Ispitivanje stvarnosti „ja“ ili „sebe“

U jednom trenutku doći ćete do jedne “dimenzije” ili “razine” u sebi kada vas više neće
interesirati ni uzrok ni posljedica. Posljedica je prosto to što je ispred ili unutar vas i u
jednom trenutku ćete vidjeti da možete potrošiti cijeli život u traženju uzroka,
traženju izvora svih posljedica u vama, i da uzroka ima tisuće u zavisnosti od toga
koji stav ili uvjerenje imate o bilo čemu, a time i o sebi te svojim procesima. Pitat
ćete se želite li da diplomirate na nekom nevidljivom institutu za “uzročnost”, uradite
doktorat i postanete “Gospodin Doktor, razumijevanja uzroka”? Vidjet ćete vraga u pravom
smislu te riječi. I taj “Gospodin Đavo” će biti vi sami. Taj koji želi “doktorat” iz
uzročnosti, tehnike oslobađanja uzročnosti, oslobađanja “vraga” od njega samog i
shvatit ćete da je to upravo ono u što vas je vi-đavo uvjerio da treba da radite s
ciljem da sačuva svoju stečenu poziciju i osvoji sve što je osvojivo. Vidjet ćete
pravi, jedan i jedini, uzrok svih uzroka. Dobro, on se može podijeliti na nekoliko razina,
ali je jedan jedini.
Vi.
Ta osoba za koju mislite da ste. I sve njene projekcije zajedno sa njom. Tada,
pronađite što je uzročno toj osobi, tom vi, tom đavolu ili demonu koji ste. I ako imate
petlje, snage, odlučnosti da dođete na sam začetak ili uzrok toga uvidjet ćete nešto
interesantno. On, đavo, vi NE POSTOJITE.

Možete potrošiti cijeli život u traženju uzroka, traženju izvora svih posljedica u
vama, i da uzroka ima tisuće u zavisnosti od toga koji stav ili uvjerenje imate o
bilo čemu, a time i o sebi te svojim procesima.

Tu se koplja lome jer mnogi o tome pričaju, a da ne znaju objasniti o čemu se radi, ili
odgovoriti na tisuće pitanje onih koji čuju za takvo što i nije im jasno o čemu se radi ili
“kako to da oni ne postoje?”.
To je specifičan način Rada, i jasno je da većina ne zna na što on cilja i šta znači “da ja ne
postojim”. Razrješenje je uvijek isto. Samo-spoznaja. Mnogi će reći da je trenutak samo-
spoznaje trenutak kada vidite da vi niste stvarni, ali to nije samo-spoznaja, to je budnost.
Više sebe i sve svoje procese ne smatrate stvarnim jer to i nisu. Oni su imaginacija,
zamišljanje, fantazija, pretpostavka, uvjerenje, koncept, ideja, itd.

Mogu vam reći šta će ostati kada to vidite, ali ne želim jer ćete stvoriti još jedan koncept,
još jednu projekciju, a cilj je da odbacite projekcije. Mogu vam reći, TOČNO, što znači
ne-ja ili “vas nema”, “nema mene”. Ali ne želim. Vrijednije je kada vi to
razumijete, kada se suočite sa prazninom sebe, ili možda da kažem,
nepostojanjem sebe. I ovdje ne mislim na ovu sve-duhovno-prosvjetljenu prazninu kako
to nova-duhovnost govori. Jasno je da nemaju blage veze o tome, jer tada ne bi bilo ni
duhovnosti, a ni religije jer ne bi imao tko da bude duhovan ili religiozan, a ponajmanje u
odnosu na šta da bude duhovan ili religiozan. Jer ovo pitanje je pitanje egzistencije,
postojanja, ne neke imaginarne duhovnosti i religije.
E te praznine se svi boje. Ne one mistične, već ove veoma ne-mistične i, hajmo tako reći,
realne.
Ali umiranje tog ne-ja ili lažnog sopstva ili lažnog ja ili kako li ga već želite nazvati ima svoje
mehanizme obrane koji su veoma lukavi. Svi padnu, najmanje jednom u teoriji i više puta u
praksi, na lukavost “ne-ja”. Jedan od njih je traženje uzroka. Jer na taj način “on”, taj
nevidljivi za kojeg mislite da ste vi, taj “stranac” unutar tijela, samo pokušava da zadrži svoj
teren koji je osvojio. A kada dodirnete to tada kreće “igranka”. Jer će tada da se pokrenu
sve vrste projekcija, umnih i emotivnih, a naročito jedna projekcija.

Strah. I strah se održava unutar projekcije upravo na projekciji “praznine” ili

straha od toga da vi ne postojite.

