Visoka škola za turizam i menadžment Konjic

MANIPULACIJA KROZ MASOVNE MEDIJE

SEMINARSKI RAD IZ SOCIOLOGIJE

Student:

Smajkan Rijad

Konjic,2019.
Sadržaj
UVOD ....................................................................................................................................................... 3
ŠTA SU MEDIJI,ŠTA MANIPULACIJA ......................................................................................................... 4
METODE MANIPULACIJE ......................................................................................................................... 6
MEDIJI KAO MANIPULATORI ................................................................................................................... 7
SUBLIMINALNE PORUKE .......................................................................................................................... 8
ZAKLJUČAK............................................................................................................................................... 9
LITERATURA ........................................................................................................................................... 10
UVOD

Savremeni teoretičari medija ukazuju na problem da TV program i internet nude sve više
zabavnog nego informativnog, obrazovnog ili znanstvenog sadržaja. Situacija se pogoršava
jer mediji sve više manipuliraju potrebama svih populacijskih segmenata društva, a poglavito
mladih. Pored informativno-obrazovnog sadržaja, zabavni sadržaj često je na granici
senzacionalizma, ili upravo u funkciji indoktrinacije ili manipulacije.

Uloga medijske pedagogije je u dekodiranju poruka: jer, glavna uloga medija je da šalje
poruke. Imamo šest funkcija masovnih medija: informacijske, (tvorba i skupljanje obavijesti),
selekcijska (izbor i objašnjenje primljenih informacija), eksplikacijska (korištenje sadržaja za
stvaranje koherentnih predodžaba), pedagoška (prenošenje znanja i kulturnih vrijednosti)
zabava (odmor,opuštanje,razonoda) i estetsku (stvaranje specifičnih medijskih estetskih
oblika). Izostala je manipulativna uloga.

Izležavanje postaje sve popularniji trend opuštanja mlade generacije. To se podudara sa

istraživanjima dr. Vlaste Ilišin koje je provela na uzorku od 1000 tinejdžera(Ilišin i sur.,
2001.) a ono pokazuje da je većina djece dominantno impregnirana sadržajima masovne
kulture, jer djeca su najviše pokraj malih ekrana u slobodnom vremenu. Elektronički mediji (s
određenim sadržajima i/ili emisijama) poprimaju najsofisticiraniji oblik manipuliranja nad
mladima i vode (ne)izravno u ovisnost o različitim stvarima, jer afirmiraju oslobođenje od
rada u izležavanju i nestajanju svakog vida odgovornosti.

Mladi s lakoćom prihvaćaju nove tehnologije i navedene promjene. Uostalom, brojne emisije,
izumi u svijetu internetskog komuniciranja, pokazuju daleko izraženiju prisutnost mladih u
kreiranju novih medija u životu. Djeca koja na televiziji ne vide sve ono što je odraslima
dopušteno ili „koja ne surfaju po stranicama po kojima surfaju drugi, osjećaju se uskraćenima
..da će biti percipirani kao manje vrijedni“ (Bauer,2007,104). Odatle njihova snažna
(potencijalno) odgojna i manipulativna moć. Mediji sve više socijalizacijski istiskuju školu,
obitelj itd.,te tako utječu na cjelokupno formiranje vrijednosti i stilova ponašanja mlađih
generacija (Miliša,2006).

Raskrinkati cilj manipulatora znači otkriti kontrole misli – vlasnike medija, ulogu
reklamiranja i medijske propagande ili vrijednosti koje oni propagiraju. Manipulacija se može
odrediti kontroliran postupak pomoću kojih manipulator, koristeći simbolička sredstva, u za
njega pogodnim psihosocijalnim okolnostima, odašilje u masu, preko sredstava komunikacije
određene poruke s namjerom da utječe na uvjerenja,stavove i ponašanje velikog broja ljudi,
tako da se oni u stvarima u kojima ne postoji opća suglasnost, a za koje su životno
zainteresirani usmjerili prema uvjeravanju, stavovima i vrijednostima manipulatora, a da toga
nisu ni svjesni (Šušnjić,1990). Da bi što uspješnije kontrolirali mladu populaciju, nužno je
kontrolirati njihove misli, jer misli su te koje mogu dovesti do djela i zato ih je potrebno držati
pod kontrolom.
ŠTA SU MEDIJI,ŠTA MANIPULACIJA

Medij

Medij je sredstvo, kako mu i naziv kaže. Sam medij nije poruka., taj se pojam može povezati s
informacijom odnosno dezinformacijom, može obilježiti ono čime se informacija prenosi – ali medij
sam po sebi nije informacija.

