PREDAVANJA ZA UVOD U PSIHOANALIZU

Sigmund Freud
SADRAJ

Predgovor (1917.)......................................................................11

Prvi dio: Omake [1916. (1915.)]..............................13

I. Uvod.......................................................................................15
II. Omake.................................................................................26

III. Omake ( nastavak).............................................................42

IV. Omake ( zakljuak)............................................................64

Drugi dio: San [1916. (1915.-16.)]............................87

V. Potekoe i prva pribliavanja...............................................88

VI. Pretpostavke i tehnika tumaenja......................................106

VII.....................................................................................Manifestni sadraj sna i latentne misli sna
120
VIII. Djeji snovi....................................................................133

IX.Cenzura sna........................................................................145
X. Simbolika u snu..................................................................158
XI.Rad sna...............................................................................180
XII. Analize primjera snova....................................................194

XIII. Arhaine crte i infantilizam snova.................................210

XIV. Ispunjenje elja...............................................................225
XV. Nesigurnosti i kritike......................................................241

Trei dio: Opa znanost o neurozama

[1917. (1916.-17.)].................................................255
XVI. Psihoanaliza i psihijatrija.........................................................257

XVII. Smisao simptoma...................................................................272

XVIII................................................................................ Fiksiranje na traumu. Nesvjesno.
XIX.Otpor i potiskivanje...................................................................304
XX. Seksualni ivot ljudi..................................................................320
XXI.Razvijanje libida i seksualne organizacije................................338
XXII. Gledita razvitka i regresije. Etiologija..................................358
XXIII.................................................................................Putevi simptomske tvorbe
XXIV................................................................................Obina nervoza
398

378

290

XXV. Strepnja.................................................................................413
XXVI. Teorija libida i narcizam.....................................................434

XXVII. Prijenos...............................................................................454
XXVIII............................................................................ Analitika terapija

473

Sigmund Freud - Kratka biografija....................................................513

O ovoj knjizi. Sigmund Freud je odravao svoja Predavanja za uvod u psihoanalizu, i to tijekom dva zimska semestra
1915./1916., te 1916. /1917. godine pred raznim sluateljima ra-zliitih fakulteta Sveuilita u Beu. Radi se o njegovim
pojedi-nanim predavanjima, vezanim uz njegovo sveuilino djelo-vanje. Tekstove iz prva dva dijela ove knjige
zapisao bi najee sam, i to odmah po zavretku samog predavanja, dok su tekstovi iz treeg dijela bili unaprijed
pripremljeni. Cjelokupnu je ovu zbirku dao objaviti 1916. te 1917. godine, podijelivi je osobno na ova tri dijela.
Freud nije nikad objavio neki pravi udbenik. No, njemu se najvie pribliavaju upravo ova njegova Predavanja.
Osnovni zakoni duevnih kretanja koje je otkrio, a posebno oni vezani uz podsvijest, temeljili su se na tri klasina
istraivaka podruja psihoanalize - na izlijeenim sluajevima, na snovima i neuro-tinim simptomima - korak po
korak, uz pomo mnogih uspo-reivanja, anegdota i sliica iz ivota bolnice. Pri tome nepre-kidno izvire i privlanost,
koja je obiljeavala Freudov prozni nain izlaganja: dijalozi s njegovim tadanjim sluateljima od srca e razgaliti i nas,
njegove dananje itatelje. U stvari, Pre davanja nemaju samo znaaj uvoda u njegov nain razmiljanja, ve su i do
danas ostala najitanije djelo ovog osnivaa psi-hoanalize.

PREDAVANJA ZA UVOD U PSIHOANALIZU (1916.-1917.)

PREDGOVOR
Ovo, to ovdje u javnosti predajem kao Uvod u psihoana-lizu, nema nikakve namjere natjecati se s ve
postojeim iz-laganjima vezanim uz ovo znanstveno podruje (Hitschmann, Freudovo uenje o neurozama,
2. dio, 1913; Pfister, Psiho analitika metoda, 1913., Leo Kaplan, Osnovne znaajke psi hoanalize,
1914.; Regis i Hesnard, Psihoanaliza neuroza i psihoza, Pariz, 1914.; Adolf F.Meijer, O lijeenju
neurotinih bolestipsihoanalizom, Amsterdam, 1915.).
Jer, radi se o vjernom ponavljanju predavanja, koja sam odrao u dva zimska semestra 1915. / 1916. i
1916. / 1917. godine pred sluateljima, koji su uglavnom bili lijenici i laici obaju spolova.
Sve osobine, zbog kojih e itatelji uoiti ovo djelo, ob-janjavaju se iz samih okolnosti njegova
nastajanja. Nije bilo mogue zadrati hladnu mirnou znanstvene rasprave pri-likom izlaganja; jer, govornik
se morao potruditi da tijekom dvosatnih predavanja ne dopusti slabljenje pozornosti svojih sluatelja.
Uzimanje u obzir ovakvog trenutanog djelovanja uinilo je neizbjenim, da se o istom predmetu progovori
vie puta, primjerice - jednom u s vezi znaenja snova, a zatim unutar problema vezanih uz neurozu. Pa i
raspored same gra-de doveo je do toga, da se poneka vana pitanja, kao na pri-mjer, ona o podsvjesnom, nisu
mogla dostatno procijeniti i obraditi na jednom jedinom mjestu, ve bi se zapoinjala, te
potom iznova naputala u vie navrata, dok se ne bi pojavila nova prilika da se jo poneim dopuni spoznaja
o njima.

Onaj, kome je psihoanalitika literatura bliska, pronai e u ovom Uvodu malo onih pitanja koja mu
ve nisu pozna-ta - i to u mnogo vie pojedinosti - iz drugih, znatno opirni-jih radova. Pa ipak, ukazala se
potreba za zaokruenjem i povezivanjem ovog gradiva u jednu cjelinu, to je pisca pri-moralo da izvue i
poneka poglavlja (kod etiologije straha ili histerijskih fantazmi), koja do sada nije objavio.

PRVI DIO

OMAKE
[1916. (1915.)]
Be, u proljee 1917.

Freud

I. predavanje UVOD

Dame i gospodo! Ne znam koliko svaki pojedinac meu vama zna o psihoanalizi iz vlastitih italakih
napora, ili iz prianja drugih. No, ve sam se i u najavi ovih predavanja obvezao naslovom - Osnovni uvod u
psihoanalizu - da u ih odrati kao da o njoj ne znate nita, pa vam tek trebam pruiti prve pouke.
Ipak, usuujem se pretpostaviti barem toliko, da znate ka-ko je psihoanaliza zapravo postupak kojim se
lijee nervno oboljeli, pa vam odmah mogu dati i primjer kako se poneto na ovom podruju radi drugaije, i
to esto upravo obrnuto, no sto je to u medicini uobiajeno. Kad inae nekog oboljelog podvrgavamo nekoj njemu novoj - tehnici lijeenja, u pra-vilu emo pred njim umanjivati tegobe s kojima se susree, te mu
pruiti pouzdana obeanja u s vezi s uspjehom njegova lijeenja. No, kad neurotiara primamo na
psihoanalitiko lijeenje, postupamo drugaije. Upoznajemo ga s potekoa-ma same metode, njenim
trajanjem, naporima i rtvama koje treba uloiti, a to se tie uspjeha - objasnimo mu, da ga ne obeavamo
zasigurno, da on ovisi o njegovu ponaanju, ra-zumijevanju, poslunosti, postojanosti. Naravno da imamo
dobre motive za takav prividno obrnut postupak, u koji ete vjerojatno kasnije stei bolji uvid.
Nemojte se stoga ljutiti, to se prema vama u poetku od-nosim kao prema tim neurotinim bolesnicima.
Zapravo vam ne mogu preporuiti da me doete sluati i po drugi put. U tom u vam smislu predoiti, kakvi
su nedostaci neminovno vezani uz predavanja o psihoanalizi, te s kojim se sve pote-koama sukobljava
donoenje vlastitog miljenja. Pokazat u vam, na koji vas nain cjelokupna usmjerenost vaeg obrazo-vanja
i sve vae dosadanje navike razmiljanja neizbjeno ine protivnikom psihoanalize, te koliko biste toga
trebali nadvladati sami u sebi, da biste zagospodarili tim instinktiv-nim opiranjem. Naravno, ne mogu
unaprijed rei koliko ete shvatiti psihoanalizu zahvaljujui mojim objanjenjima; me-utim, mogu vam
obeati, kako samim sluanjem ovih preda-vanja ipak neete nauiti dosta da biste i sami mogli poduzeti
neko psihoanalitiko istraivanje, ili provesti jedno takvo lije -' enje. No, ako se meu vama nalazi barem
jedna osoba koja se ne eli zadovoljiti samo ovim povrnim upoznavanjem psi-hoanalize, ve eli s njom
stupiti u trajniju vezu, tada joj to ne samo to ne savjetujem, ve je i izravno upozoravam. Naime, kako stvari
trenutno stoje, takvim bi odabirom posve onemo-guila svaki napredak u vlastitom sveuilinom uspjehu, a
kad bi kao izueni lijenik krenula u praksu i ivot, obrela bi se u drutvu koje ne bi razumjelo njena
nastojanja, nepri-jateljski bi je i sumnjiavo promatralo i oborilo se na nju svim onim zlim duhovima, koji
njime vladaju. A moda biste upra-vo iz popratnih pojava rata koji danas divlja Europom mogli otprilike
procijeniti, kolike bi to mnoge legije ljudi mogle biti.
Ali, jo uvijek ima dovoljno ljudi kojima ono, to bi za njih moglo predstavljati nove spoznaje zadrava svoju dra, usprkos odreenim neugodnostima koje sa sobom donosi. Ako je i poneki od vas ove
vrste, pa e se usprkos mojim opomena-ma pojaviti ovdje jo poneki put, doekat u ga dobrodolicom. No,
vi svi imate pravo saznati, koje su te spomenute potekoe psihoanalize.
Prije svega, to su tekoe u nastavi i u predavanjima, ve-zanim uz psihoanalizu. U medicinskim ste
predavanjima ve navikli vidjeti takvo to. Tu vidite anatomski preparat, talog nastao kemijskom reakcijom,
stezanje miia kao rezultat na-draivanja njegovih ivaca. Kasnije vaim osjetilima izloe bolesnika,
simptome njegove bolesti, proizvode procesa obo-ljenja, a u mnogim sluajevima i izoliranog uzronika njegove bolesti. U kirurkim ste sluajevima svjedoci zahvata, kojima se oboljelima prua pomo, a i sami ih
smijete poku-ati izvoditi. ak vam i u psihijatriji prikazuju obilje promje-na izraza lica bolesnika u njegovu
izmijenjenom raspoloe-nju, nainu izraavanja i ponaanju, to na vas ostavlja dubok dojam. Tako
medicinski predava preuzima na neki nain ulogu vodia i tumaa, koji vam objanjava kao da vas prati
kroz muzej, dok vi sami stvarate odnos prema predmetu -objektu prouavanja, te vam se ini, da ste se
vlastitom spoz-najom uvjerili u postojanje novih injenica.

Na alost, sve ovo u psihoanalizi izgleda posve drugaije. U analitikom se lijeenju ne dogaa nita
drugo, osim raz-mjene rijei izmeu analizirane osobe i lijenika. Pacijent govori, pria o svojim proteklim
dogaajima i dojmovima ko-je oni na njega ostavljaju sada, ali se, ispovijeda svoje elje i osjeajne pobude.
Lijenik ga slua, pokuava upravljati tijekom njegovih misli, opominje ga, ukazuje mu na odreene
smjerove, prua mu objanjenja i promatra reakcije razumije-vanja ili odbacivanja, koje time izaziva kod
pacijenta. Neo-brazovana rodbina naih pacijenata, koja e se pokloniti samo onome to joj je vidljivo i
opipljivo, a najradije zahvatima one vrste koje moemo vidjeti u kino-dvoranama, nikad nee pro-pustiti
priliku da ne izrazi svoje sumnje u to, moe li se obinim prianjem postii bilo to protiv bolesti.
Naravno, takva su razmiljanja jednako toliko slaborazumska, koliko i - nedosljedna. Jer, to su isti oni ljudi
koji posve pouzdano znaju da bolesnici, ustvari, samo izmiljaju svoje simp-tome. Nekad je - izvorno rije bila arobna, a i danas je za-drala jo mnogo od svojih starih sposobnosti da ini arolije. Rijeima
jedan ovjek moe drugog uiniti presretnim ili ga pak dovesti do krajnjeg oajanja, rijeima uitelj prenosi
svo-je znanje na uenike, rijeima govornik opinjava svoje slua-telje, te tako odreuje njihove stavove i
odluke. Rijei izazi-vaju osjeaje i predstavljaju ope sredstvo za meusobno dje-lovanje ljudi jednih na
druge. Stoga neemo podcijeniti pri-mjenu utjecaja rijei u psihoterapiji, i bit emo zadovoljni kad moemo
kao sluatelji pratiti rijei, koje razmjenjuju anali-tiar i njegov pacijent.
No, ne moemo niti to. Razgovor, od kojeg se sastoji psi-hoanalitiko lijeenje, ne podnosi nikakve
sluatelje; ne moe se demonstrirati. Naravno, tijekom psihijatrijskog predavanja mogu studentima
predstaviti nekog neurastenika ili histerika. On tada pria o svojim tekoama i simptomima, ali i - ni o emu
drugom. Jer, one obavijesti koje su potrebne za analizu, on e dati samo pod uvjetom da je uspostavio
posebnu osje-ajnu vezu sa svojim lijenikom; posve bi zanijemio, im bi u blizini primijetio jednog jedinog,
njemu nevanog svjedoka. Naime, obavijesti koje on daje, dodiruju ono najosobnije u njegovu duevnom
ivotu, sve ono to kao drutveno samos-talna osoba mora prikriti od svih drugih, a u krajnjem sluaju i sve,
to kao jedinstvena osobnost ne eli priznati ak ni sa-mom sebi.
Dakle, psihoanalitikom tretmanu ne moete prisustvo-vati kao sluatelj. O njemu moete samo sluati,
pa tako u naj-stroem smislu rijei psihoanalizu moete upoznati tek - iz prianja. A ovakvo vas upuivanje
iz druge ruke dovodi u posve neuobiajene okolnosti za oblikovanje vlastitih stavo-va. Oito je, da mnogo
ovisi o tome koliko povjerenja moete pokloniti osobi, koja vas opskrbljuje podacima.
Pretpostavite na trenutak da ne prisustvujete psihijatrij-skom, ve nekom povijesnom predavanju, na
kojem vam pre-dava govori o ivotu i ratnikim podvizima Aleksandra Ve-likog. Kakve biste motive mogli
imati, da povjerujete u istini-tost njegovih pria? Na prvi se pogled ini, da je poloaj ovdje jo nepovoljniji
negoli u sluaju psihoanalize, jer je profesor povijesti isto onoliko sudjelovao u tom povijesnom dogaaju
koliko i vi sami; psihoanalitiar vam barem pria o stvarima, u kojima je i sam imao ulogu. No, tada na red
stie i ono, to povijesniara ini vjerodostojnim. Moe vas usmjeriti na izvi-jea starih pisaca,
povijesniara koji su ili sami sudjelovali u tim dogaajima ili ipak bili bliski tim pradavnim dogaanji-ma,
dakle - na djela Diodora, Plutarha, Arijana i drugih; moe vam pokazati slike ouvanih novia i kipove
kralja, ili vam kroz redove poslati fotografiju pompejanskog mozaika bitke kod Issosa. Strogo uzevi, svi ovi
dokumenti dokazuju jedino, da su ve i raniji narataji vjerovali u Aleksandrovo postoja-nje i istinitost
njegovih djela, pa bi se ovdje iznova mogla po-javiti vaa kritinost. Ona e otkriti da ipak nije sve, ili da
barem neke od pojedinosti koje se znaju o Aleksandru i nisu posve vjerodostojne, no ja ne mogu vjerovati da
biste zbog toga napustili predavanje, posumnjavi u istinitost postojanja Aleksandra Velikog. Vaa e se
odluka uglavnom temeljiti na dva razmiljanja - prvo, da predava nema neki oevidan razlog za tvrdnju
kako je neto, u to niti sam ne vjeruje -stvarno, te drugo, da sve dostupne povijesne knjige opisuju ove
dogaaje na otprilike slian nain. Kad zatim krenete na provjeravanje starijih izvora, uzet ete u obzir ista
ona pitanja: mogue motive pisaca, te podudarnost izmeu nji-hovih dokaza. Ishod ispitivanja e vas u
Aleksandrovu sluaju zasigurno umiriti, iako bi sigurno bilo drugaije kad bi se radilo o osobama, kakve su
Mojsije ili Nimrod. A kakve e vas sumnje obuzeti s obzirom na vjerodostojnost psihoanali-tikih izvijea,
postat e vam posve jasno iz kasnijih sluajeva.

Sad imate pravo upitati se: ako ne postoji nikakva objek-tivna potvrda koju psihoanaliza prua, te ako
nema mogu-nosti da se ona ikako prikae, kako se onda psihoanaliza uop-e i moe nauiti, i kako se
moemo uvjeriti u istinitost njenih tvrdnji? Ovo uenje uistinu nije lako, a psihoanalizu nije ba mnogo ljudi
do sada nauilo kako treba, pa ipak - postoji za to jedan utrti put. Psihoanaliza se, prije svega, ui na vlastitu
tijelu, prouavanjem vlastite osobnosti. To nije posve jednako onome to nazivamo samoopaanjima, no u
nevolji bi se moglo svrstati i pod njih. Postoji itav niz vrlo uestalih i poz-natih duevnih pojava, koje se,
nakon krae poduke s obzirom na tehniku psihoanalize, mogu pretvoriti u objekte za analizu na samom sebi.
Pri tome se dospijeva i do traene uvjerenosti u stvarnost pojava koje psihoanaliza opisuje, te do ispravno-sti
njenih shvaanja. U svakom su sluaju napretku postav ljene odreene granice na ovom putu. Mnogo biste
dalje dospjeli kad biste dopustili da djelovanja analize, te istodob-no iskoristili priliku da doprete do finije
tehnike ovog postup-ka. Ovaj sjajan put uvijek je dobar, ali naravno, samo za pojedinca, a nikada ne i za
itavu grupu istovremeno.
No, za drugu potekou u vaem odnosu prema psi-hoanalizi moram, dragi moji sluatelji, uiniti
odgovornima vas same, a ne vie psihoanalizu - barem ako ste se do sada bavili studiranjem medicine. Jer,
dosadanje je obrazovanje dalo vaim nainima razmiljanja odreenu usmjerenost, koja je vrlo udaljena od
psihoanalize. Vi ste se i obrazovali za to, da anatomski objanjavate djelovanje organizma i njegovih
poremeaja, da ih kemijski i fizikalno objasnite, a bioloki shvatite, no - na psihiki ivot nije se usmjerio
niti dijelak vaih zanimanja, iako se upravo u njemu dopire do vrhunaca djelovanja tog tako prekrasno
sloenog organizma. Stoga vam je psiholoki nain razmiljanja ostao stran, pa ste navikli pro-matrati ga
sumnjiavo, osporavati mu znanstveni znaaj i pre-putati ga laicima, piscima, filozofima prirode i
misticima. Ovakva je ogranienost, bez imalo sumnje, velik nedostatak za va lijeniki rad, jer bolesnik e
vam prvo pokazati svoje duevno lice, kako je to ve pravilo u svim odnosima meu ljudima; bojim se da
ete biti primorani na kaznu, prepustiti jedan dio terapeutskog utjecaja kojemu teite onim toliko preziranim
nadri-lijenicima, umjetnicima prirodnog lijeenja i misticima.
Ne osporavam opravdanje koje se mora uvaiti zbog ovog nedostatka vaem obrazovanju. Nedostaje
pomona filozofs-ka znanost, koja bi se mogla iskoristiti za vae namjere lijeenja. Jer, niti spekulativna
filozofja, a ni deskriptivna psihologija ili takozvana eksperimentalna psihologija koja se nadovezuje na
filozofiju osjetila, ne mogu vam - barem onako, kako se predaju u kolama - rei bilo to korisno o
povezanosti tjelesnog i duevnog, te vam tako pruiti kljueve za razumijevanje nekog mogueg poremeaja
u duevnim djelatnostima. Istina, psihijatrija se unutar medicine bavi time da opisuje primijeene poremeaje
i stvara kliniku sliku o bolestima, no i sami psihijatri u svojim dobrim trenucima sumnjaju u to, zasluuju li
uope njihovi posve deskriptivni stavovi naziv - znanosti. Ne prepoznaju se simptomi koje takvo oblikovanje
slike o bolesti objedinjuje ovisno o njihovu podrijetlu, mehanizmu i meusobnoj povezanosti; njima ne
odgovaraju niti bilo kakve dokazive promjene anatomskih organa due, a niti one, iz kojih se ne dopire ni do
kakvog objanjenja. Ovi su duevni poremeaji dostupni utjecaju lije-enja onda, kad se mogu prepoznati tek
kao nuzgredne poslje-dice neke, inae organske, bolesti.
Ovdje nailazimo na prazninu, koju psihoanaliza nastoji ispuniti. Psihijatriji eli ponuditi nedostajuu
temeljnu osno-vu, nadajui se da e otkriti zajedniko tlo na kojem e im postati razumljiv susret tjelesnih i
duevnih poremeaja. U tu se svrhu mora osloboditi svih predtvrdnji anatomske, kemij-ske ili fizioloke
prirode koje su joj strane, mora raditi isklju -1 ivo i posve sa psiholokim pomonim pojmovima, pa e vam
se upravo zato, bojim se, u poetku i uiniti neobinom.
Zbog sljedee potekoe neu optuiti niti vas, a ni vae obrazovanje, ili stav. Svojim dvjema tvrdnjama
psihologija vrijea itav svijet i navlai na sebe njegov gnjev; jedna se od njih sukobljava s njegovom
intelektualnom, a druga s estetsko - moralnom predrasudom. Nemojmo podcijenjivati ove pre-drasude; one
su vrlo snane; to su taloi korisnih, pa i nunih razvitaka ovjeanstva. Odrava ih snaga osjeaja, a borba
protiv njih uvijek je vrlo teka.
Prva od ovih neomiljenih tvrdnji psihoanalize kae, da su duevni procesi sami po sebi - nesvjesni, dok
su oni svjesni tek djelii i dijelovi cjelokupnog duevnog ivota. Prisjetite se da smo navikli upravo na
suprotno - izjednaavati psihiko i svjesno. Svijest se smatra gotovo odreujuim karakterom psihikog, a

psihologija uenjem o sadrajima svijesti. Da, to nam se izjednaavanje ini ak toliko razumljivim, da bilo
kakvo protivljenje doivljavamo kao pravu besmislicu; pa ipak, psihoanaliza ne moe izbjei opiranje tome, i
ne moe prihvatiti izjednaavanje svjesnog i duevnog. Njena definici-ja duevnoga glasi, da se tu radi o
pojavama koje su iste vrste kao i osjeaji, miljenje, volja, te mora zastupati stav da pos-toje nesvjesna
miljenja i nepoznata htijenja. No, takvim se stavom unaprijed odrie naklonosti svih prijatelja ozbiljnih
znanosti, te pobuuje sumnju da se radi o nekom zanesenja-kom tajanstvenom uenju, koje izrasta u tmini,
a ribu eli loviti - u mutnom. No naravno, niti vi, dragi moji sluatelji, jo uvijek ne moete razumjeti s kojim
pravom reenicu to-liko apstraktne naravi, kao to je: Duevno je svjesno pro-glaavam predrasudom, a ne
moete pogoditi niti do kojih bi se razmjera moglo razviti poricanje nesvjesnog ukoliko ono postoji, te koju
bi prednost takvo poricanje donijelo. Zvui kao prazna borba rijeima - treba li psihiko izjednaiti sa
svjesnim, ili ga treba proiriti iznad svjesnog, no ipak vas uvjeravam, da se prihvaanjem podsvjesnih
duevnih procesa kri put ka jednom odluujuem novom usmjerenju u svijetu i znanosti.
Jednako toliko malo moete naslutiti, koliko je bliska po-vezanost ove prve odvanosti psihoanalize s
drugom, koju u sada spomenuti. Ova je druga proizala kao ishod psihoana-lize, a sadrana je u tvrdnji, da
oni nagoni koje moemo oz-naiti jedino kao seksualne u uem kao i irem smislu, igraju neobino veliku i
do sada nikada dovoljno procijenjenu ulogu uzronika nervnih i duevnih bolesti. Pa i vie od toga, da iste
ove seksualne pobude u najviim kulturolokim, umjetnikim i drutvenim dostignuima imaju takav udio,
koji se ne smije podcijenjivati.
Prema mojim iskustvima, upravo je odbacivanje ovog re-zultata psihoanalitikih istraivanja bio
najznaajniji izvor ot-pora na koji se nailo. elite li znati kako to razjanjavamo? Vjerujemo da je kultura
nastajala pod pritiskom ivotnih ne-volja, i to na utrb zadovoljenja nagona, te da se to dogaa uvi-jek
iznova, im pojedinac koji tek ulazi u ljudsku zajednicu prinosi na rtvu zadovoljenje svojih nagona u korist
cjeline. Izmeu nagonskih sila koje se na ovaj nain potiskuju, seksu-alne pobude igraju znaajnu ulogu; one
se pri tome sublimi-raju, odnosno udaljuju od svojih seksualnih ciljeva, te us-mjeravaju na drutveno
prihvatljivije i vie cijenjene ciljeve, koji nisu vie seksualni. No, ovo je udaljavanje nestalno, jer -seksualni
nagoni se mogu obuzdavati samo vrlo teko, a u svakom pojedincu koji se priklanja kulturnom stvaralatvu
lei pritajena opasnost, da e se njegovi seksualni nagoni odu-prijeti ovakvoj uporabi.
Drutvo ne vjeruje da postoje bilo kakve vee opasnosti za njegovu kulturu, koje bi mogle biti
uzrokovane osloba-anjem seksualnih nagona i njihovim povratkom na prvobitne ciljeve. Drutvu, dakle,
nije drago da ga se podsjea na ovo vrue pitanje njegova osnivanja, pa ak uope ne pokazuje niti
zanimanje za to, da mu se ukae na jainu seksualnih nag-ona i razjasni njihov znaaj za pojedinca; ono je
mnogo vie utiralo takav odgojni put, kojim se pozornost udaljava od ita-vog ovog podruja. Upravo stoga
ono niti ne podnosi spome-nute rezultate psihoanalitikih istraivanja, te bi ih najradije obiljeilo kao
estetski odbojne, moralno nedostojne, ili ak i opasne. No, takva predbacivanja ne mogu nauditi objektivno
dobivenom rezultatu jednog znanstvenog rada. Stoga se pro-tivljenje treba prebaciti na intelektualno
podruje, ukoliko eli da ga se glasno uje. A u naoj je ljudskoj prirodi da smo skloni neto, to nam ba
nije drago - smatrati netonim, pa je tada lake pronai i argumente protiv toga. Dakle, drutvo sve ono, to
mu ne odgovara - proglaava netonim, ospo-ravajui istine psihoanalize logikim i stvarnim obrazloenjima, ali ona naviru iz afektivnih izvora; potom od svojih prim-jedbi stvara predrasude, usmjerene protiv svih
pokuaja opovrgavanja.
Meutim, moje dame i gospodo, mi smijemo ustvrditi, da prilikom izricanja one osporavane reenice
nismo slijedili nikakve naroite pobude. eljeli smo samo jasno izraziti jed-nu injenicu, za koju vjerujemo
da smo je spoznali kroz napo-ran rad. Stoga si sada i uzimamo pravo da bezuvjetno odbaci-mo mijeanje
ovakvih praktinih obzira u znanstveni rad, pa ak i prije no to smo istraili da li je strahovanje, koje nam
ovi obziri ele nametnuti - opravdano, ili nije.
To su bile samo neke potekoe, na koje ete naii tije-kom svog bavljenja psihoanalizom. Moda su i
vie nego do-voljne za poetak. A moete li pobijediti dojmove koje su na vas ostavile, tada moemo i
nastaviti.

II. predavanje OMAKE

Moje dame i gospodo! Ne zapoinjemo predtvrdnjama, ve jednim istraivanjem. Kao njegov objekt
odabiremo neke fe-nomene, pojave koje su vrlo este, vrlo poznate, ali su i vrlo slabo istraene, te nemaju
neke veze s bolestima, jer se mogu zapaziti i kod svake zdrave osobe. To su takozvane omake u govoru koje
se ovjeku dogaaju kad eli izrei jednu rije, pa umjesto nje kae - neku drugu; ili, kad mu se to isto
dogodi prilikom pisanja, to moe ili ne mora sam zapaziti; ili, kad netko u tisku ili napisanom tekstu proita
neto drugo, a ne ono to je trebalo proitati, dakle - omake u itanju; isto ta-ko, kad neto uje drugaije
nego to mu se reklo, to su omake u sluanju - naravno, ako nije u pitanju nikakav or ganski poremeaj
njegovih slunih sposobnosti. Drugi niz tak-vih pojava temelji se na zaboravljanju, no ne trajnom ve tek
privremenom, kao kad se netko, primjerice, ne moe prisjetiti nekog imena koje inae dobro poznaje i
redovito prepoznaje, ili kad zaboravi ostvariti neku nakanu pa je se tek kasnije pris-jeti - dakle, kad neto
zaboravi tek na odreeno vrijeme. U treem se nizu ova okolnost odnosi tek na trenutano, kao to je
zametanje neega - kad neki predmet negdje odloimo pa ga zatim ne moemo pronai, ili kod isto takvog
zagubljivanja stvari. Ovdje se radi o takvoj vrsti zaborava, koji obraujemo na drugaiji nain nego inae nad njim se udimo ili ljutimo, umjesto da ga prihvatimo kao razumljivog. Tu se nadalje nadovezuju i
odreene zablude, kod kojih se opet pojavljuje privremenost, kao kad se neko vrijeme vjeruje u neto o emu
se i prije, a i poslije znalo da je drugaije, te jo znatan broj slinih pojava, pod raznolikim imenima.
Sve su to sluajevi koji su u svojoj nutrini srodni, to se iskazuje i njihovim jednakim prefiksom Ver (u
njemakom je-ziku, svi kurzivom istaknuti nazivi pogreaka poinju sa Ver, op.p.), i gotovo su svi
nevane prirode, najee krat-kotrajni i bez velikog znaaja u ivotu ovjeka. Tek se rjee neki od njih
uvea i poprima odreeni vei znaaj, kao pri-mjerice - zagubljivanje raznih predmeta. Stoga im se i ne poklanja neka vea pozornost, pobuuju tek slabe osjeaje, itd.
No, sada vau pozornost elim svrnuti upravo na ove poja-ve. Vi ete mi zlovoljno odgovoriti: Postoje
tolike velianstve-ne zagonetke u svijetu, a i u uem svijetu duevnog ivota, tolike neobinosti na podruju
duevnih poremeaja koje i zahtijevaju, a i zasluuju razjanjenja, da se uistinu ini obijes-nim rasipati rad i
pozornost na takve sitnice. Kad biste nam mogli razjasniti kako je mogue da ovjek zdravih oiju i uiju
usred bijela dana vidi i uje stvari koje ne postoje, ili zbog ega se netko iznenada zapone osjeati
progonjenim od onih, koji su mu do tada bili najdrai, ili kako netko najveom otroum-nou utemeljuje
obranu stavova koji se i svakom djetetu moraju uiniti besmislenima, tada bismo i mogli neto drati do
psihoanalize; no, ako ona ne moe nita drugo, no zabaviti nas takvim stvarima kao to su - zato neki
brzopleti govornik izree jednu, a ne drugu rije, zbog ega neka tamo domaica zagubi kljueve svoje kue
i sline nitavnosti, tada znamo kako emo na bolji nain utroiti svoje vrijeme i zanimanje.
Ja bih vam na to odgovorio: Strpljenja, dame i gospodo! Mislim da vaa kritika nije krenula pravim
tragom. Istina je, psihoanaliza se ne moe pohvaliti, da se nikad nije bavila sit-nicama. Naprotiv, predmete
njena prouavanja oblikuju obi-no oni nezamjetni dogaaji, koje druge znanosti kao isuvie beznaajne
ostavljaju postrance, moe se rei - gotovo otpad iz svijeta pojavnosti. No, niste li u svojoj kritici zamijenili
ve-lianstvenost problema s upadljivou tih obiljeja? Ne posto-je li i vrlo znaajne stvari, koje se u
odreenim okolnostima i odreenim vremenima mogu prepoznati tek po posve neznat nim obiljejima? S
lakoom bih vam mogao navesti vie takvih okolnosti. Iz kojih to sitnih znakova zakljuuju mladii, koji se
nalaze meu vama, jesu li osvojili naklonost jedne dame? ekate li moda na njenu izriitu ljubavnu izjavu,
na strastveni zagrljaj, ili vam je ipak dovoljan brz pogled neza-mijeen od drugih, neki brz pokret, ili stisak
ruke, produen tek za sekundu? A ako kao kriminalistiki djelatnik sudjelujete u rjeavanju sluaja nekog
ubojstva, zar uistinu tada oekujete da je ubojica na mjestu zloina ostavio svoju sliku, po mogunosti jo i s
adresom, ili ete se morati zadovoljiti sla-bijim, nejasnijim tragovima osobe koja se trai? Stoga nemoj-mo

podcijenjivati takve sitne znakove; moda se njima uspi-jeva doprijeti i na trag onoga, to je vee. A zatim kao i vi, mislim da prvenstveno pravo na nau pozornost imaju veliki problemi u svijetu i znanosti. Samo,
donoenje glasne odluke da se treba posvetiti istraivanju ovog ili onog velikog proble-ma najee malo
koristi. Jer, tada se esto ne zna, kuda bi tre-balo usmjeriti prvi korak. U znanstvenom je radu mnogo
izglednije krenuti od onoga to se upravo zateklo pred nama, i za ije se istraivanje pronalazi neki put.
Ukoliko se to uini zaista temeljito, bez nekih predtvrdnji ili oekivanja, te bude li i sree, tada se ak i
takvim jednim nezahtjevnim radom mo-e doprijeti do ishoda uzajamnosti koja povezuje sve sa svime, malo
s velikim, te do pristupa prouavanju velikih problema.
Tako bih vam, dakle, govorio, da zadrim vae zanimanje uz obradu ovih, naoko nevanih omaki kod
zdravih osoba. Sad emo dozvati bilo koga, kome je psihoanaliza strana, i upitati ga - kako on sebi
objanjava nastajanje ovakvih pojava.
Posve e sigurno u poetku odgovoriti: Pa to uope nije vrijedno bilo kakva objanjavanja; to su tek
sitne sluajnosti. to ovjek pod time podrazumijeva? eli li ustvrditi da posto-je i drugi takvi mali
dogaaji, koji iskau iz lanca svjetskih dogaanja, koji su se isto tako mogli odvijati i drugaije, nego to
jesu? Kad netko na ovaj nain probije prirodno odreenje na jednom jedinom mjestu, zapravo odbacuje
cjelokupan znanstveni pogled na svijet. Tada mu se smije prigovoriti ko-liko se dosljednije ponaa ak i sam
religiozni pogled na svi-jet, kad izriito tvrdi da niti vrabac nee pasti s krova, ukoliko tako ne eli sam Bog.
Mislim da na prijatelj nee eljeti izvu-i ovakav zakljuak iz svog prvog odgovora; on e popustiti i rei
nam, da bi zasigurno doao do njihova odgovarajueg objanjenja, kad bi se posvetio istraivanju ovih stvari.
Radi se tek o malim poremeajima funkcije, netonostima duev nih djelatnosti, ije se okolnosti mogu
navesti. ovjek, koji inae moe posve ispravno govoriti, moe se zabuniti u govo-ru: 1. kad je umoran pa se
ne osjea sasvim dobro, 2. kad je uzbuen, 3. kad ga optereuju neke druge stvari. Lako je i po-tvrditi ove
navode. Uistinu se omake u govoru dogaaju izra-zito esto kad je netko umoran, ima glavobolju ili se
nalazi tik pred pojavom migrene. Pod ovakvim se okolnostima posve lako dogaa zaboravljanje osobnih
imena. Neke su osobe ak nauile, da upravo po tom zaboravljanju osobnih imena pre-poznaju pribliavanje
migrene. Pa i u uzbuenju se esto do-gaa zamjena rijei, ali i stvari, dohvati se pogrean pred-met, a
primjeuje se i zaboravljanje namjera, te itav niz drugih nenamjernih radnji kad je ovjek rastresen,
odnosno usredotoen na neto drugo. Poznat primjer takve rastrese-nosti je profesor iz Leteih listova koji
zaboravlja svoj kio-bran, ili zamjenjuje svoj eir tuim, jer razmilja o problemi-ma koje e obraditi u
svojoj sljedeoj knjizi. A primjeri za to, kako se zaboravljaju namjere ili obeanja nekome -jer se u
meuvremenu dogodi neto, to ovjeka posve zaokupi, poz naje svatko od nas iz vlastita iskustva.
To zvui vrlo razumljivo, a ini se i da je poteeno sva-kog prigovora. Moda i nije jako zanimljivo, ili
bar ne ono-liko, koliko ste to oekivali. No, pogledajmo poblie ova objanjenja takvih omaki. Okolnosti
koje se navode kao uzroci dogaanja ovakvih pojava nisu meusobno ba od po-sve iste vrste. Kad se netko
loe osjea i ima smetnje u cirku-laciji, postoji fizioloka utemeljenost koja djeluje na njegove uobiajene
funkcije; uzbuenje, umor, rastresenost su imbe-nici druge vrste, koje bismo mogli nazvati psihofiziolokima. I oni se mogu lako pretoiti u teoriju. Kako umor i rastrese-nost, tako moda i sveopa
uzbuenost izaziva rasap pozornosti, koja kao posljedicu ima premalo posveivanja onoj djelatnosti, koju
upravo obavljamo. Tada takva djelat nost moe biti vrlo lako ometena, i netono obavljena. Pa i lake
bolesti, ili promjene snabdjevanja krvlju sredinjeg v-anog organa mogu imati isto takvo djelovanje, pri
emu na slian nain utjeu na onaj mjerodavni trenutak - na rasap pozornosti. Dakle, u svim bi se ovim
sluajevima radilo o uincima poremeaja u pozornosti, i to zbog organskih ili psi-hikih uzroka.
No, ini se da pri tome nema mnogo toga, to bi izazvalo nae psihoanalitiko zanimanje. Mogli bismo
se nai u isku-enju da iznova odustanemo od ovog pitanja. Meutim, pri-emo li tim promatranjima neto
blie, nee se ba sve uklo-piti u ovu teoriju o pozornosti u vezi omaki, ili barem ne proizlazi posve
prirodno iz nje. Tada iskustvom utvrujemo da do ovakvih omaki i do zaboravljanja dolazi i kod onih
osoba, koje nisu umorne, rastresene ili uzbuene, ve se pre-ma svim pokazateljima nalaze u posve
uobiajenom stanju, izuzev ako osobi o kojoj se radi ne pripiemo naknadno uzbu-enje izazvano upravo
tom omakom, jer ga ne eli priznati ni sama sebi. Ne moe se tek tako prihvatiti niti to, da je zajam-eno

kako e neka djelatnost kojoj se posveuje sve vie pozornosti, postati ugroena kad ona zapone opadati.
Postoji velik broj radnji koje se obavljaju posve automatski, s vrlo malo pozornosti, a ipak dovode do
njihova sasvim sigurnog izvrenja. eta, koji gotovo da i ne zna kuda se zaputio, ipak se zadrava na
ispravnom putu i zaustavlja pred ciljem, bez imalo skretanja s puta. Barem se tako u pravilu dogaa. Izueni
pijanist dodiruje ispravne dirke, ne razmiljajui o njima. Naravno, ponekad se moe i zabuniti, no kad bi
auto-matsko sviranje uveavalo opasnost nastajanja takvih omaki, najvie bi im trebao biti izloen upravo
virtuoz, koji zahvalju-jui svojoj velikoj uvjebanosti svira u cijelosti i posve -automatski. Naprotiv, vidimo
da se mnogo toga posve sigurno odvija i kad nije predmet neke naroito velike pozornosti, te da neugodnost
omake moe naii upravo onda kad nam je jako stalo do toga, da neto ispravno uinimo, pa iz tih razlo-ga
posve sigurno ne dolazi do odvraanja potrebne pozorno-sti. Tada se moe rei da se radi o uincima
uzbuenosti, no - ne razumijemo zbog ega onda to uzbuenje ne djeluje tako, da svoju pozornost jo vie
obratimo na ono, to nas ispunja tolikim zanimanjem? Kad netko u jednom znaajnom govoru ili usmenom
izraavanju omakom u govoru iskae upravo suprotno od onoga to je zapravo elio rei, to se ne moe
objasniti psiho - fiziolokom teorijom ili teorijom o nastaja-nju omaki zbog pozornosti.
I kod samih omaki postoji niz malih nuzgrednih pojava, koje nisu razumljive i kojima se niti
dosadanjim razjanje-njima nismo nimalo pribliili. Primjerice, kad se na trenutak zaboravi neko ime, tada
se ljutimo sami na sebe, naglaeno se trudimo prisjetiti ga se, i ne moemo odustati od te zadae. Zbog ega
razljuenoj osobi toliko rijetko uspijeva, ma koliko to eljela, usmjeriti svoju pozornost na rije koja joj je,
kako kae - na vrhu jezika i koju prepoznaje istog onog trenutka kad se pred njom izgovori? Ili: dogaaju
se sluajevi, u koji-ma se omake umnoavaju, nadovezuju jedna na drugu, ili je-dna drugu nadomjetaju.
Jednom se zaboravi vrijeme nekog sastanka; drugi put, kad se vrlo ozbiljno odlui ne zaboraviti na njega,
ispostavi se, da se zabunom upamtilo pogreno vri-jeme za nj. Pokuava se zaobilaznim putevima prisjetiti
rijei koja se zaboravila, no pri tome se zaboravi i neki drugi naziv, koji bi prilikom prisjeanja onog prvog
mogao biti od koristi, to opet za sobom povlai zaboravljanje nekog treeg, i tako redom. Isto ovo, kao sto
je poznato, moe se dogoditi i kad se radi o tiskarskim pogrekama, koje treba smatrati omakama
slovoslagaa. Takva se jedna tvrdokorna tiskarska pogreka neprestano potkradala u jednim
socijaldemokratskim novina-ma. U izvijeu o nekoj odreenoj proslavi moglo se proitati: Meu
prisutnima mogla se zamijetiti i njegova visost, Korn-prinz (itni princ, umjesto Kronprinz prijestolonaslijed-nik). Sljedei se dan uinjena pogreka nastojala ispraviti. List se ispriao zbog nastale
greke, i napisao: Naravno, tre-balo je pisati Knorprinz. O ovakvim se sluajevima esto go-vori i kao o
vragu tiskarske pogreke, o sotoni koji se prikri-va u tiskarskom sanduku i slino, dakle - izrazima, koji nadilaze psiho - fizioloku teoriju tiskarske pogreke.
Ne znam je li vam poznato kako se omaka u govoru mo-e i izazvati, ili, gotovo se moe rei, potaknuti
sugestijom. O tome nam govori jedna anegdota: kad je jednom neki poetnik dobio priliku nastupiti na
pozornici, i to u vanoj ulozi - da u Ivani Orkanskoj navijesti kralju kako e mu Connetable (potovani)
poslati nazad njegov Schwert (ma), jedan se od glumaca s njim alio tako, da bi tijekom pokusa
bojaljivu poetniku umjesto ovog teksta neprekidno doaptavao: Komfortabel (ugodan) e mu poslati
nazad Pferd (konja) - i postigao je svoj cilj. Na predstavi je nesretnik debitirao uistinu s tako izmijenjenom
najavom, iako su ga dosta esto na to upozoravali, ili - moda upravo zbog toga.
Sve ove sitne osobine omaki ne mogu se u cijelosti objasniti teorijom odvraanja pozornosti. No, to jo
ne znai da je ova teorija netona. Moda joj tek poneto nedostaje, neka dopuna, kako bi u potpunosti
zadovoljila. Ali, i same bi se omake mogle promatrati i s druge strane.
Uzmimo meu omakama onu, koja je najpodesnija za nae namjere - omaku u govoru. Jednako smo
tako mogli odabrati i omaku u pisanju, ili itanju. Valja rei, da smo do sada traili jedino kada, pod kojim
okolnostima dolazi do pogreno izgovorene rijei, te da smo odgovor dobili samo na ovo pitanje. No, nae bi
se zanimanje moglo usmjeriti i drugaije, pa bismo se mogli zapitati zbog ega se omaka dogodila upravo
na ovaj nain, a ne na neki drugi; pri tome moemo uzeti u obzir za promatranje i ono, to se pogreno
izgovorilo. Uviate da, sve dok se ne odgovori i na ovo pita-nje, sve dok se ne razjasni uinak omake, ova
pojava ostaje i nadalje tek sluajnost, gledana sa svoje psiholoke strane, pa makar se za nju pronalo i neko

fizioloko objanjenje. Kad mi se dogodi takva omaka u govoru, oito je da mi se mogla dogoditi jo i na
beskonano mnogo drugih naina; za jednu ispravnu rije koju sam elio izgovoriti, mogao sam upotri-jebiti
bilo koju od tisue drugih pogrenih rijei. Postoji li, dakle, neto, to mi u svakom pojedinom sluaju od
svih moguih rijei namee upravo tu jednu, upravo na taj nain, ili je to ipak preputeno sluaju, autonomno
je, pa se iz ovog pitanja moda niti ne moe iznjedriti bilo to razumno?
Dvojica pisaca - Meringer i Mayer (psiholog i psihijatar) -jo su 1895. godine uinili pokuaj da pitanje
omake u go-voru proue s ove strane. Prikupili su primjere za njih i za po-etak ih zabiljeili, jednostavno
ih opisujui. Naravno, to jo ne daje nikakvo razjanjenje, ali moe oznaiti barem put do njega. Odstupanja
koja namjeravana izgovorena rije znai u odnosu na stvarno izgovorenu, vi razlikujete kao: izvrtanja rijei,
zadiranja jedne rijei u onu raniju, odjeke jedne rijei u sljedeoj, njihovu pomijeanost (kontaminaciju) i
zamjene (supstitucije). Navest u vam primjere iz ovih glavnih grupa obojice pisaca. Tako je primjer
izvrtanja rijei, kad netko kae: Milo von Venus, a ne kako bi trebalo - Venus von Milo (dakle, radi se o
zamjeni redoslijeda rijei, pa se umjesto Venere s Milosa kae: Milos s Venere); primjer zadiranja jed-ne
rijei u raniju: Es war mir auf der Schwest...auf der Brust so schwer (umjesto bilo mi je teko na grudima
kae se druga rije za grudi, izvedena iz rijei teko - schwer, op.p.); primjer odjeka rijei u onu sljedeu
bila bi poznata nesretna zdravica: Ich fordere Sie auf auf das Wohl unseres Chefs aufzustossen (umjesto pozivam vas da nazdravimo u ime naega efa, izreeno je pozivam vas da podrignemo..., op.p.). Ova tri
oblika omaki u govoru nisu ba jako uestala. Mnogo ete ee zamijetiti one, u kojima omaka u govoru
nastaje zgunjavanjem ili mijeanjem rijei, kao kad, na primjer, gospodin na ulici oslovi damu sljedeim
rijeima: Wenn Sie gestatten, mein Fraulein, mochte ich Sie gerne beglei-digen"(tj., ako doputate,
gospoice, ja bih vas -uvrijedio, umjesto - otpratio, op.p.). Kod ovog se mijeanja rijei oito, osim glagola
begleiten - otpratiti, nalazi i glagol beleidegen - uvrijediti (usput reeno, vjerojatno taj mladi nee kod ove
dame imati nekog veeg uspjeha). Kao primjer zamjene rijei, pisci M. i M. navode sluaj, u kojem netko
kae: Ich gebe die Praparate in den ifri'e/kasten (stavljam preparate u potanski sandui), umjesto in den
Brutkasten (sanduk u kojem kokoi lijeu jaja), i slino.
Meutim, pokuaj objanjenja koji su oba pisca temeljila na svojim prikupljenim primjerima, posve je
nezadovoljava-jui. Oni misle da glasovi i slogovi jedne rijei imaju razliite vrijednosti, pa inervacija
elementa vie vrijednosti moe utje-' cati na element nie vrijednosti, ometajui ga. Pri tome se oito
oslanjaju na sluajeve prve i druge vrste omaki, dok za ostale vrste ovakvo objanjenje ni u kom sluaju ne
dolazi u obzir. Najee se omaka u govom ini kad se umjesto jedne rijei izgovori neka druga, slina, ali i
- pogrena rije, a upravo je ova slinost mnogima dostatna za objanjenje same omake u govoru. Na
primjer, profesor prilikom svog uvod-nog izlaganja kae: Ich bin nicht geneigt / geeignet die Verdienste
meines sehr geschatzten Vorgangers zu wurdigen. (Ja nisam sklon / dostojan ocijeniti zasluge mog visoko
po-tovanog prethodnika). Ili, jedan drugi profesor: Beim weib-lichen Genitalen hat man trotz vieler
Versuchungen... Pardon, Versuche... (Kod enskih se genitalija usprkos mnogim isku-enjima ... oprostite,
pokuajima...).
Najuobiajenija omaka i najuoljivija vrsta omaki u govoru je ona, kojom se izrie upravo suprotnost
onome, to se zapravo eljelo izrei. Pri tome se, naravno, znatno udalju-jemo od oznaka za glasove i
utjecaja slinosti; no, za utjehu se moemo pozvati na to, da suprotnosti u sebi sadre vrlo ja-ku pojmovnu
srodnost, a naroito su bliske u psiholokim asocijacijama. Postoje i povijesni primjeri ove vrste: jedan je
predsjednik nae Skuptine otvorio jednom sjednicu rijeima: Meine Herren, ich konstatiere die
Anwesenheit von... Mit-gliedern und erklare somit die Sitzung fur geschlossen. (Moja gospodo, ovime
utvrujem da je prisutno ... lanova, te time objavljujem da se sjednica - zatvara). Na slian nain kao taj
odnos suprotnosti zavodljivo djeluje i jedna druga la-gana asocijacija, koja se moe pojaviti u vrlo
neugodnim okolnostima. Tako se, primjerice, govori, da je na sveanosti u ast vjenanja jednog djeteta H.
Helmholtza s djetetom po-znatog izumitelja i velikog industrijalca, W. Siemensa, doao red i na poznatog
fiziologa Du-Bois Reymonda da odri zdra-vicu. Svoju zasigurno prekrasnu nazdravnu rije zakljuio je na
sljedei nain: Dakle, neka ivi nova tvrtka: Siemens i -Halskel Naravno, bilo je to ime stare tvrtke.
Proimanje jednog i drugog imena vjerojatno je Berlinaninu bilo jed-nako snano, koliko je to jednom

Beaninu naziv tvrtke Rie-del i Beutel. Dakle, oznakama za glasove i slinosti izmeu pojedinih rijei
moramo jo dodati i utjecaj asocijacije rijei. No, to jo nije dovoljno. U itavom nizu sluajeva ini se, da
nam razjanjenje neke od omaki u govoru nee posve uspjeti ukoliko ne uzmemo u obzir i ono, to se
izgovorilo u reenici prije toga, ili to se tada makar pomislilo. Dakle, opet sluaj odjeka, kako je to naglasio
i Meringer, samo s vee udalje-nosti. - Moram priznati da u cjelini stjeem dojam, kao da smo se upravo
udaljili od razumijevanja omaki u govoru vie no ikada!
Meutim, nadam se da neu pogrijeiti kad kaem, da smo ipak svi mi tijekom ovog dosadanjeg
istraivanja dobili jedan novi dojam o navedenim primjerima omaki, kod kojeg vrijedi i zadrati se neko
vrijeme. Istraili smo okolnosti pod kojima uope i nastaje omaka u govoru, zatim utjecaje koji odreuju
vrstu iskrivljenja kroz tu govornu omaku, no jo nismo obradili sam uinak omake u govoru, bez obzira na
uzroke njenog nastajanja. Odluimo li se i na to, moramo ko-nano smoi hrabrosti da bismo rekli: u nekima
od primjera, uinjena omaka ima i smisla, do kojeg se dolo prilikom izgovaranja omake u govoru. to to
znai, da ima smisla? Pa, eli se rei, da i uinak omake u govoru moda takoer ima pravo na to, da se na
njega gleda kao na punovani psihiki in koji slijedi svoj vlastiti cilj, te da ga treba shvatiti kao izri-canje
sadraja i znaenja. Do sada smo uvijek govorili o omakama, no sad se ini, kao da je ponekad ta omaka
bila zapravo onaj pravi izriaj, koji je samo uskoio na mjesto one druge, oekivane ili namjeravane izjave.
Ovaj vlastiti smisao omake u pojedinim se sluajevima ini i shvatljivim, i prepoznatljivim. Kad
predsjednik ve prvim svojim rijeima zatvara sjednicu umjesto da je otvori, tada smo skloni pomisliti kako
je ova omaka puna smisla, znajui okolnosti pod kojima je dolo do omake u govoru. On od ove sjednice
ne oekuje nikakva dobra, pa bi bio sre-tan kad bi je odmah mogao i prekinuti. Ukazivanje na ovaj smisao
odnosno znaenje ove omake u govoru ne predstav-lja nam nikakvu potekou. Ili, kad jedna dama upita s
privid-nim odobravanjem drugu: Diesen reizenden neuen Hut haben Sie sich wohl selbst aufgepatzt?
(Ovaj draestan novi eir sigurno ste sami - zakrpali, umjesto ukrasili), tada nas nikakva znanost na svijetu
nee uvjeriti, da u ovoj izjavi ne ujemo zapravo sljedee: Dieser Hut ist eine Patzerei (Ovaj eir izgleda
kao obina krpa). Ili, kad jedna dama koja je po-znata kao energina, pria: Mein Mann hat den Doktor gefragt, welche Diat er einhalten soll. Der Doktor hat aber ge-sagt, er braucht keine Diat, er kann essen und
trinken, was ich will. (Moj je suprug upitao lijenika kakvu dijetu treba drati. No, lijenik je rekao da mu
dijeta ne treba, da moe jesti i piti sve to ja elim), tada je ova omaka u govoru, s druge strane,
nepredvidljiv izraz jednog dosljednog programa.
Moje dame i gospodo, kad bi se ispostavilo da neki smi sao imaju ne samo pojedini, malobrojni
sluajevi omaki u govoru i uope svih drugih omaki, ve njihov vei broj, tada bi bez pogovora upravo taj
njihov smisao, o kojemu do sada jo nismo govorili, postao najzanimljiviji za nas, te bi s pra-vom u pozadinu
potisnuo sva druga stanovita. Tada bismo mogli ostaviti po strani sve fizioloke ili psiho-fizioloke imbenike, i posvetiti se jedino psiholokim istraivanjima o smi-slu, odnosno znaenju, o namjeri omake.
Stoga neemo pro-pustiti to prije provjeriti vei dio grae koju prouavamo u vezi s ovim oekivanjima.
Ali, prije no to izvrimo ovu namjeru, elim vas pozvati da zajedno sa mnom slijedite jedan drugi trag.
Ve se vie puta dogaalo, da se neki pjesnik poslui omakom u govoru kao sredstvom knjievnog
prikazivanja. Ova bi nam injenica trebala ve sama po sebi dokazati da on omaku, primjerice u govoru,
smatra neim smislenim, jer je proizvodi - namjerno. Naime, to se ne odvija tako, da se pjesnik prvo sluajno
za-buni, a zatim tu svoju omaku u pisanju zadri kao govornu omaku lika, koji prikazuje. On nam takvom
omakom eli neto dati na znanje, pa moemo razmotriti to bi to moglo biti - eli li nam ukazati na to, da je
osoba o kojoj se radi ras-tresena ili umorna, ili je oekuje migrena. Naravno, ne elimo precijenjivati to, da i
pjesnik omaku u govoru koristi kao smislenu. Jer, u stvarnosti bi to moglo biti i posve besmisleno - psihika
sluajnost, ili bi - sasvim rijetko - i moglo imati smisla, pri emu bi pjesnik zadrao pravo da je produhovi
smislom, kako bi je iskoristio u vlastite svrhe. No, ipak - ne bi trebalo zauditi kad bismo vie otkrili iz
omake u govoru kod pjesnika, nego li kod filologa i psihijatra.
Takav jedan primjer omake u govoru moe se nai u Wallensteinu (Piccolomini, prvi in, peti prizor).
Max Pic-colomini se u ranijem prizoru najstrasnije zauzeo za vojvodu, koji se pri tome zanosio blagodatima

mira, to su mu se ra-zotkrile tijekom putovanja, dok je pratio Wallensteinovu ker ku u tabor. On ostavlja
svog oca i dvorskog poslanika Ques-tenberga posve zaprepatenima. I sad se peti prizor nastavlja ovako:
QUESTENBERG: O,

teko nama! Zar tako stoje stvari?

Prijatelj, a mi ga ostavljamo u toj zabludi,
ne prizivamo ga iz nje, da bismo mu odmah i ovdje
otvorili oi? OCTAVIO (trgavi se iz dubokog razmiljanja): On ih je meni sada otvorio, pa vidim i vie,
no to bih volio. QUESTENBER: to je to, prijatelju? OCTAVIO: Prokleto bilo to putovanje! QUESTENBER:
Kako? to je to? OCTAVIO: Doite - moram odmah krenuti
tim zlosretnim tragom,
i vidjeti vlastitim oima - doite!
(eli ga odvesti) QUESTENBERG: Ma to? Kuda? OCTAVIO (uurbano): K
njoj! QUESTENBERG: K...OCTAVIO (ispravlja se): K vojvodi! Krenimo, itd...
Octavio je elio rei K njemu, vojvodi, no ini omaku u govoru, pa - barem nama - izrekavi k
njoj razotkriva, da je vrlo dobro prepoznao, pod ijim se to utjecajem mladi ratni junak toliko zanio mislima
o miru.
Jo izraajniji primjer otkrio je O. Rank kod Shakes-pearea. Nalazi se u Mletakom trgovcu, u poznatom
prizoru kad sretni ljubavnik odabire izmeu tri koveia, pa vjero-jatno ne mogu uiniti nita bolje, no da
vam ukratko proitam taj kratki Rankov prikaz:
Jedna omaka u govoru, knjievno izrazito fino motivi-rana i tehniki sjajno oplemenjena, koja kao i
omaka u Wal-lensteinu, na koju je ukazao Freud, odaje da je pjesnik dobro poznavao ovaj mehanizam i
smisao omake, te da je pretpo-stavio kako je i sluatelj razumije, nalazi se u Shakespeareovu Mletakom
trgovcu (trei in, prizor drugi). Natjerana voljom oca da supruga odabire kockom, Porcija je do sada sretnim
sluajem uspjela umai svim svojim nemilim proscima. Kako je konano u Bassaniu pronala onoga kojemu
je uistinu sklona, mora se pribojavati da e i on izvui pogrenu kocku. I iako bi mu najradije rekla kako
moe biti siguran, da e mu njena ljubav pripadati i u tom sluaju, njen je zavjet prijei u tome. U njenoj
unutarnjoj borbi, pjesnik joj doputa da dobro-dolom proscu kae:
Molim vas, ekajte; jo jedan, dva dana,
prije no to se odvaite; jer, odaberete li pogreno,
izgubit u vae drutvo; stoga odugovlaite.
Neto mi govori ( no, to nije ljubav ),
da vas ne bih eljela izgubiti;
Mogla bih vas odvesti
do pravog izbora, no tada bih prekrila svoju zakletvu;
to ne elim; tako biste me vi mogli izgubiti.
A ako to uinite, natjerat ete me da greno elim
Da sam je barem prekrila. O, vi - oi,
Koje su me tako prozrele i rascijepile!
Napola sam vaa, druga je polovina vaa
Htjedoh rei - moja; no, ako je moja, tad je i vaa, I tako u cijelosti vaa.
Upravo ono, to mu je eljela tek lako nagovijestiti, jer mu je zapravo trebala posve zatajiti da je jo i
prije biranja po-sve njegova i da ga voli, upravo to pjesnik doputa da zadi-vljujuom psiholokom finoom
osjeaja otvoreno prodre kroz njenu omaku u govoru, te zna kako ovakvom vjetinom treba primiriti
neizdrivu neizvjesnost ljubavnika, ali i isto-vrsnu napetost sluatelja u vezi ishoda odabiranja.
Primjeujete li i kako Porcija na samom kraju fino pove-zuje obje izjave sadrane u omaki, kako
uklanja suprotnost koja je u njima sadrana, te konano daje za pravo - samoj omaki u govoru:

No, ako je moja, tad je i vaa,

I tako u cijelosti vaa. Usput, i jedan je mislilac udaljen od medicine razotkrio smisao omake
jednom svojom napomenom, te nam pritedio trud oko njena razjanjenja. Svi vi poznajete duhovitog
satiriara Lichtenberga (1742. - 1799.), za kojeg je Goethe re-kao: Tamo gdje se on naali, prikriven je neki
problem. Meutim, ovdje je kroz alu na svjetlo dana iznio i sam pro-blem. U svojim je duhovitim i
satirinim mislima Lichtenberg zabiljeio i reenicu: On bi uvijek proitao Agamemnon umjesto
angenommen (pretpostavljeno), toliko je mnogo itao Homera. To je uistinu teorija omake u itanju.
Sljedei put emo istraiti, moemo li se u shvaanju omaki suglasiti s pjesnicima.

III.predavanje

OMAKE (Nastavak)
Moje dame i gospodo! Proli put smo nadoli na misao, da omaku promatramo samu po sebi, a ne u odnosu
na njeno na-mjeravano djelovanje koje je poremetila; dobili smo dojam, da se u nekim sluajevima ini kako
omake razotkrivaju svoj vlastiti smisao, te smo sami sebi rekli - kad bi se u veem obi-mu moglo potvrditi
da omake imaju vlastiti smisao, tada bi nam taj smisao ubrzo postao mnogo zanimljivijim, nego li istraivanje okolnosti pod kojima omaka nastaje.
Suglasimo se jo jednom oko toga, to elimo podrazumi-jevati pod smislom jednog psihikog
procesa. Nita drugo, ve namjeru kojoj on slui, te njegov poloaj u jednom psihi-kom nizu. Za veinu
naih istraivanja moemo smisao za-mijeniti namjerom ili tendencijom. Je li to, dakle, bio sa-mo
varljiv privid ili poetsko uzdizanje omake, kad smo po-vjerovali da u njoj moemo prepoznati namjeru?
Ostanimo vjerno kod primjera omaki u govoru, te pre-gledajmo jedan vei broj ovih zapaanja. Ovdje
nalazimo itave kategorije sluajeva u kojima namjera, smisao, jasno izlazi na svjetlo dana. Prije svega su to
oni, u kojima na mjesto namjeravane izjave stupa upravo njena suprotnost. U svom govoru prilikom
otvaranja sjednice predsjednik izgo-vara: Objavljujem, da je sjednica zakljuena. To se ne moe
dvosmisleno tumaiti. Smisao i namjera njegove omake je u tome, da bi on elio sjednicu - zatvoriti. Pa on
to kae i sam, moglo bi se rei; treba ga samo drati za rije. Ne pri-govarajte mi sad kako to nije mogue,
jer dobro znamo da nije trebao zatvoriti ve - otvoriti sjednicu, te da bi i on sam, a upravo smo ga priznali
kao najviu instancu, potvrdio, da ju je elio otvoriti. Jer, pri tome zaboravljate da smo se suglasili, kako
emo omaku promatrati samu po sebi; o njenu odnosu prema namjeri koju ona ometa bit e govora kasnije.
Inae ete biti okrivljeni za izazivanje jedne logike pogreke, koja prikriva problem o kojem se raspravlja,
to se na engleskom jeziku naziva begging the question.
I u drugim sluajevima, u kojima se omakom u govoru nije izrekla ista suprotnost, ipak moe doi do
izraaja njen suprotni smisao. Nisam sklon ocijeniti zasluge .... Sklon nije suprotnost dostojnom, ali
je zato otvorena izjava, i nalazi se u otroj suprotnosti s trenutkom u kojemu govornik treba nastupiti.
U jo nekim sluajevima omaka u govoru dodaje jedno-stavno jedan drugi smisao onom
namjeravanom. Tada se ree-nica doivljava kao saetak, skraenje, zbijanje, i to nastalo iz vie reenica.
Tako energina dama kae: On moe jesti i piti ono to ja hou. To zvui upravo tako, kao da je izrekla:
On moe jesti i piti to god eli; no, to to on ima eljeti? Umjesto njega, elim ja. Omake u govoru esto
ostavljaju dojam tak vih skraivanja, na primjer, kad profesor anatomije na svom predavanju o nosnim
upljinama upita jesu li sluatelji sve shva-tili, te nakon opeg potvrivanja nastavi: Ja to ne vjerujem, jer se
ljudi koji razumiju nosne upljine mogu ak i u gradu od mi-lijun stanovnika nabrojiti na jedan prst...
oprostite, na prste jedne ruke. I ovaj skraeni govor ima svoj smisao; on nam govori da postoji samo jedan
ovjek, koji to zaista i razumije.

Nasuprot ovih grupa sluajeva, u kojima omaka sama prokazuje svoj smisao, nalaze se one u kojima
omaka u go-voru nije izrekla nita smisleno, dakle - one, koje energino protuslove naim oekivanjima.
Kad netko omakom u govoru izmijeni neije osobno ime ili izree neiskoristiv slijed slo-gova, tada se ini
da je sve ve odlueno u pitanju: imaju li uope sve ove omake, koje se toliko esto dogaaju, ikakav
smisao; i to, odlueno na odbijajui nain. Ve se i pri po-bliem istraivanju ovih primjera pokazuje, kako
razumijeva-' nje ovih tvrdnji moe biti vrlo lako, te da razlika izmeu ovih nejasnih i ranije spomenutih,
jasnijih sluajeva uope i nije to-liko velika.
Gospodin, upitan o stanju njegova konja, odgovara: Ja, das draut... Das dauert vielleicht noch einen
Monat (Da, to e pokrt... potrajati moda jo mjesec dana). Upitan sto je time zapravo htio rei, objasnio je,
kako je mislio izgovoriti daje to alosno (traurig), ali je iz sukoba rijei traurig i dauert proizalo ono
njegovo draut (Meringer i Mayer).
Drugi pria o nekim dogaajima koje napada, pa nastav-lja: Dann aber sind die Tatsachen zum
Vorschwein geko-mmen (Tada su se injenice predsvinjile). Na pitanje potvr^ uje, da je te dogaaje elio
oznaiti kao svinjarije, no rijei Vorschein (prikaz) i Schweinerei (svinjarija) su dovele do one neobine
mjeavine koju je izrekao, Vorschwein (M. i M.)
Prisjetite se sluaja mladia, koji je elio pratiti {begleitdi-gen) mladu damu. Dopustili smo si slobodu
da ovu rije raz-dijelimo na dvije - begleiten i beleidigen (pratiti i uvrijediti), pa smo osjeali da to znamo
posve sigurno protumaiti, i da za ovu omaku ne treba traiti neku potvrdu. Iz ovih primjera uviate da se i
ovi manje jasni sluajevi omaki u govoru mo-gu razjasniti presretanjem, interferencijom dviju rijei, koje se
namjeravalo izrei; razlike nastaju samo zbog toga, to jednom jedna namjera posve zamjenjuje drugu
(supstituira je), kao u sluajevima izgovaranja upravo suprotnosti, dok se dru-gi put mora zadovoljiti time da
se izmijeni ili modificira, pa dolazi do stvaranja mjeavine koja ima vie ili manje smisla.
Sad vjerujemo da smo shvatili tajnu velikog broja omaki u govoru. Zadrimo li se na ovom shvaanju,
moi emo ra-zumjeti i druge, do sada zagonetne grupe. Kod pogreno izgo-vorenog imena, primjerice, ne
moemo pretpostaviti da se uvijek radi o presretanju dvaju slinih, a ipak razliitih imena. No, nije nam ba
teko odgonetnuti drugu namjeru. Do pogre-nog izgovaranja imena dosta esto dolazi i izvan omaki u
govoru; tako se neko ime pokuava uiniti takvim da bi za-zvualo runo ili loe, a to je jedan poznat nain
ili vrsta vrije-' anja kojeg se obrazovan ovjek ubrzo naui odvikavati, iako ga se nerado i odrie. Jo uvijek
ga esto doputa kao alu, iako tek neznatne vrijednosti. Da bismo naveli barem jedan snaan i ruan
primjer takve omake s imenom, spomenut u, da se ime predsjednika Republike Francuske - Poincarea - u
nae vrijeme pretvorilo u Schweinkare (svinjski kare). Blisko nam je stoga prilikom izgovora s takvom
jednom omakom pretpostaviti namjeru vrijeanja, koja proviruje iza nje. Slina nam se razjanjenja
sluajeva omaki u govoru nameu ako ih proirimo i na neke od onih sa smijenim, ili apsurdnim uincima.
Podrignimo u zdravlje naeg efa je primjer, u kojem se na neoekivan nain izgovaranjem samo jedne
pogrene rijei ometa sveano raspoloenje, koja po-buuje neukusne predodbe pa prema uzoru na
odreene po-grdne i prkosne govore ne moemo pretpostaviti bilo to drugo, no da se time iskazala namjera
kojom se eljena ast zapravo energino osporava, te nam ustvari govori: Ne-mojte vjerovati da to ne
mislim ozbiljno, fuka mi se za tog momka!, i slino. Isto vrijedi i za one omake u govoru koje bezazlene
rijei pretvaraju u nepristojne i opscene, kao to je to apopos (stranjica, op.p.) umjesto apropos (povodom,
op. p.), ili Eischeissweibchen (vulg., enica, koja izbacuje jaja) umjesto Eiweissscheibchen (ploica
bjelanevine) (M.i M.).
Kod mnogih ljudi prepoznajemo takvu jednu sklonost, da - zbog odreenog uitka koji u tome nalaze,
posve bezazlene rijei namjerno izvru u opscene; to se smatra smijenim, dok se u stvarnosti kod takvog
jednog ovjeka moramo prije svega raspitati, je li to izrekao namjerno, kao alu, ili mu se to dogo-dilo kao
omaka u govoru.
Dakle, tako bismo uz razmjerno malo uloenog truda raz-rijeili zagonetku raznih omaki! One nisu
sluajnosti, ve oz-biljne duevne djelatnosti; one imaju svoj smisao, nastaju uza-jamnim djelovanjem, ili
moda bolje: suprotnim utjecanjem dviju razliitih namjera. No, mogu razumjeti da me sad na-mjeravate
zatrpati pitanjima i sumnjama na koje jo uvijek tre-ba odgovoriti i rijeiti ih, prije no to se zaponemo

radovati prvom rezultatu naeg rada. Sigurno vas neu natjerati na do-noenje preranih odluka. Stoga
dopustite, da jedno za drugim, i to sve redom, podvrgnemo hladnom razmatranju.
Sto mi zapravo elite rei? Mislim li, da ovo razjanjenje vrijedi za sve sluajeve omake u govoru, ili
tek za njihov od-reeni broj? Moe li se isto shvaanje proiriti i na mnoge druge vrste omaki - na omake u
itanju, pisanju, zaboravlja-nju, dohvaanju pogrenih stvari, zagubljivanju, i sline?
to tada jo znae trenuci umora, uzbuenja, rastresenos-ti, ometene pozornosti, s obzirom na psihiku
narav omaki? Nadalje, vidi se da je od obiju suprotnih sklonosti koje posto-je u omakama, jedna od njih
uvijek oevidna, ali druga - ba i ne uvijek. Sto se onda radi, da bi se razotkrila ova potonja, a kad se vjeruje
da se u tome uspjelo, kako se stie do dokaza, da to nije tek vjerojatno, ve posve sigurno jedina prava?
Imate li jo togod za priupitati? Ako ne, tada u nastaviti sam. Podsjeam vas na to, da nam zapravo i nije
toliko stalo do samih omaki, ve da njihovim prouavanjem elimo sa-mo nauiti poneto korisno za
psihoanalizu. Stoga postavljam pitanje: kakve su to namjere ili sklonosti, koje mogu na takav nain ometati
druge, te kakvi odnosi postoje izmeu onih ometajuih tenji i onih, koje su ometene? Tako e na posao
zapoeti iznova, i to tek nakon to dospijemo do rjeenja.
Dakle, je li to razjanjenje svih sluajeva omaki u gov-oru? Vrlo sam sklon tome, da povjerujem u to,
zato jer se svaki put, kad se istrauje sluaj neke omake u govoru, moe pronai neko slino rjeenje. No, ne
moe se dokazati niti to, da omaka u govoru ne moe nastati bez takvog jednog me-hanizma. Moe biti i da
jeste tako; ali, za nas je to teoretski posve svejedno, jer zakljuci koje elimo izvui s obzirom na uvod u
psihoanalizu postoje i dalje, pa ak i kad bi se samo manji broj sluajeva omaki u govoru podvrgavao naem
shvaanju, to zasigurno nije sluaj. Na sljedee pitanje, mo-emo li i na druge vrste omaki proiriti ovo do
ega smo doli u vezi s omakama u govoru, unaprijed u odgovoriti s - da. I sami ete se uvjeriti u to, kad se
okrenemo istraivanju primjera omaki u pisanju, dohvaanja pogrene stvari i tako dalje. No, iz tehnikih
razloga vam predlaem, da ovaj posao odgodimo sve dok temeljitije ne obradimo omaku u govoru.
Pitanje - to nam mogu jo uvijek znaiti okolnosti, koje je pisac naglasio: smetnje u cirkulaciji, umor,
uzbuenje, ras-tresenost, teorija smetnji u pozornosti, prihvatimo li opisani psihiki mehanizam omake u
govoru, zasluuje podrobniji odgovor. Uzmite u obzir da mi ove okolnosti ne osporavamo. Uope, ne dogaa
se ba esto da psihoanaliza osporava neto, to druga strana ustvrdi; ona u pravilu pridonosi neto novo, a
ponekad se - naravno - dogaa, da je bitno upravo ono, to se do tada previdjelo, pa sad nastupa kao novo.
Utjecaj fiziolokih predodreenosti, koje se iskazuju kroz lak osjeaj slabosti, smetnje u cirkulaciji, osjeaj
iscrpljenosti, mora se bez daljnjeg priznati pri nastajanju omaki u govoru; u to vas moe uvjeriti
svakodnevno i osobno iskustvo. No, koliko se malo time razjanjava! Prije svega, to nisu uvjeti nuni za
nastajanje omake. Jer, omaka u govoru mogua je i pri punom zdravlju, i u normalnom stanju. Ovi tjelesni
mo-menti imaju, dakle, tek vrijednost olakanja i potpomaganja tog neobinog duevnog mehanizma omake
u govoru. Jednom sam za ovaj odnos iskoristio usporedbu koju u sad ponoviti, jer je ne znam zamijeniti
nekom boljom. Pretpos-tavite, da se u mranim nonim satima kreem nekim osam-ljenim mjestom, gdje me
napadne neka vucibatina i otme mi sat i novanik, pa - kako u mraku nisam uspio dobro razaz nati lice
otimaa - podnosim oblinjoj policijskoj postaji pri-javu sljedeim rijeima: Osama i mrak upravo su mi
oteli moje dragocjenosti. Policijski slubenik bi mi na to mogao rei: ini se, da neopravdano usvajate
jedno izrazito meha-niko shvaanje. Radije odnos stvari postavite ovako: pod zatitom tame, kojoj je
pogodovala i osama, neki vam je ne-poznati lopov oduzeo vae vrijednosti. U vaem mi se sluaju
znaajnom ini zadaa, da pronaemo lopova. Moda bismo mu tada mogli oduzeti i njegov plijen.
Psihofizioloke okolnosti, kakve su uzbuenje, rastre-senost, poremeaj pozornosti, pruaju nam
oevidno vrlo malo u svrhu razjanjenja. To su samo naini govora, panjol-ski zidovi koji nas mame, da bez
uzdravanja zavirimo iza njih. No, mnogo je upitnije, sto je zapravo ono, sto je izazva-lo uzbuenje ili
poremeaj pozornosti. Iznova kao znaajne treba priznati utjecaje glasova, slinosti meu rijeima te uobiajene asocijacije, proizale iz rijei. One olakavaju omaku u govoru, jer joj ukazuju na puteve kojima
se moe kretati. No, kad pred sobom imam jedan put, je li time ujedno odlueno, i samo po sebi razumljivo
da u njime i krenuti? Potreban je jo i motiv da se odluim za njega, a osim toga i sila, koja e me na tom
putu tjerati naprijed. Ovi odnosi glaso-va i rijei, dakle, kao i tjelesne dispozicije samo pogoduju omakama

u govoru, ali ne mogu pruiti njihovo stvarno razjanjenje. Pomislite i na to, kako u ogromnom broju sluajeva moj govor nije ometen okolnou da rijei koje koristim podsjeaju svojom zvukovnom slinou na
neke druge, koje su usko povezane sa svojim suprotnostima, ili da iz njih proi-zlaze uobiajene asocijacije.
Ve bi se i kod filozofa Wundta moglo pronai, da omaka u govoru nastaje kad zbog tjelesne iscrpljenosti
sklonost asocijacijama nadvlada namjeru, koju smo htjeli izgovoriti. To bi moglo vrlo dobro odjeknuti kad se
tome ne bi protivilo iskustvo, koje svjedoi da u itavom jed-nom nizu sluajeva omaki u govoru nedostaju
tjelesne, a u drugom asocijativne pogodnosti za njih.
No, naroito mi je zanimljivo vae sljedee pitanje: na ko-ji nain utvrujemo obje sklonosti, koje se
mijeaju jedna s dr ugom. Vjerojatno niti ne slutite, koliko je ono optereeno po-sljedicama. Jedna od tih
dviju namjera, ona koja je ometena, zar ne, uvijek je nesumnjiva: osoba, kojoj se omaka dogodila
prepoznaje je, i priznaje kao svoju. Povod za sumnje i razmi"' ljanje moe stoga dati samo ona druga, koja
je omela prvu. No, ve smo uli, a vi to sigurno niste zaboravili, da je u itavom nizu sluajeva posve
oevidna i ova druga namjera. Ona je prokazana uinkom same omake u govoru, samo kad bismo imali
hrabrosti priznati taj uinak sam za sebe. Predsjednik koji grijei i izrie upravo suprotnost -jasno je da eli
otvoriti sjed-nicu, ali je jednako tako jasno da bi je elio i zatvoriti. To je toliko vidljivo,da niti ne treba
nekog tumaenja. No, oni drugi sluajevi, u kojima ometajua namjera onu prvu samo iskriv-ljuje, ada se
sama posve i do kraja ne izraava - kako emo u njima iz iskazanog prepoznati onu ometajuu namjeru?
U prvoj vrsti ovih sluajeva, na jedan vrlo jednostavan i siguran nain, naime - na isti nain, na koji se
utvruje i ome-tena namjera. Nju moemo neposredno saznati i od govorni-ka; nakon izgovorene omake, on
se najee odmah sam is-pravlja, izgovarajui namjeravano: Das draut, nein, das da-uert vielleicht noch
einen Monat. No, on nam moe istodob-no objasniti i ometajuu namjeru. Upitan: Pa, zato ste prvo
izrekli draut?, on odgovara: elio sam rei, kako je to traurige (alosna) pripovijest, dok e vam u
drugom sluaju, kod omake Vorschwein takoer potvrditi, da je zapravo elio rei Schweinerei
(svinjarija), no zatim se uzdrao, i izrekao ono drugo. Utvrivanje ometajue namjere uspjelo je ovdje
jednako onoliko sigurno, koliko i utvrivanje ometene namjere. Ni ja nisam bez naroite namjere odabrao
upravo one primjere, ije objavljivanje i razjanjenje ne potjee niti od mene, a ni od mojih sljedbenika. Pa
ipak, u oba je sluaja bio potreban odreeni zahvat kojim se dospijevalo do rjeenja. Trebalo je upitati
govornika, zbog ega mu se dogo-dila omaka u govoru, i to zna rei o njoj. Inae bi vjerojat no tek olako
preao preko nje, ne elei je razjasniti. Tek kad ga se upita, on daje objanjenje, i to prvo koje mu pada na
um. I, eto vidite, ovaj mali zahvat i njegov rezultat - to je ve psi-hoanaliza, i uzor za svako psihoanalitiko
istraivanje kojim emo se nadalje baviti.
No, jesam li isuvie sumnjiav kad nagaam, kako se u istom trenutku, u kojem je psihoanaliza iskrsla
pred vama, u vama uzdigao i otpor prema njoj? Niste li raspoloeni da mi prigovorite, kako izvijee upitane
osobe koja je izgovorila omaku i nije posve dokazivo? Mislite, kako je ona zasigurno sklona tome da slijedi
poriv kojim e svoju govornu omaku objasniti, pa pri tome govori ono prvo najbolje ega se pri sjeti, i to
joj se ini valjanim za takvo jedno razjanjenje. Ali, time nije pruen i dokaz, da je do omake u govoru
uistinu ta-ko i dolo. Da, moglo bi biti tako, no - jednako bi tako mog lo biti i drugaije. Jer, osoba se
mogla prisjetiti i nekog dru-gog razjanjenja, koje bi odgovaralo isto toliko, a moda i bolje.
Neobino je zapravo, koliko malo potovanja imate pre-ma jednoj psihikoj injenici! Zamislite da je
netko obavio kemijsku analizu odreene supstancije, te iz njenog sastava dobio odreenu teinu, toliko i
toliko miligrama. Iz ove se teinske koliine mogu izvui i odreeni zakljuci. Mislite li da e jednom
kemiaru ikada pasti na pamet osporavati ove zakljuke s motivacijom: izolirana supstancija mogla je imati i
neku drugu teinu? Svatko se klanja pred injenicom da se radilo upravo o toj, i niti jednoj drugoj teini, te
na njoj te-melji svoje daljnje zakljuke. Samo kad se radi o psihikoj &-njenici, da je upitanom na pamet pao
upravo jedan odreeni odgovor, tada vama to ne vai, pa kaete - moglo mu je na um pasti i neto drugo!
Zapravo, vi u sebi imate iluziju psihike slobode i ne elite je se odrei. ao mi je, ali u tome vam se
najotrije protivim.
Moda ete ovdje i popustiti, no samo zato, da biste mi otpor pruili iznova, na jednom drugom mjestu.
Nastavljate: Razumijemo da se radi o naroitoj tehnici psihoanalize, koja do rjeenja svojih problema stie

tako, da joj ga govore upra-vo analizirane osobe. No, uzmimo sad onaj primjer, u kojem govornik na
sveanosti poziva ostale da podrignu u zdravlje nadreenog. Vi kaete: ometajua namjera je u ovom sluaju
- uvreda; ona je ta, koja se oprla ispravnom iskazivanju go-vornikova potovanja. No, to je tek vae
tumaenje, podrano vaim opaanjima izvan same omake u govoru. Kad u ovom sluaju upitate tvorca
omake u govoru, on vam nee potvrdi-ti da je elio izrei neku uvredu; naprotiv, energino e se tome
usprotiviti. Zbog ega onda ne odustanete od tog nedo-kazivog tumaenja, kad se naete pred tako jasnim
protiv-ljenjem?
Da, ovaj put ste pronali neto snano. Zamiljam pred sobom tog nepoznatog govornika; on je
vjerojatno asistent svog efa - slavljenika, moda ve i privatni docent, mlad ovjek s najboljim izgledima za
uspjeh u ivotu. elim pro-drijeti u njega, ispitujem nije li ipak osjetio neto, to bi se usprotivilo zahtjevu za
odavanje poasti njegovu efu. No, lijepo u se provesti. On postaje nestrpljiv, i odjednom me napada: Vi,
prestanite ve jednom s vaim ispitivanjem, ina-e u postati neugodan. Upropastit ete mi itavu karijeru
svojim sumnjienjima. Jednostavno sam izrekao podrignuti (aufstossen) umjesto podignuti, jer sam u istoj
reenici ve dva puta ranije izgovorio to auf. To je ono, to Mering naziva odjekom rijei, i tu se vie nema
to dalje tumaiti. Razu-mijete li me? Dosta! Hm, to je iznenaujua reakcija, jedno vrlo energino
poricanje. Vidim, od mladog se ovjeka ne moe nita saznati, no mislim takoer, i da razotkriva vrlo snaan
osobni interes za to, da njegova omaka ne bi trebala imati bilo kakav smisao. Moda ete smatrati i da nije u
redu to odmah postaje toliko grub prilikom jednog posve teoret skog ispitivanja, ali konano - pomislit
ete, on ipak mora znati to je elio rei, a to ne.
Tako, mora li? To bi jo moda moglo biti i - pitanje.
Sad vjerujete, da me imate u aci. To je, dakle, ta vaa tehnika, ujem kako mi kaete. Kad onaj o kome
se radi, tko je uinio omaku u govoru kae o njoj neto to vama odgo-vara, tada ga proglaavate konanim
i odluujuim autoritetom za nju. Pa, on sam to kae! No, kad se ono to govori ne uklapa u vae trice,
tada odjednom tvrdite da to ne vrijedi, da mu ne treba vjerovati.
To je, dodue, tono. No, mogu vam predstaviti i jedan slian sluaj, u kojem se takoer dogaa neto
neuveno. Kad optuenik pred sucem priznaje svoje djelo, tada sudac vjeruje njegovu priznanju; no kad ga
porie, sudac mu ne vjeruje. Kad bi bilo drugaije, tada ne bi postojalo pravosue, pa ipak, usprkos njegovim
povremenim zabludama, morate priznati djelovanje tog sustava.
No, jeste li vi onda sudac, a onaj tko je uinio govornu omaku optuenik, koji se naao pred vama? Da
li je omaka u govoru - prijestup?
Moda ne trebamo mi sami odbaciti ovu usporedbu. No, pogledajte samo do kakvih smo dubokih razlika
stigli nekim produbljivanjima, u naoko posve bezazlenim problemima ve-zanim uz omake. Do razlika, za
koje za sada ne znamo, kako bismo ih izjednaili. Nudim vam privremenu nagodbu, kom-promis utemeljen
na usporedbi sa sucem i optuenikom. Vi morate meni priznati, da smisao omake ne doputa bilo kakvu
sumnju, kad ga analizirani sam priznaje. Ja u zauzvrat priznati vama, da se ne moe doprijeti do izravnog
dokaza za pretpostavljeni smisao omake, ukoliko analizirani odbija dati obavijest, a naravno - i kad nam on
nije pri ruci, da bi nam je dao. Tada smo, kao i u sluaju pravosua, upueni na pokaza-telje koji e nam
odluku uiniti jednom vie, a idui put manje vjerojatnom. Kod suda se takoer, iz posve praktinih razlo-ga,
mora nekoga proglasiti krivcem samo na temelju indicija. No, za nas ne postoji takva nunost; nismo
primorani niti odrei se ocjenjivanja takvih indicija. Bila bi zabluda vje-rovati, da se neka znanost sastoji
iskljuivo od strogo do-kazanih pounih stavova, te prava nepravda uope tako neto i zahtijevati. Takav
zahtjev istie jedino ud, koja je eljna autoriteta, ona koja ima potrebu zamijeniti svoj religiozni katekizam
nekim drugim, pa makar i znanstvenim. Znanost u svom katekizmu ima tek poneki apodiktian stav, jer su
osta-lo tvrdnje koje je podigla na odreeni stupanj vjerojatnosti. To gotovo da je i obiljeje znanstvenog
naina razmiljanja kad se zadovoljava pribliavanjem vjerojatnostima, a konstruk tivni rad se moe
nastaviti usprkos nedostatku onih posljed-njih potvrda.
No, gdje emo pronai toke oslonca za naa tumaenja, indicije za nae dokaze u sluaju, kad sama
izjava analizira-nog ne razjanjava smisao omake? Na razliitim stranama. Prije svega, u analogiji s
pojavnostima izvan omaki, primje-rice - kad ustvrdimo da omaka u izgovaranju imena ima jed-nak smisao

uvrede, kao i njegovo namjerno izvrtanje. Zatim, iz psihike situacije u kojoj se omaka dogodila, iz naeg
poz-navanja karaktera osobe koja ju je izrekla, te iz dojmova koji su na osobu djelovali prije izgovaranja
omake, i na koje ona moda tom omakom reagira. U pravilu se dogaa to, da pre-ma opim naelima
poinjemo s tumaenjem omake, to je, dakle, tek nae nagaanje, prijedlog za tumaenje, a potom
nastojimo dobiti potvrdu istraivanjem psihike situacije. Ponekad moramo priekati i tek nadolazee
dogaaje, koji se takoer najavljuju uinjenom omakom, kako bismo potkri-jepili svoje nagaanje. Ne
mogu vam lako dati dokaze za ovo, elim li se ograniiti samo na podruje omaki u govoru, iako se i ovdje
moe nai nekoliko posve dobrih primjera. Mladi, koji bi elio otpratiti (begleitdigen) mladu damu, posve
je sig-urno neki straljivko; damu, iji mu smije jesti i piti samo ono to ona hoe, poznajem kao jednu od
onih energinih ena koje bi znale u kui rukovoditi i vojskom. Ili, uzmite sljedei sluaj: na jednoj opoj
skuptini Concordie neki mladi lan dri strastven oporbeni govor tijekom kojega lanove uprave nazove
Vorschussmitglieder (lanovi pre-dujma), rije za koju se ini da je nastala od rijei Vorstand (uprava) i
Ausschuss (odbor). Pretpostavit emo, da se u njemu pojavila ometajua tendencija, usprkos vlastitu oporbenjatvu, koja bi se mogla oslanjati na neto, to ima veze s predujmom. I zaista, od naeg pouzdanika
doznajemo, da se govornik nalazi u stalnim novanim potekoama, te da je upravo tada podnio zahtjev za
odobrenje pozajmice. Kao ometajuu namjeru tada uistinu moemo pretpostaviti slje-deu pomisao: budi
umjeren u svom oporbenjatvu; pa to su isti oni ljudi, koji ti trebaju odobriti predujam.
No, bogat izbor takvih indicijskih dokaza mogu vam pruiti prijeem li na iroko podruje ostalih vrsta
omaki.
Kad netko zaboravi neije osobno ime, koje mu je inae vrlo dobro poznato, ili ga uz veliki trud na
jedvite jade uspi-jeva upamtiti, tada nam je bliska pretpostavka da ima neto protiv nositelja tog imena, tako
da ne voli razmiljati o njemu; pridodajte tome i sljedea razotkrivanja psihikih situacija, u kojima nastaju
ovakve omake:
Neki gospodin Y zaljubio se u jednu damu bez osobita uspjeha, a ona se ubrzo udala za gospodina X. I
iako gospodin Y poznaje gospodina X ve due vrijeme, i s njim je ak i poslovno vezan, uvijek i uvijek
iznova zaboravlja njegovo ime, pa se vie puta mora kod drugih ljudi raspitivati o njemu, kad eli poslati
dopis gospodinu X.1
Oevidno je, da gospodin Y ne eli nita znati o svom sretnom suparniku. On treba postati netko, o
kome se niti ne misli.
Prema C. G. Jungu.