To je očigledno i u procesu koji zovemo umiranje. Zbog tog procesa umiranja stvorili smo
sve vrste teorija, od raja, pa do pakla, inkarnacija i reinkarnacija, prošlo-životnih uzroka i
sada-životnih posljedica, od Boga do Đavla, od ja do ne-ja i obrnuto. Imamo silne
kozmologije, pojašnjavanje Brahmana i njegove kreacije, pa do transformacije i
transcendencije u kojima ćemo “mi”, to što ne postoji, prosvijetliti se ili transformirati se do
neprepoznatljivosti i biti ono što to nestvarno u tijelu želi da bude.
Ta smrt je jako opasna za vaše nestvarno “ja”. Svi je se bojimo. A onda vidimo strah koji
nema nikakve veze sa bilo čim, već on projicira i osobu i “ja” i sve ostale ludosti u koje
svaki pošten duhovnjak i vjernik vjeruju. To je smrt i duhovnosti i vjerovanja (religije), ali i
boga i đavla.

Ne želimo mi da se probudimo, mi želimo da sanjamo probuđeni san.

Jer čak i sama Budnost ukazuje na ovo o čemu pričam. I kada pronađete PRAVI UZROK, a
to je vjerovanje u laž i zamišljanje, to ne znači da je proces gotov. To je početak “umiranja”
procesa. I čeka vas veoma intenzivna i bespoštedna borba sa, upravo, tim samim-sobom za
kojeg vjerujete da postoji.
Sva učenja govore jedno te isto: “samo Bog postoji”; “sve ovo je Brahman”; “Praznina je
jedina Istina”; “ne postoji ništa osim Istine”; itd.
Pa gospodo imaginarna (čitaj: draga), to je sve laž.
A zašto? Pročitat ćete pri kraju teksta. I traženje odgovora na “zašto?” je isto laž.
Ako povjerujete u tog nevidljivog u vama za kojeg mislite da ste vi preživjet će i nema
izlaska. Sve to je priča kao što je priča o vama samo priča o vama i ništa više. Bajka,
zamka, zabluda, laž, fatamorgana (uvijek neka Fata, a Muje nema), lažna igra uzročno-
posljedičnosti ili posljedično-uzročnosti, itd.

Morate da ubijete svakog “Buddhu” kojeg sretnete na putu. Našim rječnikom, jer Buddha
nije dovoljno stvaran za nas zapadnjake, ubijete svakog Boga kojeg sretnete i tog kojem se
molite da vam spasi živu glavu ili možda imaginarnu dušu. I mogao bih izreći jedan divni
odbojnik koji mnogi koji su prošli putem kažu, ali ne želim.
Stvar je veoma jednostavna, ali teška za povjerovati. Sve to je u vama i vi to sve
održavate živim jer mislite da ste to vi. To je zamka Gospodina Belzebuba, Lucifera,
Đavla ili bilo koje da ste ime uzeli za sebe. Ili mogu reći to još jednostavnije. VAS!
Prije no što dokažete ili nađete uzrok za bilo šta prvo potražite je li taj za kojeg
mislite da ste “vi” stvaran!!!
Sve dok to ne potražite i ne dokažete svaki uzrok koji tražite bit će stvaran, moguć,
postojeći jer se oslanja na to “vas” ili “vi”.

Jeste li VI stvarni?
Je li to “ja”, koje stvara i uzroke i posljedice, stvarno?

Jasno, i za to morate imati uputu, ali imate ih jako puno. Nebitno koju uputu izaberete,
svaka vodi jednom te istom. Jer postoji samo jedan put. Svaki drugi je laž.
Stvarno je samo ono što se nikad ne mijenja, ne nastaje i nestaje, uvijek je isto,
uvijek je istinito i ne može biti lažno, uvijek postoji, sve se oslanja na to i time je
nepromjenjivo, vidi i zna sve a samo sebe ne vidi i ne zna, itd.

Veoma jednostavna uputa za one inteligentne.

Nestvarno je ono što se stalno mijenja, mijenja pozicije, nastaje i nestaje,

pojavljuje se i nestaje, bude jedno pa drugo, oslanja se na nešto da bi postojalo,
ne vidi i ne zna, svaki čas mijenja ono što je reklo ili osjećalo, itd. Ukratko sve što
znate, jer Istinu ne znate. Istinu nikad nećete znati, ali ćete putem nje odsjeći sve
što nije od nje.

A sve što vidite, čujete, osjećate, dodirujete, mirišete, okušavate, mislite, osjećate, imate
uvjerenje, stav, koncept, ideju, itd., sve što percipirate je promjenjivo i TIME NIJE Stvarno.