U definicijama nerijetko se pojam medija prenosi, kao pars pro toto, i na njihov sadržaj. Tu
terminološku labavost, u kojoj je živopisnošću nadomještena jednoznačna preciznost, unijeli su neki
sociolozi, ali su je prigrlili i raširili sami novinari – pa je iz sredstava masovnog informiranja,
prenošenih sredstvima masovnog komuniciranja, prešla u masovnu uporabu.

Mediji su: novine, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke
publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih
programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike.

Mediji nisu knjige, udžbenici, bilteni, katalozi ili drugi nositelji objavljivanja informacija koji su
namijenjeni isključivo obrazovnom, znanstvenom i kulturnom procesu, oglašavanju, poslovnoj
komunikaciji, unutarnjem radu trgovačkih društava, zavoda i ustanova, udruga, političkih stranaka,
vjerskih i ostalih organizacija, školska glasila itd.

Novinari djeluju u društvu koje je regulirano zakonima, pa su dužni zakone poštovati, a zakonske
definicije poznavati.

U novinarskom poslu glavni mediji su:

• štampa,

• radiofonija,

• televizija,

• Internet.
Manipulacija

Manipulacija u suvremenome razdoblju pojmovno evoluira, pa u ekonomiji manipulacija

(potrošačima) poprima oblik reklame, odnosno ekonomske propagande, u politici manipulacija
(biračima), kao i na ekonomskom području, poprima oblik propaganda.

Manipulacija u obrazovanju preuzima oblik indoktrinacije, dok u iskorištavanju slobodnog vremena

ima oblik industrije zabave. Dok ne znamo što se pod pojmom manipulacije skriva, nismo u
mogućnosti odrediti sam pojam. Stoga je potrebno navesti bitne elemente pojma manipulacija te za
njih predložiti teorijski jasnu i empirijski upotrebljivu definiciju pojma.

Osnovni elementi pojma manipulacija su:

- manipulator (izvor poruke, emiter, pošiljatelj poruke)

- poruke koje se šalju u javnost (sadržaj, vrijeme, oblik)

- javnost ili masa kojom se manipulira ( primatelj poruke)

- psihosocijalni uvjeti u kojima se poruka priopćava

- tehnička sredstva preko kojih se poruka prenosi

- javni problem na koji se poruka odnosi

- zainteresiranost publike (motivacija)

- posljedice koje poruka izaziva

Manipulacija se, dakle, može objasniti kao smišljen, sustavan i kontroliran postupak ili skup postupaka
pomoću kojih manipulator, koristeći se simboličkim sredstvima, u njemu pogodnim psihosocijalnim
uvjetima, odašilje u javnost (masu) preko sredstava komunikacije (masovni kanali komunikacije)
određene poruke s namjerom da utječe na uvjerenja, stajališta i ponašanje ljudi. Tako bi se oni u
stvarima o kojima ne postoji opći konsenzus, a za koje su zainteresirani, usmjerili prema uvjerenju,
stajalištima i vrijednostima manipulatora, a da toga nisu svjesni.
METODE MANIPULACIJE

Kad fikcija prevaziđe realnost

Mogućnost manipuliranja sa stvaranjem fikcija proizlazi iz činjenice da su ljudi bez utopije „zatočenici
onoga što smatraju stvarnošću“ (Bauer,2007). Televizija i tzv. „novi mediji“ sve više stvaraju
paralelnu stvarnost,virtualni svijet i pružaju dokaz da je utopija projektirana iluzija. Manipulatori
pronalaze plodno tlo u podsvjesnom dijelu naše ličnosti i zato mediji imaju posebnu moć u stvaranju
virtualne stvarnosti,a čime se gubi slika realnog svijeta za razliku od svijeta iluzija.