Ili: Jedna se dama kod lijenika raspituje o njihovoj za-jednikoj poznanici, no neprekidno je naziva
njenim djevo-jakim prezimenom. Zaboravlja prezime, koje je ova preuzela udajom. Zatim priznaje, da je
bila vrlo nezadovoljna tim bra-kom, te da joj se nimalo ne svia suprug ove prijateljice. 1
Jo emo poneto znati rei o zaboravljanju imena s dru-gih stanovita; no, sad nas zanima psihika
situacija, u koju se takvo zaboravljanje svrstava.
Zaboravljanje namjera moe se posve openito staviti u vezu s jednim suprotnim strujanjem, koje uope
niti ne eli ispuniti namjeru. No, tako ne mislimo samo mi u psihoanalizi, ve je to opi stav, koji u ivotu
prihvaaju svi ljudi, iako e ga u teoriji zanijekati. Dobroinitelj, koji se ispriava svom tieniku da je
zaboravio na njegovu molbu, nije se time pred njim opravdao. Jer, tienik odmah misli: Njemu nije nimalo stalo; on mi je to, istina, obeao, no ne eli to ustvari ui-niti. Stoga je u odreenim odnosima
zaboravljanje zabra-njeno i u ivotu, pa se ini kao da je razlika izmeu ope pri-hvaenog i psihoanalitikog
shvaanja ovih omaki gotovo uklonjena. Zamislite tako domaicu, koja gosta doekuje rijeima: to,
dolazite tek danas? Pa, posve sam zaboravila da sam vas danas pozvala u posjetu. Ili mladog ovjeka, koji
bi svojoj ljubljenoj morao priznati, da je zaboravio doi na njihov ugovoreni sastanak. On joj to zasigurno
nee priznati, ve e radije iznai svakojake najnevjerojatnije prepreke koje su ga tada zadrale, i
onemoguile mu da joj sve od tada o to-me poalje obavijest. Svi znamo, da u vojnim pitanjima ispri-ka,

kako se neto zaboravilo - nimalo ne koristi, niti titi od bilo koje kazne, i moramo to smatrati opravdanim.
Ovdje su odjednom svi ljudi suglasni u tome, da neka odreena omaka
1

Prema A. A. Brillu

ima mnogo smisla, te koji je to smisao. Zbog ega nisu do-voljno dosljedni, pa da taj stav proire i na druge
omake, te ga usvoje u cijelosti? I za ovo, naravno, postoji odgovor.
Ako je smisao ovog zaboravljanja namjera toliko nesum-njiv ak i laicima, tada ete biti utoliko manje
iznenaeni kad otkrijete, da i pjesnici primjenjuju ovu omaku u istom smis-lu. Tko je od vas gledao ili
proitao djelo B. Shawa Cezar i Kleopatra, prisjetit e se da u posljednjem prizoru Cezara, koji odlazi,
progoni ideja kako je jo neto namjeravao uiniti, sto je sad zaboravio. Konano se ispostavlja, sto je to:
opros-titi se od Kleopatre. Ovaj mali pjesnikov prikaz eli velikom Cezaru pripisati promiljenost, koju on
nije posjedovao, a kojoj ak nije niti teio. Iz povijesnih izvora moete otkriti kako je Cezar dao da se
Kleopatra dovede u Rim, da bi tamo ivjela s malim Cezarionom ak i u vrijeme Cezarova uboj-stva, nakon
ega je bjeei napustila grad.
Sluajevi zaboravljanja namjera openito su toliko jasni, da su nam za nae potrebe od male koristi
indicije o smislu omake, ako je ona izvedena iz psihike situacije. Okrenimo se stoga jednoj mnogo
vieznanijoj i neprovidnijoj omaki -gubljenju i zagubljivanju. Kod gubljenja, jednog esto toliko bolno
doivljenog sluaja, mi sami esto sudjelujemo s ne-kom namjerom, no - to zasigurno neete smatrati
vjerodosto-jnim. Ali, postoje mnoga opaanja kakvo je ovo: neki mladi izgubi olovku, koja mu je bila vrlo
draga. Nekoliko je dana ranije dobio pismo sestrina supruga, koje je ovaj zakljuio rijeima: Nemam niti
volje, a ni vremena podupirati tvoje nepromiljenosti i tvoju lijenost. 1 A olovka je upravo bila poklon,
dobiven od tog urjaka. Bez ove podudarnosti, narav-no, ne bismo mogli pretpostaviti kako je u ovom
gubljenju
Prema B. Dattneru.

postojala neka njegova namjera, da se rijei te stvari. Slini su sluajevi vrlo esti. Predmeti se gube kada s
darovateljem stu-pimo u neprijateljske odnose, pa ga se vie ne elimo prisje-ati, ili kad se nama samima
prestanu sviati, pa elimo pro-nai izgovor da bismo ih zamijenili drugima, boljima. Istom se takvom
namjerom protiv nekog predmeta sluimo, na-ravno, i kad se on ispusti, slomi, razbije. Moe li se smatrati
sluajem, ako kolarac tik pred svoj roendan odjednom izgu-bi, oteti, slomi predmete kojima se koristi,
primjerice - svoju kolsku torbu i depni sat?
Tko je dovoljno esto proivio neugodnost da ne moe pronai neto to je sam odloio, nee eljeti
povjerovati niti u postojanje namjere prilikom tog zagubljivanja. Pa ipak, nisu nimalo rijetki sluajevi, u
kojima popratne okolnosti zagublji-vanja ukazuju na namjeru da se taj predmet ukloni, privre-meno ili
trajno. Moda je najljepi primjer ove vrste sljedei:
Jedan mi je mladi ispriao: Prije nekoliko sam godina imao u braku dosta nesporazuma, smatrao sam
svoju suprugu isuvie hladnom, i iako sam joj rado priznavao njene dobre osobine, ivjeli smo jedno uz
drugo bez njenosti. Jednog mi je dana nakon etnje donijela knjigu koju je kupila, jer bi me navodno mogla
zanimati. Zahvalio sam joj za ovaj znak panje, obeao da u knjigu proitati te je odloio, i - vie je
nisam mogao pronai. Tako su protekli mjeseci u kojima bih se s vremena na vrijeme prisjetio ove
zagubljene knjige, i uzalud je pokuavao pronai. Nakon otprilike pola godine oboljela je moja voljena
majka, koja je ivjela odvojeno od nas. Moja supruga je napustila kuu da bi njegovala svoju svekrvu. Stanje
oboljele postajalo je ozbiljno, to je mojoj eni pruilo priliku, da se pokae sa svoje najbolje strane. Jedne
sam veeri stigao kui oduevljen djelima svoje supruge, i ispunjen zahvalnou prema njoj. Krenuo sam
prema svom pisaem stolu, i bez neke naroite namjere otvo-rio jedan pretinac na njemu, s nekom
maglovitom sigurnou; na samom vrhu pronaao sam toliko dugo nestalu, zagubljenu knjigu.
Zajedno s nestankom motiva, okonala se i zagubljenost tog predmeta.

Dame i gospodo! Ovu bih zbirku primjera mogao neiz mjerno uveavati. No, neu to uiniti. U mom
djelu Psihopa tologija svakidanjeg ivota (prvi put se pojavila 1901. godine) ionako ete pronai
prebogatu kazuistiku za proua-vanje omaki.1
Svi ovi primjeri uvijek iznova pokazuju isto: ine vam vjerojatnim da omake imaju smisao, i pokazuju
vam, kako se taj smisao moe otkriti ili potvrditi okolnostima koje ih okru-uju. Danas u biti krai, jer smo
se ograniili na namjeru, da prouavanjem ovih pojava izvuemo dobit u pripremi za psi-hoanalizu. No,
ovdje se moram osvrnuti jo samo na dvije opaene grupe - gomilane i kombinirane omake, te na potvrivanje naih tumaenja kroz dogaaje, koji su nastupili kasnije.
Gomilane i kombinirane omake zasigurno pripadaju naj-viim ukrasima svoje vrste. Da nam je stalo
samo do toga da dokaemo kako omake mogu imati vlastiti smisao, tada smo se od poetka mogli ograniiti
jedino na njih, jer je kod njih smisao jasan ak i onima koji tee razumijevaju, a zna se na-metnuti i
najkritinijoj procjeni. Gomilanje izgovorenog odaje tvrdoglavost, koja se gotovo nikada ne moe pripisati
sluaju, ali zato dobro pristaje namjeri. I na kraju, zamjena
1

Isto tako, i u zbirci A. Maedera (na francuskom), A. A. Brilla (na engles-kom), E. Jonesa (na engleskom), J. Starckea (na
holandskom) i drugijedne vrste omaki drugima pokazuje nam sto je to, sto je va-no i znaajno u samoj

omaki: ne njen oblik ili sredstvo kojim se posluila, ve namjera kojoj slui i koja bi se trebala postii
najrazliitijim putevima. Tako u vam navesti sluaj ponov ljenog zaboravljanja: E. Jones pripovijeda,
kako je jednom iz njemu neznanih motiva ostavljao neko pismo na svom pisa-em stolu nekoliko dana
za redom. Konano je odluio pre-dati ga, no Dead letter office (engl., Ured za neuruena pisma) ga je
vratio, jer je na njega zaboravio napisati adresu. Kad ga je adresirao, odnio ga je iznova, ali ga je ovaj
put predao - bez potanske marke. Sad je sam sebi morao priznati nevoljkost da to pismo uope i poalje.

U jednom se drugom sluaju kombinira omaka dohva-anja stvari s njenim zagubljivanjem. Jedna
dama putuje u Rim sa svojim zetom, poznatim umjetnikom. Posjetitelja su Nijemci koji ive u Rimu
doekali uz velike poasti, pa je izmeu ostalog kao poklon od njih dobio zlatnu medalju anti-kog
podrijetla. Dama je povrijeena zato, jer njen zet ne zna cijeniti taj prekrasni dar kako treba. Kad se vratila
kui nakon to joj se pojavila sestra, prilikom raspremanja putnog kov-ega otkrije da je, niti sama ne znajui
kako, sa sobom poni-jela i medalju. To odmah pismom dojavi zetu, te mu javi, da e mu je sljedei dan
odaslati natrag u Rim. No, sljedeeg dana medalja je toliko vjeto zagubljena, da je nemogue pro-nai je i
poslati, pa dami konano postaje jasno, to njena ra-stresenost znai - naime, da bi taj predmet tako rado
zadr^ ala za sebe.1
Ve sam vam ranije govorio o primjeru kombinacije za-boravljanja i zablude, u kojem netko prvi put
zaboravi na sas-tanak, a drugi put, usprkos vrstoj namjeri da ne zaboravi,
1

Prema R. Reitleru 60

pojavi se na sastanku u vrijeme drugaije od dogovorenog. Potpuno mi se istovjetnim ini sluaj, to mi ga je

iz vlastita iskustva ispriao prijatelj koji se - osim znanosti, zanima i knjievnou. On kae: Prije nekoliko
godina prihvatio sam izbor za lana odbora odreene knjievne udruge, jer sam slu-tio da bi mi to drutvo
jednom moglo biti od pomoi prilikom prikazivanja moje drame; stoga sam redovito, iako bez nekog veeg
zanimanja, sudjelovao u sjednicama koje su se odra-vale petkom. Prije nekoliko mjeseci primio sam
uvjeravanja da e do prikazivanja doi u kazalitu u R, pa mi se od tada poelo redovito dogaati, da
zaboravim sjednice one udruge. Kad sam proitao vae djelo o tim stvarima, posramio sam se svoje
zaboravljivosti, predbacivao si koliko je to runo to sad izostajem kad mi ovi ljudi vie ne trebaju, te
odluio da tu sjednicu svakako neu zaboraviti idueg petka. Uvijek sam se iznova podsjeao na tu namjeru,
sve dok je konano nisam i izvrio, i naao se pred vratima dvorane, u kojoj se ona odra-vala. No, na moje
iznenaenje, ona su bila zatvorena, a sjed-nica je ve prola. Naime, zabunio sam se u danima; tog je dana
bila ve - subota!
Bilo bi dovoljno primamljivo prikupljati slina zapaanja, no ja kreem dalje; elim da pogled usmjerite
i na one slua-jeve, u kojima nae tumaenje tek treba priekati svoju potvr-du - u budunosti.

Glavni je uvjet ovih sluajeva, razumljivo, da nam je sa-danja psihika situacija nepoznata, ili
nedostupna naim ras-pitivanjima o njoj. Tada nae tumaenje ima samo vrijednost neke slutnje, kojoj niti
sami ne elimo pridavati isuvie veliku teinu. No, kasnije se dogodi neto, to nam pokae kako je naa
ranija pretpostavka bila opravdana. Jednom sam se obreo kao gost tek vjenanog mladog para, i sluao
mladu enu kako, smijui se, pria o svojoj posljednjoj dogodovtini iz dana kad su se vratili s branog
putovanja; posjetila je svoju jo neudatu sestru, da bi zajedno krenule po trgovinama, kao u ranijim danima,
dok joj se suprug zaputio za svojim poslo-vima. Odjednom je na drugoj strani ulice primijetila jednog
mladog gospodina, pa ga je pokazala sestri, gurkajui je: Vidi, tamo je gospodin L. Posve je zaboravila, da
je taj gospodin ve nekoliko tjedana - njen suprug. Zgrozila me njena pria, no nisam se usudio izvui bilo
kakav zakljuak iz nje. Ove sam se male pripovijesti prisjetio tek nekoliko godi-na kasnije, kad je taj brak
dospio do vrlo nesretnog ishoda.
A. Maeder pria o dami, koja je dan prije vjenanja zabo-ravila isprobati svoju vjenanicu, te se na oaj
krojaice toga prisjetila tek kasno uveer. On ovo zaboravljanje dovodi u vezu s time, da se ona ubrzo
rastavila od svog supruga. -Poznajem damu, koja je ve dugo rastavljena od supruga, ali je upravljajui
svojom imovinom neprekidno potpisivala svo-je djevojako prezime, i to jo mnogo godina prije no to ga je
uistinu i promijenila. - Znam i druge ene, koje su na svom svadbenom putovanju izgubile vjenani prsten,
pa znam da je i ishod njihovih brakova tom sluaju - dao smisla. A sad jo jedan svijetao primjer, s boljim
ishodom. Pria se za jednog poznatog njemakog kemiara da nije stupio u brak zato, jer je zaboravio
vrijeme svog vjenanja, pa je - umjesto u crkvu - krenuo u svoj laboratorij. Bio je dostatno pametan da i
ostane kod tog jednog pokuaja, pa je i umro u visokoj staro-sti, neoenjen.
Moda je i vama sijevnula pomisao, da je u ovim primje-rima omaka zauzela mjesto znamenja ili
predznaka naih starih. I uistinu, jedan dio tih znamenja nije niti bio nita drugo, nego - omake, primjerice
kad bi netko posrnuo, ili pao. No, drugi je dio nesumnjivo nosio obiljeja objektivnih zbivanja, a ne
subjektivnih dogaaja. Ali, ne biste vjerovali koliko je ponekad kod odreenog dogaaja teko odluiti, pripada li on jednoj ili drugoj grupi. Jer, djelo se esto zna dobro zakrinkati kao neki pasivni doivljaj.
Svatko od nas, tko se moe osvrnuti na jedno due ivot-no iskustvo, vjerojatno bi sam sebi mogao rei
da si je mogao pritedjeti mnoga razoaranja i bolna iznenaenja, samo da je smogao pronai hrabrosti i
odlunosti da male omake u ophoenju s ljudima smatra predznacima, te da ih procjenjuje kao znake
njihovih jo neotkrivenih namjera. Najee se o-vjek ne usuuje to uiniti; to bi mu izgledalo kao da
putevi-ma, koji zaobilaze znanost, iznova postaje praznovjeran. Pa, ne ostvaruju se sigurno niti svi predznaci,
a iz naih ete teori-ja shvatiti da se svi niti ne trebaju obistiniti.

IV. predavanje

OMAKE (Zakljuak)
Moje dame i gospodo! Kao rezultat naih dosadanjih na-stojanja moemo ustvrditi da omake imaju svoj
smisao, te da se on moe uzeti kao temelj naih daljnjih istraivanja. Neka se jo jednom naglasi, da mi ne
tvrdimo - a za nae nam svrhe takva tvrdnja nije niti potrebna - kako je svaka pojedina omaka prepuna
smisla, ma koliko ja to smatrao vjerojatnim. Dovoljno nam je, ako takav jedan smisao moemo dokazati
relativno esto kod raznolikih oblika omaki. Uostalom, ovi se razliiti oblici omaki u tom smislu i ponaaju
razliito. Kod omaki u govoru, u pisanju i tako dalje, moe doi do sluajeva s posve fiziolokom
utemeljenou, dok kod onih vrsta koje se temelje na zaboravljanju (imena i namjera, na zagubljivanju itd.)
ne mogu vjerovati u nju, jer se vrlo vjero-jatno dogaaju i takva zagubljivanja, koja moemo prepoznati kao
nenamjerna; uope, zablude do kojih dolazimo u ivotu tek su jednim svojim odreenim dijelom podlone

naim sta-jalitima. Stoga trebate uzeti u obzir i ova ogranienja, jer emo i nadalje polaziti od toga, da su
omake psihiki inovi koji nastaju interferencijom dviju namjera.
To upravo i jeste prvi rezultat psihoanalize. Jer, do sada psihologija nije znala o nastajanju takvih
interferencija, te o mogunosti da one kao posljedicu imaju i ovakve pojave.
Znatno smo proirili podruje svijeta psihikih pojavnosti, te tako za psihologiju osvojili fenomene koji joj
se ranije nisu pripisivali.
Ostanimo na trenutak kod tvrdnje, da su omake psi-hike djelatnosti. Sadri li ona vie od nae
uobiajene izja-ve, da one imaju svoj smisao? Ne vjerujem; prije e biti, da je mnogo neodreenija i
nerazumljivija. Sve to se moe zapa-ziti u duevnom ivotu, moe se na kraju oznaiti kao duev-na pojava.
Ubrzo e se stii do toga, je li pojedino duevno izraavanje nastalo izravno iz tjelesnih, organskih,
materijal-nih djelovanja, u kojem se sluaju istraivanje ne pripisuje psihologiji, ili se prije svega izvodi iz
drugih duevnih proce-sa, nakon kojih negdje zapoinje izbijati niz organskih utjeca-ja. Ovo potonje stanje
stvari uzimamo u obzir kad neku po-javu oznaavamo kao duevnu pojavu, pa je stoga svrsishod-nije nau
izjavu izraziti u obliku: ova je pojava puna smisla, ona ima svoj smisao. Pri tome pod smislom
podrazumijeva-mo njen znaaj, namjeru, tenju i poloaj u nekom nizu psi-hikih uzajamnosti.
Ima i brojnih drugih pojava, koje su vrlo bliske oma-kama, ali im to ime vie ne odgovara. Nazivamo ih
sluajnim i simptomskim radnjama. One istovremeno imaju karakter ne-motiviranog, beznaajnog i
nevanog, ali povrh toga jo jasni-je i - suvinog. Od omaki ih razlikuje nedostatak neke druge namjere, s
kojom se sukobljavaju i koja ih stoga ometa. S druge strane, one prelaze u bezgranine geste i pokrete, koje
ubrajamo u izraze kretanja raspoloenja. Ovim sluajnim po-tezima pripadaju svi oni besciljni pokreti koje
izvodimo, goto-vo kao u igri - na svojoj odjei, dijelovima svog tijela, na pred-metima koji nam se nalaze
nadohvat, kao i prekidanje ovih djelatnosti, a nadalje i napjevi, koje potiho pjevuimo. Pred vama zastupam
tvrdnju, da su sve ove radnje pune smisla, te da se mogu tumaiti na isti nain kao i omake - kao mali
pokazatelji drugih, vanijih duevnih pojava, kao punovri-jedne psihike djelatnosti. No, ne mislim se
zadravati na ovom novom proirenju podruja duevnih pojava, ve u se vratiti omakama, na kojima se sa
znatno veom jasnoom mogu obraditi pitanja vana za psihoanalizu.
Najzanimljivija pitanja koja smo postavili kod omaki, a jo na njih nismo odgovorili, su sljedea: rekli
smo, da su omake rezultati meusobnog djelovanja dviju razliitih na-mjera, od kojih bi se jedna mogla
nazvati ometenom, a druga ometajuom. Ometene namjere ne daju nam povoda za daljnja pitanja, no o onim
drugima bismo eljeli znati, prvo, kakve su te namjere koje nastupaju kao ometajue za one druge, te drugo,
kakav je odnos ometajuih namjera prema ometenima?
Dopustite da iznova uzmem omaku u govoru kao pred-stavnika itave vrste, te da zaponem s
odgovorom na drugo, a ne na prvo pitanje.
Ometajuca namjera kod omake u govoru moe biti u unutarnjoj sadrajnoj vezi s ometenom, no zatim
se u njoj bu-di protivljenje prema njoj, te nastojanje da se ova ispravi ili dopuni. Ili, mraniji i zanimljiviji
sluaj, kad ometajuca na-mjera nije ni u kakvoj vezi s ometenom.
Potvrdu za prvi od dva navedena odnosa moemo bez te-koa pronai u ve poznatim, i njima slinim
primjerima. Go-tovo bi se u svim omakama u govoru ometajuom omakom izrazila upravo suta
suprotnost ometenoj namjeri, ime oma-ka predstavlja sukob (konflikt) izmeu dva nepomirljiva nastojanja. Objavljujem da se sjednica otvara, iako bih mnogo radije elio da je ve zakljuena - to je smisao
omake u go-voru predsjednika. Neke politike novine, optuene za podmi-ivanje, branile su se lankom,
iji su vrhunac trebale pred-stavljati rijei: Nai e nam itatelji biti svjedoci, da smo se oduvijek zalagali za
ope dobro na najnesebiniji (uneigen-niitzigster) nain. No, urednik kojemu je bila povjerena ta obrana,
napisao je: na eigennutzigster (tj., najsebiniji) na-in. To jest, on misli: istina, treba tako napisati, no ja
znam da je drugaije. A jedan narodni zastupnik, koji je zahtijevao da se caru bez ustezanja (riickhaltlos)
kae istina, vjerojatno je posluao neki unutarnji glas koji se uplaio vlastite drskosti, pa je omakom u
govoru riickhaltlos pretvorio u riickgratlos (bez kime, op.p.).
U vama ve poznatim primjerima koji ostavljaju dojam zgunjavanja i skraivanja, radi se o ispravcima,
dodacima ili nastavcima, u kojima do izraaja dolazi i jedna druga tenja, osim one prve. Ovdje su zum

Vorschein (na vidjelo, op.p.) izbile neke stvari, ali radije bih rekao - svinjarije (Schweiner-eien), no izraava se, da su neke stvari izbile - zum Vor-schwein. - Ljude, koji to razumiju, moemo nabrojiti naprste
jedne ruke; ali, ne - postoji samo jedan jedini, koji to razumi-je, dakle: na jedan prst ruke. Ili, moj suprug
moe jesti i piti to god eli. No, vi znate da ja uope ne trpim, da on bilo to eli; dakle, on smije jesti i piti
ono, to ja elim. U svim ovim sluajevima, do omake u govoru dolazi iz sadraja same ometene namjere,
ili se na nju nadovezuje.
Druga vrsta odnosa izmeu obiju interferirajuih namjera djeluje neobino. Ako ometajuca namjera
nema nikakve veze sa sadrajem one ometene, otkuda se onda uope pojavljuje, i o emu ovisi da se kao
omaka pojavljuje upravo na tom, odreenom mjestu? Opaanje, kao jedino koje ovdje moe pruiti
odgovor, omoguava da se razazna kako se omaka oslanja na onaj tijek misli kojim se osoba, o kojoj se
radi, ba-vila neto ranije, i koji sada djeluje na taj nain, bez obzira da li je ve pronala svoj izraz u govoru,
ili ne. Ona se zato uistinu moe nazvati i odjekom, ali ne nuno i odjekom izgovorenih rijei. Ovdje ne
nedostaje niti asocijativna po-vezanost izmeu ometajueg i ometenog, samo to ne nastaje unutar sadraja,
ve umjetno, poesto i vrlo usiljenim putevi-ma povezivanja.
Posluajte za ovo jedan jednostavan primjer, koji sam osobno zapazio. Jednom sam u naim lijepim
Dolomitima susreo dvije beke dame koje su bile odjevene kao turisti. Otpratio sam ih dio puta, te smo
popriali o zadovoljstvima, ali i o tekoama turistikog naina ivota. Jedna je od dama priznala, kako dan
proveden na taj nain sadri u sebi i neto neugodno. Istina je, ree, da nije nimalo ugodno itav dan to-liko
etati po suncu, da i bluza i koulja postaju posve pro-moene znojem. U ovoj je reenici trebala nadvladati
kratko zamuckivanje. Zatim je nastavila: No, kad se stigne do hlaa (nach Hose, op.p.) i kad se moe
presvui... Nismo tada anali-zirali ovu njenu govornu omaku, no vjerujem da ste je lako razumjeli. Dama je
imala namjeru upotpuniti nabrajanje kou-ljom, jaknom i hlaama. Iz motiva upotpunjivanja izostalo je
spominjanje hlaa, no zato se u sljedeoj, sadrajno posve neovisnoj reenici, pojavila ova neizgovorena
rije, kao izvr^ tanje rijei koja slino zvui - kad se stigne kui (nach Hause).
Sad se moemo osvrnuti i na dugo odgaano glavno pi-tanje: kakve su to namjere, koje se izraavaju na
ovaj neobian nain - kao smetnja nekim drugima. Pa, razumije se, vrlo razliite, iako u njima pokuavamo
pronai ono to je zajed-niko. Ispitamo li niz takvih primjera, ubrzo e se ispostaviti da se one mogu
podijeliti u tri grupe. Prvoj grupi pripadaju slu-ajevi, u kojima je ometajua namjera poznata govorniku, a
uz to ju je osjetio jo i prije izricanja same omake u govoru. Tako kod omake u govoru Vorschwein,
govornik ne samo to priznaje da je u sebi dogaaje o kojima se radi osuivao kao
Schweinereien (svinjarije), ve i da je imao namjeru toj osudi dati i glasan izraz, od ega je kasnije
odustao. Drugu grupu tvore sluajevi, u kojima govornik takoer prepoznaje ometajuu namjeru kao svoju,
no nita ne zna o tome da je ona bila aktivna upravo tik pred izricanje omake u govoru. Dakle, on prihvaa
nae tumaenje svoje omake u govoru, iako joj se u odreenoj mjeri udi. Primjeri za ovakvo pona-anje
moda e se lake pronai u drugim vrstama omaki, nego u govornima. U treoj grupi, govornik energino
pobija tumaenje ometajue namjere; on ne samo da osporava kako je ona nastala u njemu i prije izgovaranja
omake u govoru, ve e ustvrditi, da mu je openito posve strana. Podsjetite se na primjer aufstossen
(podrignuti, op.p.), te na gotovo ne-pristojno poricanje, koje mi je taj govornik uputio nakon razotkrivanja
ometajue namjere. Vi znate da u shvaanju ovih sluajeva jo nismo postigli suglasnost. Ne bih se ba
mnogo obazirao na poricanje govornika zdravice, te bih se bez imalo zbunjivanja zadrao na svom
tumaenju, dok ste vi - mislim -jo uvijek pod utjecajem njegova opiranja, i ocje-njujete, ne bi li trebalo
odustati od tumaenja ovakvih omaki te ih prihvatiti kao iste fizioloke djelatnosti u pred-ana-litikom
smislu. Mogu zamisliti to je to, od ega strahujete. Moje tumaenje u sebi ukljuuje i pretpostavku, da se
kod govornika mogu izraziti i one namjere, o kojima on sam nita ne zna, no koje ja mogu izvesti iz indicija.
A pred jednom toliko novom pretpostavkom, prepunom tekih posljedica, vi se zaustavljate. Ja to razumijem
i utoliko vam dajem za pravo. No, jedno moramo ustanoviti: elite li dosljedno provesti shvaanje omaki,
utvreno ve na tolikim mnogim primje-rima, morate se odmah odluiti i za spomenutu neobinu pretpostavku. Ne moete li to, tada biste se iznova trebali odrei jedva steenog razumijevanja omaki.

Ostanimo jo pri onome, to ujedinjuje sve tri grupe i to je zajedniko u sva tri mehanizma omake u
govoru. Na sre-u, to je oevidno. U prve dvije grupe govornik prepoznaje ometajuu namjeru; u prvoj se k
tome jo dodaje, da se javila tik pred samo izricanje omake u govoru. No, u oba je sluaja bila potisnuta.
Govornik odlui da je ne ukljui u svoju izjavu, i potom mu se dogaa omaka u govoru, to jest - potisnuta
namjera se i protiv njegove volje namee i iskazuje tako, da izricanje namjere koju je on dopustio - mijenja,
mijea se s njom ili ak i uskae na njeno mjesto. To je, dakle, mehani-zam omaki u govoru.
Sa svog stanovia, s ovdje opisanim mehanizmom mogu u najljepi sklad dovesti i proces, koji se odvija
u naoj treoj grupi. Trebam samo pretpostaviti, da se ove tri grupe razliku-ju po razliitom, duboko
zadiruem potiskivanju neke namje-re. U prvoj grupi namjera postoji, a govorniku postaje vidlji-va trenutak
prije no to progovori; tek tada ona doivljava svoje potiskivanje, no zato se obeteuje kroz govornu omaku. U drugoj je grupi potiskivanje jo dublje: namjera vie nije primjetljiva tik pred samo izricanje. udno,
to je nimalo ne ometa da sudjeluje u uzrokovanju omake u govoru! No, time nam je znatno olakano
objanjavanje procesa u treoj grupi. Ja u se osmjeliti i pretpostaviti, da se kroz omaku mo-e izraziti jo
jedna namjera, koja je bila potisnuta neko vri-jeme, moda ak i kroz due razdoblje, koja nije opaena, pa je
stoga govornik i moe tako izravno poricati. No, ostavite sam taj problem tree grupe po strani; jer, iz
opaanja na dru-gim sluajevima morate sami izvui zakljuak, da je potis kivanje postojee namjere da
se neto iskae nezaobilazan uvjet, da bi se neka omaka u govoru i dogodila.
Sad smijemo ustvrditi, da smo uinili daljnji napredak u razumijevanju omaki. Ne samo to znamo, da
su one duevne djelatnosti kojima se moe odrediti smisao i namjera, ne samo da nastaju pod utjecajem dviju
razliitih namjera, ve i da je, osim toga, jedna od tih dviju namjera morala iskusiti odreeno potiskivanje
prije izricanja, kako bi se mogla izrazi-ti kroz ometanje one druge. I ona je sama vjerojatno bila prvo
ometena, prije no to je mogla postati ometajuom. No time, naravno, jo nismo postigli cjelovito
objanjenje ovih pojava, koje nazivamo omakama. Vidimo da se odmah pojavljuju daljnja pitanja i, uope,
nasluujemo da e se pojavljivati sve vie povoda za nova pitanja, to e se postizati vee razumi-jevanje.
Moemo, primjerice, upitati - zbog ega se sve to ne odvija mnogo jednostavnije. Kad ve postoji
namjera da se neka odreena tenja suzbije, umjesto da se izvede, tada bi potiskivanje trebalo biti barem
toliko uspjeno, da nita od te tenje ne doe do izraaja, ili bi pak suzbijanje moglo biti i toliko neuspjeno,
da suzbijena tenja doe do izraaja u cijelosti. No, omake su rezultati kompromisa, one ozna-avaju
polovian uspjeh, i polovian neuspjeh za svaku od dviju namjera; namjera koja je u opasnosti niti je posve
potis-nuta, niti se posvema izraava, uz izuzetak nekih sluajeva. Moemo pomisliti da moraju postojati
posebne okolnosti kako bi dolo do takvih rezultata uzajamnog djelovanja ili kompromisa, no - ne moemo
ak niti nasluivati, kakve bi one vrste trebale biti. Ne vjerujem, takoer, da bismo daljnjim produbljivanjem
prouavanja omaki mogli doprijeti do ovih, nama nepoznatih odnosa. Vjerojatno je mnogo nunije provjeriti prije toga i druga zatamnjena podruja duevnog ivota; ve bi nam i analogije koje bismo tamo susreli
mogle dati hrabrosti da postavimo takve pretpostavke, koje bi bile pre-poruljive za jedno temeljitije
razjanjenje. I, jo neto! I rad s malim pokazateljima, kakvima se bavimo na ovom podruju, donosi sa
sobom svoje opasnosti. Postoji jedno duevno oboljenje, kombinatorika paranoja, kod kojeg se
procjenjivanje ovih malih pokazatelja bezgranino iskori-tava, a ja se sigurno neu zauzeti za to, da su
zakljuci donijeti na temelju toga posve ispravni. Od takvih nas opas-nosti mogu zatititi jedino iroki
temelji naih zapaanja, te ponavljanje slinih dojmova iz najrazliitijih podruja duevnog ivota.
Dakle, ovdje emo napustiti analizu omaki. Ali, jo vas na jednu stvar ipak smijem opomenuti: zadrite
u svom sjea-nju nain, na koji smo se do sada bavili ovim pojavama - kao uzor. Na ovom primjeru moete
uvidjeti kakve su namjere na-e psihologije. Mi pojave ne elimo samo opisati i klasificirati, ve ih shvatiti
kao pokazatelje jedne igre sila, koja se odvija u dui, kao iskazivanje tenji koje nastoje ostvariti svoj cilj i
ko-je rade zajedniki, ili jedna protiv druge. Mi traimo dinami ko shvaanje duevnih pojava. Stvarno
zapaene pojave mo-raju prema naem shvaanju ustuknuti pred tenjama, koje su samo pretpostavljene.
I iako kod omaki ne elimo vie ii u dubinu, moemo jo uiniti jedan hitar pregled irine ovog
podruja, pri emu emo iznova pronai ve poznato, ali naii i na trag poneeg novog. Pri tome emo se
pridravati ve u poetku spomenute podjele na tri grupe omaki u govoru s njima pridruenim omakama u

pisanju, itanju, sluanju, zaboravljanju - koje se dalje razrauju ovisno o zaboravljenom objektu (imena,
nepoznate rijei, namjere, dojmovi) i njegovu pogrenom dohvaanju, zametanju, gubljenju. Obazremo li se
na zablude, one se djelomice prikljuuju zaboravljanju, a djelomice pogrenom dohvaanju predmeta.
Ve smo se dosta bavili omakama u govoru, pa ipak se jo poneto moe pridodati. Jer, na omake u
govoru nadovezuju se manje afektivne pojave, koje nisu posve beznaajne. Nitko ne ini rado omaku u
govoru; esto namjerno i preuje vlasti-tu, no nikad nee preuti omaku u govoru nekog drugog. Na neki je
nain omaka u govoru i zarazna; nije o njoj lako go-voriti, a da i sami ne zapadnemo u nju. I najneznatnije
oblike omake u govoru, koji nam ne mogu pruiti neka naroita razjanjenja u vezi prikrivenih duevnih
procesa, ipak nije te-ko prozrijeti u njihovoj motivaciji. Primjerice, kad netko dugi samoglasnik izgovori
posve kratko zbog omake u go-voru nastale u toj rijei iz bilo koje motiviranosti, tada e sljedei kratki
toliko otegnuti, da e uiniti jo jednu omaku u govoru, kojom e kompenzirati onu raniju. Isto tako, kad
neki dvoglas izgovori neisto i povrno, na primjer - eu ili oi kao ei, on se pokuava ispraviti tako, to e
sljedei ei zami-jeniti sa eu ili oi. Pri tome se mjerodavnim ini obzir prema sluatelju, koji ne bi zbog toga
smio povjerovati, da je govor-niku posve ravnoduan nain na koji vlada svojim materinjim jezikom. Jer,
druga kompenzirajua omaka upravo i ima na-mjeru sluatelju ukazati na onu prvu, i uvjeriti ga, da nije promakla niti govorniku. Najei, najjednostavniji i najneznat-niji sluajevi omaki u govoru sastoje se u
zgunjavanju i za-diranju sljedee rijei u onu raniju, a izbijaju u beznaajnim dijelovima razgovora. U nekoj
se poduoj reenici, na pri-mjer, omaka u govoru dogaa tako da posljednja rije namje-ravane izjave zadre
u onu prethodnu. To ostavlja dojam odre-enog nestrpljenja da se reenica to prije zavri, a openito
dokazuje odreeno protivljenje sadraju te reenice, ili uope razgovoru. Tako dolazimo do graninih
sluajeva, u kojima se mijeaju razlike izmeu psihoanalitikih i openitih fiziolo-kih shvaanja omaki u
govoru. Pretpostavljamo da u ovim sluajevima postoji ometajua tenja namjeravanog govora; no, ona
moe samo pokazati da postoji, ali ne i ono, to joj je samoj namjera. Poremeaj koji izaziva, potom slijedi
bilo ko-je glasovne utjecaje ili asocijativnu povezanost, pa se moe shvatiti kao odvlaenje pozornosti od
namjeravane izjave. Samo, niti taj poremeaj pozornosti, a niti asocijativne sklo-nosti, kad se ukljue, ne
pogaaju samu sr tog procesa. To postaje pokazatelj postojanja namjere ometanja eljene izjave, ija se
priroda ovaj put ne moe odgonetnuti iz njena uinka, kako je to bilo mogue u svim bolje izraenim sluajevima omaki u govoru.
Omake u pisanju, na koje sada prelazim, toliko se podu-daraju s omakama u govoru, da ne moramo
oekivati neke nove stavove. Moda nam je ak sueno i malo naknadno pro-listavanje ranije reenog. Jer,
toliko rasprostranjene male omake u pisanju, zgunjavanja, zadiranja kasnijih, a naroito posljednjih rijei,
opet ukazuju na jednu openitu nevoljkost tijekom pisanj, te nestrpljivost da se ono to prije okona;
izrazitiji uinci pisanih omaki omoguuju da se prepozna priroda i namjera ometajue tenje. Openito se
zna, da - kad u nekom pismu naiete na omaku - neto s poiljateljem nije bilo u redu; a to se to kod njega
dogaalo, ne moe se ba uvi-jek utvrditi. Cesto onaj, koji pie, niti ne zamjeuje omaku u pisanju, kao sto
je to i kod omake u govoru. Stoga je uoljivo sljedee zapaanje: postoje ljudi koji vjebaju naviku, da
svako pismo koje napiu i proitaju prije njegova odailjanja. Drugi se ne koriste time; no, ako ga ipak
ponekad proitaju, tada obino imaju priliku pronai neku oevidnu omaku u pisanju, te je potom ispraviti.
Kako to treba objasniti? To izgleda gotovo kao da ti ljudi znaju, da su pri pisanju pisma uinili neku omaku.
Trebamo li uistinu povjerovati u to?
Na praktino znaenje omake u pisanju nadovezuje se i jedan zanimljiv problem. Moda ete se
prisjetiti sluaja jed-nog ubojice H., koji se iz znanstvenih instituta uspio doepati kultura uzronika
strahovito zaraznih bolesti, predstavljajui se kao istraiva bakterija, i koji je te kulture iskoristio za to, da
na najsuvremeniji nain sa svog puta ukloni njemu bliske osobe. Taj se ovjek jednom kod rukovodstva
takvog jednog instituta poalio na neuinkovitost kultura koje su mu dosta-vili, no pri tome je uinio omaku
u pisanju, pa je umjesto rijei bei meinen Versuchen an Mausen oder Meerschwein-chen (kod mojih
pokusa na mievima ili zamorcima, op.p.) u njemu jasno stajalo bei meinen Versuchen an Menschen (kod
mojih pokusa na ljudima, op.p.). Ovu su omaku uoili i lijenici tog instituta; no, koliko znam, nisu iz nje
izvukli ni-kakve zakljuke. No, to vi mislite? Nisu li lijenici ovu napisanu omaku trebali prije shvatiti kao

priznanje, te potak nuti istragu kojom bi na vrijeme zaustavili djelovanje tog zloinca? Nije li u ovom
sluaju nepoznavanje naeg shva-anja omaki postalo uzrokom jednog propusta, znaajnog u praksi? Ja
mislim, da bi se meni takva jedna omaka u pisanju zasigurno uinila vrlo sumnjivom, no njenom koritenju
kao priznanju stoji na putu neto vrlo vano. Jer, stvar nije tako jednostavna, kako se ini. Omaka u pisanju
zasigurno je po-kazatelj, no sama za sebe ne bi bila mogla biti dostatan uvod za poetak istrage. Da se ovjek
bavi milju kako e inficirati ljude, to ova omaka bez sumnje govori, no ne moe se doni-jeti odluka ima li
ova pomisao vrijednost jasne tetne namje-re, ili zapravo beznaajne fantazme. ak je mogue da bi o-vjek,
koji je uinio ovakvu omaku u pisanju - odbacio od sebe takvu fantazmu s najboljim subjektivnim
opravdanjima, te je zanijekao kao njemu neto posve strano. A kad emo kas-nije prouavati razliku izmeu
psihike i materijalne stvarno-' sti, moi ete jo bolje razumjeti ove mogunosti. No, to je opet sluaj, u
kojem omaka naknadno dobiva neslueni zna-aj.
Kod omaki u itanju nailazimo na jednu psihiku situaci-ju, koja se jasno razlikuje od one kod omaki
u govoru ili pi-sanju. Jer, jedna od obiju meusobno konkurentnih tenji ovdje je zamijenjena osjetilnom
pobudom, pa je moda zato i manje otporna. Ono to se ita nije proizvod vlastita duevnog ivota, kao ono,
to se namjerava napisati. Stoga se u velikom broju sluajeva omaka u itanju sastoji od cjelovite zamjene.
Rije, koju je trebalo proitati, zamijenjena je posve drugom, pri emu ne treba postojati sadrajna
povezanost izmeu teks-ta i uinka omake u itanju, ve se u pravilu radi o oslanjanju na slinost meu
rijeima. Lichtenbergov primjer: Aga-memnon umjesto angenommen, najbolji je primjer iz ove grupe. eli li
se upoznati ometajua tenja koja uzrokuje omaku u itanju, tada se mora posve zanemariti pogreno proitan tekst, te uvesti analitiko istraivanje s ovim pitanjima: koja pomisao nastaje kao najblia uinku
omake pri itanju, te u kojoj je situaciji dolo do pogrenog itanja. Katkad je do-statno i samo poznavanje
ove posljednje, pa da se razjasni omaka u itanju, primjerice, kad netko luta stranim gradom, naavi se u
odreenoj potrebi, pa na velikoj ploi, na prvom katu neke zgrade, proita rije Klosetthaus (kua s javnim
za-hodima). Ima jo upravo toliko vremena da se zaudi tome to je natpis postavljen tako visoko, prije no
to otkrije da se na njoj zapravo moe proitati Korsetthaus (prodavaonica steznika). U drugim sluajevima
upravo omaka u itanju, ne-ovisno o sadraju teksta, zahtijeva uputanje u analizu, koju je nemogue
izvriti bez uvjebanosti u psihoanalitikoj tehnici i bez povjerenja u nju. No, najee se ipak lake
dospijeva do razjanjenja omake, koja nastaje prilikom itanja. Kao i u primjeru Agamemnona, zamijenjena
rije bez daljnjeg otkriva jedan misaoni krug, iz kojeg poremeaj proizlazi. U ovim je ratnim vremenima, na
primjer, vrlo uobiajeno da se imena gradova i vojskovoa, te vojniki izrazi to nam se neprekid-no vrte
oko uiju - mogu proitati posvuda, gdje ususret na-ilazi poneka slina rije. Ono to nekoga zanima i
zaokuplja, to i stupa na mjesto onoga, to mu je strano i jo nezanimlji-vo. Tragovi misli ometaju prihvaanje
novoga.
Niti kod omaki u itanju ne nedostaje sluajeva druge vrste, u kojima ve i sam tekst, koji se ita,
pobuuje ometaju-u tenju, kroz koju se zatim najee pretvara upravo u svoju sutu suprotnost. Kad treba
proitati neto neeljeno, anali-zom se uvjeravamo u to, da bi snanu elju za odbijanjem pro-itanog trebalo
smatrati odgovornom za nastalu izmjenu u i-tanju.
Kod eih sluajeva omaki u itanju koje smo spome-nuli kao prve, zapostavljena su dva imbenika,
kojima smo dodijelili znaajnu ulogu u mehanizmu omaki: sukob dviju tenji, te potiskivanje jedne od njih,
koja to nadoknauje iza-zivajui omaku. Ne radi se o tome da bi kod omake u ita-nju postojalo neto
suprotstavljeno, ve da je prodiranje misaonog sadraja koji dovodi do omake u itanju mnogo oevidnije
no potiskivanje, koje je on prije toga trebao otrpje-ti. Upravo ova dva imbenika najoevidnije susreemo
kod razliitih situacija omaki zbog zaboravljanja.
Zaboravljanje namjera zapravo je posve jasno, a njegovo tumaenje, kako smo uli, ne osporavaju ni
nestrunjaci. Sva-ki put je tenja koja ometa namjeru - suprotna namjera, ne-voljkost za koju nam tek
preostaje shvatiti zbog ega se ne izraava drugaije, i to na neki manje prikriven nain. No, po-stojanje ove
protutenje je nesumnjivo. Ponekad se uspijeva razotkriti motiv koji ovu protutenju primorava da se
prikrije, iako ona svaki put postie svoju svrhu iz prikrajka - putem omake, jer kad bi se iskazala kao
otvoreno opiranje, odbija-nje bi joj bilo zajameno. Kad izmeu namjere i njena izvrenja nastupi znaajna
promjena psihike situacije zbog koje nee doi u pitanje izvrenje te namjere, tada zaboravlja-nje namjere

nadilazi okvire omake. ovjek se tome vie ne udi i uvia, da bi bilo posve suvino prisjetiti se namjere;
ona je bila trajno ili privremeno dokinuta. Omaka se moe nazva-ti zaboravljanjem namjere tek ako vie ne
moemo vjerovati u takav jedan prekid.
Sluajevi zaboravljanja namjera openito su toliko jasni i providni, da upravo stoga nisu zanimljivi za
naa istraivanja. Ali, iz ovih prouavanja omaki moemo ipak na dva mjesta nauiti neto novo. Rekli smo
da zaboravljanje - dakle, ne-izvrenje neke namjere - ukazuje na neku njoj neprijateljsku volju. To ostaje na
snazi, samo to prema ishodima naih istraivanja ta suprotna volja moe biti dvojaka - izravnija, ili
neizravnija. Sto se podrazumijeva pod ovom potonjom, naj-bolje se moe objasniti na jednom ili dva
primjera. Kad zatitnik zaboravi zaloiti se za svog tienika kod neke tree osobe, to se moe dogoditi zato,
to se zapravo ba i ne zani-ma za svog tienika, pa ga stoga nerado i preporuuje. Svakako e barem
tienik u tom duhu shvatiti ovo njegovo zaboravljanje. No, sve se moe odvijati i zamrenije. Volja protivna
izvrenju namjere moe kod zatitnika biti uzroko-vana i s neke druge strane, te se izraziti na posve drugom
mjestu. To ne treba biti ni u kakvoj vezi sa tienikom, ve on moe imati neto protiv one tree osobe, kod
koje bi se za njega trebao zaloiti. Vidite, dakle, kakva se razmiljanja i ovdje sukobljavaju s praktinom
primjenom naih tumaenja. tienik, usprkos ispravnom tumaenju tog zaboravljanja, dolazi u opasnost da
postane isuvie sumnjiav, te time svom zatitniku uini teku nepravdu. Ili: kad netko zaboravi sas-tanak
obean nekom drugom, koji je zaista i namjeravao odrati, tada bi najee objanjenje za to bilo - izravna
nesklonost prema susretu s tom osobom. No, ovdje bi analiza mogla podnijeti dokaz, da se ometajua tenja
ne odnosi na tu osobu, ve je usmjerena protiv mjesta na kojem se sastanak treba odrati, i koje se eli
izbjei zbog nekog bolnog iskus-tva, vezanog uza nj. Ili: kad netko zaboravi predati pismo na potu, suprotna
bi se tenja mogla povezati sa sadrajem tog pisma; no, ni u kom sluaju nije iskljueno i to, da je pismo
samo po sebi posve bezazleno, te da do suprotnih nastojanja dolazi samo zato, jer neto u njemu podsjea na
neko ranije odaslano pismo, koje je bilo izravan povod za suprotnu te-nju. Moe se rei, da se opravdana
suprotna tenja prenijela s onog ranijeg pisma na ovo sadanje, kod kojeg zapravo nije imala to traiti.
Vidite, dakle, da se prilikom procijenjivanja naih opravdanih tumaenja treba nauiti oprezu i uzdrava-nju;
jer ono, to je psiholoki jednako po vrijednosti, u praksi moe imati uistinu mnoga znaenja.
Pojave kakve su ove uinit e vam se vrlo neuobiajeni-ma. Moda ste skloni pretpostaviti, da
neizravna suprotna volja ovaj proces gotovo ve obiljeava kao patoloki. No, uvjeravam vas da se on
dogaa i u okvirima normalnog i zdra-vog. Uostalom, nemojte me pogreno shvatiti. Nikako ne e-lim
priznati nepouzdanost naih analitikih tumaenja. Mno-goznanost zaboravljanja namjere o kojoj sam
govorio postoji samo dok ne izvrimo analizu sluaja, i ne protumaimo ga na temelju naih opih
pretpostavki. Kako analizu radimo s oso-bom o kojoj se radi, svaki put s dostatnom sigurnou osje-amo, je
li to izravna suprotna volja, ili - otkuda ona uope proizlazi.
Druga je toka sljedea: kad u velikoj veini sluajeva pronaemo potvrenim, da se zaboravljanje neke
namjere svodi na suprotnu volju, tada dobivamo hrabrosti da takvo rjeenje proirimo i na jedan drugi niz
sluajeva, u kojima analizirana osoba ne potvruje na zakljuak o postojanju te suprotne volje, ve ga
odbija. Uzmite ovdje kao primjere za to sve ee dogaaje - da ovjek zaboravi vratiti knjige koje je
posudio, te platiti raune ili dugove. Bit emo toliko drski, da tom ovjeku o kojem se radi predbacimo, kako
kod njega po-stoji namjera da te knjige zadri, a dugove ne plati; i iako on odbija takvu namjeru, nee biti u
mogunosti dati nam za svoje ponaanje neko drugo objanjenje. Na ovo mi nastavlja-mo, da on ima takvu
namjeru, samo da o njoj nita ne zna; ali, nama je dosta da se razotkrila kroz djelovanje zaboravljanja. On
nam moe odgovoriti, kako je naprosto - zaboravio. Sad ovu situaciju prepoznajete kao onu, u kojoj smo se
ve jed-nom zatekli. elimo li dosljedno nastaviti svoja toliko mnogo puta potvrena tumaenja omaki, koja
su se pokazala oprav-danima, bit emo neizbjeno prisiljeni na pretpostavku, da kod ovjeka postoje tenje
koje mogu biti djelatne, a da on o njima nita ne zna. No, time dolazimo u proturjeje sa svim stavovima,
koji gospodare u ivotu i psihologiji.
Na isti se nain i zaboravljanje vlastitih i stranih imena, kao i stranih rijei moe svesti na suprotnu
namjeru, koja je izravno ili neizravno usmjerena protiv imena o kojem se radi. O takvoj sam vam izravnoj
nesklonosti ranije ve spomenuo vie primjera. No, ovdje je naroito esto neizravno uzroko-vanje, koje

uglavnom zahtijeva briljivu analizu da bi bilo utvreno. Tako je, primjerice, u ovim ratnim vremenima, koja
su nas prisilila da se odreknemo tolikih svojih ranijih sklonos-ti, i raspolaganje sjeanjem na vlastita imena
mnogo propati-lo zbog najudnijih povezivanja. Nedavno mi se dogodilo, da se nisam mogao prisjetiti
bezazlenog imena moravskog grada Biserna, pri emu je analiza pokazala da tome nije krivo nika-kvo
izravno neprijateljstvo, ve slinost s imenom palae Bi-senzi u gradu Orvietto, u kojem sam nekoliko puta
rado boravio. Kao motiv za ovu tenju usmjerenu protiv prisjeanja imena po prvi put nam se pojavilo
naelo, koje e nam tek ka-snije razotkriti svoj cjelovit i po svemu velianstven znaaj pri uzrokovanju
neurotinih simptoma: nesklonost sjeanja da se prisjeti neega, to je bilo povezano s osjeajima neugode,
jer bi se prilikom ponavljanja taj osjeaj neugode opet obno-vio. Ovu sklonost izbjegavanju neugode iz
sjeanja ili drugih psihikih inova, psihiki bijeg od neugode smijemo priznati kao posljednji djelatni motiv,
i to ne samo pri zaboravljanju imena, ve i kod mnogih drugih omaki, kakve su neizvre-nja, zablude i
ostalo. Ipak, ini se da je zaboravljanje imena psiho-fizioloki naroito olakano pa se javlja i u onim sluajevima, koji ne doputaju povezanost s umnoavanjem nekog neugodnog motiva. Kad netko izrazito naginje
zaboravljanju nekog imena, tada analitikim istraivanjem moete kod nje-ga utvrditi kako se tog imena ne
prisjea, i to ne samo stoga to ga ne voli ili jer ga podsjea na neto omraeno, ve i zato, jer to ime kod
njega pripada jednom drugom asocijativnom krugu s kojim ima prisnije veze. Kao da je ime tamo gotovo
zadrano, pa je uskraeno drugim, trenutno djelujuim aso-cijacijama. Kad se prisjetite umjetnikih djela
mnemotehnike, s odreenim ete uenjem utvrditi da se imena zaboravljaju upravo kao posljedica istih onih
povezanosti, koje se inae namjerno uspostavljaju da bi se zatitile pred zaboravom. Uz-mite, primjerice, ime
kao to je Theodor. Nekome od vas ne-e ovo ime znaiti nita naroito; no, za druge je to ime njiho-va oca,
brata, prijatelja ili - njihovo vlastito. Tada e vam ana-litiko istraivanje pokazati kako onaj prvi nije u
opasnosti da zaboravi, kako i odreena nepoznata osoba nosi ovo ime, no kako e oni drugi neprekidno
naginjati tome, da nepoznatom uskrate ime za koje im se ini da je namijenjeno njihovim intimnim vezama.
Pretpostavite sada da se ova asocijativna smetnja moe susresti s djelovanjem naela neugode, povrh toga i s
neizravnim mehanizmom; tek tada ete postati spo-sobni stvoriti odgovarajuu predodbu o potekoama,
koje uzrokuje privremeno zaboravljanje imena. No, sva e vam ova dogaanja bez pogovora razotkriti jedna
ispravna analiza.
Zaboravljanje dojmova i doivljaja ukazuje, i to jo mno-go jasnije i iskljuivije no to to ini
zaboravljanje imena, na djelovanje tenje da se neugodno ukloni to dalje od sjeanja. Naravno, ono ne
pripada cijelim svojim obimom omakama, ve samo utoliko, ukoliko nam se uini upadljivim i neopravdanim - mjerimo li mjerilom naih uobiajenih iskustava -dakle, primjerice, kad zaboravljanje pogaa isuvie
svjee ili isuvie znaajne dojmove, ili one iji izostanak stvara praz ninu unutar jedne cjeline koje se
inae posve dobro sjeamo. Zato i kako mi uope moemo zaboraviti, izmeu ostalih, i one doivljaje koji
su na nas zasigurno ostavili najdublji do-jam, kakvi su dogaaji iz naih prvih godina djetinjstva - to je posve
drugi problem, kod kojeg odreenu ulogu svakako igra i obrana od neugode, no time jo zadugo nije sve i
objanjeno. A da se neugodni doivljaji lako zaboravljaju, injenica je u koju ne treba posumnjati. Primijetili
su je razni psiholozi, a na velikog je Damina ostavila takav dojam, da si je nametnuo zlatno pravilo opaanja; koja su se inila nepovoljnima za njegovu teoriju, biljeio bi naroito pozorno, jer se uvjerio da se
upravo ona nisu eljela zadrati u njegovu pamenju.
Tko po prvi put slua o ovom naelu - obrani od neugod-nih sjeanja pomou zaborava, rijetko e
propustiti prigovo-riti kako je iz vlastita iskustva nauio da se upravo neugod-nosti teko zaboravljaju, te se
uvijek iznova vraaju u sjeanje i protiv volje osobe, da bi je muile - primjerice, sjeanje na uvrede i
ponienja. I ova je injenica tona, pa ipak, prigovor ne stoji. Vano je pravovremeno zapoeti raunati s
time, da je duevni ivot poprite borbe i igre meusobno suprotstav-Ijenih tenji, ili - izraeno nedinamiki
- da se sastoji od pro-turjenosti i parova suprotnosti. Postojanje jedne odreene tenje nikako ne iskljuuje i
tenju, koja joj je suprotna; jer, prostora ima za obje. Radi se samo o tome, kako se te suprot nosti
postavljaju jedna prema drugoj, kakvi uinci proizlaze iz jedne, a kakvi iz one druge.
Gubljenje i zagubljivanje su nam naroito zanimljivi zbog njihove vieznanosti, dakle - zbog
raznolikosti tenji, u iju slubu ove omake mogu stupiti. Svim je ovim sluajevima zajedniko da se neto

htjelo izgubiti; no, iz kojeg razloga i u koju svrhu - u tome se oni razlikuju. Stvar se gubi kad je ote-ena,
kad postoji namjera da se zamijeni nekom boljom, kad vie nije prirasla srcu, kad potjee od neke osobe s
kojom su se odnosi pogorali, ili kad je dobivena pod okolnostima, o kojima se vie ne eli razmiljati. Istom
ovom cilju moe po-sluiti i isputanje, oteivanje, lomljenje stvari. U ivotu drutva vjerojatno se stiglo do
iskustava, da su nametnuta i izvanbrana djeca mnogo osjetljivija od one, roene zakonito. Za ovakav
rezultat nije bila potrebna gruba tehnika takozva-nih proizvoaica anelia; za to je dostajalo i odreeno
za-postavljanje u njezi ove djece. I sa uvanjem stvari moglo bi biti jednako, kao i s takvom djecom.
No, stvari mogu biti odreene za gubljenje i kad nisu izgubile vlastitu vrijednost, naime - kad postoji
namjera da se neto rtvuje sudbini, kako bi se obranilo od nekog drugog gubitka od kojega se strahuje.
Prema tvrdnjama analize, ova-kve su sudbinske zakletve meu nama jo uvijek dosta este, pa je stoga nae
gubljenje esto zapravo - dobrovoljno rtvo-vanje. Isto se tako gubljenje moe staviti u slubu prkosa i samokanjavanja; ukratko, nesagledive su udaljenije motivacije tenji, da se neke stvari oslobodimo tako, da je
izgubimo.
Pogreno uzimanje stvari koristi se esto, kao i ostale za-blude, da bi se ispunile one elje, kojih bi se
trebalo odrei. Pri tome se ova namjera prikriva pod krinkom - sretnog slu-aja. Tako se, primjerice,
dogodilo jednom naem prijatelju; kad je nevoljko trebao krenuti eljeznicom u neki oblinji grad u posjetu,
prilikom presijedanja je uao u pogrean vlak, koji ga je iznova dopremio u grad; ili, kad bi se netko na putovanju svakako elio zadrati neko vrijeme na jednoj od meu-stanica, to zbog ostalih obveza ne bi trebao
uiniti, pa previ-di ili zakasni na daljnju prometnu vezu, te je tako primoran na eljeni prekid putovanja. Ili,
kako je to bilo s jednim mojim bolesnikom kojemu sam zabranio da telefonom naziva svoju dragu, i koji je
omakom, jer je bio zamiljen, izgovorio krivi broj elei telefonirati meni, pa se odjednom zatekao na
telefonskoj vezi - s njom. Zgodan, a ak i za praksu znaajan primjer izravne omake dohvaanja donosi
promatranje jed-nog inenjera, a vezano je uz uvod u oteenje jedne stvari:
Prije nekog vremena sam radio sa svojim suradnicima u laboratoriju Visoke kole na nizu sloenih
pokusa vezanih uz elasticitet - posao, koji smo dobrovoljno preuzeli, ali je odjednom zapoeo iziskivati vie
vremena, no to smo oeki-vali. Kad sam jednog dana iznova krenuo u laboratorij sa svo-jim suradnikom F.om, on izjavi kako mu je danas nezgodno utroiti toliko vremena, kad ga kod kue eka toliko mnogo drugih
poslova koje treba obaviti; mogao sam se samo sugla-siti s njim, te ga napola u ali podsjetiti na jedan
dogaaj od prolog tjedna: Nadajmo se, da e stroj opet zatajiti, kako bi-smo mogli prekinuti posao i otii
ranije!
Kod raspodjele poslova se dogodilo, da je suradnik F. tre-bao upravljati ventilom pree, to jest, trebao je
tekuinu pod pritiskom iz akumulatora opreznim otvaranjem ventila lagano proputati u cilindar hidrauline
pree; voditelj pokusa stajao je pri tome kod manometra te je, kad se postigao pravi priti-sak, glasno
povikao: Stoj! Na ovu je naredbu F. dohvatio ventil, i svom ga snagom zavrnuo - ulijevo (svi se ventili,
bez iznimke, zatvaraju okretanjem udesno!). Time je odjednom aktivirao cjelokupni pritisak akumulatora u
prei, a cijevni vod nije bio spreman na to, pa se jedan cijevni spoj odmah rasprsnuo - posve bezazlen kvar
na stroju, koji nas je ipak pri-morao da za taj dan obustavimo posao, i krenemo kui.
Uostalom, karakteristino je to se nakon nekog vremena, kad smo razgovarali o tom dogaaju, F. uope
nije elio pri-sjetiti mojih izjava, kojih sam se ja sa sigurnou sjeao.
Ovo bi vas moglo navesti na pomisao, da nije uvijek be-zazlena sluajnost ona, koja ruke vaih sluavki
ini toliko opasnim neprijateljima vae imovine u kuanstvu. A moete odmah postaviti i pitanje, je li ba
uvijek sluaj, kad ovjek sam sebe ozlijedi te time u opasnost dovede i vlastiti integri-tet. To su poticaji
kojima i sami moete povremeno provjeriti vrijednost, slijedei analizu opaanja.
Cijenjeni moji sluatelji! Ovo jo ni izdaleka nije sve to bi se moglo izrei o omakama. Ima jo mnogo
toga to treba istraiti, i o emu valja raspravljati. No, zadovoljan sam i ako su naa dosadanja otkria na
odreeni nain uzdrmala vae donedavne stavove o tome, te ako ste postigli neki stupanj spremnosti za
prihvaanje novoga. Uostalom, odluio sam napustiti vas pred nerazjanjenim stanjem stvari. Prouava-njem
omaki ne moemo dokazati sve nae pouke, niti se bez dokaza osloniti jedino na ovu grau. Velika se
vrijednost omaki za nae svrhe nalazi u tome, da su to pojave na koje se dosta uestalo nailazi i na vlastitoj

osobi, i koje nikako nema-ju kao pretpostavku postojanje bolesti, da bi se dogodile. Tek bih jo jednom
vaem, do sada neodgovorenom pitanju dopu-stio, da na kraju doe do rijei: ako su se ljudi - kako smo na
mnogim primjerima vidjeli - toliko
pribliili razumijevanju omaki, i ako se
toliko esto ponaaju kao da su im prozreli
smisao, kako je onda mogue da iste ove
pojave uglavnom predstavljaju kao
sluajne, besmislene i beznaajne, te zato
se toliko ustro opiru njihovu psihoanalitikom razjanjenju?
DRUGI

DK)

Imate pravo, to je neobino i zahtijeva objanjenje. No, ja

SAN

vam ga neu dati, ve u vas polagano dovesti do onih uzajamnosti

iz
kojih
e
vam
se
objanjenje

nametnuti

samo,

bez

[1916. (1915.-16.)]
moje pomoi.

