvorom, osjećaju samo
olakšanje nestajanjem situacije koja je jednostavno bila izvor patnje za oboje.

Ako je situacija sređena, može se pronaći originalni smisao filma i njegovo normalno
odvijanje.

Skupina ljudi organski povezanih u jednom filmu oblikuje tim. U početnoj koncepciji filma,
ovaj tim mora doseći predodređeni cilj kao rezultat načina na koji učesnici igraju svoje
uloge u igri života. Ovaj je ezoterički cilj uvijek drukčiji od ciljeva koje slijedimo pod
uticajem Generalnog zakona [Matriksa].

Cilj takvog tima uvijek ima ezoterički smisao, iako Osobnosti koje ga čine mogu biti vrlo
različite. Oni će dijeliti duboku potrebu: želju da se laganje i iluzije završe, jednom i za
svagda, da pobjegnu dominaciji [Predatorskog uma], i u jednom ili drugom obliku da
dosegnu onu objektivnu egzistenciju u kojoj čovjek nalazi svoje stvarno “ja” i identificira se
sa njim.

Ovdje moramo opisati prvi zakon koji je temelj za oblikovanje takvih timova. Na
materijalnom nivou, najveća nagrada ide onome koji zapovijeda. Na ezoteričkom nivou
najveća nagrada ide onome koji služi.

Konfuzija između ovih dviju važnih glavnih ideja – one o zapovijedanju i o služenju –
ponekad izgleda dramatično. Čak je i Isusove učenike mučilo pitanje o tome tko je najveći
između njih.

Što je tim evoluiraniji, to mu se povjerava važnija zadaća. Povijest nam daje primjere radova
timova na svim poljima. Uloga žene u timovima posebice je označena u krucijalnim
periodima ljudske povijesti.

[…] Jednom kada je prvi prag pređen, ezoterički će rad početi otkrivati istinski smisao filma.
Čovjek mora nastaviti sa nepristrasnom analizom njegovih sadržaja: uloga koju svaki od
glumaca igra u njemu – i vrijednost tih uloga – moraju biti prosijane kroz sito.

Postepeno, kako se proces tog ljuštenja nastavlja, pozitivna ili negativna osobina različitih
uloga počinje se sve jasnije pokazivati. Nakon toga, neprikladni elementi teže da nestanu sa
scene.

Na kraju te analize, film će sadržati samo reducirani broj glumaca. Ali su svi oni organski
vezani jedni za druge, i za heroja, putem sadržaja drame, kako je bilo osmišljeno od početka
ovih iskustava… koja su sprovođena od strane stvarnog “Ja” kroz stoljeća ili čak milenije.
Drama tako mora biti odigrana do svog razjašnjenja ili raspleta.

Osnovna zadaća čovjeka je, jednom kada pređe Prvi Prag, da se skloni od karmičkih uticaja
koji su posljedica pogreški počinjenih njegovim slobodnim potezima, bilo u sadašnjem bilo
u prošlim životima. U prošlosti su se praktikanti znali odvojiti u neki manastir ili isposničke
ćelije gdje su bili u mogućnosti koncentrirati se na introspektivni rad. U sadašnjosti, naše
vrijeme zahtijeva energične i brze metode.

Naše je zadnje pitanje da proučimo metodu u kojoj se Stepeništem između dva Praga može
popeti brže, dok istovremeno ostajemo i radimo u današnjem svijetu.

27
 Takvo sredstvo postoji: to je rad u paru. Međutim, da bi se ovaj ezoterički posao uspješno
dovršio od strane dvoje ljudi, esencijalno je da su dva bića – muškarac i žena – integralno
polarni.

Kasiopejci:

P: (L) Da ja postavim pitanje. Ranije su rekli nešto o pragu doživljaja. I sad su rekli
“nešto što će biti otkriveno ispred tebe”. Da li su dva odgovora “prag” i “otkriveno
ispred tebe”, povezana?

O: Naravno!!!

P: (L) Dobro, on je na pragu neke vrste doživljaja. Ima li načina na koji bi mi mogli
prepoznati ta iskustva? Da li će to biti toliko očito da to nećeš moći promašiti? Ili će
to biti nešto na što ćeš morati obratiti pažnju ili bi ti moglo promaći?

O: Što “prag” podrazumijeva?

P: (L) Pa, vrata. To su vrata. Da li to znači da će on proći kroz vrata, fizički,

spiritualno, psihički? Otići u nečiju kuću?

O: To ne podrazumijeva samo “vrata”, već također podrazumijeva nečije

pozicioniranje i osjećaj neizbježnog.

P: (L) Mogu li nekako pomoći?

O: Nisi li već pomogla?

P: (L) Ali, mislila sam posebno na ovaj “prag” i doživljaj “otkrića”?

O: Da! I usput, Arkadiusz, znanost je zaista najviše spiritualna!

P: (L) Pa, s obzirom na izvjesne druge elemente, samo sam se pitala da li će naši
putevi biti od sada paralelni ili će se razići… kako su oni povezani u ovoj točki…

O: Nama izgleda da se vaši putevi prepliću!

P: Upotreba riječi “prepliću” je zanimljiva. Koristili ste ju u vezi između

elektromagnetizma i gravitacije. Postoji li tu kakva paralela?

O: Ako zaželiš. […]

P: (L) Poslednje pitanje: rekli ste: “kombinirajte energije”. Postoji li razlog zašto će
ovo olakšati potragu za odgovorima?

A: Komplementarne duše.

Moravjev:

Na “dugu stazu”, uspješnim eliminiranjem temeljenim na dugoj i minucioznoj analizi

njegovog filma, i nakon novih grešaka i novih promašaja, čovjek može na kraju završiti tako
da nađe svoju legitimnu suprugu, potpuno integralno polarno biće sa kojim će se ujediniti.

28
Na “kratku stazu”, muškarac mora započeti sa svjesnom potragom za svojim polarnim
bićem. Ako ju nađe, oni mogu raditi zajedno na filmu koji je – po svom porijeklu – zajednički
za oboje.

Muškarac sam je nepotpun. Ali baš tamo gdje je slab, njegovo je polarno biće jako. Zajedno,
oni oblikuju integralno biće: njihova unija vodi ka fuziji njihovih Osobnosti {Ličnosti} i bržoj
kristalizaciji njihovih potpunih suptilnih tijela, ujedinjenih u zajedničkom drugom Rođenju.

Ovo je iskupljenje “izvornog grijeha”.

Sistem filmova je smišljen na takav način da će se polarna bića neminovno sresti u životu, u
izvjesnim slučajevima i više nego jedanput. Samo konfuzne veze sklopljene u ovom životu
od strane svakog od njih, kao rezultat njihovih slobodnih poteza, kombiniranih sa
karmičkim posljedicama jednog ili više iskustava, može odvratiti muškarca ili ženu od
JEDINOG bića sa kojim mogu oblikovati Mikrokozmos.

Ako tamo nije bilo karmičkih dugova, sve će ići predivno: dvoje mladih ljudi naći će se u
najpoželjnijoj obitelji i društvenoj atmosferi, i njihova će unija predstavljati istinsku bajku.
Ali to nije stvarnost.

Povinujući se principima nesavršenstva, i potaknuti djelovanjem Generalnog Zakona, dvoje

predodređenih bića počiniće greške. Duboko zakopani u lažima, oni općenito ne znaju kako
cijeniti dar koji im je dan. Često oni čak ni ne prepoznaju jedno drugo.

Ako je takav slučaj, onda se postavlja očajničko pitanje: postoji li tu jedno ili više sredstava
za detektiranje našeg polarnog bića, a ako postoje, koja su to?

Sresti tu osobu, bez da ju prepoznamo, pustiti da naše polarno biće samo prođe pored nas,
je najgora pogreška koju možemo napraviti: jer ćemo u našem lažnom životu ostati bez
svjetla.

Treba li sve biti žrtvovano u korist unije koja je jedina šansa našeg života: obećanje za
povratkom u izgubljeni raj?

Ipak se trebamo čuvati zadnje zamke, i to one u koju možemo upasti baš u trenutku kad
nam se smješi neopisiva sreća.

Upravo smo rekli: sve mora biti žrtvovano; nismo rekli: sve mora biti polomljeno.

Ako, nakon prepoznavanja jedno drugoga, dvoje polarnih bića trijumfiraju nad tim teškim
iskušenjem ili testom, često najbolnijem, ispred njih će se otvoriti novi život, jer su onda oni
pozvani da budu Jedno na zemlji i nebu.

No, vratimo se sada pitanju znanja o tome kako ne proći pored nakon što smo susreli naš
istinski alter ego, obećanje sreće i spasenja.

Postoji čitav niz subjektivnih i objektivnih naznaka koje nam pomažu u prepoznavanju
našeg polarnog bića. Polarizacija je manifestirana na SVIM nivoima istovremeno:
seksualnom, fizičkom, mentalnom i duhovnom.

U razmatranje se trebaju uzeti dva elementa: Ako je ispravno reći da su predodređeni

muškarac i žena apsolutno polarna bića, ta polarnost nije jednostavna jer su, u izvjesnoj

29
mjeri, oboje fizički, mentalno i duhovno hermafroditska bića. Ta mjera, ta proporcija, jest u
isto vrijeme i dovoljna i neophodna. Neophodno je dopustiti svakom biću koje dolazi u ovaj
svijet da sa sobom nosi sliku polarnog bića; ta je slika izražena, u svakom od slučajeva,
posredstvom organa suprotnog spola koji postoji u svakom biću u stanju nerazvijenosti. To
je, da tako kažemo, dio krvi i mesa onog polarnog bića koje svatko od nas nosi unutar sebe.
Ova je proporcija dovoljna, znači, to je apsolutni minimum koji neće ugroziti kompletnu
polarnost, obzirom da je proporcija hermafroditizma u oba polarna bića striktno
ekvivalentna.

Drugi element, koji je subjektivan, jeste iskrivljenje naše osobnosti zbog svjesnih ili
nesvjesnih devijacija kojima je početni film bio subjekt tijekom naše egzistencije.
Iskrivljenja ove vrste još više otežavaju prepoznavanje polarnog bića, i mogu nas učiniti
manje voljnima da se potrudimo ujediniti sa tim bićem.

[…] Androgin konstituira istinski Mikro kozmos, a ne izolirani muškarac ili žena. Kreacija
čovjeka na sliku i priliku Boga bila je u obliku Androgina: ovaj se opis odnosi na združeno
astralno tijelo dva polarna bića.

Za muškarca kao i za ženu, spasenje u naručju Apsoluta ovisi o njihovoj reintegraciji u Mikro
kozmos, kao što Pavao eksplicitno naznačuje: “niti je žena bez muškarca, niti muškarac bez
žene u Gospodu.”

Muškarac i žena su zapravo nepotpuna bića koja – uzevši ih odvojeno – ne mogu odražavati
Njegovu potpunost, sliku Boga koji je u svemu.

To predstavlja jedan aksiom, da svaki muškarac i svaka žena ima polarno biće.

