Ne-ja; Ne-sebe

Toliko zabune i trenja izaziva ideja ili realizacija da ne postoji nikakvo sebe da to postaje
jako smiješno.
Najčešće to tumače oni koji ni nemaju tu realizaciju.

Drugi “problem” je što je to tumačeno najčešće od Advaita i Gjaniya i njihovo “ne-sebe” ili
“ne-ja”, kao i njihova pojašnjenja su školska i pretežno Vedantistička, tj. kao i u staroj
priči-paraboli o iluziji u kojoj se spominje da je iluzija kao konopac koji su sumrak vidimo i
prepadnemo se jer mislimo da je zmija. Danas imamo MNOGO više primjera iluzije nego
tada, i upravo taj primjer pokazuje koliko tim praksama fali balansa između znanja i bića.
Često ne znaju kako da pojasne jer intelektualni um nije razvijen do kraja i nema
potrebno znanje. Jasno, reći će da im i nije potrebno, ali neće uvidjeti zabunu koju unose u
svijet duhovnosti iako često kritiziraju taj isti svijet zbog zabluda ali ne uviđaju da su i oni
dio te zablude.

Treći “problem” je u tome što onaj koji traži nema dovoljno znanja. Možemo reći da znanje
za Realizaciju nije potrebno i složit ću se u jednom aspektu, transcendencijskom. I
nijednom drugom aspektu, jer ni transcendencija nije do kraja shvaćena ili ispravno
prenesena osim kod nekih Majstora koje možemo nabrojati na prste jedne ruke.

Ne-sebe ili Ne-ja ne znači ništa drugo do odsustvo bilo kakve osobe ili osobnosti za
koju osjećamo da smo i da je stvarna. Preskočen korak, u smislu da nije rađeno na trećem
stanju svijesti, što je jako često u transcendencijskim sistemima, upravo tim preskakanjem
uzima danak.
Osobnost ne postoji kao cjelina a ni kao dio.
Postoje osobine ali se one prepoznavaju kao čista mehanička struktura, programi koji
sami od sebe postoje i iluzija koja dolazi iz srži same svijesti i koja povezuje osobine,
mehanizme, reakcije, procese, misli, emocije, itd., upravo čini da Bivanje kao temeljni, ali
nerazvijeni i neosviješteni dio, povezuje te osobine i procese te daje osjećaj da su oni osoba
ili cjelina kao entitet.
Razbiti tu iluziju, vidjeti da osobine nemaju veze sa nikakvim entitetom u nama,
prepoznati da osjećaj Ja ili osjećaj “ja jesam” ima dvostruku “prirodu” – jednu
povezanu sa osobinama, tijelom i umom; i drugu povezanu (istinsku) sa Bivanjem; – te da
je prva sluga drugoj iako je kod nesvjesnog čovjeka suprotno znači postati Budan u sebi,
osjećati Istinsko Ja koje je BITI ili Bivanje kao svoj temelj, svoju izraženu Stvarnost
ili Istinu o Manifestaciji.

Održavanje u tom Stanju znači odbacivati bilo koje “ja” osobe ili osobnosti zajedno sa
tijelom i umom i to znači ne-ja ili ne-sebe.

Drugim riječima, koje god programe da imate na kompjuteru oni nisu kompjuter već su
programi i iako windows ili linuks kao operativni sistem povezuje te programe ne postoji
stvarnost programa i operativnog sistema i ona je “ne-sebe” dok je kompjuter kao stvarnost
potpuno nevezan i nezavisan od toga.
Možemo reći da sam kompjuter nema svrhu ako nema operativnog sistema i programa ali to
je suludo. On nema UPOTREBNU svrhu, tj. nije nama koristan i s njim ne možemo
“komunicirati”. Na isti način i čovjek koji je Budan i dalje ima i osobnost i osobine i procese i
reakcije i misli i emocije ali više nema identifikaciju sa njima, ne vidi ih kao sebe, već sebe
doživljava kao Istinu koja temelji, kao kompjuter, svim procesima, programima, reakcijama,
mislima, emocijama, itd. On NEMA sebe ali ti procesi i dalje postoje u njemu sve dok
je on živ.

Ne-sebe prikazano kao Praznina je neki treći “problem” jer se u tom stanju ne osjeća
ništa osim tog stanja, sve je kao “ispred” njega ili, netko drugi to doživljava kao da On kao
Bivanje okružuje sve a time i osobnost i tijelo i umove, itd., ali sam nije od toga. Slobodan
je, Prazan ali i Ispunjen.

Bhaerava Kaala