V. predavanje POTEKOE

I PRVA PRIBLIAVANJA

Moje dame i gospodo! Jednog se dana otkrilo, da simptomi bolesti nekih nervoznih ljudi imaju - nekakvog
smisla.1 Na tome se utemeljio i psihoanalitiki postupak izlijeenja. U tom bi se lijeenju dogaalo da
oboljeli iznose i svoje snove, umjesto svojih simptoma. Tako se javila i slutnja, da i ovi sno-vi imaju
nekakvog smisla.
No, mi neemo krenuti ovim povijesnim putem, ve emo udariti upravo obrnutim. elimo pokazati
smisao snova, kao pripremu za prouavanje neuroza. Ovo je obrtanje opravdano, jer ne samo sto je
prouavanje sna najbolja priprema za neu-roze, ve je i sam san takoer jedan neurotini simptom, i to onaj,
koji za nas ima neprocjenjivu prednost - da se javlja i kod svih zdravih osoba. Da, ak i kad bi svi ljudi bili
zdravi i kad bi samo sanjali, iz njihovih bismo snova mogli doprijeti gotovo do svih onih spoznaja, do kojih
nas je dovelo i proua-vanje neuroza.
Tako je san postao predmetom psihoanalitikog istra-ivanja. Opet jedna uobiajena, slabo cijenjena
pojava, naoko
Josef Breuer, u godinama od 1880.-1882. Usporedi ovdje i moja preda-vanja odrana u Americi 1909. godine, O psihoanalizi i O povijesti psihoanalitikih kretanja, (dijelovi VIII i X ovg Zbirnog izdanja to jest, Sabranih djela).

bez praktine vrijednosti, kakve su i omake, s kojima mu je zajedniko to, da se dogaa i kod zdravih. No,
inae su uvje-ti za na rad - nepovoljniji. Omake je zanemarivala samo znanost, vodei o njima vrlo malo
brige; no, ipak nije bila nikakva sramota baviti se njima. Reklo bi se - postoje dodue i vanije stvari, no
moda i iz ovoga moe neto proizai. Ali, bavljenje snovima ne samo sto je nepraktino i suvino, ve je i
izravno sramotno; sa sobom donosi mrnju zbog neznan-stvenosti, te pobuuje sumnjienja u neke osobne
sklonosti ka misticizmu. Da se jedan lijenik bavi snovima, kad u samoj neuropatologiji i psihijatriji ima
toliko toga ozbiljnijeg: tu-mori veliine jabuke, koji pritiskuju organ duevnog ivota, izljevi krvi, kronine

upale kod kojih se i pod mikroskopom mogu pokazati promjene na dijelovima tkiva! Ne, san je isu-vie
neznatan predmet, i ne zasluuje istraivanje.
I jo neto: sam njegov oblik prkosi svim zahtjevima eg-zaktnih istraivanja. Jer, u istraivanju sna ne
moe se biti sh guran ak niti u sam predmet istraivanja. Neka ideja ludila, primjerice, stie nam ususret
posve jasno i odreeno ocrtana. Ja sam car Kine, kae bolesnik glasno. Ali - san? On se naj-ee ne moe
niti ispriati. Kad netko pria o svom snu, ima li jamstvo da ga je tono prepriao, i nije li ga mnogo vie
tije-kom prianja izmijenio, neto mu nadodao, primoran na to neodreenou svog sjeanja? Veine snova
ne moemo se uope niti sjetiti, zaboravljeno je sve, izuzev njihovih malih odlomaka. Pa zar bi se na
tumaenju ovakve grae trebala te-meljiti neka znanstvena psihologija, ili neka metoda lijeenja oboljelih?
Odreeno pretjerivanje u nekom procjenjivanju smije nas uiniti sumnjiavima. Prigovori protiv sna kao
predmeta istra-ivanja oito idu predaleko. Beznaajnou samog predmeta morali smo se pozabaviti ve i
kod omaki. Rekli smo si, da se velike stvari mogu izraziti i kroz male znakove. to se tie neodreenosti
snova, to je tek jedna osobina, kakve su i dru-ge; a stvarima se ne mogu propisivati njihove osobine. Uostalom, postoje i posve jasni, i posve odreeni snovi. A ima i dru-gih predmeta psihijatrijskog ispitivanja, koji
trpe od iste takve osobine neodreenosti, primjerice - mnogi sluajevi opsesij-skih predodbi, kojima su se
ipak bavili i cijenjeni, ugledni psihijatri. Prisjetit u se posljednjeg sluaja, koji se pojavio u mojim
lijenikim djelatnostima. Bolesnica mi se predstavila rijeima: Imam neki odreeni osjeaj, kao da sam
nekom -vom biu - djetetu? - ne, prije psu - naudila, ili eljela naudi-ti, moda ga gurnuti s nekog mosta, ili
nekako drugaije. Tom problemu zbog nesigurnog sjeanja na san moemo pri-pomoi, ukoliko utvrdimo
da e kao san vaiti sve to god nam sanja ispria, bez obzira na sve ono, to je mogao za-boraviti ili
izmijeniti u svom prisjeanju. I konano, ne moe se tek tako openito smatrati da je san neto nevano. Iz
vla-stitog nam je iskustva poznato kako se raspoloenje, s kojim se probudimo iz nekog sna, moe protegnuti
i na itav taj dan; lijenici su promatrali i sluajeve, kod kojih neka duevna bo-lest zapone nekim snom, pa
se osoba potom pridrava neke ideje ludila iz tog sna; pa i za povijesne osobe se izvjeuje, da su iz snova
crpile poticaje za svoje znaajne poduhvate. Stoga emo upitati - otkuda zapravo potjee taj prezir znanstvenih krugova prema snu?
Mislim da je to reakcija na njegovo precijenjivanje u rani-jim Ivremenima. Poznato je, da rekonstrukcija
prolosti nije lakat no, sa sigurnou moemo pretpostaviti - dopustite mi ovu alu - da su i nai preci prije
3.000 i vie godina sanjali, i to na slian nain kao i mi. Koliko znamo, svi su stari narodi pridavali velik
znaaj snovima, i smatrali ih primjenjivima u praksi. Iz njih su izvodili znakove za budunost, u njima su
traili znamenja. Za Grke i ostale Istonjake bilo je u to vri-jeme kretanje na ratni pohod bez tumaa snova
jednako nemo-gue, kao to bi to danas bilo bez izviakih letova. Kad je Aleksandar Veliki krenuo u svoj
osvajaki pohod, u njegovoj su se pratnji nalazili najpoznatiji tumai snova. Grad Tir, koji je tada jo bio
smjeten na jednom otoku, pruao je kralju tako estok otpor, da se bavio milju o odustajanju od njegove
opsa-de. Tada je jedne noi usnio satira, koji kao da je plesao u tri-jumfu; kad je san ispriao svojim
tumaima snova, dobio je objanjenje da mu se njime najavljuje pobjeda nad gradom. Naredio je napad, i zauzeo grad Tir. Kod Etruana i Rimlja-na bile su u uporabi druge metode navijetanja budunosti, no
tumaenje snova se njegovalo i visoko cijenilo tijekom itavog helenistiko - rimskog razdoblja. Iz literature
koja se time ba-vila, ostalo nam je sauvano barem najvanije djelo, knjiga Artemidora iz Daldisa, koja se
smjeta u vrijeme cara Hadri-jana. Kako je potom dolo do toga da je vjetina tumaenja snova propala, a
san pao u nemilost, ne bih vam znao rei. Prosvijeenost nije ba u tome mogla imati mnogo udjela, jer je
mrani Srednji vijek vjerno ouvao i mnogo apsurdnije stva-ri, no to je to bilo antiko tumaenje snova. Ali,
injenica je, da je zanimanje za snove postupno utonulo u praznovjerje, te se moglo pretpostaviti samo kod
nekolovanih ljudi. Posljed-nja zloporaba tumaenja snova i u nae vrijeme u snovima tra-i brojeve,
predodreene za izvlaenje tijekom lutrije. Nasu-prot tome, egzaktna znanost dananjice poela se u vie
navra-ta baviti snom, no uvijek samo s namjerom, da na njemu pri-mijeni svoje fizioloke teorije. Naravno,
lijenici su san sma-trali ne-psihikim inom, iskazivanjem somatskih podraaja u duevnom ivotu. 1878.
godine Binz objanjava san kao tje lesni, u svim sluajevima beskoristan, a u mnogim sluajevima i
bolestan proces, iznad kojeg se dua svijeta i besmrtnost nalaze onoliko visoko, koliko i plavkasti zrak iznad

nekog pjeanog, biljem neobraslog tla u najdubljoj nizini. Maury ga usporeuje s nepovezanim trzajima
pri grenju motornih -vaca, to je u suprotnosti s usklaenim pokretima normalnog ovjeka; jedna stara
poredba dovodi sadraj sna u odnos sa zvucima, koje bi proizvelo deset prstiju nekog glazbeno
nekolovanog ovjeka, dok prebire po tipkama glazbala.
Tumaiti znai, pronai neki prikriveni smisao; o tome, naravno, kod ovakve procjene djelovanja snova
ne moe biti ni govora. Pogledajte opis snova kod Wundta, Jodla i ostalih novijih filozofa; on se zadovoljava
nabrajanjem odstupanja ivota u snu od budnog razmiljanja, i to s namjerom podcije-njivanja sna, te istie
rasulo asocijacija, dokidanje kritike, iskljuenje svih umijea, i druga obiljeja smanjenih djelat-nosti. Jedini
vrijedan doprinos saznanjima o snu, za koji za-hvaljujemo egzaktnoj znanosti, odnosi se na utjecaj tjelesnih
podraaja koji tijekom spavanja djeluju na sadraj sna. Od jednog nedavno preminulog norvekog autora, J.
Mourly Vol-da, posjedujemo dvije debele knjige eksperimentalnih istra-ivanja sna (1910. i 1912. godine
prevedene su na njemaki jezik), koje se bave gotovo jedino rezultatima promjena u po-loaju udova. Bile su
nam pohvaljene kao uzor egzaktnog istraivanja sna. Sad moete zamisliti, to bi egzaktna znanost rekla kad
bi otkrila, da mi elimo izvriti pokuaj pronalae-nja smisla snova? Moda je ona to ve i rekla. No,
nemojmo se dati zastraiti. Ako su omake mogle imati svoj smisao, moe ga imati i san, a omake u vrlo
mnogo sluajeva i imaju smisao koji je izbjegao egzaktnim istraivanjima. Priznajmo stoga, da jesmo za
predrasude starih vremena i naroda, te kre-nimo stopama antikih tumaa snova.
Prije svega, moramo se orijentirati o naoj zadai, i ogle-dati se na tom podruju snova. Sto je zapravo
san? To je teko rei u samo jednoj reenici. No, ne elimo pokuati s definici-jom tamo, gdje je dostatno
ukazivanje na svakome poznatu materiju. Ali, trebali bismo naglasiti ono, to je za san sutin-sko. Gdje se to
moe pronai? Postoje velike raznolikosti unutar okvira koji okruuje nae podruje, i to raznolikosti u
svakom od smjerova. Sutinsko e vjerojatno biti ono, to mo-emo dokazati kao zajedniko svim snovima.
Pa, prvo sto je zajedniko svim snovima bilo bi, da pritom - spavamo. Sanjanje je oito duevni ivot
tijekom spavanja, koji ima odreenih slinosti s onim dok smo budni, ali se odlikuje i velikim razlikama.
Bila je to jo Aristotelova defi-nicija. Moda izmeu sna i spavanja postoje odnosi, koji su i jo bliskiji.
Nekoga san moe probuditi, netko vrlo esto sa-nja jedan san kad se spontano budi ili kad je nasilno ometen
u spavanju. ini se, da je san neko meustanje izmeu spavanja i budnosti. Tako smo usmjereni na spavanje.
Pa, to je onda spavanje?
To je fizioloki ili bioloki problem, kod kojega je jo mnogo toga sporno. Mi ovdje ne moemo nita
odluivati, no mislim da bismo smjeli pokuati s psiholokim odreenjem spavanja. Spavanje je jedno stanje,
u kojemu nita ne elim znati o vanjskom svijetu; svrnuo sam svoje zanimanje s njega. Spavanju se
preputam tako, da se povlaim iz tog svijeta i njegove podraaje drim daleko od sebe. Zaspat u i kad sam
umoran od njega. Dakle, zapadanjem u san govorim vanj-skom svijetu: Ostavi me na miru, jer elim
spavati, dok dijete kae obrnuto: Ne idem jo spavati, nisam umoran, ho-u jo neto doivjeti. ini se
stoga, da bi bioloka tenja sna bila - odmor, a njegova psiholoka osobina - prestanak zani-manja za svijet.
Na odnos prema svijetu, na koji smo stigli toliko nerado, ini se da sa sobom donosi i to, da ga ne mo-emo
izdrati - bez prekida. Stoga se privremeno povlaimo u predsvjetovno stanje, dakle - u vrijeme svog
postojanja u majinoj utrobi. Time si barem pribavljamo odnose posve sline onima, kakvi su postojali i
tada: topli, tamni i bez po-draaja. Poneki se od nas jo k tome zbiju u to manje klup-ko, pa kod spavanja
zauzimaju poloaj tijela posve slian onome u majinoj utrobi. Izgleda kao da nas svijet kao odra-sle ne
posjeduje u cijelosti, ve samo s dvije treine; uope, kao da smo jo neroeni jednom treinom. Tada je i
svako bu-enje jutrom - novo roenje. O stanju nakon spavanja govori-mo i rijeima: kao da smo iznova
roeni, preporoeni, pri emu vjerojatno stvaramo vrlo pogrenu predodbu o openi-tom osjeanju
novoroeneta. Prije bi trebalo pretpostaviti, da se ono osjea znatno nelagodnije. A za raanje ponekad
kae-mo i - ugledati svjetlost svijeta.
Ako je spavanje - to, tada san uope niti nije na njegovu programu, ve se prije ini nepoeljnim
dodatkom. Mislimo takoer, i da je spavanje bez snova ono najbolje, ono jedino pravo. Tijekom spavanja ne
bi trebala postojati nikakva du-evna djelatnost; ukoliko se ona ipak odvija, onda nam ipak nije uspjelo
uspostaviti posvemanje stanje smirenja; ostaci duevne djelatnosti nisu se uspjeli posve izbjei. Ovi ostaci,

to bi bilo - sanjanje. No, tada se uistinu ini, da san niti ne treba imati neki smisao. Kod omaki je bilo
drugaije; jer, to su ipak bile djelatnosti tijekom budnog stanja. Ali, kada spavam i kad sam posve obustavio
duevnu djelatnost osim odreenih ostataka koje nisam uspio potisnuti, tada uope nije niti nuno da ovi
ostaci imaju neki smisao. Taj smisao ne bih ak niti mogao upotrijebiti, jer ostatak mog duevnog ivota spava. Ovdje bi se zaista moglo raditi tek o reakcijama neke vrste tr-zaja, samo o takvim duevnim
pojavama, koje izravno slijede somatske podraaje. Snovi bi tada bili ostaci duevnih djelat-nosti iz budnog
stanja koji ometaju spavanje, pa bismo smjeli zauzeti stav da se takav predmet, nepodesan za psihoana-lizu,
to prije napusti.
Meutim, ako san i jeste suvian, on ipak postoji, pa mo-emo pokuati dati objanjenje tog postojanja.
Zbog ega i na duevni ivot ne spava? Vjerojatno zato, jer neto ne daje mira dui. Na nju djeluju
podraaji, pa ona mora na njih reagi-rati. San je, dakle, nain na koji dua reagira na podraaje, ko-ji djeluju
u stanju spavanja. Ovdje zamjeujemo pristup razu-mijevanju snova. Sad moemo kod raznovrsnih snova
istraiti koji su to podraaji, koji ele omesti spavanje i na koje se rea-gira snovima. Do sada smo obradili
ono prvo, to je zajedni-ko svim snovima.
Postoji li i jo neto drugo zajedniko? Da, to je oevid-no, ali je mnogo tee i za shvatiti, i za opisati.
Duevni proce-si kod spavanja imaju i jednu posve drugaiju osobinu, nego budnost. Mnogo se toga proivi
u snu i vjeruje u to, iako se u stvarnosti nije doivjelo nita vie osim nekog ometajueg podraaja.
Uglavnom se doivljava u vizuelnim slikama; prit-om se mogu pojaviti i osjeaji, pa i misli, i neka druga
osje-tila mogu pritom poneto doivjeti, ali se ipak poglavito radi o slikama. Jedan dio potekoa u prii o
snovima stie od tuda, da se te slike trebaju prevoditi u rijei. Mogao bih to na-crtati, esto nam kae sanja,
no ne znam, kako bih to trebao izrei. To zapravo nije nikakva smanjena duevna djelatnost, kakva je ona
maloumnika u usporedbi s genijalcem; to je ne-to kvalitativno drugaije, iako je teko rei, u emu se ta razlika oituje. G. Th. Fechner je jednom izrekao pretpostavku, kako je pozornica (u dui) na kojoj se odvijaju
snovi, druga-ija od budnog predoavanja ivota. To dodue ne razumije-mo, ne znamo to bismo o tome
trebali misliti, no zaista se iznova stvara dojam neobinosti, koji na nas ostavlja veina snova. Ovdje
zakazuje ak i usporedba sanjanja s djelovanjem neke neglazbene ruke. Svakako, glasovir e odgovoriti istim
zvucima, iako ne i melodijama, im se sluajno prijee preko njegovih tipki. Zato nam valja pozorno zadrati
u pamenju i ovo drugo, zajedniko svim snovima, iako je moda ostalo neshvaeno.
Ima li jo poneto zajedniko? Ja to ne nalazim, posvuda vidim samo razliitosti, i to u svim pogledima i to se tie prividnog trajanja, i jasnoe, sudjelovanja osjeaja, postoja-nosti, i drugog. Sve to zapravo i nije
onako, kako bismo mogli oekivati kod prinudne, oskudne, grevite obrane jednog po-draaja. A to se tie
dimenzija snova, postoje oni vrlo kratki, to sadre tek jednu ili nekolicinu slika, ili samo misao, pa ak i
samo jednu rije; drugi, koji su nevjerojatno bogati po svom sadraju, predstavljaju itave romane, i ini se
kao da dugo traju. Postoje snovi koji nam se ine jasnima kao da se proiv-ljavaju, toliko jasnima, da ih neko
vrijeme nakon buenja ak niti ne prepoznajemo kao snove; drugi, koji su neizrecivo sla-bani, prepuni sjena
i rasplinuti; pa i u jednom te istom snu mogu se izmjenjivati gotovo presnani, s posve nejasnim dije-lovima,
koje gotovo da nije mogue shvatiti. Snovi mogu biti posve smisleni, ili barem povezani, pa ak i duhoviti,
ili ne-vjerojatno lijepi; drugi su opet zbrkani, gotovo kao da su ma-loumni, apsurdni, a esto gotovo posve
ludi. Postoje snovi ko-ji nas ostavljaju posve hladnima, drugi koji glasno pobuuju sve afekte - bol do suza,
strah koji nas razbuuje, divljenje, ushit, i tako dalje. Snovi se najee nakon buenja brzo za-boravljaju, ili
se zadravaju itav dan tako, da ih se do veeri prisjeamo sve bljee i s mnogo praznina; drugi se odravaju
tako dobro, primjerice - snovi iz djetinjstva, da se pojavljuju i 30 godina kasnije, te se nau pred pamenjem
kao svje do-ivljaj. Snovi se, kao i pojedinci, mogu pojaviti samo jedan jedini put i nikad vie, ili se kod iste
osobe ponavljaju bilo neizmijenjeni, bilo s manjim odstupanjima. Ukratko, ova mala nona duevna
djelatnost raspolae ogromnim repertoarom i zapravo moe obaviti sve ono, to dua obavlja i tijekom da-na,
no ipak - to nikada nije isto.
Moglo bi se pokuati razjasniti ove raznolikosti sna, ako bi se prihvatilo da one odgovaraju razliitim
meustupnjevi-ma izmeu spavanja i budnosti, razliitim stupnjevima nepot-punog spavanja. Da, no tada bi
se s vrijednou, sadrajem i razgovjetnou djelovanja snova trebala uveati i jasnoa da se radi o snu, jer se
dua kod takvih snova pribliava buenju, te se ne bi smjelo dogoditi da usred jednog razgovjetnog i ra-

zumnog dijela sna odjednom iznikne jedan besmisleni ili ne-razgovjetni dio, nakon ega opet uslijedi jedan
dobar dio. Toliko brzo dua zasigurno ne bi mogla mijenjati svoju dubi-nu spavanja. Ovo nam objanjenje,
dakle, ne prua nita; uop-e, ne ide sve to tako brzo.
Privremeno emo napustiti smisao snova i umjesto to-ga pokuati utrti put za njihovo bolje
razumijevanje. Iz pove-zanosti snova sa stanjem spavanja zakljuili smo, da je san reakcija na neki podraaj
koji ometa spavanje. Kako smo uli, to je ujedno i jedina toka u kojoj nam u pomo moe prisko-iti
egzaktna eksperimentalna psihologija; ona prua dokaz da se podraaji, izazvani tijekom spavanja,
pojavljuju i u snu. Ve su izvedena mnoga ovakva ispitivanja, sve do ve spome-nutog Mourly Volda; no, i
svatko se od nas ve naao u polo-aju da kroz povremeno vlastito opaanje potvrdi ovaj rezul-tat. Vama
elim odabrati i ispriati nekoliko starijih pokusa. Maury je ovakve pokuse izvodio na samom sebi. U snu su
mu dali da pomirie kolonjsku vodu. Sanjao je da se nalazi u Kai-ru, u trgovini Johanna Marie Farine, te su
se na to nadovezale i daljnje lude dogodovtine. Ili: lagano su ga utinuli za za-tiljak; sanjao je o nekoj
ljekariji koju mu stavljaju, te o lijeniku, koji ga je lijeio u djetinjstvu. Ili: kapnuli su mu kapljicu vode na
elo; tada se naao u Italiji, snano se znoje-i, i pijui bijelo vino iz Orvieta.
Ono to je upadljivo kod ovih eksperimentalno proizve-denih snova moda emo jo razgovjetnije
shvatiti na jednom drugom nizu snova, izazvanih podraivanjem. Ovo su tri sna, koja je ispriao jedan
duhovit promatra, Hildebrandt, a svi su bili reakcija na zvuk budilice:
Dakle, krenuo sam jednog proljetnog dana u etnju, lu-njajui zelenim poljima sve dalje, sve do
oblinjeg sela; tamo ugledam sveano odjevene stanovnike, kako u velikom broju kreu prema crkvi s
molitvenicima pod rukama. Tono! Pa danas je nedjelja, a ubrzo e zapoeti i rana misa. Odluih sudjelovati u njoj, no kako mije bilo malo vrue, prvo se rashla-diti na groblju, koje je okruivalo crkvu. I dok
sam itao ra-zliite grobne natpise, zauo sam zvonara kako se uspinje na toranj, pa pogledah u visini jedno
od onih malih seoskih zvo-na, kojim e dati znak za poetak mise. Jo je neko vrijeme vi-sjelo bez ikakva
pokreta, a zatim se zapoelo njihati - i odjed-nom, njegovi su zvui zazvuali jasno i prodorno, toliko jasno i
prodorno, da su okonali moje spavanje. No, zvui zvona stizali su od moje budilice.
Druga kombinacija. Jasan zimski dan; ulice su prekrive-ne visokim snijegom. Pristao sam sudjelovati u
vonji saona-ma, no trebao sam dugo ekati, dok nije stigla obavijest da se saone nalaze pred vratima. Sad
uslijedie pripreme za ulazak u saone: poloilo se krzno, izvadila vrea za noge - i konano sjedoh na svoje
mjesto. Ali, s odlaskom se jo odugovlailo, dok se uzdama nije dao osjetni znak konjima, da krenu. Oni
povukoe; snano uzdrmani praporci zapoee svoju dobro poznatu janjiarsku glazbu, i to takvom jednom
jainom, da se u istom trenutku raskinuo moj san, satkan od pauine. To opet nije bilo nita drugo, no - rezak
zvuk budilice.
I trei primjer! Vidim sluavku iz kuhinje, kako s neko-liko tuceta naslaganih tanjura kree u blagovaonicu
du hod-nika. Uini mi se, da je taj stub od porculana u njenim ruka-ma u opasnosti od gubljenja ravnotee.
Pripazi!, upozorih je, itav e ti teret pasti na tlo. Naravno, ne izostaje njen obavezni prigovor: ve je
navikla na to, i tako dalje, dok je ja jo uvijek pratim pogledom punim zabrinutosti. I tono, na pragu vrata se
spotakne, a lomno posue pade, te se uz prasak i tresak rasu u stotine djelia po podu. No, uskoro primjeujem - taj neprestani zvuk ne potjee zapravo od lomljave, ve od prave zvonjave; a tu je zvonjavu, kako
razaznajem budei se, skrivila - budilica.
Ovi su snovi uistinu zgodni; posve su smisleni, i nisu ni-malo nepovezani, kako to snovi znaju biti.
Stoga im ne elimo nita zamjeriti. Zajedniko im je to, to situacija uvijek zavr^ ava bukom koja se potom,
prilikom buenja, prepoznaje kao zvonjava budilice. Dakle, ovdje vidimo kako nastaje san, no otkrivamo i
jo neto drugo. San ne prepoznaje budilicu - ona se u snu niti ne pojavljuje - ve zvuk budilice zamjenjuje
ne-im drugim; on tumai podraaj koji prekida spavanje, ali ga svaki put tumai na drugi nain. Zato to?
Na ovo nema odgo-vora, ini se kao da je svojevoljno. No, razumjeti san znailo bi, da se moe navesti zbog
ega je odabrao upravo ovu buku, i niti jednu drugu, za tumaenje podraaja budilicom. Na po-sve slian
nain mora se prigovoriti Mauryjevim pokusima -da se vidi, da je proizvedeni podraaj uao u san, no - zbog
ega upravo u takvom obliku, to se ne moe otkriti; ini se, da to uope niti ne proizlazi iz prirode podraaja,
koji ometa spa-vanje. Takoer, u Mauryjevim se pokusima na izravno djelo-vanje podraaja najee

nadovezuju ogromne koliine druge grae koja se sanja, na primjer - lude dogodovtine u snu s ko-lonjskom
vodom, za koje se ne moe dati nikakvo objanjenje.
Razmislite sada, kako upravo ovi snovi buenja pruaju jo najbolje mogunosti za utvrivanje utjecaja
vanjskih po-draaja, koji ometaju spavanje. To e u veini drugih sluaje-va biti tee. Jer, ne budimo se iz
svih snova, a kad se ujutro i prisjetimo nonog sna, kako bi se tada mogao otkriti onaj ometajui podraaj,
koji je moda tijekom noi djelovao na nas? Meni je jednom uspjelo naknadno utvrditi takav jedan zvuni
podraaj, no - naravno, zahvaljujui posebnim okol-nostima. Jednog sam se jutra probudio u tirolskom
planin-skom mjestu sa saznanjem da sam sanjao, kako je umro -Papa. Nisam si mogao razjasniti taj san, no
tada me supruga upitala: Jesi li uo jutros onu strahovitu zvonjavu, koja je sti-zala iz crkve i kapelice? Ne,
nisam je uo, moje je sanjanje bilo otpornije, no zahvaljujui ovoj obavijesti - razumio sam svoj san. Koliko
esto mogu ovakvi podraaji potaknuti spa-vaa na sanjanje, pa da on naknadno dobije obavijest o njima?
Moda vrlo esto, a moda i ne. Kad se podraaj vie ne moe dokazati, o njemu se vie ne moe stei
nikakvo uvjerenje. No, i bez toga smo prestali cijeniti vanjske podraaje koji ometaju spavanje, otkada
znamo da nam mogu objasniti tek jedan djeli sna, a ne i cjelinu reakcije sna.
No, ne trebamo zbog toga posve odustati od itave ove te-orije. Osim toga, ona je sposobna i za
napredovanje. Oito je posve svejedno ime je spavanje ometeno, i zbog ega je dua potaknuta na sanjanje.
Ako to ne moe svaki put biti neki po-draaj osjetila koji stie izvana, tada moe nastupiti neki tako-zvani
tjelesni podraaj, koji potjee od nekog od unutarnjih organa. Ova nam je pretpostavka vrlo bliska, a
odgovara i omiljenom shvaanju o nastajanju snova. Snovi dolaze od eluca, ujemo kako se esto kae.
Naalost, kao uestali sluaj moe se pretpostaviti i to, da se neki tjelesni podraaj, koji je djelovao tijekom
noi, nakon buenja vie ne moe do-kazati, a time postaje i nedokaziv. No, ne elimo previdjeti koliko
dobrih iskustava podupire izvoenje snova iz tjelesnih podraaja. Openito, nesumnjivo je da stanje
unutarnjih orga-na moe utjecati na san. Povezanost sadraja ponekog sna s prepunjenim mokranim
mjehurom, ili sa stanjem uzbueno-sti spolnih organa toliko je oevidna, da se ne moe zanema-riti. Od ovih
providnih sluajeva stiemo i do drugih, u kojima se iz sadraja snova moe izvesti barem opravdana pretpostavka da su ovi tjelesni podraaji djelovali, i to zato, jer se u samom sadraju sna pronalazi neto, to se
moe shvatiti kao prerada, predstavljanje, tumaenje tih podraaja. Istraiva snova Scherner (1861.),
posebno je naglaavao izvoenje snova iz organskih podraaja, te za njih dao i nekoliko lijepih primjera. Kad
on, primjerice u jednom snu vidi dva reda lije-pih djeaka plave kose i njene boje lica koji su se, eljni
borbe, usmjerili jedni na druge, meusobno juriaju, pa se za-tim putaju, da bi iznova zauzeli stare poloaje,
te itav pro-ces zapoeli iznova, tada je tumaenje ovih redova djeaka kao redova zuba samo za sebe i po
sebi privlano; ini se da dobiva i svoju punu potvrdu, kad si nakon ove slike sanja iz vilice izvadi
dugaak zub. Pa i tumaenje dugih, uskih, vi-jugavih hodnika zbog podraaja crijeva ini se odrivim, te
potvruje Schernerov stav, da san prije svega trai kako e predstaviti organ koji mu alje neki podraaj, i to
pomou nje-mu slinih predmeta.
Dakle, moramo biti spremni priznati, da unutarnji podra-aji mogu za san igrati istu onu ulogu, koju
imaju i vanjski. Naalost, i njihovo ocjenjivanje podlijee istim prigovorima. U velikom broju sluajeva, i
tumaenje iz tjelesnih podraaja ostaje nesigurno ili nedokazivo; ne svi, ve samo odreeni dio snova
pobuuje sumnju u to, da su u njihovu nastajanju su-djelovali unutarnji organski podraaji; konano, i
unutarnji tjelesni podraaj moi e isto onako malo kao i vanjski ulni podraaj objasniti o snu neto vie od
onoga, to odgovara iz-ravnoj reakciji na podraaj. A odakle onda stie ostatak sna -ostaje nejasno.
No, uoimo jednu osobinu ivota snova, koja izlazi na vidjelo prilikom prouavanja ovih djelovanja
podraaja. San ne donosi podraaj jednostavno ponovljen, ve ga prerauje, aludira na njega, stavlja ga u
jednu povezanost, zamjenjuje ga neim drugim. To je jedna strana rada snova koja nas mora zanimati, jer nas
moda pribliava sutini sna: kad netko zbog nekog poticaja uini neto, tada taj poticaj ipak ne is-crpljuje
taj rad do kraja. Shakespeareov Macbeth je, na prim-jer, prigodno djelo spjevano povodom stupanja na
prijestolje kralja, koji je prvi na svojoj glavi ujedinio krune triju zema-lja. No, prekriva li ovaj povijesni
dogaaj sadraj drame, objanjava li nam njenu veliinu i zagonetku? Moda su i unutarnji i vanjski

podraaji, koji djeluju na spavaa, takoer samo pobuivai sna, ali nam ne razotkrivaju nita o njego-voj
sutini.
Drugo, to je zajedniko snu - njegova psihika osobe-nost, s jedne je strane teko shvatljiva, a s druge
ne daje ni-kakvo polazite koje bi se nastavilo slijediti. U snu uglavnom doivljavamo neto u slikovnim
oblicima. Mogu li nam po-draaji dati neko razjanjenje za to? Da li je u stvarnosti po-draaj ono, to
doivljavamo? Zasto je onda doivljaj slikov-ni, kad je samo u najrjeim sluajevima podraaj oima onaj,
koji je pobudio san? Ili - moe li se dokazati, kad sanjamo go-vorancije, da je tijekom spavanja do naeg uha
dopirao neki razgovor ili njemu slini zvui? Ovu se mogunost usuujem odluno odbaciti.
Ne moemo li krenuti dalje od onoga to je zajedniko snovima, tada bismo moda mogli pokuati s
njihovim razli-itostima. Snovi su esto besmisleni, smueni, apsurdni; no, postoje i oni smisleni, razumni,
razboriti. Pogledajmo mogu li nam ovi posljednji, smisleni, dati neko razjanjenje i o onim besmislenima.
Spomenut u vam posljednji razborit san koji mi je isprian, san nekog mladog ovjeka: etao sam du
Kartnerstrasse, te tamo susreo gospodina X, kojemu sam se na neko vrijeme pridruio te potom otiao u
restoran. Za moj su stol sjele dvije dame i gospodin. U poetku sam se zbog toga ljutio, pa ih nisam elio niti
pogledati. A onda sam ih pogledao, i vidio da su posve zgodni ljudi. Sanja je tome pridodao, da je veer
prije toga uistinu proetao tom ulicom, to je inae njegov uobiajeni put, te tamo stvarno susreo gospodina
X. Drugi dio njegova sna nije bila nikakva izravna reminiscenci-ja, ve je samo imala odreenih slinosti s
jednim dogaajem prije dueg vremena. Ili, jedan drugi razuman san jedne dame: Njen suprug upita: Ne
treba li se glasovir dati na podeava-nje? Ona: Ne isplati se, ionako ga treba iznova presvui ko-om. Ovaj
san, bez nekih izmjena, ponavlja razgovor koji se dan prije uistinu vodio izmeu nje i njena supruga. Sto
uimo iz oba ova razumna sna? Nita drugo, osim da se u njima mogu pronai ponavljanja iz ivota tijekom
dana, ili nadovezivanja na njega. To bi ve bilo neto, to bi se samo openito moglo rei za snove. Ali, o
tome nema niti govora, jer ovo vai tek za jedan njihov manji broj; u veini snova se ne moe nai nita od
nadovezivanja na dan ranije, te odavde nee nikakvo svjet-lo obasjati i one besmislene, apsurdne snove. Mi
samo znamo, da smo naletjeli na jednu novu zadau. Ne samo da elimo znati to nam san govori, ve kad
nam on to ve tono kae, kao u naim primjerima, tada elimo saznati i zato se, i emu se ovo poznato, tek
nedavno doivljeno - ponavlja u snu.
Vjerujem da ete, kao i ja, biti umorni od nastavljanja po-kusa, kakvi su bili ovi nai do sada. Jer,
vidimo da je svako zanimanje za neki problem nedostatno, ne poznaje li se i neki put kojim se moe krenuti,
koji dovodi do rjeenja. Mi za sada jo nemamo takvog puta. Eksperimentalna psihologija nije nam do sada
nita donijela, osim nekoliko dragocjenih poda-taka o znaenju podraaja kao pobuivaa sna. Od filozofije
niti nemamo to oekivati, osim da nam iznova oholo pred-baci intelektualnu nevanost naeg predmeta; a
od okultnih znanosti ne elimo nita posuditi mi sami. Povijest i miljenje naroda nam govore da je san bogat
smislom i prepun znaaja, da gleda u budunost; no, to je teko prihvatiti, a zasigurno nije niti dokazivo. I
tako je nae prvo nastojanje zavrilo u po-svemanjoj zbunjenosti.
No, neoekivano nam stie mig s jedne strane, na koju se do sada nismo niti osvrnuli. Uporaba govornog
jezika, koja nije nita sluajno, ve talog starih spoznaja, i koja se, narav-no, ne smije primjenjivati bez
opreza; dakle, na jezik pozna-je neto, to se na neobian nain zove dnevnim snovima (sanjarenjima).
Dnevni snovi su - fantazme (proizvodi ma-te); to su vrlo uopene pojave, koje zamjeujemo kako kod
zdravih tako i kod bolesnih, a lako se mogu prouavati i na samom sebi. Najuoljivije je na tim prekrasnim
tvorevinama da su dobile naziv dnevna sanjarenja, iako u sebi ne sadre niti jednu od obiju zajednikih
osobina snova. Povezanosti sa stanjem spavanja proturijei ve i samo njihovo ime, a to se tie druge
zajednike osobine snova, u njima se ne doivljava, ne halucinira se, ve se neto zamilja; tono se zna kada
se sanjari, ne vidi se nita, ve se - misli. Ta dnevna sanjarenja pojavljuju se prije puberteta, a esto ve i u
kasnijoj dobi dje-tinjstva, odravaju se sve do godina zrelosti, a zatim se od njih odustaje, ili se zadravaju i
do najkasnije starosti. Sadrajem ovih dnevnih snova vlada vrlo providna motivacija. To su pri-zori i
dogaaji u kojima svoje zadovoljenje pronalaze ego-istine i astoljubne potrebe, te potreba za moi, ili pak
erotine elje neke osobe. Kod mladia prednost najee imaju astoljubna, a kod ena, koje su svoje
astoljublje us-mjerile na ljubavne uspjehe, erotina sanjarenja. No, dosta esto se i kod mukaraca u

pozadini pokazuje erotina udnja; sva junaka djela i uspjesi ipak samo nastoje zadobiti divlje-nje i
naklonost ena. Inae, ovi snovi su na javi vrlo raznoliki i izloeni promjenjljivim sudbinama. Ili e svaki
pojedini od njih nakon kratkog vremena biti naputen i zamijenjen nekim novim, ili se zadravaju, ispredaju
u duge prie i usklauju s promjenama ivotnih okolnosti. Oni, moglo bi se rei, idu ukorak s vremenom, te
od njega dobivaju peat vremena koji svjedoi o utjecaju nove situacije. Oni su sirova graa pjesnike
proizvodnje, jer iz svojih dnevnih sanjarenja odre-enim preoblikovanjima, preodijevanjima i odustajanjima
pjesnik stvara situacije, koje potom ugrauje u svoje novele, romane, kazaline komade. No, junak u tim
njegovim snovi-ma na javi uvijek je on sam, bilo izravno, bilo kroz providno poistovjeivanje s nekim
drugim.
Moda dnevna sanjarenja nose ovakvo ime zbog iste one povezanosti sa stvarnou, kako bi naglasila da
njihov sadraj treba shvatiti jednako onako stvarno, kao i sadraj snova. A moda ipak ovo izjednaavanje u
imenima poiva na nekoj nama jo nepoznatoj psihikoj naravi sna, nekoj za kojom tek tragamo. Takoer je
mogue, i da openito inimo nepravdu kad ovu jednakost u imenovanju elimo upotrijebiti kao zna-ajnu.
No, to se moe razjasniti tek kasnije.

VI. predavanje

PRETPOSTAVKE I TEHNIKA TUMAENJA

Moje dame i gospodo! Potreban nam je, dakle, neki novi put, neka metoda, kojom bi se u istraivanju snova
krenulo s mjes-ta. Stoga imam za vas prijedlog, blizak tome. Uzmimo kao pretpostavku za sve nadalje, da
san nije somatska, vejedna psihika pojava. to to ima znaiti - znate, no to nam daje pravo za ovakvu
tvrdnju? Nita, ali - nismo niti sprijeeni, da je uinimo. Stvar stoji ovako: ako je san somatska pojava, ta-da
nas se on uope ne tie; moe nas zanimati samo pod pret postavkom, da je on jedna duevna pojava.
Dakle, radimo pod pretpostavkom kao da on to uistinu i jeste, da bismo vidjeli to e iz toga proizai. Ishod
naeg rada odluit e o tome, ho-emo li zadrati ovu tvrdnju, te hoemo li je i samu smjeti predstaviti kao
rezultat. A to zapravo elimo postii, zbog ega to radimo? elimo ono, emu se u znanosti openito stremi
- razumijevanju tih pojava, uspostavljanju povezanos-ti meu njima, te na kraju krajeva, tamo gdje je to
mogue -i irenju svoje moi na njih.
Nastavljamo, dakle, na rad podrazumijevajui, da je san psihika pojava. Tada ona predstavlja
djelatnost i izraavanje sanjaa, ali takvo, koje nam ne govori nita, koje ne razumije -' mo. A to vi inite u
sluaju, kad vam ja izjavim neto, to vam je nerazumljivo? Pitate me, nije li istina? Zbog ega onda ne
bismo i mi smjeli uiniti to isto - upitati sanjaa, to nje gov san znai?
Prisjetite se, ve smo se jednom nalazili u ovoj situaciji. Bilo je to kod istraivanja odreenih omaki,
kod jednog slu-aja omake u govoru. Netko je rekao: Ovdje su neke stvari dole zum Vorschwein, pa smo
ga na to upitali - ne, na sreu nismo ga pitali mi, ve drugi, koji su vrlo daleko od psiho-analize; dakle, tada
su ga neki drugi upitali, to eli rei tim nerazumljivim izrazom. Odmah je odgovorio, da je zapravo imao
namjeru rei: To su bile svinjarije (Schvveinereien), no tada je ovu namjeru potisnuo drugom, ublaenom:
Ovdje su neke stvari dole do izraaja (Vorschein). Ve tada sam vam objasnio da je ovo ispitivanje uzor
za svako psihoanali-tiko istraivanje, pa sad ve razumijete da psihoanaliza slije-di takvu tehniku, koja
doputa koliko god je mogue vie, da rjeenje njenih zagonetki izgovori sam ispitanik. Tako nam i sanja
sam treba izrei, to znai njegov san.
No, poznato je, da kod sna ipak ne ide sve tako jednos-tavno. Kod omaki je, barem u odreenom broju
sluajeva, to i ilo; no, zatim smo dospjeli i do onih kod kojih upitani nije elio rei nita, da, gdje je ak i
uzrujano odbio odgovor, koji smo mu ponudili. Kod sna nam posve nedostaju sluajevi pr-ve vrste; sanja
uvijek kae, da nita ne zna. Nae tumaenje ne moe odbiti, jer mu niti nemamo to za ponuditi. Dakle,

bismo li zbog toga trebali iznova napustiti na pokuaj? Kako on ne zna nita, a niti mi ne znamo nita, a
posebice netko trei ne moe znati bilo to, oito nema izgleda da se ita razotkrije. Da, elite li, odustanite
od pokuaja. No, elite li drugaije, moete sa mnom nastaviti put. Naime, kaem vam da je ipak vrlo
mogue, pa ak i vrlo vjerojatno, da sanja ipak zna to njegov san znai, samo to on ne zna da to zna, pa
stoga vjeruje da to ne zna.
Vi ete me upozoriti da opet uvodim jednu tvrdnju, i to ve drugu u ovom kratkom povezivanju, te da se
znatno sma-njuje zahtjev mog postupka za vjerodostojnou zbog pretpo-stavke da je san psihika pojava,
zbog daljnje pretpostavke da u ljudima postoje neka duevna kretanja koja oni poznaju, a da za njih niti ne
znaju, i tako dalje. Tada samo treba uzeti u obzir unutarnju nevjerojatnost svake od ovih dosadanjih
pretpostavki i smireno otkloniti svako zanimanje za zaklju-ke, izvedene iz njih.
Da, moje dame i gospodo, nisam vas doveo do ove toke zato, da bih vam neto podmetnuo ili zatajio.
Istina, najavio sam Osnovna predavanja za uvod u psihoanalizu, no time nisam imao na umu nikakvo
predstavljanje in usum delphini, koje vam treba prikazati glatko povezivanje i briljivo prikri-vanje svih
potekoa, ispunjavanje svih praznina, premaziva-nje sumnje, kako biste mirne savjesti mogli povjerovati da
ste nauili neto novo. Ne, upravo zato jer ste poetnici, htio sam vam pokazati nau znanost onakvom kakva
ona jeste, s nje-nim neravninama i tekoama, zahtjevima i sumnjama. Znam, naime, da niti u jednoj drugoj
znanosti nije drugaije, te da naroito na njenim poecima uope niti ne moe biti druga-ije. Znam takoer,
da predavanja inae nastoje prije svega prikriti ove potekoe i nepotpunosti pred uenicima. Ali, kod
psihoanalize to ne prolazi. Dakle, zaista sam osmislio dvije pretpostavke, jednu unutar druge, a ako je to
nekome isuvie naporno i nesigurno, ili ako je navikao na vie izvjesnosti i uglaenije izvoenje - vie ne
treba ii s nama. Mislim samo, da bi takav openito trebao psiholoke probleme ostaviti na miru, jer treba
strahovati da ovdje nee naii na egzaktne i sh gurne prohodne puteve, kojima je spreman krenuti. A i posve
je suvino da jedna znanost, koja ima to za ponuditi, vrbuje svoje sluatelje i sljedbenike. Njeni rezultati
trebaju joj stvoriti ozraje, dok ona moe priekati da sami osvoje njiho-vu pozornost.
No, one meu vama koji se ele zadrati na ovom pitanju mogu upozoriti na to, da obje moje tvrdnje
nemaju jednaku vrijednost. Prva - da je san duevna pojava, pretpostavka je koju elimo potvrditi uspjehom
naeg rada; druga je ve do-kazana na jednom drugom podruju, pa si samo doputam slobodu, da je s njega
prenesem na nae probleme.
Gdje, na kojem je to podruju ve trebao biti podnijet do-kaz, da postoji jedno znanje o kojemu ovjek
ipak nita ne zna, kako ovdje elimo pretpostaviti za sanjaa? Jer, to bi ipak bila jedna neobina,
iznenaujua injenica, koja bi izmijeni-la nae poimanje duevnog ivota, i koja se ne bi trebala sakri-vati.
Osim toga, i injenica koja samu sebe dokida ve svojim nazivom, a ipak eli biti neto stvarno, iako je
contradictio in adjecto. Ali, ni ona se uope ne prikriva. Nije njena krivnja to se o njoj ne zna nita, ili se o
njoj ne brine dostatno. Jednako je toliko malo i naa krivnja, da za sve ove psiholoke proble-me konanu
prosudbu daju osobe, koje su se drale daleko od svih opaanja i otkria, odluujuih za to.
Taj je dokaz bio podnijet na podruju hipnotikih pojava. Dok sam 1889. godine prisustvovao
nevjerojatno upeatljivim izlaganjima Liebeaulta i Bernheima u Nancyju, bio sam svje-dokom i sljedeeg
pokusa. Kad su jednog ovjeka doveli u somnabulno stanje te ga u njemu izlagali svim moguim halucinatornim doivljajima, a potom ga probudili, inilo se najpri-je, da on ne zna nita o tim postupcima
tijekom svog hipno-tikog sna. Bernheim je zatim izravno zatraio od njega da is-pripovijeda, to se s njim
dogaalo za vrijeme hipnoze. On je ustvrdio, kako se niega ne moe prisjetiti. No, Bernheim je ostao
pritom, navaljivao na ovjeka, uvjeravao ga kako to ipak zna, samo se treba prisjetiti, i gle, ovjek postade
kolebljiv, zapoe se prisjeati, prvo se posve mutno sjeti jed-nog od doivljaja koji su mu bili sugerirani,
zatim drugog, pamenje mu postajae sve tonije, sve potpunije, i na kraju se ukaza na svjetlu dana bez
ikakvih praznina. No, kako je to spoznao tek naknadno, ne saznavi u meuvremenu ni od ko-ga sa strane
nita, opravdanje zakljuak, da je i ranije znao za ta sjeanja. Ona mu samo nisu bila dostupna, nije znao da
za njih zna, vjerovao je, da ne zna. Dakle, upravo sluaj, koji smo i mi pretpostavili kod sanjaa.
Nadam se da ete se iznenaditi utvrivanjem ove injeni-ce, te me upitati: zato se na ovaj dokaz niste
pozvali i ranije, jo kod omaki, kad smo stigli do toga da ovjeku, koji je ui-nio omaku u govoru

pripisujemo namjeravam govor o kojem nije nita znao, i koji je i sam zanijekao? Ako netko vjeruje, kako ne
zna nita o dogaajima o kojima ipak u sebi nosi sje anje, tada vie nije toliko nevjerojatno, da ne zna
nita niti o duevnim procesima u svojoj nutrini. Ovaj bi argument zasi-gurno na nas ostavio dojam, i
natjerao nas na razumijevanje omaki. Sigurno, mogao sam se jo tada pozvati na ovo, no sauvao sam to do
druge prilike, kod koje e to biti nunije. Omake su se djelomino razjasnile i same, a s druge strane su nam
za sobom ostavile opomenu, da ipak prihvatimo po-stojanje takvih duevnih procesa o kojima se nita ne
zna, ve i za ljubav uzajamne povezanosti tih pojava. Kod snova smo primorani koristiti se razjanjenjima s
drugih strana, a osim toga, raunam i s time da ete ovdje lake dopustiti preuzima-nje od hipnoze. Stanje u
kojem se dogaa omaka mora vam se uiniti normalnim, jer nema slinosti s hipnotikim sta-njem.
Nasuprot tome, postoji jasna rodbinska povezanost iz-meu hipnotikog stanja i stanja spavanja, koje je
uvjet sa-njanja. Jer, hipnoza se naziva i umjetnim spavanjem; osobi koju hipnotiziramo, kaemo: Spavajte,
a sugestije koje joj dajemo usporedive su sa snovima kod prirodnog spavanja. Psihike su situacije u oba
sluaja uistinu analogne. Tijekom prirodnog spavanja uskraujemo svoje zanimanje cjelokup-nom vanjskom
svijetu, a u hipnotikom spavanju - takoer d-jelom svijetu, izuzev one osobe koja nas je hipnotizirala, s kojom ostajemo u odnosu izvjetavanja. Uostalom, i takozvani san dojilje, u kojem dojilja ostaje u odnosu s
djetetom i je-dino je ono u stanju probuditi je, obino je slian hipnotikom snu. Dakle, ini se da prijenos
odnosa s hipnoze na prirodno spavanje i nije ba tako velika smjelost. Pretpostavka da i kod sanjaa postoji
znanje o njegovu snu, iako mu je nedostupno toliko, da i sam ne vjeruje u nj - nije u cijelosti nastala iz ved-ra
neba. Osim toga, uoimo da se na ovom mjestu otvara i tre-i pristup prouavanjima snova uzrokovanim
podraajima ko-ji ometaju spavanje, dnevnim snovima, a sada i sugeriranim snovima u hipnotickom stanju.
Vratimo se sada naoj zadai, i to vjerojatno s rastuim po-vjerenjem. Dakle, vrlo je vjerojatno da sanja
ipak neto zna-de o svom snu; radi se samo o tome, da mu se omogui prona-laenje tog znanja, te da nam ga
ispripovijeda. Mi ne zahtije-vamo da nam on odmah iskae smisao svog sna, no moi e pronai njegovo
podrijetlo, krug misli i zanimanja, iz kojih on potjee. U sluaju omake, prisjetite se, upitali su ovjeka
otkuda je nadoao na pogrenu rije Vorschwein, i ve nam je njegova prva pomisao dala razjanjenje.
Naa je tehnika kod sna vrlo jednostavna, i ugleda se na ovaj primjer. Mi emo sa-njaa, naime, upitati kako
je dolo do tog sna, a takoer emo i njegovu izjavu koja uslijedi, smatrati razjanjenjem. Dakle, nadilazimo
razliku u onome to on vjeruje ili ne vjeruje da neto zna, te oba sluaja obraujemo kao jedan jedini.
Ova je tehnika zasigurno vrlo jednostavna, no bojim se da e izazvati vae najotrije protivljenje. Rei
ete: Nova pretpostavka, ve trea! I to najnevjerojatnija od sviju! Ako ja upitam sanjaa to mu pada na
pamet o snu, zar bi upravo nje-gova sljedea izjava trebala donijeti eljeno rjeenje? No, nje-mu niti ne mora
bilo to pasti na um, ili opet - Bog zna to. A mi ne moemo utvrditi, na emu se takvo jedno oekivanje
zasniva. To znai pokazati zaista isuvie vjere u boju provid-nost, i to na mjestu, na kojemu bi mnogo bolje
odgovaralo neto vie kritinosti. Osim toga, san nije jedna jedina pogre-na rije, ve se sastoji od mnogih
elemenata. Pa, koje bi se onda pomisli trebalo pridravati?
Imate pravo, ali u svemu onome, to je sporedno. San se od omake u govoru razlikuje mnoinom svojih
elemenata. A tome se tehnika mora povinovati. Stoga vam predlaem, da san razloimo na njegove elemente
te provedemo ispitivanje svakog od tih elemenata zasebno; time se iznova uspostavlja analogija s omakom u
govoru. Imate pravo i u tome, da upi-tani moe za pojedine elemente sna odgovoriti, kako mu o nji-ma nita
ne pada na pamet. Ima sluajeva u kojima i prihva-amo ovaj odgovor, a kasnije ete uti o kojima se radi.
Zau-do, to su takvi sluajevi, u kojima nama samima mogu na um pasti odreene pomisli. No, openito
uzevi, mi emo prigovo-riti sanjau koji ustvrdi da nema nikakvih pomisli, navaljivati emo na njega,
uvjeravati ga kako mu mora neto pasti na pamet, i - bit emo u pravu. On e se neega prisjetiti, bilo e-ga,
posve nam je svejedno. Odreene podatke, koji bi se mogli nazvati povijesnima, ispriat e nam naroito
lako. Rei e: To je neto, to se dogodilo juer (kao u oba razumna sna, koja smo upoznali), ili: To
me podsjea na neto, to se nedavno do-godilo, pa emo na taj nain primijetiti, da su nadovezivanja snova
na dogaaje iz prethodnih dana mnogo ea, no to smo u poetku vjerovali. Konano e se on, polazei od
sna, prisjetiti i udaljenijih, a moda ak i nekih davnanjih okolnosti.

No, u glavnoj stvari niste u pravu. Kad mislite da je samo-voljno pretpostaviti kako e ba prva pomisao
sanjaa donijeti ono traeno, ili morati do toga dovesti, kako bi pomisao mo-gla prije biti posve proizvoljna i
izvan povezanosti s traenim, te kako je samo izraz mog povjerenja u boju providnost kad oekujem
drugaije, tada se uvelike varate. Ve sam si jed-nom dopustio slobodu da vam iznesem, kako u vama lei
du-boko ukorijenjena vjera u psihiku slobodu i samovolju; to je, meutim, posve neznanstveno i mora se
pokloniti pred zahtje-vom determinizma koji vlada i duevnim ivotom. Molim vas, stoga, da potujete kao
injenicu, da je upitani pomislio upravo to, i nita drugo. No, ja ne suprotstavljam jednom vje-rovanju neko
drugo. Moe se dokazati, da pomisao koju je upitani stvorio - nije proizvoljna, nije neutvrdiva, nije izvan
povezanosti s onim, za im tragamo. Da, nedavno sam otkrio - iako, usput, tome nisam pridavao neku veu
vrijednost - da je i eksperimentalna psihologija istupila s takvim dokazima.
Zbog vanosti ovog predmeta zamolio bih vas za naroitu pozornost. Kad zatraim od nekoga da kae
ono to mu padne na um u vezi s jednim odreenim elementom sna, tada od nje-ga zapravo zahtijevam, da se
prepusti slobodnim asocijacija-ma, pridravajui se polazine predodbe. To zahtijeva i na-roit stav
pozornosti, koji je posve drugaiji nego li onaj kad se razmilja, i koji zapravo iskljuuje razmiljanje. Neki
ovaj stav pogaaju vrlo lako; drugi u pokuaju iskazuju nevjerojat no visoku mjeru nespretnosti. No,
postoji i vii stupanj slobo-de asocijacija, naime - kad naputam i ovu polazinu predo-dbu, te utvrujem tek
nain i vrstu pomisli, primjerice, kad odreujem, da treba izrei prvo osobno ime ili neki broj, na koji se
pomisli. Ova bi pomisao trebala biti jo svojevoljnija, jo nepredvidljivija od one, koju smo primijenili u
naoj te-hnici. No, moe se pokazati kako je ona svaki put bila strogo odreena vanim unutarnjim
stavovima, koji nam u trenutku u kojem djeluju nisu poznati, jednako onako malo poznati kao i ometajue
tenje kod omaki, ili izazivajue tenje kod slu-ajnih radnji.
I ja, a i mnogi drugi nakon mene, bavili smo se ponavlja-njem ovakvih ispitivanja imena i brojeva koji
padaju na um bez razmiljanja, a neka su od njih i objavljena. Pritom se po-stupa na takav nain, da se uz
ime koje se pojavilo pobuuju daljnje asocijacije, koje dakle vie nisu posve slobodne, ve su vezane kao
pomisli uz elemente snova, i to sve dok se ne pronae da je pobuda posve iscrpljena. No, tako se razjasnila i
motivacija i znaenje slobodnih pomisli o imenima koja se pomiljaju. Jer, pokuaji uvijek iznova daju isti
ishod, njiho-vo izricanje esto znatno nadilazi bogatu grau, a to ini nu-nima i opsena dokazivanja.
Asocijacije brojeva koji slobod-no padaju na pamet moda dokazuju najvie: odvijaju se toliko brzo, i s
toliko nevjerojatnom sigurnou kreu ka ne-kom prikrivenom cilju, da to uistinu djeluje zbunjujue. Ispriat u vam samo jedan primjer takve jedne analize imena, jer se moe zgodno rijeiti s malo grae.
Tijekom lijeenja jednog mladog ovjeka stigao sam u razgovoru i na ovu temu te ustvrdio, kako se
usprkos privid-noj svojevoljnosti ipak ne pomilja niti na jedno ime, koje nije najue uvjetovano najbliim
okolnostima, osobinama ispiti-vane osobe i njenom trenutnom situacijom. Kako je on u to sumnjao,
predloih mu da bez odlaganja sam izvri takav je-dan pokus. Znao sam, da odrava brojne odnose svih vrsta
sa enama i djevojkama, pa mu dodah, kako e upravo stoga i imati velik izbor, kad zatraim da mu na
pamet padne neko odreeno ensko ime. Sloio se s time. Na moje, ili moda jo i vie na njegovo
zaprepatenje, na mene se nije odjednom sruila nikakva lavina enskih imena, nego je on na neko vrijeme
zanijemio, a potom priznao, da mu je na pamet palo jed-no jedino ime, i niti jedno drugo, osim: Albina. Ba
neobino, no to se za vas povezuje s tim imenom? Koliko Albina po-znajete? udno, nije poznavao niti
jednu jedinu Albinu, niti mu je ita padalo na pamet u vezi s tim imenom. Tako se mo-glo pretpostaviti, da
analiza nije uspjela; ali ne, ona je ve bila dovrena, nikakva daljnja pomisao vie nije niti bila preporuljiva. Sam je mladi bio neobino svijetle boje puti, a u razgovorima tijekom lijeenja i ja sam ga
nekoliko puta u ali nazvao albino; bili smo upravo zabavljeni time, da utvrdimo enski udio u njegovu
ustroju. Dakle, on je sam bio ta Albina, u tom trenutku za njega najzanimljivije ensko bie.
Jednako su se takvima pokazali i napjevi, kad nekome spontano padnu na um - kao da su uvjetovani
nekim misao-nim krugom kojemu pripadaju, pa imaju pravo obuzeti neko-ga, a da uope ne zna za ovu svoju
djelatnost. Tada je lako pokazati, da se odnos s tim napjevom nadovezuje i na njegove rijei ili podrijetlo; no
moram ovdje biti naroito oprezan, da ovakvu tvrdnju ne bih proirio na uistinu glazbeno nastrojene ljude, s
kojima sluajno nemam nikakvih iskustava. Kod njih bi za pojavljivanje mogao biti mjerodavan glazbeni

sadraj tog napjeva. No, sigurno je, da je prvi sluaj ei. Tako znam za jednog mladog ovjeka, kojeg je
neko vrijeme doslovno progonio uistinu prekrasan napjev - Parisova pjesma iz Lijepe Helene, sve dok ga, u
njegovu interesu, analiza nije upozorila na tada postojee suparnitvo jedne Ide s jednom Hele-nom.
Ako su, dakle, posve slobodne pomisli uvjetovane na ta-kav nain i poredane u jedan posve odreeni
meuodnos, tada s pravom moemo zakljuiti kako i pomisli sa samo jednom jedinom vezom - onom na
polazinu predodbu - ne mogu biti nita manje uvjetovane. Ispitivanje uistinu pokazuje, da je osim
povezanosti koju smo im mi dali kroz polazinu pre-dodbu, vidljiva i jedna druga ovisnost, i to o snanim
afek-tivnim krugovima misli i zanimanja - o kompleksima, ije istovremeno djelovanje trenutno nije poznato,
dakle - ono je nesvjesno.
Pomisli s takvom povezanou bile su predmet vrlo pou-nih eksperimentalnih ispitivanja, koja su u
povijesti psiho-analize igrala zapaenu ulogu. Wundtova kola dala je tako-zvani asocijacijski eksperiment,
kod kojeg ispitivana osoba dobije nalog, da na podraajnu rije koja joj se dobaci, odgo-vori to je mogue
bre, reakcijom po volji. Tada se moe pro-uavati interval koji protjee izmeu podraaja i reakcije, prirodu odgovora koji se dobiva kao reakcija, sluajna pogreka kod kasnijeg ponavljanja istog pokuaja, i
slino. Cirika ko-la dala je pod vodstvom Bleulera i Junga objanjenje reakcija koje se dobivaju iz
asocijacijskih eksperimenata, zatraivi od ispitivane osobe da razjasni svoje reakcije naknadnim asocijacijama, ako u sebi sadre neto upadljivo. Tada se ispostavilo, da su ove najupadljivije reakcije na najstroi
nain odreene kompleksima ispitivane osobe. Bleuler i Jung su time sagra-dili prvi most od
eksperimentalne psihologije do psihoanalize.
Poueni na ovaj nain, moi ete rei: Sad priznajemo da su slobodne pomisli determinirane, a ne
svojevoljne kako smo vjerovali. Priznajemo to i za pomisli, vezane uz elemente snova. No, to nije ono, do
ega nam je stalo. Vi tvrdite da e pomisao, vezana uz element sna, biti odreena nama nepozna-tom
psihikom pozadinom upravo tog elementa. To nam se ne ini dokazanim. Mi ve oekujemo da e se
pomisao vezana uz element sna zasigurno pokazati kroz neki od kompleksa sanjaa, no - od kakve nam je to
koristi? To nas ne dovodi do razumijevanja sna, ve - kao i asocijacijski eksperiment - do spoznaje o tim
takozvanim kompleksima. Samo, kakve veze oni imaju sa snom?
Imate pravo, ali - previate jedno. Uostalom, upravo ono, zbog ega niti sam nisam uzeo asocijacijski
eksperiment kao polazinu toku za ovo predstavljanje. Kod ovog eksperimen-ta jednu determinantu
reakcije, naime - podraajnu rije - pro-izvoljno odabiremo mi sami. Tada je reakcija tek posredovanje
izmeu ove podraajne rijei i upravo probuenog kompleksa ispitivane osobe. Kod sna je podraajna rije
zamijenjena ne-im, to i samo potjee iz duevnog ivota sanjaa, iz njemu nepoznatih izvora, a to bi,
dakle, i samo moglo vrlo lako biti izdanak kompleksa. Stoga i nije ba toliko nevjerojatno oekivanje, da
daljnje pomisli koje se nadovezuju na elemen-te sna, nisu odreene niti jednim drugim kompleksom, ve
upravo onim samog elementa, te da mogu dovesti i do njego-va razotkrivanja.
Dopustite mi da na jednom drugom sluaju pokaem, da je zaista ovako, kako to i oekujemo u naem
sluaju. Zabo-ravljanje osobnih imena zapravo je izvrstan uzor za sluaj analize snova; samo to se ovdje u
jednoj osobi nalazi ono, to je kod tumaenja snova raspodijeljeno na dvije osobe. Ako sam privremeno
zaboravio neko ime, ipak u meni postoji sh gurnost da ga znam; ona sigurnost, do koje smo kod sanjaa
mogli dospjeti samo zaobilaznim putem, preko Bernheimova eksperimenta. Meutim, zaboravljeno, a ipak
poznato ime ni-je mi dostupno. Razmiljanje o njemu, pa makar i najnapreg-nutije, pritom nimalo ne pomae
- to mi ubrzo govori is-kustvo. Ali, na mjesto zaboravljenog imena svaki put mi na pamet moe pasti jedno
ili vie zamjenskih imena. Kad spon-tano pomislim na takvo jedno zamjensko ime, tek tada posta-je
oevidna sukladnost ove situacije s analizom sna. Niti ele-ment sna nije ono pravo, tek je zamjena za neto
drugo, za ono Pravo, koje jo ne poznajem i koje tek trebam pronai kroz analizu sna. Razlika opet lei samo
u tome, to se kod za-boravljanja imena zamjena bez ramiljanja odmah raspoznaje kao netona, dok smo za
element sna do tog shvaanja dos-pjeli tek tekom mukom. No, i kod zaboravljanja imena pos-toji put, kojim
se od zamjenskog stie do onog nepoznatog Pravog, do zaboravljenog imena. Kad usmjeravam svoju pozornost na to zamjensko ime, te dopustim da mi i nadalje na um padaju pomisli, nakon kraih ili duih

zaobilaznica ipak stiem do zaboravljenog imena, otkrivajui pritom da se ta za-mjenska imena koja sam
spontano navodio ipak nalaze u odnosu s onim zaboravljenim, da su bila odreena njime.
Izloit u vam jednu analizu ove vrste: jednog sam dana primijetio da vie ne baratam imenom one male
zemljice na Rivijeri, kojoj je glavni grad Monte Carlo. To me razljutilo, no - tako je. Zadubih se u sva svoja
znanja vezana uz tu zem-lju, pomislih na grofa Alberta iz kue Lusignan, na njegove brakove, na ljubav
prema istraivanjima morskih dubina, i na sve ega sam se jo mogao sjetiti, no - nita mi nije pomog lo.
Stoga sam napustio razmiljanje o tome, te poeo na mjes-to zaboravljenog stavljati - zamjenska imena. Ona
naioe brzo. Sam Monte Carlo, zatim Piemont, Albanija, Montevi-deo, Colico. Prva mi je u tom nizu na
pamet pala Albanija, za-tim se odmah pretvorila u Montenegro (Crna Gora, op.p.), oito prema suprotnosti
bijelog i crnog. Tada uoih, da etiri zamjenska imena u sebi sadre rjecu mon; odjednom sam se sjetio
zaboravljene rijei, i glasno uzviknuo: Monaco! Za-mjenska su imena, dakle, uistinu proizala iz onog
zaboravlje-nog - iz prva etiri proizaao je prvi slog, dok je posljednje dalo red slogova, i itav posljednji
slog. Usput sam mogao lako pronai i ono, to mi je privremeno oduzelo raspolaganje tim imenom: Monaco
je ime, koje pripada i Munchenu kao njegovo talijansko ime; taj je grad prouzroio utjecaj ome-tanja.
Primjer je zasigurno lijep, no - isuvie jednostavan. U drugim sluajevima bi se na prva zamjenska
imena trebao na-dovezati vei broj pomisli, pa bi tada analogija s analizom snova bila razgovjetnija. Imao
sam i takvih iskustava. Kad me jednom jedan stranac pozvao da s njim kuam neko talijansko vino, u
gostioni se dogodilo, da je zaboravio ime tog vina koje je elio naruiti, jer mu je ostalo u najboljoj
uspomeni. Iz ita-ve gomile oajnikih pomisli na zamjenska imena kojih se prisjeao umjesto zaboravljenog
imena, mogao sam stvoriti zakljuak, da mu je prisjeanje na ime vina oduzeo obzir pre-ma imenu neke
Hedwige; i zaista, ne samo to mi je potvrdio da je to vino prvi put kuao u drutvu jedne Hedwige, ve se
kroz ovo razotkrivanje iznova sjetio njegova imena. U to je vrijeme bio sretno oenjen, a Hedvviga je
pripadala ranijim vremenima, kojih se nije rado prisjeao.
Ono sto je mogue kod zaboravljanja imena, mora uspjeti i kod tumaenja snova - da se polazei od
zamjene, pomou asocijacija koje se na nju nadovezuju, omogui pristup onome to je Pravo, iako je
prikriveno. Iz asocijacija vezanih uz ele-mente sna smijemo pretpostaviti, kao i u primjeru zaboravlja-nja
imena, da su one odreene kako elementom sna, tako i onim njegovim nesvjesnim Pravim. Time smo naveli
poneto za opravdanje nae tehnike.

VII. predavanje

MANIFESTNI SADRAJ SNA I LATENTNE MISLI SNA

Moje dame i gospodo! Kako vidite, omake nismo prouavali tek tako. Zahvaljujui tim nastojanjima, pod
pretpostavkama koje su vam poznate, dobili smo dvoje - shvaanje elementa sna i tehniku za tumaenje
snova. Shvaanje elemenata sna kree od toga, da to nije ono Pravo; da je tek zamjena za neto drugo,
nepoznato sanjau, slino namjeri kod omaki; da je zamjena za neto, o emu kod sanjaa postoji znanje, ali
mu je nepristupano. Nadamo se, da emo isto ovo shvaanje moi prenijeti na cjelokupni san koji se sastoji
od takvih ele-menata. Naa se tehnika sastoji u tome da se pomou slobod-nih asocijacija, vezanih uz ove
elemente, doputa pojavlji-vanje drugih zamjenskih tvorevina, iz kojih moemo otkriti ono prikriveno.
Sada vam predlaem da uvedemo izmjenu naziva kojima se koristimo, to treba olakati nau
pokretljivost. Umjesto prikrivenog, nepristupanog, nepravog, govorimo radije -nakon to iznesemo ispravan
opis - nedostupno svijesti sanja-a, ili nesvjesno. Time ne mislimo ni na to drugo, ve na ono, to vam moe
pokazati odnos sa zaboravljenom rijei ili s ometajuom namjerom omake, naime, na privremeno nes
vjesno. Naravno da nasuprot tome moemo i same elemente sna, a i novostvorene zamjenske predodbe do

kojih se dolo putem asocijacija, nazivati svjesnima. Niti jedna od teoretskih konstrukcija nije jo povezana s
ovako promijenjenim na-zivom. Uporaba rijei nesvjesno besprijekorna je kao opis, koji tono odgovara i
lako se razumije.
Dakle, prenesemo li nae shvaanje s pojedinanog ele-menta na cjelokupni san, dobiva se da je san u
cjelini - izmije-njena zamjena za neto drugo, nesvjesno, te da je zadaa tu-maenja sna - pronai to
nesvjesno. Ali, iz toga se odmah iz-vode tri vana pravila, koja moramo slijediti tijekom rada na tumaenju
snova:
1) Ne vodi se briga o onome to nam se ini da san govo-ri, pa bio on razumljiv ili apsurdan, jasan ili
smuen, jer to ni u kom sluaju nije ono to mi traimo, ono nesvjesno (namet nut e nam se i jedno
shvatljivo ogranienje ovog pravila); 2) rad se ograniava na to, da se za svaki element pobuuju za-mjenske
predodbe, ne razmilja se o njima, ne ispituje se sadre li neto odgovarajue, ne brine se o tome koliko nas
one udaljuju od elementa sna; 3) prieka se, da ono prikri-veno, ono traeno nesvjesno izbije samo od sebe,
isto onako, kako se pojavila i zaboravljena rije Monaco kod opisanog pokusa.
Sad razumijemo takoer i da je svejedno, koliko se netko sjea svog sna - koliko malo, a prije svega
koliko tono, ili koliko nesigurno. Jer, san kojeg se sjea nije ono pravo, ve samo izmijenjena zamjena, koja
nam treba pomoi da se pra-vome pribliimo razbuujui druge zamjenske tvorevine, da ono nesvjesno iz
sna uinimo - svjesnim.
Dakle, ako nae sjeanje nije vjerno, ono je na toj zamjeni samo izvrilo daljnje izmjene, to - usput
reeno - takoer ne moe biti nemotivirano.
Rad na tumaenju moe se obavljati na vlastitim snovi-ma, kao i na onima drugih ljudi. ak se na
vlastitima naui i vie, jer postupak postaje vjerodostojniji. Dakle, pokua li se to, tada se primjeuje, da se
neto opire tom radu. Istina, pomisli nailaze, ali ne doputa se ba svaka od njih. Postaju vidljivi utjecaji
ispitivanja i odabiranja. Kod neke pomisli, o-vjek kae sebi: Ne, ovo se ne uklapa u to, ne pripada ovamo, kod neke druge: To je isuvie besmisleno, a kod tree: To je posve sporedno; tada se, nadalje,
moe promatrati kako se ovakvim zamjerkama pomisli uguuju i prije no to su postale jasne, da bi se na
kraju i posve prognale. Dakle, on se s jedne strane isuvie pouzdaje u ove polazne predodbe i u sam element
sna, dok s druge strane ometa slobodne asocija-cije odabiranjem rezultata. Ako ovjek nije sam prilikom tumaenja sna, ako doputa drugome da tumai njegov san, tada se vrlo jasno primjeuje i jedan drugi motiv,
koji se primjenju-je za ovaj nedoputeni odabir. Naime, tada si ovjek ponekad kae: Ne, ova je pomisao
isuvie neugodna, nju ne elim, ili uope ne mogu izrei.
Ovakve zamjerke oito prijete, da e omesti uspjeh naeg rada. Moralo bi se zatititi protiv njih, a to se
kod samog sebe ini vrstim naumom, da im se ne poputa; kad se tumai san nekoga drugog, tada mu se,
kao pravilo koje ne moe pre-kriti, odreuje da ne smije iskljuiti niti jedan dio obavijesti o nekoj pomisli,
ak i kad protiv nje ima neku od etiri zam-jerke - da je previe nevana, previe besmislena, da ne pri-pada
ovamo ili je previe neugodna za izrei. On obeava, da e slijediti ovo pravilo, pa se ovjek potom u
pojedinim slu-ajevima moe ljutiti, koliko se slabo pridrava svog obe-anja. U poetku si za to daje
objanjenje da se onome, us-prkos njegovu autoritativnom obeanju, nije posve razjasnila opravdanost
slobodnih asocijacija, pa e se vjerojatno pomis-liti na to, da ga se prvo pridobije teoretski - dajui mu da
ita spise, ili upuujui ga na predavanja, kroz koja bi se mogao pretvoriti u pristalicu naih shvaanja o
slobodnim asocijaci-jama. No, takve e pogrene poteze zaustaviti opaanje, da se ovakve kritine zamjerke
protiv odreenih pomisli pojavljuju i kod vlastite osobe, iako se tu ipak moe biti siguran u svoja uvjerenja,
pa ih se u odreenoj mjeri uspijeva otkloniti tek naknadno, u drugom stupnju.
Umjesto da se ovjek ljuti zbog neposlunosti sanjaa, ova iskustva moe upotrijebiti i da bi iz njih
nauio neto novo, neto to je utoliko vanije, ukoliko je manje na to bio pripremljen. On razumije, da se
rad na tumaenju snova odvi-ja protiv jednog otpora koji mu se suprotstavlja, a iji su iskaz one kritike
zamjerke. Taj je otpor neovisan o teoretskim uvjerenjima sanjaa. Da, moe se nauiti i vie. Stie se do otkria, da takva jedna kritika zamjerka nije nikad u pravu. Upravo suprotno, pomisli koje se na ovaj nain
potiskuju, bez iznimke se pokazuju kao najvanije, kao odluujue u pro-nalaenju nesvjesnog. To je gotovo
obiljeje, kad takva jedna zamjerka prati neku pomisao.

Ovaj otpor je neto posve novo, pojava koju smo pronali na temelju naih pretpostavki, iako je one nisu
sadravale. Taj nas novi imbenik u naem raunu i nije ba ugodno iznena-dio. Ve znamo, i da nam nee
olakati rad. Mogao bi nas za-vesti i toliko, da posve zaustavimo cijeli na trud oko sna. Neto tako nevano
kao san, pa onda k tome jo i tolike po-tekoe, umjesto jedne glatke tehnike! No, s druge strane, up-ravo bi
nas ove potekoe mogle izazvati i dopustiti nam da naslutimo, kako e ovaj rad biti vrijedan truda. Redovito
se sudaramo s opiranjima, kad od zamjene, koju nam element sna i predstavlja, elimo prodrijeti do onog
njegovog prikri-venog nesvjesnog. Smijemo, dakle, misliti da je iza te za-mjene sakriveno neto znaajno.
emu inae ove potekoe, koje ele odrati to prikrivanje? Kad dijete ne eli rastvoriti stisnutu aku da bi
pokazalo to u njoj ima, tada je to posve sigurno neto krivo, to ne bi niti smjelo imati.
U trenutku kad uvodimo dinamiku predodbu nekog ot-pora u na odnos meu predmetima, moramo misliti
i na to, da je taj trenutak neto, to je koliinski promjenjljivo. Jer, mogu postojati vei ili manji otpori, a mi
smo pripravni na to, da e se ove razlike pokazati i tijekom naeg rada. Moda s time poveemo i jedno
drugo otkrie, do kojeg se takoer dolazi u radu na tumaenju snova. Naime, ponekad je potreb-na tek jedna
jedina pomisao, ili tek njihov manji broj da nas od elementa sna dovede do njegovog nesvjesnog, dok je
drugi put za to potreban dugaak lanac asocijacija, i prevladavanje mnogih kritikih zamjerki. Rei emo si,
da su ove razliitosti povezane s rastuom veliinom otpora, i vjerojatno emo biti u pravu. Jer kad je otpor
neznatan, tada niti zamjena nije jako udaljena od nesvjesnog; no, veliki otpor sa sobom donosi ve-like
izmjene nesvjesnog, a time i dugaak uzmak od zamjene prema nesvjesnom.
Sad bi ve vjerojatno bilo i vrijeme da odaberemo neki san i na njemu iskuamo nau tehniku, te utvrdimo,
potvruju li se naa oekivanja vezana uz nju. Da, ali - koji bismo san trebali za to odabrati? Neete vjerovati
koliko mi teko pada ova odluka, jer vam jo uvijek ne mogu uiniti shvatljivim, u emu ove potekoe lee.
Oito je da moraju postojati snovi, koji su u svojoj cjelini pretrpjeli vrlo male izmjene, pa bi bilo najbolje
zapoeti s takvima. Ali, koji su snovi najmanje izmi-jenjeni? Oni razumljivi, koji nisu zbrkani, i za koje sam
vam ve iznio dva primjera? Tu bismo jako pogrijeili. Ispitivanje pokazuje, da su ba ovi snovi iskusili
nevjerojatno visok stu-panj izmjena. A ako odaberem neki san po vlastitoj volji, odri-ui se neke posebne
okolnosti, tada ete vjerojatno biti jako razoarani. Jer, moe se dogoditi da trebamo zapaziti takvu
jednu mnoinu pomisli vezanih uz pojedine elemente sna, ili da ih trebamo zabiljeiti, da bi rad time postao
posve nepre-gledan. Ako zapiemo san, te i nadalje zapisujemo sve pomisli koje se uza nj veu, tada bi one
mogle sainjavati tekst i vie puta vei od samog sna. Stoga mi se najsvrsishodnijim ini, da se za analizu
potrai vie kratkih snova, od kojih nam svaki moe rei ili potvrditi barem poneto. Na ovo emo se i odluiti, izuzev ako nam iskustvo moda ne bi moglo pokazati gdje bismo zaista mogli nai snove, koji su tek
malo izmijenjeni.
Osim toga, znam i jednu drugu olakicu, koja lei na na-em putu. Umjesto da se upustimo u tumaenja
itavih snova, elimo se ograniiti na pojedine elemente sna, te na nizu pri-mjera pratiti kako kroz primjenu
nae tehnike pronalaze svoje razjanjenje.
a) Jedna dama pripovijeda da je kao dijete vrlo esto sa-njala, kako dragi Bog ima na glavi jedan usiljen
papirnati eir. Kako to elite razumjeti i bez pomoi sanjaice? Zvui posve besmisleno. No, nije vie
besmisleno kad nam dama ispria, da su joj kao djetetu imali obiaj stavljati takav jedan eir kod stola, jer
nije mogla prestati zirkati na tanjure brae i sestara, odmjeravajui nije li koji od njih dobio vie od nje. eir
je stoga trebao posluiti kao koni naonjaci. Uostalom, to je tek jedan povijesni podatak, izreen bez ikakve
potekoe. Tumaenje ovog elementa, a time i itavog ovog kratkog sna, lako se dobiva uz pomo jo jedne
pomisli sanjaice. Kako sam ula da je dragi Bog sveznajui i vidi sve, kae ona, tako i ovaj san moe
znaiti jedino to, da i ja znam i vidim sve, kao i dragi Bog, pa ak i kad me se u tome eli sprijeiti. Ovaj je
primjer moda i previe jednostavan.
b) Jedna skeptina pacijentica ima podui san, u kojem se dogaa da joj odreene osobe priaju o mojoj
knjizi o dosjetki, i jako je hvale. Tada se spominje neto o nekom
kanalu, moda iz neke druge knjige, u kojoj se pojavljuje ka nal, ili neto drugo vezano uz kanal... ona to
ne zna... toje posve nejasno.