Mediji 21. Stoljeća su dakle krenuli prema novom području: izmišljenoj stvarnosti(virtual reality). To
je korak više od fikcije,a dva koraka više od činjenica,ali sadrži fikciju i stvarnost. Sve bitne okolnosti
su izmišljene: neka skupina ljudi stavlja se u neku situaciju koja nema veze sa stvarnošću. Sve ostalo
je stvarno-ljudi i njihovi odnosi. Zato su mediji koji se temelje na fikciji počeli sve više utjecati na
medije koji se temelje na činjenicama. Naime „izmišljena priča daleko je zanimljivija i uzbudljivija od
novinarskog izvještaja“.

Najpopularnija televizijska voditeljica u SAD-u Oprah Winfrey se javno ispričala milijunskom

gledateljstvu početkom 2006. Godine kada je preporučila knjigu Jamesa Freya A Million Little Pieces
(Milijun malih dijelova) koji se u knjizi lažno predstavio kao izliječeni ovisnik o drogama i alkoholu s
debelim kriminalnim dosjeom. Ništa od navedenog nije bilo točno,ali je lukavi autor zaradio milijune
dolara na lakovjernim čitateljima kojima je godilo identificirati se sa „žrtvom režima“ i temama koje
su razbuktavale njihovu maštu. Kako medijske manipulacije otkrivaju društvene deformacije?

Izmišljena stvarnost poput bumeranga utječe i na medije ili njihove dijelove koji se bave
činjenicama,pa se stvarni događaji prikazuju kao izmišljena stvarnost. Vijest o nasilju u obitelji se u
medijima ilustriraju slikama koje su fikcija:neki zamagljeni likovi,kao da se nebi prepoznali,tuku ženu
ili djecu,hine ubojstvo ili nešto slično.

Danas pobjeđuje onaj koji potiče (radikalne) emocije i slike a ujedno ih i kontrolira i upravo u
pretpostavljanju emocija zdravom razumu. Ovdje možemo tražiti problem današnje ljudske i društvene
patologije.
MEDIJI KAO MANIPULATORI

Mladi u načelu vjeruju medijima koji se obraćaju upravo njima. Ubacivanje zabavnih,ali i
manipulativnih sadržaja u medijima ima dvojak učinak: s jedne se strane pridobiva mlađa publika, a s
druge se strane i odrasli opuštaju,odnosno sve manje traže i nalaze kritičnije tekstove. Poznata je
uzrečica loših urednika, kad se suoče sa kritikom o nedostatku pozitivni(ji)h tekstova-„to ionako nitko
ne čita,sluša,gleda...“, „jer to traže čitatelji,slušatelji,gledatelji“.

Ohrabruje,međutim činjenica da mladi reagiraju pozitivno kad im se razotkrije kakvo je ishodište

takvih „argumenata“ i kako se često iza njih kriju vješti manipulatori u vidu profitom opsjednutih
vlasnika, podaničkih urednika pa i nedovoljno obrazovanih novinara,zapravo priučenih na slijepu
egzekuciju „kad to urednik zaželi...“. U takvim se okolnostima i sami mediji okreću „otkačenim“,
slobodnim i spontanim pojedincima „liberalnih“ svjetonazora,a na udaru su mogući kritičari skloni
„moralizatorskim“ pretjerivanjima.

Ono što je normalno postaje neprihvatljivo,jer je dobilo stigmu prosječnog ili nepoželjnog. Mladima
se izravno ili neizravno percepcija okreće prema obiteljima u kojima su „cool“ roditelji koji nemaju
radna postignuća,koji su prikovani uz televizor,koji toleriraju da su im djeca satima uz
internet,televiziju,mobitel. Ukratko to su indiferentni roditelji ili roditelji koji odgovaraju spomenutom
permisivnom stilu.

Najznačajnije su indicije medijskih manipulacija: 1. Površnost je lakša od dubine sadržaja; 2.kraće

teme lakše je prenijeti nego dulje i složenije informacije; 3.bizarno privlači više pozornosti od
„običnog“ i 4. Posredstvom medija šalju se poruke o potrošnji kao primarnoj ljudskoj potrebi.