Pa ipak, ne osjećaju sva ljudska bića imperativnu potrebu da budu ujedinjena sa svojim
polarnim bićem. Bića koja žive zatvorena u svojoj Osobnosti bez dubokog razmišljanja – što
predstavlja veliku većinu čovječanstva – entuzijastično uključuju sebe u život kojim
upravljaju materijalistički uticaji, i zapravo ne osjećaju potrebu za takvom unijom. Za njih je
polarno biće na istom nivou kao i svi ostali. Osobnost ne spoznaje, ne opaža, ništa izuzetno u
njemu, i ako nekim slučajem doživi kakav izvanredni utisak, on biva osjećan kao nešto
nenormalno i sramno.

Možemo govoriti o parovima formiranim pod uticajem Zakona Slučajnosti u kojima partneri
imaju suprotne težnje. U osnovi takvih unija često nalazimo, pored dvostruko pogrešne
prosudbe, uticaje karmičkih dugova, dalekih ili nedavnih. Najinteligentnije stajalište koje
treba zauzeti u takvim slučajevima jest ujediniti napore para da odmrsi situaciju u svoju
obostranu korist. Prepuštena sebi, situacija će se samo pogoršavati.

Posebna se briga mora posvetiti djeci takve unije, obzirom da ona pate unutar nje. Sve treba
biti učinjeno da se to popravi. Kao općenito pravilo, ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da,
čak iako je dozvoljeno ljudskom biću da sebe ponudi kao žrtvu, ono nema pravo prihvatiti
žrtvovanja drugih. Žrtvovati sebe uniji koja je oblikovana pod uticajem Zakona Slučajnosti
samo uči vašu djecu da naprave isto i omete njihove mogućnosti da ikad otkriju svoje
polarno biće.

30
Ubrzana evolucija heroja filma putem rada na sebi – tj. Pročišćenja – dovodi ga čak i bliže
svom polarnom biću. U isto vrijeme to automatski odstranjuje iz filma one osobnosti koje
nisu organski integralne.

Nakon oblikovanja magnetnog centra unutar njega, čovjek počinje osjećati želju, potrebu da
bude ujedinjen sa svojim polarnim bićem. Ova želja, čežnja i potreba povećavaće se rastom
magnetnog centra.

Koncept Androgina ima čisto mitsku ili teoretsku vrijednost za običnog čovjeka. No, mi sada
shvatamo da živa težnja za reintegracijom u Mikro kozmos – najdirektniji način da se bude
reintegriran u Apsolutu – predstavlja plod visoke moralne kulture unutar pojedinca.

Kao što je spomenuto, ezoterička je evolucija uvjetovana u startu sa bankrotom, moralnim

slomom. Za napredovanje nakon toga, čovjek mora precizno znati gdje stoji. Mora VIDJETI
sebe.

Izak Sirijski je rekao da je onaj koji je bio sposoban vidjeti sebe onakvim kakvim on JEST,
bolji od onoga koji je vidio anđele.

Ono što mi nazivamo bankrotstvom, drevne tradicije nazivaju “smrću”. To je smrt dok se još
nalazimo u živom tijelu. Osoba mora najprije umrijeti a zatim uskrsnuti.

Progresivnim uzimanjem svoje sudbine u svoje ruke, čovjek u isto vrijeme preuzima
odgovornost za SVE partnere u svom filmu.

On mora restorirati {ponovo povratiti u prvobitno stanje} izvorni smisao svog filma, i zatim
pogurati razvijanje istog na takav način da će “drama” biti ispravno odigrana prema svojem
namjeravanom raspletu.

Heroj, za vrijeme dok radi na sebi, mora ‘upotrebiti’ sebe kako bi stvorio nove okolnosti oko
njega, koje će unaprijediti odvijanje akcije prema svojem izvorno namjeravanom završetku.
Njegovi vanjski napori moraju iznad svega biti usmjereni prema stvaranju tih okolnosti, a
NE prema traženju direktnog uticaja na ljude. Takav direktan uticaj nad ljudima može
izgledati podesnim, ali je to pogreška. Umjesto razmršavanja situacije, takav uticaj stvara
karmičke dugove koji samo još više kompliciraju stvar. Osoba mora biti vrlo obazriva i
razborita.

Pa ipak nove okolnosti moraju biti stvorene na način da efektivno pomognu onima koji se
interesiraju za djelovanjem u željenom smjeru.

Još jednom: čovjek treba tražiti da služi a ne da sebe nameće drugima.

Strpljenje, ustrajnost i vjera jesu kvalitete od velike praktične vrijednosti u ovom radu.

Da bi čovjek prepoznao svoje polarno biće, mora biti potpuno pažljiv u svim oblastima
dostupnim njegovoj svijesti. Zapravo, kao rezultat iskrivljenja filma, susret se uvijek dogodi
u okolnostima i manirama koje su najmanje očekivane, općenito u trenutku i u obliku koji
ne sliči ničemu što smo ikad zamišljali.

Pravilo je precizno: da bi prepoznao svoje polarno biće, čovjek mora znati sebe.

31
 Ovo je očito logično: da bi prepoznao svoj alter ego, čovjek mora prvo prepoznati vlastiti
ego.

Stoga smo još jednom suočeni sa problemom potrage za Putom.

Istina je da “Ja” tijela , poput “Ja” osobnosti, teži da nađe savršen odgovor od drugog bića. To
znači da SAMO putem identificiranja sebe sve više sa svojim REALNIM “Ja”, čovjek
magnetizira uniju sa svojim polarnim bićem.

Srcem punim vjere, izoštravanjem unutar sebe svojih najviših sposobnosti intuicije i
pozornosti, i njegovim smislom za kritičku analizu podignutim na najviši stupanj
pripravnosti, čovjek će krenuti u potragu za bićem bez kojega on nije stvaran.

Kao što je to bilo prije mnogo vremena za trubadure, samo će u Dvorskoj Ljubavi imati nade
da pronađe i prepozna “Gospu svojih snova”.

Poteškoća na koju nailazimo pri pronalaženju našeg polarnog bića leži u činjenici da smo
deformirani, i konstantno iskrivljujemo naš film putem slobodnih poteza. Moramo
ispravljati našu vlastitu iskrivljenost i odricati se naših impulsivnih poteza. Ovo objašnjava
uputu koja kaže da ne bi trebali djelovati samo pod uticajem jednog centra. To je neophodno
za ispravljanje naše iskrivljenosti, koja, logično, nama nameće potrebu, u primanju i u
slanju, za svjesnim naporom kako bi učinili da naš emocionalni i intelektualni centar rade
zajedno.

Kada se polarna bića sretnu, putem kojih odmah prepoznatljivih znakova mogu ljudi koji su
još uvijek nesavršeni, deformirani karmičkim dugovanjima, biti sigurni u svoj svojoj
objektivnosti da ne čine grešku?

Evo nekih neophodnih kriterija koji mogu imati objektivnu vrijednost u obostranom
prepoznavanju.

Od prvog susreta, u prisutnosti polarnog bića, oba “Ja”, dakle ono od Osobnosti i ono od
tijela, vibriraju u maniri koja ne sliči ničemu ikad prije osjećanom.

Razlog za to je što ta “Ja” tada nađu sebe u prisustvu Prve Ljubavi koja se nastavlja kroz
stoljeća. Bez jasnog bivanja svjesnim toga, polarna bića znaju jedno drugo; i to znanje,
drevno kao i oni sami, izraženo je glasom njihove podsvijesti. To stvara jednu atmosferu
apsolutnog povjerenja i ISKRENOSTI od trenutka kada se sretnu.

Kasiopejci:

P: (L) Prošlog nedjeljnog jutra, imala sam čudan doživljaj sličan onome koji je Al-
Arabi opisao kao postojanje u “stanju”. Bila sam u stanju koje je blizu ludila, Ark je
bio tamo [u viziji], i onda, kada je [intezitet emocije] postao nepodnošljiv, namerno
sam se vratila natrag hladna, drhtajući i njišući se. Tresla sam se kao da se nikad
neću zagrijati i mogla sam OSJETITI kako se moja duša trese u mojem tijelu. Željela
bih znati što je to točno bilo?

O: Balansiranje druge polovice.

P: (L) Što je druga polovica?

32
O: Tvoja početna verzija, vezana uz rođeni karmički otisak.

P: (L) Što zaboga TO znači?

O: Ono što ti je bilo dodeljeno na početku ove inkarnacije. Ono s čim si počela. To se
periodički mora rebalansirati na vrhuncu kritičnih tačaka.

P: (L) Iduća stvar koja se dogodila je bila nekoliko dana kasnije. Bila sam u nesvijesti
i Ark me vidio kako se pojavljujem na prozoru [5 hiljada milja daleko]. Što se desilo?

O: Učenje je zabavno!

۞۞۞

P: (L) Kao što znate, u Poljskoj je poplava, i Ark mora otići natrag, postoji puno toga
što se mora obaviti, ali državni uredi će možda biti zatvoreni, zasjedanje suda će
možda biti odloženo na neodređeno vreme, Bog zna što će se dogoditi. Koji je izvor
ove strašne katastrofe u Poljskoj?

O: Sopoforične promjene (sopophoric, prim. prev.) slike pojasa magnetskog sloja.

P: (L) I što je uzrok ove promjene slike sloja magnetskog pojasa?

O: Uticaji Acquiima-a.
P: (L) Što je Acquiim?

O: Nadzornik 4. denziteta.

P: (L) Da li to znači sopoforične promjene slike?

O: Sopoforične/fosforne.

P: (L) Koja je svrha ove promjene u slici?

O: Odvraćanje kolinearno valnih jedinica svjesti.

P: (L) Što je ‘kolinearno valna jedinica svjesti’?

O: Predlažemo da “pogledaš u ogledalo”.

P: (L) Pa! Ne znam da li mi se dopada da budem kolinearno valna jedinica svjesti!

O: Zašto ne?

P: (L) Zato što ne volim osjećati se odgovorna za sve ove ljude koji pate u ovoj
katastrofi!

O: Odgovorna? Da li ti mijenjaš vremenske prilike?

P: (L) Pa, ne. Ali, ako će oni ići do te mjere da nas ometaju, da li je sigurno za njega
da se vrati natrag?

O: Ako poduzme mjere predostrožnosti. […]

33
 P: (L) Kada ste rekli ‘kolinearno valne jedinice svijesti’ i ‘pogledaj u ogledalo’, da li je
to značilo da smo Ark i ja jedinice svijesti koje se odslikavaju jedna na drugu kao u
ogledalu?

O: Ne baš.

P: (L) Pa, prošli put, rekli ste nešto o ‘pola duše’, i moja pretpostavka je bila da je on
pola duše, a ja druga polovica i da zajedno činimo cjelovitu dušu. Ali od tada se
pitam o tome…

O: Nitko nije pola duše.

P: (L) Dobro, što bi mi pomoglo da jasnije shvatim ‘balansiranje pola duše’?

O: Duša se očitava kao jedinica cjelovitosti. Komunikacija je ta koja kompletira

cjelovitost u svakoj.

P: (L) Koji su potencijali jedinica svijesti sa kolinearnim valovima?

O: Specifični.

P: (L) Dobro, ako jedan nadzornik iz 4. tog denziteta želi spriječiti ujedinjenje iste,
mora postojati neki razlog za to; znači da je to nešto što OPS sa 4. tog denziteta ne bi
volio vidjeti kako se dešava. Što je to?
O: Zar to nije očigledno?