Sad ete vjerojatno biti skloni povjerovati, da e element kanala izbjei tumaenju, jer je i sam toliko
neodreen. U pravu ste s ovom nasluenom potekoom, ali - on nije teak zato jer je nejasan, ve je nejasan
iz jednog drugog razloga, istog onog koji oteava i tumaenje. Sanjaici ne pada na pamet nita, vezano uz
kanal; naravno, niti ja ne znam nita rei o tome. Nakon nekog vremena, u stvarnosti - sljedei dan, kae da
joj je palo na pamet neto, to moda tome pri-pada. Naime, jo jedna dosjetka, koju je ula da se pria. Na
brodu izmeu Dovera i Calaisa neki poznati pisac razgovara s nekim Englezom, koji u vezi s neim
odreenim citira i reenicu: Du sublime au ridicule il n'y a qu'un pas (Od uzvienog do smijenog tek je
korak, op.p.). Pisac mu odgovori: Oui, lepas de Calais (Da, korak do Calaisa) -ime eli rei, da
Francusku smatra uzvienom, a Englesku -smijenom. No, Pas de Calais je ustvari kanal, naime rukavac
kanala, kanal La Manche. Mislim li, da ova pomisao ima neke veze sa snom? Sigurno da mislim, ona
zapravo daje rjeenje zagonetnog elementa sna. Ili - ako elite posumnjati da je ova dosjetka postojala i prije
sna, kao i ono nesvjesno u elementu kanala, moete li tada prihvatiti da mu se naknadno prido-dala?
Naime, pomisao pokazuje skepsu koja se u dosjetki prikriva iza tako napadnog divljenja, a otpor je zapravo
zajed-niki razlog za oboje - kako za to da se pomisao u njoj poja-vila s tolikim oklijevanjem, tako i za to, da
je odgovarajui element sna ispao toliko neodreen. Pogledajte ovdje odnos izmeu elementa sna i
nesvjesnog u njemu. On je kao jedan komadi toga nesvjesnog, kao njegov nagovjetaj, ali je svo-jim
izoliranjem postao posve nerazumljiv.
c) Jedan pacijent sanja u poduoj suvislosti: Oko stola ne obinog oblika sjedi vie lanova njegove
obitelji, i tako dalje. Uz taj mu se stol javlja pomisao, kako je takav jedan komad namjetaja vidio prilikom
posjete jednoj odreenoj obitelji. Zatim se njegove misli nastavljaju: u toj je obitelji postojao naroit odnos
izmeu oca i sina, a ubrzo nadodaje, da i izme-u njega i njegova oca postoji takoer. Stol je, dakle, bio preuzet u san zato, da bi se naglasila ova usporedba.
Ovaj je sanja ve odavno poznavao zahtjeve vezane uz tumaenje snova. Netko bi drugi vjerojatno bio
odbijen time, to se jedna toliko beznaajna pojedinost, kakva je oblik nekog stola, uzima kao predmet
istraivanja. Mi zaista nita iz sna ne proglaavamo sluajnim ili ravnodunim, a razjanje-nje oekujemo
upravo objanjavanjem ovih tako siunih, ne-motiviranih pojedinosti. Moda ete se jo uditi i tome, da je
rad sna upravo odabirom oblika stola doveo do izraavanja misli: Kod nas je isto onako, kako je i kod njih.
Ali, i ovo se objanjava kad zaujete, da se obitelj o kojoj se radi, prezi-va Tischler (njem. Tisch - stol,
op.p.). Time to sanja smjeta svoju rodbinu oko stola, on govori, da su i oni kao obitelj Tischler. Uostalom,
zapazite kako je ovjek silom natjeran, da mora biti indiskretan razlaui ova tumaenja snova. Time ste
odgonetnuli i jednu od potekoa, koje su vam ve bile na-javljene u vezi odabiranja primjera. Ovaj sam
primjer mogao lako zamijeniti nekim drugim, no vjerojatno bih ovu indiskre-ciju izbjegao samo uz cijenu, da
umjesto ove indiskrecije po-inim neku drugu.
ini mi se kako je dolo vrijeme i da uvedemo dva pojma, koja smo zapravo mogli ve dugo
primjenjivati. Ono, to nam san pripovijeda, moemo nazvati manifestni sadraj sna, a ono prikriveno, do
ega moramo doprijeti slijedei pomisli -latentne (prikrivene) misli sna. Znai da trebamo pripaziti na
odnose izmeu manifestnog sadraja sna i latentnih misli sna, te kako se oni pokazuju u tim primjerima.
Ovakvi odnosi mogu biti vrlo raznoliki. U primjerima a) i b) je manifestni element ujedno i sastavni dio
latentnih misli, ali tek jedan nji-hov mali dio. Od jedne je velike, sloene psihike tvorevine u nesvjesnim
mislima sna jedan njen mali djeli dospio i u ma-nifestni san, kao jedan njen odlomak, ili u drugim sluajevima tek njen nagovjetaj, kao neki moto, kao skraivanje na telegrafski nain. Rad na tumaenju treba
upotpuniti taj odlo-mak ili nagovjetaj u jednu cjelinu, kako je to naroito lijepo uspjelo u primjeru b).
Dakle, jedna vrsta izmjene, od koje se rad na snu i sastoji, bila bi zamjena nekim odlomkom ili nagovjetajem. U primjeru c) se, osim toga, moe razaznati i jedan drugi odnos, koji u iduim primjerima
moemo vidjeti ie i jasnije izraen.
d) Sanja izvlai jednu (odreenu, njemu poznatu) damu iza kreveta. On i sam, ve pri prvoj pomisli,
pronalazi smisao ovog elementa sna. A to je: da on toj dami daje prednost pred ostalima.
e) Jedan drugi sanja, da je njegov brat zatvoren u nekom sanduku. Ve pri prvoj pomisli sanduk
zamjenjuje ormarom, a druga daje i tumaenje za to: njegov brat tedi.

f) Sanja se uspinje na neko brdo, s kojeg se prua iz vrstan, irok pogled. Ovo zvui posve
razumno, moda se u tome i nema to tumaiti, ve se samo raspitati, na kakvim sjeanjima poiva ovaj san
te iz kojeg se motiva ovdje probu-dio. Samo, varate se; pokazalo se, da je i ovom snu bilo po-trebno
tumaenje, isto kao i bilo kojem drugom, smuenijem. Sanjau, naime, u vezi s njegovim vlastitim
uspinjanjem na brdo ne pada nita na um, osim to pomilja na okolnost, da jedan njegov znanac izdaje
novine Pogled, koje se bave naim odnosima s najudaljenijim dijelovima svijeta. Latentna misao sna je
ovdje, dakle, poistovjeivanje (identifikacija) sanjaa s onim tko gleda.
Ovdje nailazite na jedan novi tip odnosa izmeu mani-festnog i latentnog elementa sna. Prvi nije toliko
izvrtanje ovog drugog, koliko je njegovo prikazivanje, i to jedno plas-tino, konkretno oslikavanje, koje svoj
izlaz uzima obliko-vanjem u rijei. No, upravo je stoga to opet jedna izmjena -jer, kod rijei smo odavno
zaboravili iz koje se konkretne sli-ke ona pojavila, pa je zato vie ne prepoznajemo kad se izvri njena
zamjena slikom. Razmislite li o tome da se manifestni san preteito sastoji od vizuelnih slika, a rjee od
misli i rijei, moete odgonetnuti da ovoj vrsti odnosa pripada posebno znaenje za oblikovanje sna. Vidite
takoer i da e na ovaj nain biti mogue stvoriti zamjenske slike u manifestnom snu za jedan velik niz
apstraktnih misli, koje ipak slue namjeri prikrivanja. To i jeste tehnika naih slikovnih zagonetki. A otkuda
stie privid duhovitosti koji ovakvi prikazi nose u sebi, to je zasebno pitanje, koje sad nemamo potrebe
dodirivati.
etvrtu vrstu odnosa izmeu manifestnog i latentnog ele-menta moram vam jo preutjeti, dok u tehnici
ne dospijemo do njenog mota. Pa ni tada vam neu navoditi potpuno nabra-janje, ali i to e biti dostatno za
nae ciljeve.
Imate li sada hrabrosti, i usuujete li se krenuti u tuma-enje jednog cijelog sna? Uinimo pokuaj i
utvrdimo, jesmo li dovoljno dobro opremljeni za ovu zadau. Naravno, neu odabrati niti jedan od onih
najzatamnjenijih snova, no ipak ta-kav, da prikazuje dobar otisak osobina sna.
Dakle, jedna mlada, no ve mnogo godina udata dama, sanja: Ona sjedi sa suprugom u kazalitu, u
kojem je jedna strana parketa posve prazna. Suprug joj ispripovijeda, da su i Elise L. i njen vjerenik takoer
eljeli doi, ali su dobili slaba mjesta, 3 ulaznice za 1 forintu i 50 krajcara, te ih nisu eljeli prihvatiti. Ona
misli, kako to niti ne bi bila neka nesrea.
Prvo o emu nas sanjaica izvjeuje jeste to, da je povod za san dodirnut u njegovu manifestnom
sadraju. Jer, njen joj je suprug uistinu ispriao, kako se Elise L., njena znanica ot-prilike istih godina, sada
vjerila. San je reakcija na ovu oba-vijest. Mi ve znamo, da e za mnoge snove biti lako dokaza-ti takav
jedan povod iz prethodnog dana, te da ovakve izve-dene podatke esto bez potekoa prua i sam sanja.
Oba-vijesti iste vrste sanjaica nam stavlja na raspolaganje i za druge elemente manifestnog sna. Otkuda
pojedinost, da je jedna strana parketa sasvim prazna? To je nagovjetaj vezan uz jedan stvarni dogaaj iz
prolog tjedna. Ona je namjeravala krenuti na odreenu kazalinu predstavu, pa je zato vrlo rano nabavila
ulaznice, toliko rano da je ak morala platiti i nado-platu, zbog pretprodaje. Kad su stigli u kazalite, uvidjela
je koliko je njena zabrinutost bila suvina, jer je jedna strana parketa uistinu i bila gotovo prazna. Bilo bi
vremena da ih je kupila ak i na sam dan predstave. Niti njen suprug nije pro-pustio zadirkivati je zbog te
njene prenagljenosti. A otkuda ono o 1,5 forinte? Iz jedne posve druge povezanosti, koja nema nikakve veze
s ovom ranijom, no isto se tako odnosi na jednu vijest iz prethodnog dana. Njena je urjakinja od svog
supruga dobila na dar svotu od 150 forinti, i ta glupa guska nije imala nita hitnije za obaviti, nego li pohitati
do zlatara, te taj novac razmijeniti za komad zlata. Otkuda broj 3? O tome ne zna nita, osim ako se ne uzme
u obzir pomisao, da je vjerenica - Elise L., samo tri mjeseca mlaa od nje, a ona je ena koja je ve gotovo
deset godina u braku. A besmislica - da uzimaju tri karte, kad ih je samo dvoje? O tome ne kae nita, i
uope - odbija bilo kakve daljnje pomisli i obavijesti.
No, ipak nam je kroz svojih nekoliko pomisli nadodala toliko grae, da je iz nje mogue pogoditi
latentne misli sna.
Mora nam zapeti za oko, kako u njenim izjavama vezanim uz san na vie mjesta nailazimo na vremenske
odrednice, kojima se opravdava zajednitvo izmeu razliitih dijelova grae. Ona je ulaznice za kazalite
nabavila suvie rano, prerano ih je kupila, tako da ih je morala ak i preplatiti; urjakinja je na slian
nainpourila odnijeti novac zlataru, da bi za nj kupi-la nakit, kao da bi joj to inae promaklo. Pridodamo li

toliko naglaene izraze suvie rano, prerano uzroniku sna -obavijesti, da je prijateljica koja je samo tri
mjeseca mlaa od nje sad ipak naila na marljivog mladog ovjeka, te kritiku, izraenu u ljutnji na
urjakinju: kako je besmisleno toliko pohitati, tada nam spontano ususret nailazi sljedea konstruk-cija
latentnih misli sna, za koju je manifestni san vrlo izmi-jenjena zamjena:
Ipak je bilo besmisleno, to sam toliko pourila sa svojim vjenanjem! Na primjeru Elise vidim, da sam
ipak i kasnije mogla doi do supruga!. (Prenagljenost pokazana kod njenog ponaanja pri kupovini
ulaznica, i ona kod urjakinje pri kupo-vini nakita. Kao zamjena za vjenanje, uvodi se odlazak u ka-zalite).
To bi bila glavna misao; moda bismo mogli nastavi-ti, iako s manjom sigurnou, jer se analiza na ovim
mjestima nije smjela odrei izjava sanjaice: Mogla sam dobiti i 100 puta boljeg supruga za novce! (150
forinti je 100 puta vie od 1,5 forinte). Ako bismo na mjesto novca smjeli staviti rije miraz, to bi
znailo, da se supruga moe doepati i zahva-ljujui mirazu; na mjestu supruga nalazi se i nakit, a i slaba
kazalina mjesta. Bilo bi jo poeljnije, kad bi upravo element tri karte imao kakve veze s nekim
mukarcem. No, tako daleko nae razumijevanje ne dopire. Mi smo samo pogodili, da ona ovim snom
izraava podcijenjivanje svog vlastitog su-pruga, kao i tugu, jer se tako rano udala.
Moja je procjena, da emo rezultatima ovog naeg prvog tumaenja sna biti prije iznenaeni i zbunjeni,
no - zadovoljni. Isuvie mnogo toga se odjednom sruilo na nas, vie, no to za sada moemo obraditi. Ve
zamjeujemo da neemo iscrpiti sve pouke, kojima nas ovo tumaenje sna moe po-uiti. Stoga pourimo
izdvojiti ono, to raspoznajemo kao pouzdane nove spoznaje.
Prvo: neobino, ali u latentnim se mislima glavni na-glasak stavlja na element prenagljivanja; u
manifestnom snu se upravo o tome ne moe nai nita. Bez analize, nismo tre-bali imati niti pojma da ovaj
imbenik uope igra bilo kakvu ulogu. ini se moguim, dakle, da u manifestnom snu izosta-je upravo
glavna stvar, ono to je sredinje u nesvjesnim mi-slima. Kroz to se mora temeljito promijeniti i dojam o itavom snu. Drugo: u snu se nalazi i jedan besmisleni djeli, 3 za 1,5 forintu, pa kroz misli sna pogaamo ovu
misao: bila je besmislica (udati se toliko rano). Moe li se odbaciti da je ova misao bila je besmislica u
manifestnom snu predstavljena upravo preuzimanjem jednog tako apsurdnog elementa? Tree: usporedni
pogled nas ui, da odnos izmeu manifest nih i latentnih elemenata nije nimalo jednostavan, nikako od
one vrste da e uvijek jedan manifestni element zamijeniti jedan latentni. Vjerojatno se mnogo vie radi o
odnosu mase izmeu obaju ovih spremnika, unutar kojih jedan manifestni element moe predstavljati vie
latentnih, ili se jedan latentni moe zamijeniti s vie manifestnih elemenata.
to se tie smisla sna i odnosa sanjaice prema njemu, moglo bi se rei isto toliko mnogo
iznenaujueg. Ona, istina, priznaje tumaenje, ali mu se i jako udi. Nije znala, da toliko podcijenjuje svog
supruga, a ne zna niti zbog ega bi ga tre-bala toliko podcijenjivati. U tome je jo mnogo toga nerazumljivog. Zaista vjerujem, da jo nismo dostatno opremljeni za tumaenje sna, te da se tek trebamo
prihvatiti daljnjih po-duka i pripreme.

VIII. predavanje DJEJI

SNOVI

Moje dame i gospodo! Imamo dojam, da smo isuvie brzo napredovali. Vratimo se stoga malo unazad. Prije
no to smo poduzeli posljednji pokuaj da naom tehnikom nadvladamo potekoe oko iskrivljenja sna, rekli
smo da bi bilo najbolje zaobii ih, i pridravati se onih snova kod kojih su iskrivlje-nja izostala ili bila tek
neznatna, ukoliko takvih snova ima. Pritom iznova izbjegavamo razvojnu povijest naih spoznaja, jer se u
zbilji pozornost okrenula postojanju snova osloboe-nih iskrivljenja tek nakon dosljedne primjene tehnike
tuma-enja, te analize, poduzete nad iskrivljenim snovima.

Snovi kakve traimo, nalaze se kod djece. Oni su kratki, jasni, povezani, laki za razumijevanje,
nedvosmisleni, pa ipak nesumnjivo - snovi. No, nemojte misliti da su ba svi djeji snovi ove vrste. Jer, i
iskrivljenje snova zapoinje vrlo rano u djejoj dobi, pa su zabiljeeni i snovi djece od pet do osam godina,
koji ve na sebi nose sve osobine onih kasnijih. No, kad se ograniite na dob od poetaka prepoznatljivih
duevnih djelatnosti do etvrte ili pete godine, stii ete do itavog niza snova s osobinama koje bismo
nazvali infantilnima, a pojedi-ni snovi iste vrste mogu se pronai i u kasnijim djejim godi-nama. Pod
odreenim se okolnostima i kod odraslih osoba pojavljuju snovi, koji posve nalikuju tipino infantilnima.
Na ovim bismo djejim snovima mogli s velikom la-koom i sigurnou doi do zakljuaka o sutini
sna, za koje elimo vjerovati da e se pokazati odluujuima i openito vaeima.
1. Za razumijevanje ovih snova nije potrebna analiza, a niti primjena neke tehnike. Niti je potrebno
ispitivati samo dijete, koje pria o svom snu. Ali, tome se mora pridodati jedan dio prie iz ivota djeteta.
Uvijek postoji neki doivljaj iz prethodnog dana, koji nam objanjava san. Jer, san je reak-cija duevnog
ivota u vremenu spavanja na ono, to se doiv-ljelo tijekom dana.
Posluajmo nekoliko primjera, da bismo se mogli osloni-ti na njih pri donoenju daljnjih zakljuaka.

a) Djeai od 22 mjeseca mora kao estitar pokloniti ko-aru punu treanja. On to oito ini vrlo nerado,
iako su mu obeali da e i sam dobiti poneku od njih. Sljedeeg jutra izbrblja svoj san: He(r)mann popapao
sve tlesnje.

b) Djevojica od 3 godine i tri mjeseca po prvi put se vozila jezerom. Na kraju vonje, ne eli napustiti
brodicu, ve gorko plae. ini joj se, da je vrijeme vonje prolo prebrzo. Sljedeeg jutra: Noas sam se
vozila jezerom. Smijemo nado-dati, i da je ova vonja zasigurno potrajala due.

c) Djearca od 5 godina i tri mjeseca poveli su na izlet u Escherntal kod Hallstatta. On je uo, da Hallstatt
lei na pod-noju brda Dachstein. Pokazao je veliko zanimanje za ovo brdo. Iz stana u Ausseeu Dachstein se
moe lijepo vidjeti, a dalekozorom se razaznaje i planinska kua Simony. Dijete je nekoliko puta nastojalo i
pronai je dalekozorom; no, ostalo je nepoznato s kakvim uspjehom. Izlet je zapoeo u dobru ras-poloenju,
prepunom oekivanja. im bi se ukazalo kakvo novo brdo, djeak bi upitao: Da li je to Dachstein?
Postajao je sve neraspoloeniji, to ee su mu na njegovo pitanje nijeno odgovarali, da bi kasnije posve
utihnuo i odbio krenu-ti na manji uspon do vodopada. Smatrali su da je premoren, no sljedee je jutro
blaeno ispriao: Noas sam sanjao, da smo bili u planinskoj kui Simony. Dakle, sudjelovao je na izletu s
tim oekivanjem. O pojedinostima je iznio jedino ono, to je ve ranije uo: da se prema njoj ide stubama
est sati. Ova e tri sna biti dovoljna za sve eljene obavijesti.

2. Vidimo da ovi djeji snovi nisu besmisleni; to su ra zumljive, punovane duevne djelatnosti. Podsjetite
se na ono, to sam vam predstavio kao medicinsku procjenu sna: na us-poredbu s neglazbenim prstima, koji
prebiru po tipkama gla-sovira. Nee vam izbjei, koliko se otro ovi djeji snovi su-protstavljaju takvom
shvaanju. No, bilo bi isuvie udno, kad bi upravo dijete moglo tijekom spavanja razviti svoje pu-ne
duevne sposobnosti tamo, gdje se i odrasli u takvom slu-aju zadovoljavaju reakcijama nalik trzajima.
Imamo i sve razloge, da djetetu pripiemo bolje i dublje spavanje.

3. Ovi snovi izmiu iskrivljenju snova; upravo zato im i nije potreban nikakav rad na tumaenju. Manifestni
i latentni san ovdje se podudaraju. Dakle, iskrivljenje sna ne pripada sutini sna. Smijem pretpostaviti da
vam je time pao kamen sa srca. No, ipak emo jedan djeli iskrivljenja sna, jednu odre-enu razliku izmeu
manifestnog sadraja sna i latentnih misli sna morati priznati i ovim snovima, ako pozornije razmislimo.

4. Djeji san je reakcija na neki doivljaj tijekom dana, koji je za sobom ostavio jedno aljenje, enju,
neispunjenu elju. San donosi izravno, neprikriveno ispunjenje ove elje. Sjetite se sad objanjenja o ulozi
tjelesnih podraaja izvana ili iznutra, kao ometajuih imbenika spavanja, i kao uzronika snova. Upoznali
smo se s njima zahvaljujui posve sigurnim injenicama, no na taj smo nain mogli razjasniti tek jedan manji
broj snova ove vrste. U ovim djejim snovima nita ne ukazuje na djelovanje takvih somatskih podraaja; u
tome ne moemo pogrijeiti, jer su snovi posve razumljivi i lako pre-gledni. No, ne trebamo zbog toga
napustiti etiologiju podra-aja u snovima. Moemo se samo upitati, zato smo od samog poetka zaboravili

da, osim onih vanjskih, postoje i duevni podraaji koji ometaju spavanje? Jer znamo da su upravo doivljaji
oni, koji su najveim dijelom krivi za ometanje spa-vanja odraslih; onemoguuju mu da u sebi uspostavi
duevno raspoloenje za spavanje, za udaljavanje svog zanimanja od svijeta. On ne bi htio prekinuti ivot,
ve bi radije nastavio rad sa stvarima koje ga inae zaokupljaju, pa zato ne spava. Dakle, za dijete je takav
jedan duevni podraaj, koji mu ome-ta san - njegova neispunjena elja, na koju onda reagira snom.

2. Odavde najkraim putem stiemo do objanjenja fun-kcije sna. San, kao reakcija na psihiki
podraaj, mora imati vrijednost rjeavanja tog podraaja tako da se on otkloni, i da se moe nastaviti sa
spavanjem. Kako se to rjeavanje dina-miki omoguava putem sna - to jo uvijek ne znamo, ali ve
zamjeujemo da nije san onaj koji ometa spavanje, kako mu se pripisuje, ve je zatitnik sna, onaj, koji
uklanja smetnje dokse spava. Istina, mislimo da bismo moda bolje spavali da nije bilo sna, no - nismo u
pravu; ustvari, bez pomoi sna ne bismo spavali - uope. Njegova je zasluga, da smo spavali i toliko dobro.
On nije mogao sprijeiti da nam neto ne zas-meta, kao to niti noni uvar esto ne moe izbjei da ne izazove neto buke, progonei naruitelje mira koji bi nas eljeli probuditi.
3. To, sto je neka elja uzronik sna, a ispunjenje te elje - sadraj sna, ujedno je i glavna osobina sna.
Druga, jednako tako stalna, bila bi da san ne eli jednostavno dovesti do izraaja samo jednu misao, ve kao
halucinatorni doivljaj predstavlja i ispunjenje ove elje. elim se voziti jezerom, gla-si elja, koja uzrokuje
san; zato je sadraj sna: vozim se jeze rom. Razlika izmeu latentnog i manifestnog sna, iskrivljenje
latentnih misli sna ostaje, dakle, potvreno i u ovim jednostav-nim djejim snovima pretvaranja misli u
doivljaj. Kod tuma-enja sna, prije svega se mora izvriti opoziv ovog dijela promjene. A ako se ovo pokae
kao najopenitija osobina sna, tada ranije iznijet dio sna - vidim svog brata u sanduku ne bi trebalo
prevesti kao moj brat tedi, ve kao ja elim, da moj brat zapone tedjeti, moj brat se mora ograniiti.
Izme-u obje ovdje navedene osobine sna, oito je da ova druga ima vie izgleda da bude prihvaena bez
prigovora, nego li ona prva. Mi emo dalekosenim ispitivanjima moi utvrditi, da uzronik sna mora uvijek
biti jedna elja, a ne neka briga, na-mjera ili predbacivanje, no - time e njegova druga osobina ostati
nedirnuta, a to je, da san ne ponavlja naprosto taj podra-aj, ve ga dokida, otklanja, rjeava kroz neku vrstu
doiv-ljavanja.
7. Nadovezujui se na ove osobine sna, iznova moemo prihvatiti i usporedbu snova s omakama. Kod
ovih posljed-njih razlikujemo jednu ometajuu i jednu ometenu namjeru, dok je omaka kompromis izmeu
njih. U istu ovakvu shemu ulazi i san. Ometena tenja kod njega ne bi bila nita drugo, ve - ona za
spavanjem. Ometajuu pak zamjenjujemo psi-hikim podraajem, dakle - eljom, koja tjera na svoje ispunjenje, jer do sada nismo upoznali niti jedan drugi duevni podraaj, koji bi ometao spavanje. San je takoer
i ovdje re-zultat kompromisa. ovjek spava, no ipak doivljava po-javljivanje jedne elje; zadovoljava je,
nastavljajui pritom sa spavanjem. Oboje je dijelom postignuto, a dijelom naputeno.
8. Prisjetite se, jednom smo se ponadali pristupu do razu-mijevanja problema snova zbog injenice, da
se odreene tvo-revine iz mate, nama vrlo providne, nazivaju i dnevnim sno vima. Ova dnevna
sanjarenja zaista su ispunjenja elja, ispunjenja astohlepnih i erotinih elja koje su nam dobro poznate, no ona su misaona, makar moda i vrlo ivopisno predoena, ali nikad i halucinatorno doivljena. Od obiju
glavnih osobina snova ovdje e se, dakle, odrati ona manje sigurna, dok ona druga, koja ovisi o stanju
spavanja i koja u budnom ivotu nije ostvariva - posve otpada. Dakle, u je-zinoj uporabi postoji spoznaja o
tome, da je ispunjenje elja - glavna osobina sna. Usput, ako je doivljaj u snu samo jedna predodba koja je
neizmijenjena i omoguena zahvalju-jui okolnosti stanja spavanja, dakle - ako je to noni san na javi,
tada ve razumijemo, da proces oblikovanja sna moe otkloniti noni podraaj i donijeti zadovoljenje, jer - i
dnevno sanjarenje je djelatnost povezana sa zadovoljenjem, te se sa-mo zbog njega i zbiva.
No, u istom se smislu ne izraava samo ova, ve i jedna druga uporaba govornog jezika. Poznate
poslovice nam kau: Svinja sanja o iru, guska o kukuruzu, ili pitaju O emu sanja koko? O prosu.
Poslovica se, dakle, sputa i nie od nas - od djeteta na ivotinju, i tvrdi, kako je sadraj sna -zadovoljenje
neke potrebe. ini se da na isto ovo ukazuju i toliki drugi izrazi, kao: lijepo kao u snu, to mi niti u snu ne
bi palo na pamet, to nisam zamiljao niti u svojim naj-smjelijim snovima. Ovdje postoji oevidna
pristranost upo-rabe jezika. Postoje i snovi puni straha, ili snovi s neugodnim ili ravnodunim sadrajem, no

- oni nisu potakli takvu upo-rabu jezika. On, istina, poznaje i zle snove, ali mu je, ope-nito uzevi, san
ipak samo - ugodno ispunjenje elja. Ne pos-toji poslovica, koja bi nas pokuavala uvjeriti, da svinja ili
guska sanjaju o tome, kako e biti - zaklane.
Naravno, nezamislivo je da pisci koji su se bavili snom nisu i ranije zamijetili ispunjenje elja kao
osobinu sna. Prije bi se reklo da je to esto bio sluaj, ali niti jedan se nije dos-jetio priznati ovu osobinu kao
openitu, te kao polazinu toku za razjanjavanje snova. Mogli bismo razmisliti to ih je u tome moglo
zadrati, ali doi emo i do toga.
No, pogledajte sada, koliko smo obilje razjanjenja dobili iz procjenjivanja djejih snova, i to gotovo bez
truda! Fun-kcija sna kao zatitnika spavanja, njegovo nastajanje iz dviju suparnikih namjera, od kojih jedna
ostaje stalna - tenja za spavanjem, dok druga nastoji zadovoljiti psihiki podraaj, dokaz su da je san
psihiki in bogat smislom, te da su nje-gove dvije glavne osobine: ispunjenje elje, i halucinatorno
doivljavanje. A pritom smo gotovo mogli zaboraviti da se bavimo psihoanalizom. Osim nadovezivanja na
omake, na rad nije imao nikakvo specifino obiljeje. I svaki psiholog koji nita ne zna o pretpostavkama
psihoanalize, mogao je dati ovakvo razjanjenje djejih snova. Zato to nije uinio niti jedan?
Kad bi postojali samo ovakvi snovi kakvi su infantilni, tada bi problem bio rijeen, naa zadaa
obavljena i bez ispi-tivanja sanjaa, bez probijanja do nesvjesnog i bez primjene slobodnih asocijacija. No,
oito se ovdje nalazi nastavak nae zadae. Ve smo nekoliko puta doli do iskustva da se osobi-na, koja bi
se predstavila kao openito vaea, ipak mogla po-tvrditi samo na jednoj odreenoj vrsti i broju snova.
Dakle, za nas se radi o tome, mogu li se odrati openite osobine, dobi-vene iz djejih snova, vae li i za one
snove koji nisu toliko providni, u ijem se manifestnom sadraju ne moe prepoz-nati povezanost s nekom
preostalom eljom, nastalom tijekom dana. Mi imamo stav, da su ovi drugi snovi iskusili dalekosena
iskrivljenja, te se zbog toga ne mogu odmah procjenjivati. Znamo takoer i da e nam za razjanjavanje ovih
iskrivljenja biti potrebna psihoanalitika tehnika, koje smo se mogli odrei kod upravo postignutog
razumijevanja djejih snova.
U svakom sluaju, postoji jo jedna vrsta snova koji nisu iskrivljeni, pa se, kao i djeji snovi, mogu lako
prepoznati kao ispunjenja elja. To su oni, koji se pojavljuju tijekom itavog ivota kroz zapovjedne tjelesne
potrebe, i to kao - glad, e, seksualne potrebe, dakle - ispunjenja elja kao reakcije na unutarnje tjelesne
podraaje. Tako sam zabiljeio san djevoj-ice stare devetnaest mjeseci, koji se sastojao od jelovnika, u
kojem se jelima pridodavalo njeno ime (AnnaF...jagode, ma line, omlet, kaica), sto je bila reakcija na
jedan dan gladova-nja zbog probavnih smetnji, do kojih je i dolo upravo zbog voa. U isto je vrijeme i njena
baka, ija je starost dopunja-vala sedamdeset kad bi joj se pribrojile i godine unuice, zbog pomicanja
pokretnog bubrega postila itav dan, pa je iste noi sanjala kako je pozvana u goste, gdje su joj ponudili
najbolje poslastice. Zapaanja kod zatvorenika preputenih gladova-nju, te kod osoba koje na svojim
putovanjima i ekspedicijama moraju podnositi oskudice, ue nas da se pod tim okolnosti-ma redovito sanja o
zadovoljenju ovih potreba. Tako Otto Nordenskjold u svojoj knjizi Antarktik (1904.) izvjeuje o grupi ljudi
s kojom je prezimio (dio I, strana 336 i dalje): Za usmjerenost naih unutarnjih misli bili su vrlo znakoviti
nai snovi, koji nisu bili nikad ivopisniji i brojniji, no upravo sada. ak i oni meu mojim sudruzima, koji
bi inae sanjali samo iznimno, sad su znali pripovijedati dugake prie, kad bismo ujutro meusobno
izmjenjivali svoja iskustva iz tog svijeta mate. Sve su bile zabavljene onim vanjskim svijetom, koji nam je
sad bio toliko udaljen, no esto su bile usklaene s naim sadanjim okolnostima... Uostalom, sredinje toke
oko kojih su se ti nai snovi kretali, bile su -jelo i pie. Jedan od nas, koji se nou odlikovao time to je
odlazio na velike gozbe, bio bi sav blaen kad bi ujutro mogao ispriati da je jeo ruak, koji se sastojao od
tri razliita jela; drugi je sanjao o duhanu, o itavim brdima duhana; a trei opet o brodu, koji punim
jedrima plovi s otvorenog mora prema nama. Jo jedan san zasluuje spominjanje: potar donosi potu, te
nadugako objanjava zbog ega se toliko dugo na nju ekalo, jer ju je pogreno odaslao, pa ju je tek uz
veliki trud uspio prikupiti. Naravno da se u snovima bavilo i jo nemoguijim stvarima, no vrlo je upadljiv
bio taj posvemanji nedostatak imalo mate u gotovo svim snovima, i onima koje sam sanjao ja sam, ili o
kojima sam sluao. Sigurno bi bilo od velikog psi-holokog interesa, kad bi se svi ovi snovi zabiljeili. No,
lako e se razumjeti, koliko je ueno bilo to spavanje, koje nam je moglo ponuditi sve ono za im je svaki

od nas najvatrenije teio. Jo u citirati prema Du Prelu: Mungo Park, ve blizu umiranju od ei na
putovanju po Africi, bez prestanka je sa-njao doline i livade svoje domovine, prebogate vodom. Isto tako se i
Trenck, kojega je muila glad, u snu vidio okruen prekrasnim jelima u rovovima Magdeburga, a George
Back, sudionik prve Franklinove ekspedicije, ve blizu smrti zbog strahovite oskudice u hrani, redovito je i
uvijek na isti nain sanjao o bogatim gozbama.
Kad netko uivanjem u otro zainjenoj hrani tijekom veernjeg obroka izazove nonu e, lako e
sanjati da pije. Naravno da je kroz san nemogue zadovoljiti snanu potrebu za jelom ili piem; iz takvih se
snova ovjek iznova budi edan, te sad treba popiti stvarnu vodu. Uinak sna je u ovak-vom primjeru
praktiki neznatan, no zato nije manje jasno, da je ponuen u svrhu odravanja spavanja, a protiv buenja i
po-draaja, koji tjera na djelovanje. Ali, kod manjeg intenziteta

Schwind:
zatvorenika

San

ovih potreba, takvi snovi o zadovoljenju potreba esto ipak pomau.

Jednako tako san uspijeva doi i do zadovoljenja seksual-nih potreba, koje ipak pokazuju neke
posebnosti, vrijedne spomena. Uslijed osobine seksualnog nagona, da je za jedan stupanj manje ovisan o
svom objektu no glad ili e, zado-voljenje u polucijskom snu moe biti stvarno, a kao posljedi-ca odreenih
potekoa u vezi s objektom, koje emo spome-nuti kasnije, naroito se esto dogaa da se stvarno zadovoljenje ipak povezuje s nekim nejasnim ili iskrivljenim sadra-jem sna. Ova osobenost polucijskih snova ini
ih, kako je to primijetio O. Rank, prikladnim predmetima prouavanja is-krivljenja snova. Svi snovi
zadovoljenja kod odraslih, uos-talom, obiavaju osim zadovoljenja sadravati i drugo, to po-tjece iz posve
psihikih izvora podraaja, te zahtijeva tu-maenje radi razumijevanja.
No, mi ne elimo ustvrditi, da se snovi zadovoljenja elja kod odraslih, oblikovani na infantilan nain,
pojavljuju jedino kao reakcije na ve spomenute zapovjedno nastrojene po-trebe. Jer, poznajemo isto tako

kratke i jasne snove ove vrste pod utjecajem odreenih dominirajuih situacija, koje bez imalo sumnje
nastaju iz psihikih izvora podraaja. Primje-rice, to su snovi nestrpljivosti - kad je netko obavio sve pripreme za putovanje, ili njemu znaajnu izlobu, za predava-nje ili posjetu, pa sad unaprijed sanja o
ispunjenju svojih oekivanja, dakle - kad no prije doivljaja vidi sebe kao da je ve stigao do svog cilja, kao
da je ve u kazalitu, ili ve u razgovoru s onim koga posjeuje. Ili snovi, s pravom nazvani snovima
udobnosti, kad netko, tko inae voli produiti svoje spavanje, sanja da je ustao, da se umiva ili ve nalazi u
koli, dok u stvarnosti i nadalje spava, dakle - radije ustaje u snu, no u zbilji. elja za spavanjem, koju smo
prepoznali kao onu
koja redovito sudjeluje u nastajanju snova, u ovim snovima postaje glasna i kroz njih se iskazuje kao
znaajna oblikova-teljica snova. Potreba za spavanjem s punim pravom ostavlja po strani druge velike
tjelesne potrebe.
Pokazat u vam ovdje na reprodukciji jedne Schwindove slike iz galerije Schack u Miinchenu, koliko je
ispravno slikar shvatio nastajanje jednog sna iz jedne dominirajue situacije. 1
To je slika San zatvorenika, koja kao sadraj ne moe imati nita drugo, no - osloboenje. Vrlo je
zgodno to, da bi osloboenje trebalo uslijediti kroz prozor, jer kroz prozor prodire podraaj svjetlosti koji
okonava zatvorenikovo spa-vanje. Patuljci, prikazani jedan iznad drugog, predstavljaju vlastite sukcesivne
poloaje koje bi on trebao poduzeti pri-likom uspinjanja do visine prozora, i - ako se ne varam, te ako
umjetniku time ne pripisujem isuvie namjera, tada patuljak na vrhu, koji nastoji prerezati reetku, dakle,
uiniti ono to bi zatvorenik sam elio, ima iste crte lica kao i sam zatvorenik.
Kod svih ostalih snova, osim kod djejih, te kako je reeno - kod snova infantilnog tipa, put nam
ometaju iskriv-' ljenja sna. Ne moemo odmah rei jesu li i ovo snovi ispu-njenja elja, kako to nasluujemo;
iz njihova manifestnog sadraja ne otkrivamo, kojem psihikom podraaju zahvdju-ju svoje podrijetlo, i ne
moemo dokazati nastoje li istovre-meno ukloniti, ili moda rijeiti taj podraaj. Oni moraju biti
protumaeni, to znai - prevedeni, njihovo se iskrivljenje treba opozvati, njihov manifestni sadraj
zamijeniti latentnim prije no to moemo donijeti presudu o tome, smijemo li za ono, to je pronaeno kod
infantilnih snova, iziskivati da vai i za sve snove.

Vidi prilog. (U ovom izdanju nalazi se nasuprot str. 128 ).

IX. predavanje CENZURA

SNA

Moje dame i gospodo! Iskrivljenje, sutinu i funkciju sna upo-znali smo iz prouavanja djejih snova. Snovi
su uklanjanja (psihikih) podraaja koji ometaju spavanje putem njihova halucinantnog zadovoljenja. Od
snova odraslih ipak smo mogli razjasniti tek jednu grupu, i to onu, koju smo oznaili kao snove infantilnog
tipa. Sto je s ostalima jo ne znamo, ali ih niti ne razumijemo. Dobili smo prethodno jedan rezultat, i ne
elimo podcijeniti njegovo znaenje. Svaki put kad nam je neki san posve razumljiv, on se dokazuje kao
halucinatorno ispunjenje neke elje. Ovo slaganje ne moe biti sluajno, a niti posve zanemarivo.
Iz jednog sna druge vrste pretpostavljamo na temelju raz nih razmiljanja i analogije sa shvaanjem
omaki, da je on zamjena za neki nepoznati sadraj, te da se na njega tek treba svesti. Stoga je naa sljedea
zadaa istraivanje i razumijeva -' nje tog iskrivljenja sna.
Iskrivljenje sna je ono, to nam se u nekom snu ini ne-obinim ili nerazumljivim. elimo saznati vie o
tome; prvo, otkuda potjee, njegov dinamizam; drugo, to ono radi, te ko-nano - kako to radi. Takoer

moemo rei, da je iskrivljenje sna djelo rada snova. Zato elimo opisati rad snova, te ga svesti na one sile
koje na njega djeluju.
A sada, sasluajte sljedei san. Zabiljeila ga je jedna dama iz naih krugova 1, a prema njenom izvijeu,
potjee od jedne ugledne, dobro obrazovane starije dame. Analiza tog sna nije bila izvrena. Naa je
izvjestiteljica zamijetila, da psihoanalitiaru nije potrebno njegovo tumaenje. Nije ga protumaila niti sama
sanjaica, no prosudila ga je, i - tako osudila, kao da ga je uspjela razumjeti. Jer, o njemu je rekla: I takvu
odvratnu, glupu stvar sanja jedna ena od 50 godina, koja dan i no nema druge brige, doli brige o svom
djetetu!"
A sad, taj san o ljubavnim uslugama. Ona odlazi u vojniku bolnicu br.I, i kae vrataru, da mora
razgovarati s glavnim lijenikom ...(navodi jedno prezime, njoj nepoznato),
jer bi bolnici htjela staviti na raspolaganje svoje usluge, prit om rije usluge naglaava tako, da nii
asnik odmah pri mjeuje kako se ovdje radi o ljubavnim uslugama. No, ona
je ve postarija ena, pa je nakon izvjesnog oklijevanja pro
puta daproe. No, umjesto da ode do glavnog lijenika, za vrava u jednoj velikoj, tamnoj sobi, u kojoj za
nekim duga kim stolom stoje ili sjede mnogi asnici i vojni lijenici. Obraa se sa svojom ponudom
jednom vojnom lijeniku, koji
je razumije ve nakon nekoliko rijei. Njen glasni govor u snu zvui ovako: Ja, i brojne druge ene i mlade
djevojke Bea spremne smo vojnicima, ljudstvu i asnicima bez razlike ... Ovdje u snu slijedi mrmljanje. No,
djelomino zbunjene, a djelomino podrugljive grimase asnika pokazuju joj, da su to ispravno razumjeli svi
prisutni. Dama nastavlja: Znam, da vam naa odluka zvui udno, no mi to najozbiljnije mislimo. Niti
vojnika na bojnom polju ne pitaju, eli li umrijeti ili ne. Uslijedi itava minuta neugodne utnje. Tada joj
vojni lijenik stavi ruku okopojasa, i ree: Milostiva gospoo, pretpostaGospoa dr. von Hug-Hellmuth.

vite sluaj, kadbi uistinu do toga dolo... (mrmljanje). Ona odmaknu njegovu ruku uz pomisao: Svi su oni
ipak isti, te od govori: Moj Boe, pa ja sam ve stara ena, i moda uope neu niti doi u tajpoloaj.
Uostalom, trebalo bi se pridra vati jednog uvjeta: uzeti u obzir starost; da ne bi jedna stari ja
enajednom sasvim mladom momku...(mrmljanje). To bi bilo previe strano. Vojni lijenik: Potpuno
razumijem. Nekoliko se asnika, a meu njima i jedan, koji joj je udvarao u mlaim danima, glasno
nasmijalo, a dama poelje da je odvedu njoj poznatom glavnom lijeniku, kako bi se sve izvelo na istac.
Pritom na svoje najvee zaprepatenje uoi, da vie ne zna njegovo ime. No, vojni lijenik je usprkos tome
vrlo pristojno i spunopotovanja uputi da krene na drugi kat, ne kim vrlo strmim zavojitim eljeznim
stubama, koje su vodile izravno iz sobe na gornje katove. Dok se uspinjala, zau jed nog asnika kako
kae: To je kolosalna odluka, i svejedno je, da li je neka mlada ili stara; svaka ast!
S osjeajem da jednostavno vri svoju dunost, ona se uspinje tim beskonanim stubama.
Ovaj se san ponovio unutar nekoliko tjedana jo dva puta, i to - kako dama primjeuje - s posve
beznaajnim, i uistinu besmislenim izmjenama.
San u svom odvijanju odgovara dnevnom sanjarenju; ima vrlo malo mjesta prekida, a poneka se
pojedinost mogla raz-jasniti raspitivanjem, koje je, kako znamo, izostalo. No, naj-uoljivije je, a za nas i
najzanimljivije, da san pokazuje vie praznina, i to ne praznina u sjeanju, ve praznina u sadraju. Na tri
mjesta, sadraj je kao izbrisan; govori, u kojima se po-javljuju ove praznine, prekinuti su mrmljanjem. Kako
nismo izvrili analizu, strogo uzevi, nemamo niti pravo izraziti neto o smislu sna. Samo, pruene su neke
naznake iz kojih se moe poneto zakljuiti, primjerice - u rijeima ljubavne usluge, a naroito nas oni
dijelovi govora, koji su prethodili mrmljanju tjeraju na dopune koje ne mogu ispasti nikako drugaije, no
jednoznano. Umetnemo li ih, tada se dobiva jedna fantazma takvog sadraja, u kojem je sanjaica sprem-na
- zbog vrenja svoje domoljubne dunosti - svoju osobu staviti na raspolaganje zadovoljenju potrebe za
ljubavlju kod vojske, asnika i vojnika. To je u svakom sluaju vrlo sablanjivo, uzor za drsku libidnu
matariju, ali - u snu se uope ne dogaa. Upravo tamo, gdje bi povezivanje zahtije-valo to priznanje, u
manifestnom snu nailazimo na nerazgov-jetno mrmljanje, na neto to se izgubilo, ili potisnulo.

Nadam se da to ve prepoznajete kao blisko, naime - da je nepristojnost ovih mjesta bila motiv za
njihovo potiskiva-nje. No, gdje ete pronai usporedbu s ovim dogaajem? U naim je danima ne trebate
dugo traiti. Uzmete li u ruke bilo koje politike novine, pronai ete da od mjesta do mjesta ne-dostaje tekst,
te da se na njegovu mjestu pojavljuje samo bje-lina papira. Znate da je to djelo novinske cenzure. Na ovim
mjestima koja su sad ostala prazna, stajalo je neto, to se nije svidjelo visokim organima cenzure, pa je
stoga uklonjeno. Mislite: teta zbog toga, vjerojatno je to bilo ono najzanimlji-vije, to je bilo najbolje
mjesto.
Drugi put cenzura nije utjecala na gotovu reenicu. Pisac je predvidio koja bi mjesta trebala oekivati
neodobravanje cenzure, pa ih je zato iz predostronosti ublaio, lagano izmi-jenio, ili se zadovoljio samo
pribliavanjima ili nagovjetaji-ma onoga, to mu je zapravo eljelo potei iz pera. Tada niti u novinama
nema praznih mjesta, no iz odreenih ete zaobi-laenja i nejasnoa u izraavanju moi odgonetnuti
unaprijed primijenjen obzir prema cenzuri.
Zadrimo sad ovu usporedbu. Kaemo da su i izostavljeni govorni dijelovi, prikriveni mrmljanjem u
snu, bili prinijeti kao rtva cenzuri. Izravno govorimo o cenzuri snova, kojoj treba pripisati dio udjela za
iskrivljenje sna. Posvuda gdje se nailazi na praznine u manifestnom snu, skrivila ih je cenzura snova. Trebali
bismo krenuti i dalje, te izraavanje cenzure prepoznati svaki put i tamo, gdje se ovjek nekog elementa sna
prisjea naroito slabo, nejasno ili sumnjiavo izmeu ostalih, jasnije oblikovanih. No, tek se rijetko ova
cenzura iz-raava ovako neskriveno, moglo bi se rei - naivno, kao u primjeru sna s ljubavnim uslugama.
Mnogo ee dolazi do izraaja drugi tip cenzure, koji proizvodi ublaavanja, okoli-anja, nagovjetaje na
mjestu onog pravog.
Za trei nain djelovanja cenzure snova ne znam nikakvu usporedbu iz upravljanja cenzurom novina; no,
upravo nju mogu pokazati na do sada jedinom analiziranom primjeru sna. Sjetite se sna o tri loe kazaline
ulaznice za 1,50 forinta. U latentnim mislima ovog sna bio je naglaen element prerano, isuvie rano.
Odnosno: bila je besmislica udati se toliko rano, - bila je takoer besmislica, tako rano krenuti u nabavljanje
kazalinih ulaznica, - bilo je smijeno od urjakinje, da tako brzo izda svoj novac, i kupi nakit. Od ovog
sredinjeg ele-menta misli sna, nita nije bilo prenijeto u manifestni san; u njemu je u sredite bio stavljen
odlazak u kazalite i nabavlja-nje ulaznica. Pomicanjem naglaska, ovim je pregrupiranjem elemenata
sadraja manifestni san postao toliko malo slian latentnim mislima sna, da ih nitko ne bi mogao
pretpostaviti iza onog prvog. Ovo pomicanje naglaska je glavno sredstvo iskrivljenja sna, te snu pridaje onu
neobinost, zbog koje ga niti sam sanja ne eli priznati kao svoju vlastitu proizvodnju.
Dakle, izostavljanje, mijenjanje, pregrupiravanje grae predstavlja djelovanje cenzure snova, te sredstvo
za iskrivlje-nje snova. Sama cenzura snova je uzronik ili jedan od uzro-nika iskrivljenja snova, ije nas
ispitivanje upravo zaokuplja.
Ve smo navikli ove izmjene i preureenja nazivati pomi canjima.
Nakon ovih zapaanja o djelovanjima cenzure snova, okrenut emo se sad i njihovu dinamizmu. Nadam
se da ovaj izraz neete shvatiti isuvie antropomorfno, te pod cenzorom snova zamisliti nekog malenog,
strogog ovjeuljka, ili nekog duha koji stanuje u vaim modanim komorama i tamo oba-vlja svoju dunost,
ali niti isuvie lokalizacijski, tako da mis-lite na neko modano sredite, od kojeg se rasprostire takav
jedan cenzurirajui utjecaj, te bi se preureenjem ili uklanja-njem takvog jednog sredita on mogao dokinuti.
Jer, trenutno to nije nita drugo, no dobro iskoristiv pojam za jedan dinami-an odnos. Ova nas rije ne
ometa da upitamo, iz kojih se na-mjera i na kakve se tenje ovaj utjecaj primjenjuje; neemo se iznenaditi
niti kad otkrijemo da smo se ve i ranije susretali sa cenzurom sna, vjerojatno je niti ne prepoznajui.
Jer, to je uistinu i bio sluaj. Prisjetite se da smo doli do iznenaujueg otkria, kad smo zapoeli s
primjenjivanjem nae tehnike slobodnih asocijacija. Tamo smo poeli osjeati, kako se naim naporima - da
od elementa sna dopremo do ne-svjesnog elementa, ija je on zamjena - protivi neki otpor. Taj otpor, rekli
smo, moe biti razliitih veliina: jednom ogro-man, drugi put uistinu neznatan. U ovom potonjem sluaju,
za na rad na tumaenju trebamo proi tek nekoliko meulano-va; no, ako je on velik, tada se ovdje trebaju
odmjeravati du-gaki lanci asocijacija na element, odvode nas daleko od nje-ga, a usput moramo prevladati
sve potekoe, koje se javljaju kao kritiki prigovori protiv pomisli. Ono to nam kao otpor nailazi ususret

prilikom rada na tumaenju, to sad moramo kao cenzuru snova prenijeti u rad na snovima. Otpor tumae-nju
je naprosto objektivizacija cenzure snova. On nam tako-er dokazuje, da se snaga cenzure nije iscrpila time
to je izvrila iskrivljenje sna, pa se nakon toga ugasila, ve da ta cenzura nastavlja postojati kao trajna
institucija, i to s namje-rom da i nadalje odrava ono iskrivljenje sna. Uostalom, kako se otpor prema
tumaenju mijenjao po svojoj snazi kod sva-kog elementa, tako je i iskrivljenje, izvreno cenzurom, proizlazilo razliito veliko za svaki element unutar istog sna. Usporedi li se manifestni i latentni san, vidi se da
su pojedini latentni elementi posve nestali, a drugi bili preuzeti kao vie ili manje promijenjeni, kao
neizmijenjeni, ili moda ak i oja-ani.
No, mi smo eljeli istraiti koje namjere primjenuju cen-zuru, te protiv kojih. Pa, na ovo je pitanje,
temeljno za razu-mijevanje sna, a moda ak i ljudskog ivota, lako odgovoriti, pregledamo li niz
protumaenih snova. Namjere koje primje-njuju cenzuru su one, koje budna procjena sanjaa priznaje, one s
kojima se on osjea suglasan. Budite uvjereni da kad od-bijete prihvatiti ispravno izvreno tumaenje nekog
od vaih vlastitih snova, inite to iz istih onih motiva, zbog kojih je i na-stala potreba za cenzurom snova,
proizvodnjom iskrivljenih snova i nunou tumaenja. Pomislite na san nae pedeseto-godinje dame. I
sama nalazi da je njen san, bez da ga je pro-tumaila - odvratan, a bila bi jo zaprepatenija da joj je
lijenica, gospoa v. Hug, ispriala poneto od njegova neizb-jenog tumaenja; no, upravo zbog tog
osuivanja, u njenom su snu ona najodbojnija mjesta bila zamijenjena mrmljanjem.
Ali namjere, protiv kojih se usmjerava cenzura snova, mo-raju se prije svega opisati sa stanovita same
ove instancije. Tada se jedino moe rei, da su one po svojoj naravi posve za odbacivanje, odbojne u
etikom, estetskom, socijalnom pogle-du, stvari na koje se ak niti ne usuuje pomiljati, ili na koje misli
samo s gnuanjem. Prije svega, ove cenzurirane i u snu do iskrivljenog izraza dovedene elje, zapravo su
iskazivanje jednog bezgraninog i bezobzirnog egoizma. I zaista, u sva-kom snu vlastito Ja izbija naprijed, u
svakom od njih igra glavnu ulogu, pa ak i kad zna, kako da se dobro sakrije mani-festnom sadraju. Ovaj
sacro egoismo sna zasigurno nije bez povezanosti sa eljom za spavanjem, koja se sastoji u po-vlaenju
zanimanja od itavog vanjskog svijeta.
Osloboeno svih etikih okova, ovo Ja suglasno je sa svim zahtjevima seksualnih tenji - onih, koje je
na estetski odgoj ve odavno osudio, kao i onih, koje se protive svim za-htjevima udorea za
ogranienjima. Tenja za uitkom - li-bido, kako kaemo - bez zapreka odabire svoje objekte, a naj-radije
one zabranjene. Ne samo enu drugoga, ve prije svega incestuozne, ljudskim sporazumom posveene
objekte maj-ku i sestru kod mukarca, oca i brata kod ene. (Pa i san nae pedesetogodinjakinje je
incestuozan, njegov je libido oevid-no usmjeren na sina). Poude, za koje mislimo da su daleke ljudskoj
prirodi, pokazuju se dovoljno snanima da izazovu snove. I mrnja se iskaljuje bez granica. A osvetnike
elje i elje za smru blinjih, u ivotu najdraih osoba - roditelja, brae, branih partnera, vlastite djece nisu nita neobino. ini se, da ove cenzurirane elje naviru iz jednog pravog pak-la; nikakva nam se
cenzura ne ini dovoljno strogom protiv njih, nakon to su protumaene u budnom stanju.
Ali, nemojte taj pogubni sadraj predbacivati samom snu. Jer, ne zaboravite, on ima bezazlenu, pa ak i
korisnu svrhu -zatititi vae spavanje od ometanja. Takva zloudnost ne lei u sutini sna. Uz to, znate da
postoje i snovi koji se mogu pre-poznati kao zadovoljenje opravdanih elja, i hitnih tjelesnih potreba. Istina,
oni nemaju i iskrivljenja sna; no, oni ih niti ne trebaju, mogu obavljati svoju funkciju i bez povrede etikih i
estetskih tenji naeg Ja. A pomislite i na to, da je iskrivljenje sna proporcionalno s dva imbenika. S jedne
je strane ono utoliko vee, to je strasnija elja koju treba cenzurirati, a s druge strane i to stroe nastupaju
zahtjevi cenzure u tom tre-nutku. Mlada, strogo odgojena i srameljiva djevojka e stoga neumoljivom
cenzurom iskrivljavati u snu i ona dogaanja, koja bismo mi, lijenici - na primjer, morali prihvatiti kao doputene, bezazlene elje libida, kako e ih i sama sanjaica ocijeniti desetak godina kasnije.
Inae, mi jo nismo niti izbliza dospjeli toliko daleko, da bismo se smjeli ljutiti zbog ovakvog rezultata
naeg rada na tumaenju. Vjerujem da ga jo niti ne razumijemo kako treba; no, prije svega nas obvezuje
zadaa, da ga osiguramo od odre-enih napada. Jer, tu nije nimalo teko pronai neku nesigur nost. Naa
su tumaenja snova vrena pod pretpostavkama, koje smo ranije utvrdili: da san uope ima neki smisao, da
se postojanje jo nesvjesnih duevnih procesa smije prenijeti s hipnotikog na normalno spavanje, te da su

sve pomisli deter minirane. Da smo na temelju ovih pretpostavki doli do vjero-jatnih rezultata tumaenja
sna, tada bismo s pravom zakljuili, da su te pretpostavke bile ispravne. Ali to, ako ovi rezultati izgledaju
ovako, kako sam upravo opisao? Tada bi se lako moglo rei: to su nemogui, besmisleni, ili barem vrlo
nevje-rojatni rezultati, dakle, neto je u pretpostavkama bilo pogre-no. Ili san ipak nije nikakva psihika
pojava, ili u normalnom stanju ne postoji nita nesvjesno, ili pak naa tehnika ima negdje neku pukotinu.
Nije li to jednostavnije prihvatiti, i ne zadovoljava li vie od svih onih ogavnosti, koje smo navodno
razotkrili na temelju naih pretpostavki?
Oboje! Iako je jednostavnije, i iako vie zadovoljava, to ne znai nuno i da je ispravnije. Ostavimo si
vremena, stvar jo nije posve sazrela. Prije svega, moemo jo pojaati kriti-ku protiv naeg tumaenja
snova. To, to su sami rezultati to-liko neugodni i neukusni, moda i ne bi toliko teko palo. Jai je
argument, da sanjai kojima iz tumaenja njihovih snova pripisujemo takve namjere njihovih elja, najotrije
od sebe odbijaju naa tumaenja, i to s dobrim razlozima. to?, kae jedan, vi mi iz sna elite dokazati,
da je meni ao svih onih iznosa koje sam utroio na opremu svoje sestre i obrazo-vanje svog brata? Ali, to ne
moe biti; ja i radim jedino za svoju brau, nita me drugo u ivotu niti ne zanima, osim da ispunim svoje
dunosti prema njima, kako sam to kao najsta-riji obeao naoj pokojnoj majci. Ili, jedna sanjaica kae:
Ja da bih trebala svom suprugu eljeti smrt. Pa to je grozna besmislica! Ne samo to ivimo u najsretnijem
braku - to mi zacijelo neete vjerovati, ve bi mi njegova smrt oduzela sve to imam na ovom svijetu. Ili,
netko drugi e nam odgovo-riti: Ja da prema svojoj sestri usmjeravam grene elje? Pa, to je smijeno; ona
mi uope nije vana; ak smo i u loim odnosima, i ve godinama nisam s njom progovorio niti rije i!
Moda bismo jo i lako prihvatili kad ovi sanjai ne bi potvrdili ili nijekali protumaene im tenje; mogli
bismo rei, to su naprosto stvari, koje niti sami ne znaju o sebi. Ali to, da oni u sebi osjeaju upravo tonu
suprotnost od takve jedne protumaene elje, i da nam svojim dosadanjim ivotom mo-gu dokazati
vladavinu te suprotnosti, to nas ipak mora natje-rati da se zapanjimo. Ne bi li sad bilo pravo vrijeme, da se
i-tav rad na tumaenju snova odbaci kao neto, to je kroz svoje rezultate dovedeno ad absurdum?
Ne, jo uvijek ne. Jer, i ovaj se jai argument razbija, ako ga kritiki napadnemo. Uz pretpostavku da u
duevnom ivo-tu postoje nesvjesne tenje, on uope nema nikakvu dokaznu snagu kad se dokazuje, kako u
svjesnom ivotu prevladavaju one, koje su im suprotne. Moda u duevnom ivotu ima mjes-ta i za
suprotstavljene tenje, za proturjenosti koje postoje jedna uz drugu; a mogue je, i da je upravo
prevladavanje jednog osjeaja uvjet za nesvjesnost postojanja njegove su-protnosti. Dakle, ostaje se ipak
samo kod onih, jo na poetku podignutih prigovora - da rezultati tumaenja snova nisu jed-nostavni, i da su
vrlo neugodni. Na prvi se moe odgovoriti da, uza svu zanesenost jednostavnou, njome ne moete rije
iti niti jedan od problema snova; morate se prilagoditi pri-hvaanju sloenijih odnosa. A na drugi, da
oevidno niste u pravu, kad kao motiv za jednu znanstvenu procjenu elite pri-mijeniti ugodu ili neugodu,
koju osjeate. to je to, to vam rezultate tumaenja sna ini neugodnima, pa ak i besramni-ma ili
odvratnima? Ca n'empeche pas d'exister (To im ne smeta da postoje - op.p.), jo kao mlad lijenik sam uo
svog uitelja Charcota, da govori u slinom sluaju. Treba biti smjeran, te mirno zaustaviti svoje simpatije i
antipatije, eli li se otkriti, sto je u ovom svijetu ono stvarno. Kad vam neki f-ziar moe dokazati da e se
organski ivot ove zemlje morati kroz krae vrijeme povui pred potpunim smrzavanjem, usu-ujete li se i
njemu odgovoriti: To ne moe biti; takvi su izgledi isuvie neugodni? Mislim da ete utjeti sve dok ne
doe drugi fiziar, i ne dokae onom prvom pogreku u njego-vim pretpostavkama ili proraunima. Kad od
sebe odguravate ono to vam je neugodno, tada samo ponavljate mehanizam stvaranja snova, umjesto da ga
razumijete i nadvladate.
Potom ete moda obeati, da ete zanemariti odbojnu osobinu cenzuriranih elja u snovima, no odmah
se povlaite na argument, kako je ipak nevjerojatno da bi onome zlu u us-trojstvu ljudi trebao pripadati toliko
irok prostor. Ali, daju li vam vaa vlastita iskustva pravo da to kaete? Ne elim go-voriti o tome kako biste
mogli izgledati sami sebi, no -jeste li jednako toliko ugode pronali i u svojim nadreenima i suparnicima,
toliko plemenitosti kod svojih neprijatelja i tako malo zavisti u svom drutvu, da biste se morali osjeati
obveznima nastupiti protiv udjela egoistinog zla u ljudskoj prirodi? Nije li vam poznato, koliko je

neobuzdan i nepouz dan prosjek ljudi u svim prigodama seksualnog ivota? Ili, zar ne znate, da sve
prijestupe i prekoraenja o kojima nou san-jamo, danju budni ljudi zaista i poinjaju kao zloine? to drugo
psihoanaliza ini ovdje, osim to potvruje staru Platonovu misao, da su dobri oni, koji se zadovoljavaju
samo sanjanjem o onome, to drugi, oni zli, ine u zbilji?
A sada, usmjerite pogled s pojedinanog na ovaj veliki rat, koji jo uvijek hara Europom; pomislite
samo na onu ogrom-nu mjeru svireposti, strahota i neiskrenosti, koja se sada smije rasprostirati kulturnim
svijetom. Vjerujete li zaista da bi aici nesavjesnih laktaa i zavodnika posreilo oslobaanje svih tih zlih
duhova, da milijuni onih koje predvode nisu krivi zajedno s njima? Usuujete li se i uz ovakve odnose jo
uvijek lomiti koplja oko iskljuivanja zla iz duevnog ustrojstva ovjeka?
Predbacit ete mi da jednostrano ocjenjujem rat; on je na vidjelo iznio i ono najljepe i najplemenitije u
ljudima, njiho-vo junatvo, samoportvovnost, njihov osjeaj za drutvo. Svakako, no nemojte se uiniti
sukrivcima u nepravdi, koja se toliko esto ini prema psihoanalizi, kad joj se predbacuje da osporava jedno,
tvrdei ono drugo. Nije naa namjera da poriemo plemenita nastojanja ljudske prirode, niti smo ikada neto
doprinosili tome, da im se umanji vrijednost.
Naprotiv; pokazujem vam ne samo cenzurirane zle elje iz snova, ve i cenzuru, koja ih i ini
potisnutima i neprepoz natljivima. Kod zla u ljudima ostajemo s veim naglaskom samo zato, jer ga ostali
poriu, ime ljudski duevni ivot dodue ne postaje nita bolji, ali zato svakako - nerazumljivi-ji.
Odustanemo li od etikog procjenjivanja, zacijelo emo moi pronai pravu formulu za odnos izmeu zla i
dobra u ljudskoj prirodi.
Dakle, ostajemo pritom. Ne trebamo odustati od ishoda naeg rada na tumaenju snova, iako ga moramo
doivjeti kao neobinog. Moda emo se kasnije moi pribliiti njegovu ra-zumijevanju drugim putem. Za
sada upamtimo: iskrivljenje snova je posljedica cenzure koju namjere, prihvaene od strane Ja, vre protiv
onih odbojnih kretanja elja koja se u nama od-vijaju tijekom noi, dok spavamo. Naravno, zato upravo tijekom noi, i otkuda potjeu ove elje, koje bi trebalo odbaciti -o tome nam preostaje jo mnogo za propitivati
i istraivati.
No, bilo bi nepravedno kad bismo sad propustili istaknuti kao vaei jedan drugi ishod ovih istraivanja.
elje u snovi-ma koje nas ele ometati tijekom spavanja nama su nepozna-te, i o njima saznajemo tek kroz
tumaenje sna; dakle, one se u tom trenutku i u spomenutom smislu mogu oznaiti kao ne-svjesne. Ali,
moramo si rei da su i vie u tom trenutku, no sa-mo nesvjesne. Jer, i sam sanja ih porie, kako smo to
otkrili u tolikim mnogim sluajevima, nakon to ih je upoznao kroz tumaenje sna. Tada se ponavlja sluaj,
koji smo po prvi put susreli kod tumaenja omake u govoru s nazdravljanjem, i kad nas je nazdraviar
ogoreno uvjeravao kako niti tada, a niti ikad ranije nije bio svjestan nekog osjeaja nepotovanja prema
svom efu. Ve smo tada posumnjali u vrijednost takvog uvjeravanja, te ga zamijenili pretpostavkom, da govornik nije niti znao za taj osjeaj, koji u sebi nosi. To se sad dogaa i kod svakog tumaenja jako
iskrivljenih snova, pa time za naa shvaanja dobiva na znaaju. Sad smo spremni prihvatiti, da u duevnom
ivotu postoje procesi, tenje o koji-ma se dugo vremena uope nita ne zna, a moda se nikada nije niti
znalo. Time za nas nesvjesno dobiva jedan novi smi-sao; trenutno ili privremeno nestaje iz njegove sri,
moe znaiti i trajno nesvjesno, a ne samo trenutno latentno. Naravno, o tome emo drugi put morati uti i
vie.

X. poglavlje SIMBOLIKA

U SNU

Moje dame i gospodo! Otkrili smo, da je iskrivljenje snova koje nam ometa razumijevanje sna posljedica
djelatnosti jed-ne cenzure, usmjerene protiv neprihvatljivih, nesvjesnih elja. No, naravno da nismo ustvrdili,
kako je cenzura i jedini im-benik koji je kriv za iskrivljenje sna, jer daljnjim prouava-njem sna moemo

doi do otkria, da u takvom ishodu sudje-luju i drugi momenti. To je kao kad bismo rekli da - kad bi
cenzura sna i bila iskljuena, jo uvijek ne bismo bili u stanju razumjeti snove, osim ako manifestni san ne bi
bio istovjetan latentnim mislima sna.
Ovaj drugi moment koji san ini neprozirnim, ovaj novi doprinos iskrivljenju sna otkrivamo, kad
svrnemo pozornost na jednu prazninu u naoj tehnici. Ve sam vam priznao da analiziranima ponekad
uistinu nita ne pada na um u vezi s pojedinim elementom sna.
Naravno, to se ne dogaa onoliko esto, koliko oni to tvrde; a u mnogim se sluajevima pomisao
uspijeva iznuditi i upornou. Ali, ipak preostaju sluajevi u kojima asocijacija zakazuje, ili - ako je
iznuena, ne daje ono to od nje oeku-jemo. Dogodi li se to tijekom psihoanalitikog lijeenja, tada tom
elementu pripada posebno znaenje, kojim se ovdje neemo baviti. No, to se dogaa i kod tumaenja snova
nor-malnih osoba, ili kod tumaenja vlastitih snova. Uvjeri li se ovjek da u takvim sluajevima ne koristi
nikakva prisila, konano stie do otkria, kako se ovaj neeljeni sluaj redovi-to pojavljuje kod odreenih
elemenata snova, i poinje pre-poznavati novu zakonitost tamo, gdje je u poetku vjerovao da otkriva tek
sluajno zakazivanje tehnike.
Na ovaj se nain dolazi u iskuenje da ovjek sam protu-mai ove nijeme elemente snova, te da njihov
prijevod oba-vi vlastitim sredstvima. Namee mu se misao da svaki put do-spijeva do zadovoljavajueg
smisla, kad se usudi izvriti tu za-mjenu, dok san ostaje besmislen i povezanost prekinuta sve dok se ne
odlui izvriti ovakav jedan zahvat. Gomilanje mno-gih, posve slinih sluajeva, preuzelo je na sebe da
naem, u poetku bojaljivom pokuaju, prui potrebnu sigurnost.
Izlaem vam sve ovo pomalo shematski, no to je ipak do-puteno za potrebe predavanja, i nije pogreno,
ve je samo pojednostavnjeno.
Na ovaj se nain dospijeva do niza stalnih prijevoda za elemente snova, dakle - posve slino onome, to
se moe pro-nai u naim omiljenim sanjaricama za sve stvari koje se sa-njaju. Ipak ne zaboravite, da se kod
nae asocijacijske tehnike nikad ne pojavljuju i stalne zamjene elemenata snova.
Sada ete odmah rei da vam se ovaj put za tumaenje ini jo mnogo nesigurnijim i izloenijim
napadima od onog ranijeg, posredstvom slobodnih pomisli. No, tome se pridruuje jo neto. Naime, kad se
iskustvom prikupi dovoljno ovakvih stalnih zamjena, tada ovjek jednom kae sam sebi, da je ove dijelove u
tumaenju snova uistinu mogao pobijati i na temelju vlastitih saznanja, te da su mogli postati razumljivi i bez
uporabe pomisli sanjaa. A otkuda bi se nji-hovo znaenje moralo poznavati, do toga emo stii u drugoj
polovini naeg razraunavanja.
Takav jedan stalni odnos izmeu elementa sna i njegova prijevoda nazivamo simbolikim, a sam
element sna simbolom nesvjesnih misli sna. Prisjeate se da sam ranije, kod istra-ivanja odnosa izmeu
elemenata sna i njihova Pravog zna-enja, razlikovao tri takva odnosa - one, koji su dio cjeline, zatim one
koji su nagovjetaji i one koji kao da su oblikovanja slika. Tada sam vam najavio i etvrti odnos, ali ga nisam
ime-novao. Taj etvrti je ovaj upravo spomenuti, simboliki odnos. Na njega se nadovezuju vrlo zanimljive
rasprave, kojima se elimo okrenuti prije no to vam izloimo naa posebna zapaanja o simbolici. Jer,
simbolika je vjerojatno najneobi-nije poglavlje uenja o snovima.
Prije svega, kako su simboli stalni prijevodi, u odreenoj mjeri ostvaruju ideal antikog, a i omiljelog
tumaenja snova, od ega smo se zahvaljujui naoj tehnici ipak jako udaljili. Oni nam pod odreenim
okolnostima omoguuju tumaenje nekog sna i bez ispitivanja sanjaa, koji nam ionako ne zna nita rei o
simbolu. Poznaju li se uobiajeni simboli u snovi-ma, a uz to jo i osoba sanjaa, okolnosti u kojima ivi i
doj-movi pod kojima je i dolo do sna, tada se ovjek esto nae u poloaju da protumai san bez mnogo
okolianja, da ga goto-vo odmah prevede.
Takva jedna majstorija laska tumau sna, dok na sanjaa ostavlja dojam; ugodno odskae od
mukotrpnog rada tijekom ispitivanja sanjaa. No, nemojte se time dati zavarati. Naa zadaa nije da
izvodimo majstorije. Tumaenje oslonjeno na poznavanje simbola nije tehnika, koja moe zamijeniti asocijativnu ili se mjeriti s njome. Ono je njena dopuna i prua jedi-no u nju unijete, iskoristive rezultate. Ali, to
se tie pozna-vanja psihike situacije sanjaa, uzmite u obzir da vam na tumaenje ne dospijevaju samo

snovi vaih poznanika, da su uzronici snova u pravilu dnevni dogaaji koje vi ne pozna jete, te da vam
upravo pomisli analiziranog doprinose u spo-znavanju onoga, to se naziva psihikom situacijom.
Nadalje, naroito je neobino - pa i s obzirom na poveza-nosti koje emo spomenuti kasnije, da su opet
postali glasni najei otpori protiv postojanja simbolikog odnosa izmeu sna i nesvjesnog. Pa ak i osobe
od razbora i ugleda, koje su inae velik dio puta kroile zajedno s psihoanalizom, ovdje su joj uskratile svoju
pratnju. No, taj je stav utoliko udniji, to - kao prvo, simbolika nije svojstvena jedino snu, i drugo - to
simboliku u snovima uope nije otkrila psihoanaliza, ma koli-ko inae nije siromana iznenaujuim
otkriima. Kao prona-lazaa simbolike sna, ako joj se uope eli pripisivati poetak u ovim modernim
vremenima, treba navesti filozofa K. A. Schernera (1861.). Psihoanaliza je potvrdila Schernerov pro-nalazak,
te ga izmijenila na uistinu pozamaan nain.
Sada ete poeljeti uti neto i o sutini simbolike snova, te primjerima za nju. Rado u vam izloiti ono
to znam, no priznajem vam, da nae razumijevanje jo ne see onoliko da-leko, koliko bismo to eljeli.
Sutina povezivanja simbola je usporedba, ali ne neka odabrana po volji. Za tu se usporedbu nasluuje
naroita uvjetovanost, no ne moe se rei u emu se ona sastoji. Nee sve ono, sa ime moemo usporediti
jedan predmet ili jedan dogaaj, nastupiti kao simbol za to i u snu. S druge strane, san ne simbolizira niti sve
to god se hoe, ve samo odreene elemente latentnih misli snova. Dakle, ovdje postoje ogranienja s obiju
strana. Mora se takoer priznati, da se pojam simbola za sada ne moe otro ograniiti, ve se on rasplinjava
kroz zamjene, prikaze i slino, pribliavajui se i sam nagovjetaju. Kod itavog je niza simbola jasna usporedba, na kojoj se oni temelje. Pored toga, postoje i drugi sim-boli kod kojih si moramo postaviti pitanje,
gdje treba potraiti ono Zajedniko, ono Tertium comparationis ove vjerojatne usporedbe. Tada je pobliim
razmatranjem moemo pronai, ili nam uistinu moe ostati sakrivena. Nadalje, kad je simbol jedna
usporedba, neobino je da se ta usporedba ne moe raz-otkriti asocijacijom, a zatim - da niti sanja ne
poznaje tu us-poredbu, ve se njome koristi ni ne znajui za nju. Pa i vie od toga - da sanja nema volje ak
niti priznati ovu usporedbu, nakon to mu se ona predoi. Vidite, dakle, simboliki odnos je zapravo
usporedba sasvim posebne vrste, iju utemeljenost jo nismo posve jasno shvatili. Moda e se kasnije moi
pro-nai pokazatelji i za ovo nepoznato.
Obim stvari koje u snu pronalaze svoj simboliki prikaz i nije tako velik. Ljudsko tijelo u cjelini,
roditelji, djeca, braa, roenje, smrt, golotinja i zatim, jo neto. Jedini tipian, to jest redoviti prikaz muke
osobe kao cjeline je - kua, kako je to otkrio Scherner; on je ovom simbolu ak elio pridati pre-veliko
znaenje, koje mu ne pripada. U snu se dogaa da se ovjek sputa niz proelja kua, sad pun zadovoljstva, a
sad opet prepun straha. Kue s posve glatkim proeljima pred-stavljaju mukarce, a one opremljene
izboinama i balkonima na kojima se moemo zaustaviti - ene.
Roditelji se u snu pojavljuju kao car i carica, kralj i kralji-ca ili druge osobe od ugleda; san je ovdje,
dakle, prepun potovanja. Manje se njeno odnosi prema djeci i brai; oni se simboliziraju malim
ivotinjama, buhama. Roenje gotovo redovito pronalazi svoj prikaz kroz neki odnos prema vodi; ovjek ili
naglo uranja u nju, ili iz nje izlazi, spaava neku osobu iz vode ili ona spaava njega, to jest, ima neku vrstu
majinskog odnosa prema njoj. Umiranje se u snu zamjenjuje odlaskom naputovanje, vonjom vlakom, smrt
razliitim tamn-im, nejasnim i gotovo bojaljivim nagovjetajima, a golotinja haljinama i odorama. Vidite
kako su ovdje rasplinute granice izmeu simbolikih prikaza i prikaza slinih nagovjetajima.
U usporedbi sa siromatvom ovog nabrajanja mora posta-ti napadno, da se objekti i sadraji jednog
drugog okruenja prikazuju izrazito bogatom simbolikom. To je okruenje sek-sualnog ivota, spolnih
organa, spolnog ina, seksualnih poja-va. Ogromna veina simbola u snovima su seksualni simboli, pritom
se pojavljuje i jedan neobian nesrazmjer. Ima malo zabiljeenih sadraja, a simbola za njih - nevjerojatno
mno-go, tako da se svaka od tih stvari moe izraziti kroz brojne simbole gotovo jednake vrijednosti. Tada se
prilikom tuma-enja dobiva neto, to izaziva ope negodovanje. Tumaenja simbola su, nasuprot
raznolikosti u tumaenju snova - vrlo monotona. To se ne svia nikome, tko za to sazna; ali, to ui-niti
protiv toga?
Kako je ovo prvi put da na ovom predavanju govorimo o sadrajima seksualnog ivota, duan sam vam
razjanjenje o nainu, na koji namjeravam obraditi ovaj predmet. Psihoana-liza ne nalazi povoda za uvijanja i

nagovjetaje, smatra da ne-ma potrebe stidjeti se toga, da se bavi ovim vanim predme-tom, misli da je
ispravno i poteno sve nazvati svojim pravim imenom, te se nada, da e se na ovaj nain najlake udaljiti od
ometajuih primisli. To ne moe promijeniti niti okolnost, to se govori pred mijeanim krugom sluatelja
obaju spolova. Kao to nema znanosti in usum delphini, tako nema niti one za iparice, a dame koje se nalaze
meu vama, svojim su po-javljivanjem u ovoj dvorani dale razumjeti da se ele izjedna-iti s mukarcima.
Dakle, za muke spolne organe san ima znatan broj prika-za koje nazivamo simbolikima, i kod kojih je
ono zajedniko za usporedbe najee vrlo jasno. Prije svega, za muke geni-talije u cjelini je simboliki
znaajan sveti broj 3. Uoljiviji, a i za oba spola zanimljiviji sastavni dio tih genitalija - muki ud, nalazi
svoju simboliku zamjenu, kao prvo - kroz one stvari koje mu nalikuju svojim oblikom, dakle - dugake i
uzdignute, kakve su: tapovi, suncobrani, ipke, drvee, i to-me slino. Nadalje, kroz predmete koji s
naznaenim imaju zajednike osobine prodiranja-u-tijelo i nanoenja povrede, dakle, iljasta oruja svake
vrste - noevi, maevi, koplja, sablje, no isto tako i vatreno oruje - puke, pitolji te, zbog svog oblika za to
vrlo podesan - revolver. U djevojakim sno-vima punim straha veliku ulogu igra progon od strane mu-karca
s noem ili vatrenim orujem. To je vjerojatno i naje-i sluaj simbolike snova, koji sad i sami moete lako
preve-sti. Bez sumnje, razumljiva je i zamjena mukog uda predme-tima, iz kojih istjee voda: slavinama,
vjedrima, vodoskoci ma, te drugim predmetima koji se produuju, kao to su visee svjetiljke, olovke s
mogunou uvlaenja, i tako dalje. A to, da su olovke, drala za pera, turpije za nokte, ekii i druga orua
bez sumnje muki seksualni simboli, u vezi je s isto ta-ko bliskim doivljavanjem tog organa.
Neobina osobina uda - da se moe uzdii usprkos sili gravitacije, djelomino pojavljivanje erekcije sve to dovodi i do njegova simbolikog prikazivanja kroz balone, zrakoplo ve, a od najnovijeg datuma i
kroz cepelinski zrani brod. No, san poznaje jo jedan drugi, mnogo izraajniji nain za sim-boliziranje
erekcije. On spolni organ pretvara u ono sutinsko cjelokupne osobe, pa joj doputa da i sama leti. Nemojte
do-pustiti da vas to uznemiri, ali - oni esto prelijepi snovi o le-tenju, koje svi mi poznajemo, moraju se
protumaiti kao snovi ope seksualne uzbuenosti, kao erekcijski snovi. P. Federn, jedan od psihoanalitikih
istraivaa, ustanovio je ovo tuma-enje osiguravi ga protiv ikakve sumnje, no i Mourly Vold, silno hvaljen
zbog svoje razumnosti, koji je vrio ona ispitiva-nja sa snom uz umjetno izazvane poloaje ruku i nogu i koji
je uistinu udaljen od psihoanalize, a moda o njoj nije nita niti znao, doao je svojim istraivanjima do istog
zakljuka. Nemojte iz toga izvui prigovor, da i ene mogu imati iste takve snove letenja. Prije toga se radije
prisjetite da nai snovi ele biti ispunjenja elja, te da se i kod ene esto ponalazi e-lja, svjesna ili
nesvjesna, da bude mukarac. A da je eni mo-gue i ostvariti ovu elju, i to uz jednaka osjeanja kao i mukarac, nee moi zbuniti nikoga, tko je vjet anatomiji. Jer, i ena u svojim spolnim organima takoer
posjeduje malen ud slian mukom, i taj mali ud - klitoris, ve i u djejoj dobi te u dobi prije spolnih odnosa
igra istu onu ulogu, kao i veliki ud mukarca.
Manje razumljivim mukim seksualnim simbolima pripa-daju i odreeni gmizavci i ribe, a prije svega
poznati simbol zmije. No, zato su eir i kaput pronali istu primjenu, sigur^ no nije lako odgonetnuti, iako
je njihovo simboliko tumae-nje posve nedvosmisleno. I konano se moe ipak jo upitati, smije li se
simbolikom oznaiti i zamjena mukog uda s ne-kim drugim udovima - nogom, ili rukom. Vjerujem da
emo biti primorani na to, zbog povezivanja simbola sa enskim predmetima.
enski spolni organ simboliki se predstavlja svim onim predmetima, koji dijele njegovu osobinu s njim
- upljinu, koja se moe zatvoriti, koja neto moe primiti u sebe. Dakle, rovovima, jamama i peinama,
bavama i bocama, kutijama, tabakerama, kovezima, kutijicama, sanducima, torbama, i tako dalje. Pa i
brod pripada ovom nizu. Neki simboli imaju vie veze s maternicom, nego li s genitalijama ene, kao: or
mari, pei, a prije svega - soba. Simbolika sobe ovdje dodi-ruje simboliku kue, gdje su vrata i ulazna vrata
opet simbo-li za genitalni otvor. No, i materijali su simboli ene - drvo, papir, te predmeti izraeni od ovih
materijala, kao stol i knji-ga. Kao uobiajene enske simbole, od ivotinja treba spomenuti barem pua i
koljku; od dijelova tijela, to su - usta za predstavljanje genitalnog otvora, a od graevina crkve i kape lice.
Kako vidimo, nisu nam ba svi simboli od prve i jasno razumljivi.
Genitalijama se moraju pribrojiti i grudi, koje kao vee he-misfere enskog tijela nalaze svoj prikaz u
jabukama, breskva-ma, vou uope. Stidne dlaice san kod obaju spolova opisuje kao umu i grmlje. Sloena