Problem je samo u jednom. Nedostatku petlje da ispitamo svoju vlastitu stvarnost (strah). A
tu vam nijedno učenje ne može pomoći. No, ono u čemu vam učenje može pomoći jeste da
jednog dana, nakon dvadeset ili trideset godina dođete do petlje koja će odraditi sve ostalo.
Na kraju, ni petlja nije stvarna i nju ćete odbaciti jer alat koji koristite mora na kraju sam
sebe da uništi.
Uzrok ne postoji. Postoji samo laž koja traži uzrok kako bi samu sebe održala. A kad kažem
“laž” mislim na “ja”, “sebe”, “moje”, “vaše”, “naše”, “ti”, “tvoje”, itd. Ono što na kraju
“vidite” i “saznate” jeste da vi nikada niste pokrenuli ovaj proces oslobođenja ili proces
prepoznavanja i razlikovanja Istine od laži. Jer vi sebe ne možete od-sebiti, odbaciti ili
uništiti. Ono što to sve na kraju uništi jeste sama Istina.

Potraga za krajnjim i jednim jedinim uzrokom može početi na bilo koji način. Jednostavan
pristup je uvijek bolji od kompliciranog.
Ona počinje prostim pitanjem: “Jesam li ja (ili ovo ispred i unutar mene) stvaran
(Istinit)?”
“Je li ovo istina (stvarno)?” – To što percipiram bila to misao, osjet, emocija, uvjerenje,
itd.

Držeći se upute o Stvarnom i Nestvarnom, jer morate imati referentu točku, pitajte se
pitanje. Može ovo, a može i bilo koje drugo koje vodi istom.

Sve što treba jeste da ostanete sa tim pitanjem unutar toga što se pojavljuje.
Ostati prisutan, svjestan, s pitanjem i pustiti da se samo od sebe razotkrije i da
pitanje samo od sebe nestane.

Ovo je najbrži način razbuđivanja.

Čak vam ni ne treba bilo kakva druga uputa za njega. Jer čim umno krenete u analizu,
ispitivanje, traženje stvarnosti petljajući po projekciji, napustili ste proces i vratili se u iluziju
o sebi i u sebi.

Sve što vam treba jeste mač Rasuđivanja, tj. Razlučivanja i vatrenost da dođete do
kraja. Ništa više. Što se tiče probuđenja to je jedan od najbržih načina.
Ako i dobijete neki odgovor riječ je o zabludi. On se pojavljuje, zar ne? Je li istina to što se
pojavljuje? Nije. Idemo dalje.
Je li istinito to što daje odgovor? Istina priča? E, to nisam znao. Znam da ne priča. Istina ne
priča, ona Jeste Istina i nema potrebe za vlastitim “Evanđeljem” Istine. Možda priča neko
vaše “ja”, neka vaša memorija, neki strah, ali ne i Istina. Time, ni to nije istina. Itd.

Pripremite putno papira, rokovnika, dnevnika, bilježnica, i olovaka. Jer najbolje je zapisati
pitanje i krenuti u samo-ispitivanje. Sve što zaključite napišite i onda postavite ponovo
pitanje: Je li ovo istina? ako je zaključak o nečemu izvan vas. A ako je zaključak o vama ili
unutar vas: Je li ovo (ja, misao, emocija, proces, itd.) Stvarno? Je li ovaj koji je to rekao
Stvaran? itd. Čim se pojavljuje, nestane, ponovo se pojavi, priča, zaključuje,
analizira, uvjerava vas, itd. NIJE ISTINA. Sjetite se ISTINA nema potrebu da vas
uvjerava da je Istina. To radi samo vaš lični demon sa vašim imenom i prezimenom.
Sjetite se, težnja da se Probudite, nije transformacija. Uostalom, transformacija, osim i
ukoliko nije nastala kao namjera poslije probuđenja, jeste bježanje od Istine, ili blaže
rečeno projekcija i oslanjanje na ono što mislite, a imaginarno je sve dok to ne dokažete, da
vi jeste. Ovo je proces Oslobođenja, Probuđenja. Ne proces transformacije. Ovo je
proces da sve “sravnite sa zemljom”.
SVE!!!
I sebe samog.

U biti sada moram da se ogradim. Kako ne bih dobivao prijetnje, tužbe za uništenje ličnog
života i svih crva unutar vaših crijeva.
Ovo vam ne savjetujem da radite sami na svoju ruku. Sve posljedice koje nastanu jer ste
ovo radili nemaju nikakve veze sa mnom i ovim što sam napisao. Iz ovog mogu nastati sve
poznate i nepoznate bolesti. Možda se i sam univerzum može urušiti i više vas neće
podržavati. To znam da će se desiti, zato ako volite Univerzum, zahvalnost, ljubav, boga, i
sve ostale životinjske vrste, molim stvarne životinje da mi proste na uvredi, molim vas da
ovo ne radite. Uživajte u snu. Ne budite se.
Pročitajte ovo kao zabavni tekst i nastavite dalje sa svojim snovima o univerzumu, bogu,
đavlu, uzroku, probuđenju, buđenju, radu na sebi, i na kraju najbitnijem snu. O sebi
samom.

Uživajte u procesu, avanturi, a i ne morate ako ne želite jer vi niste stvarni (osim ako ne
dokažete suprotno, a nećete).
Bhaerava

https://www.bhaerava.com/