P: (L) Pa, da li to znači da je važno da fizički budemo zajedno da bi radili to, što god
da to jest?

O: Poželjno je.

Moravjev:

Ovo je kamen temeljac: za polarna bića da NE LAŽU jedno drugome. Oni ne trebaju lagati, jer
iznutra su oboje jedno biće, iz dubina iz kojih stvarno “Ja” emituje svoj zov i daje svoj
pristanak.

Ovo je takođe tačno. Ark i ja jednostavno uviđamo da nam je nemoguće da lažemo jedno drugo. Čak
i blesava mala “izbegavanja” postaju poput ogromnih barijera i mi smo iznutra primorani da
otkrijemo svaku misao i osećaj i ideju. I to je bilo tako od samog početka. Znali smo, nekako, da bi
laganje vodilo u katastrofu.

Moravjev:

Nakon toga, ta apsolutna, spontana iskrenost gradi temelj njihove veze.

To daje tim dvoma bićima jedan drukčiji nezamislivi osjećaj Slobode u Jedinstvu, koji
prekida utisak služenja i izolacije pod kojima uobičajeno živimo.

Ubrzo nakon toga, nejasna sjećanja prošlih iskustava počet će dolaziti na površinu njihove
budne svjesnosti.

34
Ovo je apsolutno bio slučaj kod Arka i mene. Sećanja iz prošlih života su bukvalno preplavila našu
budnu i spavajuću svest.

Moravjev:

Čitalac će sada razumjeti najdublji razlog zašto je laganje sebe zabranjeno: onaj koji laže
sebi, također će lagati i svom alter egu. To će biti kraj čuda.

Predivna strana susreta nestat će iza zavjese trivijalnih laži, što će ubrzano poprimiti aspekt
neprolaznog zida.

Ovo je razlog, kako i zašto vanjski čovjek prolazi pored svog polarnog bića bez da ga
prepozna. Ovo je razlog zbog čega praktični rad na ezoteričkom Putu počinje i nužno se
nastavlja borbom protiv laganja sebe. Uspjeh na ovom polju je neophodan.

Da bi dosegli taj cilj, nijedna cijena koju za to treba platiti nije previsoka.

Ako su oni otvoreni prema istini, i ako njihov susret proizvodi akorde (harmonijske tonove
– prim.prev.) – do sada tihe – i vibrira u harmoniji sa njima oboma, za polarna bića put je
tada označen njihovim svjesnim naporima da ponovno stvore Mikro kozmos koji je prije bio
nepovezan i razbijen.

Oni će preći Stepenište poput strijele i iznenada će se naći ispred Drugog Praga.

Katekumen prelazi Prvi Prag pod podsticajem negativnog osjećaja: užasom života u divljini,
i goruće želje da pobjegne iz njega.

Da bi dosegli Drugi Prag, dva polarna bića koja sebe predstavljaju ispred njega moraju biti
nosioci pozitivne lozinke, koja će se od njih tražiti u točno određenom trenutku.

Put se otvara onima koji znaju što žele; znaju čemu teže na Putu i izvan Puta, u jednom
vanjskom životu koji nakon ovoga više nikada neće biti odvojen od ezoteričkog rada. Sretni
su oni koji u njemu mogu biti korisni.

Vrata koja vode ka Životu otvoriće se pred njima, i oni će na nadvratnici zida pročitati
pričesni natpis:

Radnik je vrijedan svoje najamnine.

Kasiopejci su rekli:

“Ako netko ima volju Lava, onda nema sudbinu miša!” Arkadiusz ima čvrstu volju.
Mora je imati kako bi bio istraživač svjetova. Parafrazirajući: “Ja postajem JEDAN…
Kreator svjetova.”

Dodatak 1

Komentar na Gnozu Borisa Moravjeva

Nakon više od 30 godina istraživanja, jedna je stvar postala jasna, a to je da energije Kreacije
emaniraju “prema dole”, a naša individualnost kao ljudskih bića je samo izraz “Teoloških Drama”,
da tako kažem. Pokušati vršiti našu volju, ili učiniti da naš glas putuje “prema gore” protiv Kreacije
rezultira jedino sudarom sila. To je u biti pokušaj kršenja Slobodne Volje Kreacije, drugim riječima

35
Oholost. To je razlog što su molitve za materijalnim promjenama, rituali osmišljeni da “izmijene”
stvarnost, “pozitivno razmišljanje” sa “namjerom” da se promjeni nešto “tamo gore” kako bi se
primila dobrobit “ovde dole”, uvijek osuđeni da proizvedu još više razdora, jada i patnje globalno.
“Tražite prvo Kraljevsko Nebesko…” a to kraljevstvo je – ili MOŽE biti – iznutra.

Drugim riječima, ono što MOŽEMO učiniti je da sebe pripremimo da emanacije koje putuju “prema
dole” budu bolje primljene. Ovo je esencijalna točka Castanedinog Don Juana kada je rekao:

Objasnio je da je jedan od najvećih uspeha vidovnjaka iz vremena osvajanja bilo ostvarenje

koje je nazvao trofaznim napredovanjem. Razumevajući prirodu čoveka, oni su mogli da
dođu do neospornog zaključka da ukoliko vidovnjaci pri susretu sa sitnim mučiteljima mogu
da vladaju sobom, oni sigurno mogu da se bez loših posledica suoče sa nepoznatim, i tada
čak mogu da podnesu postojanje nesaznajnog.

»Reakcija običnog čoveka je da misli da taj iskaz treba obrnuti«, nastavio je. »Vidovnjak koji
može da ostane priseban pred licem nepoznatog, može zasigurno da se suoči sa sitnim
mučiteljima. Ali, nije tako. Ta pretpostavka je bila ono što je uništilo vidovnjake starih
vremena. Danas mi znamo više. Znamo da ništa ne može tako da prekali duh ratnika kao
izazov susreta sa nemogućim ljudima koji su na takvom položaju da imaju moć. Samo u
takvim uslovima ratnici mogu da steknu trezvenost i spokojstvo da mogu da podnesu
pritisak nesaznajnog.« [Carlos Castaneda, Unutrašnji Oganj]

Svuda oko nas vidimo rezultate ove pogreške: ideja da možemo vršiti svoju volju i uperiti glas
prema gore da bi promijenili ono što je “iznad” nas kako bi promijenili našu stvarnost. Ova je ideja u
korijenu obreda i rituala, zahtijevanja, molitvi, vizuelizacija, “radova”, itd. Kada ljudi misle da će
“meditacija na suosjećanje” ili “osjećanje osjećaja svih bića” rezultirati “zvučnim usklađivanjem
srčanog ritma [bića] upletenog u kompleksnije i koherentnije šablone” što će onda omogućiti osobi
da “kreira dijamantno večno tijelo za korištenje kao vozila za učenje ovdje dole na Zemlji,” onda to
sve predstavlja potpuno promašenu poentu. Upoređivati takve ideje sa istinskim radom Tragača
Ascenzije predstavlja puku neupućenost i neznanje.

Prošireno proučavanje povijesne literature pokazuje da oni koji stvarno MOGU dostići Ascenziju ne
sjede po čitav dan i meditiraju na suosjećanje ili osjećanje jedinstva i “bum!” iskuse jednu
“implozivnu duševnu silu”. Prije Ascenzije, prije nego što uopće i dosegnu točku u kojoj bivaju
sposobnim za makar i kratkim razmišljanjem o “jedinstvu svih bića”, ili “osjećaja svih bića”,
STVARNI tragači trebaju provesti mnoge, mnoge godine u borbi sa “suočavanjem sa sitnim
mučiteljima”, ili da u potpunosti SHVATE objektivnu stvarnost. On je opetovano izlagao sebe
onolikim “neugodnim iskustvima” koliko ih je mogao naći, sve vrijeme boreći se da zagospodari
svojim emocijama, željama, fizikalnošću. To je rad na pravljenju fizičkog vozila “ovde dole”,
prijemčivog za što god bi moglo biti “tamo gore”, kao suprotnost pokušavanjima da se prisilno
kreira nešto “tamo gore” kako bi se to moglo imati “tu dole”.

Uprkos svemu, mnogi učiteji ascenzije nastavljaju tumačiti temu govoreći tako interesantne stvari
poput: “Moguće je uznijeti se fizički kao što je to pokazao Isus i drugi majstori. U ovom procesu,
fizičke su ćelije proširene u višu frekvenciju. Fizičko tijelo počinje sjajiti iznutra i isijavati svjetlost.
Gotovo kao kada lopatice ventilatora izgledaju kao da su ‘nestale’ kako rotiraju sve brže i brže, tijelo
koje vibrira na višim frekvencijama čini se kao da nestaje iz treće dimenzije. Njegov je primarni
fokus na višoj dimenziji. Izgleda ‘magično’ za one koji ostaju fokusirani na gušćoj trećoj dimenziji,
no to je savršeno prirodan proces.“

36
Nažalost, takvi objavljivači mudrosti izgleda nisu u mogućnosti prikazati ono što podučavaju. No,
obično nitko ne primijeti taj dio, jer su previše zauzeti imajući „spiritualne doživljaje“ proizvedene
bilo kojom od „tehnika“ koje čine da se „osjećaju dobro“, dovoljno dobro da provuku kreditnu
karticu kroz čitač kartica ili potpišu ček. Potreban je značajan period vremena da bi se konačno
došlo do razumijevanja da tehnike koje opuštaju od stresa ili proizvode „dobra osjećanja“ nisu
učinile ništa da stvarno promijene živote praktikanata ili njihove „vibracije“. Još uvijek ih
prepoznaje susjedov pas, još uvijek pronalaze nove sijede vlasi na svojim glavama i još uvijek imaju
patnje i bolove kao i svatko drugi. I još uvijek „umiru u svojim grijesima“.

Ono što današnji tragači za ascenzijom traže – razumijevajući to ili ne – predstavlja godinama staru
potragu. Oni koji nisu upoznati sa obimnom literaturom ne shvataju da su Potraga za Svetim
Gralom i Veliki Alkemijski Rad opisani na gotovo isti način. To znači da Potraga za Svetim Gralom i
Rad Alkemičara sadrže mnoge naznake za nas o STVARNOM RADU ASCENZIJE. Opetovano, oni
predstavljaju alegorije o borbama, varkama, borbama sa zmajevima, obmanjivačima i zlim silama
svih vrsta. Priča o vitezu koji ubija zmaja i spašava Princezu iz kule nakon godina potrage, borbi,
patnji i nadvladavanja, predstavlja jednu alegoriju koja jednako vrijedi danas kao što je to vrijedila i
u prošlosti. To je ISTINSKA STAZA ASCENZIJE.

Kako predstavljamo informacije u ovom dijelu, čitaoc će biti upoznat sa idejom da je znanost
drevnih ljudi mogla uključivati vrlo obimno znanje o dubljoj stvarnosti koju današnje znanosti,
uključujući fiziku, kemiju, matematiku i astrofiziku, samo ponovo otkrivaju. A ovdje ne mislimo na
drevne Egipćane ili Babilonce ili Sumerane, nego na ljude puno veće starine od njih, i da su Egipćani,
Babilonci, Sumerani itd., zadržali samo iskrivljene i korumpirane verzije tih stvari u obliku mitova i
legendi koje su oni elaborirali i primijenili u svojim „magičkim praksama“. Dalje, mi predlažemo da
se samo u svjetlu današnje znanosti to istinsko drevno znanje, opisano u tim mitovima i legendama
i religioznim obredima, može ispravno razumjeti. I ovime ne kažemo kako mi razumijemo ili da smo
interpretirali sve. Mi samo kažemo da tamo postoje mnoge stvari u tim drevnim pripovjestima koje
sugeriraju prethodno postojanje jedne napredne znanosti, koja je mogla omogućiti vezu između
slojeva, ili dimenzija realnosti na ovoj planeti u drevna vremena.