topografija enskih spolnih dijelo-va ini shvatljivim, zato su oni vrlo esto prikazani kao kra-jolik sa
svojom stijenom, umom i vodom, dok je impozantni mehanizam mukog spolnog aparata doveo do toga, da
su nje-gov simbol postale sve vrste teko opisivih, sloenih strojeva.
Kao simbol enskih genitalija, vrijedna je spomena i kuti jica za nakit; dragocjenosti i nakit obiljeja
su ljubljene osobe i u snu; slatkii su uestali prikaz spolnog uitka. Zadovolja-vanje vlastitih genitalija
naznaava se bilo kojom vrstom iga ra, pa ak i sviranjem glasovira. Izriiti simboliki prikazi onanije su
puzanje i klizanje, kao i otkidanje grane. Naroito neobian simbol sna je ispadanje ili vaenje zuba. To,
prije svega, svakako oznaava kastraciju, kao kaznu za onaniju. Posebni prikazi za spolni odnos nalaze se u
snu neto manje brojno, no to bi se to moglo oekivati iz dosadanjeg izlaga-nja. Tu treba spomenuti
ritmike djelatnosti, kakve su ples, ja hanje i uspinjanje, a i nasilne doivljaje, kao - da je ovjek pregaen.
Tome pripadaju i odreene zanatske djelatnosti, a naravno - i prijetnja orujem.
Niti primjenu, a ni prijevode snova ne smijete zamiljati ba posve jednostavnima. Jer, pritom dolazi do
svega i svae-ga, to se opire naim oekivanjima. Tako se, primjerice, ini posve nevjerojatnim da u ovim
simbolikim prikazima razlike izmeu spolova esto nisu otro razmaknute. Jer, neki simboli oznaavaju
genitalije uope, bez obzira jesu li muke ili enske, primjerice - malo dijete - mali sin ili mala ki. Dru-gi
put se jedan preteno muki simbol koristi za enske ge-nitalije, ili obrnuto. To se ne razumije tako dugo,
dok se ne postigne uvid u razvitak seksualnih predodbi kod ljudi. U nekim sluajevima ova dvojakost
simbola moe biti tek pri-vidna; a oni najizraajniji meu simbolima - kao oruje, tor ba, sanduk - izuzeti
su i od ove biseksualne primjene.
Sada u vam dati pregled podruja, s kojih je preuzeta ve-ina seksualnih simbola, i to ne polazei od
prikazanog, ve od simbola, pa tome pridodati nekoliko dodataka naroito s obzirom na simbole kod kojih je
ono zajedniko nerazumlji-vo. Takav jedan zamraeni simbol je eir, a moda i uope pokrivala za glavu,
koja u pravilu imaju muko, no ipak su sposobna i za ensko znaenje. Isto tako, kaput znai mukar^ ca,
moda ne uvijek i s genitalnim obiljejem. Slobodno upi-tate - zato. Visea kravata koju ene ne nose, jasan
je muki simbol. Bijelo rublje, i uope plattno znai enski; haljine i odore su, kako smo ve uli - zamjena
za golotinju, tjelesne obline; cipela, papua - enske spolne organe, a stol i drvo su ve bili spomenuti kao
zagonetni, no zasigurno enski sim-boli. Ljestve, stube, stubita su, s obzirom na kretanje po nji-ma, sigurni
simboli spolnog odnosa. Pobliim razmatranjem postaje uoljiva ritmika tog kretanja kao ono to je zajedniko, a moda ak i porast uzbuenja te ostajanja bez daha, to se vie netko uspinje.
Krajolik smo ve ocijenili kao prikazivanje enskih geni-talija. Brdo i stijena simboli su mukog uda;
vrt je uestali simbol enskog spolnog organa. Voe (plod) nije zamjena za dijete, ve za grudi. Divlje
ivotinje znae neobino uzbuene ljude, ostale zle nagone, strasti. Cvjetanje i cvijee oznaavaju genitalije
ene, ili tonije - djevianstvo. Ne zaboravite, da su cvjetovi ustvari - genitalije biljaka.
Sobu ve poznajemo kao simbol. Prikazivanje se ovdje moe nastaviti, kad prozori, ulazi i izlazi dobiju
znaenje tjer' lesnih otvora. Pa i otvorenost ili zatvorenost te sobe takoer podlijee toj simbolici, a klju koji
otvara, siguran je muki simbol.
To bi, dakle, bila graa za simboliku snova. Ona nije pot-puna, mogla bi se i produbiti, a i proiriti. No,
mislim da e se vama uiniti vie no dostatnom, a moda vas ak i oneraspo-loiti. Vi ete upitati: ivim li
ja to uistinu usred samih sek sualnih simbola? Jesu li svi predmeti koji me okruuju, sva odjea koju
oblaim, sve stvari koje uzmem u ruku uvijek iznova samo seksualni simboli, i nita drugo? Uistinu i ima
dosta povoda za zauena pitanja, a prvo od njih glasi: otkuda bismo mi zapravo trebali poznavati znaenje
ovih simbola snova, o kojima nam i sam sanja ne daje nikakvu, ili tek ne-dostatnu obavijest?
Odgovaram: iz vrlo razliitih izvora, iz bajki i mitova, a-la i dosjetaka, iz folklora odnosno znanja o
obiajima, izreka-ma i pjesmama naroda, iz pjesnike i ope uporabe jezika. Tu se posvuda moe naii na
jednaku simboliku, a na nekima od ovih mjesta razumijemo je i bez daljnjih poduka. Ispitamo li ove izvore u
pojedinostima, pronai emo tolike usporedbe sa simbolikom snova, da moramo postati sigurni u svoje
tumae-nje.
Rekli smo da ljudsko tijelo, prema Scherneru, u snu esto nalazimo u prikazu kroz simbol kue.
Nastavljajui taj prikaz, tada su prozori, vrata i kuna vrata - ulazi u tjelesne otvore, a proelja kua su

glatka, ili prepuna balkona i izboina za zaus-tavljanje. Ista se simbolika pronalazi i u naoj jezinoj uporabi, kad dobrog znanca prisno oslovimo sa kuo stara, kad govorimo o tome kako bismo nekoga raspalili
po krovuljku, ili kad za drugoga kaemo, da mu nije sve u redu u gornjem sobiku. Usput, i u anatomiji
se tjelesni otvori nazivaju vrati-ma tijela.
To, to roditelje u snu susreemo kao carske ili kraljevske parove, u poetku je iznenaujue, ali nalazi
svoju usporedbu u bajkama. Ne svie li nam spoznaja da mnoge bajke, koje po-inju s: Bili jednom kralj i
kraljica, zapravo ne ele rei nita drugo, nego: Bili jednom otac i majka? U obiteljima djecu u ali
nazivamo prinevima i princezama, a najstariji je - krunski princ. Sam kralj sebe naziva ocem zemlje. Malu
djecu u ali oznaavamo kao crvie, i znamo saalno rei: jadni crvi.
Vratimo se simbolici kue. Kad se u snu izboine kua ra-be za prihvaanje, ne podsjea li to na poznat
narodni govor, vezan uz krupno razvijene grudi: Kod nje se ima za to pri-hvatiti? U ovakvom se sluaju
narod zna izraziti i na drugi nain, pa se kae: Ova ima dosta drva ispred kue, kao da bi elio priskoiti u
pomo naem tumaenju da je drvo en-ski, majinski simbol.
I jo neto drugo o drvu. Ba neemo lako razumjeti kako je ovaj materijal dospio do zastupanja
majinskog, enskog. Tu nam na ruku mogu ii usporedbe meu jezicima. Naa njemaka rije za drvo
(Holz) trebala bi biti istog podrijetla kao i grka rije '6XT], to znai graa, sirovina. Tu bi posto-jao ne
ba rijedak sluaj, da je uopeni naziv materijala na kra-ju ostao priuvan samo za jedan posebni materijal.
Tako po-stoji jedan otok u oceanu koji nosi ime Madeira. Ovo su mu ime, otkrivi ga, nadjenuli Portugalci,
jer je tada bio preplav-ljen umama. Naime, na portugalskom jeziku Madeira znai drvo. No, primjeujete li
da madeira nije nita drugo, no malo izmijenjena latinska rije materia, koja opet uopeno znai materijal. A
materia se izvodi iz rijei mater, majka. Tako je materijal od kojeg je neto sainjeno istovremeno i njegov
majinski udio. U simbolikoj uporabi drva za enu, majku, dakle, i nadalje ivi ovo staro shvaanje.
Roenje se u snu redovito izraava kroz odnos prema vo-di; ili se u nju uranja, ili se iz nje izlazi, to
znai: netko se po-raa ili se upravo raa. No, ne zaboravimo da se ovaj simbol, s obzirom na povijest
njegova razvoja, moe tumaiti na dvo-jak nain. Ne samo to su svi kopneni sisavci, a i preci ovje -' ka
proizali od vodozemaca - to bi bila udaljenija injenica -ve je i svaki pojedini sisavac, svaki ovjek svoju
prvu fazu postojanja proveo u vodi, naime - kao embrij u plodnoj vodi, u tijelu svoje majke, pa je tako
roenjem - i izaao iz vode. Neu ustvrditi da i sanja to zna, ve naprotiv, zastupam, da on to niti ne treba
znati. No, sanja vjerojatno zna neto dru-go, to su mu rekli jo u djetinjstvu, pa u ve i zato ustvrdi-ti, da
to znanje nije nimalo doprinijelo oblikovanju simbola. Jo su mu u djejoj sobici ispriali da djecu donosi
roda, no -odakle ih donosi? Iz movare, iz bunara, dakle - opet iz vode. Jedan moj pacijent, kojemu su dali
ovakvo objanjenje, u ono doba mali grof, nakon toga je nestao na itav jedan dan. Ko-nano su dijete
pronali kako lei na obali jezerca uz dvorac, s liem nagnutim nad vodenim ogledalom, vrebajui ustro
hoe li na dnu vode ugledati tu djeicu.
U mitovima o roenjima junaka, koje je O. Rank podvrg nuo usporednom istraivanju, a najstarije je
ono o kralju Sar-gonu od Agade, negdje oko 2800. godine prije Krista, prevla-davajuu ulogu igra njihovo
ostavljanje u vodi i spaavanje iz vode. Rank je to prepoznao kao prikaze roenja, istovjetne onima
uobiajenim u snovima. Kad netko u snu spaava neku osobu iz vode, samog sebe pretvara u njenu majku, ili
na-prosto u majku; u mitu, osoba koja je spasila dijete priznaje da je prava majka tog djeteta; u poznatoj ali,
upitae nekog bistrog idovskog djeaka, tko je bila Moj sijeva majka. On bez razmiljanja odgovori:
Princeza. Ali ne, odrae mu predavanje, pa ona ga je samo izvadila iz vode!. To kae ona,
odgovori mali, i time dokaza, da je pronaao pravo tu-maenje ovog mita.
Otputovati nekuda u snu znai - umiranje. I u djejoj so-bici je obiaj, da se djetetu kae, kad se
raspituje za nestanak nekog umrlog, tko mu nedostaje - da je otputovao. Opet bih se usprotivio vjerovanju da
ovaj simbol u snu potjee od tog izgovora, koji dajemo djetetu. I pjesnik se slui istim simboli-kim
odnosom kad o onostranom govori kao o jo neotkrive-noj zemlji, s ijeg se podruja ne vraa niti jedan
putnik (no traveller). Pa i u svakodnevici nam je posve uobiajeno da se govori o posljednjem putovanju.
Svaki poznavatelj starih ob-reda zna, koliko se ozbiljno shvaala - primjerice, u starom egipatskom
vjerovanju - predodba o putovanju u zemlju smrti. U mnogim su nam primjercima ostale ouvane Knjige

smrti, koje bi mumiji ostavljali kao vodie na tom putovanju. A otkada su se groblja izdvojila iz stambenih
podruja, i ovo je posljednje putovanje umrlog postalo stvarnost.
Jednako je tako malo i simbolika genitalija neto, to pri pada jedino snu. Svatko od vas zasigurno je
bar jednom bio toliko nepristojan, da neku enu nazove starom kutijom, vje-rojatno niti ne znajui, da se
pritom posluio simbolom za spolni organ. U Novom zavjetu stoji: ena je slaba posuda. Sveti spisi
idova svojim su stilom, toliko bliskim pjesni-kom, ispunjeni izrazima seksualnih simbola koji se ne shvaaju ba uvijek ispravno, i ije je izlaganje - primjerice, u Pjesmi nad pjesmama - dovelo i do ponekog
nesporazuma. U kasnijoj hebrejskoj knjievnosti vrlo je proireno prikazivanje ene kao kue, pri emu vrata
zastupaju spolni otvor. Na pri-mjer, u sluaju nedostajueg djevianstva mukarac, se ali kako je pronaao
otvorena vrata. Pa i stol je u ovoj knjievnosti poznat kao simbol za enu. ena o svom suprugu kae: Pripravila sam mu stol, no on gaje izvrnuo. A kad suprug izvrne stol, mogla bi se dobiti hroma djeca. Ove
primjere uzimam iz jedne rasprave L. Levyja u Brunnu, Seksualna simbolika Biblije i Talmuda.
A da i brodovi u snovima oznaavaju ene, vjerojatnim su nam uinili etimolozi koji tvrde, da je izvorno
Schiff (brod) bio ime za jednu glinenu posudu, te da je to ista rije kao i Schaff (drveni kabli). Da pe
predstavlja enu i majinu utro-bu, potvruje nam grka saga o Perianderu iz Korinta, i nje-govoj eni
Melisi. Kad je, prema Herodovu izvjeu, tiranin preklinjao sjenku svoje arko ljubljene ene koju je iz
ljubo-more sam ubio, neka mu o njoj prui pokoje obavjetenje, pokojnica je dokazala da se radi o njenoj
sjenki podsjetivi ga, da je svoj kruh gurnuo u hladnu pe, uvijanje jednog dogaaja, koji nije mogao biti
poznat niti jednoj drugoj osobi. U radu, koji je izdao F. S. Krauss - Antropofiteja, nezamjenjivom
izvornom djelu za sve to se tie spolnog ivota raznih naroda, itamo da se u odreenoj njemakoj pokrajini
za enu, koja je upravo rodila, kae: Pe se kod nje sruila. Pripremanje vatre i sve sto je s tim u vezi, do
krajnosti je proeto seksual-nom simbolikom. Plamen uvijek predstavlja muki spolni organ, a mjesto s
vatrom - ognjite, oznaava ensko krilo.
Ako ste se moda zaudili zbog toga, koliko se esto kra-jolici pojavljuju u snovima zbog prikazivanja
enskih spolnih organa, tada dopustite da vas mitolozi poue, koju je ulogu imala Majka Zemlja u
predodbama i kultovima staroga doba, te kako je ova simbolika odredila shvaanje poljodjelstva. Da soba
(Zimmer, op.p.) u snu predstavlja enu, moete zakljuiti i iz uporabe u naem jeziku, gdje se enska Frauenzimmer, stavlja umjesto ena - Frau, dakle - doputa se da ljudsku osobu zastupa prostor, predvien
za nju. Na slian nain govorimo i o Visokoj Porti, mislei pritom na sultana i nje-govu vladu; pa i ime
staroegipatskog vladara faraon ne znai nita drugo, no veliko dvorite. (Na starom Istoku su dvorita
izmeu dvostrukih gradskih vrata predstavljala mjes-ta okupljanja, kao i trgovi u klasinom svijetu). Samo,
mislim da je ovo izvoenje isuvie povrno. Vjerojatnijim mi se ini, da je soba postala simbol ene zato, jer
predstavlja prostor ko-ji okruuje ovjeka. Kuu ve poznajemo u ovom znaenju; iz mitologije, a i iz
pjesnikog stila smijemo kao daljnje simbole za enu preuzeti grad, kulu, dvorac, utvrdu. Ovo bi se pitanje
moglo lako rijeiti i na snovima osoba, koje ne govore i ne ra-zumiju njemaki. Posljednjih sam godina
lijeio preteno stra-ne pacijente, i vjerujem da se sjeam, kako i u njihovim snovi-ma soba isto tako
oznaava enu, iako u svojim jezicima nisu imali istovjetnu uporabu jezika. Postoje i drugi znakovi za to, da
simboliki odnos moe nadrasti granice jezika, to je, uostalom, tvrdio i stari istraiva snova Schubert
(1814.). Me-utim, niti jedan od mojih sanjaa nije bio posve neupuen u njemaki jezik, tako da ovo
razlikovanje moram ostaviti onim psihoanalitiarima, koji u drugim zemljama mogu prikupljati iskustva kod
osoba koje govore samo jedan jezik.
Meu prikazima simbola mukih genitalija nema niti jed-nog jedinog, koji se nije vratio u jezinu
uporabu - bila ona aljiva, vulgarna ili pjesnika, a osobito kod staroklasinih pjesnika. No, ovdje se ne
razmatraju samo simboli koji se po-javljuju u snu, ve i oni novi, primjerice - orua za razne na-mjene, kao
to je plug. Uostalom, prikazivanjem simbola mu-kosti, pribliavamo se jednom vrlo rairenom i jako
osporava-nom podruju, od kojeg bismo se iz ekonomskih motiva rado eljeli udaljiti. No, samo jednom od
njih, koji kao daje isklju-en iz tog niza - simbolu 3, elio bih posvetiti nekoliko napo-mena. Ostavimo sad
po strani, ne zahvaljuje li taj simbol svoju posveenost upravo ovom simbolikom odnosu. No, ini se
sigurnim da i neke stvari, koje se i u prirodi pojavljuju kao tro-djelne, vuku svoju primjenu na grbovima i

oznakama (amble-mima) iz ovih simbolikih odnosa, na primjer - list djeteline, pa i takozvani trodjelni
francuski ljiljan, te neobian grb dvaju meusobno toliko udaljenih otoka - Sicilije i Isle of Man; triskeles tri polusavijene noge, koje polaze iz istog sredita, trebale bi biti stilske preinake mukog spolnog organa. U
sta-rini su slike mukog uda slovile kao najsnanija sredstva obra-ne (apotropaea) protiv zlih utjecaja, sto je
u vezi s time da se i amajlije, koje donose sreu, u naim vremenima mogu u cje-lini prepoznati kao genitalni
ili seksualni simboli. Promotrimo takvu jednu zbirku, koja se obino nosi u obliku malog srebr nog
privjeska: etverolisna djetelina, prai, gljiva, potkova, ljestve, dimnjaar. etverolisna djetelina stupila je
na mjesto one trolisne, koja je zapravo podesnija za simbol; prai je stari simbol plodnosti; gljiva je
nesumnjivi simbol plodnosti, a postoje gljive koje ak i svoj sistematizacijski naziv za-hvaljuju toj oevidnoj
slinosti s mukim udom (Phallus impudictus); potkova ponavlja obrise enskog spolnog organa, a
dimnjaar, koji nosi ljestve, pripada toj zajednici zato, jer se bavi onim zanimanjem s kojim se na vulgaran
nain usporeuje spolni odnos (vidi Antropofiteja). Njegove smo ljestve ve upoznali kao seksualni simbol
iz sna; ovdje nam njemaka uporaba govornog jezika priskae u pomo te nam pokazuje, kako se rije
uspinjali primjenjuje u izriito seksualnom smislu. Kae se: uspinjali se za enama i stari penja. Na
francuskom, gdje se za stubu kae la marche, postoji posve slian izraz za nekog ostarjelog ljubitelja raskalaenosti, un vieux marcheur. A da spolni odnos kod mnogih veih ivotinja ima za pretpostavku
uspinjanje, pe njanje na enku, vjerojatno nije strano ovom povezivanju.
Otkidanje grane, kao simboliki prikaz onanije, ne odgo-vara samo vulgarnom opisu onanistikog ina,
ve ima i dale-kosene mitoloke usporedbe. No, naroito je udno prikazi-vanje onanije, ili bolje - kazne za
nju - kastracije kao ispada-nja ili vaenja zuba, jer se o tome u znanosti o narodima moe pronai predmet,
koji bi trebao biti poznat tek malom broju sanjaa. ini mi se nesumnjivim da je obrezivanje, koje uobiavaju toliki narodi, i ekvivalent, ali i razrjeenje za kastraci-ju. A sad nas izvjeuju, da u Australiji
odreena primitivna plemena izvode obrezivanje kao pubertetski obred (kod sve-anosti dozrijevanja
mladih), dok su druga, smjetena posve blizu njih, ovaj in nadomjestila - izbijanjem jednog zuba.
Zavravam svoj prikaz ovim uzorcima. Jer, to i jesu samo uzorci; znamo vie o tome, pa moete
zamisliti koliko bi sadrajno bogatija i zanimljivija bila takva jedna zbirka, koju ne bismo napravili mi diletanti, ve pravi strunjaci u mito-logiji, antropologiji, znanosti o jeziku, u folkloru. To nas pri-morava na
nekoliko zakljuaka koji ne mogu biti iscrpni, ali e nam zato dati mnogo za razmiljati.
Kao prvo, nali smo se pred injenicom da sanjau na ras-polaganju stoje simbolini naini izraavanja,
koje inae u budnom stanju ne poznaje i ne prepoznaje. To je toliko neo-bino, kao kad biste vi doli do
otkria da vaa sluavka razu-mije sanskrt, iako znate da je roena u nekom ekom selu, i da ga nikad nije
uila. Nije lako ovu injenicu svladati s na-im psiholokim stavovima. Moemo tek rei, da je kod sa-njaa
poznavanje simbolike nesvjesno, te da pripada njegovu nesvjesnom duhovnom ivotu. No, niti uz
prihvaanje ove pretpostavke ne stiemo nita dalje. Do sada smo trebali pri hvatiti samo nune, nesvjesne
tenje, one, za koje se privre-meno ili trajno niti ne zna. No, sad se radi o vie toga, gotovo o nesvjesnim
znanjima, o misaonim odnosima, usporedbama izmeu razliitih objekata koje dovode do toga, da se jedan
od njih neprekidno moe stavljati na mjesto drugoga. Ove se us-poredbe ne ine svaki put iznova, ve lee
pripravne, dovre-ne jednom za svagda; to proizlazi iz njihove podudarnosti kod razliitih osoba, a moda i
podudarnosti usprkos razlikama u jezicima.
Otkuda bi nam trebala stizati saznanja o ovim simboli-kim odnosima? Jer, jezina uporaba pokriva
samo jedan nji-hov manji dio. Raznolike usporedbe iz drugih podruja sanja-u su najee nepoznate; pa i
mi smo ih sami trebali prvo mu-kotrpno prikupljati.
Drugo, ovi simboliki odnosi nisu neto, to bi bilo svoj-stveno sanjau, ili radu na snu, kroz koji oni i
dolaze do izra-aja. Jer, otkrili smo da se istom ovom simbolikom koriste mi-tovi i bajke, narod u svojim
poslovicama i pjesmama, u opoj uporabi jezika i pjesnikoj mati. Podruje simbolike je nevje-rojatno
veliko, a simbolika sna je samo jedan njegov dio; ak nije svrsishodno itav ovaj problem obraivati samo sa
stano-vita sna. Mnogi od simbola koji se mogu koristiti i negdje drugdje, u snu se niti ne pojavljuju, ili tek
rijetko; a neki od simbola snova ne nalaze se ni na kojem drugom podruju, ve - kako ste vidjeli, tek tu i
tamo. Stjee se dojam da ovdje po-stoji neki stari nain izraavanja, iz kojeg su se na razliitim podrujima
tek sporadino odrali i razliiti naini izraava-nja -jedan samo ovdje, drugi samo tamo, a neki trei moda

u lagano izmijenjenom obliku na vie podruja. Ovdje moram pomisliti na matu jednog zanimljivog
duevnog bolesnika, koji je izmislio jedan temeljni jezik, u kojemu bi svi ovi simboliki odnosi bili suviak.
Tree, mora vam postati udnovatim, to simbolika na drugim spomenutim podrujima ni u kom sluaju
nije samo seksualna simbolika, dok se u snu simboli primjenjuju gotovo iskljuivo za izraavanje seksualnih
objekata i odnosa. Niti ovo nije lako objanjivo. Jesu li znaajni, izvorno seksualni simboli tek kasnije dobili
jednu drugaiju primjenu, i da li je moda s tim u vezi slabljenje simbolikih prikazivanja u od-nosu na
prikaze drugih vrsta? Na ova se pitanja oito ne moe odgovoriti, ako se netko bavio samo simbolikom
snova. Smi-jemo se samo pridravati pretpostavke, da izmeu pravih sim-bola i seksualnog postoji jedna
naroito bliska povezanost.
Posljednjih smo godina ovdje dobili i jedan vaan mig. Istraiva jezika, H. Sperber (Upsala), koji radi
neovisno o psihoanalizi, iznio je tvrdnju da su pri nastajanju i razvitku jezika, najvei udio imale seksualne
potrebe. Poetno govor no glasanje sluilo je obavjetavanju i prizivanju seksualnih partnera; daljnji
razvitak jezinih korijena pratio je radne dje-latnosti praljudi. Ovi su radovi bili zajedniki, a odvijali su se
uz ritmiko ponavljanje govornih izraza, pritom se seksualno zanimanje prenosilo na rad. Kao da si je
praovjek rad uinio prihvatljivijim odnosei se prema njemu kao prema ekviva-lentu i zamjeni za spolne
djelatnosti. Tako je rije, kojom bi se glasao prilikom zajednikih radova, imala dva znaenja -oznaavala bi
spolni in, ali i s njim izjednaenu radnu djelat-nost. Vremenom se rije odvojila od seksualnog znaenja i
usredotoila na taj rad. Pokoljenjima kasnije, isto to bi se do-gaalo i s nekom novom rijeju, koja je do tada
imala seksual-no znaenje, te bi se primijenila na neku novu vrstu rada. Na ovaj se nain oblikovao odreeni
broj jezinih korijena, koji su svi bili seksualnog podrijetla, ali su kasnije napustili svoje seksualno znaenje.
Ako je ovdje skicirano izlaganje tono, tada nam se otvara barem mogunost razumijevanja simboli-ke
snova. Shvatili bismo zato u snu, koji uva neto od ovih najstarijih odnosa, postoje toliki mnogi simboli za
spolno, zato oruje openito i orua uvijek oznaavaju muko, a materijali i neto obraeno - ensko.
Simboliki odnos bio bi preostatak stare identinosti rijei; stvari koje su se jednom nazivale isto kao i
genitalije, sad bi i u snu mogle nastupiti kao njihovi simboli.
No, iz naih usporedbi sa simbolikom sna moete stei i uvid u narav psihoanalize, koja joj omoguuje
da postane pred-metom opeg zanimanja, a to nisu mogle postii niti psiholo-gija, a ni psihijatrija. Kod
psihoanalitikog rada se odnosi isprepliu s tolikim drugim duhovnim znanostima, ije istrai-vanje obeava
zakljuke najvee vrijednosti - s mitologijom kao i jezinim znanostima, s folklorom, psihologijom naroda i
religioznim uenjima. Razumljivim e vam biti, da je na psi-hoanalitikom tlu izrastao jedan asopis, koji se
kao svojom iskljuivom zadaom bavi brigom o ovim odnosima, asopis Imago, utemeljen 1912. godine,
kojeg vode Hanns Sachs i Otto Rank. U svim ovim odnosima psihoanaliza je prije svega onaj dio koji daje, a
manje onaj koji prima. Istina, ima pred-nost zbog toga, to su nam njeni neobini rezultati postali pouzdaniji
kad smo ih iznova pronali i na drugim podrujima, no u cjelini je psihoanaliza ona, ije se tehnike metode i
sta-jalita trebaju pokazati plodonosnima prilikom primjene na tim drugim podrujima. Duevni ivot
ljudske jedinke daje nam kroz psihoanalitiko istraivanje razjanjenja kojima moemo rijeiti poneku
zagonetku u ivotu mase ljudi, ili ih barem sagledati u pravom svjetlu.
Uostalom, jo vam uope nisam rekao, pod kojim uvjeti -' ma moemo stei najdublji uvid u onaj
pretpostavljeni te-meljni jezik, te na kojem se on podruju najveim dijelom ouvao. Sve dok to ne
saznate, ne moete niti procijeniti cje-lokupnu vanost tog predmeta. Naime, to je podruje - neuro-tika,
njena graa su simptomi i druga iskazivanja nervoznih, a psihoanaliza je i nastala zbog njihova
razjanjavanja i lijeenja.
Moj etvrti stav iznova se vraa naem poetku, te nas us-mjerava u zacrtanom pravcu. Rekli smo, da
nam san ne bi bio lako razumljiv ak i kad cenzura snova ne bi niti postojala, jer bismo se tada nali pred
zadaom prijevoda simbolikog jezi-ka snova u jezik naeg budnog razmiljanja. Dakle, simbolika je - uz
cenzuru snova - drugi, i to neovisan imbenik iskriv-ljenja snova. No, bliska je pretpostavka, da je cenzuri
snova zgodno posluiti se simbolikom, jer i ona vodi istom zavret ku - neobinosti i nerazumljivosti
snova.

Uskoro e se pokazati, neemo li u daljnjem prouavanju snova opet naletjeti na neki novi moment, koji
doprinosi is-krivljenju snova. Ali, ne elim napustiti pitanje simbolike sna, a da jo jednom ne dodirnem ovu
zagonetku: kako se samo mogla sudariti s toliko estokim otporom obrazovanih ljudi, kad je
rasprostranjenost simbolike u mitu, religiji, umjetnosti i jeziku posve nesumnjiva. Nije li opet veza sa
seksualnou, ona, koja snosi krivnju za to?

XI. predavanje RAD

SNA

Moje dame i gospodo! Ako ste i svladali cenzuru snova i prikazivanje simbola, iskrivljenje snova niste
jo dodue posve svladali, no - ipak ste u stanju razumjeti veinu snova. Pritom se sluite objema tehnikama
koje se meusobno dopunjavaju - izazivate pomisli sanjaa sve dok od zamjene ne prodrete do onog Pravog,
te simbole zamjenjujete njihovim znaenjem prema vlastitim saznanjima. Odreenim nesigurnostima, do
kojih pritom dolazi, pozabavit emo se kasnije.
Sad moemo iznova nastaviti s jednim poslom koji smo ve i ranije pokuali obaviti, no s nedostatnim
sredstvima -kad smo prouavali odnose izmeu elemenata snova i onog njihovog Pravog tumaenja, te
pritom utvrdili etiri takva glavna odnosa: kao dio prema cjelini, kao pribliavanje ili na-govijetanje, kao
simboliki odnos i kao plastino prikazivanje rijei. Isto ovo elimo u veoj mjeri poduzeti tako, da manifestni sadraj sna u cjelini usporedimo s dobivenim tumae-njem latentnog sna.
Nadam se, da ovo dvoje neete nikada vie pobrkati jedno s drugim. Uspijete li u tome, tada ste u
razumijevanju snova postigli vjerojatno vie, no veina itatelja mog djela Tuma-enje snova. Dopustite i
da vas jo jednom podsjetim, kako se onaj rad, kojim se latentni san pretvara u manifestni, naziva radom
snova. Rad kojim se napreduje u obrnutom smjeru, koji od manifestnog sna eli doprijeti do latentnog, to je
nae tumaenje. Rad na tumaenju eli ponititi rad snova. Pa i oni snovi, koji su prepoznati kao oevidna
ispunjenja elja infan-tilnog tipa, ipak su na sebi iskusili jedan dio rada snova, naime - pretvaranje elje u
stvarnost, a obino i pretvaranje misli u slike. No, ovdje nije potrebno nikakvo tumaenje, ve samo
povratno oblikovanje obiju ovih pretvorbi. Ono, to se kod ostalih snova nadovezalo na rad snova zovemo
iskrivljenje sna, i mora se ponititi naim radom na tumaenju.
Usporedbom mnogih tumaenja snova dospio sam u polo-aj, da vam kroz sveobuhvatni prikaz iskaem
sto je ono, to rad snova ini grai latentnih (prikrivenih) misli snova. No, molim vas da ne poelite
razumjeti isuvie od svega toga. To je jedan dio opisa, koji valja sasluati smirenom pozornou.
Prvi uinak rada snova je zgunjavanje. Pod time podrazu-mijevamo injenicu, da manifestni san ima
manje sadraja nego latentni, te da je, dakle, neka vrsta skraenog prijevoda ovog potonjeg. Zgunjavanje
moe ponekad i izostati, no -ono u pravilu postoji, a vrlo esto je i ogromno. Nikad se ne dogaa suprotno, to
jest - ne dogaa se, da manifestni san bu-de obimniji i sadrajno bogatiji od latentnog. Do zgunjavanja
dolazi tako, da se: 1. posve izostave odreeni latentni elemen-ti, 2. da od nekoliko sklopova latentnog sna u
manifestni san prijee samo jedan odlomak, 3. da se latentni elementi, koji imaju neto zajedniko zbijaju, i
stapaju u jednu jedinicu.
elite li, moete naziv zgunjavanje zadrati samo za ovaj posljednji postupak. Njegove je uinke
naroito lako pri kazati. Iz svojih ete se vlastitih snova bez muke prisjetiti sta-panja razliitih osoba u
jednu jedinu. Takva jedna izmijeana osoba otprilike izgleda kao A, no - odjevena je kao B, bavi se neim
to nas podsjea na C, a uz to postoji znanje, da je to za-pravo - osoba D. Naravno da je u ovako izmijeanoj
tvorevini naroito naglaeno neto, to je zajedniko svim ovim osoba-ma. Kako iz osoba, tako se izmijeana
tvorevina moe proiz-vesti i od predmeta ili mjesta, ako je zadovoljen uvjet da po-jedini predmeti i mjesta
imaju zajedniko ono neto, to latent-ni san naglaava. To je kao jedna nova i povrna tvorevina poj-mova,

s ovim zajednikim kao jezgrom. Preklapanjem meu-sobno zgusnutih pojedinanih slika u pravilu nastaje
jedna ne-jasna, zamagljena slika, slino kao kad vie snimaka nanesete na istu plou.
Rad snova vjerojatno se jako oslanja na stvaranje ovakvih izmijeanih tvorevina, jer moemo dokazati
da se ovakve za-jednice, koje su za to potrebne, namjerno proizvode tamo gdje su u poetku nedostajale,
primjerice - odabirom govornog izra-za za neku misao. Ve smo upoznali ovakva zgunjavanja i iz-mijeane
tvorevine; one su imale svoju ulogu u iskrivljenju ne-kih sluajeva omake u govoru.
Prisjetite se mladog ovjeka, koji je damu elio otpratiti / povrijediti. Osim toga postoje i dosjetke, ija
se tehnika osla-nja na takvo jedno zgunjavanje. No, bez obzira na to, smije-mo ustvrditi da je ovaj postupak
neto posve neuobiajeno i neobino. Oblikovanje izmijeanih osoba u snovima pronalazi dodue svoje
suprotnosti u nekim prikazama iz nae mate, jer ona lako zbija u jednu cjelinu dijelove, koji inae prema
naem iskustvu ne pripadaju zajedno, dakle - u kentaure i ivotinje iz basni stare mitologije, ili s Bocklinovih
slika. Ova stvarala-ka mata i ne moe uope nita izmisliti, ve samo povezati sastavne elemente, koji su
inae jedni drugima strani. No, ono neobino u postupku rada snova je sljedee: graa, koju rad snova treba
obraditi su - misli; misli, od kojih bi neke mogle biti odbojne i neprihvatljive, ali su ispravno oblikovane i
izre-ene. Ove se misli prevode u neki drugi oblik radom snova, pa je udno i nerazumljivo, da se kod tog
prenoenja, kao kod prijevoda u neko drugo pismo ili jezik, pronalaze sredstva za nji-hovo stapanje i
primjenu kombinacija. Prijevod i inae nastoji pripaziti na razlike zadane tekstom, te razdvajati upravo slinosti. Rad snova trudi se, ba nasuprot tome, zgusnuti dvije ra-zliite misli tako, da - kao i dosjetka - trai
jednu vieznanu rije, u kojoj se obje ove misli mogu podudarati. Moda se ovaj potez i ne eli odmah
razumjeti, no moe postati znaajan za shvaanje rada snova.
Iako zgunjavanje ini san neprovidnim, ipak ne ostavlja dojam, da je ono samo djelovanje cenzure sna.
Prije bi se mo-glo svesti na mehanike ili ekonomske imbenike; ali, svoju korist ovdje svakako pronalazi i
cenzura.
Uinci zgunjavanja mogu biti posve osobiti. Uz njihovu je pomo ponekad u nekom snu mogue
ujediniti dva posve razliita, latentna tijeka misli, tako da se dobije naoko zadovo-ljavajue tumaenje tog
sna, a pritom se ipak previa i jedno mogue tumaenje vie.
Zgunjavanje ima i za odnos izmeu latentnog i manifest-nog sna tu posljedicu, da niti ovdje, a ni tamo
ne zadrava jed-nostavan odnos izmeu elemenata. Manifestni element isto-vremeno odgovara veem broju
latentnih, i obrnuto - jedan latentni element sudjeluje u vie manifestnih elemenata, dakle - kao u nekoj vrsti
ukriavanja. I kod tumaenja sna se takoer pokazuje, da pomisli vezane uz jedan jedini manifestni ele-ment
ne trebaju nailaziti u nizu. Cesto se mora priekati, da se protumai itav san.
Dakle, rad snova se pobrinuo za jednu vrlo neuobiajenu vrstu prijepisa misli snova - nije to prijevod
rijei za rije, ili znaka za znak, a niti odabir prema odreenim pravilima, kao kad bi se samo ponovili
samoglasnici neke rijei, a suglasni-ci ispustili; takoer nije niti ono, to bi se moglo nazvati zastupanjem da se uvijek jedan element navede kao primjer umjesto vie njih, ve je to neto drugo, i mnogo sloenije.
Drugi uinak rada snova je pomicanje. Za to smo se, na sreu, ve pripremili: znamo, da je to u cijelosti
djelo cenzure snova. Njegova su oba izraza, kao prvo - da jedan latentni element ne moe biti zamijenjen
nekim svojim vlastitim sa-stavnim dijelom, ve neim udaljenijim, dakle - nagovjeta-jem, i kao drugo, da
psihiki naglasak s jednog vanog ele-menta prelazi na drugi, nevaan, ime se snu pomie sredite, te ga i
ini onako neobinim.
Zamjena jednim nagovjetajem poznata nam je i u bud-nom stanju, no pritom postoji i jedna razlika. U
budnim mis-lima nagovjetaj mora biti jako razumljiv, a zamjena sadraj-no povezana s njegovim pravim
znaenjem. Pa i dosjetke se esto slue nagovjetajima, oni naputaju uvjet sadrajne aso-cijacije i
zamjenjuju ga neuobiajenim vanjskim asocijacija-ma kao to su zvuna slinost, vieznanost rijei, i
drugo. No, pritom zadravaju uvjet razumljivosti; dosjetka ne bi ima-la nikakav uinak, kad se bez muke ne
bi moglo vratiti s na-govjetaja na ono njeno pravo znaenje. Ali, nagovjetaj u snu oslobodio se obaju ovih
ogranienja. Povezan je s elementom, kojega zamjenjuje zahvaljujui najrubnijim i najudaljenijim odnosima,
pa je stoga nerazumljiv, a kad se izvri po-nitavanje, njegovo tumaenje ostavlja dojam neuspjele do-sjetke

ili nasilnog, iznuenog, nategnutog objanjenja. Cen-zura sna postie svoj cilj tek onda, kad joj uspije uiniti
nemo-guim pronalaenje puta od nagovjetaja do njegova pravog znaenja u snu.
Pomicanje naglaska neuveno je kao sredstvo izraavanja misli. Ponekad ga doputamo i u budnom
stanju, da bismo po-stigli neki smijean uinak. Dojam zablude do kojega ono do-vodi mogu izazvati i kod
vas, kad vas podsjetim na anegdotu iz jednog sela, gdje je ivio kova koji je skrivio zloin to za-sluuje
smrtnu kaznu. Sud je odluio, da se krivnja mora oka-jati, no - radilo se o jedinom kovau u njihovu selu, pa
im je bio nezamjenjiv; a kako su u selu ivjela ak trojica krojaa, umjesto krivca objesie jednog od te
trojice.
Trei uinak rada snova psiholoki je najzanimljiviji. Sa-stoji se od pretvaranja misli u slike.
Pridravajmo se toga, da ne prolaze ba sve misli u snovima kroz ovu pretvorbu; pone-ka i zadri svoj oblik,
pa se i u manifestnom snu pojavljuje kao misao ili kao znanje; takoer, slike nisu i jedini oblik u koji e se
misli pretvoriti. No, ipak su ono sutinsko u tvorbi sna; ovaj dio rada sna dvojako je naj stalniji, kako ve
znamo, a ve smo upoznali i plastino prikazivanje rijei kod poje-dinih elemenata snova.
Jasno je, da ovaj uinak nije nimalo lak. Da biste stvorili pojam o njegovim potekoama, zamislite da
ste preuzeli za-dau kako ete neki politiki uvodni lanak u novinama zami-jeniti nizom crtea, dakle prebaeni ste s pisanja slova na slikovno pismo. Osobe i predmete, koji se u tom lanku spo-minju, to ete
lako - a moda ak i bolje no to je bilo ranije - zamijeniti slikama; no, potekoe vas oekuju kod prikazivanja svih apstraktnih rijei i svih govornih dijelova koji uka-zuju na misaone odnose, kao to su govorne
estice, veznici, i slino. Kod apstraktnih rijei moete si pomoi na razliite naine, svim vrstama
umjetnikih vjetina. Potrudit ete se, primjerice, tekst lanka preobraziti u neki drugi glasovni slog, koji
moda i zvui neobinije, no sadri konkretnije i za prikazivanje sposobnije sastavne dijelove. Zatim ete se
pris-jetiti da je veina apstraktnih rijei zapravo konkretna, samo to je neto vie izblijedjela, pa ete stoga,
kad god uzmognete, posegnuti za izvornim, konkretnim znaenjem te rijei. Dakle, bit ete zadovoljni ako
rije posjedovanje nekog predmeta moete predstaviti kao stvarno, tjelesno sje denje na njemu. Tako to
ini i rad snova. Pod ovakvim okol-nostima neete moi ispuniti neke velike zahtjeve za tonou prikaza.
Dakle, i kod rada snova ete propustiti to, da neki ele-ment, koji se teko moe slikovno oblikovati primjerice, brakolomstvo - zamijenite nekim drugim lomom, na primjer - slamanjem noge. 1 Na ovaj ete
nain dovesti do toga, da jednoliko izjednaite nespretnosti slikovnog pisma kad ono treba zamijeniti pisanje
slovima.
No, kod prikazivanja govornih dijelova koji pokazuju misaoni odnos za npr. jer, zato, ali, i onako
neete imati po-monih sredstava ove vrste; ovi e sastavni dijelovi teksta, dakle, za vae pretvaranje u
slikovno pismo ostati izgubljeni. Isto e se tako i sadraj misli sna razloiti radom snova na svoje sirovine predmete i djelatnosti. Moete biti zadovoljni prui li vam se mogunost, da odreene odnose, koje je same
po sebi nemogue prikazati, nagovijestite kroz profinjenije iskazivanje slika. Upravo tako i radu snova
uspijeva da izrazi poneto od sadraja latentnih misli snova u formalnim osobe1

Sluaj mi je tijekom ispravljanja ovih listova donio jednu novinsku vijest, koju u ovdje tiskati kao neoekivano objanjenje gornjih
reenica:
BOJA KAZNA (Lom ruke zbog slamanja braka) Gospoa Anna M., supruga jednog pjeadijca, tuila je gospou Klementine
K. zbog brakolomstva. U tubi se navodi, da je K. odravala s gospodinom Karlom M. kanjivi odnos, i to dok je njen vlastiti
suprug na ratitu, otkuda joj alje ak sedamdeset kruna mjeseno. K. je i od supruga tuiteljice ve primila prilino mnogo
novca, dok ona sa svojim djete-tom mora ivjeti u gladi i bijedi. Prijatelji njena supruga dojavili su joj, kako K. sa M. posjeuje
gostionice, i tamo pijane do kasno u no. Jednom je ak optuena pred nekoliko prolaznika upitala supruga tuiteljice, nee li
se uskoro rastaviti od svoje stare, kako bi preselio k njoj. Pa i kuepaziteljica gospoe K. vidjela je nekoliko puta supruga
tuiteljice posve nedolino odjevenog u stanu kod K.

nostima manifestnog sna, kroz njegovu jasnou ili nerazum-ljivost, u njegovu razdvajanju na vie dijelova, i
drugo. Broj djelominih snova, na koje je razbijen jedan san, u pravilu odgovara broju glavnih tema,
nizovima misli u latentnom snu; kratki pred-san esto stoji u odnosu nekog uvoda ili motivaci-je prema
opirnom glavnom snu, koji slijedi nakon njega; ne-ki sporedni stav u mislima snova zamjenjuje se u
manifest nom snu ukljuivanjem promjene scene, i tako dalje. Dakle, oblik snova nije ni u kom sluaju
beznaajan, te i sam zahtije-va tumaenje. Vie snova u istoj noi esto ima i isto znae-nje, to pokazuje

nastojanje da se neki podraaj rastuom uurbanou to bolje nadvlada. Pa i neki posebno teak ele-ment
moe pronai svoj prikaz u samom pojedinanom snu kroz dublete - viestruke simbole.
Nastavljajui usporedbe izmeu misli snova i manifestnih snova koji ih zamjenjuju, moemo otkriti
razne stvari na koje nismo mogli biti pripremljeni, na primjer - da ak i besmisli-ca ili apsurdnost snova
imaju svoje znaenje. Da, u ovoj se toki zaotrava suprotnost medicinskog i psihoanalitikog
K. je juer pred sucem Leopoldstadta nijekala da uope poznaje K.-a, a da o nekim intimnim vezama pogotovu ne moe biti ni
govora. Meutim, svjedokinja Albertine M. je izjavila, da se K. ljubila sa supru-gom tuiteljice, te da ih je ona pri tome
zatekla. M. je bio sasluan kao svjedok ve u jednoj od ranijih istraga, te je tada porekao intimne odnose s optuenom. Juer je
sudac pred sobom drao pismo, kojim svjedok opoziva svoje izjave, izreene na prvom sasluanju, te priznaje, da je do
prologa lipnja odravao sa K. ljubavnu vezu. Na ranijem sasluanju nijekao je tu vezu s optuenom samo zato, jer se ona prije
rasprave pojavila kod njega te ga na koljenima molila, da je spasi i da ne otkrije nita. Danas, pisao je svjedok, osjeam se
primoranim sudu podnijeti svoje priznanje, jer sam slomio lijevu ruku, pa mi se to ini Bojom kaznom zbog mog prijestupa.
Sudac je utvr-dio da je kanjivo djelo ve pod zastarom, na to je tuiteljica povukla svoju tubu, te je uslijedila oslobaajua
presuda optuene. shvaanja snova, i to jednom inae nedosegnutom estinom. Prema prvom, san je

besmislen zato, jer je duevna djelatnost tijekom sanjanja napustila svaku kritinost; naprotiv, prema
naem, san je besmislen tek tada, kad se na prikazivanje treba iznijeti kritika sadrana u mislima sna,
prosudba - to je bes-misleno. Dobar primjer za ovo je i vama ve poznat san o po-sjeti kazalitu (3
ulaznice za 1,5 krunu). Tako izraena prosud-ba glasi: bila je besmislica, udavati se toliko rano.
Isto tako, kod rada na tumaenju snova otkrivamo ono, to odgovara tako esto izraenim sumnjama i
nesigurnostima sa-njaa - pojavio li se neki odreeni element u snu, da li je bio to, ili prije - neto posve
drugo. Ovim sumnjama i nesigurno -' stima u pravilu ne odgovara nita iz latentnih misli sna; one u cijelosti
potjeu od djelovanje cenzure snova, pa se trebaju iz-jednaiti s njihovim ve pokuanim, ali ne i posve
uspjelim uklanjanjem.
Otkriima koja najvie iznenauju pripada i nain, na koji se rad snova odnosi prema suprotnostima iz
latentnih snova. Ve znamo da se podudarnosti u latentnoj grai zamjenjuju zgunjavanjima u manifestnom
snu. I sa suprotnostima se po-stupa jednako kao i s podudarnostima, a naroito se rado izra-avaju istim
manifestnim elementom. Dakle, neki element u manifestnom snu, koji je sposoban i za suprotnosti, isto tako
moe imati znaenje samoga sebe, kao i svoje suprotnosti, ili pak oba znaenja istodobno; tek smisao moe
odluiti o tome, koji prijevod treba odabrati. S tim je opet u vezi i to, da se u snu ne moe pronai prikaz za
ne, barem ne bez dvosmisle-nosti.

Dobrodolu analogiju za ovakvo udno ponaanje rada snova donio nam je razvitak jezika. Neki su
istraivai jezika iznijeli tvrdnju, da su se u najstarijim jezicima suprotnosti, kao: jako - slabo, svijetlo tamno, veliko - malo, izraavale kroz rije istog korijena (suprotni smisao prarijei). Tako je u
staroegipatskom ken izvorno znailo i jako, i slabo. U govo-ru se od nesporazuma pri uporabi tako
ambivalentnih rijei ti-tilo tonom, te pripadajuom gestom, a u pismu pridodavanjem takozvanog
determinativa, to jest -jedne slike, koja sama nije bila predodreena za izgovaranje. Ken -jako se, dakle,
pisalo tako, da bi se uz znak docrtao uspravljen ovjeuljak; a kad se mislilo na ken - slabo, uslijedila bi slika
ovjeuljka u sklupanu poloaju. Tek kasnije su laganom izmjenom ove jednako zvuee prarijei dobili
dvije oznake za suprotnosti, koje je sadravala. Tako su od ken -jako - slabo, nastale rijei fen -jako, i kan slabo. No, ne samo najstariji jezici u svojim posljednjim stupnjevima razvoja, ve i mnogo mlai, pa ak i
danas ivi jezici, ouvali su bogat niz zaostataka tog starog suprotnog smisla. Navest u vam nekoliko takvih
primjera prema K.Abelu (1884.).
U latinskom su jeziku takve, jo uvijek ambivalentne ri-jei: altus (visoko - duboko), te sacer (sveto sramno).
Kao primjere za izmjene istog korijena spominjem: cla-mare - plakati, clam - lagano, tiho, potajno;
siccus - suho, succus - sok. Dodajmo tome i iz njemakog: Stimme (glas) -stumm (nijem).
Protegne li se to i na srodne jezike, dobiva se bogatstvo primjera. Engleski lock - zatvoriti; njemaki
Loch, Liicke. Engleski cleave - rasjei; njemaki: kleben - zalijepiti.

Engleska rije without - koja ustvari znai sa - bez, da-' nas se koristi samo za bez; samo with, bez
svog dodatka ko-ji mu uz to i oduzima znaenje, jo proizlazi iz sloenica with-draw - withhold. Slino je i s
njemakom rijei wieder.
Jo jedna osobenost rada snova nalazi svoj par suprotnos-ti u jezinom razvitku. U staroegipatskom, a i
u drugim kasni-jim jezicima se dogaalo, da se redoslijed slogova u rijeima zamijeni za isti smisao. Takvi
su primjeri izmeu engleskog i njemakog: Topf pot; boat - tub; hurry - Ruhe; Balken Kloben, club;
wait - tauwen.
Izmeu latinskog i njemakog: capere - packen; ren -Niere.
Ova izvrtanja, kakva su bila poduzeta na pojedinim rijei-ma, dogaaju se i zahvaljujui radu snova,
samo na drugaiji nain. Izvrtanje smisla, zamjena suprotnou - to sve ve po-znajemo. Osim toga, u
snovima se nailazi i na izvrtanja situ-acija, odnosa izmeu dviju osoba, dakle - kao u nekom iz-vrnutom
svijetu. U snu, zec dovoljno esto puca u lovca. Nadalje, izvrtanja redoslijeda dogaanja tako, da se
prvobitna, uzrona, u snu pojavljuju tek slijedei one kasnije dogaaje. To tada izgleda kao izvoenje neke
predstave u loem putu-juem kazalitu, u kojoj se prvo junak srui, a tek potom iza kulisa odjekne pucanj,
koji ga je usmrtio. Ili, postoje i snovi u kojima je itav redosljed elemenata obrnut tako, da se pri tu-maenju
mora prvo uzeti posljednji, da bi se dolo do smisla. Sjetite se i naih istraivanja o simbolici snova, gdje
ulaziti ili pasti u vodu znai isto, to i izlaziti iz vode, naime - raati ili roditi se, te da uspinjanje stubitem ili
ljestvama znai isto, to i - silaenje. Ne moe se previdjeti kakvu prednost iskrivljenje snova moe izvui iz
ovakve slobode prikazivanja.
Ove znaajke rada snova smiju se nazvati arhainima. One se isto tako odnose i na stare sustave
izraavanja, na jezi-ke i pisma, te sa sobom donose otegotne okolnosti, o kojima e jo biti govora u vezi s
jednom kritinom povezanou.
A sada, jo i nekoliko drugih stajalita. Kod rada snova oevidno se radi o tome da se latentne misli,
obuhvaene rije ima, pretvaraju u smislene slike, uglavnom slikovne prirode. A nae su misli proizale iz
takvih osjetilnih slika; njihova prva graa i njihovi predstupnjevi bili su osjetilni dojmovi ili, tonije reeno njihove slike sjeanja. Na njih su se tek kas-nije nadovezale rijei, te se potom povezale u misli. Stoga rad
snova zapravo doputa, da misli iskuse regresivnu obradu, po-nitava njihov razvitak te se kod ove regresije
treba napustiti sve ono, sto je tijekom daljnjeg razvijanja slika sjeanja u mi-sli, pridolo kao nova steevina.
To bi, dakle, bio rad snova. S obzirom na procese koje smo kod njega upoznali, zanimanje za manifestni
san moralo je duboko ustuknuti. No, ovom u potonjem, koji nam je ipak jedini i neposredno poznat,
posvetiti jo nekoliko napomena.
Prirodno je, da je manifestni san za nas izgubio na znae-nju. Mora nam se uiniti sasvim ravnodunim
da li je on dob-ro usklaen, ili se odvija u nizu nepovezanih pojedinanih sli-ka. Pa ak i kad bi imao naoko
smislenu vanjsku stranu, mi ipak znamo, da je ona nastala iskrivljenjem sna te da s unutar^ njim sadrajem
sna moe imati toliko malo organske veze, koliko i proelje talijanske crkve s njenom strukturom i tlocr^
tom. Drugi put i ovo proelje sna ima svoje znaenje, jer izno-va vraa jedan vaan sastavni dio latentnih
misli snova, i to vie ili manje iskrivljeno. No, mi to ne moemo znati prije no to san ne podvrgnemo
tumaenju, i tako ne stignemo do oqe-ne, do koje je mjere nastupilo iskrivljenje. Slina sumnja vai i kod
sluaja, gdje se ini da su dva elementa sna dospjela u blisku vezu jedan s drugim. U tome moe biti sadran
vrije-dan mig da se i u latentnom snu ovi elementi smiju spojiti s njima odgovarajuima, ali se drugi put
moemo uvjeriti u to, da je ono to u mislima pripada jedno drugome, u snu ipak -razdvojeno.
Openito se treba uzdravati od toga, da se jedan dio ma-nifestnog sna eli objasniti iz njegova drugog
dijela, kao da je san zamiljen povezano, i kao da je jedan pragmatini prikaz. Mnogo prije bi se san mogao
usporediti s kamenim mozaikom, sastavljenim od razliitih estica kamena i spojenih pomou nekog
vezivnog sredstva, tako da crtei koji pritom nastaju ne pripadaju izvornim kamenim oblicima. Uistinu
postoji jedan dio rada snova, takozvana sekundarna obrada, kojoj je stalo do toga da iz najbliskijih rezultata
rada snova stvori neto cjelovito, neto to si otprilike meusobno odgovara. Pritom se graa rasporeuje
prema jednom esto posve nerazum-ljivom smislu, a tamo gdje se to uini potrebnim, vre se i dodavanja.

S druge strane, rad snova se ne smije niti precijeniti, niti mu se smije isuvie vjerovati. Njegove
djelatnosti iscrpljene su nabrojenim uincima; on ne moe uiniti vie od zgunja-vanja, pomicanja,
plastinog prikazivanja i potom podvrgava-nja cjeline sekundarnoj obradi. Ono, na to se u snu moe naii
od izraavanja prosudbi, kritike, divljenja, zakljuivanja - to nisu uinci rada snova, a samo vrlo rijetko
izraavanja razmiljanja o tom snu, ve su to uglavnom dijelovi latentnih misli snova, koji su vie ili manje
izmijenjeni, te prilagoeni prema povezanosti preli u manifestni san. Rad snova ne mo-e oblikovati niti
govore. Izuzev malog broja iznimaka, govo-ri u snu su naknadna oblikovanja i povezivanja onih govora,
koje se na dan sanjanja slualo, ili osobno dralo, i koji su se kao graa ili kao uzronik sna unijeli u latentne
misli. Isto ta-ko, rad snova ne moe vriti raunanje; ono, to se od toga pronae u manifestnom snu, to su
uglavnom povezivanja bro-jeva, prividnih raunanja, i to posve besmislenih kao rauna, te iznova samo
preslike raunanja iz latentnih misli snova. Kod ovakvih odnosa ne treba zauditi, da se zanimanje, koje se
usmjerilo na rad snova - ubrzo od njega okree teei la-tentnim mislima snova, koje se u manifestnom snu
raskrinka-vaju kao vie ili manje iskrivljene. Ali, ne moe se opravdati kad ovo lutanje see toliko daleko, da
se u teoretskom promatranju latentne misli snova stavljaju na mjesto sna uope, te da o njemu iskazuju neto,
to bi moglo vaiti jedino za njih. Ne-obino je, da su se rezultati psihoanalize mogli zloupotrijebiti za takvu
jednu zbrkanu zamjenu. San se ne moe nazvati nikako drugaije, no - rezultatom rada snova, dakle - obli
kom, u koji su se radom snova prenijele latentne misli.
Rad snova je postupak posve jedinstvene vrste, kojemu do sada nije nita slino poznato unutar
duevnog ivota. Ovakva zgunjavanja, pomicanja, regresivna pretvaranja mis-li u slike - to je novost, ije je
prepoznavanje ve bogato nagradilo nastojanja psihoanalize. Osim toga, usporedbama s radom snova moete
izvesti i kakve se sve povezanosti psiho-analitikih istraivanja razotkrivaju prema drugim podruji-ma, a
naroito prema razvitku jezika i misli. Daljnji znaaj ovih spoznaja moete shvatiti tek kad otkrijete, da su
meha-nizmi tvorbe snova uzori za naine nastajanja neurotinih simptoma.
Takoer znam da jo ne moemo cjelovito sagledati sve nove doprinose, koji iz ovih radova proizlaze za
psihologiju. elimo samo ukazati na nove dokaze, do kojih se dospjelo u vezi postojanja nesvjesnog
duevnog ina - a to su latentne misli sna, kao i da nam tumaenje snova obeava neslueno irok pristup
spoznaji o nesvjesnom duevnom ivotu.
No, sad e ipak biti vrijeme da vam na razliitim malim primjerima snova u pojedinostima iznesem ono,
na to sam vas s tim u vezi pripremao.

XII. predavanje ANALIZE

PRIMJERA SNOVA

Moje dame i gospodo! Samo nemojte biti razoarani kad vam iznova predoim odlomke tumaenja snova,
umjesto da vas pozovem na sudjelovanje u tumaenju nekog lijepog, velikog sna. Rei ete, nakon toliko
mnogo priprema imali biste pravo na to, te ete izraziti svoje uvjerenje da je nakon uspjenog tu-maenja
tolikih tisua snova ve odavno moralo postati mo-gue, pripremiti jednu zbirku istaknutih primjera snova na
ko-jima se mogu prikazati sve nae tvrdnje o radu snova i misli-ma snova. Da, samo to potekoa, koje stoje
na putu ispunje-nju vae elje - ima isuvie.
Prije svega vam moram priznati, da ne postoji nitko, tko bi se bavio tumaenjem snova kao svojom
glavnom djelat-nou. Kada se dospijeva do toga, da se snovi uope tumae? Ponekad se moe bez neke
naroite namjere pozabaviti snom neke prijateljske osobe, ili se neko vrijeme pretresaju vlastiti snovi da
bismo se obuili za psihoanalitiki rad; no, najee se moe pozabaviti snovima nervoznih osoba, koje su
uklju-ene u analitiko lijeenje. Snovi ovih posljednjih odlina su graa, i ni na koji nain ne zaostaju za
snovima zdravih, ali tehnika lijeenja primorava da se tumaenje snova podredi svrsi ozdravljenja, te da se

zanemari velika gomila snova na-kon to se iz njih izvue neto, to bi se moglo upotrijebiti pri-likom
lijeenja. Neki snovi, koji se javljaju tijekom lijeenja, openito se uklanjaju jednom cjelovitom tumaenju.
Kako su oni izrasli iz ukupne koliine nama jo nepoznate psihike grae, njihovo razumijevanje postaje
mogue tek po zakljue-nju lijeenja. Objavljivanje ovakvih snova uinilo bi neop-hodnim i razotkrivanje
svih tajni neke neuroze; dakle, kod nas to ne ide, jer smo san doivjeli kao pripremu za prouavanje neuroza.
No, sad biste se vi rado odrekli ove grae, te radije poeljeli sluati o objanjenjima snova zdravih ljudi,
ili vaih vlastitih. No, niti to ne ide, i to zbog sadraja ovih snova. Jer, niti same sebe, a ni one ije smo
povjerenje iskoristili, ne mo-emo tek tako bezobzirno razotkriti, a upravo bi do toga do-velo tumaenje
snova za koje ve znamo, da se dotiu upravo onog najintimnijeg u neijoj osobnosti. Osim ove potekoe
oko pribavljanja grae, moramo u vezi priopavanja razmotri-ti i jednu drugu. Vi znate, da se san ini
udnim i samom sanjau, da ne spominjemo nekog drugog, kojemu je osobnost sanjaa nepoznata. Naa
literatura nije siromana dobrim i op-irnim analizama snova; i ja sam ih nekolicinu objavio u ok-viru
povijesti bolesti, no moda je najljepi primjer tumaenja sna objavio O. Rank - dva sna jedne mlade
djevojke, to se nadovezuju jedan na drugog, i koji su pri tiskanju zauzeli ne-ke dvije stranice; ali, njihova je
analiza obuhvatila - 76 stra-nica. Trebao bi mi otprilike itav semestar da vas provedem kroz takav jedan rad.
Kad se uzme neki podui i jae iskriv-ljen san, tada mu se mora dodati toliko razjanjenja, izvui to-liko
grae iz pomisli i sjeanja, skrenuti na toliko stranputica, da bi predavanje o njemu postalo posve neprovidno
i nezado-voljavajue. Stoga vas moram zamoliti da se zadovoljite onim, to se moe lake dobiti razjanjenjima manjih dijelova iz snova neurotinih osoba, na kojima se izdvojeno moe pre-poznati ovo ili
ono. A najlake bi bilo dopustiti da vam se prikau simboli snova, a zatim i odreene osobenosti regresivnog prikazivanja sna. Za svaki u vam od snova koji slijede navesti, i zbog ega sam mislio da je vrijedan
priopavanja.
1) Jedan se san sastoji od svega dvije kratke slike: Njegov ujak pui cigaretu, iako je subota. - Neka ga
ena miluje i mazi, kao da joj je dijete.
Za prvu sliku sanja (idov) primjeuje, da je njegov ujak poboan ovjek koji nikad nije uinio neto
tako greno, niti bi to ikad uinio. Za enu u drugoj slici ne pada mu na um nitko drugi, osim njegove vlastite
majke. Obje ove slike ili misli oito treba staviti u meusobni odnos. Ali kako? On je izriito osporio
stvarnost ujakova ina, pa nam je blisko, da se tome pridoda jedno kada. Kada bi moj ujak, sveti ovjek,
puio cigaretu subotom, tada bih si i ja mogao dopustiti, da me maj-ka mazi. To oito znai, da je i majino
milovanje takoer neto zabranjeno, jednako kao i subotnje puenje za pobonog Zidova. Prisjetite se da sam
vam rekao, kako se prilikom rada snova izostavljaju sve veze izmeu misli snova; one se razla-zu na svoju
sirovinu, a zadaa je tumaenja, da iznova umetne izostavljene povezanosti..
2) Svojim objavljivanjem radova o snovima na neki sam nain postao javni savjetodavac za pitanja
snova, pa ve mno-go godina primam pisma s najrazliitijih strana u kojima mi se priopavaju snovi ili mi se
alju radi njihova ocjenjivanja. Naravno, zahvalan sam svakom onom, tko uz san pridoda i toliko grae da je
mogue izvriti tumaenje, ili pak onima, koji sami daju svoje tumaenje. Ovoj kategoriji pripada i sljedei
san jednog lijenika iz Miinchena, iz 1910. godine. Navodim ga, jer vam on moe dokazati koliko je jedan
san openito nedostupan razumijevanju, prije no to nam sanja ne prui i obavjetenja o njemu.
Nasluujem, naime, da vi u os-novi umetanje simbola prilikom tumaenja snova drite savrenim, a da
tehniku asocijacija vezanih uz san elite odgurnu-ti u stranu, pa vas elim osloboditi ove tetne zablude.
13. srpnja 1910. godine: Uzoru sanjam: Vozim se biciklom niz ulicu Tubingena, kad za mnom pojuri
smei jazavar, i zgrabi me za petu. Neto dalje siem s bicikla, sjednem na neku preku, i zaponem
udarati ivotinju, kojaje vrsto za grizla. (Nemam neke neugodne osjeaje vezane uz taj ugriz, 0. niti uz
itav ovaj prizor). Nasuprot mene sjedi par postarijih dama, koje me promatraju cerekajui se. Tada se
probudim, i vidim - kao i ve vie puta u tom trenutku prijelaza u budnost posve jasno itav san.
Pomou simbola se ovdje moe malo uiniti. No, sanja nas izvjeuje: U posljednje sam se vrijeme
zaljubio u djevoj-ku, koju sam viao samo na ulici, no nisam imao nikakvih do-dirnih toaka s njom.
Najzgodnija bi mi dodirna toka mogla biti upravo njen jazavar, jer sam ja veliki prijatelj ivotinja, pa sam
ovu osobinu i kod djevojke doivio simpatinom. On takoer nadodaje, da se esto, na uenje promatraa,

velikom vjetinom uplitao u borbu pasa, koji bi se meusobno napadali. Otkrivamo, dakle, da se djevojka
koja mu se toliko sviala, uvijek mogla vidjeti u pratnji tog naroitog psa. No, ta je djevojka u manifestnom
snu ostala po strani, dok je ostao samo pas, koji ga podsjea na nju. Moda su starije dame, koje su mu se
cerekale, stupile na mjesto djevojke. Ono, o emu je jo izvijestio, nije bilo dostatno za razjanjavanje ove
toke. A to, to se u snu vozio biciklom, izravno je ponavljanje situacije, koje se sjeao. On je djevojku sa
psom susretao samo, kad bi se vozio biciklom.
3) Kad netko izgubi svog dragog, bliskog srodnika, tada i due vrijeme stvara snove posebne vrste, u
kojima saznanje o njegovoj smrti sklapa najudnije kompromise s potrebom, da se umrli iznova oivi. Sad je
umrli mrtav, no ipak ivi i dalje, jer ne zna da je mrtav, a kad bi to saznao, tek tada bi posve umro; sad je on
napola mrtav, a napola iv, i svako od ovih sta-nja ima svoja posebna obiljeja. Ovi se snovi ne smiju odmah
proglaavati besmislenima, jer oivljavanje nije za san nita neprihvatljivije nego, na primjer, za bajku, u
kojoj se ono dogaa kao vrlo uobiajena sudbina. Koliko sam mogao ana-lizirati ovakve snove, proizalo je
da su oni sposobni i za neko razumno rjeenje, ali da elja puna potovanja - dozvati umr log iznova u
ivot - zna raditi i uz pomo najneobinijih sred-stava. Stoga vam ovdje izlaem i takav jedan san, koji zvui
dovoljno neobino i besmisleno, i ija e vam analiza pokaza-ti mnogo od onoga, na to ste ve pripravljeni
naim teo-retskim prikazima. San jednog ovjeka, koji je izgubio oca pri-je vie godina:
Otac je umro, ali je ekshumiran, i loe izgleda. Od tada on nastavlja ivjeti, a sanja ini sve, da on to
ne zamijeti. ( Tada san prelazi na druge, naoko vrlo udaljene stvari).
Otac je umro, to znamo. A da je bio ekshumiran, to ne odgovara stvarnosti, koja ne dolazi u obzir niti za
sve ostalo to je dalje navedeno. No, sanja pria: nakon to se vratio s oeva pogreba, zapoeo ga je boljeti
zub. elio ga je izlijeiti prema propisima idovskog nauka: kad te zub ljuti, iupaj ga - pa je krenuo zubaru.
No ovaj mu ree: Zub nije za vaenje, valja imati strpljenja s njim. Stavit u vam neto, da bih ga umrtvio;
doite nakon tri dana, pa u ga onda izvaditi.
Ovo izvaditi, iznenada kae sanja, to je ekshumiranje.
Da li bi sanja trebao biti u pravu? Ba ne odgovara posve, ve samo otprilike, jer nije zub onaj koji je
bio izvaen, ve je iz njega bilo izvaeno ono neto, ono to umrtvljuje. Ali, prema iskustvu, smije se
vjerovati slinim netonostima rada snova. Po tome, sanja je izvrio zgunjavanje umrlog oca i ipak
zadranog umrtvljenog zuba, te ih stopio u jednu cjelinu.
Stoga nije udo to se u manifestnom snu pojavljuje neto besmisleno, jer ipak ne moe ba sve, to je
reeno za zub, odgovarati ocu. Gdje bi uope bila Tertium comparationis izmeu zuba i oca, koja ovakvo
zgunjavanje omoguava?
Ali, ipak bi trebalo biti tako, nastavlja sanja potom, jer mu je poznato da, kad netko sanja o zubu koji
ispadne - to znai, da e izgubiti nekog lana obitelji.
Znamo da je ovo omiljeno tumaenje neispravno, ili ba-rem ispravno samo u lakrdijakom smislu.
Utoliko e nas vie iznenaditi, to se tako zapoet predmet ipak moe nai iza ostalih dijelova sadraja sna. I
bez daljnjih navaljivanja, sanja sad zapoe pripovijedati o bolesti i smrti oca, te o svom odnosu prema
njemu. Otac je bio dugo bolestan, a njegovanje i lijeenje bolesnika stajalo je sina mnogo novca. Pa ipak mu
se to nikad nije uinilo isuvie, nije nikad postao nestrpljiv, i nikad nije osjetio elju da ipak sve konano
jed-nom zavri. Pohvalio se, da je prema ocu osjeao iskreno i strogo idovsko potovanje, u skladu sa
idovskim zakonom. Ne pada li nam u oi proturjenost u mislima, koje pripadaju snu? On je zub izjednaio
s ocem. Sa zubom je elio postupi-ti prema idovskom zakonu, koji je sa sobom donosio pre-sudu da ga
treba izvaditi, ako uzrokuje bol i ljutnju. Pa i u vezi s ocem je elio postupiti u skladu s propisima zakona,
samo to oni ovdje glase, da se ne smije obazirati na troak i ljutnju, da na sebe treba preuzeti sve ono teko,
te da ne smije dopustiti da ga obuzmu neprijateljske namjere prema objek-tu, koji uzrokuje bol. Ne bi li
usklaenost bila mnogo vea, kad bi on i prema bolesnom ocu razvio sline osjeaje kao i prema bolesnom
zubu, to jest - kad bi poelio, da skora smrt uini kraj njegovu suvinom, bolnom i skupom postojanju?
Ne sumnjam da je to i bio njegov stvarni stav prema ocu tijekom njegove dugotrajne bolesti, te da su
razmetljiva uvjeravanja o njegovu pobonom potovanju zapravo nami-jenjena tome, da ga odvrate od ovih
sjeanja. Pod ovakvim okolnostima, protiv oca uobiava oivjeti elja za smru i pri-kriti se maskom

saaljivih razmiljanja, kao: za njega bi to bio samo spas. Ali, vi sigurno zamjeujete da smo ovdje i u samim latentnim mislima snova prekoraili jednu granicu. Nji-hov prvi dio bio je zasigurno nesvjestan samo
privremeno, to jest tijekom oblikovanja sna, dok su neprijateljski osjeaji prema ocu vjerojatno bili trajno
nesvjesni, podrijetlom jo iz vremena djetinjstva, pa bi se pokatkad tijekom oeve bolesti bojaljivo i
prerueno prikrali u svijest. S jo veom sigurno-u to moemo ustvrditi i za druge latentne misli, koje su
dale oevidan doprinos sadraju snova. O neprijateljskim osjea-jima prema ocu ne moe se u snu nita
otkriti. No, kad istra-ujemo korijene ovog neprijateljstva prema ocu od djetinjst va, prisjeamo se da se
strah od oca stvara zato, jer se on ve u najranijim godinama suprotstavlja seksualnim djelatnostima djeaka,
to u pravilu zbog drutvenih razloga mora ponoviti i u vrijeme nakon puberteta. Ovaj odnos prema ocu
odnosi se i na naeg sanjaa; u ljubav prema ocu umijealo se dosta po-tovanja i straha, koji je potekao od
izvora preranog seksual-nog zastraivanja.
Iz kompleksa onanije razjanjavaju nam se sad i daljnje reenice manifestnog sna. On loe izgleda
zapravo nagovi-jeta daljnji govor zubara o tome, kako bi loe izgledalo da se ostane bez zuba na tom
mjestu; no, istovremeno se protee i na lo izgled, kojim je mlad ovjek u pubertetu otkrivao svoje pretjerane
seksualne djelatnosti, ili se bojao da ih ne otkrije. Sanja je, i to ne bez vlastita osjeaja olakanja, u manifest
nom snu lo izgled prebacio sa sebe na oca, a to je jedno od vama ve poznatih izvrtanja radom snova. Od
tada on nastav lja ivjeti pokriva se eljom za preivljavanjem, kao i kod obeanja zubara, da e zub ipak
ostati sauvan. Ali, reenica sanja ini sve da on (otac) to ne zamijeti, do krajnosti je prepredena, jer je
usmjerena na to, da nas navede na dopunu - kako je otac ipak umro. No, jedina smislena dopuna opet
proizlazi iz kompleksa onanije, gdje je posve razumljivo da mladac ini sve, kako bi prikrio svoj seksualni
ivot od oca. I prisjetite se sad na kraju, da takozvane snove s podraajima koji potiu od zuba, uvijek
moramo protumaiti kao onaniju, i kao bojazan od kanjavanja zbog nje.
Sad vidite kako je dolo do ovog nerazumljivog sna. Stvaranjem jednog neobinog zgunjavanja koje
odvodi u za-bludu, zanemarivanjem svih misli iz sredine tijeka latentnih misli, te oblikovanjem vieznanih
zamjenskih tvorevina za najdublje i vremenski najudaljenije od tih misli.
4) Mi smo ve nekoliko puta pokuali pristupiti onim ra-zumnim i banalnim snovima, koji u sebi nemaju
nita bes-mislenog ili udnog, ali kod kojih se postavlja pitanje: zbog ega ovjek sanja njemu tako
ravnodune stvari? Dakle, izlo-it u vam jedan novi primjer ove vrste - tri srodna sna jedne mlade dame,
sanjana tijekom iste noi.
a) Ona prolazi hodnikom svoje kue, pa udari glavom u svijenjak koji je nisko ovjeen, i to toliko jako,
da se raskr-vari.
Nikakvih prisjeanja, niega to se uistinu dogodilo. Njena obavijest o tome odvodi nas na posve druge
puteve. Vi znate, da mi kosa jako opada. Dijete, juer mi je rekla majka, ako se ovako nastavi, glava e ti
postati kao - guza. Dakle, glava se ovdje nalazi kao zamjena za drugi kraj tijela. Svijenjak moete
simboliki razumjeti i bez dodatne pomoi: svi predmeti koji se mogu produavati, simboli su za muki ud.
Dakle, radi se o krvarenju na donjem kraju tijela, koje nastaje prilikom sudara s penisom. To bi moglo biti i
vieznanije; njene daljnje pomisli pokazuju kako se radi o vjerovanju, da do menstrualnog krvarenja dolazi
zbog spol-nog odnosa s mukarcem, a to je dio seksualne teorije koji ima mnogo poklonica meu nedozrelim
djevojkama.

b) Ona u vinogradu vidi neku duboku jamu, za koju zna da je nastala zato, jer su iskopali jedno drvo.
Uz ovo ide i njena napomena, da joj drvo nedostaje. Ona misli da u snu nije vidjela drvo, no isti ovaj govorni
zvuk rijei slui i izra-avanju jedne druge misli, koja sad potpuno utvruje simbo-lino znaenje. San se
odnosi na jedan drugi dio infantilne seksualne teorije; na vjerovanje da su djevojice izvorno ima-le iste
genitalije kao i djeaci, a njihov je kasniji oblik nastao kastracijom (iskopano drvo).

c) Ona stoji pred pretincem svog pisaeg stola, koji toliko dobro poznaje da odmah razaznaje da li je
netko eprkao po njemu. Pretinac pisaeg stola je, kao i svaki pretinac, sanduk, kutija - enski spolni organ.
Ona zna, da se znakovi spolnog odnosa (a kako ona misli, ak i dodirivanja) mogu razaznati na genitalijama,
pa se ve dugo bojala takvog dokazivanja. Mislim, da se u sva ova tri sna naglasak treba staviti na zna nje.