Mediji postaju sve značajniji činitelj u socijalizaciji mladog naraštaja,pa je važno istraživati koje
vrijednosti oni doista promiču. S obzirom na to da se vrijednosti izražavaju kroz određenu paradigmu
ponašanja,one su važne u analizama medijskih sadržaja kojima se odašilju snažni simboli i poruke.
Mediji,s obzirom na vrijednosne poruke koje odašilju,uvelike usmjeravaju aktivnost mladih a osim što
utječu na zauzimanje stavova spram relevantnih društvenih problema,potiču na kvalitetu
komunikacije.

Sve više tzv. klasični mediji podliježu zakonima tržišta,a novi mediji-internetski portali i „ostale vrste
internetskog izražavanja“-čak i u većoj mjeri.

Komercijalizacija medija je pod utjecajem golemih profitnih sustava-korporacija,mješavine poslovnih

i političkih interesa,pa i velike amorfne mase potrošača/korisnika interneta što sve više stvara poželjne
oblike ponašanja, razmišljanja i djelovanja. Ekspanzijom interneta otvorile su se nove mogućnosti
superbrzog informiranja i komuniciranja,ali su se otvorili i brojni za sad nerješivi problemi ns
područja etike-od pornografije,neprovjerenih informacija,grubosti i okrutnosti do vulgarnosti

U „borbi“ između zastupnika (potpune) medijske slobode i onih koji se zalažu za kontrolu
medija,stradavaju najviše mladi,odnosno adolescenti. Nezrelost,maloljetnička dob,nesposobnost
kritičkog razmišljanja,nisu nikakva prepreka beskrupuloznim profiterima svih vrsta da,osobito na
internetu,stavljaju u promet patološke uratke namijenjene djeci i mladima.
SUBLIMINALNE PORUKE

Radi se o fenomenu koji se pojavio 1957. godine kada je James Vicary, spretni menadžer lokalnoga
kina u New Jerseyu pokušao utjecati na potrošačku podsvijest.

Spretnim insertiranjem poziva, trajanja svega 25 stotinki sekunde, "Drink Coke" i "Eat popcorn",
unutar filmskoga materijala, podigao je prodaju pića za 57,5 a kokica za 18,1 posto. Eksperiment je
nazvan "Invisible commercial".

Od tada pa do danas, utjecajem "ispod granice percepcije" bavili su se mnogi. Otkriveni su dragocjeni
momenti koji pružaju neslućene mogućnosti u domeni utjecaja propagande na percepciju. Čak 89
posto djelovanja čovijeka je nesvjesno pa je tim i mogućnost utjecaja na taj dio velika.

U istraživanju opisanom u Subliminal conditioning of atitudes (Subliminalno oblikovanje stavova),

psiholozi Krosnick, Jussim i Lyn su 1992. opisali istraživanje u kojem su ispitanicima prezentirani
dijapozitivi devetoro nepoznatih ljudi.

Od ispitanika se tražilo da procjene koliko su im simpatični ljudi na slikama, no, prije svake slike
prikazali su im ili emocionalno pozitivnu ili emocionalno negativnu scenu, ali tako kratko da to oni
nisu mogli svjesno opaziti. Emocionalno pozitivne slike prikazivale su mačiće ili zaljubljeni par, a
emocionalno negativne leševe ili vukodlake.

Iako, dakle, nisu mogli svjesno opaziti ove slike, ispitanici su pozitivnije procjenjivali ljude uz čije
slike su bile vezane emotivno ugodne scene. Ljudi na slikama izgledali su simpatičniji ako su slijedili
iza subliminalno prezentiranih, a svjesno neopaženih mačića, nego ako su slijedili iza subliminalno
prezentiranih, a svjesno neopaženih leševa.

Većina do danas provedenih istraživanja ukazuje na to da ljudi zaista, na određeni način, opažaju
subliminalne podražaje koji onda mogu imati utjecaja na njihovo daljnje ponašanje. No, većina
istraživača ljudske psihe je ipak sklono razmišljanju da se ljude na nesvjesnoj razini ne može samo
tako nagovoriti na ponašanje kakvo svjesno ne bi poduzimali.