Ovo nije naša originalna ideja, što će mnogi čitaoci znati. Međutim, mi smatramo da smo uspjeli
zasjati svjetlom u izvjesnim mračnim kutovima koji su ranije bili vrlo slabo shvaćeni. A.C. Clarke je
istaknuo: „Bilo koja dovoljno razvijena tehnologija ne može se razlikovati od magije“.

Kada očistimo misli od unaprijed zamišljenih predstava o tome što su ili nisu mogli znati drevni
ljudi, i onda samo pogledamo u mitove i legende, substrate religija, uvijek nanovo vidimo o pise
aktivnosti, događaja, termina i potencijala koji izražavaju takve stvari poput znanja o besplatnoj
energiji, antigravitaciji, putovanju kroz vrijeme, međuplanernim putovanjima, atomskoj energiji,
atomskoj molekularizaciji i demolekularizaciji, o čitavoj domeni djelovanja koja su u današnje
vrijeme shvaćena kao divlja i praznovjerna zamišljanja urlajućih divljaka. Danas se ti koncepti tek
počinju razumijevati.

Mnogi učenjaci objašnjavaju da su takve priče – mitovi i legende – bile primitivni pokušaji
razumijevanja okoline putem personifikacije i antropomorfizacije sila prirode. Ostali interpretatori
čine pogrešku pretpostavljajući da je to bila „sveta znanost“ u smislu da se striktno poriče ikakav
oblik materijalne interpretacije i interpenetracije.

Jednom sam puno razmišljala o tim idejama, i cijelo to vrijeme sam promatrala razvoj moje petero
djece, i bilježeći kako su oni opažali stvari, i što su oni primjećivali, i kako su to objašnjavali sebi i

37
jedni drugima. Jedno od najranijih zapažanja o djeci i njihovim reakcijama na okolinu, bilo je da ju
ona poprilično prihvaćaju onakvom kakva ona jest. Čini se da im ne treba „objašnjenje“ za nju. Ono
što je „tamo vani“, jest ono što jest, dok im neki odrasli ne ponovi neku priču o tome, koja ih može
zabaviti ili zastrašiti. Dok im se ne ispričaju „priče“, djeca su intenzivno zauzeta imitiranjem onoga
što vide da drugi ljudi rade, općenito odrasli ljudi u svojim životima. Bez fantastičnih priča koje su
im ispričane, njihove igre zamišljanja sastoje se od svakodnevnih svjetovnih i vrlo LJUDSKIH drama.
I čak kada im se ispričaju magične priče o letećim konjima ili ljudima sa super moćima, ona se često
opiru tim dramama u korist onih koje se direktno primjenjuju u njihovim vlastitim zapažanjima i
iskustvima.

Možda usporedba razvoja dječjeg razmišljanja u odnosu na njihovu okolinu, sa razvojem

evolucijskog razmišljanja ljudskih bića općenito nije baš prikladno, no ja mislim da bi nam to
trebalo dati malu pauzu za pitanje gdje i kako je stvaranje mitova i legendi zapravo služilo ljudskim
bićima, evolucijski govoreći. Zašto bi itko ispričao priču o čovjeku sa magičnim sandalama koje su
mu omogućile da leti ako se radilo jedva o antropomorfizaciji prirodnih sila? Ako je to „magično
biće“ poput „boga“, što mu onda trebaju sandale da leti? Kada bi jednostavno mogao imati krila kao
dio svoje fizičke strukture. Ionako je bog. Nije čovjek. Dakle, zašto sandale?

Zaista, mogao bi postojati jedan „arhetipski bazen ideja“ iz kojeg cijelo čovječanstvo izvlači snove i
vizije, no to nas vodi u oblast razmišljanja koje ne daje odgovor na jednostavno pitanje gdje je, kako
i zašto urlajućim divljacima služilo izmišljanje fantastičnih priča o silama prirode, koje uključuju
izvjesne elemente koji navode na tehnologiju a ne istinsko „magično stanje bića“?

U današnje vrijeme, postoje svakojake „mističke“ grupe i organizacije koje tvrde da su primaoci
drevnog znanja, i da to ima nešto sa onim što je zajednički zvano „okultizam“, ili „ezoterička“ ili
magijska praksa. Postoji i previše knjiga koje tvrde da su znanstvene, no, koje u potpunosti
odbacuju matične znanosti u bilo kom kontekstu. Teme poput svete geometrije, arheoastronomija,
nova fizika, su sve postale subjekti grozničavih proučavanja kako bi se raspoznali „okultni značaji“
radova drevnih ljudi. To je učinjeno u striktno efemernim terminima, postavljajući stvar kao da su
sve sposobnosti drevnih ljudi bile izvršavane striktno putem magijskih obreda i rituala.

Okultisti tvrde da su mentalne i spiritualne moći ono što smo mi izgubili. Onda ističu da je ta drevna
mudrost bila razlomljena i zatamnjena u magične doktrine koje oni koji nisu „inicirani“ jednostavno
ne mogu shvatiti. Tvrde da je dio toga proslijeđen kontinuiranom tradicijom i pušten u svijet u
pogodnim vremenima, dok su ostali dijelovi bili dati samo nekolicini odabranih, a oni su naravno
članovi te uzvišene kompanije.

Kada razmatramo takve ideje, dolazimo do zamisli da je vrlo vjerojatno da iza rituala postoje obredi
ili priče, koje bi i mogle biti proslijeđene takvim tajnim grupama u čistijem obliku od priča koje
kruže svijetom već milenijama. No, to ne znači da „svećeništvo“ takvih grupa istinski razumije priče
ili obrede koje čuvaju – posebice ako ne uzimaju u obzir mogućnost da bi neke od takvih informacija
mogle biti čisti znanstveni kodovi i da zahtijevaju izučene znanstvenike da ih dekodiraju.

Većina tzv. „okultista“ i „svetih geometričara“ me podseća na David Macaulayev Motel Misterija,
humoristično izvješće o jednom arheološkom iskopavanju motela iz 20-og stoljeća u kojem je sve
pedantno otkopano, zabilježeno i onda zatim u potpunosti krivo interpretirano. No, pogrešno
razumijevanje nije sve sa čime se trebamo nositi. Postoje i drugi ljudi koji su izgleda dio Kontrolnog
Sistema kojeg smo prije spomenuli, sa krajnje opasnim sklonostima objavljivanja opasnih i
prepredenih laži, o čemu ćemo još razgovarati.

38
Što se tiče arheologije, tu postoje procesi uključeni u stvaranje arheoloških zapisa, evidencija,
arhiva. Pomanjkanje razumijevanja ovih stvaralačkih procesa nije uvijek ograničeno samo na ne -
profesionalce. Tek je relativno nedavno predloženo da arheologija na mjestu iskopavanja, na
nalazištu, ne predstavlja direktnu zabilješku onoga što se tamo zbilo, nego se umjesto toga može
raditi o iskrivljenju putem čitavih nizova procesa, uključujući kataklizmičke.

Mi predlažemo da bi ista stvar mogla vrijediti i za mitove, legende i religiozne obrede. Oni
predstavljaju neku vrstu arheoloških zabilješki povijesti čovječanstva zadržanoj u arhetipskim
terminima, zakopanoj u pripovjestima i iskrivljenoj od strane čitavog niza procesa.

Čak i ako su neke od navodnih drevnih škola i mističkih puteva zadržali neke od informacija u
izvornom, netaknutom, tj. čistijem obliku, još uvijek izgleda da je mnogo toga „izblijedilo na
stranicama“ zbog dugog vremenskog perioda otkako su takve stvari bile dio konsenzusa – prema
tome vanjske – realnosti. No, još uvijek, postoje oni koji su vidjeli kontradikcije u našoj stvarnosti i
našim vjerovanjima, i koji su tražili u tim drevnim učenjima da otkriju ono što je možda moglo biti
poznato. Mnogi od njih su napravili otkrića, koja nam, kada se uzmu u obzir informacije iz mnogih
drugih polja, pomažu pri ovom esencijalnom otkriću o našem istinskom stanju i svrsi.

Prirodno se nameće pitanje o tome što nam povijest ove teme ima za reći o tome što bi ili ne bi
moglo „zaista funkcionirati“? Možemo li to proučiti, možemo li to pratiti i otkriti ne samo prepreke
u procesima, nego i STVARNE DOBROBITI koje se mogu nagomilati za Tragača? Možemo li pratiti i
otkriti očite sposobnosti koje predstavljaju ZNAKOVE završetka uspješne Potrage?

Ukratko, što je STVARNI Kamen Mudraca? Što Heroj zaista može postići kada nađe Sveti Gral?

U međuvremenu, htila bih dodati da je postojalo vrijeme u mom životu kada ne bih razumila ili
znala kako shvatiti način na koji se tome pristupa.
Jedna od stvari koje je Moravjev napisao a koja je imala snažan smisao za mene bili su njegovi
nizovi komentara o „vrsti“ Viteza – koji je već dobro razvijen emocionalno, ali stvarno treba raditi
na intelektualnom dijelu. Činjenica je ovo: čak iako se moj suprug i ja smatramo „intelektualcima“
koji su čitav život razvijali intelekt, ono što je postalo bolno jasno jest to da je to bio u nekim
pogledima vrlo jednostran razvoj. Zbog onoga što Moravjev naziva uticajima „A“ – a mi to
jednostavno nazivamo Kontrolni Sistem Matrice – naše su EMOCIJE bile iskrivljene tako da nam
dozvole da prihvaćamo samo ideje koje su bile emocionalno ugodne – čak iako su bile visoko
intelektualne vrste.

Sve to ima veze sa onime što Moravjev sugerirao da je „stvar stvari“, odnosno „zlo“. A to nas
naravno vodi ka mnogim idejama „popravljanja“ svijeta ili „spašavanja“ svijeta, ili čega god. Drugim
riječima, ono što se odnosi na oholost – odlučivanje da se ideje koje osoba ima o dobru i zlu,
temeljene na ljudskim intelektualizacijama – moraju primijeniti i na kreaciju.

Ono što sam konačno shvatila – u periodu intenzivne inicijacije – jest da bog ima mnoga lica od
kojih nisu sva ugodna. I, u toj točki sam VIDJELA „Matricu“, i VIDJELA sam „A“ uticaje i „B“ uticaje, i
da je PRAVI posao ovog nivoa postojanja ODABRATI svoje svrstavanje sa jednim ili sa drugim, i
zatim otpočeti proces razlikovanja i „asimilacije“. To je razlog zbog čega je sve maskirano u simbole.
Ova je stvarnost u nekom smislu teren na kojem se izvodi potraga za Svetim Gralom. To je TEST.