Ona pomilja na vrijeme svojih djejih seksualnih istra-ivanja, na ije je rezultate u ono doba uistinu bila
ponosna.
5) Iznova jedan djeli simbolike. No, ovaj put vam krat-kim izvjeem moram predstaviti psihiku
situaciju. Gospo-din, koji je ljubavnu no proveo s nekom enom, opisuje svo-ju partnericu kao jednu od
onih majinskih priroda, kod kojih se u ljubavnom odnosu s mukarcem probija i neodoljiva elja za
djetetom. Ali, okolnosti tog sastanka primoravale su na oprez, kod kojeg se izbacivanje sjemenja oplodnje
odvijalo izvan enskog zagrljaja. Pri buenju iz takve noi, ena mu ispria sljedei san:
Neki asnik s crvenom kapom tri za njom po ulici. Ona bjei pred njim, uspinje se urno stubitem, a on
je jo uvijek iza nje. Ona bez daha dojuri do svog stana, i zalupi vratima za sobom. On ostaje vani, i - koliko
ona vidi kroz okance na vratima - sjedi vani na nekoj klupi, i plae.
U asniku s crvenom kapom koji je slijedi, te u jurnjavi po stubitu, zbog ega ostaje bez daha, ve
prepoznajete pri-kaz spolnog ina. To, to se sanjaica zakljuava pred progo-niteljem, moete prihvatiti kao
izvrtanje, koje se toliko esto primjenjuje u snu, jer se u stvarnosti mukarac ustegao od za-vretka ljubavnog
ina. Isto je tako i njena tuga pomaknuta na partnera, jer je on taj, koji u snu plae, ime je istovremeno
nagovijeteno i njegovo prosipanje sjemena.
Sigurno ste ve jednom uli da se za psihoanalizu govori kako tvrdi, da svi snovi imaju seksualnu narav.
No, sad ste do-li u poloaj da sami ocijenite neispravnost ovakvog predba-civanja. Upoznali ste snove elja,
koji se bave zadovoljenjem najjasnijih potreba - gladi, ei, enje za slobodom, snove udobnosti i snove
nestrpljivosti, a isto tako i isto poudne, i egoistine snove. No, da najjae iskrivljeni snovi preteno -ali
opet ne i iskljuivo - pruaju izraz seksualnih elja, to sva-kako moete zadrati u svom pamenju kao
rezultat psihoana-litikog istraivanja.
6) Imam naroit motiv da niem primjere za primjenu simbola u snovima. Jo sam vam se na naem
prvom sastanku potuio kako je teko prikazivanje, a time i pobuivanje uvje-renja prilikom pouavanja
psihoanalize; od tada ste se zasi-gurno suglasili sa mnom. No, sad su pojedine tvrdnje psiho-analize ipak
toliko usko povezane, da se uvjerenje moe lako od ove toke nastaviti i na jedan vei dio cjeline. Za
psihoana-lizu bi se moglo rei da e onoga, tko joj prui mali prst, ve
zgrabiti za itavu ruku. Pa i onaj, kome su omake postale jasne, logiki se vie ne moe oduprijeti niti
svemu ostalom. Drugo, jednako tako dostupno mjesto, izloeno je u simbolici snova. Iznijet u vam ve
objavljeni san jedne gospoe iz na-roda, iji je suprug uvar, i koja posve sigurno nije nikad ula neto o
simbolici snova i psihoanalizi. Potom i sami procijeni-te, moe li se njegovo razlaganje pomou seksualnih
simbola nazvati svojevoljnim i iznuenim:
... Zatim je netkoprovalio ustan, aona je stalaprestrav ljeno dozivati straara. No, on je s dvojicom
lupea slono krenuo prema crkvi, do koje je vodilo nekoliko stuba. Iza cr kve nalazilo se neko brdo, i
gusta uma na vrhu. Straarje na sebi imao kacigu, prstenasti okovratnik i ogrta. Imao je i pu nu smeu
bradu. Oba probisvjeta, koji su mirno hodali uz straara, imali su pregae vezane oko pojasa u obliku vrea.
Od crkve je do brda vodio neki puteljak. S obje je strane obra stao travom i ibljem koje je postajalo sve
gue, dokje na vrhu brda ve bila prava uma.
Primijenjene simbole raspoznajete bez potekoa. Muke genitalije predstavljene su kao tri muke
osobe, a enske -krajolikom sa crkvom, brdom i umom. Opet susreete stubi-te kao simbol seksualnog
ina. Ono, to se u snu naziva br-dom, tako se naziva i u anatomiji, naime - Mons Veneris, ili - Venerin
brijeg.
7) Opet jedan san koji je potrebno rijeiti simbolima, no vrijedan pozornosti i uvjerljiv zato, jer je sanja
sam preveo sve simbole, iako nije imao nikakvih teoretskih predznanja u vezi tumaenja snova. Ovo je dosta
neobina okolnost i nije nam poznato, kako je do nje dolo.
On kree sa svojim ocem u etnju na neko mjesto, koje je zasigurno Prater, jer se vidi Rotonda, a
ispred nje manja

Zgrada, za koju je privezan zrani balon, koji meutim izgle da dosta mlohavo. Otac ga upita, emu sve to
slui; on se to me udi, ali mu sve objasni. Zatim stignu u jedno dvorite, u kojem rasprostrta lei neka
velika limena ploa. Otac bi elio odrezati jedan njen veliki dio, no prije toga se osvre da ga netko ne bi
primijetio. On mu ree, da bi samo trebao govoriti s nadzornikom, pa bi ga zasigurno smio ponijeti sa
sobom. Iz tog dvorita prema dolje vode neke stube ka nekom otvoru, s meko obloenim zidovima, gotovo
kao kod konog naslo njaa. Na kraju tog otvora nalazi se jedna podua terasa, a zatim poetak jednog
novog otvora...
Sanja tumai sam: Rotonda je moj spolni organ, a balon ispred nje moj penis, zbog ije se mlohavosti
alim. Dakle, smije se tonije prevesti, da je Rotonda - njegova stranjica, koju dijete redovito ubraja u
dijelove spolnih organa, dok ma-nja zgrada ispred predstavlja monje. U snu ga otac pita, sto je sve to, uzeto
zajedno, odnosno pita ga za svrhu i sustav rada spolnih organa. Blisko nam je i izvrnuti odnos stvari tako, da
je zapravo on onaj, koji pita. Kako se u stvarnosti nikad nije dogodilo takvo ispitivanje oca, ova se misao
snova mora shva-titi kao elja, ili je treba uzeti kondicionalno: kad bih ja mo-lio oca za razjanjavanje
seksualnog. Na nastavak ove misli uskoro emo naii i na drugom mjestu.
Dvorite u kojem lei posvuda rasprostrt lim ne treba u pr-vom redu shvatiti simboliki, ve potjee iz
oeva poslovnog prostora. Zbog diskrecije sam umetnuo lim kao zamjenu za drugi materijal kojim otac u
stvarnosti trguje, iako nisam promijenio niti jedan slog samog sna. Sanja se ukljuio u rad oeve trgovine,
pa ga je pogodila dotadanja neispravna prak-sa kojom se tu poslovalo, i na kojoj se zasnivao dobar dio dotadanje zarade. Stoga bi nastavak gornjih misli snova smio gla-siti: (Da sam ga pitao), on bi me prevario,
onako kako vara svoje kupce. Za rezanje, koje slui da bi se prikazalo poslovno nepotenje, sanja nam
prua i drugo objanjenje -da to znai onaniju. Ovo ne samo to nam je ve dugo pozna-to, ve se i vrlo
dobro uklapa u to, da je tajna onanije izraena upravo suprotnou (da se smije raditi i javno). Tada svim
oekivanjima odgovara i to, da se onanistike djelatnosti opet prebacuju na oca, kao i ispitivanje u prvoj
sceni sna. Otvor takoer odmah sam tumai kao - vaginu, pozivajui se na meku obloenost njegovih zidova.
Ja jo dodajem, da se sputanjem, kao i uspinjanjem eli opisati spajanje s vaginom (coitus).
Pojedinosti - da na kraju prvog otvora postoji podua te-rasa, a potom novi otvor, on sam objanjava
biografski. On je neko vrijeme odravao spolne odnose, zatim je odustao od njih zbog kompleksa, pa se sad
nada, da e ih uz pomo tera-pije moi ponovo nastaviti.
8) Oba sljedea sna jednog stranog dravljanina s vrlo izraenim poligamnim sklonostima iznosim vam
kao primjer za tvrdnju, da u svakom snu dolazi do izraaja vlastito Ja, pa i tamo gdje se u manifestnom snu
prikrilo. Kovezi su u sno-vima simboli za ene.
a) On
odlazi
na
put,
a
njegovaje
prtljaga
odvezena
do
vlaka
nekim
kolima,
na
kojima
su
nagomilani
mnogi
kovezi;
medu
njima
su
i
dva
crna,
kao
kovezi
za
uzor.
On
govori,
tjeei nekoga: Pa, oni se s nama voze samo do kolodvora.
I u stvarnosti on putuje s velikom prtljagom, no u priu sa sobom donosi i prie o mnogim enama. Dva
crna kovega odgovaraju dvjema crnkama, koje su u njegovu ivotu igrale glavnu ulogu. Jedna je od njih
eljela i doputovati za njim u Be, ali joj je to na moj savjet telegramom otkazao.
b) Jedan
prizor
s
carine:
Jedan
suputnik
ottvara
svoj
koveg,
i
kae,
ravnoduno
puei
cigaretu:
Unutra
nema
nita. ini se da mu carinik vjeruje, no jo jednom zahvaa rukom u unutranjost i pronalazi neto, to je
posve strogo za branjeno Tada putnik rezignirano kae: Tu se ne moe uiniti nita. On sam je taj
putnik, a ja sam carinik. On je inae vrlo iskren u svojim priznanjima, no namjeravao je od mene sakri-ti
novu vezu s nekom damom, jer je s pravom mogao oekiva-ti da mi dama nije nepoznata. Ovu neugodnu
situaciju prevare on u snu prenosi na nepoznatu osobu pa se ini, da se on sam u ovom snu uope ne
pojavljuje.
9) Ovdje
je
primjer
za
jedan
simbol,
menuo:
On
susree
svoju
sestru
u
koje su i same sestre. Rukuje se s objema, ali ne i sa sestrom.

koji
pratnji

jo
dviju

nisam
spoprijateljica,

Nikakve povezanosti sa stvarnim dogaanjima. No, misli ga odvode u jedno vrijeme kada je dosta
razmiljao o tome, kako se grudi kod djevojica razvijaju toliko kasno. Obje ses-tre su, dakle, dojke, on bi ih
rado dodirivao rukom, samo kad mu sestra ne bi bila prisutna.
10) Ovdje je i jedan primjer za simboliku smrti u snu:
On ide s dvije osobe kojima poznaje imena, samo ih je za
boravio prilikom buenja, preko vrlo strmog eljeznog brvna. Odjednom ono dvoje nestane, a on ugleda
nekog sablasnog ovjeka s kapom, i u platnenom odijelu. Upita ga, je li on dostavlja telegrama... ne, da li
je koija? Nije. On tada odlazi dalje..., u snu doivljava jo i veliki strah, a nakon toga san nastavlja jo i u
mati - kako onaj eljezni most iznenada puca, i on se stropotava u ponor.
Osobe, kod kojih se naglaava da su nepoznate, da se zan boravilo njihovo ime, najee su vrlo bliske.
Sanja je imao dvoje brae; ako im je elio smrt, bilo bi posve ispravno da ga zbog toga mui strah od smrti.
U vezi dostavljaa telegrama napominje, da takvi ljudi uvijek donose potu s loim vijesti-ma. Moglo se
raditi i o odori gradskog slunika to uveer pali plinske lanterne, ali koji ih i gasi, dakle - isto onako, kao to
i duh smrti gasi baklju ivota. Vezano uz koijaa, on asocira Uhlandovu pjesmu o vonji kralja Karla
morem, i prisjea se opasne vonje morem s dva sudruga, tijekom koje je on sam igrao ulogu kralja iz
pjesme. to se tie pucanja eljeznog mosta, na pamet mu pada neka nedavna saobraajna nesrea, a i glupa
uzreica: ivot je most od lanaca.
11)
Kao drugi primjer za prikazivanje smrti mogao bi va-iti ovaj san: Neki nepoznati gospodin
predao je za njega crno obrubljenu posjetnicu.
12)
Na vie e vas naina zanimati i ovaj san, ijim predu-vjetima svakako pripada i neurotino
stanje.
On se vozi eljeznicom. Vlak se zaustavlja na otvorenu polju. On misli da toprethodi nekoj nesrei, pa se
mora raz miljati o tome kako da se pobjegne; prolazi du svih odjelja ka vlaka, ubijajui svakoga, na
koga naie - konduktera, stro jovou, itd.
Ovome pripada i sjeanje na priu jednog prijatelja. Ne-kom prugom su u Italiji prevozili jednog luaka
u poluodjelj-ku, ali je previdom do njega bio proputen jedan putnik. On se, dakle, poistovjeuje s tim
luakom, a svoje pravo na to opravdava opsesijskom predodbom koja ga mui ve neko vrijeme, da mora
ukloniti sve svjedoke. No, tada i sam pro-nalazi bolju motivaciju, koja dovodi do povoda za san. On je
juer u kazalitu susreo djevojku koju je elio oeniti, no po-vukao se jer mu je pruila razlog za ljubomoru.
Uz jainu lju bomore koja je kod njega nastupila, bilo bi zaista ludo da je oenio jednu takvu. To znai: on
je smatra toliko nepouzda-nom, da bi sve ljude, koji bi mu se nali na putu, morao zbog ljubomore poubijati.
Prolazak kroz niz soba, u ovom sluaju odjeljaka vlaka, ve smo prepoznali kao simbol oenjenosti
(suprotnost u odnosu na brak).
U vezi sa zaustavljanjem vlaka na otvorenom polju, te sa strahom od neke nesree, on pria: dok mu se
tijekom jedne vonje eljeznicom zaista dogodio takav iznenadni zastoj iz-van neke stanice, jedna je mlada
suputnica objasnila da bi moda moglo doi do sudara, te da je iz predostronosti naj-bolje visoko podii
noge. Meutim, ovo njeno noge visoko imalo je ulogu i tijekom mnogih etnji i izleta u prirodu, koje je u
prvim sretnim trenucima ljubavi poduzimao s onom dje-vojkom. Novi argument za to da bi morao biti lud,
kad bi je jo i sada elio oeniti. No, elju koja je u njemu jo postojala - da ipak bude toliko lud - mogao
sam, zahvaljujui svom po-znavanju situacije, shvatiti kao pouzdanu.

XIII. predavanje

ARHAINE OSOBINE I INFANTILIZAM SNOVA

Moje dame i gospodo! Nadoveimo se iznova na na rezultat - da rad snova pod utjecajem cenzure snova
prevodi latentne misli snova u drugi nain izraavanja. Latentne misli nisu nita drugo, no poznate, svjesne
misli naeg budnog ivota; novi nain njihova izraavanja nerazumljiv nam je zbog mno-gostrukosti
osobina. Rekli smo, da se on protee na stanja naeg intelektualnog razvitka koja smo ve odavno nadvladali, na slikovni govor, simboliki odnos, a moda ak i na ocb nose koji su postojali prije razvitka naeg
misaonog govora. Stoga smo nain izraavanja rada snova nazvali arhainim ili regresivnim.
Iz toga moete izvui zakljuak, da bi se produbljivanjem prouavanja rada snova moralo uspjeti stii do
vrlo vrijednih spoznaja o nedostatno poznatim poecima naeg intelektual-nog razvitka. Nadam se da e tako
i biti, no ovim se poslom do sada nitko nije pozabavio. Pravrijeme, u koje nas odvodi rad snova, dvojako je:
prvo, to je osobno pravrijeme - djetinj-stvo, a s druge strane i ono filogenetsko pravrijeme, ukoliko svaki
pojedinac u svom djetinjstvu na neki nain ponavlja skraeni razvojni put ljudske vrste. Hoe li uspjeti
razlikovati koji to dio latentnih duevnih procesa potjee iz osobne, a koji iz filogenetske davnine - smatram,
da to i nije nemogue. Tako mi se ini da, na primjer, simboliki odnos kojega pojedi-nac nikad nije uio
ima pravo postaviti zahtjev, da ga se pro-matra kao filogenetsko naslijee.
No, ovo nije jedino arhaino svojstvo sna. Svi vi i na sebi iz iskustva dobro poznajete neobinu amneziju
djetinjstva. Mislim na injenicu, da prve godine ivota - do pete, este ili osme, nisu u pamenju ostavile
onakve tragove kao kasniji doivljaji. Istina, naie se na pojedine ljude koji se oslanjaju na neprekidno
sjeanje od svojih najranijih poetaka pa do da-nanjih dana, no ono drugo - praznina u pamenju, neusporedivo je ea. Mislim da se nad tom injenicom nitko nije dostatno zaudio. Dijete ve s dvije godine moe
dobro govo-riti, a ubrzo pokazuje da se moe snai i u sloenim duevnim situacijama, te daje izjave koje mu
i nakon mnogo godina iznova prepriavaju, ali ih je samo posve zaboravilo. A pritom je pamenje u ranijim
godinama mnogo djelotvornije, jer je manje optereeno nego li u kasnijim godinama. Takoer, nema
nikakvih povoda za to, da se funkcija pamenja smatra nekom naroito uzvienom ili tekom duevnom
djelatnou; naprotiv, dobro se pamenje moe pronai i kod onih osoba, koje intelektualno stoje vrlo nisko.
Meutim, kod druge neobinosti, koja nadmauje i ovu prvu, moram navesti da se iz praznine sjeanja
to obuhvaa prve godine djetinjstva ipak uzdiu i ostaju dobro, a esto i plastino ouvana pojedina
sjeanja, iako ne mogu opravdati tu svoju ouvanost. S graom dojmova na koje nailazimo u kasnijem
ivotu, nae pamenje postupa tako da vri odabir. Zadrava neto vano, dok nevanom doputa da
propadne. No, drugaije je s ouvanim sjeanjima na djetinjstvo. Nije nuno da odgovaraju znaajnim
doivljajima djetinjstva, pa ak niti takvima, koja su se sa stajalita djeteta morala uiniti vanima. Ona su
esto toliko banalna, pa ak i po sebi beznaajna, da se samo zaueno pitamo zato je upravo ova pojedinost
izbjegla zaboravu. Svojevremeno sam pokuavao naeti ovu zagonetku amnezije djetinjstva i njenih prekida
ovim ostacima sjeanja - pomou analize, te sam doao do re-zultata, da je ipak i kod djeteta u sjeanju
ostalo jedino ono, to je vano. Samo to se kroz vama ve poznate procese zgu-njavanja, a naroito
pomicanja, ono vano pojavilo u sjea-nju zamijenjeno neim, to se samo ini nevanim. Stoga sam ova
sjeanja na djetinjstvo nazvao sjeanjima - zaslonima; temeljitom se analizom iz njih moe razviti sve ono
zaborav-ljeno.
U psihoanalitikim se lijeenjima posve redovito postav-lja zadaa popunjavanja tih infantilnih praznina
u sjeanju, pa - ako lijeenje openito u cjelini uspijeva, dakle - vrlo esto, mi i uspijevamo iznova na danje
svjetlo izvui sadraj onih zaboravom prekrivenih sjeanja iz djetinjstva. Jer, ovi dojmo-vi nikad nisu bili
posve zaboravljeni, samo su bili nedostupni, latentni, pripadali nesvjesnom. No, spontano se dogaa i to, da
se pojavljuju iz nesvjesnog, i to upravo u vezi sa snovima. Pokazuje se, da ivot snova zna pronai pristup do
ovih laten-tnih, infantilnih doivljaja. Za ovo su u literaturi zabiljeeni lijepi primjeri, a i ja sam uspio pruiti
takav jedan doprinos. Sanjao sam jednom u vezi s neim odreenim o jednoj osobi, koja mi je svakako
vjerojatno uinila neku uslugu, i koju sam posve jasno vidio pred sobom. Bio je to jednooki mukarac niska
rasta, debeo, glave duboko uvuene u ramena. Shvatio sam, povezujui, da je bio lijenik. Na sreu, mogao
sam ispi-tati svoju tada jo ivu majku, kako je izgledao lijenik u mom mjestu roenja, koje sam napustio sa
tri godine, pa sam od nje saznao da je bio - jednook, nizak, debeo, glave uvue-ne u ramena, ali takoer i pri

kojoj mi je to nezgodi - meni posve zaboravljenoj - ukazao pomo. Ovo raspolaganje zaboravljenom graom
iz prvih godina djetinjstva, dakle, jo je jedna daljnja arhaina crta sna.
Isti se podatak nastavlja i na drugu jednu zagonetku, s ko-jom smo se do sada susreli. Prisjetite se s
kakvim je uenjem bilo prihvaeno kad smo dospjeli do stava, da su uzronici snova - energine zle i
razuzdane seksualne elje, koje su i uinile neophodnima cenzuru snova i njihovo iskrivljenje. Kad takav
jedan san protumaimo sanjau, a on u najpovolj-nijem sluaju ne napadne to tumaenje, tada redovito
postav-lja pitanje - otkuda mu takva jedna elja nailazi, kad je ipak doivljava stranom, a svjestan je upravo
njene suprotnosti. Ne trebamo se pribojavati ukazivanja na njeno podrijetlo. Ovi zli osjeaji elja potjeu iz
prolosti, esto ak i iz prolosti koja i nije jako udaljena. Moe se pokazati da su jednom bili poz-nati i
svjesni, ak i ako to danas vie nisu. ena, iji protu-maeni san znai da bi svoju jedinu, sad
sedamnaestogodinju kerku eljela vidjeti pred sobom mrtvu, pod naim voenjem otkriva, da je u jednom
razdoblju ipak osjeala takvu elju za njenom smru. Dijete je plod nesretnog braka koji se ubrzo raskinuo.
Dok je jo bilo u utrobi, jednom se - nakon une scene sa svojim suprugem u ljutnji akama udarila po
tijelu, elei usmrtiti dijete u sebi. Kolike su majke ranije ipak nera-do prihvatile svoju djecu koju danas vole
njeno, a moda i suvie njeno, te jo tada poeljele da se ivot u njima presta-ne razvijati; ovu su elju
preobrazile u razliite, na sreu be-zopasne radnje. Kasnije toliko zagonetna elja za smru lju-bljene osobe,
takoer potjee iz ranih razdoblja veze s njom.
Otac, iji san opravdava tumaenje kako eli smrt svog najstarijeg i najdraeg djeteta, mora se isto tako
prisjetiti toga, da mu nekad ova elja nije bila strana. Dok je to dijete jo bilo dojene, taj je ovjek nezadovoljan svojim branim odabirom - esto razmiljao kako bi bio slobodan kad bi to malo stvorenjce,
koje njemu ionako nita ne znai umrlo, te kako bi tada bolje iskoristio svoju slobodu. Isto podrijetlo mo-e
se dokazati i kod velikog broja slinih osjeaja mrnje; to su sjeanja na neto, to pripada prolosti, to je
jednom bilo svjesno i odigralo svoju ulogu u duevnom ivotu. Iz ovoga ete poeljeti izvui zakljuak, da
takve elje i takvi snovi ne bi smjeli postojati ako u odnosu prema nekoj osobi nije dolo do takvih promjena,
ako je taj odnos od samog poetka bio uravnoteen.
Spreman sam i dopustiti vam takav zakljuak, no elim vas upozoriti na to, da vi prilikom tumaenja ne
promatrate ono to je u snu glasno izgovoreno, ve smisao toga. Moe se dogoditi da je manifestni san o
smrti voljene osobe samo na sebe preuzeo ovu stranu krinku, no da zapravo znai neto posve drugo, ili da
voljena osoba slui tek kao varava za-mjena za neku drugu osobu.
Meutim, isto stanje stvari potaknut e kod vas i jedno drugo, mnogo ozbiljnije pitanje. Rei ete: Pa,
ako je ova e-lja za smru nekad i postojala, ako je i potvrena sjeanjem, to jo uvijek nije nikakvo
objanjenje; ona je ipak odavno nadvladana, danas moe postojati u nesvjesnom ipak samo kao bezosjeajno
prisjeanje, ali ne i kao snaan osjeaj. Za ovo posljednje ipak ne govori nita. Zbog ega onda san uope
podsjea na to? Ovo je pitanje zaista opravdano; po-kuaj da na njega odgovorimo odveo bi nas predaleko, i
natje-rao na zauzimanje stava u jednoj od najznaajnijh toaka ue-nja o snu. Ali, ja sam prisiljen ostati u
okvirima naih razja-njenja, i nauiti se uzdravanju. Pripremite se na nekadanje odricanje. Zadovoljimo se
injeninim utvrivanjem da je ova nadvladana elja dokaziva kao uzronik sna, i nastavimo is-traivanje doputaju li i druge zle elje isto takvo izvoenje iz prolosti.
Ostanimo kod elja za uklanjanjem, koje uglavnom smi-jemo svesti na bezgranini egoizam sanjaa.
Takva se elja vrlo esto moe utvrditi kao uzronik sna. im nam se netko u ivotu nae na putu, a koliko
to mora biti est sluaj s obzi-rom na sloenost odnosa u ivotu, san je odmah spreman usmrtiti ga, pa bio to
otac, majka, brat, brani drug, i slino. Dosta smo se udili ovoj zloi ljudske naravi i sigurno nismo bili
skloni bez daljnjega prihvatiti ispravnost ovog rezultata tumaenja sna. No, kad smo jednom bili upueni na
to, da po-drijetlo takvih elja trebamo potraiti u prolosti, ubrzo otkri-vamo razdoblje osobne prolosti u
kojem takav egoizam i po-bude elja ak i protiv najbliih nemaju u sebi nita toliko strano. Dijete je ono,
koje upravo u svojim prvim godinama, kasnije obavijenim amnezijom, iskazuje ovaj egoizam esto i u
ogromnoj mjeri, ali se redovito i kasnije mogu prepoznati njegove jasne naznake, ili barem njegovi pravi
ostaci. Jer, di-jete ipak voli prvo samo sebe, a tek potom ui voljeti i druge, rtvovati neto od svojega Ja i za
druge. Pa i osobe, za koje se ini da ih voli od samog poetka, ono u prvom redu voli zato, jer ih treba, jer ih

se ne moe odrei, dakle - opet iz egoisti-nih motiva. Tek kasnije osjeaj ljubavi postaje neovisan o
egoizmu. Dijete je zaista nauilo voljeti na egoizmu.
S tim u vezi, moe biti pouno usporediti stav djeteta pre-ma brai i sestrama sa stavom, koji ima prema
roditeljima. Malo dijete ne voli ba nuno svoju brau, a esto niti otvore-no. Nema sumnje da ono u njima
mrzi svoje suparnike, a poz-nato je da se takav stav bez prekida odrava i dugo godina ka-snije, sve do
vremena zrelosti, ili ak i kasnije. Ono se dosta esto rjeava i njenijim odnosom, ili radije recimo: oni prevladavaju, no vrlo redovitim se ini da se upravo ono nepri-jateljsko zbivalo ranije. Najlake se to moe
vidjeti na djeci u dobi od dvije i pol do etiri ili pet godina, kada im pristie novi brat ili sestrica. Prinovu
uglavnom oekuje neprijateljski doek. Izjave kao: Ne svia mi se, neka je roda ponovo odnese sa sobom,
tada su posve uobiajene. Kao posljedica toga, koristi se svaka prilika da bi se novoroene ponizilo, a ni
pokuaji da mu se naudi, pravi atentati, nisu neto o emu ve nismo uli. Ako je razlika u dobi manja, dijete
kod kojeg se budi snanija duevna djelatnost nalazi ve postojeeg suparnika, pa se prilagoava zajedno s
njim. No, ako je razli-ka vea, tada novo dijete moe pobuditi odreene simpatije kao neki novi objekt ili
neka vrsta ive lutke, a kod razlike od osam ili vie godina u igru se ak mogu ubaciti i brini majinski
osjeaji, naroito kod djevoica. Ali, iskreno reeno, kad se iza nekog sna otkrije elja za smru brae, samo
je rijetko valja smatrati zagonetnom, te treba bez muke potraiti njen uzor u ranoj djejoj dobi, a dosta esto i
u kas-nijim godinama zajednikog ivota.
Vjerojatno nema niti jedne djeje sobe bez estokih suko-ba meu njenim stanovnicima. Uzroci su
suparnitvo oko lju bavi roditelja, oko zajednikog posjedovanja, oko prostora u stanu. Neprijateljski
osjeaji usmjeravaju se protiv starije, kao i protiv mlae brae. Vjerujem da je to bio Bernard Shaw, koji je
izgovorio ovu reenicu: Postoji li netko, koga neka mlada engleska dama mrzi vie od svoje majke, onda je
to starija sestra. Ali, u ovoj izjavi ima i neto, to nas zapanjuje. Mr-nju prema brai i suparnitvu
prihvatili smo u nevolji kao shvatljivu, no - kako li su se osjeaji mrnje mogli uvui u odnos izmeu keri i
majke, roditelja i djece?
Ovaj je odnos nesumnjivo povoljniji, promatramo li ga sa strane djeteta. Tako zahtijeva i nae
oekivanje: doivljavamo mnogo odbojnijim kad nedostaje ljubav izmeu roditelja i djece, nego li meu
braom. U prvom smo sluaju gotovo posvetili neto, to smo u drugom sluaju ostavili profanim.
Ipak, svakodnevna promatranja nam mogu pokazati koliko esto osjeajni odnosi izmeu roditelja i odrasle
djece zaosta-ju za idealom, koji je postavilo drutvo, koliko samo neprija-teljstva ovdje lei spremno, a koje
bi se i iskazalo, kad ga ne bi zadravale primjese potovanja i njenih osjeanja. Razlozi za ovo su ope
poznati i pokazuju sklonost ka razdvajanju istih spolova - ki od majke, oca od sina. Ki u majci otkriva
autoritet, koji ograniava njene elje i kojemu je povjerena zadaa da joj nametne odricanje od seksualnih
sloboda, to ih zahtijeva drutvo, a u ponekim sluajevima i suparnicu, koja se protivi tome da bude
potisnuta. Isto se ovo ponavlja, i to jos u eem obliku, izmeu sina i oca. Za sina se u ocu utjelovljuje svaki
pritisak drutva, koji podnosi samo ne-voljko; otac mu zatvara pristup do djelatnosti koje eli, do preranog
seksualnog uitka i, tamo gdje postoji zajedniki obiteljski posjed - do njegova uivanja. Vrebanje na oevu
smrt u sluaju nasljednika trona raste do visina, koje ve do-diruju tragino. Manje se ugroenim ini odnos
izmeu oca i keri, majke i sina. Ovaj potonji prua i najie primjere ne-promjenjive njenosti, neometane
ikakvim egoistinim obzi-rom.
Zato govorim o ovim stvarima, koje su ipak banalne i ope poznate? Zato, jer postoji oevidna sklonost
da im se po-rie znaaj koji imaju u ivotu, te da se eljeni drutveno zah-tjevani ideal iskazuje mnogo
eim, no sto je uistinu i ostva-ren. Ali, bolje je da istinu izree psiholog, no da se ova zadaa prepusti
cinicima. U svakom sluaju, ovo se odricanje protee jedino na stvarni ivot. Umjetnosti proznog i
dramatskog pje-snitva preputamo slobodu da se poslui motivima, koji proi-zlaze iz poremeaja ovog
ideala.
Kod velikog se broja ljudi, dakle, ne trebamo uditi kad san razotkrije njihovu elju za uklanjanjem
roditelja, a naroito onoga, koji je istog spola. Smijemo pretpostaviti da ona postoji i u budnom ivotu,
postajui ponekad ak i svjes-na, iako se moe prikriti i kroz neke druge motive, kao u slu-aju naeg sanjaa

iz primjera 3 - kroz suut zbog oevih uza-ludnih patnji. Rijetko tim odnosom vlada isto neprijateljstvo; ono
se mnogo ee provlai iza njenijih osjeaja koji ga potiskuju, pa mora priekati, da ga san na neki nain
izolira. Ono, to nam san upravo slijedom ove izolacije prikazuje kao ogromno, iznova splanjava kad se
naim tumaenjem uvrsti u sve okolnosti ivota (H.Sachs). No, ovu elju sna nalazimo i ondje, gdje za nju
nije bilo utemeljenosti u ivotu, i gdje je odrasla osoba u svom budnom stanju nikad nije morala priz-nati.
Ovo nalazi svoj razlog u tome, to se najdublji i najstal-niji motiv za otuenje, a naroito izmeu osoba
istoga spola, iskazao ve u ranoj djejoj dobi.
Mislim na suparnitvo u ljubavi, s jasnim naglaavanjem spolne naravi. Ve kao malo dijete, sin poinje
razvijati po-sebnu njenost prema majci, smatrajui je samo svojom, a oca doivljavati kao suparnika koji
mu osporava ovo neprikos-noveno vlasnitvo; isto tako, i kerkica vidi u majci osobu koja onemoguava
njen njean odnos prema ocu te zaposjeda mjesto, koje bi i ona sama mogla posve dobro ispuniti. Promatranjima se mora otkriti, do kojih od najranijih godina seu ovakva shvaanja koja nazivamo Edipovim
kompleksom, jer ova saga uz vrlo zanemariva ublaavanja ostvaruje obje kraj-nje elje, nastale u poloaju
sina - ubiti oca, i majku uzeti za enu. Ne elim tvrditi da je Edipovim kompleksom odnos dje-ce prema
roditeljima iscrpljen; jer, on bi lako mogao biti i mnogo sloeniji. I Edipov kompleks je vie ili manje oblikovan, i sam moe iskusiti obrate, ali je redovit, i vrlo je znaa-jan imbenik djejeg duevnog ivota; prije se
moe dospjeti u opasnost da se podcijeni, nego li precijeni njegov utjecaj, i posljedice koje se iz njega
razvijaju. Uostalom, djeca esto Edipovim stavom samo reagiraju na poticaj roditelja, koji se dosta esto u
svom odabiru miljenika rukovode upravo spol-nim razlikama, pa tako otac daje prednost keri, a majka sinu,
ili ga u sluaju zahlaenja odnosa u braku uzima kao zamjenu za objekt ljubavi, koji je izgubio na svojoj
vrijednosti.
Ne moe se ustvrditi da je svijet ba jako zahvalan psiho-analitikom istraivanju zbog otkria Edipovog
kompleksa. Naprotiv, ono je izazvalo najee protivljenje odraslih, a oso-be koje su izbjegle sudjelovanje u
odbacivanju tog zabranje-nog ili tabuiziranog odnosa osjeaja, svoju su greku kasnije ispravile time, da su
kompleksu oduzele vrijednost, izmije-nivi mu tumaenje. Po mom neizmijenjenom uvjerenju, ovdje se nita
ne moe poricati, i nita uljepavati. Treba se sroditi s injenicom koju je i sama grka legenda priznala kao
neizbjean usud. Meutim, zanimljivo je da je Edipov kom-pleks, izbaen iz ivota, bio preputen
pjesnitvu, kao da je na neki nain bio ustupljen na slobodno raspolaganje. O. Rank je u jednom briljivom
prouavanju pokazao, da je upravo Edi-pov kompleks dramaturkom pjesnitvu pruio bogate motive u
beskonanim izmjenama, ublaavanjima i preruavanjima, dakle - u iskrivljenjima, koja ve prepoznajemo
kao djelo cenzure. Taj Edipov kompleks smijemo, dakle, pripisati i onim sanjaima koji su bili toliko sretni,
da u svom kasnijem ivotu izbjegnu sukobljavanje sa svojim roditeljima, a tijesno vezano uza nj smo otkrili i
ono, to zovemo kompleksom kas tracije - reakciju na seksualno zastraivanje ili priguivanje ranih
infantilnih seksualnih djelatnosti, koje se pripisuje ocu.
Zahvaljujui dosadanjim razjanjenjima koja su nas upu-tila na prouavanje djejeg duevnog ivota,
sad smijemo oekivati da e se na slian nain otkriti i razjanjenje po-drijetla drugog dijela zabranjenih
elja snova - pretjeranih seksualnih osjeaja. Dakle, dobivamo poticaj i za prouavanje razvitka djejeg
seksualnog ivota, a ovdje iz vie izvora ot-krivamo sljedee: prije svega, neodriva je zabluda da se po-rie
seksualni ivot djeteta te se pretpostavlja da seksualnost nastupa tek u vrijeme puberteta, sazrijevanjem
spolnih or-gana. Naprotiv, od samih svojih poetaka dijete ima sadrajno bogat seksualni ivot, koji se u
mnogim tokama razlikuje od onoga, to kasnije vai kao normalno. Ono, to u ivotu od-raslog nazivamo
perverznim, od normalnog odstupa u slje deim dijelovima: prvo, kroz uklanjanje granica izmeu vrsta
(jaz izmeu ovjeka i ivotinje), drugo - prekoraenjem gra-nice gnuanja, tree - granice incesta (zabranu
traenja sek-sualnog zadovoljenja na bliskim srodnicima), etvrto - homo-seksualnou, i peto - prijenosom
uloge spolnih organa na druge organe i dijelove tijela. Sve ove zapreke ne postoje od samog poetka, ve se
izgrauju tijekom razvitka i odgoja. Malo dijete ih je osloboeno. Jo ne poznaje otar jaz izmeu ovjeka i
ivotinje; jer bahatost, kojom ovjek sebe odvaja od ivotinja, nadolazi tek kasnije. U poetku ne pokazuje
gnua-nje prema izmetu, ve ga polagano usvaja pod pritiskom odb goja; ne polae nikakvu naroitu
vrijednost na razliku meu spolovima, ve tovie, predmnijeva jednakost obaju spolnih organa; svoje prve

seksualne uitke i svoju znatielju usmje-rava na sebi najblie, i iz drugih razloga najvoljenije osobe na
roditelje, brau, njegovateljice, pa se konano kod njega is-kazuje ono, to e kasnije iznova izbiti na
vrhuncu ljubavnog odnosa: da ne oekuje uitak samo od spolnih dijelova, ve da i mnogi drugi dijelovi
tijela iziskuju za sebe istu ovu osjetlji-vost, pruaju jednake osjeaje zadovoljstva, te time mogu odi-grati i
ulogu genitalija. Dijete se, dakle, moe nazvati poli-morfno perverznim; to, to se svim ovim osjeajima
bavi tek u tragovima, s jedne strane dolazi od njihova manjeg intenziteta u usporedbi s kasnijim razdobljima
ivota, a s druge otu-da, to odgoj odmah energino suzbija sva seksualna izraa-vanja djeteta. Gotovo da se
ovo suzbijanje nastavlja i u teori-ji, gdje odrasli, jedan dio djejih seksualnih izraavanja nas-toje zanemariti,
a drugi razotkriti preinakom tumaenja nje-gove seksualne prirode, da bi ga potom mogli u cjelini ospori-ti.
esto su to isti oni ljudi, koji se prvo u djejoj sobi stra-hovito ljute na sve seksualne nepodoptine djece, a
potom za pisaim stolom brane seksualnu istou iste ove djece. Tamo, gdje se djeca nau preputena sama
sebi ili pod utjecajem zavoenja, esto su u stanju izvesti i vrlo znaajna djela per-verznih seksualnih
djelatnosti. Naravno da su odrasli u pravu kad to ne doivljavaju teko, ve kao djetinjariju i igrari-ju,
jer se dijete ne moe ocjenjivati kao punovano i odgo-vorno niti po sudu obiaja, a ni pred zakonom, no ove stvari ipak postoje; one imaju svoje znaenje i kao pokazatelji ustro-ja koji donose sa sobom, a i kao
uzroci i izazovi kasnijeg ra-zvitka; daju nam razjanjenja o djejem seksualnom ivotu, a time i o ljudskom
seksualnom ivotu openito. Ako mi, dakle, iza naih iskrivljenih snova iznova pronalazimo sva ova perverzna osjeanja elja, to samo znai, da je san i na ovom podruju uinio korak unazad, prema infantilnom
stanju.
Naroito isticanje meu ovim zabranjenim eljama zasluuju one incestuozne, to jest one koje su
usmjerene na spolno openje s roditeljima i braom. Vi znate kakvo se gnuanje osjea ili se barem iskazuje
prema takvom openju i kakav se naglasak polae na zabrane, usmjerene protiv njega. Uinjeni su neuveni
napori da bi se objasnilo ovo strahova-nje od incesta. Jedni su pretpostavili da se kroz ovu zabranu psihiki
predstavlja brinost prirode za uzgoj vrsta, jer bi oplodnja unutar iste pasmine pogorala osobine rase, drugi
su tvrdili da se seksualna pouda odvraa od osoba koje dolaze u obzir, zbog zajednikog ivota od ranog
djetinjstva. Uosta-lom, u oba bi sluaja izbjegavanje incesta bilo automatski osi-gurano, pa nije shvatljivo
zbog ega su potrebne stroge za-brane, koje bi prije mogle ukazati na postojanje jedne snane pohote.
Psihoanalitika su istraivanja nedvosmisleno poka-zala da je upravo incestuozni ljubavni odabir onaj prvi i
redo-viti, i da se tek kasnije protiv njega javlja otpor, ije se podri-jetlo mora odbaciti iz psihologije
pojedinca.
Napravimo pregled onoga, to nam je zadubljivanje u dje-ju psihologiju donijelo za razumijevanje sna.
Pronali smo ne samo to, da san ima pristup grai zaboravljenih djejih dov-ljaja, ve smo takoer vidjeli i
da se za san, dakle - u nesvjes-nom, jo uvijek nastavlja duevni ivot djece sa svim svojim osobinama svojim egoizmom, svojim incestuoznim ljubavn-im odabirom, i tako dalje, pa nas san svake noi odvodi na
ovaj infantilni stupanj. Tako nam je potvreno, da je nesvjesno u duevnom ivotu zapravo ono, to je
infantilno. Poinje se smanjivati onaj zaprepaujui dojam, da je u ovjeku zatvoreno toliko zla.
Jednostavno, ovo uasno zlo samo je ono poetno, primitivno, infantilno u duevnom ivotu, to kod djeteta
moemo pronai i u stvarnosti, ali to dijelom previamo zbog njegovih malih razmjera, a dijelom ne
doivljavamo toliko tekim, jer od djeteta ne zahtijevamo nikakvu etiku uzvienost. No zato to se san
sputa na ovaj stupanj, pobuu-je privid da je na vidjelo iznio zlo koje lei u nama. Ali to je samo varljiv
privid, koji nas je uspio prestraviti. Mi nismo ona-ko zli, kako smo to htjeli pomisliti nakon tumaenja sna.
Ako su zli osjeaji snova samo infantilizmi, samo povra-tak na poetke naeg etikog razvitka, time da
nas san u ra-zmiljanjima i osjeanjima iznova pretvara u djecu, tada je ra-zumljivo da se ne trebamo stidjeti
ovih zlih snova. Ali, ono razumno je samo jedan dio duevnog ivota; osim njega, u dui se odvija jo
kojeta to ba i nije razumno, pa se stoga ipak dogaa, da se iz posve razumnih razloga stidimo takvih
snova. Podvrgavamo ih cenzuri snova stidei ih se, i ljuti nas, ako nekoj od tih elja izuzetno uspije u
neiskrivljenu obliku doprijeti do svijesti tako da je moramo prepoznati, a ponekad se stidimo ak i
iskrivljenih snova - gotovo kao da ih razumi-jemo. Pomislite samo na gnjevnu osudu svog neprotumae-nog

sna o ljubavnim uslugama one estite postarije dame. Problem, dakle, nije rijeen, pa ostaje mogue da
daljnjim is-traivanjima zla u snu dospijemo i do neke druge ocjene, i do drugaije procjene ljudske prirode.
Kao rezultat ovog istraivanja, dobili smo dva shvaanja koja, meutim, oznaavaju samo poetak novih
zagonetaka, novih sumnji. Prvo: regresija rada snova nije samo formalna, ve i materijalna. Ona ne prevodi
samo nae misli ujedan pri-mitivan oblik izraavanja, ve iznova budi i osobenosti naeg primitivnog
duevnog ivota, staru prevlast naeg Ja, prvobit ne osjeaje naeg seksualnog ivota, pa ak i na stari
intelek-tualni posjed, smijemo li takvim shvatiti simboliki odnos. I, drugo: sve ovo staro infantilno, to je
jednom prevladavalo i vladalo nama posve samo, danas moramo pripisati onom ne-svjesnom, zbog kojeg se
sada mijenjaju i proiruju nae pre-dodbe. Nesvjesno vie nije naziv za ono nekadanje latentno, nesvjesno
je zasebno duevno carstvo s vlastitim osjeajima elja, vlastitim nainom izraavanja i njemu svojstvenim
du-evnim mehanizmima, koji inae nisu na snazi. No, latentne misli snova koje smo otkrili kroz tumaenje
snova ipak nisu iz ovog carstva; prije bi bile onakve, kakve bismo mogli pro-miljati i u budnom stanju.
Meutim, ipak su i nesvjesne; ka-ko se, dakle, rjeava ova proturjenost? Poinjemo nasluiva-ti, da ovdje
treba izvriti razluivanje. Neto, to proizlazi iz naeg svjesnog ivota, dijelei i njegovu narav - a to naziva mo dnevni ostaci, udruuje se u oblikovanju sna s neim dru-gim iz onog carstva nesvjesnog. Izmeu obaju
ovih dijelova odvija se rad snova. Utjecaj tog nesvjesnog na dnevne ostatke, zasigurno sadrava i uvjet za
regresiju. To je najdublja spoz-naja o samoj sutini sna, do koje ovdje moemo dospjeti i pri-je istraivanja
daljnjih duevnih podruja. No, uskoro e doi vrijeme da ovu nesvjesnu narav latentnih misli snova nazovemo drugim imenom, kako bismo je razlikovali od nesvjesnog iz onog carstva infantilnog.
Naravno, moemo postaviti i pitanje: to psihiku djelat-nost tijekom spavanja primorava na ovakvu
regresiju? Zato i bez toga ne rijei duevne podraaje koji ometaju spavanje? A ako se zbog cenzure snova
mora posluiti preruavanjem u stari, sad ve nerazumljiv oblik izraavanja, emu joj tada slu-i ponovno
oivljavanje starih, sad ve prevladanih duevnih pobuda, elja i karakternih osobina, dakle - materijalna
regre-sija, koja se pridruuje formalnoj? Jedini odgovor koji bi nas zadovoljio, bio bi - da se san moe
oblikovati jedino na ova-kav nain, te da u snu nije niti mogue drugaije dinamiko uklanjanje podraaja.
No, zasad jo nemamo pravo dati ova-kav jedan odgovor.

XIV. predavanje ISPUNJENJE

ELJA

Moje dame i gospodo! Trebam li vam jo jednom izloiti put koji smo do sada ostavili iza sebe? Da smo
primjenom nae tehnike naili na iskrivljenje snova, najprije odluili da ga iz-bjegnemo, a potom iz
infantilnih snova dospjeli do odluuju-ih spoznaja o sutini sna? Da smo zatim, opremljeni rezulta-tima
ovih istraivanja, izravno napali iskrivljenje snova, te ga - nadam se - uspjeli korak po korak savladati? No,
sada si moramo rei da se ono to smo pronali na jednom i na dru-gom putu, ba posve i ne slae. Naa e
zadaa biti - poveza-ti oba ova rezultata, i izmiriti ih jednog s drugim.
S obje nam je strane proizalo, da se rad snova uglavnom sastoji od pretvaranja misli u halucinatorni
doivljaj. Kako se to moe dogoditi, dosta je zagonetno i po sebi; no, to je pro-blem ope psihologije koji nas
ovdje ne treba zaokupljati. Iz djejih snova smo saznali, da rad snova smjera uklanjanju nekog duevnog
podraaja koji ometa spavanje ispunjenjem elje. O iskrivljenim snovima nismo mogli rei nita slino, prije
no to smo ih nauili tumaiti.
No, od samog je poetka nae oekivanje iskrivljene sno-ve nastojalo dovesti do istih stajalita kao kod
infantilnih. Prvo ispunjenje ovog oekivanja donijelo nam je spoznaju, da su svi snovi - zapravo snovi djece,
te da rade s infantilnom graom, s djejim duevnim osjeajima i mehanizmima.

Kako drimo da smo iskrivljenje snova savladali, moramo krenuti na istraivanje: vrijedi li shvaanje sna
kao ispunjenje elje i za one iskrivljene snove.
Nedavno smo podvrgnuli tumaenju itav niz snova, no pritom smo posve zapostavili ispunjenje elja.
Uvjeren sam da vam se tada iznova nametnulo pitanje: a gdje je ostalo ispunjenje elja, koje je navodno cilj
rada snova? Ovo je pitanje znaajno; naime, ono je postalo i pitanje naih laikih kritiara. Kako znate,
ovjeanstvo ima instinktivan obram-beni stav prema intelektualnim novostima. Njegovom iskazi-vanju
pripada i to, da se takva jedna novost odmah smanjuje na najmanji obim, a gdje je to mogue, same i na
svega jednu lozinku. Za novo uenje o snovima ova je lozinka postala upravo ispunjenje elja. Nestrunjak
postavlja pitanje: gdje je ispunjenje elja? Ovo pitanje postavlja odmah im zauje, da bi san trebao biti
ispunjenje elje, te na njega odgovara nijeno. Odmah mu na um padaju bezbrojna vlastita iskustva sa
snovima, u kojima se na san nadovezala neugoda ili ak i dubok strah, te mu se ova tvrdnja psihoanalitikog
uenja o snu uistinu ini posve nevjerojatnom. Lako mu na ovo odgo-varamo, da kod iskrivljenih snova
ispunjenje elje ne moe biti oevidno ve ga prvo treba potraiti, pa se zato prije tumaenja sna o tome ne
moe nita rei. Znamo i to, da su elje ovih iskrivljenih snova upravo one zabranjene, cen-zurom suzbijene
elje, ije je postojanje i postalo uzronikom iskrivljenja sna, razlog zahvata cenzure snova. No, teko je ove
nestrune kritiare uvjeriti da se ne smije pitati za ispu-njenje elje prije tumaenja samog sna. Oni e to ipak
uvijek iznova zaboraviti. Njihov odbijajui stav prema teoriji ispu-njenja elja nije zapravo nita drugo, no
posljedica cenzure snova, zamjena i izljev protivljenja ovim cenzuriranim elja-ma sna.
Naravno da emo i sami osjetiti potrebu razjasniti sebi, zato ima toliko mnogo snova s neugodnim
sadrajem, a po-sebice to, da postoje i snovi straha. Pritom po prvi put nalije-emo na problem afekta u snu,
koji bi i sam za sebe zaslui-vao prouavanje, ali nas, naalost, ne smije zaokupiti. Ako je san ispunjenje
elje, tada bi neugodni osjeaji u snu trebali biti nemogui; ini se, da su nestruni kritiari u tome u pra-vu.
No, oni nisu pomiljali na trojaku zavrzlamu koja nam upravo dospijeva na razmatranje.
Prvo: moe biti, da rad snova nije u cijelosti uspio postii ispunjenje elje, pa od neugodnog afekta misli
snova jedan dio preostaje kao suviak za manifestni san. Tada bi analiza trebala pokazati da su ove misli
snova bile jo i mnogo neu-godnije od sna, koji se iz njih oblikovao. Ovo se svaki put uspijeva i dokazati.
Tada priznajemo da rad snova nije posti-gao svoj cilj, jednako kao to niti san o piu, nastao zbog po-draaja
ei, ne postie svoju namjeru da ugasi e. ovjek ostaje edan i mora se probuditi da bi pio. Pa ipak je to
bio pravi san, koji nije izgubio nita od svoje sutine. Moramo rei: Ut desint vires, tamen est laudanda
voluntas. Ostaje hva-le vrijedna barem jasno prepoznatljiva namjera. Ovakvi slua-jevi neuspjeha nisu
rijedak dogaaj. Pritom djeluje i to, da rad snova mnogo tee uspijeva promijeniti afekte, negoli sadraje
prema njihovu smislu; jer, afekti su ponekad vrlo otporni. Tako se dogaa da je rad snova preradio neugodan
sadraj misli snova u ispunjenje elja, dok mu se neugodan afekt neizmijenjen namee i dalje. Onda se afekt
uope ne uklapa u sadraj ovakvih snova, pa nai kritiari mogu rei kako je san toliko malo ispunjenje elja,
da se i u njemu samom neki bezazleni sadraj moe doivjeti kao neugodan. Na ovaj emo nerazumni
prigovor odvratiti, da se sklonost rada snova prema ispunjenju elja najjasnije iskazuje i dolazi do izraaja
upravo u takvim snovima, dok je izolirana. Do zablude dolazi zato, jer netko tko ne poznaje neuroze zamilja
isuvie blisku povezanost izmeu sadraja i afekta, pa stoga ne moe shvati-ti da se sadraj mijenja i bez
istovremene promjene njemu pri padajueg izraaja afekta.
Drugi, mnogo vaniji i produbljeniji moment kojega laik isto tako zapostavlja, bio bi sljedei. Ispunjenje
elje trebalo bi zasigurno donijeti radost, no pitanje je kome? Naravno, onome tko elju i ima. Ali, od
sanjaa nam je poznato da pre-ma svojoj elji ima posve naroit odnos. On je odbacuje, cen-zurira, ukratko ona mu nije po volji. Dakle, njeno mu ispu-njenje ne moe donijeti zadovoljstvo, ve upravo njegovu suprotnost. Tada iskustvo pokazuje da ova suprotnost nastupa u obliku strepnje, to jo valja razjasniti. Sanja
se, dakle, u svom odnosu prema svojim eljama snova moe izjednaiti sa zbrojem dviju osoba, koje su ipak
meusobno vezane sna-nim zajednitvom. Umjesto svih daljnjih izlaganja, nudim vam jednu poznatu bajku,
u kojoj ete opet pronai iste ovak-ve odnose. Jedna dobra vila obea siromanom paru, suprugu i supruzi, da
e im ispuniti njihove prve tri elje. Oni su bla-eni, i odlue vrlo pozorno izvriti odabir. No, dopustivi da
je zavede miris peenih kobasica iz susjedne kolibe, ena i sa-ma poelje takav jedan par kobasica. Pojavio

se pred njom istog trena: bilo je to ispunjenje prve elje. Suprug se razbjes-ni, i u prvoj ljutnji poeli da se te
kobasice objese eni na nos. I to se takoer odmah zbilo, te se kobasice vie nisu dale uklo-niti sa svog
novog poloaja; to je drugo ispunjenje elje, ali je to mueva elja; eni je ovo ispunjenje elje vrlo
neugodno. Vi znate, kako to u bajci dalje ide. Jer su oboje u osnovi ipak bili jedno, mu i ena, trea je elja
morala glasiti - da kobasi-ce budu uklonjene sa enina nosa. Ovu bismo bajku mogli procjenjivati u vie
navrata i u vezi s drugim odnosima; no, ovdje nam je posluila samo za prikazivanje mogunosti, da
ispunjenje elje za jednu osobu moe dovesti do nezadovolj-stva za drugu, ako obje nisu meusobno
jedinstvene.
Sad nam nee biti teko doprijeti i do jo boljeg razumije-vanja snova strepnje. Samo emo jo
procijeniti jedno zapa-anje, te se potom odluiti za jednu pretpostavku, na koju se moe svesti mnogo toga.
Opaeno je da snovi strepnje esto imaju sadraj kojemu potpuno nedostaje iskrivljenje, koji kao da je
izmaknuo cenzuri. San strepnje esto je neprikriveno ispunjenje, no, naravno - ne neke ugodne, ve
iskrivljene e-lje. Na mjesto cenzure stupio je razvitak strepnje. I dok se za infantilni san moe rei da
predstavlja otvoreno ispunjenje neke doputene elje, a da je obian iskrivljeni san prikriveno ispunjenje
neke potisnute elje, tada za san strepnje moe va-iti formula, da je on otvoreno ispunjenje potisnute elje.
Strepnja je pokazatelj za to, da se potisnuta elja pokazala ja-om od cenzure kojoj se ispunjenje elje
nametnulo ili poku-alo nametnuti. Shvaamo da bi ono, to je za san ispunjenje elje, za nas koji stojimo na
strani cenzure snova, mogao biti tek povod za neugodna osjeanja i za obranu. Strepnja koja se pritom
pojavljuje u snu, elite li tako, strepnja je od jaine ove inae priguene elje. Zato ova obrana nastupa u
obliku strepnje i ne moe se otkriti samim prouavanjem sna; oito, strepnju treba prouiti na drugim
mjestima.
Smijemo pretpostaviti da isto ono, to vrijedi za neiskriv-ljene snove strepnje, vrijedi i za one koji su
iskusili jedan dio iskrivljenja, ali i za sve ostale mune snove, ija neugodna osjeanja vjerojatno odgovaraju
pribliavanjima strepnji. San strepnje obino je i san buenja; obino spavanje prekidamo prije no to
potisnuta elja sna dospije do svog potpunog ispu-njenja i nametne se cenzuri. U ovom sluaju nije se
ispunio uinak sna, no njegova sutina se nije zbog toga izmijenila.
Usporedili smo san s nonim uvarom ili uvarom spavanja, koji nae spavanje eli zatititi od ometanja. Pa
i noni uvar dolazi u poloaj da razbudi pozaspale, kad se osjeti preslabim da posve sam odagna neku
smetnju ili opasnost. Usprkos tome, ponekad nam uspijeva odrati spavanje ak i kad san zapone postajati
sumnjiv ili se okretati ka strepnji. U snu si kaemo: Ali, to je ipak samo san, i spavamo dalje.
Kada bi se trebalo dogaati to, da elja sna dospije u po-loaj nadjaavanja cenzure? Uvjet za ovo moe
biti ispunjen od strane elje sna, kao i od cenzure sna. elja moe iz nepo-znatih razloga odjednom postati
presnanom; no, stjee se do-jam da krivnju za ovo pomicanje odnosa snaga ee snosi stav cenzure sna.
Ve smo uli da cenzura u svakom pojedi-nom sluaju radi razliitom jainom, te da svaki element obrauje
nekim drugim stupnjem strogosti; sad tome elimo pridodati i miljenje da je ona openito vrlo
promjenjljiva, te da ne primjenjuje svaki put jednaku strogost prema jednako odbojnom elementu. Ako se
dogodi da se jednom osjeti bes-pomonom protiv neke elje sna, koja joj prijeti da e je za-skoiti, tada e
se, umjesto iskrivljenjem, posluiti posljed-njim sredstvom koje joj preostaje - odustajanjem od stanja
spavanja kroz razvijanje strepnje.
Pritom uoavamo da jo uope niti ne znamo zato se ove zle, potisnute elje pokreu upravo u nono
doba, da bi nam omele spavanje. Odgovor se ne moe sastojati ni u emu dru-gom, osim u miljenju da to
zadire u samu prirodu stanja spa-vanja. Tijekom dana na ovim eljama lei teak pritisak cen-zure, koji im u
pravilu ini nemoguim da se iskau kroz bilo kakvo djelovanje. U nonom se razdoblju ova cenzura vje
rojatno povlai, kao i sva druga zanimanja duevnog ivota, i to u korist jedine elje - one za spavanjem, ili
barem jako opada. Tada je ovo opadanje cenzure u nono doba ono, emu zabranjene elje zahvaljuju da se
iznova smiju pokrenuti. Ima nervoznih besanih ljudi koji nam priznaju, da je njihova nesa-nica u poetku
bila i poeljna. Nisu se usuivali zaspati, jer su se bojali svojih snova, dakle, posljedice tog smanjivanja cenzure. A da ovo povlaenje cenzure ipak zato ne znai nikakvu grubu neopreznost, s lakoom uviate i sami.
Stanje spavanja slabi nau pokretljivost; nae zle namjere, pa ak i kad se zaponu pokretati, ipak ne mogu

uiniti nita drugo, ve -oblikovati san, koji je praktino nekodljiv; stoga vrlo razum-na primjedba spavaa,
koja, ustvari, pripada noi, ali ne i -votu sna - opominje na ovo umirujue stanje stvari: Pa to je ipak samo
san. Dakle, ostavljamo ga neka radi to eli, i spa-vamo dalje.
Tree - prisjetite li se shvaanja da sanjaa, koji se bori protiv svojih elja usporeujemo sa zbrojem
dviju zasebnih, no ipak nekako blisko povezanih osoba, tada ete shvatljivom doivjeti i jednu drugu
mogunost - da ispunjenje elja moe dovesti do neega to je izrazito neugodno, slino kazni. Ovdje nam za
razjanjenje opet moe posluiti bajka o tri e-lje; peene kobasice na tanjuru su izravno ispunjenje elje
prve osobe, ene; kobasice na njenu nosu predstavljaju ispu-njenje elje druge osobe, mua, ali istovremeno i
kaznu za eninu ludu elju. Tada emo u neurozama iznova pronai motivaciju za treu elju, koja kao
jedina preostaje u bajci. U duevnom ivotu ovjeka ima mnogo ovakvih sklonosti ka kanjavanju; one su
vrlo jake, i valja ih uiniti odgovornima za jedan dio neugodnih snova. Moda ete sad rei, da na ovaj nain
ne preostaje ba mnogo od onog slavnog ispunjenja e-lja. No, nakon podrobnijeg promatranja priznat ete
da nema-te pravo. Nasuprot raznovrsnostima svega onoga to bi san mogao biti (i koje emo navesti kasnije),
a prema nekim pisci-ma on to i jeste, ipak je jedno vrlo sueno rjeenje: ispunjenje elje - ispunjenje strepnje
- ispunjenje kazne. Na ovo se na-dovezuje i to, da je strepnja izravna suprotnost elji, da su proturjenosti u
asocijacijama meusobno izrazito bliske, te da se - kako smo uli, sastaju u nesvjesnom. Nadalje, da je i
kazna takoer ispunjenje elje one druge osobe, koja cenzuri-ra.
U cjelini, dakle, nisam uinio nikakav ustupak vaem pri-govoru na teoriju ispunjenja elja. Ali, obvezni
smo dokazati ispunjenje elje na bilo kojem iskrivljenom snu odabranom po volji, i zasigurno se ne elimo
ukloniti ovoj zadai. Poseg-nimo za onim ve protumaenim snom o tri slabe kazaline ulaznice za 1,5
forinta, na kojem smo ve podosta nauili. Na-dam se da ga se jo sjeate. Dama, koju suprug tijekom dana
obavijesti da se vjerila njena prijateljica Elise, mlaa od nje samo tri mjeseca, sanja da sa suprugom sjedi u
kazalitu. Jed-na je strana parketa gotovo prazna. Suprug joj govori da su i Elise i njen vjerenik takoer
eljeli doi u kazalite, ali nisu mogli, jer su dobili samo loe ulaznice - tri za forintu i pol. Ona misli da to i
nije neka nesrea. Otkrili smo, da se misli sna odnose na njenu srdbu, jer se udala tako rano, te na nezadovoljstvo vlastitim suprugom. Smijemo biti ljubopitljivi: kako su se ove tmurne misli preradile u
ispunjenje elje, i gdje im se pronalazi trag u manifestnom sadraju. Sada ve znamo da je element prerano,
prijevremeno cenzura uklonila iz sna. Prazan parket je nagovjetaj za to. Ono zagonetno tri za forintu i
pedeset postat e nam, zahvaljujui pomoi simbo-like koju smo od tada nauili, bolje razumljivo. 1 Taj broj
3 stvarno oznaava mukarca, a manifestni element se lako pre-vodi: kupiti si mua mirazom. (Za svoj sam
miraz mogla
!

Jedno drugaije, blisko tumaenje ovog broja 3 kod te ene bez djece neu spominjati, jer ova analiza nije za to pruila nikakvu
grau.

kupiti i deset puta boljeg supruga.). Svadba je oito zamije-njena odlaskom u kazalite. Ono prerano
nabavljanje ulazni-ca stoji izravno na mjestu preuranjenog vjenanja. No, ova je zamjena djelo ispunjenja
elja. Naa sanjaica nije uvijek bila tako nezadovoljna svojim preuranjenim vjenanjem kao toga dana kad
je primila obavijest o zarukama svoje prijatelji-ce. Jer, svojevremeno je bila ponosna zbog toga, i smatrala se
odlikovanom u odnosu na prijateljicu. Naivne djevojke vjero-jatno su esto nakon zaruka razotkrivale svoju
radost zato, jer e sada ubrzo smjeti odlaziti na sve do tada zabranjenje kaza-line predstave, koje e sve
smjeti gledati. Dio, koji ovdje do-lazi do izraaja - radost zbog gledanja ili znatielja, bila je zasigurno
poetni seksualni uitak promatranja, okrenut naro-ito ka seksualnom ivotu roditelja, a zatim je postala i
jak motiv koji je djevojku i natjerao na ranu udaju. Na taj nain posjeta kazalitu postaje bliska
nagovijetenoj zamjeni, protu-maenoj kao - biti u braku. U trenutnoj ljutnji zbog svog is-hitrenog vjenanja,
dakle, ona zahvaa ono doba, u kojem joj je skoranje vjenanje bilo ispunjenje elje, jer je zadovoljila svoj
uitak promatranja, i zato - povodei se za ovim starim osjeajem ispunjenja elje, vjenanje zamjenjuje
odlaskom u kazalite.
Moemo rei da ba i nismo odabrali najpogodniji pri-mjer za prikazivanje prikrivenog ispunjenja elja.
Na slian bismo nain trebali postupiti i kod drugih iskrivljenih snova. To ne mogu uiniti pred vama, pa u

samo izraziti uvjerenje, da to posvuda uspijeva. No, na ovoj u se toki teorije zadra-ti i due. Iskustvo me
pouilo da je to jedno od najugroeni-jih mjesta itavog uenja o snu, te da se uza nj povezuju mno-gi
prigovori i nesporazumi. Osim toga, vi ete jo vjerojatno biti pod dojmom toga da sam ve povukao dio
svojih tvrdnji, izrekavi da je san ispunjena elja ili njena suprotnost, da je to strepnja pretvorena u zbilju ili
kazna, pa mislite kako je to prilika, da me se primora na daljnja ogranienja. uo sam i predbacivanje da
stvari, koje se meni samom ine oevidnima izlaem preusko, a time i nedostatno uvjerljivo.
Ako je netko krenuo s nama toliko daleko u tumaenju snova te prihvatio sve to nam je ono do sada
donijelo, neri-jetko e se zaustaviti kod ispunjenja elja i upitati: Prizna li se da san svaki put ima neki
smisao, te da se taj smisao moe razotkriti psihoanalitikom tehnikom, zato se onda taj smi-sao mora,
usprkos svojoj oevidnosti, uvijek iznova sabijati u formulu ispunjenja elja? Zato smisao ove none
misaonosti ne bi mogao biti isto onoliko raznovrstan, koliko je to i mi-ljenje tijekom dana, dakle - san, koji
jednom odgovara jednoj ispunjenoj elji, a drugi put, kako i sami kaete, njenoj su-protnosti, nekom
ostvarenom strahovanju, ali i da bi potom mogao izraziti i neku namjeru, upozorenje, razmiljanje sa svojim
Za i Protiv, ili neki prijekor, opomenu savjesti, neki pokuaj pripreme za neku nailazeu djelatnost, i tako
dalje? Zato ba uvijek samo jedna elja, ili - ak i vie od toga, jo i njena suprotnost?
Moglo bi se pomisliti da razlika u ovoj toki i nije tako vana, ako inae postoji podudarnost. Dostatno
je i da iznaemo smisao sna, te puteve za njegovo prepoznavanje; naprotiv, to se povlai ako smo taj smisao
morali odrediti isuvie usko; no, nije tako. Nesporazum u ovoj toki pogaa samu sutinu sna i ugroava
njegovu valjanost pri razumije-' vanju neuroza. A takoer je i ona vrsta susretljivosti, koja se u trgovakom
ivotu cijeni kao uslunost, dok u znanstven-om radu nije na svome mjestu, ili je ak i tetna.
Moj prvi odgovor na pitanje: zato san sa zadanim smis-lom ne treba biti mnogoznaan, kao i uvijek u
takvim sluaje-vima, glasi: Ne znam zato to ne bi trebalo biti tako. Ne bih imao nita protiv. to se mene
tie, neka i bude tako. Samo se jedna malenkost protivi ovakvom proirenijem i zgodnijem shvaanju sna,
naime, da u stvarnosti nije tako. Moj e drugi odgovor naglasiti, da stav - kako san odgovara raznovrsnim
misaonim oblicima i intelektualnim radnjama, nije posve stran niti meni samom. Jednom sam u jednoj
povijesti bolesti izvi-jestio o snu koji se pojavljivao tri noi za redom, a potom vie nikada, te sam ovakvo
ponaanje objasnio time da je san od-govarao jednoj namjeri, koja se vie nije trebala vraati, nakon to je
bila izvrena. Kasnije sam objavio jedan san koji je od-govarao nekom priznanju. Pa kako, dakle, ipak to
mogu opo-vrgavati i tvrditi, da je san uvijek samo neka ispunjena elja?
To inim zato, jer ne elim dopustiti glupi nesporazum ko-ji bi nas mogao stajati ploda naih nastojanja
oko sna, jedan nesporazum koji zamjenjuje san i latentne misli sna, te o njer' mu govori neto, to pripada
samo i jedino ovima potonjima. Naime, posve je ispravno da san moe predstavljati sve ono, i biti
zamijenjen svim onim to smo ranije nabrajali: namjerom, upozorenjem, razmiljanjem, pripremom,
pokuajem rjeava-nja neke zadae, i tako dalje. Ali, kad pogledate kako treba, ta-da spoznajete da sve ovo
vrijedi jedino za latentne misli sna, koje su se pretvorile u san. Iz tumaenja snova otkrivate da se nesvjesno
miljenje u ovjeku bavi takvim namjerama, pripre-mama, razmiljanjima i tako dalje, a potom rad snova iz
njih stvara snove. Ako vas trenutno ne zanima rad snova, ali se jako zanimate za nesvjesni misaoni rad
ovjeka, tada odbacite rad snova i izrecite praktiki posve ispravno o snu to, da on odgo-vara nekom
upozorenju, nekoj namjeri, i slino. U psiho-analitikoj djelatnosti taj se sluaj esto i dogaa: najee se
tei jedino tome, da se oblik sna iznova uniti te da se onda na njegovo mjesto unutar cjeline umetnu latentne
misli, od kojih je san i nastao.
Tako posve usput, dakle, iz procjenjivanja latentnih misli otkrivamo, da se sve spomenute duevne
djelatnosti visoke sloenosti mogu odvijati i nesvjesno, to je rezultat jednako onoliko velianstven, koliko i
zbunjujui!
No, vratimo se - posve ste u pravu kad sebi razjanjavate da ste se samo posluili skraenim nainom
izraavanja, i kad ne vjerujete da onu spomenutu raznovrsnost morate protegnu-ti i na sutinu sna. Kad
govorite o snu, tada morate misliti ili na manifestni san, to jest proizvod rada snova, ili ak mo-da najvie
na sam rad snova, to jest - na onaj psihiki proces, koji iz latentnih misli snova oblikuje manifestni san.
Svaka druga uporaba te rijei bila bi brkanje pojmova, koje moe izazvati samo nevolje. Smjerate li svojim

tvrdnjama na laten-tne misli iza sna, tada to izravno i recite, i nemojte problem sna obavijati leernijim
nainima izraavanja, kojima se slu-ite. Latentne misli snova su sirovina koju rad snova preobra-ava u
manifestni san. Zato tako silno tu sirovinu elite izmi-jeati s radom koji je oblikuje? Jeste li onda imalo
ispred onih koji su poznavali jedino proizvod rada, ne znajui sebi objas-niti niti odkuda on stie, a niti kako
nastaje?
Jedino bitno na snu je - rad snova, koji je djelovao na mi-saonu grau. Mi nemamo prava da se u teoriji
na njega ne osvremo, iako ga u nekim praktinim situacijama smijemo zanemariti. Tada i analitiko
promatranje pokazuje da se rad snova nikad ne ograniava samo na to, da ove misli prevede u vama poznat
arhaini ili regresivni nain izraavanja. Jer, on redovito uzima i neto, to ne pripada latentnim mislima
dana, ali je onaj stvarni pokreta za nastajanje sna. Taj neza-obilazni dodatak isto je tako i nesvjesna elja,
zbog ijeg se ispunjenja sadraj sna i preobraava. Dakle, san moe biti sve to je uope mogue, ukoliko
uzimate u obzir samo kroz njega zastupljene misli - i upozorenje, i namjera, priprema, i tako dalje; on je
takoer uvijek i ispunjenje jedne nesvjesne elje, i on je samo to, ako ga promatrate kao rezultat rada snova.
Dakle, neki san takoer nikad nije tek namjera, upozore-nje i slino, ve se samo namjera i slino,
uvijek uz pomo jedne nesvjesne elje prevodi u arhaini nain izraavanja, te se potom preobraava zbog
ispunjenja ove elje. Jedna je oso-bina - ispunjenje elje - stalna; druga se moe i mijenjati; to se nje tie, to
moe biti i elja, tako da san uz pomo jedne ne-i svjesne elje prikazuje neku latentnu elju dana kao ispunjenu.
Ja sve ovo razumijem vrlo dobro, ali ne znam, jesam li to uspio uiniti razumljivim i vama. I sam imam
potekoa da vam to dokaem. S jedne strane, to ne ide bez briljive anali-ze mnogih snova, a s druge strane,
ova najkakljivija i najva-nija toka naeg shvaanja sna ne moe se uvjerljivo predsta-viti bez povezanosti
s onim, o emu emo govoriti kasnije. Moete li uope vjerovati da se, uz blisku povezanost svih stvari,
moe duboko zadrijeti u narav jedne od njih, a da se ne zabrinemo i za druge stvari sline naravi? Kako jo
nita ne znamo o bliskim srodnicima sna - o neurotinim simptomi-ma, moramo se i ovdje zadovoljiti
postignutim. Jo u samo pred vama razjasniti jedan primjer, i izloiti jedno novo opa-anje.
Uzmimo opet onaj san, kojemu smo se ve vie puta vra-ali, san o tri kazaline ulaznice za 1,5 forintu.
Uvjeravam vas da sam ovaj san u poetku odabrao bez ikakvih namjera. Ve poznajete latentne misli tog
sna; ljutnju, sto je toliko pourila s udajom primivi obavijest da se njena prijateljica tek sada vjerila;
podcijenjivanje svog supruga, ideju da je mogla dobiti i boljeg, samo da je priekala. Ve poznajemo i elju
koja je iz ovih misli stvorila san - to je uitak promatranja, smjeti odlaziti u kazalite, a vrlo vjerojatno i
jedan dijelak stare zna-tielje, konano ve jednom saznati to se to dogaa, kad se jednom nae u braku.
Ova se znatielja kod djece, poznato je, u pravilu usmjerava na seksualni ivot roditelja, dakle infan-tilna
je, a ukoliko opstane i kasnije, postaje nagonski podraaj koji svojim korijenima zadire u infantilno. No, data
obavijest dala je povoda samo za ljutnju i kajanje, a ne i za buenje ovog uitka u promatranju. Ovo
pokretanje elje u poetku nije niti pripadalo latentnim mislima snova, pa smo rezultat tumaenja sna mogli
unijeti u analizu i bez osvrtanja na nju. Ljutnja takoer nije sama po sebi bila sposobna za oblikovanje sna;
san ne bi mogao nastati iz misli: Bilo je besmisleno udati se tako rano prije no to se zbog nje probudila
stara elja -konano jednom saznati, to se to dogaa kad si u braku. Tada je ova elja oblikovala sadraj sna
tako, da je svadbu zamije-nila odlaskom u kazalite i dala mu oblik ranijeg ispunjenja elje: Tako, sad
smijem ii u kazalite i gledati sve to je zabranjeno, a ti to ne smije; ja sam udata, a ti mora ekati. Na
ovaj se nain trenutna situacija preobrazila u svoju suprot nost, i stari je trijumf stao na mjesto sadanjeg
poraza. Usput je zadovoljenje uitka promatranja povezano s egoistinim zadovoljenjem nad suparnicom.
Sad ovo zadovoljenje odreuje manifestni sadraj sna, u kojem se zaista dogaa da ona sjedi u kazalitu, dok
joj prijateljica nije mogla pronai vrataca za to. Kao neodgovarajua i nerazumljiva izmjena, toj su situaciji
zadovoljenja dodani oni dijelovi sadraja sna, iza kojih su se jo prikrivale latentne misli sna. Tumaenje sna
mora zanemariti sve ono to slui prikazu ispunjenja elje, i iz onih nagovjetaja obnoviti neugodne latentne
misli sna.
Jedno opaanje koje elim iznijeti, trebalo bi vau pozor^ nost podesiti na latentne misli sna, koje su sad
pomaknute na istaknuto mjesto. Molim vas da ne zaboravite, prvo, da su one za sanjaa nesvjesne; drugo, da

su posve razumne i povezane, pa se mogu razumjeti i kao shvatljive reakcije na povod sna; tree, da mogu
imati vrijednost bilo kojeg od duevnih osjea-ja po volji, ili neke intelektualne radnje. Ove u misli od sada
nazivati dnevnim ostacima ee nego ranije, htio nam ih sanja priznati ili ne. Sad razlikujem dnevne
ostatke i latentne misli sna tako, da u skladu s naom ranijom uporabom, latent nim mislima sna nazivam
sve ono to otkrivamo tijekom tumaenja sna, dok su dnevni ostaci samo jedan dio latentnih misli sna. Tada
nae shvaanje dopire i do toga, da se dnevnim ostacima pridruuje neto, to je pripadalo i nesvjesnom
-jedna snana, ali prognana elja; ona je jedina i omoguila tvorbu sna. Utjecaj ovog osjeaja elje na dnevne
ostatke oblikuje i onaj drugi dio latentnih misli sna, onih, koje se vie ne moraju pojaviti kao razumne i
razumljive sa stanovita budnog ivota.
Za opis odnosa dnevnih ostataka prema nesvjesnoj elji posluio sam se jednom usporedbom, koju
ovdje mogu samo ponoviti. Kod svakog poduzetnitva potreban je ulaga, koji osporava izdatke, te
poduzetnik koji ima ideju, i zna kako je ostvariti. Ulogu ulagaa kod oblikovanja sna igra uvijek i jedi-no nesvjesna elja; ona prua psihiku energiju za obliko-vanje sna; poduzetnik je dnevni ostatak, koji odluuje
o pri-mjeni tog izdatka. No, ulaga moe i sam nadoi na ideju, a i znati kako da je izvede, ili pak poduzetnik
moe i sam posje-dovati kapital. To pojednostavljuje praktinu situaciju, ali ote-ava njeno teoretsko
razumijevanje. U gospodarstvu se uvijek iznova jedna osoba razlae u oba svoja aspekta - na ulagaa i na
poduzetnika, te tako iznova uspostavlja osnovnu situaciju iz koje je i proizala naa usporedba. Kod tvorbe
sna dogaaju se iste takve varijacije, a vama u prepustiti da ih i nadalje sli-jedite.
Ovdje ne moemo ii dalje, jer vas vjerojatno ve dugo titi jedna pomisao, koja zasluuje da se uje.
Jesu li dnevni ostaci, pitate vi, zaista nesvjesni na isti onaj nain kao i nes-vjesna elja, koja im se mora
pridruiti da bi ih osposobila za san? Ispravno nasluujete. Ovdje lei glavna toka itave stvari. Oni nisu
nesvjesni u istom smislu. elja sna pripada drugom nesvjesnom, onom, koje je infantilnog podrijetla i
opremljeno posebnim mehanizmima, kako smo ranije shva-tili. Bilo bi posve zgodno razdvojiti i ove dvije
vrste nesvjes-nog razliitim oznaavanjem. No, radije emo priekati s ti-me, dok se ne upoznamo s
podrujem pojavljivanja neuroza. Ipak, ve nam se predbacuje i jedno nesvjesno; to e se tek rei kad
priznamo, da do svog cilja dospijevamo samo pomo-u dvije vrste nesvjesnog?
Ovdje prekidamo. Opet ste uli samo ono nepotpuno; ali, nije li tako prepuno nade razmiljati o tome da
ove spoznaje imaju i svoj nastavak, te da emo ih unaprijediti ili mi, ili net-ko drugi iza nas? I, zar nismo i
sami saznali podosta toga i no-vog, i iznenaujueg?