Koliko je utjecaj subliminalnih poruka zapravo bitan i presudan za neko ponašanje, još uvijek nije
dovoljno istraženo.

Wikipedia ovu temu definira ovako: "Subliminalna poruka je signal ili poruka ugniježdena u drugi
objekt, s ciljem zaobilaženja normalnih granica opažanja".
ZAKLJUČAK

Svaka informacija služi nekom interesu. Taj interes može biti od većeg ili manjeg značaja ali svakako
ima snažan utjecaj jer povezuje ljude. U ovom radu se govori o velikim interesima, faktorima koji
utječu na cijeli svijet. Ako kažemo da mediji imaju moć onda smatramo da su oni sustavi koji se
također natječu sa drugim sustavima za moć. Funkcija masovnih medija se može unaprijediti
smanjenjem političkog i ekonomskog utjecaja, edukacijom i većim stepenom obrazovanja novinara,
poštivanjem profesionalnih i etičkih standarda.

Tek tad ćemo postati svjesni da ni vlasnici, ni moguli, ni urednici medija ne mogu zanemariti, iz bilo
kojih komercijalnih ili političkih razloga, korisnike svojih usluga. Stoga moć mogula jeste impresivna
i velika ali jedino ukoliko im mi to dozvolimo.

Odgojno-obrazovni sistem u demokratski uređenim državama zahtjeva vrstu kritičkog mišljenja.

Poticanje prema kvalitetnom kritičkom promišljanju počinje u obiteljskom odgoju. Poticanje na
kritičko mišljenje osigurava pojedincu da uspješnije razlikuje laž od istine.

Pojedinac koji kritički misli osim samog promišljanja o stanju u vlastitoj društvenoj zajednici, može i
treba djelovati. Kritički osviješten pojedinac lakše ili bolje reći jednostavnije uviđa manipulaciju koju
( sve više i intenzivnije) provode mediji. Kritičko promišljanje medijskih poruka dovodi do
selekcioniranja i odbacivanja ispraznih i lažnih poruka. Nedopustivo je malo pedagogijskih dijela koja
sadržavaju kritičku refleksiju medija

Ako bi se dijete, učenik uvježbavalo u mišljenju i promišljanju stvari oko sebe, takav učenik ne bi
automatski prihvaćao medijske poruke (bile one propagandne, političke ili vjerske). Takav osviješten
pojedinac ne kritizira bez argumenta, niti kritizira ideološke neistomišljenike, on samo ne prihvaća
manipulaciju, nego je razumije i odbija.

Uvježbavanje za kritično mišljenje mora početi od prvih razreda osnovne škole, naravno uz kvalitetan
nastavak u srednjoj školi. Uvođenje nekog od programa uvježbavanja kritičkog mišljenja u škole
zahtijevalo bi velike promjene. Moguće je uvesti dodatni predmet koji ne bi trebalo ocjenjivati, u
kojem će stručno osposobljena osoba voditi kvalitetno osmišljene radionice, prilagođene dobi učenika.

Budući da to zvuči utopijski, možda je lakše raditi s nastavnicima i njih osposobiti da kroz svoje
predmete kritički osvještavaju učenike Ne želimo li se prilagođavati vremenu u kojemu jesmo, ne
želimo li imati učenike i građane koji će znati kvalitetnije promišljati, ostajemo u sjenama prošlosti,
nepromišljeni u mraku bez promišljanja svijeta i događaja koji nas okružuju.
LITERATURA

1. Silvija Šeparović: “Istraživačko novinarstvo”

2. Ivan Tanta:”Nužnost manipulacije”

3. Miliša,Tolić,Vertovšek:” Mediji I mladi-prevencija ovisnosti o medijskoj manipulaciji”

4. Stjepan Malović: “Mediji i društvo”

5. Đuro Šušnjić:” Ribari ljudskih duša-ideja manipulacije i manipulacija idejama”

6. Ivana Sivrić: “Utjecaj i uloga medija i medijskih mogula u globalizaciji”

7. http://www.profitiraj.com/marketing-i-prodaja