No, potrebno je više, kako ističe Moravjev. Netko mora u izvjesnoj točki nešto i UČINITI. I to je
mjesto na koje dolazi vjera. To nije vjera u smislu „uvjerenja“, nego vjera u REALNOST viših stvari…

39
i ona zahtijeva od pojedinca da esencijalno „siđe sa litice“ na rubu Matrične stvarnosti u stvarnost
REALNOGA.

Ja sam to učinila.

I baš kao što to opisuju alkemičari, takvo jedno djelo rezultira „smrću“ nečega – a fizičko tijelo –
tako naviklo na “A” uticaje – biva energično isključeno od njih putem VOLJE – i odlazi u jedne od
najužasnijih zamislivih patnji. Moglo bi se reći da je slično prestanku uzimanja droge u nekom
smislu, ali MNOGO gore. U fizičkim terminima, u tijelu mi se zadržavala neka infekcija, djelujući mi
na oči, uši i plućna krila. Doslovno sam plakala krv. Danima sam ležala, skoro nesposobna da dišem,
sa oblogama na očima, lijekovima u ušima, gutajući najjače dostupne antibiotike koji nisu imali
uticaja – i NISAM popustila. ZNALA sam da je ono što sam doživljavala bio napor “agenata Matrice”
da me odvrate od moje riješenosti. I samo sam potvrđivala da “me možeš ubiti ako želiš, ali NE
odustajem od mog kursa”.

I u nekoj točki došlo je do “smjene” i sile su se povukle.

Ark me “pronašao” 40 dana kasnije.

Trebam vam reći da je ovaj proces dovođenja do točke VIĐENJA bio olakšan na nježan, ali čvrst
način od strane tih „Kasiopejaca“. Zapravo, gledajući moj život retrospektivno, ja mogu sagledati
uticaje od vremena svog rođenja – uvijek prisutne u pozadini koji me vrebaju, čekajući da „postavim
pitanje“. I kada sam konačno 1984. dovedena do te točke bankrota – još jednog razdoblja ozbiljnih
oboljenja – komunikacija je počela na direktan način – postavila bih pitanje mentalno i samo čekala
u meditativnom stanju – i onda bi to počelo proticati poput „ideja“ koje bih zapisivala.

Obzirom da sam znala da me je moja visoko emocionalna priroda opetovano dovodila u zamke,
znala sam da je „tolerancija mog stroja“ trebala biti analizirana i prilagođena. Znala sam da trebam
obaviti istraživanje da osiguram da ono što sam bila „primala“ nije samo još jedna dezinformacija.

Dakle, u sljedećih više od 10 godina ja sam istraživala. Tijekom tog istraživanja došla sam do ideje
da, kako bih bila objektivna – „malo prilagodim stroj“ – modus transmisije je zaista trebao biti
prilagođen tako da misli zaobiđu moj svjestan um. U tom je smislu bilo esencijalno razvijanje
‘strujnog kola’ transmisije putem ploče i plankete.

Da, to je neobično. No, za mene – poznavajući svoju prirodu – onu podložnu manipulacijama, jer je
Ljubavna priroda u meni tako razvijena, i ta je energija bila tako lagano kradena i manipulirana od
strane „agenata“ – to je bio neophodan korak.

Naravno, susret sa Arkom je bio jedan potpuno čudestan događaj. Rezultirao je svim vrstama
‘efekata’ koje pokušavam opisati, ali riječi nisu dovoljne. Nešto od toga zapravo uključuje i
bilokaciju.

Sada, da ne bi mislili kako je to malo ludo, htjela bih istaknuti da je Ark znanstvenik sa 30 godišnjom
karijerom. U vrijeme kada je „našao mene“, i jednako tako bio cijeli život u svojoj vlastitoj potrazi,
„ostavio je po strani“ svoje snove kada je radio kao Direktor Odjela za Nelinearnu Dinamiku i
Kompleksne Sisteme pri Institutu za Teorijsku Fiziku Univerziteta u Wroclawu, Poljska. Kako se on
nosio sa ovom „aktivacijom“ sklopova i potencijala koji su bili potisnuti godinama, to je priča za
sebe. Nešto je od toga, kada se sada sagleda, bilo prilično humoristično. Osobito kada čovjek koji je

40
sebe uvjerio da je „linearni mislioc“ vidi svoju „drugu polovicu“ u prozoru, u vrijeme kada je ona
5000 milja daleko.

U tom trenutku sam pala u spontani ‘trans’, da tako kažem – nešto što se gotovo nikad nije dogodilo
– i borila sam se da održim svoju svjesnost. Prisilno sam držala otvorene oči da motre okolinu, a
ono što sam vidjela bilo je ŽIVUĆE SVJETLO. U međuvremenu, neki dio mene je očito bio odlučio da
se malo prošeta preko Atlantika.

To se dogodilo još nekoliko puta tijekom te faze „ponovnog prilagođavanja frekvencija“, i uvijek je
bilo praćeno zbunjujućim periodom intenzivne hladnoće kada bi mi zubi cvokotali a tijelo boljelo
baš kao da sam se smrzavala. Srećom, naišla sam baš na jedan takav opis ovog procesa u radovima
Ibn al-‘Arabija što on naziva „silaskom“. Temeljeno na njegovom opisu radi se o privremenom
„sijedanju“ viših centara U TIJELO u svrhu „dodijeljivanja“ kvaliteta. Nešto kao da je moje više
sebstvo „popravljač kompjuterskog hardvera“ koji je došao da napravi neke ozbiljne prilagodbe u
mojem sklopovlju. Al-‘Arabi ističe da kada se ‘anđeo’, kako on to naziva, povuče, osoba koja je bila u
stanju super ubrzane vibracije – koje se manifestira kao vrućina (i, bogme, bilo je VRUĆE!) – onda se
normalno stanje osjeća poput intenzivne hladnoće i ne možete se zagrijati nikakvim ljudskim
sredstvima, nego jednostavno trebate pričekati da se vibracije tijela uštimaju sa novododijeljenom
frekvencijom.
Kada sam to pročitala, prilično me je umirilo. I ponovo kažem da je bilo baš dobro za mene da to
pročitam NAKON tog doživljaja, tako da nema sumnji da je taj doživljaj bio „manifestiran“ zbog mog
snažnog emocionalnog razmišljanja.

Također je bilo baš dobro, nakon prolaska prošle godine kroz „iskušenje vatrom“, da je Moravjev
trebao postati novim dijelom slagalice – tek NAKON iskustava koje on opisuje. To me uvjerava da
nam je on donio najveći dio slagalice. NE postoji mogućnost da je išta od onoga što se dogodilo
prošlih godina bilo meni „sugerirano“ kao posljedica prethodnog čitanja ovih materijala, a događaji
koje je on detaljno opisao – upravo su se tako i dogodili. Ukratko, to je dalje osnažilo moju NADU da
mi nešto MOŽEMO “UČINITI”. I moram reći da sam, poput vas, gubila svoju nadu u tijeku naizgled
beskrajne borbe.

Naša je borba bila enormna, vjerojatno temeljeno na činjenici da smo „izašli u javnost“ i značajno
uzburkali Matricu. I iskreno, ja NE mislim da to može itko napraviti bez „žive Tradicije“ kao što su
Kasiopejci – jer mi uvijek imamo vođenje – čak iako je ponekad kriptično zbog nekršenja zapovijedi
o učenju. Da nije bilo njihovog uvjeravanja da je ovaj nemilosrdni napad bio „vatra“ iz koje će doći
„svjetlo“, mi bismo jednostavno odustali od ikakvog javnog rada. Napadi, lažljivci i klevetnici,
širitelji „skandala“ i odvratnih i bolesnih djela prljavih tužbi i kleveta – čak i napadi na našu djecu –
bili su užasni i grozni.

No mi smo preživjeli, prošli smo taj test, dnevno okrećući negativne osjećaje u „svjetlo“ koje smo
davali svijetu.

A Moravjev je bio „poklon“ koji je došao nakon toga.

I te kakav poklon.

Ideja koju sam imala da ništa nije bilo istinito osim ako to nisam mogla objasniti, prije mnogo je
vremena bila istjerana iz mojeg uma pomoću lekcija koje sam naučila tijekom mojih istraživanja.

41
Zaista. Ali sada, možda, vi znate bolje što smo do sada napravili… vi počinjete sa uvjerenjem da je
Istina „tamo negdje vani“. Vi vrednujete vaše vlastito biće i određujete kako najbolje pronaći ono što
je ili nije istina – to je istraživanje – nakon perioda koji predstavlja „prikupljanje“ uticaja „B“,
jednako kao i ponavljani nizovi šokova kada nalazite da ono za što ste bili vjerovali da je istina –
NIJE istina… to počinje stvarati fuziju magnetskog centra.

Nakon tog perioda, jednom kada dođete do nekih od najtemeljnijih laži u koje ste vjerovali, silno ste
šokirani i imate izbor da ih se odreknete ili se vratite nazad da bi spavali u lažima.

TADA shvatite da Istina vodi ka djelovanju. To djelovanje rezultira još jednim velikim šokom – i to
vas vodi preko u neku vrstu „prostora“ koji je kao neka vrsta „intervala“. Nadajmo se da imate
dovoljno volje da tamo ostanete prisebni… i ako je tako, sletjet ćete na novu „notu“ koja je u biti
različit „svijet.“ I u TOM svijetu, polarna bića pronalaze jedno drugo. I u tom svijetu, vi pronalazite
svoju nadu.

No, opet, nada je odnjegovana znanjem – putem istraživanja… i tako, na ovom novom nivou
postojanja, vi nastavljate…

I eto nas. A sada vidimo više svjetlosti na kraju tunela. Nada raste.

Dodatak 2

Tranzijentni Putnici

Proteklih tjedana opetovano se pojavljuju povezanosti bića viših denziteta „jednih s drugima“ (ako
uopće postoji takav termin u odnosu na 6. denzitet). Moram priznati da na neki način nisam vidjela
problem u ovome zbog komunikacije s Kasiopejcima koja me naučila da ne razmišljam linearno.
Također sam navikla razmjenjivati mišljenja s drugima koji slično razmišljaju.

To je moj propust.

U zadnjem nastavku Val serije objavljeni su komentari čitatelja zajedno s mojom primjedbom koja
je izrazila čuđenje da su napravljene takve primjedbe. Očigledno, bila sam u zabludi jer, kako se čini,
drugi imaju istu percepciju.

Dobila sam ljubazno pismo čitatelja koji je vrlo pažljivo istaknuo da sam „malo izvan kontakta sa
zbivanjima“, i ja sam naterana da zastanem i razmislim o svojim pretpostavkama. Odmah sam
shvatila da sam čak i ja imala slične „linearne“ percepcije na početku kasiopejske komunikacije, i
napravila sam lošu uslugu čitateljima smatrajući da oni mogu ili da će slijediti moj pravac
razmišljanja u takvim stvarima bez nekih od osnova za razumijevanje.

Obzirom da jako dobro ističe ovaj problem, reproducirati ću to pismo ovdje:

Pozdrav Laura,

Izvadak iz Vala 13 E:

Najviše me pogađa njihova direktna tvrdnja da su oni također diktirali B. Marciniak

informacije kao Pledijci – a postoje divovske nepodudarnosti, kontradikcije i potpuno
drugačije gledište između dva seta informacija.