XV. predavanje NESIGURNOSTI

I KRITIKE

Moje dame i gospodo! Ipak ne elimo napustiti podruje sna, a da ne obradimo najuobiajenije sumnje i
nesigurnosti, koje se povezuju s naim dosadanjim novostima i shvaanjima.
1. Va bi dojam mogao biti, da rezultati naeg rada na tu-maenju snova, usprkos ispravnom koritenju
tehnike, dopu-taju toliko mnogo neizvjesnosti, da je time ipak osujeen po-uzdani prijevod manifestnog sna
u latentne misli snova. Za ovo ete navesti, prvo, da se nikad ne zna treba li neki odree-ni element sna
shvatiti u stvarnom ili simbolikom smislu, jer stvari koje se koriste kao simboli ipak zbog toga ne prestaju
biti ono to jesu. No, ne postoji li objektivni oslonac da bi se o tome odluilo, tada tumaenje ostaje u ovoj
toki preputeno slobodnoj volji tumaa snova. Nadalje, uslijed preklapanja proturjenosti, kod rada snova
uvijek ostaje neodreeno treba li neki odreeni element shvatiti u njegovu pozitivnom ili ne-gativnom smislu
- kao takvog kakav jeste, ili kao njegovu suprotnost. Nova prilika za djelovanje samovolje tumaa sno-va.
Tree, zbog onih snu tako dragih obrata svih vrsta, tuma snova slobodno poduzima takav jedan obrat na
onom mjestu sna, na kojemu sam to eli. I konano, vjerojatno ste se osjetili pozvani i zato, jer ste uli kako

se samo rijetko moe biti si-guran da je pronaeno tumaenje ujedno i ono jedino mogue. Moe postojati
opasnost, da se previdi neko posve doputeno, ali drugaije tumaenje istog sna. Pod ovim okolnostima,
zakljuujete, samovolji tumaa snova se ostavlja podruje ija prostranost, ini se, nije u skladu s
objektivnom sigurnou rezultata. Ili, takoer moete pretpostaviti da greka nije u snu, ve da se
nedostatnost naih tumaenja snova moe svesti na neispravnosti naih shvaanja i pretpostavki.
itav je va materijal besprijekorno dobar, ali vjerujem da ne opravdava vae zakljuke u oba smjera da je tumaenje snova, onako kako ga mi obavljamo - preputeno samovolji tumaa snova, te da nedostaci
rezultata dovode u pitanje o-pravdanost naeg postupka. elite li na mjesto samovolje tur' maa snova
umetnuti: sposobnost, iskustvo, njegovo razumije-vanje, tada vam se pridruujem. Takav jedan osobni
moment neemo, naravno, moi izbjei, barem ne kod teke zadae tur' maenja snova. No, niti kod drugih
znanstvenih djelatnosti nije drugaije. Ne postoji nikakvo sredstvo kojim bi se nekoga obuzdalo, da nekom
odreenom tehnikom loije barata, ili je ne koristi bolje od nekog drugog. Ono to inae, primjerice kod
tumaenja snova, ostavlja dojam samovolje, uklanja se tako da u pravilu uzajamna povezanost misli snova,
poveza-nost sna sa ivotom sanjaa te cjelokupna psihika situacija u kojoj se san doivljava, odabiru jednu
od zadanih mogunosti tumaenja, dok ostale odbacuju kao neiskoristive. No, zaklju-ak o neispravnosti
naih shvaanja zbog nepotpunog tumae-nja snova oslabit e primjedbom koja vieznanost snova ili
njihovu neodreenost mnogo vie doivljava kao njihovu oso-binu, koju nuno i treba oekivati.
Prisjetimo se da smo rekli, kako rad snova obavlja prevo-enje misli snova u neki primitivni nain
izraavanja, nalik sli-kovnom pismu. No, i svi ovi primitivni sustavi izraavanja sadre toliko neodreenosti
i dvosmislenosti, a mi ne bismo imali prava zbog toga posumnjati u njihovu uporabnu sposob nost. Vi znate
da je podudaranje suprotnosti kod rada snova slino takozvanom suprotnom smislu prarijei u najstarijim
jezicima. Istraiva jezika K. Abel (1884.), kojemu i zahva-ljujemo za ovo gledite, trai od nas da ne
povjerujemo kako obavijesti koje jedna osoba prui drugoj ovim viesmislenim rijeima, moraju zbog toga i
same biti dvosmislene. Ton i ges-ta povezani s govorom, moraju iskazati koju je od dviju su-protnosti
govornik imao namjeru izraziti. U pisanju, gdje gesta otpada, zamjenjivala se pridodanom oznakom koja se
nije izgovarala, primjerice - slikom sklupanog ili uspravljenog ovjeuljka, ovisno o tome da li je
dvosmislena rije ken tre bala u hijeroglifskom pismu oznaavati slabo ili jako. Tako se izbjegavao
nesporazum, usprkos vieznanosti gla-sovnih slogova i znakova.
Stari sustavi izraavanja, na primjer - pisma onih najstari-jih jezika doputaju nam da otkrijemo znatan
broj neodree-nosti, koje u naem dananjem pismu ne bismo otrpjeli. Tako se u nekim semitskim jezicima
biljee jedino suglasnici u rije-ima. Izostavljene samoglasnike itatelj treba umetnuti sam, prema svome
znanju i prema povezanosti u smislu. Ne ba po-sve tako, ali zapravo slino tome postupa i hijeroglifsko pismo, zbog ega nam je i ostao nepoznat izgovor staroegipat-skih rijei. Sveto pismo Egipana poznaje i neke
druge neodre-enosti. Tako je, primjerice, samovolji pisara preputeno hoe li crtee nizati s desna u lijevo,
ili s lijeva u desno. Da bi se moglo itati, treba se drati pravila da se ita i sa lica figura, ptica i slinoga. No,
pisar je crtee mogao poredati i u okomi-tim nizovima, a kod natpisa na manjim objektima dopustio bi si
izmijeniti redoslijed znakova i na kakav drugi nain, ovisno o tome to bi mu se svidjelo, te o nainu
ispunjavanja prostora. Ali, najvea potekoa kod hijeroglifskog pisma bila bi to to ono ne poznaje
rastavljanje pojedinih rijei. Crtei se niu u jednakim razmacima itavom stranicom, pa se openito ne moe
znati pripada li neki znak onom ispred njega, ili pak oznaava poetak jedne nove rijei. Naprotiv, u
perzijskom kli-nastom pismu jedan ukoeni klin slui kao razdjelnik rijei.
Kineski su jezik i pismo nadasve stari, a i danas ih koristi 400 milijuna ljudi. Nemojte pretpostavljati da
ga imalo razu-mijem; samo sam se raspitao o njemu, jer sam se nadao da u naii na slinosti s
neodreenou snova. Moja oekivanja nisu ostala iznevjerena. Kineski jezik je prepun ovakvih neodreenosti koje bi nam mogle utjerati strah u kosti. Kako je poznato, sastoji se od odreenog broja slogova
koji se izgova-raju samostalno, ili u kombinaciji po dva. Jedan od glavnih dijalekata ima oko 400 takvih
slogova.
Kako se jezino bogatstvo ovog dijalekta procjenjuje na oko 4000 rijei, znai da svaki slog u prosjeku
ima desetak razliitih znaenja, neki od njih manje, ali zato drugi utoliko vie. Stoga postoji i velik broj

sredstava kojima se izbjegava ova mnogoznanost, jer se iz same povezanosti ne moe pogoditi koje od deset
znaenja slogova govornik namjerava pobuditi kod sluatelja. U svemu tome postoji i povezanost dvaju
slogova u jednu sloenicu, te koritenje 4 razliita tona, kojima se ovi slogovi izgovaraju. Za nau je
uspored-bu jo zanimljivija okolnost to, to u ovom jeziku gotovo da i ne postoji nikakva gramatika. Ni za
jedan od jednostrukih slo-gova ne moe se rei da li je to imenica, glagol, pridjev, a nedostaju i padei
pomou kojih bi se mogao odrediti spol, broj, zavretak, vrijeme ili nain. Dakle, taj se jezik sastoji, moglo
bi se rei, samo od sirovina, slino kao to se i na misaoni govor rastavlja na svoje sirovine zbog rada
snova, izostavljajui izraavanje odnosa. U kineskom se u svim slu-ajevima neodredivosti odluka preputa
razumijevanju slua-telja, koji se pritom rukovodi povezanou smisla. Zabiljeio sam kao primjer jednu
kinesku poslovicu, koja doslovce pre-vedena glasi:
Malo to vidjeti mnogo to udesno.
Ovo nije teko razumjeti. Moglo bi znaiti: to je manje netko vidio, utoliko vie pronalazi vrijednoga
za divljenje, ili: mnogo je toga emu se moe diviti onaj, tko je malo vidio. Odluka izmeu ovih jedino
gramatiki razliitih prijevoda ne dolazi, naravno, u obzir. Usprkos ovim neodreenostima, uvjeravali su nas
da je kineski jezik zaista izvrsno sredstvo za izraavanje misli. Dakle, neodreenost ne mora nuno dovo-diti
do vieznanosti.
Naravno, moramo priznati da je stanje stvari mnogo ne-povoljnije za sustav izraavanja sna, negoli za
sve ove stare jezike i pisma. Jer, oni su ipak predodreeni za izvjetavanje, to znai - sraunati na puteve i
pomona sredstva kojima e ih se uvijek razumjeti. Ali, upravo ova osobina nedostaje snu. San nee nikome
rei neto, on nije prijenosnik obavjetenja, on je, naprotiv, usmjeren na to da i nadalje ostane nerazumljiv.
Stoga se nikad ne smijemo uditi ili zavaravati kad se ispo-stavi, da e odreeni broj vieznanosti i
neodreenosti sna izbjei donoenju odluke. Kao osigurani dobitak, za nau nam usporedbu ostaje samo
spoznaja, da su takve neodreenosti, koje se ele iskoristiti kao prigovor protiv tonosti naih tu-maenja
snova, zapravo mnogo vie redovite osobine svih primitivnih sustava izraavanja.
Koliko daleko razumljivost sna u stvarnosti see, moe se utvrditi samo vjebanjem i iskustvom. Ja
mislim da dopire jako daleko, a usporedba rezultata koje dobivaju pravilno ko-lovani analitiari potvruje
moj stav. Poznato je da se nestru-na publika, a i nestruna znanstvena publika nadmonom skep-som rado
ohole, kad se nau licem u lice s potekoama i neizvjesnou nekog znanstvenog rada. Mislim, neopravdano. Vjerojatno vam nije svima poznato da se slina situacija dogodila i u povijesti deifriranja babilonskoasirskih zapisa. Postojalo je vrijeme, u kojem je javno mnijenje otilo daleko u tome da pronalazae
klinastog pisma proglasi fantastima, te itavo njihovo istraivanje ocijeni kao obinu obmanu. No, 1857.
godine je drutvo Royal Asiatic Society izvrilo odlu-ujui pokus. Zatrailo je od etvorice poznatih
istraivaa klinastog pisma - Ravvlinsona, Hincksa, Fox Talbota i Op-perta, da neovisno jedan o drugome
prevedu upravo pronae-ne zapise, te da ih dostave u zapeaenim omotnicama, pa je nakon usporedbe ova
etiri itanja moglo objaviti kako njiho-vo preklapanje see dovoljno daleko, da bi se steklo povjere-nje u do
sada ostvareno i pouzdanost u daljnji napredak. Tada se konano polagano okonala poruga uenog
nestrunog svi-jeta, te je od tada nevjerojatno narasla sigurnost u itanju do-kumenata pisanih klinastim
pismom.
2. Drugi niz zamjerki pronalazi se u bliskoj vezi s doj-mom kojeg se vjerojatno niste oslobodili niti vi,
da se odreen broj rjeenja na koja smo prinueni kod tumaenja snova do-ima usiljenim, iznuenim,
umjetnim, za dlaku navuenim, dakle - nasilnim, ili ak smijenim i aljivim. Ove su zamjer^ ke toliko
uestale, da u nasumce posegnuti za posljednjom o kojoj su me obavijestili. Dakle, posluajte: u slobodnoj
je vicarskoj nedavno jednom ravnatelju seminara oduzeto mjesto zbog toga, jer se bavio psihoanalizom. On
je uloio prigovor, a jedne su bernske novine objavile ocjenu kolskih organa o njemu radi obavjetavanja
javnosti. Iz tog lanka iz-vukao sam nekoliko reenica koje se odnose na psihoanalizu: Nadalje, u mnogim
primjerima iznenauje ono traeno i iz-vjetaeno, to se moe pronai i u navedenoj knjizi dr. Pfis-tera u
Ziirichu... Dakle, moralo je zapravo zauditi da jedan ravnatelj seminara bez imalo kritike prihvaa sve ove
tvrdnje i navodne dokaze. Ove su reenice predstavljene kao razmi-ljanje jednog smirenog ocjenjivaa.

No, mislim da je zapra-vo mnogo izvjetaenija ova smirenost. Pristupimo blie ovim tvrdnjama, u nadi
da neto razmiljanja i poneto pozna-vanja teme ne moe natetiti jednoj toliko smirenoj ocjeni.
Stvarno je osvjeavajue vidjeti, da netko samo prema svojim prvim dojmovima moe brzo i
nepogreivo ocijeniti takvo nezgodno pitanje dubinske psihologije. Tumaenja mu se ine traenima i
usiljenima, ne sviaju mu se, dakle - ona su pogrena, a itavo tumaenje ne valja nita; ak niti povr-na
pomisao ne dodiruje i drugu mogunost, da ova tumaenja i moraju izgledati takvima, i to s dobrim
razlozima, na to bi se odmah nadovezalo i daljnje pitanje - a koji su ti dobri raz-lozi.
Procijenjeni odnos stvari velikim se dijelom protee na rezultate pomicanja, koje ste upoznali kao
najsnanije sred-stvo cenzure snova. Pomou pomicanja cenzura snova obliku-je zamjene, koje smo nazvali
nagovjetajima. Ali, to su nago-vjetaji koji se ne prepoznaju lako kao takvi, kod kojih se povratak na ono
pravo ne otkriva ba lako, i koji s onim pra-vim stoje u vezi kroz najudnije, najneuobiajenije vanjske
asocijacije. No, u svim se ovim sluajevima radi o stvarima koje bi trebale ostati sakrivene, koje su
predviene za pritaji-vanje; to eli postii cenzura snova. Samo, neto to je bilo tako sakriveno ne bi trebalo
oekivati, da e se nai upravo na mjestu koje mu pripada. Pogranine komisije koje danas nad-gledaju
prijelaze u tom su pogledu lukavije od vicarskih pro-svjetnih organa. One se pri potrazi za dokumentima i
tajnim znakovima ne zadovoljavaju time da samo zaviruju u mape i poslovne torbe, ve u obzir uzimaju i
mogunost da pijuni i krijumari takve sakrivene stvari mogu nositi i u najtajnijim dijelovima odjee u koje
zasigurno ne pripadaju, kao prim-jerice - u dvostruke oplate njihovih cipela. Pronau li se sakrivene stvari
tamo, sigurno je, da se za njima dugo traga-lo, ali i da ih se ipak pronalo. Kad priznamo kao mogue i one
najudaljenije, najudnije povezanosti izmeu nekog la-tentnog elementa sna i njegove manifestne zamjene,
koje izgledaju sad smijeno, a sad opet aljivo, tada slijedimo boga-ta iskustva u primjerima ije rjeenje u
pravilu nismo pronali sami. esto nije niti mogue da takva tumaenja obavimo sami; niti jedan razumniji
ovjek ne bi mogao razotkriti posto-jee povezanosti. Sanja nam daje prijevod, bilo jednim udar^ cem,
zahvaljujui svojoj izravnoj pomisli (jer, on to moe, kad je on taj kod kojega je dolo do ove tvorbe
zamjene), bilo pruajui nam toliko grae da se za rjeenje vie ne zahtijeva nikakva naroita otroumnost,
ve se ono namee kao nuno. Ne pomogne li nam sanja na jedan od ova dva naina, tada nam i dotini
manifestni element ostaje zauvijek nerazumljiv. Dopustite da vam navedem jo jedan takav, nedavno dovljeni primjer. Jedna je od mojih pacijentica tijekom lijeenja izgubila oca. Od tada se sluila svakim
povodom, da bi ga u snu iznova oivjela. U jednom od njenih snova otac se po-javljuje u vezi s neim
odreenim, to nema potrebe ocjenji-vati, te kae: Sadje jedanaest i etvrt, sad je pola dvanaest, sad je tri
etvrt dvanaest. Za tumaenje ove neobinosti pokazala se valjanom jedino njena pomisao, da je ocu bilo jako drago kad bi ve odrasla djeca ipak na vrijeme stizala na za-jedniki ruak. To je svakako bilo u vezi s
elementom sna, ali nije doputalo nikakav zakljuak o njegovu podrijetlu. Posto-jala je opravdana sumnja zahvaljujui tadanjoj situaciji u lijeenju, da je u ovom snu moglo imati udjela i pomno prikri-vano, kritiko
opiranje ljubljenom i potovanom ocu. Slijedom svojih daljnjih pomisli, prividno vrlo udaljeno od sna, sanjaica je ispripovijedala da se juer u njenoj prisutnosti dosta go-vorilo o psiholokim temama, pa je jedan njen
roak iskazao i ovu izjavu: Praovjek (njem. Urmensch) i nadalje ivi u svima nama. Sad vjerujemo, da
smo razumjeli. To joj je opet dalo jo jednu izvrsnu priliku da iznova dopusti oivljavanje umrlog oca. U snu
ga je oblikovala u sat-ovjeka (njem. Uhrmensch), koji glasno objavljuje protjecanje vremena sva-kih etvrt
sata u vrijeme objeda.
U ovom se primjeru neete moi oduprijeti slinosti s ne-kom alom, a zapravo se i dogaa vrlo esto da
se ala sanjaa smatra alom, koju je uinio tuma snova. Postoje i drugi pri-mjeri u kojima nije nimalo lako
odluiti, bavi li se ovjek ne-kom alom ili snom. Ali, prisjetite se da smo na istu sumnju naili i kod nekih
omaki u govoru. Neki ovjek pria kao svoj san, da mu je ujak dao poljubac, dok su sjedili u autu
(automobilu). Sam je sebi vrlo brzo dao i tumaenje. To znai: autoerotizam (pojam iz uenja o libidu, koji
oznaava zado-voljenje bez nekog stranog objekta). No, je li ovjek sebi do-pustio naaliti se s nama, te alu,
koja mu je pala na pamet -predstaviti kao svoj san?
Ne vjerujem; on je uistinu tako i sanjao. Ali, odkuda stie ova zapanjujua slinost? Ovo me pitanje
svojevremeno od-vuklo s mog puta, jer mi je nametnulo nunost provjere samih dosjetki i podvrgavanje ala

prouavanju. Tada se u vezi nasta-janja dosjetki (viceva) dospjelo do toga, da se predsvjesni tijek misli na
trenutak preputa nesvjesnoj obradi, iz koje se potom pojavi kao dosjetka. Pod utjecajem nesvjesnog, ona
prolazi kroz djelovanje postojeih mehanizama - zgunjavanja i po-micanja, dakle, istih onih postupaka za
koje smo pronali da sudjeluju i kod rada snova, pa se slinost ale i sna - tamo gdje do nje dolazi - pripisuje
upravo ovom zajednitvu. No, nena-mjerna ala sna ne donosi sa sobom osjeaj veselja, kao ona
prava. Zato je tako, to biste mogli nauiti zadubljivanjem u istraivanje o ali. ala sna djeluje nam kao
lo vic, i ne tjera nas na smijeh; ostavlja nas hladnima.
Ali, pritom uvijek koraamo tragovima stopa pradavnog tumaenja snova; ono nam je - uz mnoge
neiskoristive, osta-vilo i pokoji dobar primjer tumaenja sna, koji niti sami ne bismo mogli nadmaiti.
Ispriat u vam jedan povijesno zna-ajan san Aleksandra Velikog, o kojem nas s odreenim odstu-panjima
izvjeuju Plutarh i Artemidor iz Daldisa. Kad je kralj bio zaokupljen zauzimanjem tvrdokorno branjenoga
grada Tira (322. godine prije Krista), jednom je sanjao da vidi pleueg satira. Tuma snova Aristandar, koji
se nalazio s voj-skom, protumaio mu je taj san tako, da je rije satir razlo-io na grkom kao tvoj je
Tir, te mu tako obeao trijumf nad gradom. Aleksandar se dao uvjeriti u ovakvo tumaenje, na-stavio s
opsadom i zaista, konano zauzeo Tir. Tumaenje koje se ini podosta izvjetaenim, nesumnjivo je bilo
ispravno.
3. Mogu zamisliti da e na vas ostaviti poseban dojam kad ujete, da prigovore naem shvaanju snova
podiu i takve osobe, koje su se i same due vremena bavile snom kao psiho-analitiari. Bilo bi isuvie
neobino kad bi jedan tako bogat poticaj za nove zablude ostao neiskoriten, pa se - zahvaljuju-i shvatljivim
zamjenama i neopravdanim poopenjima dolo do pojmova, koji po svojoj neispravnosti ne stoje daleko iza
medicinskog shvaanja sna. Jedno od njih ve poznajete. Ono tvrdi, da se san bavi pokuajima prilagodbe
sadanjosti, te po-kuajima rjeavanja zadaa iz budunosti, dakle - da slijedi prospektivnu tendenciju (A.
Maeder). Ve smo rekli da ova tvrdnja poiva na brkanju sna i latentnih misli snova, dakle -pretpostavka je,
da je zanemaren rad snova. Kao osobina nes-vjesne duevne djelatnosti kojoj pripadaju i latentne misli
snova, to s jedne strane i nije nikakva novost, a s druge, time se ne iscrpljuje, jer se nesvjesna duevna
djelatnost bavi, uz pripremanje budunosti, jo i kojeim drugim. ini se da mnogo opasnija zamjena lei u
osnovi uvjeravanja, kako se iza svakog sna nalazi odredba smrti. Ne znam tono to bi ta formula eljela
rei, no pretpostavljam da iza nje stoji za-mjena sna s cjelokupnom osobnou sanjaa.
Neopravdano uopavanje nekolicine dobrih primjera lei u reenici, da svaki san doputa dva
tumaenja; jedno je tak-vo, kakvim smo ga prikazali mi - takozvano psihoanalitiko, a drugo - takozvano
anagogino, koje zanemaruje nagonske osjeaje, i tei prikazivanju viih duevnih djelatnosti (H. Sil-berer).
Takvi snovi postoje, no uzalud ete ovo shvaanje po-kuati proiriti makar samo i na vei broj snova.
Nakon svega to ste uli posve e vam se neshvatljivom uiniti tvrdnja, da se svi snovi trebaju tumaiti
biseksualno, kao susret jednog mukog strujanja sa strujanjem, koje bi se moglo nazvati en-skim (A. Adler).
Naravno, postoje i takvi pojedini snovi, a kasnije biste mogli saznati da su oni sazdani jednako kao i ne-ki
histerijski simptomi. Spomenut u sva ova otkria o novoj opoj osobini snova da bih vas upozorio na njih,
ili da vas ba-rem ne bih ostavio u sumnji, na koji ih nain sam ocjenjujem.
4. Jednog dana se uinilo, da je u pitanje dola objektiv-na vrijednost istraivanja snova, zbog opaanja
da su anali-tiki lijeeni bolesnici zapoeli podeavati sadraj svojih snova u skladu s najomiljenijim
teorijama svojih lijenika, jer su jedni zapoeli sanjati preteno o seksualnim nagonskim osjeajima, drugi
pak o tenjama za moi, a sljedei ak i o ponovnom roenju (W.Stekel). Teina ovih zapaanja uman-jena
je ocjenom da su ljudi sanjali i onda, dok jo nije posto-jalo psihoanalitiko lijeenje koje bi moglo usmjeriti
njihove snove, te da su i ovi, koji se trenutno nalaze na lijeenju, tako-er obiavali sanjati i u doba prije
lijeenja. Ono injenino u ovoj novosti moe se vrlo brzo prepoznati kao samo po sebi razumljivo, te bez
neke vanosti za teoriju snova. Dnevni ostaci koji pobuuju san, zaostaju za snanim doivljajima u budnom
ivotu. Ako su razgovori lijenika, a i poticaji koje on prua bili znaajni za analiziranog, tada i oni ulaze u
krug dnevnih ostataka, mogu davati psihike podraaje za tvorbu snova, kao i druge afektivno naglaene
nerazrijeene podraaje koji na spavaa djeluju tijekom spavanja. Kao i ovi drugi uzronici sna, i tijekovi

misli koje je pobudio lijenik mogu se pojaviti u manifestnom, ili se dokazati u latentnom sadraju sna. Mi
znamo da se snovi mogu pobuditi i umjetnim putem, ili - ispravnije reeno, da jedan dio grae snova moe
biti uveden u san. Dakle, kod ovih utjecanja na pacijenta anal-itiar ne igra nikakvu drugu ulogu, osim uloge
istraivaa, eksperimentatora koji, kao Mourly Vold, udovima svojih pokusnih osoba dodjeljuje odreene
poloaje.
esto puta se moe utjecati na spavaa, pa i na ono o emu on treba sanjati, no nikad se ne moe utjecati
na ono to e on sanjati. Mehanizam rada snova i nesvjesne elje snova izmiu bilo kakvom stranom
utjecaju. Ve smo kod ocjenjivanja so-matskih podraaja sna uvidjeli, da se osobenost i samostalnost ivota
snova dokazuju u reakciji, kojom san odgovara na proizvedene tjelesne ili duevne podraaje. Ovdje ve
obraena tvrdnja, koja bi eljela dovesti u sumnju objektivost istraivanja snova, opet se temelji na zamjeni
snova s graom snova.
Toliko sam vam, moje dame i gospodo, elio rei o prob-lemima snova. Vi znate da sam mnogo toga
propustio, a i sa-mi ste utvrdili da sam gotovo u svim tokama morao ostati ne-potpun. No, to se temelji na
povezanosti pojavljivanja sna i neuroze. San smo prouavali kao uvod u uenje o neurozama, i to je sigurno
bilo ispravnije negoli da smo postupili obrnu-to. Ali, kako nas san priprema za razumijevanje neuroza, tako
e se, s druge strane, prava ocjena sna moi postii tek nakon upoznavanja neurotskih pojava.
Ne znam kako ete vi misliti o tome, ali moram ustvrditi da mi nije ao to sam toliko vaeg zanimanja i
vremena, koje nam je stajalo na raspolaganju, posvetio problemu snova. Ni na kojem se drugom predmetu ne
moe toliko brzo stei uvje-renje o ispravnosti tvrdnji na kojima psihoanaliza stoji i pada. Bilo je potrebno
mnogo mjeseci, pa ak i godina najnaporni-jeg rada, da bi se pokazalo kako simptomi nekog sluaja neurotskog oboljenja imaju svoj smisao, slue odreenoj namjeri i proizlaze iz sudbina osoba, koje od njih trpe.
No, i jednom nastojanju od nekoliko sati moe uspjeti dokazati isti takav odnos stvari za djelovanje sna, koji
je u poetku posve nera-zumljiv i zamren, a time i potvrditi sve pretpostavke psiho-analize - nesvjesnost
duevnih procesa, posebne mehanizme kojima se pokoravaju i nagonske snage, koje se kroz njih is-kazuju. A
kad poveemo temeljitu analogiju u izgradnji sna i neurotskog simptoma s brzinom promjena, koje jednog
sanja-a pretvaraju u budnog i razumnog ovjeka, stjeemo sigur^ nost da i neuroza poiva na promijenjenoj
igri snaga izmeu sila duevnog ivota.

TREI DIO

OPA ZNANOST O NEUROZAMA

[1917. (1916.-17.)]
XVI. poglavlje PSIHOANALIZA

I PSIHIJATRIJA

Moje dame i gospodo! Drago mi je to vas iznova vidim, radi nastavka naih razgovora nakon
jednogodinjeg razdoblja. Prole sam vam godine izloio psihoanalitiko istraivanje omaki i snova; sada
vas pak elim uvesti u razumijevanje neurotskih pojava, koje - kako ete ubrzo uvidjeti, imaju s njima
mnogo toga zajednikog. No, unaprijed vam kaem, ovaj put vam neu moi osigurati isti onakav poloaj
naspram sebe kao prole godine. Tada mi je bilo stalo do toga da ne uinim niti jedan korak bez vas, da bih
ostao u suglasju s vaim prosudbama; s vama sam i mnogo raspravljao, podvr gavao se vaim
prigovorima, zapravo priznavao vas i vae zdravo razumijevanje ljudi kao odluujuu instanciju. No, tako
vie dalje ne moe, i to zbog jednostavnog stanja stvari - omake i snovi vam nisu bili nepoznati kao pojave;
moglo bi se rei, da ste imali gotovo isto onoliko iskustava s njima koliko i ja, ili vam je bilo lako pribaviti ih
isto toliko. Ali, po-druje neuroza vam je strano; osim ako i sami niste lijenici, do njega nemate nikakva
drugog pristupa izuzev putem mojih obavijesti; a to vam pomae i najbolje prosuivanje, ne pos-toji li i
bliskost s graom koja se prosuuje?

No, ovu moju najavu nemojte shvatiti na takav nain, da u sada odravati dogmatska predavanja i
zahtijevati vae bezuvjetno povjerenje. Takvim bi mi nesporazumom uinili
grubu nepravdu. Ne elim pobuditi nikakva uvjerenja, samo u vam davati poticaje i moda uzdrmati
predrasude. Ako zbog nepoznavanja grae niste u poloaju da procjenjujete, ne trebate vjerovati, ali niti
odbacivati. Trebate sasluati, i do-pustiti da na vas djeluje ono to vam govorim. Uvjerenja se ne stjeu ba
tako lako, ili - kad se do njih stigne bez truda, ubr-zo se pokazuju bezvrijednima i neotpornima. Pravo na
uvjerenje ima samo onaj koji je, slino meni, mnoge godine radio na istoj grai, te pri tome i sam doivio
nova i izne-naujua otkria. Jer, emu uope na intelektualnom podruju ova brza uvjerenja, munjevite
preobrazbe, trenutana odbi-janja? Ne primjeujete li da se coup de foudre, ljubav na prvi pogled, uzima iz
jednog posve razliitog afektivnog pod-ruja? Od naih pacijenata ak ne zahtijevamo da u sebi nose
uvjerenje ili naklonost ka psihoanalizi. To nas esto ini ak i sumnjiavima prema njima. Kod njih nam se
najpoeljnijim stavom ini blagonaklona skepsa. Pokuajte zato i vi u sebi dopustiti mirno izrastanje
psihoanalitikog shvaanja, pored onog omiljenog ili psihijatrijskog, sve dok se ne ukau okol-nosti u kojima
e jedno moi utjecati na ono drugo, odmjeriti se i udruiti u jednu odluku.
S druge strane, niti na trenutak ne trebate pomisliti da je ovo to vam izlaem kao psihoanalitiko
shvaanje, neki spekulativni sustav. To je mnogo vie iskustvo, bilo da je izra-van izraz promatranja, ili pak
rezultat njegove obrade. Da li je ta obrada izvrena na dostatan i opravdan nain, to e se utvrditi daljnjim
napredovanjem znanosti; upravo zato i mo-gu, nakon gotovo dva i pol desetljea te poprilinog napretka u
ivotu ustvrditi bez imalo samohvale, da se radilo o naroito tekom, intenzivnom i dubinskom radu, kojemu
su ishod bila ova zapaanja. esto sam imao dojam da nai protivnici uope ne ele uzeti u obzir podrijetlo
naih tvrdnji, kao da misle da se radi samo o subjektivno odreenim pomislima, kojima netko drugi moe
suprotstaviti sve to mu je po volji. Ba mi i nije posve razumljiv takav suprotstavljeni stav. Moda to
proizlazi iz toga, to se ovjek kao lijenik toliko malo bavi nervoznim osobama, toliko nepaljivo slua ono
to mu govore, da mu postaje stranom i mogunost da iz nji-hovih obavijesti izvue neto vrijedno, dakle, da
doe do za-paanja utemeljenih na njima. Ovom vam prilikom obeavam da u tijekom svojih predavanja
malo polemizirati, no naj-manje s pojedinim osobama. Nisam se mogao uvjeriti u istini-tost naela, da je
svaanje otac sviju stvari. Vjerujem da ono potjee iz grke sofistike, pa zato kao i ona, grijei zbog precijenjivanja dijalektike. Meni se ini, naprotiv, kao da je tako-zvana znanstvena polemika u cijelosti uistinu
neplodna, zanemarimo li da se gotovo uvijek vodi na visoko osobnoj razini. Do prije nekoliko godina mogao
sam se i sam pohvali-ti, da sam u pravu znanstvenu borbu uao samo jednom, i to s jednim jedinim
istraivaem (Lowenfeld u Munchenu). Okonala se tako da smo postali prijatelji, i ostali to i do da-nanjeg
dana. Ali, ve dugo nisam ponovio takav pokuaj, jer nisam bio siguran da bi ishod bio isti. Sad ete
zasigurno oci-jeniti da takvo odbijanje literarnog raspravljanja pokazuje izrazito visok stupanj
nepristupanosti prigovorima, samo-volju, ili - kako se to uvijeno kae uljudnim, zaobilaznim, znanstvenim
jezikom - zabludu. elim vam odgovoriti: kad ete i vi jednom doprijeti do nekog svog uvjerenja tako
mukotrpnim radom, i vama e pripasti odreeno pravo da ga se uporno pridravate. Nadalje, mogu ustvrditi
da sam tijekom svojih radova izmijenio neka uvjerenja u ponekoj od vanih toaka, mijenjao ih, zamijenio
novima, o emu sam, naravno, svaki put objavio i javne obavijesti. A uspjeh ove iskrenosti? Jedni uope nisu
niti saznali za moju samokorekturu, pa me jo i danas napadaju zbog tvrdnji koje mi ve odavno nita ne
predstavljaju. Drugi mi predbacuju upravo ova lutanja, pa me zbog njih proglaavaju nepouzdanim. Nije li
istina da onaj, tko je nekoliko puta promijenio svoje stavove, vie niti ne za-sluuje nikakvo povjerenje, jer
se isuvie pribliava tome da bi mogao pogrijeiti i u svojim posljednjim tvrdnjama? Ali onaj, tko se odluno
dri jednom iskazanog ili od toga ne eli odustati dovoljno brzo, taj se opet naziva tvrdoglavim i zabludjelim. to se drugo moe uiniti u vezi ovih meusobno su-protstavljenih djelovanja kritike, nego - ostati
onakav kakav jesi, i postaviti se onako, kako ti odobrava vlastito prosuiva-nje? Na to sam se i odluio, i
neu se dati zaustaviti u obliko-vanju i ispravljanju svih svojih uenja prema onome to zahti-jeva
napredovanje mog iskustva. U onim osnovnim stavovima nisam do sada pronaao nita to bi trebalo
mijenjati, a nadam se da e tako ostati i nadalje.

Dakle, trebam vam izloiti psihoanalitiko shvaanje neurotinih pojava. Pri tome sam sklon
nadovezivanju na ve obraene pojave, kako zbog usporedbi, tako i zbog kontrasta. Posegnut u za jednom
simptomatinom radnjom, koju vidim da rade mnoge osobe u vrijeme prijema pacijenata. S ljudima koji nas
posjeuju u lijenikoj ordinaciji zato, da bi u etvrt sata pred nama izloili jade svog dugakog ivota,
analitiar gotovo i ne zna to bi zapoeo. Njegovo dublje znanje oteava mu da, kao drugi lijenici, iznese
svoje zapaanje - da im zapravo nita ne nedostaje, te da im uputi savjet: Koristite la-ganu kuru lijeenja
vodom. Jedan od naih kolega, na pita-nje to radi sa svojim pacijentima u ordinaciji, rekao je sleg-nuvi
ramenima: Zbog njihove im obijesti nameem kaznu od toliko i toliko kruna. Neete se, dakle, zauditi
kad ujete da niti kod najzaposlenijih psihoanalitiara u vrijeme prima-nja obino ba i nije jako ivahno. Ja
sam udvostruio inae jednostruka vrata izmeu moje ekaonice, sobe za lijeenje i ordinacije, te ih jo dao
ojaati pustenom presvlakom. Namje -' ra ovih malih zahvata ne trpi nimalo sumnje. No, sad se uvi-jek iznova
dogaa da osobe, koje pozivam iz ekaonice - za-boravljaju za sobom zatvoriti vrata, i zapravo gotovo uvijek
ostavljaju oboja vrata iroko otvorenima. im to primijetim, prilino neugodnim tonom zahtijevam da onaj,
ili ona koja ulazi ispravi svoj propust, bilo da se radi o nekom dotjeranom gospodinu ili dami prepunoj
nakita. To ostavlja dojam neu-mjesnog cjepidlaenja. Ponekad bih se znao dovesti u nepri-liku takvim
zahtjevom, kad se radilo o osobama koje same nisu mogle dodirnuti kvaku na vratima, ve bi rado gledale
kako e im njihov pratilac pritedjeti taj dodir. No, u velikoj veini sluajeva sam imao pravo, jer tko se tako
ponaa, tko ostavlja otvorena vrata ekaonice ulazei lijeniku u sobu za razgovore, taj pripada masi
nepristojnih i zasluuje da bude neljubazno primljen. No, nemojte jo zauzimati stranu prije no to ujete i
ono, to slijedi. Naime, ovaj nemar pacijenta do-gaa se jedino kada se u ekaonici nalazio sam, pa dakle iza
sebe ostavlja praznu prostoriju, ali nikad ako su tamo zajedno s njim ekali i drugi, njemu nepoznati. U
ovom potonjem slu-aju on vrlo dobro razumije, da je u njegovu vlastitom intere-su da ne bude prislukivan
dok razgovara s lijenikom, pa ni-kad ne zaboravlja vrlo briljivo za sobom zatvoriti oboja vrata.
Ovako odreen, taj nemar pacijenta nije niti sluajan, a ni besmislen, pa ak ni nevaan, jer emo vidjeti
da rasvjetljuje odnos onoga tko ulazi prema lijeniku. Pacijenti su velikim dijelom od onih koji su skloni
svjetskom autoritetu, ele biti zaslijepljeni, zastraeni. On se vjerojatno prvo telefonom ras-pitao u koje bi
doba mogao najlake doi, pripremivi se na navalu onih koji trae pomo, gotovo kao pred podrunicom
Juliusa Meinla. A sad ulazi u jednu nadasve skromno oprem-ljenu ekaonicu, i ostaje zbunjen. On lijenika
mora natjerati da ispata zato, jer mu je elio pristupiti s toliko suvinog raz-bacivanja potovanjem, i eto zanemari zatvaranje vrata iz-meu ekaonice i ordinacije. Time lijeniku eli rei: Pa, ovdje ionako nema
nikoga, a vjerojatno nitko nee niti doi, dok sam ja ovdje. On bi se vjerojatno i tijekom razgovora ponaao
posve nepristojno i bez potovanja, kad se njegova oholost ne bi od samog poetka ograniila otrim
prijekorom.
U analizi ove male simptomatine radnje neete pronai nita, to vam ve ne bi bilo poznato: tvrdnju da
ona nije slu-ajna, ve da ima svoj motiv, smisao i namjeru, da pripada njegovom odreenom duevnom
stanju, te da kao mali nago-vjetaj govori o vanom duevnom procesu. Ali prije svega drugog o tome, da je
taj, ovako iskazan proces posve nepoz-nat svijesti onoga koji ga izvrava, jer niti jedan od pacijena-ta koji bi
oboja vrata ostavio irom otvorenima ne bi mogao priznati, da mi je tim nemarom elio iskazati svoje
omalova-avanje. Poneki bi se vjerojatno prisjetio svog osjeaja razo-aranja prilikom ulaska u praznu
ekaonicu, ali povezanost izmeu tog dojma i simptomatine radnje koja je potom usli-jedila zasigurno je
ostala nepoznata njegovoj svijesti.
Sad emo ovoj maloj analizi jedne simptomatine radnje pridodati i promatranje jedne bolesnice.
Odabrat u ono koje mi je jo svjee u sjeanju, ali i zato jer se moe prikazati srazmjerno kratko. Odreena
mjera opirnosti neizbjena je kod svakog takvog obrazloenja.
Jedan mladi asnik, koji je stigao kui na krai odmor, zamolio me da na lijeenje uzmem majku
njegove ene, koja i u najsretnijim odnosima sebi i svojima zagorava ivot jednom besmislenom idejom.
Tako sam upoznao jednu pedesettrogodinju, dobro dreu damu vrlo prijateljske i jednostavne udi, koja mi
je bez imalo ustezanja podastrla sljedei izvjetaj. ivi na selu, u najsretnijem braku sa svojim suprugom,
koji vodi jednu veliku tvornicu. Ona ne zna kako bi dostatno nahvalila ljubaznu briljivost svog mua.

Oenili su se iz ljubavi prije 30 godina, i od tada nije bilo nikakvih nesuglasica, svaa ili povoda za
ljubomoru. Oboje joj se djece dobro udalo, a suprug i otac zbog osjeaja odgovornosti jo ne eli u mirovinu.
Prije godinu dana dogodilo se ono nevjero-jatno, njoj samoj neshvatljivo, daje jednom anonimnom pis-mu,
koje je njenog odlinog supruga optuivalo za ljubavnu vezu s nekom mladom djevojkom, odmah poklonila
po-vjerenje; od tada je njena srea unitena. Blii je tijek otpri-like iao ovako: ona je imala sobaricu, s
kojom je vjerojatno i previe esto razgovarala i o intimi. Ova je djevojka progoni-la jednu drugu, i to gotovo
neprijateljskom mrnjom, jer se u ivotu probila toliko dalje od nje iako nije bila boljeg podri-jetla. Umjesto
da prihvati sluenje, ta si je djevojka pribavila trgovako obrazovanje, ula u tvornicu i u nedostatku osoblja,
nakon to su slubenike pozvali u vojsku, napredovala do dobrog poloaja. Sad je ak i stanovala u samoj
tvornici, komunicirala sa svom gospodom, pa su je ak nazivali i go-spoicom. Ona, koja je u ivotu
zaostala, naravno, bila je spremna svoju nekadanju kolsku druicu nabijediti svakim moguim zlom.
Jednog je dana naa dama priala sa svojom sobaricom o nekom starom gospodinu, koji im se nalazio u
posjeti i za kojeg se znalo da ne ivi sa svojom enom, ve odrava vezu s nekom drugom. Ni sama ne zna
kako se to dogodilo, da je iznenada izjavila: Za mene bi bilo naj-stranije, kad bih otkrila da moj dobri
suprug takoer ima neku vezu. Sljedei je dan potom primila anonimno pismo, koje joj je iskrivljenim
rukopisom javljalo ovu gotovo priz-vanu vijest. Zakljuila je - vjerojatno s pravom, da je pismo djelo njene
zlobne sobarice, jer je kao ljubavnica njenog su-pruga bila navedena upravo ona djevojka, koju je sluavka
progonila svojom mrnjom. I iako je odmah progledala itavu ovu spletku, a u svom mjestu ve na mnogim
primjerima vid-jela koliko malo vjere zasluuju ovakva kukavika tuakanja, ipak se dogodilo da ju je ono
pismo u istom trenutku do kraja shrvalo. Zapala je u strahovito uzbuenje i odmah poslala po supruga, da bi
mu uputila najea predbacivanja. On je uz smijeh odbacio ovu optubu, te uinio najbolje to se i moglo
uiniti. Pozvao je kunog i tvornikog lijenika, koji je uloio dosta truda da bi umirio nesretnu enu. Pa i
daljnji dogaaji izmeu njih dvoje mogli su se posve razumjeti. Sobarica bijae otputena, ali ne i navodna
sulonica. Od tada se bolesnica iznova toliko umirila da vie nije vjerovala u sadraj anonimnog pisma, ali
nikad temeljito, i nikad na due vrijeme. Bilo bi dovoljno da uje izgovoreno ime one gospoice, ili da je
susretne na ulici, pa da se u njoj pokrene nova lavina nepovjerenja, boli i predbacivanja.
Eto, to je povijest bolesti ove dobre ene. Nije bilo pot-rebno mnogo psihijatrijskog iskustva da bi se
razumjelo kako je, nasuprot drugim nervoznim osobama, svoj sluaj prikazi-vala isuvie blago, dakle, kako
mi to kaemo - disimulirala, te da zapravo nikada nije nadvladala vjerovanje u optubu anonimnog pisma.
Kakav bi sad stav psihijatar trebao zauzeti prema ovak-vom jednom sluaju bolesti? Kako se postavlja
protiv simpto-matine radnje pacijenta koji ne zatvara vrata ulazei iz eka-onice, ve znamo. Objanjava je
kao sluajnost bez psiholo-kog znaaja, koja ga se dalje vie ne tie. Ali, s takvim stavom ne moe nastaviti
i kod sluaja bolesti ljubomorne ene. Kao da je simptomatina radnja neto ravnoduno, iako se simp-tom
namee kao neto znaajno. Povezan je s intenzivnom subjektivnom patnjom, a objektivno prijeti i
zajednikom ivotu jedne obitelji; dakle, to je neizbjean predmet psihija-trijskog zanimanja. Psihijatar prvo
pokuava okarakterizirati simptom kroz jednu bitnu osobinu. Ideja, kojom ova ena se-be mui, ne moe se
po sebi nazvati besmislenom; jer, dogaa se da stariji oenjeni mukarci odravaju ljubavne veze s mla-dim
djevojkama. No, u njoj je neto drugo besmisleno i nes-hvatljivo. Pacijentica nema nikakvog drugog razloga
vjero-vati u to, da njen njean i vjeran suprug pripada ovoj inae nimalo rijetkoj vrsti suprunika, izuzev
tvrdnje iz anonimnog pisma. Ona zna, da tom pismu ne pripada nikakva dokazna snaga, a njegovo si
podrijetlo moe razjasniti na zadovoljava-jui nain; dakle, morala bi biti u stanju rei samoj sebi da nema
nikakvog temelja za svoju ljubomoru; ona si to i govori, no usprkos tome pati isto, kao da ovu ljubomoru
priznaje kao posve opravdanu. Za ideje ove vrste, koje su posve nedostup-ne loginim i na stvarnosti
zasnovanim argumentima, dolo se do suglasnosti da ih se nazove idejama ludila. Dakle, valjana dama pati
od ludila Ijubomore. To je ona bitna osobina ovog sluaja bolesti.
Nakon ovog prvog utvrivanja, nae se psihijatrijsko za-nimanje budi jo ivlje i vie. Ako se neka ideja
ludila ne moe ukloniti pozivanjem na stvarnost, tada ona niti ne pro-izlazi iz stvarnosti. Otkuda onda
potjee? Postoje ideje ludila najrazliitijeg sadraja; zbog ega je sadraj ludila u naem sluaju upravo
ljubomora? Kod kojih se osoba oblikuju ideje ludila openito, ili naroito ideje ludila ljubomore? Ovdje bi-

smo rado osluhnuli psihijatra, no on nas upravo ovdje ostav-lja na cjedilu. Uope, on se prihvaa odgovora
na samo jedno jedino od naih pitanja. On e moda istraiti obiteljsku povi-jest ove ene, i moda nam dati
odgovor: Ideje ludila pojav-ljuju se kod onih osoba, u ijim su se obiteljima pojavljivali ponovljeni
sluajevi slini ovima, kao i druge psihike smet-nje. Drugim rijeima, ako je ova ena razvila neku ideju
ludi-la, tada je naslijeenim prijenosom za nju bila i predodreena. To je zasigurno neto, ali - da li je to i sve
to smo eljeli saz-nati? Sve ono, to je djelovalo kao uzronik ovog sluaja bolesti? Trebamo li se
zadovoljiti time da prihvatimo, kako je svejedno, proizvoljno ili neobjanjivo, ako se - umjesto nekog
drugog, razvilo upravo ludilo ljubomore? I smijemo li re-enicu, koja najavljuje prevlast naslijeenog
utjecaja, razum-jeti i u negativnom smislu - da je svejedno kakvi su to doga-aji navalili na ovu duu, koji su
je predodredili da jednom proizvede neko ludilo? Vi ete poeljeti saznati zato nam znanstvena psihijatrija
ne eli pruiti nikakvih daljnjih razjanjenja. No, ja vam odgovaram: lopov je onaj tko vie da -' je, nego to
ima. Psihijatar naprosto ne zna nikakav put, koji bi ga odveo dalje u razjanjenju ovakvog jednog sluaja.
Mora se zadovoljiti dijagnozom i, usprkos svom bogatom iskustvu -jednom nesigurnom prognozom daljnjeg
tijeka stvari.
No, moe li psihoanaliza ovdje pruiti vie? Da, moe; nadam se da u vam pokazati da ona ak i u
ovako teko pris-tupanom sluaju moe razotkriti neto, to omoguava daljnje razumijevanje. Prije svega
vas molim da uoite onu neznatnu pojedinost, kako je pacijentica gotovo sama izazvala ono anon-imno
pismo koje sad podupire njenu ideju ludila, nakon to je svega dan ranije dala izjavu pred svojom spletkarski
nastro-jenom djevojkom da bi joj najvea nesrea bila, kad bi njen suprug imao ljubavnu vezu s nekom
mladom djevojkom. Upravo je time sluavku i navela na ideju da joj poalje ono anonimno pismo. Tako
ideja ludila postie odreenu neovisnost o pismu; ona je ve ranije postojala u bolesnici kao strahovanje - ili
kao elja? Sasluajte dalje, do ega su doveli mali nagov-jetaji u samo dva daljnja sata analize. Pacijentica
se, dodue, postavila vrlo odbojno kad se od nje zatrailo da iznese i svoje daljnje misli, pomisli i sjeanja,
nakon to je ispriala svoju priu. Ustvrdila je kako joj nita ne pada na pamet, da je ve sve rekla, pa je
nakon dva sata uistinu i trebalo prekinuti svaki pokuaj s njom, jer je objavila kako se ve osjea zdravom te
je sigurna, da se bolesna ideja vie nee vratiti. Naravno, to je rekla samo zbog opiranja, i zbog strepnje pred
nastavkom ana-lize. No, u ona dva sata ipak je izrekla nekoliko napomena, koje su doputale jedno odreeno
tumaenje, i to ak neosporno, a to tumaenje baca jarko svjetlo na podrijetlo njenog ludila ljubomore. Kod
nje same je postojala zaljubljenost u jednog mladog ovjeka, i to - u istog onog zeta, na iji me nagovor i
potraila kao pacijentica. O ovoj zaljubljenosti nije nita znala, ili moda tek vrlo malo; kod postojeih
rodbinskih odnosa, takvoj se zaljubljenoj naklonosti vrlo lako mogla staviti krinka bezazlenih njenosti.
Nakon svih naih ostalih iskustava nee nam biti teko uivjeti se u duevni ivot ove pristojne ene i dobre
majke, stare pedesettri godine. Takva zaljubljenost ne moe biti svjesna, jer predstavlja neto neuveno,
nemogue; no, ona postoji kao nesvjesna, proizvodi teak pritisak. Neto se s njom moralo dogoditi, trebala
se potraiti nekakva pomo, i prvo je olakanje ponudio mehanizam pomicanja, koji toliko redovito ima
udjela u nastajanju ludila ljubomore. Kad ne bi ona, kao starija ena, bila jedina koja je zaljubljena u mladog
ovjeka, ve kad bi i njen postariji suprug odravao ljubavnu vezu s nekom mladom djevojkom, tada bi bila
rastereena pri tiska savjesti zbog nevjere. Dakle, zamisao o nevjeri supruga bila je rashlaujui melem na
njenu ranu to pee. Njena joj vlastita ljubav nije doprla do svijesti, ali njen odbljesak, koji joj je donosio
tolike prednosti, sad je postao prinudan, luaki, svjestan. Naravno da svi argumenti protiv toga nisu mogli
postati plodni, jer su se usmjeravali jedino protiv tog odbljeska, a ne protiv izvorne slike kojoj su i mogli
zahvaliti za svoju jainu, i zbog koje su i nadalje nedodirljivo leali prikriveni u nesvjesnom.
Poveimo sada sve, to je jedno kratko i oteano psiho-analitiko nastojanje doprinijelo razumijevanju
ovog sluaja bolesti. Naravno, pod pretpostavkom da se do naih nalaza dolo ispravno, to ovdje ne mogu
podvrgnuti vaoj prosudbi. Kao prvo: ideja ludila nije nam vie neto besmisleno ili nera-zumljivo; ona je
osmiljena, dobro motivirana, pripada cjeli-ni jednog doivljaja bolesnice, prepunog afekata. Drugo: ona je
nuna kao reakcija na jedan drugi nesvjesni duevni proces, odgonetnut iz drugih nagovjetaja, te upravo toj
povezanosti zahvaljuje svoju suludu narav, svoj otpor loginom i stvarne napadaje. Ta je ideja ludila i sama
neto eljeno, neka vrsta utjehe. Tree: kroz doivljaj iza bolesti nedvosmisleno je utvreno da se radilo
upravo o jednom ludilu ljubomore, i nb kakvom drugom. Prisjetite se da je samo dan ranije pred spletkarski

nastrojenom djevojkom dala izjavu, kako bi joj najstranije bilo kad bi joj suprug bio nevjeran. Nemojte previdjeti niti obje vane analogije sa simptomatinom radnjom, koju smo analizirali - onu pri razjanjavanju
smisla ili namje-re, te onu u odnosu na zadano nesvjesno u ovoj situaciji.
Naravno da time nije odgovoreno na sva pitanja koja smo se usudili postaviti povodom ovog sluaja.
Ovaj sluaj bolesti prije vrvi daljnjim problemima, takvima, koji jo uope nisu postali rjeivi, i drugima,
koji se nisu mogli rijeiti zbog naro-ito nepovoljnih odnosa. Primjerice, zato ova ena, koja ivi u tako
sretnom braku podlijee zaljubljenosti u svoga zeta, te zbog ega olakanje - koje bi bilo mogue ostvariti i
na druge naine - nailazi upravo u obliku takvog jednog odbljeska, projekcije vlastitog stanja na svog
supruga? Nemojte vjerova-ti da je uzaludno i obijesno postavljati ova pitanja. Ve imamo i poneki materijal,
koji nam omoguava odgovore na njih. ena se nalazi u kritinoj dobi, koja enskoj seksualnoj tenji donosi
iznenadni i neeljen porast; to bi ve i samo za sebe moglo dostajati. Ili bi se tome moglo pridodati i to, da
njen do-bri i vjerni suprug ve nekoliko godina ne posjeduje vie onih seksualnih sposobnosti, koje bi dobro
dreoj eni trebale za njeno zadovoljenje. Iskustvo nas je upozorilo na to, da se upravo ovakvi mukarci,
ija se vjernost podrazumijeva sama po sebi, odlikuju naroitom njenou u odnosu prema svojim
suprugama, kao i neuobiajenom obzirnou prema njihovim nevoljama sa ivcima. Ili nadalje, nije posve
svejedno da je upravo mladi suprug jedne kerke postao predmetom ove patogene zaljubljenosti. Snana
erotska vezanost za kerku, koja se na kraju svodi na seksualni ustroj majke, esto pronalazi put za to, da se
nastavi u takvoj preobrazbi. Moda vas u vezi s time smijem podsjetiti kako je jo od davnina odnos izmeu
punice i zeta slovio kao naroito kakljiv, pa je kod primitivnih naroda bio i povod za vrlo snane tabupropise i izbjegavanja.1 Ovo esto nadilazi kulturno poeljne mjere, bilo u pozitivnom, bilo u negativnom
smislu. Koji je od ova tri momenta doao do izraaja u naem sluaju, ili samo dva od njih, ili su se susrela
sva tri - to vam, naravno, ne mogu rei, ali samo stoga, to mi nije bilo doputeno analizu ovog sluaja
nastaviti i nakon ona dva sata.
Sada primjeujem, gospodo moja, da sam govorio o stva-rima za koje vae razumijevanje jo nije
pripravljeno. Uinio sam to da bih izveo usporedbu psihijatrije i psihoanalize. Ali, jedno vas sad smijem
upitati: jeste li izmeu njih dvije primijetili bilo kakvu suprotnost? Psihijatrija ne primjenjuje tehnike
metode psihoanalize, ona proputa neto nadovezati
Usporedi Totem i tabu, izdanje Stari grad, Zagreb, 2000.

na sadraj ideje ludila, te nam daje vrlo opu i udaljenu eti-ologiju ukazivanjem na naslijee, umjesto da
prvo pokae po-sebniju i bliu uzronost. No, lei li u tome neko proturjeje, neka suprotnost? Nije li to prije
- nadopunjavanje? Ako na-sljedni moment proturjei znaenju doivljaja, ne uklapaju li se tada oba na
najdjelotvorniji nain? Priznat ete mi da u sutini psihijatrijskog rada ne lei nita, to bi se moglo pro-tiviti
psihoanalitikim istraivanjima. Dakle, psihijatri su oni koji se protive psihoanalizi, a ne psihijatrija.
Psihoanaliza se prema psihijatriji odnosi otprilike kao histologija prema anatomiji; jedna prouava vanjske
oblike organa, a druga nji-hovu grau od tkiva i elementarnih dijelova. Proturjenost izmeu obiju ovih vrsta
prouavanja, od kojih se jedna nas-tavlja na drugu, ne moe se ba lako zamisliti. Znate da nam danas
anatomija slovi kao osnova znanstvene medicine, ali -postojalo je i vrijeme, u kojem je isto tako bilo
zabranjeno komadati ljudska trupla da bi se upoznala unutarnja graa tijela; isto se tako danas ini, da je
zabranjeno baviti se psi-hoanalizom kako bi se spoznalo unutarnje ustrojstvo duevnog ivota. Moe se
predvidjeti da e nam neko i ne ba tako udaljeno vrijeme donijeti spoznaju, da znanstveno pro-dubljena
psihijatrija nije mogua bez dobrog poznavanja dublje smjetenih nesvjesnih procesa u duevnom ivotu.
Moda toliko osporavana psihoanaliza ima i meu vama prijatelja, koji bi rado vidjeli da se ona moe
opravdati i s one druge, terapeutske strane. Vi znate da naa dosadanja psihi-jatrijska terapija nije mogla
utjecati na ideje ludila. Moe li to moda psihoanaliza, zahvaljujui svom uvidu u te simptome? Ne, moja
gospodo, ona to ne moe; ona je isto toliko bespo-mona protiv ovih patnji, barem trenutno, kao i bilo koje
dru-go lijeenje. Dodue, mi moemo razumjeti to se to odvijalo u bolesniku, ali nemamo nikakvog sredstva
kojim bismo i bolesnika natjerali da to razumije i sam. Vi ste uli da niti ja nisam mogao napredovati u
analizi ove ideje ludila mnogo da-lje od poetka. Hoete li stoga ustvrditi da analize ovakvih slu-ajeva treba

odbaciti, jer ostaju neplodne? To ipak ne vjeru-jem. Mi imamo pravo, pa ak i obvezu obavljati istraivanja,
bez obzira na njihovu neposrednu korist. Na kraju - mi ne zna-mo gdje i kada e se svaki taj djeli znanja
pretvoriti u mo, pa i u mo izlijeenja. A ak i kad bi se psihoanaliza pokazala isto tako bezuspjenom i kod
svih ostalih oblika nervnih i psihikih bolesti kao kod ideja ludila, ipak bi ostala posve opravdana kao
nezamjenjivo sredstvo znanstvenog istraivanja. Meu-tim, mi tada zasigurno ne bismo doli u poloaj da se
njome bavimo; jer, ljudski materijal, na kojemu elimo uiti - a on ivi, ima svoju vlastitu volju i treba imati
vlastite motive da bi tijekom rada suraivao - odupirao bi nam se. Dopustite mi stoga da za danas zakljuim
jednim podatkom: postoje op-sene grupe nervnih smetnji, kod kojih se preobrazba naeg boljeg
razumijevanja uistinu dokazala i kroz svoju mo izlje-enja, pa kod ovih inae teko pristupanih bolesti pod
odreenim uvjetima postiemo uspjehe koji nimalo ne zaosta-ju za nekim drugima na podruju interne
terapije.

XVII. predavanje SMISAO

SIMPTOMA

Moje dame i gospodo! Na proteklom sam vam predavanju raz-loio, da se klinika psihijatrija malo bavi
pojavnim oblikom i sadrajem pojedinih simptoma, ali da je psihoanaliza upravo ovdje zapoela i utvrdila
kao prvo, da je simptom pun smisla te da je povezan s doivljajem bolesnika. Smisao neurotinih simptoma
prvi je otkrio J. Breuer prouavanjem i sretnim postavljanjem jednog sluaja histerije, koji je od tada postao
vrlo poznat (1880.-82.). Tono je, da je i P. Janet neovisno o tome dospio do istog dokaza; ovom francuskom
istraivau ak pripada i prvenstvo u literaturi, jer je Breuer svoje proua-vanje objavio tek vie od desetljea
kasnije (1893.-95.), dok je suraivao sa mnom. Uostalom, moe nam biti posve svejedno od koga potjee
ovo otkrie, jer vi znate da se do svakog otkria stizalo vie nego samo jednom, a da se ni do jednog nije
dospjelo odjednom, te da uspjeh ionako ne ide ukorak sa zaslugama. Amerika nije dobila ime po Columbu.
Prije Breuera i Janeta, ve je i veliki psihijatar Leuret izrekao miljenje, da bi se ak i delirij duevno bolesne
osobe trebao prepoznati kao smislen, kad bismo samo razumjeli kako da ga prevedemo. Priznajem da sam
dugo vremena bio spreman vrlo visoko cijeniti zaslugu P. Janeta u razjanjenju neurotskih simptoma, jer je
on nesvjesne ideje, koje gospodare bolesnici-ma - idees inconscientes - shvatio kao izraavanja. No, Janet se
od tada u svojoj prevelikoj suzdranosti izjanjavao tako, kao da bi elio pokazati kako nesvjesno za njega
nije bilo ni-ta vie od naina izraavanja, od pomonog sredstva, une fa-gon deparler; da pri tome nije
mislio ni na to stvarno. Otada ja vie ne razumijem Janetovo izvoenje, ali mislim da je posve nepotrebno
sam sebe zakinuo za mnoge zasluge.
Dakle, neurotini simptomi imaju svoj smisao kao i oma-ke, kao i snovi, te su, kao i oni, u vezi sa
ivotom osoba koje ih iskazuju. Ovaj vam vaan stav elim pribliiti kroz nekoliko primjera. Mogu samo
tvrditi, iako ne i dokazati, da je uvijek i u svim sluajevima upravo tako. Tko i sam traga za iskustvi-ma, doi
e do takvog uvjerenja. No, ove primjere neu iz odreenih razloga uzeti s podruja histerije, ve jednog drugog, izrazito neobinog, kojemu je u osnovi vrlo bliska neuro-za o kojoj vam trebam rei nekoliko uvodnih
rijei. Ta tako-zvana opsesijska neuroza nije toliko omiljena kao svima znana histerija; ona nije, ako se
smijem tako izraziti, onako nametlji-vo buna, ve se nekako vie ponaa kao privatna stvar boles-nika,
gotovo posve izbjegava pojavljivanje na tijelu, a sve svoje simptome oblikuje na duevnom podruju.
Opsesijska neuroza i histerija su oni oblici neurotinih bolesti, na ijim se prouavanjima psihoanaliza i
izgraivala u poetku i u ijem izljeenju naa terapija takoer slavi i svoje pobjede. Ali, opse-sijska neuroza
koja izbjegava onaj zagonetni skok iz duevnog u tjelesno, postala nam je kroz psihoanalitika nastojanja
zapravo providnijom i prisnijom od histerije; uvidjeli smo, da ona znatno izraajnije dovodi do pojavljivanja
odreene kraj-nje neurotike osobine.

Opsesijska neuroza izraava se u tome, da se bolesnici ba-ve mislima koje ih ustvari niti ne zanimaju, u
sebi osjeaju na-gone koji im se i samima ine vrlo stranima, te su potaknuti na neke radnje ije im izvrenje
dodue ne priinjava nikakvo zadovoljstvo, ali im je njihovo izostavljanje posve nemogue. Misli (opsesijske
predodbe) mogu same po sebi biti besmisle-ne ili ak ravnodune i samom pojedincu, esto posve budalaste, no u svim su sluajevima one ishod napregnute misaone djelatnosti koja iscrpljuje bolesnika i kojoj se on
preputa sa-mo vrlo nerado. On protiv svoje volje mora razmiljati i mu-drovati, kao da se ovdje radi o
jednoj od njegovih najvanijih ivotnih zadaa. Nagoni koje bolesnik osjea u sebi mogu is-tovremeno
ostavljati i djetinjast, a i besmislen dojam, no naj-ee imaju najstraniji sadraj, kao to su iskuenja prema
tekim zloinima, tako da bolesnik ne samo to ih porie kao sebi strane, ve i sav uasnut bjei od njih, te se
zabranama, odricanjima i ogranienjima svoje slobode titi od njihova izvrenja. Pri tome se oni nikad, ali
zaista niti jedan jedini put, ne probijaju do samog izvrenja; uspjeh je uvijek u tome, da pobjeuju bijeg i
oprez. Ono to bolesnik zaista izvodi, tako-zvane prisilne radnje, to su vrlo bezazlene, zasigurno bezna-ajne
stvari, najee ponavljanja, ceremonijalno obavljanje djelatnosti iz uobiajenog ivota; no, ove nune radnje
- odla-zak u postelju, pranje, ureivanje, odlazak u etnju - postaju mu izrazito dugotrajne i gotovo nerjeive
zadae. Bolesne pre-dodbe, nagoni i radnje nisu u pojedinim oblicima i sluajevi-ma opsesijske neuroze ni
u kom sluaju raspodijeljeni na pod-jednake dijelove; prije bi pravilo bilo, da jedno ili drugo tog trenutka
ovladava slikom i daje naziv bolesti, ali je ono, to je zajedniko svim tim oblicima, dovoljno oevidno.
Ipak je to zasigurno bjesomuna patnja. Vjerujem da niti najbujnijoj psihijatrijskoj mati ne bi uspjelo
iskonstruirati neto sline vrste, i kad se to ne bi moglo pred sobom gledati svakoga dana, ovjek se ak ne bi
odluio niti povjerovati u ta-ko neto. Ali, nemojte misliti da bolesniku imalo pomaete ako ga nagovarate da
se razonodi, da se ne bavi tim budalastim mislima, te da se umjesto svojih igrarija, zapone baviti neim
pametnijim. To eli i on sam, jer je posve svjestan, dijeli vau prosudbu o svojim opsesijskim simptomima,
on ih ak sam i iznosi pred vas. Samo, on ne moe drugaije; ono to kod op-sesijske neuroze prodre u in,
to je noeno jednom energijom, za koju nam vjerojatno nedostaje usporedba iz normalnog & evnog
ivota. On moe samo jedno: pomicati, zamjenjivati, umjesto jedne budalaste ideje na njeno mjesto staviti
drugu, poneto oslabljenu, od jedne bojazni ili zabrane napredovati ka nekoj drugoj, umjesto jednog
ceremonijala zapoeti s izvoe-njem nekog drugog. On moe prisilu pomaknuti, ali ne i uki-nuti. Sposobnost
pomicanja svih simptoma, i to daleko od nji-hova izvornog oblika, glavna je osobina njegove bolesti; osim
toga, uoava se da se u njegovom stanju naroito otro izdva-jaju suprotnosti (polariteti) kojima je proet
duevni ivot. Pored prisile s pozitivnim ili negativnim sadrajem, na intelek-tualnom podruju se javlja
sumnja koja postupno poinje nagrizati i ono, to je obino najsigurnije. Cjelina srlja ka sve vie rastuoj
neodlunosti, nedostatku energije, ogranienju slobode. Pri tome je opsesijski neurotiar izvorno bio vrlo
energino nastrojene naravi, esto i neuobiajene tvrdo-glavosti, u pravilu intelektualno nadaren u
natprosjenoj mjeri. On se uglavnom dovinuo do etikog razvitka zavidne visine, pokazuje se i vie no
savjesnim, i vie no uobiajeno is-pravnim ovjekom. Moete zamisliti kako je bio potreban zaista marljiv
rad, da bi se barem upola snalo u tom proturje-nom sklopu karakternih osobina i simptoma bolesti. Mi
trenut no niti ne teimo niemu drugom, no da shvatimo neke simp-tome ove bolesti, da ih moemo
protumaiti.
Moda biste s obzirom na nae rasprave prvo eljeli saz-nati, kako se suvremena psihijatrija odnosi
prema problemima opsesijske neuroze. Ali, to je siromano poglavlje. Psihijatrija daje naziv razliitim
prisilama, ali inae nita dalje ne govori o njima. No, zato naglaava da su nositelji takvih simptoma
degenerirani. To je malo zadovoljstva, zapravo procjena vri-jednosti, jedna osuda umjesto objanjenja.
Trebali bismo mo-da pomisliti da se kod ljudi koji odskau od ove vrste pojav-ljuju sve mogue nastranosti.
No, mi vjerujemo da osobe, koje razviju takve simptome, ve po svojoj prirodi moraju biti neto drugaije od
ostalih ljudi. Ali, elimo upitati: jesu li oni vie degenerirani od ostalih nervoznih bolesnika, primjerice od
histerinih, ili od onih oboljelih od psihoza? Osobina je, oito, opet isuvie openita. Moe se samo dvojiti
da li je uope i opravdana, kad se sazna da se takvi simptomi pojavljuju i kod vrsnih ljudi s izrazito visokim
sposobnostima djelovanja, zna-ajnima i za ope dobro. Zahvaljujui njihovoj vlastitoj dis-kreciji i laima
njihovih biografa, obino saznajemo vrlo malo intimnog o naim uzorima i velikim ljudima, no ipak se

dogodi da je netko od njih fanatian zagovornik istine, kao Emile Zo-la, pa tada od njega samog saznajemo,
od koliko je neobinih prisilnih navika patio itavog svog ivota.
Psihijatrija si je ovdje pribavila izlaz govorei o degeneres superieurs (degeneraciji nadmonih). Lijepo
- no, kroz psiho-analizu smo stigli do otkria, da se ovi nastrani opsesijski sim-ptomi kao i druge patnje, i
kao i kod drugih ljudi koji nisu de-generirani, ipak mogu trajno otkloniti. Meni je i samom to es-to
uspijevalo.
Izloit u vam samo dva primjera analize ovih opsesijskih simptoma, od kojih je jedan iz mojih starih
prouavanja, i ne znam ga zamijeniti ljepim, a drugi je postignut tek nedavno. Ograniavam se na samo tako
malen broj, jer kod takvog jednog izlaganja treba biti vrlo opiran, i zai u sve pojedinosti.
Jedna dama nadomak tridesete godine, koja je patila od najteih opsesijskih pojava i kojoj bih vjerojatno
pomogao, da jedan podmukli sluaj nije upropastio sav moj rad - izmeu ostalih, izvodila je vie puta
dnevno i sljedeu neobinu pri-silnu radnju. Odjurila bi iz svoje sobe u susjednu sobu, zaus-tavila bi se tamo
na posve odreenom mjestu, pored stola smjetenog u sredini, pozvonila bi svojoj sobarici, izdala joj neki
sasvim beznaajan nalog ili je ak otpustila i bez njega, te zatim iznova odjurila nazad. To zasigurno nije bio
nikakav teak simptom patnje, no ipak je izazivao znatielju. Razja-njenje se i nalo na najnezamisliviji,
najnepobitniji nain, i to uz iskljuenje bilo kakvog doprinosa od strane lijenika. Uop-e niti ne znam kako
bih i bio nadoao do slutnje o smislu ove prisilne radnje, do prijedloga o njenom tumaenju. Jer, koliko god
bih esto upitao bolesnicu: Zato to radite? Sto je smisao toga?, ona bi odgovarala: Ja to ne znam. Ali,
jednog dana, nakon to mi je uspjelo pobijediti njeno veliko naelno protiv-ljenje, odjednom je spoznala i
ispriala ono, to pripada toj prisilnoj radnji. Prije vie od deset godina udala se za znatno starijeg ovjeka,
koji se u prvoj branoj noi pokazao impo-tentnim. U toj je noi nebrojeno puta iz svoje jurio u njenu sobu
da bi ponovio pokuaj, no svaki put bezuspjeno. Ujutro je srdito rekao: ovjek se treba stidjeti pred
sobaricom, kad e namjetati krevet, pa je zgrabio boicu crvenog mastila koja se sluajno nala u sobi, te
izlio njen sadraj na postelju, no ne ba na mjesto na kojem bi se takva jedna mrlja imala pravo pojaviti. U
poetku nisam shvaao to bi ovo sjeanje trebalo imati zajednikog s prisilnom radnjom o kojoj se radi-lo,
jer sam jedino u ponavljanju jurnjave iz jedne sobe u drugu pronalazio neko slaganje, a moda i u
pojavljivanju sobarice. Tada me pacijentica odvela do stola u drugoj sobi, i dopustila mi da na stolnjaku
otkrijem veliku mrlju. Takoer je objasni-la, da kod stola uvijek stoji tako, da sobarica - kad je pozove, ne
moe previdjeti mrlju. Sad se vie nije moglo dvojiti u intimnu povezanost izmeu onog prizora u prvoj
branoj noi i njenog dananjeg prisilnog djelovanja, ali je iz toga trebalo jo tota nauiti.
Prije svega, postalo je jasno da se pacijentica identificira sa svojim suprugom; ona glumi njega,
ponavljajui njegovu jurnjavu iz jedne sobe u drugu. Zatim, da bismo ostali u tom izjednaavanju, moramo
priznati da je postelju i posteljno rublje zamijenila stolom i stolnjakom. To se inilo proizvolj-nim, no mi
nismo uzalud prouavali simboliku sna. I u snu se isto tako esto moe vidjeti stol, koji se meutim treba
protu-maiti kao postelja. Stol i postelja zajedno predstavljaju brak, pa zato jedno moe lako stati na mjesto
onog drugog.
Ovim bi ve bio iznijet dokaz da je prisilna radnja puna smisla; ini se da je ona prikaz, ponavljanje
onog toliko znaajnog prizora. No, nismo primorani zaustaviti se jedino kod ovog privida; kad istraimo
odnos izmeu ovo dvoje, vjerojatno emo doi i do razjanjenja o neem dubljem, o na-mjeri prisilne radnje.
Njena jezgra oevidno je pozivanje sobarice, kojoj se mrlja stavlja pred oi, u suprotnosti s napomenom
njenog supruga: ovjek bi se trebao stidjeti pred djevojkom. Dakle, on - iju je ulogu sada preuzela ona ovdje se ne stidi pred djevojkom, pa je prema tome i mrlja na svom pravom mjestu. Vidimo, dakle, ona nije
samo jed-nostavno ponovila itav prizor ve ga je nastavila, pri tome ak i ispravila, izokrenula u ispravno.
No, time je ispravila i ono drugo, to je one noi bilo toliko neugodno, i to je ui-nilo potrebnim onaj izlaz s
crvenim mastilom, naime - impo-tenciju. Prisilna radnja, dakle, govori: ne, nije istina, on se ne bi trebao
stidjeti pred sobaricom, on nije bio impotentan; ovu elju ona svojim sadanjim djelovanjem predstavlja kao
ispu-njenu, na isti nain kao i u snu, to slui nastojanju da se su-pruga uzdigne iznad njegova ondanjeg
neuspjeha.