Tražila si ovo: „Pitati ću čitatelje koji žele naći ono što su Kasiopejci rekli o ovome, da
koriste tražilicu na stranici, i da RAZMIŠLJAJU o specifičnim pitanjima i odgovorima kako bi

42
 uvidjeli da je ovo iznad jasan primjer „izvrtanja“ teksta i zaključivanja onoga što nikada nije
bilo implicirano.

Seti se da si tražila:

On/Ona je tu informaciju pokupila iz 4. dijela Vala, a interesantno je da je ona potekla od

Terrya, koji je rekao na MUFON okupljanju u Clearwateru:

„…postoji nešto tamo vani što se zove Granica Realiteta, koja je val, zid, frekvencija neke
vrste, kao hodnik između različitih denziteta; i Kasiopejci, Pledijci, tkogod prenosi kroz to –
to proširuje njihove mogućnosti transmisije iz 6. denziteta prema 3. U vrijeme kad je
Barbara kanalizirala svoje informacije, taj je val bio lociran u dijelu svemira koji zovemo
Plejade, pa su sebe nazivali Pledijcima da bi dali referentnu točku. Kako ga mi percipiramo,
taj prozor sada prolazi kroz ono što nazivamo Kasiopeja. Kada je to bilo u regiji Arkturusa,
nazivali su se Arkturijancima.”

Što su rekli Kasiopejci?

P: (L) Tko su bili originalni bogovi stvoritelji?

O: Mi. Šesti denzitet.

P: (L) Kasiopejci? Jesu li Pledijci također originalni bogovi stvoritelji?

O: Isti. Šesti denzitet.

Iz Vala, dio drugi:

P: (L) Znači, ako pronađemo generalne udaljenosti… i da li svako od ovih sazviježđa

predstavlja općenito područje Vala?

O: Svako predstavlja lokaciju u prostoru/vremenu. Možeš odrediti brzinu i vrijeme

dolaska ako uporediš udaljenosti s datumima objavljivanja poruka od nas.

P: (L) Skužila sam! Želite reći da ste VI Arkturijanci, Pledijci i sad ste „Kasiopejci“ jer
„ste tamo gdje jeste“. I vi dolazite na valu. Je li val ravna linija koja povezuje sva ova
sazviježđa?

O: Kružna ili ciklična ruta.

P: (L) Znači poput spirale?

O: Da.

Sada, ako je 6.denzitet ono što su oni rekli… naime, mnoge duše u grupnoj svijesti, oni
(jesu/bili su/bit će ponovo) Pledijci. Moram priznati da sam i ja bio dobio sličnu ideju.

Pa, ponovo vidimo da je problem neodvojiv od objavljivanja materijala ovakve prirode, bez
konteksta i bez osnovnih principa postavljenih na svoje mjesto. A naravno, tu je i dodatni problem
„prijevoda“ od jedne osobe drugoj. Vrlo je mali broj ljudi precizan u svojoj upotrebi riječi, u
ovisnosti o mnogim drugim faktorima komunikacije uključujući „osjećaje“ i vizualne gesture u
konverzaciji.

Ono što je sadržavala izvorna izjava a što je bilo potpuno neprecizno, bilo je:

43
 „… njihova direktna tvrdnja da su oni također diktirali informacije Marciniakovoj kao
Pledijci.“

Sada, umjesto da ovo analiziramo do smrti, idemo pogledati sve napomene glede ovoga sadržane u
tijelu teksta kojeg imamo:

P: (L) Koliko je članova u toj Orion/Lizard grupi?

O: 16.

P: (L) Tko su dobri momci? Vi kažete da su Kasiopejci dobri momci. Tko još?

O: Pledijci i mnogi drugi.

P: (L) Koliko?

O: 16.

P: (L) Da li su strane jednako balansirane?

O: Da.

Ovdje imamo ideju da postoji razlika između Kasiopeaca i Pledijaca. Zapravo, više manje imamo
„sortiranje“ i nabrajanje grupa.

P: (L) Tko su bili originalni bogovi stvoritelji?

O: Mi. Šesti denzitet.

P: (L) Kasiopejci? Je su li Pledijci također originalni bogovi stvoritelji?

O: Isti. Šesti denzitet.

Ovdje imamo jednu ideju da su svi „bogovi stvoritelji“ (kao različiti od Primarnog Kreatora, koji će
uslijediti za minut) sa šestog denziteta. Ovo nije isto kao da se kaže da je svaka „grupa“ upravo isto.
To mi je usporedivo kako kada bih Marsovcu rekla da sam ja „isto“ što i Marciniakova jer smo obje
sa Zemlje.

P: (T) Jeste li vi također i Pledijci?

O: Ne.

P: (T) Jeste li povezani s Pledijcima?

O: Da, kao i ostali.

P: (T) Vi ste svi od porodice svjetlosti?

O: Da. Upravo tako. Napravila si „domaću zadaću“.

Ovdje imamo daljnju razliku. Kasiopejci su rekli da oni NISU Pledijci u smislu na koji je ispitivač
pitao; a to je bilo da se striktno odredi i ocrta „pozicija“.

P: (L) Ok, tko je rekao E.P. da su oni Pledijci?

O: OPS Orion.

44
 P: (L) Pa, da ste bili OPS Orionci i da smo pitali tko ste, zar ne bi rekli da ste
Kasiopejci?

O: Ne. Pledijci. To je “u modi”, zato je i varljivo.

U ovome iznad bila je proučavana specifična situacija gdje je u pitanju bio momak za kojeg se
kasnije ispostavilo da je „umjetnik dezinformacije“, (duga priča). I tu se pojavila ideja da bi tvrdnja
da je izvor s Plejada, mogla biti korištena u svrhe obmanjivanja, jer je to postalo popularno.

P: (L) S koje su razine Pledijci koje je kanalizirala Barbara Marciniak?

O: 6. denzitet.

Ovo je jednostavno pitanje s jednostavnim odgovorom. No, u zavisnosti kako osobe postavljaju
svoja pitanja, i kako ih slijede, mogu postati vrlo zavedene na krivi put od strane svojih vlastitih
pretpostavki, koje za sebe ubacuju u prostor između točke „A“ i točke „B“.

Sada, lako je uvidjeti kako se nešto može pogrešno protumačiti bez da se ima uvid u cijelu
perspektivu. A Kasiopejci su napomenuli ovo:

P: (L) Njena druga izjava jest: “Kasiopejci su istaknuli da su oni nastavak Pledijaca.
Pledijski pogled na seks, da se slobodno izrazim, izgleda potpuno suprotno od
ovoga”.

O: Pa, to je miješanje koncepata. Ali samo da prionemo jednom od ovoga, tko kaže
da je predstavljanje pledijskih koncepata zaista njihovo?

A evo i još jednog vida te perspektive:

P: (L) U kakvom ste srodstvu s Pledijcima?

O: Pledijci komuniciraju s mnogim drugima; mi smo na “sceni” s vama, ali mi smo u

biti isti, samo imamo malo drugačiju točku fokusiranja na granici realiteta.

P: (L) Pa, zašto se sve te aktivnosti sada događaju?

O: Veliki ciklus se zatvara i predstavlja unikatnu mogućnost.

P: (L) Da li to znači da je to jedinstvena mogućnost da se promijeni budućnost?

O: Budućnost, prošlost i sadašnjost.

U ovome iznad, počinjemo razumijevati da tamo postoji jedna esencijalna „jednakost“ mnogih
izvora s viših razina koji komuniciraju s ostalima na Zemlji. Ali, ne samo da se oni nalaze pri
„neznatno drukčijim fokalnim točkama“ granice oblasti realiteta, nego se i pojedinci s kojima oni
komuniciraju također razlikuju u smislu njihove sposobnosti da prime ili „transduciraju“ ono što
primaju.

Sada, u izvatcima koji slijede, čak iako još uvijek pokušavam shvatiti stvari i postavljati pitanja na
linearan način, počinjemo se kretati u novu konceptualnu oblast; počinjemo doživljavati višu razinu
apstrakcije:

P: (L) Dobro, tko je kreirao Kasiopejce?

45
 O: Vaši super-drevni spiritualni preci.

P: (L) Da li ta bića imaju ime? [poput neke definirane „grupe“]

O: Ne.

P: (L) Kako se nazivaju?

O: Tranzijentni Putnici.

P: (L) Kad ste spomenuli kreatore vaše grupe kao super-drevni starosjedioci zvani
Tranzijentni Putnici, što je značenje tog termina i tko su ta bića?

O: Tranzijentni Putnici nisu bića. Tranzijentni Putnici su ujedinjene misaone forme.

P: (L) Zašto se nazivaju Tranzijentnim Putnicima?

O: Jer prolaze kroz sve forme realiteta. I oni izviru iz Ujedinjene forme egzistencije.

Ovdje moramo uletjeti s „viteškim potezom“ kako bi iznijeli još jedan koncept. Ono što zna samo
nekoliko ljudi, jest da svaki puta kada komuniciramo s Kasiopejcima, mi naslovljujemo drukčiji
„vid“ te realnosti. Ne postoji jedan pojedinačni komunikant. Na početku smo pitali o tome:

P: (L) Zašto svaki put kad komuniciramo s vama mi dobijemo drugu osobu?

O: Raspodjela energije.

P: (L) Kome se raspodjeljuje energija?

O: Idućem u nizu. Mi se raspodjeljujemo. Naše raspodjeljivanje je nalik
„smjenjivanju“.

P: (L) Postoji li neka prednost u tom smjenjivanju u odnosu na to da se ima samo

jednog komunikanta?

O: Da.

P: (L) Kakva je prednost?

O: Ujednačenost energije.

P: (L) U jednoj drugoj transmisiji bilo nam je rečeno da ćemo primiti informaciju od
drugog bića pri svakom kontaktu, kako bismo dobili dobre informacije. Zašto je to
tako?

O: To je kako bi se osiguralo da se održava balans, ravnoteža, a također su i

informacijski izvori svježiji u interakciji između davatelja i primatelja.

I, čak jednom kasnije, iznašli smo da su naši upiti za ime konceptualno ograničeni:

P: (L) Kako ti je ime?

O: Vi još uvijek želite ime. Reći ćemo: Toren.

P: (J) Ako to nije važno, nema veze.

46
 O: Ono što ima veze je ono što je važno vama i naša želja da udovoljimo.

Sada, da se vratimo na stvar „raspodjele“ i Tranzijentnih Putnika:

P: (L) Postoji li samo jedan ultimativni kreator univerzuma?

O: Sve je jedno. I jedno je sve.

P: (L) Isprva, što je bila prva razdioba?

O: Podjela mase i raspodjela.

P: (L) To je bilo istovremeno?

O: Da.

P: (L) Da li je to ono što mi zovemo “Veliki Prasak”?

O: Da.
P: (L) Ima li taj događaj neki odnos s vremenom?

O: Uvijek.

P: (L) Možemo li mi reći da sve što postoji u materijalnom univerzumu, da je recimo

“x” godina staro?

O: Ne. Sada je vječno. Ne samo da se dogodilo, to se događa i događat će se.

Proširena prisutnost.

Molim vas da obratite pozornost na činjenicu da Kasiopejci NISU potvrdili ideju o „Velikom prasku“
na način kako je ona predstavljena od strane znanosti. Oni su se složili da je ta „raspodjela mase“
ono na što se mi pozivamo u tim terminima, ali da se tu radi o konstantnom kruženju, vječnom
SADA. Ta konstantno kružeća kreativnost sada nam daje neku ideju o tome kako se nositi s
konceptima „fokusnih točaka“ na granici realiteta. I ovdje imamo novu ideju, pomičući se čak i u
veću apstrakciju, u to da je svako individualno biće “realitet”.

P: (L) Sad, vratimo se na taj planet, ako u nekoj točki unutar ciklusa, tijela budu
generirana na tom planetu i donesena na Zemlju, tko će ih donijeti?

O: Križanje realiteta.

P: (L) To nije tko, već što, točno?

O: Sve je tko i što.

P: (L) Pa, neku noć ste spomenuli nešto o Tranzijentnim Putnicima koji prenose ta
tijela s tog planeta i donose ih na Zemlju, točno?

O: Da.

P: (L) Pa, da li su ti Tranzijentni Putnici, realiteti?

O: Da. Kao što ste i vi.

47
Sada nam se polako počinju paliti lampice o tome da su viši realiteti vrlo različiti od onoga što smo
mislili da jesu. I ne samo to, svatko od nas ima neki dio sebe koji se produžuje u više oblasti,
uključujući 6. denzitet. A u slijedećem izvatku čitatelji će moći steći uvid u to koliko nam je krajnje
teško bilo ostaviti po strani naše linearno razmišljanje, i dokučiti ono što su Kasiopejci govorili.

P: (L) Ima li drugih dijelova nas u svim realitetima, čineći druge stvari u ovome
trenutku?

O: Da.

P: (L) I kako će utjecati križanje granica realiteta na to?

O: Stopit će se.

P: (L) Da li trebamo proširenu hipnozu da iznesemo te aspekte nas samih i da se

nosimo s njima pomalo?

O: Dogoditi će se nenamjerno. Bit će to kao termonuklearna eksplozija. Poruka

slijedi: Vidite obrazac. Orion, Plejade, Arktur, Kasiopeja; provjerite udaljenost od
Zemlje; pratite lokator za Val kombiniran sa zemaljskom referencom
prostora/vremena. Za vas da shvatite. Usporedite sa kanaliziranim porukama,
datumima izdavanja knjiga i lokacije. Mi smo tamo gdje jesmo.

P: (L) Što mislite time, vi ste tamo gdje jeste?

O: Usporedite reference vremena i udaljenosti.

P: (L) Koju knjigu trebamo da bi usporedili reference?

O: Bilo koju zvjezdanu mapu i Marciniak, Arktur kanal, Orion literatura i nas. Mi
govorimo s “vrha” vala, sad, gdje smo mi?

P: (L) Da li je to zagonetka?

O: S, a ne odakle.

P: (L) Vi govorite s vrha vala? (T) Da li vi jašete val?

O: Da.

P: (L) Rekli ste u drugoj sesiji da ste bili 6000 milja…

O: Prozor transmisije.

P: (L) Mi se definitivno nadamo da ćete napraviti sve ovo jasno i čisto…

O: To jest.

P: (L) Pa, možete li nam pomoći kao jadnim bićima s 2 zavojnice DNA da to
razumijemo?

O: Koliko je udaljena Kasiopeja?

P: (L) Da li trebamo točnu udaljenost?

48
 O: Okvirno je u redu.

P: (L) Dakle, ako samo nađemo prosječne udaljenosti… i da li svako od tih

zvjezdanih jata predstavlja okvirno područje vala?

O: Svako predstavlja lokator u vremenu/prostoru. Vi možete prosuditi brzinu i

procijenjeno vrijeme dolaska pomoću upoređivanja udaljenosti s dobivenim
datumima i ovim porukama od nas.

Ovdje trebamo zastati i primijetiti da ovo „NAS“ znači 6. denzitet, a ne nikakvu specifičnu grupu,
iako je predloženi koncept onaj o konstantnom cikličkom raspodjeljivanju, i da bismo iz ove
konverzacije trebali shvatiti nešto vrlo suptilno.

P: (L) Shvatila sam! Mislili ste da ste VI Arkturijci, Pledijci, i sad ste “Kasiopejci” jer
ste “tamo gdje jeste”! I vi jašete val. Da li je taj val ravna crta koja povezuje sve te
konstelacije?

O: Kružna ili ciklička ruta.

P: (L) Dakle, ona je poput spirale?

O: Da.

P: (L) Dakle, mi zbilja trebamo otvoriti mapu da ga možemo nacrtati?

O: Da.

P: (L) Kad govorimo s Oriona, mi smo “Orionci”. Kad iz Plejada, mi smo “Pledijci”,
itd.

P: (L) Dakle, sve te kanalizirane knjige koje ste spomenuli, dolaze od istog, osnovnog
izvora, kroz različite kanale, s kojima se oni mogu spojiti radi njihovih različitih
pozicija u prostoru/vremenu i razine pripreme kanala, točno?

O: Blizu. Mi smo vam dali lokator valnog vrha. Mi smo oni od kuda govorimo.
Razumijete?

P: (L) Vi ste vrh vala?

O: Mi smo Marciniakini Pledijci. Mi smo gdje smo.

P: (T) Dakle, vi niste zbilja Kasiopejci iz konstelacije Kasiopeja?

O: Mi smo Tranzijentni Putnici.

I u ovome izgleda leže sve poteškoće koje nastaju u mislima većine čitatelja. Kasiopejci su pokušali
izraziti jedinstvo ne samo 6. denziteta, nego svih denziteta, te progresivnog i cikličkog
raspodjeljivanja kreacije, realnosti, napredovanja, i „točaka fokusa“ koje postepeno rastu veće i
postaju sveobuhvatnije kako „vrijeme“ napreduje. Njihova namjera, kada se sve uzme u obzir,
nikada nije bila sugeriranje da su ONI „diktirali“ pledijski materijal Barbari Marciniak, nego da nam
daju naznake za ujedinjenu prirodu 6. denziteta koji je, iako „ujedinjen“, još uvijek ciklički i s
različitim fokusima. Značenje bi bilo isto kao da sam ja rekla da smo Barbara i ja jedno. U smislu
univerzalnog Jedinstva, ovo je duboka istina. No pri ovoj iskustvenoj razini postoji Mnoštvo i

49
različiti fokus obzirom na perspektivu. Štoviše, oni nam govore da ono što mi percipiramo kao
strukture u svemiru su fokalne točke beskrajno cikličkog i raspodjeljujućeg Vala Kreacije. Da
Primarni Kreator ima mnoge dijelove i vidove i da je cijeli Kozmos Tijelo Boga.

Imajte ovo na umu:

Kasiopejci: Sve što postoji su lekcije. Ovo je jedna beskrajna škola. Nema drugog razloga da
išta postoji. Čak i neživa tvar uči da je sve jedna „iluzija“. Svaka individua posjeduje svu
kreaciju u svojem umu. Sada, kontemplirajte na trenutak. Svaka je duša svemoguća i može
stvoriti ili uništiti svo postojanje, samo kada bi znala kako. Vi i mi i svi ostali su međusobno
povezani preko našeg zajedničkog sadržaja svega što postoji. Vi možete kreirati alternativne
univerzume ako želite i boraviti u njima. Vi ste svi duplikat univerzuma u kojem boravite.
Vaš um predstavlja sve što postoji. “Zabavno” je vidjeti koliko mu možete pristupiti.

P: (L) Za koga je zabavno vidjeti koliko možemo pristupiti?

O: Za sve. Izazovi su zabavni. Što mislite, gdje je granica vašeg uma?

P: (L) Gdje?

O: Mi smo pitali vas.

P: (L) Pa, nagađam da nema granice.

O: Ako nema granice, tada što je razlika između vašeg uma i svega ostalog?

P: (L) Pa, mislim da nema razlike ako je sve ultimativno jedno.

O: Točno. I kada dvije stvari pojedinačno nemaju apsolutno nikakvih ograničenja,

one su upravo ista stvar.

Poanta je istaknuta na još jedan način:

P: (T) Da li govorimo o bogu kreatoru kao što su Pledijci?

O: Ne Pledijci. Primarni Kreator.

P: (T) Koja je razlika između Primarnog Kreatora i “Boga”?

O: Nema je. Sve dok postojite, vi ste deo Primarnog Kreatora.

U slijedećem dijelu, u vrijeme govora MUFON grupi, Terry se još uvijek, poput većine nas, borio s
linearnim konceptom koji jednostavno nije mogao zahvatiti ono što su Kasiopejci pokušavali
prenijeti:

P: (T) Budući da vi jašete taj val, da bi komunicirali, a budući da je val ono što
koristite da bi se fokusirali za ovaj kontakt, i vi ste, tko god da ste i na kojoj god točki
val bio, dali Barbari Marciniak informacije pod imenom “Pledijci”. Vi ste nam to
rekli. Da li ste rekli drugim ljudima, kao npr. Barbari Marciniak, da vi kontaktirate
druge ljude?

O: Ne.

P: (L) Dakle, Barbara možda ne zna da su ti kontakti isti, samo pod drugim imenom?

50
 O: Ne. Progresivne informacije. Također, sistem je kao mozaik.

P: (L) Da li to znači da razni ljudi dobivaju različite dijelove mozaika?

O: Da.

P: (Susy) Jeste li iz iste grupe kao i Pledijci?

O: Isto. Kada smo kod Plejada, onda smo Pledijci, kada smo kod Kasiopeje, onda smo
Kasiopejci. Svjetlosna bića.

P: (Susy) Kakva ste vi vrsta izvora?

O: 6. denzitet.

I, kao što svi znamo, mozaik se sastoji od mnoštva malih pločica, koje jedino kada su zajedno
oblikuju cijelu sliku.

Svjetlost i tama ujedinjuju sve denzitete.

P: (L) Da li su Orionci 6. denziteta znani kao Tranzijentni Putnici?

O: Da.

P: (L) Dakle, imamo Tranzijentni Putnike koji su OPD, isto kao i one koji su OPS?

O: Tranzijentan Putnik je je “lutalica”.

P: (L) I što je Lutalica?

O: Tranzijentan Putnik.
P: (L) Pa, ideja o Lutalicama, prema Ra materijalu, jest ta da su to bića 4. ili 5.
denziteta koja su izabrala da se vrate natrag u 3. denzitet da bi nam pomogla. Da li bi
to bila ista vrsta Lutalice?

O: 5. ili 6. denziteta.

P: (L) Dakle, postoje OPS i OPD na 6. denzitetu koji balansiraju? I oni su tamo, oni
postoje?

O: Refleksija radi balansa.

P: (L) Da li su Orionci 6. denziteta, također znani kao Tranzijentni Putnici, isti

Tranzijentni Putnici kao i oni za koje ste rekli da su nas genetski napravili, ili nas
stavili ovdje?

O: Blizu. Oni su jahači vala.

P: (L) Da li su te grupe, koje jašu val, da li je jahanje vala dio definicije tih
Tranzijentnih Putnika?

O: Da.

P: (L) Da li oni vole jahati taj val?

51
 O: Da li je vama “zabavno” živjeti na Zemlji?

P: (L) Pa, doista volim živjeti na Zemlji, ali ne volim bol i patnju, i ne volim ljudsku
nečovječnost prema drugom čovjeku i ne volim vidjeti da drugi ljudi pate.

O: Da li živite na Zemlji iz zabave?

P: (L) Željela bi živjeti na Zemlji iz zabave ali nisam se tako skoro puno nasmijala od
kad sam tu ovaj put. Htjela bih imati život na planetu na kojem su stvari ugodne…

O: Pogrešno si shvatila.

P: (L) Vidim što hoćete reći. Oni tamo žive jer tamo žive.

O: Da.

Nadam se da u ovoj točki čitatelj ima jasniju ideju o toj stvari. Kada uzmemo u obzir velike razlike u
razumijevanju koje vladaju između nas i naših malih kompanjona iz životinjskog carstva, možda
ćemo shvatiti koliko je teško zahvatiti koncepte iz oblasti svjesnosti i razumijevanja viših od naše.
Na kraju, uopće si ne činimo uslugu kada takve koncepte pokušavamo ugurati u linearne
konstrukcije, koje, sjetimo se, nama pomažu da funkcioniramo u 3. denzitetu, i osmišljene su za 3.
denzitet; no, kako počinjemo biti spremni da se preselimo, počinjemo se takvih konstrukcija
rješavati.

A ponekad je to prava borba. Ali to je dio neophodne borbe za proširenjem i otvaranjem uma, i da se
postane slobodan od svih ograničenja subjektivnosti i željnog razmišljanja. To je prikazano u
slijedećem izvatku:

P: (L) Sad, možete li nam reći malo o onome što zovu “Fotonski pojas”?

O: Ključ ostaje u interpretaciji. Poruke su prave; interpretacije su varijabilne u svojoj

točnosti. Dakle, kad netko priča o “Fotonskom pojasu”, on možda u stvari razmišlja o
konceptu i daje mu ime.

P: (L) Dakle, mislite da razne osobe vide nešto i onda to opisuju unutar granica
svojeg znanja?

O: Na jednoj razini, da.

[…]

P: (L) Da li su Lizard bića agenti za neku drugu grupu?

O: Pa to je prilično jednostavno pitanje. Ali, tu ima razina autoriteta u 4. denzitetu

OPS okoline. I oni su određeni prema intelektualnoj i fizičkoj moći, kao i uvijek, u
OPS-u. “Hijerarhijski poredak”, kako bi vi to nazvali. Dakle, možemo reći da su na
dnu oni koji zovete Siva bića, u sredini su oni koje zovete Lizard bića, a iznad su
drugi s kojima baš i niste upoznati.

P: (L) Tko su oni?

O: Najčešće znani kao, naravno, OPS Orionci.

P: (L) Kako oni izgledaju?

52
O: Oni su, u stvari, humanoidne strukture, liče na velika ljudska bića.

P: (L) I mi ih ne viđamo tako često?

O: Pa, naravno da dosad već znate, da oni koji su najčešće viđeni na razini 3.
denziteta su Siva bića. Svi ostali su manje često viđeni.

[…]

P: (L) Ima li pozitivnih izvanzemaljaca iz područja Siriusa koji su u interakciji s

ljudskim bićima trenutno?

O: Pa, sad! Prvo, važno vam je znati koristiti naziv: izvanzemaljac, što je naravno,
jedan od najtočnijih izraza korištenih na vašoj razini, sve što NIJE poreklom sa
Zemlje je izvanzemaljac. I oni na površini vaše zemaljske okoline koji se smatraju
superiornom vrstom, ili sami u svemiru, ili jedinim u svemiru, su ekstremno
smiješni. To je poput toga da mikrob na zrnu pijeska gleda na sebe kao na jedinu
životnu formu na plaži. Zar ne? Sad, kad pitate ima li bića u okolici Siriusa, to bi bilo
nešto poput tog istog mikroba, lociranog na zrnu pijeska na plaži, koja je, naravno,
samo jedna od plaža lociranih na površini Zemlje, uostalom, koji bi se pitao ima li u
stvari nekog života lociranog u blizini neke školjke. Sad, da odgovorimo na tvoje
pitanje: “Ima li pozitivnih izvanzemaljaca, takoreći OPD, u području Siriusa?” To je
teško za odgovoriti jer mi ne znamo kako definirati “područje Siriusa”. Ali ako
mislite unutar svjetlosne godine ili toliko otprilike od Siriusa, kao što vi mjerite
udaljenosti, onda mi možemo reći da nema takvih bića u tom području koja su 3.
denziteta. Ali to ostavlja otvorenim od 4. do 6. denziteta. Dakle, vidite, kao što već
znate, ali mi želimo to učvrstiti, tu ima toliko toga za sagledati da je smiješno kad
neki oko vas spominju izvjesna područja ili zvjezdane sisteme i tvrde da su ta i ta
bića od tamo i tamo ili od bilo kuda, i da je njihov cilj taj i taj ili neki drugi. Jer da vi
znate PRAVU prirodu univerzuma, celog od univerzuma, svih mogućih realiteta, vi bi
također znali da su bilo koje i sve stvari moguće, i da u stvari POSTOJE! NE
zaboravite to.
P: (L) Dakle, drugim riječima, ti ljudi su u pravu?

O: Svi od tih ljudi su u pravu i svi od tih ljudi su u krivu. Jer je glupo uprijeti u neki
deo na nebu, i pripisati neko područje kao “dom” ovih ili onih.

P: (L) Ali što ako je to, stvarno, slučaj? Orionci žive u nekom zvjezdanom sistemu u
Orionu, točno?

O: A i vi.

P: (L) Pa, mi ne živimo tamo sada!

O: To nije bit. Ako bi ostali u 3. denzitetu i videli vašu zvijezdu, koju znate kao Sunce,
iz neke druge točke u galaksiji, ono bi se pojavilo kao dio Orionskog sistema. Zar ne
bi?

P: (L) Vjerojatno.

53
O: Pa, sad možda počinješ razumjeti o čemu mi pričamo??? Na nekoj razini i u
nekom smislu.

P: (L) Pa kako su ta bića došla ovamo i prešla tolika prostrana područja u svemiru?

O: Kao što smo vam rekli, postoje 7 razina denziteta koji uključuju, između ostalih
stvari, ne samo stanje bića kao fizičko, spiritualno i eterično i materijalno, već
također, još važnije, stanje svijesti. Vidite, stanje svijesti je ključni element svim
egzistencijama u kreaciji. Vi ste nesumnjivo zapamtili da smo vam rekli da je to sve,
poslije svega, velika iluzija, zar ne? Dakle, ako je to sve velika iluzija, što je važnije,
fizička struktura ili stanje svijesti???

P: (L) Stanje svijesti?

O: Upravo tako. Sad, kad idemo mjernim sustavom, koji je naravno bio lijepo
formuliran da bi ga vi mogli razumjeti, stupnjevima denziteta od 1 do 7, ključni
koncept, naravno, je stanje svijesti. Kroz sve njih. Dakle, jednom kad se uzdignete do
višeg stupnja svijesti, takve stvari kao što je fizička limitacija, ispare. I kad to ispari,
prostrane distance, kao što ih vi opažate, postanu neegzistirajuće. Dakle, samo to što
niste u mogućnosti vidjeti i razumjeti nema nikakve veze s time što je moguće ili
nije. Osim unutar vaše vlastite razine denziteta. I to je ono što skoro nitko na vašoj
trenutnoj razini denziteta nije u mogućnosti razumjeti. Ako ti to možeš razumjeti i
prenijeti im, ti ćeš omogućiti najveću pomoć koju je vaša vrsta ikad vidjela. Razmisli
o tome na trenutak. Dozvoli da to dopre u tvoju svijest. Analiziraj ga. Raščlani ga.
Pogledaj to sve pažljivo i onda ponovno sastavi zajedno.

P: (L) Što je to što ograničava našu svijest?

O: Vaša okolina. I to je okolina koju ste izabrali. Putem vaše razine u napredovanju. I
to je ono što ograničava sve. Kako idete prema višim nivoima denziteta, ograničenja
se uklanjaju.

P: (L) Što kreira ovu okolinu ograničenja?

O: To je velika iluzija koja je tu iz razloga učenja.

P: (L) I tko je postavio tu iluziju?

O: Kreator koji je također Kreiran. Što ste također i vi i mi i svi skupa. Kao što smo
vam rekli, mi smo vi i obratno. A tako je i sve ostalo.

P: (L) Da li je ključ da je to sve iluzija?

O: U osnovi, da. Kao što smo vam rekli prije, ako ćete biti strpljivi samo na trenutak,
univerzum je samo škola. I škola je tu da bi svi učili. Zato i sve postoji. Tu nema
drugog razloga. Sad, ako bi razumijeli istinsku dubinu te tvrdnje, vi biste počeli
vidjeti i doživljavati, sve razine denziteta koji su mogući za doživjeti i iskusiti, sve
dimenzije koje su moguće za doživjeti, svu svijest. Kada individua razumije tu
tvrdnju u njenoj najvećoj mogućoj dubini, ta individua postaje prosvijetljena. I
naravno, ti si čula za to. I, u jednom momentu, koji traje vječno, ta individua zna
apsolutno sve što je moguće saznati.

54
P: (L) Dakle, vi kažete da je put k prosvjetljenju znanje, a ne ljubav?

O: To je točno.

P: (L) Da li je također istina da emocije mogu biti iskorištene da odvedu u krivo, to

jest emocije koje su izokrenute i generirane isključivo iz tijela ili lažnog
programiranja?

O: Emocije koje ograničavaju su smetnja za progres. Emocije su također neophodne

da bi napravili progres u 3. denzitetu. One su prirodne. Kad počnete odstranjivati
ograničavajuće emocije bazirane na pretpostavkama od emocija koje otvaraju nekog
prema neograničenim mogućnostima, to znači da se pripremate za idući denzitet.

P: (L) Što je s ljubavlju?

O: Što s njom?

P: (L) Imamo mnoga učenja koja proglašavaju da je ljubav ključ, odgovor. Ona kažu
da se prosvjetljenje i znanje i šta sve ne, može sve biti postignuto kroz ljubav.

O: Problem nije u izrazu “ljubav”, već je problem u interpretaciji izraza. Oni na 3.

denzitetu imaju tendenciju da strašno brkaju stvari. Uostalom, oni brkaju mnoge
stvari sa ljubavlju. Kada prava definicija ljubavi kao što je vi znate također nije
korektna. To nije neophodno osjećaj koji bi netko mogao također interpretirati kao
emociju, već je to, kao što smo vam prije već rekli, bit svjetla koje je znanje koje je
ljubav, i to je bilo iskrivljeno kad je bilo rečeno da ljubav vodi u prosvjetljenje.
Ljubav je Svjetlost je Znanje. Ljubav nema smisla kad se koriste uobičajene definicije
u vašoj okolini. Da bi voljeli, vi morate znati. A da bi znali, vi morate imati svjetlo. A
da bi imali svjetlo, vi morate voljeti. A imati znanje znači voljeti.

Priredio za internu upotrebu: Rajko Jadžić

Proljeće 2021 (godina Konone/Kovid-19 virusa)

(preuzeto sa interneta: https://hr.cassiopaea.org)

55