Na ovo se nadovezuje i sve ostalo, to bih vam mogao is-priati o toj dami; tonije reeno: sve to i
inae znamo o njoj, ukazuje nam put k ovakvom tumaenju inae po sebi neshva-tljive prisilne radnje. ena
ve godinama ivi odvojeno od svog supruga, i bori se s namjerom da svoj brak razvrgne i sudski. No, nema
niti govora o tome, da je ona slobodna od njega; ona je prinuena ostati mu vjerna, povlai se od cijelog
svijeta kako ne bi dola u iskuenje, u svojoj mati ona ispri-ava i uzdie njegovu narav. Da, najdublja je
tajna njene bo-lesti da njome titi svog supruga od zlih ogovaranja, opravda-va svoju prostornu razdvojenost
od njega i njemu omoguuje udoban odvojeni ivot. Tako analiza izravnim putem odvodi od posve
bezazlenog prisilnog djelovanja do najunutarnije jezgre jednog sluaja bolesti, no istovremeno nam odaje i
ni-malo nevaan, znatan dio tajne opsesijske neuroze openito. Rado vas ostavljam da malo zastanete na
ovom primjeru, jer on objedinjuje uvjete koji se nee, kako i treba, zahtijevati od svih sluajeva. Tumaenje
simptoma ovdje je jednim udarcem pronala sama bolesnica, bez navoenja ili mijeanja analiti-ara, a
uslijedilo je kroz povezanost s jednim dogaajem koji nije, kao inae, pripadao nekom zaboravljenom
djejem raz doblju, ve se dogodio u zrelom ivotu bolesnice te neutrnut ostao u njenu sjeanju. Svi
prigovori, koje kritika inae iznosi protiv naih tumaenja simptoma, odbijaju se o ovaj pojedi-nani sluaj.
Naravno, ne moe uvijek ba sve biti tako dobro.
I jo neto! Niste li zapazili kako nas je ova beznaajna prisilna radnja uvela u intimnost pacijentice?
Neka ena niti ne moe ispripovijedati bilo to, to bi bilo intimnije od povi-jesti njene prve brane noi; da
li bi trebalo biti sluajno i bez daljnje vanosti to, da smo dospjeli upravo do intimnosti nje-nog spolnog
ivota? Naravno, to bi mogla biti i posljedica mog odabira, koji sam ovaj put pogodio. No, nemojmo prebr zo
procijenjivati, nego se okrenimo jednom drugom primjeru posve drugaije vrste, uzoru za onu vrstu koja se
esto do-gaa, naime - ceremonijalu spavanja.
Jedna devetnaestogodinja, punaka i nadarena djevojka, jedino dijete svojih roditelja, koje nadilazi i
obrazovanjem i in-telektualnom ustrinom, bila je kao dijete divlja i obijesna, no tijekom posljednje godine
se bez nekog vidljivog vanjskog utjecaja pretvorila u nervoznu osobu. Naroito je vrlo razdra-ljiva prema
majci, uvijek je nezadovoljna, deprimirana, nagi-nje neodlunosti i dvojbi, te konano izrie priznanje, da se
vi-e ne moe sama kretati trgovima i veim ulicama. Neemo se isuvie baviti njenim sloenim stanjem
bolesti, koje je zahtije-valo barem dvije dijagnoze - agorafobiju i opsesijsku neurozu, ve emo se samo
zadrati na tome, da je ta djevojka razvila i jedan obred prije spavanja, zbog kojeg su patili i njeni roditelji.
Moe se rei, da i svatko normalan ima u odreenom smislu svoj obred prije spavanja, ili dri do oblikovanja
odre-enih uvjeta, ije ga neispunjavanje ometa da bi utonuo u san; on je prijelaz iz budnog ivota u stanje
spavanja dotjerao u odreene oblike koje onda svake veeri ponavlja na isti nain. Ali sve to to zdravi
zahtijevaju od uvjeta za spavanje, moe se shvatiti na razuman nain, a kad vanjske okolnosti uine potrebnom neku izmjenu, oni joj se podvrgavaju lako i bez tro-enja mnogo vremena. Meutim, patoloki
obred je nepopus-tljiv, on se zna nametnuti i uz najvee rtve, zaklanjajui se istodobno iza nekog razumnog
obrazloenja, a pri povrnom se promatranju ini udaljenim od normalnog samo po izvjes-noj pretjeranoj
briljivosti. Ali, sagleda li se izbliza, moe se primijetiti da je taj prekriva - isuvie kratak, da obred obuhvaa i neke odredbe koje daleko nadilaze razumno obrazlo-enje, kao i druge, koje mu se izravno protive.
Naa pacijenti-ca naglaava kao motiv svojih nonih opreznosti to, da joj je za spavanje potreban mir, pa
mora iskljuiti sve izvore bilo ka-kvih zvukova. U ove se svrhe obavljaju dvije stvari: zaustavl-ja se velik sat
u njenoj sobi, a i svi se ostali satovi uklanjaju iz njene sobe, pa ak ne podnosi niti svoj maleni runi sat na
nonom ormariu. Lonci za cvijee i vaze redaju se na pisai stol tako, da tijekom noi ne bi mogli pasti,
slomiti se i omesti je u spavanju. Ona zna da ove propisane mjere mogu nai samo prividno opravdanje kroz
taj nalog za mirom; kucanje malog sata ne bi se ulo ak i kad bi ostao leati na nonom ormariu, a mi smo
svi imali iskustvo, da ravnomjerno kuca-nje sata s klatnom nikad ne ini smetnje pri spavanju, nego ak prije
djeluje uspavljujue. Ona takoer priznaje, da je i straho-vanje - kako bi lonci za cvijee, i vaze ostavljene na
svome mjestu mogle tijekom noi same od sebe pasti i razbiti se -daleko od svake vjerojatnosti. Za ostale
propise obreda izo-stavlja se oslanjanje na nalog za mirom. Da, njen zahtjev, da vrata izmeu njene i spavae
sobe roditelja ostanu napola otvorena, a ije izvrenje osigurava tako da ugura razliite predmete u otvorena
vrata, ini se da naprotiv potie izvor ometajuih umova. No, najvanije se odredbe odnose na samu

postelju. Jastuk ne smije dodirivati drveni dio postelje na onom dijelu, gdje joj se nalazi glava. Jastui za
glavu ne smije biti na ovom velikom smjeten nikako drugaije, ve samo tako da oblikuje romb; potom
glavu polae tono u samu sredinu uzdunog presjeka tog romba. Perinu (Duchent, kako mi to nazivamo u
Austriji) - atr. tuhicu, op.p.) - prije prekrivanja treba tako dobro protresti, da onaj donji dio koji prekriva
noge postane sasvim debeo, ali zatim ne proputa pri-tiskanjem iznova izravnati i rasporediti ovu gomilu.
Dopustite mi da izostavim druge, esto vrlo sitniave po-jedinosti ovog obreda; ne bi nas nauili nita
novo, a odvukli bi nas predaleko od naih namjera. Ali, nemojte previdjeti da se sve ovo ne odvija ba posve
glatko. Pri tome uvijek posto-ji i zabrinutost, da nije sve uinjeno kako valja; mora se prov-jeravati,
ponavljati, sumnja odlikuje sad jednu, sad drugu od predostronosti; ishod svega je takav, da se utroi jedan
do dva sata, tijekom kojih sama djevojka ne moe spavati, a ne doputa niti da zaspu njeni potreseni roditelji.
Analiza ovih muenja nije krenula onako jednostavno kao analiza prisilne radnje kod nae ranije
bolesnice. Morao sam djevojci iznijeti slutnje i dati joj prijedloge tumaenja, koje bi svaki put odbila jednim
odlunim ne, ili ih prihvatila pre-zrivom sumnjiavou. No, nakon ove prve odbijajue reak-cije,
uslijedilo je i vrijeme u kojem se i sama zabavila ponu-enim joj mogunostima, prikupljajui pomisli o
njima, stva-rajui prisjeanja, uspostavljajui povezanosti sve dok nije sva tumaenja, proizala iz vlastitog
rada i prihvatila. U onoj mjeri u kojoj se to dogaalo, ona je poputala i u izvrenju svojih prisilnih
propisanih mjera, pa se i prije zavretka lije-enja odrekla svog cjelokupnog obreda. Morate takoer zna-ti,
da analitiki rad kakav mi danas obavljamo gotovo isklju-uje dosljednu obradu pojedinih simptoma, sve
dok se ne do-vri njegovo cjelokupno rasvjetljavanje. ak se postaje prinu-en uvijek iznova naputati jedan
predmet, i siguran da e se iznova naii na njega, ali u vezi s neim drugim. Dakle, tuma-enje simptoma
koje u vam sad izloiti zapravo je sinteza re-zultata, za kojima se potraga tijekom vremena protegla i na
tjedne, pa i mjesece, te bila prekidana i drugim poslovima.
Naa je pacijentica zapoela polagano razumijevati, da je iz svojih priprema za no protjerala sat kao
simbol enskog spolnog organa. Sat, za koji mi inae poznajemo i drugaija simbolina tumaenja, dospio je
do ove spolne uloge zbog svoje povezanosti s periodinim dogaajima i ravnomjernim intervalima. Neka se
ena moe pohvaliti, primjerice, da joj je mjesenica tako pravilna, kao satni mehanizam. Ali, strahova-nje
nae pacijentice naroito se usmjerilo protiv kucanja sata, koje bi je moglo omesti u spavanju. Kucanje sata
treba uspo-rediti s pulsiranjem klitorisa prilikom seksualne uzbuenosti. Zbog ovog se, njoj nemilog
osjeaja, uistinu nekoliko puta probudila iza sna, pa se sad ovaj strah od erekcije iskazivao u nalogu koji je
glasio, da se iz njene blizine u nono doba uklo-ne svi satovi koji rade. Lonci sa cvijeem i vaze isto su tako,
kao i sve posude, enski simboli. Dakle, niti zabrinutost, da oni ne bi nou pali i razbili se, takoer nije
umakla dobrom smis-lu. Poznajemo vrlo rasprostranjen obiaj, da se prilikom za-ruka razbije neka posuda ili
tanjur. Svakome od prisutnih pri-pada po jedan slomljeni komadi, to se smije shvatiti kao ot-kupljivanje
njihovih zahtjeva na vjerenicu, sa stanovita bra-nog ureenja prije monogamije. Uz ovaj dio svog obreda
djevojka je iznijela i jednu uspomenu, a i nekoliko pomisli. Jednom je kao dijete pala s nekom staklenom ili
glinenom posudom, razrezavi pri tome prst uz obilno krvarenje. Kad je odrasla, i kad su joj postale poznate
injenice o seksualnom odnosu, kod nje se javila prestravljena ideja o tome, da prve brane noi nee krvariti
i tako se dokazati kao djevica. Njene predostronosti protiv slamanja vaza znaile su, dakle, od-bacivanje
cijelog ovog spleta koji je imao veze s djevian-stvom i krvarenjem prilikom prvog snoaja, ali isto tako i
od-bacivanje straha od krvarenja, kao i suprotnog straha da krva-renja nee biti. A s uklanjanjem umova
koje je podvrgla ovim mjerama imale su zapravo tek udaljene veze.
Sredinji smisao svog obreda razotkrila je jednog dana, kad joj je odjednom sijevnulo razumijevanje
propisa, da jastuk ne smije dodirivati stijenku postelje. Jastuk joj je oduvijek predstavljao enu, rekla je, a
uspravna drvena pregrada mukarca. Ona je, dakle, eljela - a mi smijemo dodati, na magijski nain meusobno udaljiti mukarca i enu, to zna-i - razdvojiti roditelje jedno od drugoga, ne dopustiti im da
doe do branog odnosa. Isti je cilj pokuavala na izravniji nain postii i ranije, prije no to je oblikovala
obred . Glu-mila bi strah, ili postojeu sklonost strahu iskoristila tako da se nisu smjela zatvarati vrata koja
su povezivala spavau sobu roditelja i djeju sobu. Taj je zahtjev ostao odran i u njenom sadanjem obredu.
Na taj si je nain pribavila priliku za pris-lukivanje roditelja, no - koristei se njome, istovremeno i

nesanicu, to je trajala niz mjeseci. Nezadovoljna ometanjem roditelja na ovaj nain, neko je vrijeme potom
uspijevala izvesti, da s vremena na vrijeme smije i sama spavati izmeu oca i majke u njihovoj branoj
postelji. Tada se jastuk i drvena pregrada uistinu nisu niti mogli sastati. I konano, kad je ve bila toliko
velika da se tijelom vie nije mogla udobno zavui u postelju i pronai mjesto izmeu roditelja, svjesnim je
glumatanjem straha postigla, da majka zamijeni svoje mjesto spavanja s njom, te joj ustupi vlastito mjesto
pored oca. Ova je situacija zasigurno i postala ishodite fan-tazme, ija se posljedica i osjea u obredu.
Ako je jastuk bio ena, tada je imalo smisla i ono protre-sanje perine sve dok se perje ne bi nalo posve
dolje, i obliko-valo zadebljanje. To je znailo uiniti enu trudnom; no, ona ne bi propustila iznova ukloniti
ovu trudnou, jer je godinama ivjela u strepnji da e odnos roditelja imati kao posljedicu i drugo dijete, te
joj tako pribaviti suparnika. S druge strane, ako je veliki jastuk bio majka, tada je jastui za glavu mogao
predstavljati samo kerku. Zato se taj jastui morao poloiti ba u obliku romba, a njena glava smjestiti
upravo na njegovu sredinju crtu? Lako se prisjetila toga, da je romb bio kao runa otvorenih enskih spolnih
organa ponavljan na svim zidovi-ma. Znai, ona sama je glumila mukarca, oca, a muki je ud zamijenila
svojom glavom. (Usporedi simboliku odrubljiva-nja glave za kastraciju).
Razbludne stvari, rei ete, koje bi se trebale vrzmati gla-vom edne djevojke. Priznajem, no - ne
zaboravite, te stvari nisam osmislio ja, nego sam ih samo protumaio. Takav jedan obred prije spavanja
takoer je neto neobino, i neete moi zanemariti usklaenost izmeu obreda i fantazmi koje nam prua
tumaenje. Ali, meni je vanije da primijetite kako se ovdje s obredom nije uskladila samo jedna jedina
fantazma, ve itav njihov niz, koji svakako negdje ima i svoju toku sjecita. Takoer, i da propisi obreda
prikazuju seksualne elje sad pozitivnima, a sad negativnima, te da djelomino slue njihovu zastupanju, a
djelomino i obrani od njih.
Iz analize ovog obreda moglo bi se takoer uiniti i vie, kad bi se ona dovela u ispravne veze s ostalim
simptomima bolesnice. No, na nas put ne odvodi tamo. Zadovoljite se nagovjetajem, da je ova djevojka
podlegla erotskoj poveza-nosti s ocem, iji se poeci vraaju u njene rane djeje godi-ne. Moda se upravo
zato i odnosi tako neprijateljski prema svojoj majci. Ne moemo previdjeti niti to, da nas je analiza tog
simptoma iznova dovela do seksualnog ivota bolesnice. Vjerojatno emo se tome uditi utoliko manje,
ukoliko emo ee stjecati uvid u smisao i namjere neurotskih simptoma.
Tako sam vam na dva odabrana primjera pokazao da i neurotski simptomi imaju svoj smisao, isto kao
omake i sno-vi, te da stoje u intimnoj vezi s doivljajima pacijenata. Mogu li oekivati da ete mi o ovom
nadasve znaajnom stavu po-vjerovati samo na temelju ova dva primjera? Ne. Ali, moete li vi od mene
zahtijevati da vam prepriavam toliko mnogo daljnjih primjera, dok se ne izjasnite kao uvjereni? Isto tako
ne, jer uz opirnost kojom obraujem svaki pojedini sluaj tre-bao bih samo dovrenju ove pojedinane toke
uenja o neurozama posvetiti jedan petosatni semestralni teaj. Zadovolja-vam se, dakle, time, to sam vam
dao uzorak za svoju tvrdnju, a dalje vas upuujem na obavjetenja iz literature - na klasina tumaenja
simptoma u prvom sluaju Breuera (histerija), na nevjerojatno rasvjetljavanje posve zatamnjenih simptoma
kod takozvane Dementia praecox (mladenakog ludila) C. G. Jun-ga, iz vremena kad je ovaj istraiva bio
samo psihoanalitiar i jo nije poelio postati prorokom, te u svakom sluaju na ra-dove, koji su od tada
preplavili nae asopise. Upravo takvih nam ispitivanja nimalo ne nedostaje. Analiza, tumaenje, pri-jevodi
neurotskih simptoma toliko su privukli psihoanalitiare, da su zbog njih u poetku zanemarili sve druge
probleme neu-rotiara.
Tko se od vas podvrgne takvom jednom nastojanju, zasi-gurno e stei snaan dojam o obilju dokaznog
materijala. No, naii e i na jednu potekou. Kako smo otkrili, smisao jednog simptoma lei u odnosu s
doivljajem bolesnika. to je simp-tom individualnije oblikovan, utoliko prije smijemo oekivati da se
uspostavi ova povezanost. Zadaa se tada gotovo postav-lja tako, da se za neku besmislenu ideju i neku
besmislenu rad-nju treba pronai ona protekla situacija, u kojoj je ta ideja bila opravdana, a radnja
odgovarala svrsi. Prisilna radnja nae pa-cijentice koja bi otrala do stola i pozvala sobaricu, izravan je uzor
za ovu vrstu simptoma. Ali, postoje i simptomi posve dru-gaije naravi, i to ak vrlo esti. Moraju se nazvati
tipinim simptomima bolesti, i u svim su sluajevima otprilike slini; kod njih individualne razlike

nestaju, ili se barem toliko sma-njuju, da njihovo povezivanje s individualnim doivljajem bo-lesnika i odnos
prema pojedinoj doivljenoj situaciji postaje otean.
Usmjerimo stoga na pogled iznova na ono, to se zove opsesijska neuroza. Ve je i obred spavanja nae
druge bolesnice sadravao dosta tipinih, a usto svakako i dosta indivi-dualnih crta, da bi omoguio
takozvano povijesno tumaenje. No, svi ovi opsesivno oboljeli imaju sklonost k ponavljanju, obavljanju
ritmikih radnji i izoliranju od ostalih. Veina njih isuvie pere. Bolesnici koji pate od agorafobije
(topofobije, straha od prostora), to se vie ne pripisuje opsesijskoj neurozi ve se oznaava kao histerija
strepnje, esto u svojim bolesnim slikama ponavljaju iste crte zamarajuom monotonijom, strepe od
zatvorenih prostorija, velikih otvorenih mjesta, dugakih prostranih ulica i aleja. Smatraju da su zatieni
prati li ih poz-nanik, ili ako automobil vozi za njima, i tako dalje. Na ovakvoj istovrsnoj podlozi pojedini
bolesnici ipak iskazuju svoje indi-vidualne uvjete, moglo bi se rei - raspoloenja, i to ona, koja u pojedinim
sluajevima jedna drugima izravno proturjee. Jedan se boji samo uskih ulica, drugi samo irokih, jedan se
moe kretati samo kad je na ulici malo ljudi, a drugi samo kad ih je mnogo. Isto tako, i pored sveg bogatstva
individualnih crta, histerija ima i mnoinu zajednikih, tipinih simptoma, za koje se ini da se lagano opiru
svom povijesnom izvoenju. Ne zaboravimo, to su oni tipini simptomi po kojima se orijenti-ramo kod
postavljanja dijagnoze. Ako smo uistinu u nekom sluaju histerije povezali neki tipian simptom s nekim dogaajem ili lancem slinih dogaaja, primjerice - histerijsko povraanje s posljedicom niza dojmova
gnuanja, tada emo biti zbunjeni kad nam analiza u nekom drugom sluaju povra-anja razotkrije posve
drugaiji niz doivljaja, koji su vjerojat-no djelovali. Tada ubrzo izgleda kao da histerine osobe iz nepoznatih razloga moraju povraati, a da su povijesni povodi koje nudi analiza zapravo samo izgovori, koje ta
unutranja nunost iskoritava kada se sluajno pojave.
Tako ubrzo dolazimo do tune spoznaje da moemo, do-due, na zadovoljavajui nain razjasniti smisao
individualnih neurotinih simptoma, ali da nas nae umijee ostavlja na cje-dilu kad se radi o njihovim
mnogo eim, tipinim simpto-mima. Dodajmo tome, da vas jo uope nisam niti upoznao sa svim
potekoama koje se pojavljuju pri dosljednom praenju povijesnog tumaenja simptoma. To niti neu
uiniti, jer -iako nemam namjeru da vam bilo to uljepavam ili prikri-vam, ipak vas ne smijem smesti i
dovesti u zabludu ve na po-etku naih zajednikih prouavanja. Tono je da smo uinili tek poetak ka
razumijevanju tumaenja simptoma, no elimo se zadrati na postignutom, i tek korak po korak napredovati
ka za sada jo nerazumljivom. Pokuavam vas, dakle, utjeiti razmiljanjem, da se ipak ne moe pretpostaviti
neka temelj-na razlika izmeu jedne i druge vrste simptoma. Ako indivi-dualni simptomi tako oevidno
ovise o doivljajima bolesni-ka, tada za tipine simptome ostaje mogunost, da se i oni od-nose na neki
doivljaj koji je sam po sebi tipian, zajedniki svim ljudima. Ostale crte, koje se redovito iznova vraaju u
neurozi, mogle bi biti openite reakcije koje bolesnicima namee priroda bolesnih promjena, kao to je
ponavljanje ili sumnja u opsesijskoj neurozi. Ukratko, nemamo razloga da prerano izgubimo nadu; vidjet
emo to e se dalje pojaviti.
I kod uenja o snovima stojimo pred jednom vrlo slinom potekoom. U naim ranijim raspravama o
snu nisam je mo-gao obraditi. Manifestni sadraj snova daleko je raznovrsniji i individualno razliitiji, a mi
smo opseno prikazali to se analizom dobiva iz tih sadraja. No, uz to postoje i snovi koji se isto nazivaju
tipinima, koji se na isti nain javljaju svim ljudima, snovi jednako oblikovanog sadraja, i koji pred tumaenje postavljaju iste potekoe. To su snovi o padanju, le-tenju, lebdenju, plivanju, sputanosti, o vlastitoj
nagosti, te odreeni drugi snovi strepnje, koji nam daju sad ovo, a sad ono tumaenje kod iste osobe, bez da
se dopire do razjanjenja monotonije i njihova tipinog pojavljivanja. Ali, i kod ovih snova primjeujemo da
se kroz individualno promjen-ljive dodatke ipak oivljava jedan zajedniki temelj; moda e se ipak i oni
moi podvrgnuti razumijevanju ivota snova -bez prinude, no proirenjem naih saznanja koja smo stekli na
drugim snovima.

XVIII. predavanje FIKSIRANJE

NA TRAUMU. NESVJESNO

Moje dame i gospodo! Proli put sam rekao, da nastavak na-eg rada elimo nadovezati na naa dosadanja
otkria, a ne na nae sumnje. Jo uope nismo niti izrekli dva najzanim-ljivija zakljuka, koji se mogu izvesti
iz dviju analiza, to su nam posluile za uzor.
Kao prvo: obje pacijentice ostavljaju na nas dojam kao da su fiksirane na jedan odreeni dio svoje
prolosti, ne znaju ka-ko bi se toga oslobodile, pa su se zato otuile i svojoj sada-njosti, i budunosti.
Zavukle su se u svoju bolest kao to su se u ranijim vremenima obiavali povlaiti u samostan, da bi ta-mo
dovrili neku teku ivotnu sudbinu. Za nau prvu paci-jenticu stvarno naputanje braka i supruga joj je i
pripremilo takvu zlu kob. Kroz svoje simptome ona nastavlja proces sa svojim suprugom; ve smo nauili
prepoznavati one glasove koji ga zagovaraju, koji ga opravdavaju, uzdiu, ale zbog njegova gubitka. I iako
je jo mlada i poeljna drugim mu-karcima, poduzela je sve stvarne i imaginarne (magijske) mjere opreza,
kako bi mu sauvala svoju vjernost. Ne pokazu-je se pred stranim oima, zapostavlja svoj izgled, ali se ne
usuuje niti brzo ustati sa stolca na kojem je sjedila, odbija se potpisati svojim imenom, nikome ne moe
uruiti poklon s motivacijom, da nitko ne smije imati bilo to od nje.
Kod nae druge pacijentice, mlade djevojke, erotska ve-zanost na oca nastala je jo u godinama prije
puberteta, a za njen ivot znai to isto. I ona je za sebe donijela zakljuak da se ne moe udavati sve dok je
tako bolesna. Smijemo nagaati da je tako bolesna i postala zato, da se ne bi trebala udavati, te da bi mogla
ostati uz oca.
Ne smijemo odbiti pitanje - kako, na koji nain i iz kojih motiva se dospijeva u jedan tako neobian i
tako nepovoljan stav prema ivotu? Pretpostavimo da je takvo ponaanje ope-nita znaajka neuroze, a ne
neka naroita osobenost ovih dvi-ju bolesnica. No, to je zaista jedna opa, praktiki vrlo znaaj-na crta svake
neuroze. Prva Breuerova histerijska pacijentica bila je na slian nain fiksirana na vrijeme u kojem je njegovala svog teko oboljelog oca. Usprkos svom ozdravljenju, ona je na neki nain zakljuila svoj ivot; istina,
postala je zdrava i sposobna za djelovanje, ali je izbjegavala uobiajenu sudbinu ene. Kod svakog od naih
bolesnika moemo kroz analizu uvidjeti, da se on u svojim simptomima bolesti i u zakljucima koje iz njih
izvodi zapravo vratio u neko odre-eno razdobljesvoje prolosti. U velikom je broju sluajeva odabrao za to
ak i vrlo ranu fazu svoga ivota, doba svog djetinjstva, i - ma koliko vam to moglo zazvuati smijeno, ak i
doba svog postojanja kao dojeneta.
Sljedeu analogiju za ovaj stav naih nervoznih osoba nu-de oboljenja, za koja rat upravo sada doputa
da nastaju na-roitom uestalou, takozvane traumatske neuroze. Naravno, takvih je sluajeva bilo i prije
rata - nakon sudara vlakova i drugih stranih ivotnih opasnosti. Traumatske neuroze nisu u osnovi iste kao
spontane neuroze, koje obiavamo analitiki istraivati i obraivati; ni nama takoer jo nije uspjelo da ih
podvrgnemo naim stajalitima pa se nadam da u vam jed-nom moi razjasniti, u emu se sastoji ovo
ogranienje. No, u jednoj se toki smije istaknuti posvemanja podudarnost. Tra-umatske neuroze pruaju
jasne nagovjetaje toga, da im se u samom temelju nalazi fiksiranje na trenutak traumatine ne-sree. Ovi
bolesnici redovito u svojim snovima obnavljaju traumatsku situaciju; tamo, gdje se dogaaju napadi histerijskog oblika koji doputaju analizu, ispostavlja se da napad odgovara potpunom premjetanju osobe u tu
situaciju. Go-tovo kao da ovi bolesnici nisu mogli nadvladati tu traumati-nu situaciju, kao da ona jo uvijek
stoji pred njima i ovog tre-nutka, kao neobavljena zadaa, pa mi posve ozbiljno prihva-amo ovakvo
shvaanje; jer, ono nam pokazuje put do jednog - nazovimo ga tako, ekonominog - promatranja duevnih
procesa. Da, izraz traumatski nema nikakvog drugog smisla, osim ekonominog. Tako nazivamo jedan
dogaaj, koji u kratkom vremenu duevnom ivotu donosi takvo jedno sna-no narastanje podraaja, da
njegovo savladavanje ili dovra-vanje ne uspijeva na uobiajeni nain, iz ega moraju proizai trajni
poremeaji u pobuivanju energije.

Ova nas analogija mora navesti na to, da traumatskima opiemo i one dogaaje na koje su, ini se,
fiksirani nai ner-vozni pacijenti. Na ovaj bi nam se nain obeao i jedan vrlo jednostavan uvjet za neurotska
oboljenja. Neuroza bi se mo-gla usporediti s traumatskim oboljenjem, te bi nastajala zbog nesposobnosti da
se rijei neki afektivno isuvie snano na-glaen doivljaj. Tako je zaista i glasila prva formula, u kojoj smo
Breuer i ja 1893. / 1895. godine postavili teoretsku raz-radu naih novih zapaanja. Takav sluaj, kakav je
bio taj nae prve pacijentice, mlade ene odvojene od supruga, vrlo se dobro podvrgava ovom shvaanju.
Ona nije preboljela ne-ostvarivost svog braka pa se vezala uz ovu traumu. Ali, ve nam je na drugi sluaj djevojka fiksirana na svog oca, po-kazao da ova formula nije ba sveobuhvatna. S jedne je strane takvo
zaljubljivanje djevojice u oca toliko uobiajeno i tako esto nadvladano, da bi oznaka traumatino
izgubila svu svoju sadrinu; no, s druge strane se nala povijest ove boles-nice, koja je ovu prvu erotsku
fiksiranost u poetku nadvladala naoko posve nesmetano, a simptomi opsesijske neuroze iz-nova su izbili na
vidjelo tek poslije vie godina. Tu, dakle, predviamo potekoe, vee bogatstvo uvjeta za oboljenje, ali
takoer znamo da se traumatsko stajalite ne moe napustiti kao pogreno; morat e se umetnuti i svrstati
negdje drugdje.
Ovdje iznova prekidamo put kojim smo krenuli. Za sada nas on ne odvodi dalje, a mi moramo saznati
jo kojeta prije no to emo moi pronai njegov pravi nastavak. Primijetimo jo, u vezi predmeta fiksiranja
na jedno odreeno razdoblje prolosti, da takva pojava daleko nadilazi samu neurozu. Sva-ka neuroza sadri
takvo jedno fiksiranje, ali svako fiksiranje ne dovodi do neuroze, ne podudara se s njom, niti ne nastaje na
putu neuroze. Tugovanje je uzor i primjer afektivnog fiksiranja na neto to je proteklo, jer sa sobom donosi
najpotpunije ok-retanje od sadanjosti i budunosti. No, tugovanje se otro raz-likuje od neuroze, ak i po
prosudbi nestrunjaka. Nasuprot to-me, postoje neuroze koje se mogu nazvati patolokim oblikom
tugovanja.
Dogaa se i to, da ljudi zbog nekog traumatinog dogaaja koji uzdrma temelje njihova dotadanjeg
ivota dospijevaju u stanje obamrlosti, da u njima nestaje svako zanimanje za sada-njost i budunost, te da
ostaju trajno duevno zaokupljeni pro-lou; no, ovi nesretnici ne moraju pri tome postati i neuroti-ni. Ovu
crtu neuroze ne elimo, dakle, precijeniti kao osobi-nu, ma koliko ona inae bila redovita i znaajna.
No, vratimo se sad drugom rezultatu naih analiza, kod ko-jeg ne trebamo strahovati od nekog
naknadnog ograniavanja. Izvijestili smo o naoj prvoj pacijentici, kakve je besmislene prisilne radnje
izvodila i o kakvom je intimnom sjeanju pri ala kao o onom, koje tome pripada; kasnije smo istraili i
odb nos izmeu tih dviju stvari te razotkrili namjeru opsesijske radnje iz ove veze sa sjeanjem. Ali, posve
smo postrance ostavili jednu stvar, koja zasluuje nau punu pozornost. Sve dok je pacijentica ponavljala i
prisilnu radnju, nije znala da se ona nadovezuje na ono sjeanje. Povezanost izmeu ovih dvi-ju stvari njoj je
ostajala sakrivena; ona je morala istinito odgo-voriti, da ne zna pod kakvim to nagonima ini. Tada se odjednom pod utjecajem rada na lijeenju dogodilo da je pronala tu vezu, i da ju je mogla iskazati. No, jo uvijek
nije znala nita o namjeri, u slubi koje je i izvodila prisilnu radnju; o namjeri, da ispravi jedan neugodan dio
svoje prolosti, te da voljenog ovjeka postavi na jednu viu razinu. Trajalo je poprilino dugo i trebalo
mnogo napora da ona shvati i prizna mi, kako je takav jedan motiv sam za sebe mogao biti pokretaka snaga
njene prisilne radnje.
Povezanost s prizorom nakon neuspjele prve brane noi i njean motiv bolesnice zajedno su dali ono,
to smo nazvali smislom prisilne radnje. No, taj joj je smisao ostajao nepoz-nat u oba smjera, i u onome
od kuda, a i u onome zbog e-ga sve dok je obavljala tu prisilnu radnju. Dakle, u njoj su ta-da djelovali
duevni procesi, a prisilna radnja bila je naprosto njihov uinak; u normalnom duevnom stanju ona bi
opazila taj uinak, no nita od duevnih preduvjeta tog uinka ne bi doprlo do njene svjesne spoznaje. Ona se
ponaala jednako kao i hipnotizirani kojemu je Bernheim izdao nalog, da pet mi-nuta nakon buenja u
bolnikoj sobi otvori kiobran, i koji je izvrio dobiveni nalog u ve budnom stanju, ne znajui iznijeti
nikakav motiv za taj svoj in. Na takav jedan odnos stvari mis-limo kad govorimo o postojanju nesvjesnih
duevnih procesa. Usuujemo se izazvati itav svijet da poloi raune o tom stanju stvari i to na ispravniji
znanstveni nain, pa bismo se tada rado odrekli prihvaanja nesvjesnih duevnih procesa. Ali, do-tad emo
se pridravati ovog shvaanja, te samo rezigniranim slijeganjem ramena odbiti kao neshvatljivo kada nam

netko eli predbaciti kako nesvjesno nije nita stvarno u smislu zna-nosti, da je samo pomono sredstvo u
nevolji, une facon de parler. Neto, to nije stvarno, a iz ega proizlaze takva stvar na i opipljiva
djelovanja kakvo je i jedna prisilna radnja!
U osnovi, isto ovo susreemo i kod nae druge pacijentice. Ona je osmislila propis da jastuk ne smije
dodirivati stijenku kreveta i tog se propisa mora pridravati, iako ne zna odakle on potjee, to on znai i
kojem motivu zahvaljuje svoju snagu. Smatra li ga ona sama ravnodunim, ili se bori protiv njega, bijesni li
na njega, postavlja li si zadau da ga prekri - za nje-govo je izvrenje posve svejedno. Jer, on se mora
slijediti, a ona se uzalud pita - zato. Ipak se mora priznati da je u ovim simptomima opsesijske neuroze, u
tim predodbama i nago-nima za koje se ne zna otkuda se pojavljuju, koji se ponaaju tako otporno na sve
utjecaje inae normalnog duevnog ivota, koji na same bolesnike ostavljaju dojam kao da su presnani
posjetitelji iz nekog stranog svijeta, besmrtnici koji su se umijeali u vrevu smrtnika - dobiven najjasniji
naputak o jed-nom naroitom podruju duevnog ivota, iskljuenom od svega ostalog. Iz njih proizazi i put
- ne moe se promaiti -do uvjerenja o postojanju nesvjesnog u dui, i upravo stoga klinika psihijatrija, koja
poznaje jedino psihologiju svijesti, i ne zna to bi drugo s njima zapoela, osim da ih nazove po-kazateljima
jednog naroitog naina degeneracije. Naravno, same prisilne predodbe i prisilni nagoni nisu nesvjesni, kao
to niti izvravanje prisilnih radnji ne izbjegava svjesnom zapaanju. Oni ne bi niti postali simptomima, da
nisu prodrli do svijesti. Ali, nesvjesni su oni psihiki preduvjeti koje izvodimo iz analize, povezanosti u koje
ih unosimo tumae-njem, barem onoliko dugo dok ih radom na analizi ne uinimo svjesnima i bolesniku.
Dodajte sad tome da se takav odnos stvari, kakav smo ut-vrdili u oba naa sluaja, potvrdio i kod svih
simptoma svih neurotinih oboljenja, da je bolesniku uvijek i posvuda smisao simptoma nepoznat, te da
analiza redovito pokazuje kako su ti simptomi izdanci nesvjesnih procesa, koji se, meutim, pod raznovrsnim
povoljnim okolnostima mogu pretvoriti u svjes-ne; tako ete razumjeti da mi u psihoanalizi ne moemo
ostati bez nesvjesnog duevnog, te da smo navikli baratati njime kao neim smisaono opipljivim. Ali, moda
ete takoer shvatiti i koliko su malo za prosudbu tog pitanja sposobni svi oni drugi, koji nesvjesno poznaju
samo kao pojam, koji nisu nikada ana-lizirali, nikada tumaili snove, ili neurotine simptome pret-varali u
smisao i namjeru. I da za nae svrhe jo jednom izgo-vorimo: mogunost da se neurotinim simptomima
pridoda smisao pomou analitikog tumaenja, nepokolebljiv je dokaz za postojanje - ili, ako vam je tako
drae - za nunost prihva-anja nesvjesnih duevnih procesa.
Ali, to nije sve. Zahvaljujui jednom drugom otkriu Bre-uera, koje mi se ak ini sadrajno bogatijim i
u kojem nije imao suradnika, otkrivamo jo vie o odnosu izmeu nesvjes-nog i neurotinih simptoma. Ne
samo to je smisao simptoma u pravilu nesvjestan; izmeu te nesvjesnosti i mogunosti po-stojanja samih
simptoma postoji i odnos zastupanja. Ubrzo e-te me razumjeti. Kao i Breuer, elim ustvrditi sljedee: svaki
put kad naiemo na neki simptom, smijemo zakljuiti da kod bolesnika postoje odreeni nesvjesni procesi,
koji sadre smi-sao tog simptoma. Ali, takoer se trai da taj smisao i bude ne-svjestan, da bi se simptom
uope pojavio. Simptomi se ne obli-kuju iz svjesnih procesa; im odgovarajue nesvjesno postane svjesno,
simptom mora nestati. Ovdje odmah i odjednom pre-poznajete pristup terapiji, put kojim se simptomi mogu
dovesti do nestajanja. Na tom je putu Breuer uistinu i izlijeio svoju histerijsku pacijenticu, to znai oslobodio je njenih simpto-ma; pronaavi tehniku kojom joj je nesvjesne procese to su sadravali smisao
simptoma doveo do svijesti, pa su ti simpto-mi nestali.
Ovo Breuerovo otkrie nije bilo rezultat nekog nagaanja, ve prouavanja sto je posreilo, i koje je
omoguila susretlji-vost bolesnice. Ne morate se sad muiti time da to shvatite svoenjem na neto drugo,
vama ve poznato, nego u tome tre-bate prepoznati jednu novu osnovnu injenicu, uz iju e pomo i mnogo
to drugo postati razjanjivo. Stoga mi dopus-tite da vam to isto ponovim, ali izraavajui na drugi nain.
Simptomska tvorba je zamjena za neto drugo, sto je izos-talo. Odreeni duevni procesi uobiajeno se
razvijaju tako da-leko, da se svijest s njima upoznaje. To se nije dogodilo, ve je zbog toga iz prekinutih, na
neki nain poremeenih procesa koji su morali ostati nesvjesni, proizaao simptom. Dogaa se, dakle, neto
kao mijena; kad se uspije u njenu ponitavanju, li-jeenje neurotinih simptoma rijeilo je svoju zadau.
Breurovo je otkrie jo i danas temelj psihoanalitikog li-jeenja. Stav - da simptomi iezavaju kad se
njihovi nesvjes-ni preduvjeti uine svjesnima - bio je potvren u svim dalj-njim istraivanjima, iako se

nailazi na najudnije i najneoeki-vanije potekoe kad se poduzima pokuaj njegove praktine izvedbe.
Nae lijeenje djeluje tako, da nesvjesno pretvara u svjesno, a djelotvorno je samo ukoliko doe u poloaj da
ovu promjenu i izvri.
A sad na brzinu jedno odmicanje od predmeta, kako ne bi-ste dospjeli u opasnost da si terapeutski rad
predoite kao isu-vie lagan. Prema naim dosadanjim izlaganjima, neuroza bi bila posljedica neke vrste
neznanja, nepoznavanja duevnih procesa za koje bi se ipak trebalo znati. To bi znailo i snano
pribliavanje poznatim Sokratovim uenjima, iz kojih slijedi da su ak i poroci utemeljeni na neznanju. Sad
e neki lije-nik, iskusan u analizi, u pravilu lako razaznati koji su to du-evni osjeaji ostali nesvjesni kod
pojedinih bolesnika. Ne bi mu, dakle, trebalo teko pasti niti izljeenje bolesnika, kad ga zahvaljujui svome
znanju oslobaa njegova vlastitog nezna-nja. Barem bi jedan dio nesvjesnog smisla simptoma mogao biti
lako rjeiv na ovaj nain, dok o drugom dijelu - o pove-zanosti simptoma s doivljajima bolesnika lijenik,
naravno, ne moe mnogo pogoditi, jer on ne poznaje te doivljaje; mo-ra priekati da ih se bolesnik prisjeti,
te da mu ih ispripovije-da. No, i za ovo bi se u nekim sluajevima mogla pronai za-mjena. Moe se raspitati
kod rodbine oboljelog o njegovim doivljajima, i oni e esto biti u stanju da meu njima razaz naju one,
koji su djelovali traumatski, a moda ak priopiti i takve doivljaje o kojima niti sam bolesnik nita ne zna,
jer su se dogodili u vrlo ranim godinama njegovog ivota. Ujedinja-vanjem obaju ovih postupaka moglo bi
se doi i do izgleda, da se u krae vrijeme i uz manje muke pomogne patogenom nez-nanju oboljelog.
Da, kad bi to tako ilo! Stekli smo iskustva, na koja od poetka nismo niti bili pripravni. Znanje i znanje
nije isto; po-stoje razliite vrste znanja, koje psiholoki uope nisu jedna-ko vrijedne. Il y afagots et fagots,
rekao je jednom Moliere. Znanje lijenika nije isto kao i ono oboljeloga, te ne moe iz-raziti istu
djelotvornost. Kad lijenik priopenjem prenosi svoje znanje bolesniku, tada to nema uspjeha. Ne, bilo bi
neis-pravno to tako rei. To nema uspjeha u otklanjanju simptoma, ve u neemu drugom - u pokretanju
analize, ije se prve na-znake esto pokazuju kroz izraavanje protivljenja. Oboljeli tada saznaje neto, to
do tada nije znao - smisao svog simp-toma, ali ga poznaje isto onoliko malo koliko i ranije. Tako ot-krivamo
da postoji i vie od jedne vrste neznanja. No, zahtije-va se odreeno produbljenje naih psiholokih spoznaja,
da bi nam pokazalo u emu se sastoje te razlike. Ali naa tvrdnja, da simptomi nestaju saznanjem o njihovu
smislu, ipak ostaje is-pravna. Tome se samo pridodaje, da se to znanje mora osloni-ti na jednu unutarnju
promjenu u oboljelom, koja se moe iza-zvati jedino psihikim radom s posve odreenim ciljem. Ovdje
stojimo pred problemima koji e nam se ubrzo ujediniti u jednu dinamiku simptomske tvorbe.
Gospodo moja! Sad moram postaviti pitanje - nije li vam to, to vam govorim, isuvie mrano i sloeno?
Ne zbunjujem li vas time, to toliko esto opovrgavam i ograniavam, zapo-injem, pa zatim naputam neki
tijek misli? Trebalo bi mi biti ao, kad bi bilo tako. Ali, osjeam snanu nesklonost prema
pojednostavljenjima na utrb vjernosti istini i nemam nita protiv toga, da stjeete potpun dojam o
mnogostranosti i ispre-pletenosti predmeta; takoer pomiljam da nema tete u tome da vam o svakoj toki
kaem i vie, no to u tom trenutku mo-ete obraditi. Jer, ipak znam da svaki sluatelj i itatelj u svo-jim
mislima rasporeuje, skrauje, pojednostavljuje i izvlai iz svega to mu se nudi samo ono, to eli i zadrati.
Stoga je do odreene mjere tono i da utoliko vie preostaje, ukoliko je bogatije bilo izloeno. Dopustite mi
da se ponadam, kako ste usprkos svemu nuzgrednom ipak jasno shvatili i ono, to je bitno u mojim
izlaganjima - ono o smislu simptoma, o ne-svjesnom te o odnosu meu njima. Vi ste zasigurno razumjeli i
to, da e se naa daljnja nastojanja kretati u dva smjera, prvo - da otkrijemo kako ljudi obolijevaju, kako
mogu dospjeti do neuroze kao ivotnog stava, a to je kliniki problem; i drugo, kako se iz tih uvjeta neuroze
razvijaju bolesni simptomi, to ostaje problem duevne dinamike. A za oba ova problema ne-gdje mora
postojati i njihova toka sastajanja.
Danas vie neu ii dalje, no kako nam vrijeme jo nije is-teklo, mislim vam pozornost obratiti na jednu
drugu osobinu obiju naih analiza, ija potpuna ocjena moe uslijediti tek ka-snije - na praznine u sjeanju ili
amnezije. Vi ste uli da se za-dae psihoanalitikog lijeenja mogu obuhvatiti formulom, da se sve patogeno
nesvjesno pretvori u svjesno. Zato ete sad moda biti zaueni kad otkrijete, da se ova formula moe zamijeniti i jednom drugom, koja ispunjava sve praznine u sje anju bolesnika, i koja uklanja njegove
amnezije. To se svodi na isto. Amnezijama neurotiara pripisuje se, dakle, jedna zna-ajna veza s nastankom

njegovih simptoma. No, kad uzmete u obzir sluaj nae prve analize, otkrit ete da ovakva ocjena a-mnezije
nije opravdana. Bolesnica nije zaboravila prizor na koji se nadovezala njena prisilna radnja, ba naprotiv sau-vala ga je u ivom sjeanju, a pri nastajanju tog simptoma nije bilo u igri nita drugo, to bi bilo
zaboravljeno. Manje je jasno, no jo uvijek u cjelini slino i stanje nae druge pacijentice, djevojke s
prisilnim obredom. Niti ona zapravo nije zaboravila svoje ponaanje iz ranijih godina, injenicu da je
zahtijevala otvaranje vrata izmeu spavae sobe roditelja i svoje vlastite, te da je majku prognala iz njena
mjesta u branoj postelji; toga se prisjeala posve jasno, iako s oklijevanjem, i nerado. Uo-ljivim moemo
smatrati jedino to, to se prva pacijentica - dok je bezbroj puta izvodila svoju prisilnu radnju, niti jedan jedini
puta nije prisjetila slinosti sa svojim doivljajem nakon prve brane noi, te da se to sjeanje nije javljalo
niti kod izravnih pitanja pri istraivanju motivacije za njenu prisilnu radnju. To isto vai i za djevojku, kod
koje su se, osim toga, obred i nje-govi povodi protezali na istu, svake veeri ponavljanu situ-aciju. U oba
sluaja ne postoji zapravo nikakva stvarna amnezija, nikakav nedostatak sjeanja, ali je prekinuta povezanost
koja je trebala dovesti do reproduciranja, do ponovnog po-javljivanja u sjeanju. Takav jedan poremeaj
pamenja dosta-tan je za opsesijsku neurozu, dok je to kod histerije drugaije. Ova posljednja spomenuta
neuroza najee se odlikuje go-lemim amnezijama. U pravilu se prilikom analize svakog po-jedinog
histerijskog simptoma nailazi na itav niz ivotnih dojmova, koji se nakon njihovog vraanja izriito opisuju
kao ranije posve zaboravljeni. Taj se niz s jedne strane protee i do najranijih godina ivota, tako da se
histerijska amnezija moe prepoznati kao neposredni nastavak infantilne amnezije, koja nama normalnima
prekriva poetke naeg duevnog ivota. S druge strane, zaueno utvrujemo da zaboravu oboljelog mogu
podlei i njegovi najsvjeiji doivljaji, te da su am-nezijom naeti naroito oni povodi, kod kojih je bolest
izbila ili se pojaala, ukoliko ih nije i posve progutala. U pravilu, iz cjelokupne slike takvog jednog
nedavnog sjeanja nestaju va-ne pojedinosti ili se zamjenjuju krivotvorinama sjeanja. Tan koer se gotovo
redovito dogaa, da se tik pred samo zaklju-enje analize pojave odreena sjeanja na nedavno doivljeno,
koja su se mogla dovoljno dugo zadravati da bi ostavila osjetne praznine u suvislosti.
Ovakva su oteenja sposobnosti sjeanja, kako je reeno, karakteristina za histeriju kod koje se kao
simptomi pojavljuju i stanja (histerijski napadi) koja ne moraju ostaviti traga u sje-anju. Kako je kod
opsesijske neuroze drugaije, iz toga mo-ete zakljuiti da se kod ovih amnezija radi o psiholokoj na-ravi
histerijske promjene, a ne o opoj crti neuroza uope. Znaenje ove razlike ogranieno je sljedeim
zapaanjem. Mi smo kao smisao nekog simptoma shvatili dvoje - njegovo otkuda i njegovo kamo ili
zbog ega, to jest, dojmove i doivljaje iz kojih on proizlazi, te namjere kojima slui. Ono
otkuda nekog simptoma razlae se, dakle, na dojmove koji stiu izvana, koji su nekad nuno bili svjesni pa
su otada kroz zaborav moda mogli postati nesvjesni. Ali, ono zbog ega simptoma, dakle - njegova
tenja, svaki put je endopsihiki proces koji je vjerojatno najprije bio svjestan, ali isto tako nikad nije morao
biti zaista svjestan, ostajui tako odavno u nesvjesnom. Dakle, nije ba jako vano da li je i otkuda je
amnezija obuhvatila doivljaje na koje se simptom oslanja, kako se to dogaa kod histerije; ono kamo,
dakle - namjera simptoma, koja je od poetka mogla biti nesvjesna jeste ono, to utemeljuje njegovu ovisnost
o nesvjesnom, i to nita manje vrsto kod opsesijske neuroze, negoli kod histerije.
Meutim, ovim smo isticanjem nesvjesnog u duevnom ivotu prizvali najopakije duhove kritike protiv
psihoanalize. Nemojte se tome uditi, i nemojte povjerovati da se otpor prema nama oslanjao samo na
shvatljive potekoe kod nes-vjesnog, ili na relativnu nepristupanost iskustvima koja ga dokazuju. Smatram
da on stie iz vee dubine. Protjecanjem vremena moralo je ovjeanstvo pretrpjeti dvije velike ozlje-de svog
naivnog samoljublja od strane znanosti. Prvu, kad je otkrilo da naa Zemlja nije sredite svega svijeta, ve
siuan dijelak jednog svjetskog sustava, koji se ne moe niti zamisli-ti u svoj svojoj veliini. Za nas se ona
povezuje s imenom Ko-pernika, iako je jo aleksandrijska znanost nauavala neto slino. Drugu onda, kad
je bioloko istraivanje unitilo na-vodno odvijanje nastanka ovjeka, te ga uputilo na podrijetlo iz
ivotinjskog carstva, i dokazalo neiskorjenjivost njegove animalne prirode. Ova se preobrazba dogaala u
nae doba pod utjecajem Ch. Darwina, Wallacea i njihovih prethodnika, i to uz najea opiranja
suvremenika. Ali, treu i najosjetlji-viju povredu treba ljudska udnja za veliinom pretrpjeti upravo od
dananjeg psiholokog istraivanja, koje naemu Ja eli dokazati da nije gospodar ak niti u vlastitoj kui,

ve da ostaje upueno na tura izvijea o onome to se, kao nesvjes-no, zbiva u njegovom duevnom ivotu.
Ovu opomenu ljudi-ma da se vrate samima sebi nismo kao prvi iznijeli mi psiho-analitiari, niti smo u tome
bili jedini; no, ini se da je upravo nama dosueno da je najupornije zastupamo i utvrujemo gra-om, koja
se pribliava svakoj pojedinoj osobi. Iz toga proiz lazi i ope odbijanje usmjereno protiv nae znanosti,
zapos-tavljanje obzira akademske uglaenosti i oslobaanje uzda nepristrane logike od strane opozicije, a
dodajmo tome, da mir ovoga svijeta moramo naruiti jo i na jedan drugi nain, kako ete uskoro uti.

XIX. predavanje OTPOR

I POTISKIVANJE

Moje dame i gospodo! Da bismo u razumijevanju neuroza napredovali dalje, potrebna su nam nova iskustva,
dok dva ve imamo. Oba su vrlo neobina, i svojevremeno su bila vrlo iznenaujua. Naravno, vi ste na oba
pripravljeni kroz nae prologodinje rasprave.
Prvo: kad se prihvatimo toga da izlijeimo nekog obolje-log, da ga oslobodimo njegovih bolesnih
simptoma, tada nam on prua grevit, ilav otpor, koji traje tijekom itavog lije-enja. To je jedna toliko
neobina injenica, da ne smijemo oekivati kako e joj se mnogo vjerovati. Najbolje je da se rodbini
bolesnika o tome nita niti ne govori, jer ona nikada i ne misli bilo to drugo, no da je to samo na izgovor
kojim elimo opravdati dugotrajnost ili neuspjeh naeg lijeenja. I bolesnik proizvodi sve pojavnosti ovog
otpora ne prepozna-jui ih kao takve, pa je ve velik uspjeh kad ga navedemo na to, da se pronae u tom
shvaanju i da s njime rauna. Po-mislite ipak - bolesnik, koji toliko pati zbog svojih simptoma i pri tome
primorava i svoje najblie da trpe zajedno s njim, koji na sebe eli preuzeti tolike rtve u vremenu, novcu,
trudu i samosvladavanju da bi ih se oslobodio, on da bi se u intere-su svoje bolesti trebao boriti protiv svog
pomagaa. Kako sa-mo nevjerojatno mora zazvuati ovakva tvrdnja! Pa ipak, tako je; kad nam se predbacuje
ova nevjerojatnost, tada trebamo samo odgovoriti da to nije bez analogije, te da i svaki onaj, tko zbog
neizdrive zubobolje potrai zubara, ipak uhvati nje-govu ruku kad se on klijetima eli pribliiti oboljelom
zubu.
Otpor bolesnika vrlo je raznolik, izrazito lukav, esto teak za prepoznavanje, i mijenja oblike svoje
pojavnosti. Za lijeni-ka to znai da mora biti sumnjiav, i neprekidno na oprezu zbog njega. U
psihoanalitikom lijeenju primjenjujemo tehniku, koja vam je poznata jo od tumaenja snova. Bolesniku
naloi-mo da se dovede u jedno stanje mirnog samopromatranja, bez razmiljanja, te da dojavljuje sve to pri
tome zamijeti u svojim kretanjima u nutrini: osjeaje, misli, sjeanja, i to onim re-dosljedom, kojim se u
njemu i pojavljuju. Kod toga ga izriito upozoravamo da ne popusti bilo kakvom motivu koji bi elio postii
neki odabir ili iskljuenje neke od pomisli, pa makar on glasio da je to isuvie neugodno, ili previe
indiskretno za izre-i, ili da je posve nevano, da ne pripada tome mjestu, ili pak da je toliko besmisleno, da
niti ne treba biti izreeno. Mi mu utuv-ljujemo da se uvijek kree samo povrinom svoje svijesti, da napusti
bilo kakvu kritiku prema onome to pronalazi, te mu povjeravamo da uspjeh lijeenja, a prije svega njegovo
trajanje ovisi o savjesnosti, kojom e slijediti ovo osnovno tehniko pravilo analize. Jo iz tehnike tumaenja
snova znamo da upra-vo one pomisli protiv kojih se uzdiu brojne sumnje i prigovo-ri, redovito sadre grau
koja dovodi do razotkrivanja nesvjes-nog. Izlaganjem ovog osnovnog tehnikog pravila u poetku postiemo
samo to, da ono postaje toka koju napada otpor. Bo-lesnik pokuava na bilo koji nain izbjei odredbe tog
pravila. Sad ustvrdi kako mu nita ne pada na pamet, sad opet da se u njemu odvija toliko mnogo toga, da ne
uspijeva nita od toga obuhvatiti. Zatim s nelagodnim uenjem zamjeujemo da je popustio sad ovom, sad
onom kritikom prigovoru; naime, sam nam se razotkriva svojim dugim stankama, kojima doputa da se
unesu u njegovo prianje. Potom i priznaje, kako on to stvarno ne moe rei, jer se stidi, i doputa da ovaj
motiv dje-luje usprkos njegovu obeanju. Ili, neto mu je palo na pamet, no tie se neke druge osobe, a ne
njega samog, pa je to zato is-kljuio iz priopavanja. Ili, ono to mu je upravo sad palo na um zaista je toliko

nevano, toliko glupo i toliko besmisleno; nisam valjda mislio da e se on upustiti i u takve pomisli, i ta-ko
to ide u nepreglednim varijacijama dalje, na to se uvijek treba objasniti da - rei sve zaista i znai - sve rei.
Ne moe se susresti neki oboljeli koji nije uinio pokuaj, da neko od podruja zadri samo za sebe,
kako bi do njega za-prijeio pristup lijeenju. Jedan, kojeg sam morao ubrojiti me-u najinteligentnije,
tjednima mi je preuivao neku intimnu ljubavnu vezu, a kad je bio prozvan zbog povrede svetog pra-vila,
opravdavao se argumentom da je ta pria njegova privat na stvar. Naravno da analitiko lijeenje ne
podnosti takvo jed-no pravo na pribjeite. Pokuajmo, primjerice, na jednom mjestu u gradu, kakav je Be na Hohe Marktu ili kod crkve sv. Stjepana dopustiti iznimku, da se ovdje ne smiju dogaati nikakva
uhienja, pa se potom potrudimo uhvatiti nekog odre-enog zloinca. On se nee moi pronai ni na kojem
drugom mjestu, ve upravo na mjestu tog utoita. Jednom sam odlu-io dopustiti takvo jedno iznimno pravo
mukarcu, do ijih se sposobnosti objektivno dralo vrlo mnogo, jer se nalazio pod slubenom zakletvom
koja ga je obvezivala da o odreenim stvarima ne smije nikome nita priati. On je, svakako, bio za-dovoljan
uspjehom, ali ne i ja; odluio sam da pokuaj pod tak-vim uvjetima vie ne ponavljam.
Opsesijski neurotian odlino se razumiju u to, kako da tehniko pravilo uine gotovo neiskoristivim tako,
da na nje-ga usmjere svoju preveliku savjest i svoju sumnju. Histerian strepnje pokatkad ga uspijevaju
dovesti i do apsurda, obliku-jui samo pomisli koje su toliko udaljene od traenog, da analizi ne mogu pruiti
nikakav doprinos. No, nemam vas namje-ru uvoditi u obradu ovih tehnikih potekoa. Dostatno je rei da se
konano, odlunou i istrajavanjem otporu uspijeva ote-ti odreena mjera poslunosti prema osnovnom
tehnikom pravilu, te da se on potom prebacuje na neko drugo podruje. Pojavljuje se kao intelektualni
otpor, bori se argumentima, hvata se potekoa i nevjerojatnosti koje normalno, ali neoba-vijeteno miljenje
pronalazi u analitikom uenju. Tada od tog jednog jedinog glasa moemo zauti sve kritike i prigo-vore,
koje nas inae u znanstvenoj literaturi zagluuju kao zbor. Stoga nam takoer ne zvui nepoznato ono, to
nam se dovikuje izvana. To je prava bura u ai vode. Pa ipak, pacijent doputa da se s njim govori; rado e
nas potaknuti na to da ga obavijestimo, pouimo, opovrgnemo, ukaemo mu na literatu-ru po kojoj se moe
dalje obrazovati. On je rado spreman po-stati i poklonikom psihoanalize pod uvjetom, da analiza njega
osobno potedi. No, mi ovu udnju za znanjem prepoznajemo kao otpor, kao odvraanje od naih posebnih
zadaa, i - od-bijamo je. Kod opsesijskih neurotiara moramo oekivati jed-nu naroitu taktiku otpora. On
esto doputa da analiza nesme-tano ide svojim putem, tako da se rasvijetljavanje zagonetke njegova sluaja
oboljenja sve vie iri, no na kraju se udimo, jer to rasvjetljavanje ipak ne odgovara nikakvom praktinom
napretku, nikakvom slabljenju simptoma. Tada moemo otkriti da se otpor povukao na sumnju opsesijske
neuroze, te da je s tog poloaja na nas uspjeno uperio svoju otricu. Oboljeli si je otprilike rekao: Sve je to
lijepo i zanimljivo. Ja bih to rado i dalje slijedio. To bi jako izmijenilo moju bolest, kad bi bilo stvarno. No,
ja uope ne vjerujem da je to istina, i sve dok ne vjerujem, to se nimalo ne tie moje bolesti. Tako se moe
nastaviti jo dugo, sve dok se ne stigne do tog zadranog mjes-ta, na kojem e tada planuti odluujua bitka.
Ali, intelektualni otpori i nisu ono najgore; nad njima uvi-jek ostajemo premoni. No, pacijent zna
uspostaviti i takve ot-pore, dok ostaje unutar okvira analize, ije nadvladavanje pri-pada najteim tehnikim
zadaama. Umjesto da se prisjeti, on iz svog ivota ponavlja takve stavove i pobude osjeaja, koji se
posredstvom takozvanog prijenosa mogu primijeniti kao otpor lijeniku i lijeenju. Ovu grau on u pravilu
uzima - ako se radi o mukarcu - iz svog odnosa prema ocu, doputajui da njegovo mjesto zauzme lijenik;
tada otpore oblikuje iz tenje za samostalnou vlastite osobe i miljenja, iz vlastita asto-ljublja - kada svoj
prvi cilj pronalazi u tome da bude jednak ocu ili da ga nadmai, iz svog negodovanja da i po drugi put u
ivotu na sebe preuzme teret zahvalnosti. Tako se tijekom rada stjee dojam, kao da je kod bolesnika ona
bolja namjera - da okona bolest, posve zamijenjena namjerom da lijenika uhva-ti u krivu, dopusti mu da
osjeti svoju nemo, da likuje nad njim. ene majstorski znaju kako se u svrhe otpora iskoritava njean,
erotski obojen prijenos na lijenika. Na odreenoj razi-ni ove naklonosti nestaje svako zanimanje za trenutnu
situaci-ju u lijeenju, za svaku od obveza koje su prilikom njegovog zapoinjanja preuzele na sebe;
ljubomora, koja nikad ne izo-staje, ogorenje zbog neizbjenog, iako vrlo obzirno iznijetog odbijanja moraju

posluiti tome, da se upropasti osobno slaga-nje s lijenikom, te da se tako iskljui jedna od najmonijih poluga analize.
Otpori ove vrste ne smiju se jednostrano osuivati. Oni sa-dre toliko mnogo od one najvanije grae iz
prolosti obolje-log i ponovo je iznose na tako uvjerljiv nain, da postaju naj-bolji oslonci analize, ako
umjena tehnika shvati kako da ih is-pravno usmjeri. Ostaje samo vrijedno spomena, da ova graa uvijek
ostaje prije svega u slubi otpora, te da pred lijeenje postavlja neprijateljsku zapreku. Takoer se moe rei
da su to karakteristine osobine, bolesnikovog shvaanja Ja, koja se uputaju u borbu protiv eljenih
promjena. Pritom se otkriva i kako su se ove karakteristine osobine oblikovale s obzirom na uvjete neuroze
i reakcije na njene zahtjeve, te se prepoznaju crte tog karaktera, koje inae ne bi - ili barem ne u toj mjeri
-mogle nastupiti, a mogu se nazvati i latentnima. Ne trebate ta-koer stei niti dojam, da smo nastupanjem
tog otpora naili na neoekivano ugroavanje analitikog utjecaja. Ne, mi znamo da se ovi otpori moraju
iskazati; samo smo nezadovoljni kad ih ne izazovemo dosta jasno, i kad ih ne moemo razjasniti bo-lesniku.
Da, mi konano razumijemo da je nadvladavanje tog otpora onaj bitan uinak analize i onaj dio naeg rada,
koji nam jedini osigurava da neto postignemo kod oboljeloga.
Pridodajmo tome i da bolesnik koristi sve sluajnosti i sve dogaaje izvana, do kojih doe tijekom
lijeenja, u smislu ometanja i skretanja daljnjeg rada; svako izraavanje autorite-ta iz njegovog kruga,
neprijateljski nastrojeno prema analizi, sluajno organsko oboljenje ili ono koje je sloeno zbog neu-roze, to,
da on sam svako poboljanje svog stanja koristi kao motiv za naputanje svojih nastojanja - tada dobivate
pribli nu, ali jo uvijek nepotpunu sliku oblika i sredstava otpora, u nadvladavanju kojih se odvija svaka
analiza. Ovoj sam toki posvetio toliko opirno izlaganje zato, jer vam moram rei da je ovo nae iskustvo s
otporom neurotiara usmjereno protiv uklanjanja njegovih simptoma, i da je zapravo postalo osnova naeg
dinamikog shvaanja neuroza. Breuer i ja smo izvorno psihoterapiju obavljali posredstvom hipnoze;
Breuerova prva pacijentica u cijelosti je bila lijeena pod stanjem hipnotikog utjecaja, a i ja sam ga u tome u
poetku slijedio. Priznajem da se rad tada odvijao lake i ugodnije, a i u mnogo kraem vre-menu. Ali,
uspjesi su bili hirovite, a ne trajne naravi; stoga sam na kraju hipnozu i napustio. A potom sam shvatio, da
sve dok smo se koristili hipnozom, nije bio niti mogu uvid u dinamiku ovih osjeaja. Jer, to je stanje
spoznaji lijenika znalo prikriti postojanje otpora. Ono ga je potiskivalo, oslobaalo odreeno podruje za
analitiki rad, i zadravalo ga na granicama tog podruja tako, da bi postao neprobojan, slino onako kao to
sumnja radi kod opsesijske neuroze. Stoga sam se i usudio rei da se s pravom psihoanalizom zapoelo tek
onda, kad smo se odrekli pomoi hipnoze.
No, ako je utvrivanje otpora postalo toliko znaajno, ta-da ipak smijemo oprezno ostaviti i neto
prostora za sumnju, nismo li ipak bili isuvie lakomisleni u prihvaanju ovih otpo-ra. Moda uistinu postoje
takvi sluajevi u kojima asocijacije zakazuju iz nekih drugih razloga, moda argumenti koji se iznose protiv
naih pretpostavki zaista zasluuju unutarnje procjenjivanje njihovog sadraja, pa inimo nepravdu kad intelektualnu kritiku analiziranog lagodno gurnemo u stranu kao otpor. Da, gospodo moja, samo - mi nismo do
ovakve prosud-be doli olako. Imali smo prilike da svakog takvog kritiki na-strojenog pacijenta
promatramo i pri pojavljivanju, a potom i pri nestajanju jednog otpora. Naime, tijekom jednog lijeenja otpor
neprekidno mijenja svoj intenzitet; on uvijek raste kad se pribliavamo nekom novom pitanju, najjai je na
vrhuncu nje-gove obrade, pa iznova opada kad se dopre do rjeenja tog pi-tanja. Mi se takoer nikad, osim
ako nismo uinili neke poseb-ne tehnike nespretnosti, ne trebamo baviti cjelokupnom mje-rom otpora koju
nam neki pacijent moe pruiti. Mogli smo se, dakle, uvjeriti u to, da isti ovjek tijekom analize bezbroj puta
odbacuje, pa potom iznova preuzima svoje kritiko stajalite. Nalazimo li se pred time da mu do svijesti
dovedemo neki novi i za njega naroito neugodan dio nesvjesne grae, tada on postaje izrazito kritian;
ukoliko je ranije shvatio i prihvatio mnogo toga, sada su ove tekovine kao izbrisane; u svom nastojanju za
protivljenjem pod svaku cijenu, on ponekad moe pruiti sliku afektivnog slaboumnika. Ako smo mu uspjeli
pomoi da dopre do nadvladavanja ovog novog otpora, tada on iznova zadobiva svoj uvid i svoje
razumijevanje. Dakle, nje-gova kritika nije samostalna funkcija, koju kao takvu treba ci-jeniti, ve je priruni
spremnik njegovih afektivnih stavova ko-jima upravlja njegov otpor. Ako mu neto nije pravo, tada se on
tome moe vrlo otroumno odupirati i pokazati vrlo kritikim; no, ako se neto uklapa u njegovo

razmiljanje, prema tome se moe pokazati vrlo lakovjernim. Moda niti svi mi nismo ba mnogo drugaiji;
analizirani toliko jasno pokazuje ovu ovis-nost intelekta o afektivnom ivotu upravo stoga, to ga tijekom
analize dovodimo u tako veliku nepriliku.
Na koji nain vodimo rauna o zapaanju, da se bolesnik toliko energino odupire uklanjanju svojih
simptoma i usposta-vljanju normalnog tijeka u svojim duevnim procesima? Kae-mo si, da smo osjetili
snane sile, koje se odupiru promjeni sta-nja; to moraju biti iste one, koje su svojedobno i izazvale to stanje.
Kod simptomske tvorbe vjerojatno se dogaalo neto, to sad moemo rekonstruirati iz naih iskustava
prikupljenih pri rjeavanju simptoma. Jo od Breuerovih zapaanja znamo da je postojanje simptoma imalo
za pretpostavku, da se neki od duevnih procesa nije do kraja odvijao na normalan nain, tako da bi mogao
postati svjestan. Simptom je zamjena za ono, to je tada izostalo. Sad znamo na koje mjesto treba smjestiti
ono naslueno djelovanje sila. Vjerojatno se podiglo estoko opira-nje tome, da duevni proces koji je u
pitanju prodre do svijesti; stoga je i ostao nesvjestan. Kao nesvjestan, imao je mo obli-kovati jedan
simptom. Isto ovo nastojanje iznova se i tijekom analitikog lijeenja protivilo nastojanju, da se nesvjesno
pre-nese u svjesno. Ovo osjeamo kao otpor. Patogeni proces koji nam se iskazuje kroz otpor, treba dobiti
naziv potiskivanje.
O ovom procesu potiskivanja moramo sad oblikovati odre-enije predodbe. On je preduvjet stvaranja
simptoma, ali ta-koer i jo neto, za to ne poznajemo nita slino. Uzmemo li kao uzor jedan nagon, jedan
duevni proces s tenjom da se pretvori u neku radnju, tada znamo da on moe podlijegati iz-bjegavanju koje
nazivamo odbacivanjem ili osuivanjem. Pri-tom mu se oduzima energija kojom raspolae, on postaje nemoan, ali i nadalje moe nastaviti postojati kao sjeanje. i-tav proces odluivanja o njemu dogaa se sa
znanjem bolesni-kova Ja. No, posve je drugaije kad bismo zamislili da taj isti nagon podlijee potiskivanju.
Tada bi on zadrao svoju ener giju pa na njega ne bi ostalo nikakvo sjeanje, a proces potis-kivanja
odvijao bi se nezamijeen od bolesnikova Ja. Dakle, ovom se usporedbom nismo pribliili sutini
potiskivanja.
Razloit u vam koje su se teoretske predodbe pokazale kao jedine iskoristive, da bi se pojam
potiskivanja vezao uz je-dan odreeni oblik. No, za to je prije svega nuno, da od jed-nog posve opisnog
smisla rijei nesvjesno napredujemo pre-ma sistematskom smislu iste te rijei, to jest, da se odluimo izrei kako je svjesnost ili nesvjesnost jednog psihikog procesa tek jedna od njegovih osobina, i to ne nuno i
nedvosmislena. Ako je takav jedan proces ostao nesvjestan, tada je to zadra-vanje od svjesnog vjerojatno
samo nagovjetaj sudbine koju je on iskusio, a ne i sama ta sudbina. Da bismo tu sudbinu osmis-lili,
pretpostavimo da svaki duevni proces ovdje se kasnije mora spomenuti i jedna iznimka, koju treba
pridodati - prvo postoji u jednom nesvjesnom stanju ili stupnju, pa tek potom prelazi u svjesni stupanj,
gotovo kao to je fotografska slika prvo negativ, a potom se kroz proces pozitiva pretvara u sliku. Ali, ne
mora iz svakog negativa nastati pozitiv, a isto je tako malo nuno da se ba svaki nesvjesni proces pretvori u
jedan svjesni. Izrazit emo to ovako - da pojedini proces prvo pripada psihikom sustavu nesvjesnog, a zatim
pod odreenim okol-nostima moe prijei u sustav svjesnoga.
Najgrublja predodba o ovim sustavima za nas je i najzgo-dnija; to je prostorna predodba. Dakle,
sustav nesvjesnog se izjednaava s jednim velikim predsobljem, kojim kao zasebna bia tumaraju duevni
osjeaji. Na ovo se predsoblje na-dovezuje jedan drugi, ui prostor, neka vrsta salona, u kojemu boravi i
svjesno. No, na pragu izmeu obiju prostorija svoju dunost obavlja jedan straar, koji prati pojedine
duevne osjeaje, cenzurira ih i ne proputa u salon, ukoliko pobude nje-govo negodovanje. Uviate odmah,
da ba i nema mnogo raz-like odbije li straar neki pojedini osjeaj ve na samom pragu, ili ga izbacuje van
nakon to je ve kroio u salon. Pritom se radi samo o stupnju njegove budnosti, te o njegovom dovoljno
ranom prepoznavanju. Zadravanje uz ovu sliku doputa nam i daljnje oblikovanje nae nomenklature.
Osjeaji u predsoblju, u nesvjesnom, sakriveni su od pogleda svjesnog, jer se ono nalazi u drugoj prostoriji;
stoga trebaju u poetku i ostati nesvjesni. No, ako su se ipak uspjeli progurati do praga pa ih je straar
potisnuo nazad, tada su nesposobni da postanu svjesni; zato ih nazivamo potisnutima. Ali, i oni osjeaji koje
je straar propus-tio preko praga, nisu zbog toga odmah i postali svjesni; oni to mogu biti jedino ako im
uspije, da na sebe privuku poglede svjesnoga. Stoga s punim pravom ovu drugu prostoriju naziva-mo
sustavom predsvjesnog. Tada postajanje svjesnim zadrava svoj posve opisni smisao. Meutim, sudbina

potiskivanja kod svakog pojedinog osjeaja sadrana je u tome, to ga straar iz sustava nesvjesnog ne
proputa u sustav predsvjesnog. To je isti onaj straar kojeg upoznajemo kao otpor kad analitikim
lijeenjem pokuavamo ukloniti potiskivanje.
Sada znamo, rei ete, da su ove predodbe jednako to-liko grube koliko i matovite, a i posve
nedopustive za jedan znanstveni prikaz. Ja znam da su grube; pa i vie od toga, mi znamo i da nisu tone, i
ako se jako ne varamo, tada ve ima-mo za njih spremnu i bolju zamjenu. Hoe li vam se i tada ui-niti tako
matovitima, ne znam. Trenutno su to pomone pre-dodbe, kakva je i ona o Ampereovu ovjeuljku koji
pliva elektrinim strujnim krugom, i ne treba ih prezirati sve dok su iskoristive za razumijevanje naih
zapaanja. elim vas uvje-riti da ove grube zamisli - o dvije prostorije, straaru i pragu izmeu njih, te
svjesnoga kao promatraa na kraju druge pros-torije - ipak moraju oznaavati dalekoseno pribliavanje
pravom stanju stvari. Takoer bih elio od vas zauti prizna-nje, da su nai nazivi: nesvjesno, predsvjesno,
svjesno znatno manje ishitreni i laki za opravdati od onih drugih, koji su se javljali kao prijedlozi ili su ve i
doli u uporabu, kao: pod svjesno, dosvjesno, uvjetno svjesno, i sline.
Stoga e mi biti znaajnije opomenete li me na to, da bi takvo jedno ureenje duevnog ustroja kakvo
sam pretpos-tavio radi objanjavanja neurotinih simptoma, ipak trebalo vaiti openito, pa bi zato trebalo
pruati i podatke o normal-noj funkciji. U tome ste svakako u pravu. Sad ne moemo krenuti za tim
zahtjevom, no nae bi zanimanje za psihologiju simptomske tvorbe vjerojatno doivjelo izrazit porast
ukoliko bi postojala mogunost, da se kroz prouavanje patolokih odnosa dobije objanjenje o tako dobro
prikrivenom normal-nom duevnom zbivanju.
Uostalom, ne prepoznajete li ime su poduprta naa izla-ganja o oba sustava, o odnosu meu njima i o
svjesnom? Onaj straar izmeu nesvjesnog i predsvjesnog nije nita drugo, no cenzura, pod kojom smo
pronali i oblikovanje manifestnog sna, koje joj se podvrgava. Dnevni ostaci, u kojima smo pre-poznali
uzronike sna, bili su predsvjesna graa koja je u no-no doba, u stanju spavanja, iskusila utjecaj nesvjesnih i
potisnutih kretanja elja, te je u zajednitvu s njima i zahvalju-jui njihovoj energiji uspjela oblikovati
latentni san. Pod vla-davinom nesvjesnog sustava ova je graa podvrgnuta takvoj preradi - zgunjavanju i
pomicanju - kakva je u normalnom duevnom ivotu, to jest u predsvjesnom sustavu - nepoznata, ili samo
iznimno dopustiva. Ova raznolikost naina rada po-stala je osobinom obaju sustava; odnos prema svjesnom
koje je prikljueno predsvjesnom vaio nam je samo kao oznaka pripadnosti jednom od ovih dvaju sustava.
No, san nije neka patoloka pojava; on se moe pojaviti i kod svih zdravih, u okolnostima stanja spavanja.
Ona pretpostavka o strukturi du-evnog ustroja, koja nam doputa da istovremeno shvatimo i tvorbu sna, a i
neurotinih simptoma, ima takoer nepobitno pravo da bude uzeta u obzir i kod normalnog duevnog ivota.
Toliko bismo za sada eljeli rei o potiskivanju. No, ono je samo preduvjet za simptomsku tvorbu.
Znamo da je simptom zamjena za neto, to je bilo zaprijeeno potiskivanjem. No, jo je dalek put od
potiskivanja do razumijevanja nastajanja ove zamjene. S druge strane problema, u zakljuku o utvriva-nju
potiskivanja, javljaju se sljedea pitanja: koja vrsta duev-nih osjeaja podlijee potiskivanju, kojim se
silama ono name-e, iz kojih motiva? Od ovoga nam je do sada zadano samo jedno. Kod istraivanja otpora
smo uli, da on proizlazi iz sila bolesnikova Ja, iz poznatih i prikrivenih osobina njegove nara-vi. Te osobine
su, dakle, takoer i one, koje su se pobrinule i za potiskivanje, ili su barem u njemu sudjelovale. Sve drugo
nam je jo uvijek nepoznato.
Sad nam ovdje dalje pomae ono drugo iskustvo, koje sam najavio. Iz analize moemo posve openito
navesti, to je na-mjera neurotinog simptoma. Niti to vam nee biti nita novo, jer sam vam to ve pokazao
na dva sluaja neuroze. Ali, narav-no, to znae dva sluaja? Vi imate pravo zahtijevati da vam se to pokae
dvije stotine puta, bezbroj puta. Samo -j a to ne mo-gu. Ovdje iznova treba nastupiti vlastito iskustvo ili
povjere-nje, koje se u ovoj toki moe pozvati i na podudarne podatke svih psihoanalitiara.
Prisjetite se da nas je u dva sluaja, u kojima smo simp-tome podvrgli podrobnom ispitivanju, analiza
uvela u ono naj-intimnije iz seksualnog ivota tih bolesnica. U prvom smo slu-aju, osim toga, naroito jasno
razaznali svrhu ili tenju istra-ivanog simptoma; moda je u drugom sluaju ona bila neto prikrivenija zbog
momenta, koji emo kasnije spomenuti. Ali, isto ono to smo vidjeli na ova dva primjera, pokazali bi nam i
svi drugi sluajevi koje smo podvrgavali analizi. Svaki put nas je analiza dovodila do seksualnih doivljaja i

elja obo-ljelih, i svaki bismo put morali ustvrditi da njihovi simptomi slue istoj svrsi. Kao ovu svrhu
prepoznali smo zadovoljenje seksualnih elja; simptomi bi posluili seksualnom zadovo-ljenju oboljelih, oni
bi bili zamjena za to zadovoljenje kojega se u ivotu liavaju.
Pomislite na prisilnu radnju nae prve pacijentice. eni ne-dostaje njen arko voljeni suprug, s kojim
zbog njegovih ne-dostataka i slabosti vie nije mogla dijeliti ivot. Mora mu ostati vjerna, i nikoga drugog ne
moe postaviti na njegovo mjesto. Njen joj opsesijski simptom prua ono za ime ezne, njime uzdie svog
supruga, prikriva, ispravlja njegove sla-bosti, a prije svega njegovu impotenciju. Taj je simptom u svo-joj
osnovi -jedno ispunjenje elje, isto kao i jedan san, pa ak i ono, to san ba i nije svaki put - jedno erotsko
ispunjenje elje. Kod nae ste druge pacijentice mogli prepoznati barem to, da njen obred eli onemoguiti ili
otkloniti snoaj roditelja, kako iz njega ne bi dolo do nekog novog djeteta. Takoer ste pogodili i to, kako
ona u osnovi tei za tim da sama dospije na mjesto majke. Dakle, opet uklanjanje smetnji u seksualnom
zadovoljenju, te ispunjenje vlastitih seksualnih elja. O nagovijetenoj e potekoi biti govora uskoro.
Moja gospodo! elim izbjei potrebu da naknadno ui-nim odstupanja od openitosti svojih tvrdnji pa
vas stoga upo-zoravam na to, da je sve to vam ovdje iznosim o potiskiva-nju, simptomskoj tvorbi i znaenju
simptoma prikupljeno na tri oblika neuroza - na histeriji strepnje, histeriji konverzije i opsesijskoj neurozi, te
da za sada i vai samo za ova tri obli-ka. Ove tri bolesti, koje smo kao jednu grupu navikli nazivati imenom
neuroze prijenosa, ujedno opisuju i podruje na kojem se moe obavljati psihoanalitika terapija. Ostale je
ne-uroze psihoanaliza slabije prouavala; kod jedne je takve gru-pe razlog za odustajanje bila nemogunost
terapeutskog utje-caja. Takoer nemojte zaboraviti niti to, da je psihoanaliza jo vrlo mlada znanost, da
zahtijeva mnogo truda i vremena za pripremu te da se jo prije malo vremena oslanjala samo na dva oka. Pa
ipak, ve smo na svim mjestima u stanju prodrije-ti i u razumijevanje ovih ostalih bolesti, koje nisu neuroze
pri-jenosa. Nadam se da u vam jo moi predoiti i to, kakva proirenja doivljavaju nae pretpostavke i
rezultati prilikom usklaivanja s tom novom graom, te vam pokazati da ova daljnja istraivanja nisu dovela
do proturjenosti, ve do us-postavljanja viih cjelovitosti. Dakle, ako sve ovo to sada go-vorimo vai za tri
neuroze prijenosa, tada mi prvo dopustite da uveam vrijednost simptoma jednom novom objavom. Na-ime,
jedno usporedno istraivanje o povodima oboljenja dalo je ishod, koji se moe izraziti kroz formulu, da te
osobe oboli-jevaju od uskrate na bilo koji nain, kad im stvarnost ne prua zadovoljenje njihovih seksualnih
elja. Uviate koliko se oba ova rezultata dobro podudaraju jedan s drugim. Simptomi se tada uistinu moraju
shvatiti tek kao zamjensko zadovoljenje za ono, to nedostaje u ivotu.
Sigurno je da postoje jo mnogi mogui prigovori protiv stava, da su neurotini simptomi zamjensko
seksualno zado-voljenje. Jo danas u obraditi dva od njih. Kad i sami analiti-ki pregledate vei broj
neurotiara, moda ete me, odmahu-jui glavom, izvijestiti: Kod jednog niza sluajeva to uope nije tono;
ini se prije, da simptomi imaju upravo obrnutu namjeru, da iskljue ili uklone seksualno zadovoljenje.
Neu osporavati tonost vaeg tumaenja. Psihoanalitiko stanje stvari rado se pokazuje poneto sloenijim,
no to bi nam to moglo biti drago. Kad bi ono bilo tako jednostavno, vjerojatno ne bi bila potrebna
psihoanaliza da bi ga se iznijelo na svjet-lost. Ve i nekoliko crta obreda kod nae druge pacijentice zaista
doputa da razaznamo ovaj asketski karakter, neprija-teljski nastrojen spram seksualnog zadovoljenja,
primjerice -kad uklanja sve satove, to ima magian smisao izbjegavanja nonih erekcija, ili kad eli
sprijeiti padanje i razbijanje posu-da, to je opet izjednaeno sa zatitom vlastite nevinosti. U drugim
sluajevima obreda postelje, koje sam imao prilike analizirati, ovaj je negativni karakter bio izraen i mnogo
vie; obred se u cijelosti mogao sastojati od propisanih mjera za obranu od seksualnih prisjeanja i iskuenja.
U meuvremenu, smo ve toliko esto u psihoanalizi iskusili da suprotnosti ne znae odmah i proturjenosti.
Zato bismo nau tvrdnju mogli proiriti tako, da simptomi namjeravaju postii ili seksualno zadovoljenje ili
obranu od njega, te da kod histerije u cijelosti prevladava pozitivan karakter koji ispunjava elje, a kod
opsesijske neuroze onaj negativni, asketski. Ako simptomi mogu posluiti i seksualnom zadovoljenju, a i
njegovoj suprotnosti, tada ova dvojakost ili polaritet ima odlinu utemeljenost u jednom dijelu svog
mehanizma, koji jo nismo mogli spomenuti. To su, naime, kako emo uti, rezultati kompromisa, proizali
iz meusobnog djelovanja dviju suprotnih tenji, pa jednako tako zastupaju potisnuto ali i ono to potiskuje i
to je sudjelovalo u njihovom nastajanju. Ovo zastupanje moe tada biti vie u korist jednog ili drugog smisla, i samo rijetko taj utjecaj potpuno nedostaje. Kod histerije se susretanje obiju namjera uglavnom postie u

istom simpto-mu. Kod opsesijske neuroze, oba se dijela esto razdvajaju; tada je simptom dvovremenski,
sastoji se od dvije akcije -jedne za drugom, koje jedna drugu potiru.
Neemo ba tako lako razrijeiti jednu drugu potekou. Kad pregledate vei niz tumaenja simptoma,
vjerojatno ete u poetku procijeniti da se pojam zamjenskog seksualnog za-dovoljenja kod njih proirio do
svojih krajnjih granica. Neete propustiti naglasiti, da ovi simptomi ne nude nita stvarno za zadovoljenje, da
se dosta esto ograniavaju na oivljavanje nekog osjeta ili prikazivanje jedne fantazme iz neke seksualne
cjeline. Nadalje, da navodno seksualno zadovoljenje tako e-sto pokazuje jednu djetinjastu i bezvrijednu
narav, da se mo-da pribliava masturbacijskom inu ili pak podsjea na prlja-ve nepristojnosti koje se
zabranjuju ve i djeci, i od kojih ih odvikavamo. I jo ete povrh toga izraziti i svoju zauenost, jer se
seksualnim zadovoljenjem eli nazvati neto, to bi se moda prije trebalo opisati kao zadovoljenje okrutnih
ili od-bojnih prohtjeva, koji bi se i sami trebali nazvati neprirodni-ma. U ovim posljednjim tokama, moja
gospodo, neemo po-stii suglasnost prije nego to seksualni ivot ovjeka ne pod-vrgnemo temeljitom
istraivanju i pritom ne utvrdimo, to se sve ima pravo nazivati seksualnim.

XX. predavanje SEKSUALNI

IVOT LJUDI

Moje dame i gospodo! Ipak bi trebalo pomisliti, da nema dvoj-bi o tome to bi trebalo podrazumijevati pod
seksualnim. Prije svega, seksualno je ipak ono nepristojno, ono, o emu se ne smije govoriti. Priali su mi
da su jednom uenici nekog poznatog psihijatra namjeravali uvjeriti svog uitelja u to, da simptomi
histerinih tako esto predstavljaju seksualne stvari. U toj su ga namjeri doveli do postelje jedne histerine
ene, iji su napadi oevidno podraavali postupak poroaja. No, on je, odbacujui, izjavio: Pa, poroaj
ipak nije nita seksualno. Uistinu, poroaj i ne mora po svaku cijenu biti neto nepristoj-no.
Primjeujem da mi zamjerate, to sam se naalio s ovako ozbiljnim stvarima. No, to ba i nije samo ala.
Ozbiljno, nije lako navesti to sve obuhvaa sadraj pojma seksualno. Sve ono, sto je povezano s razlikom
izmeu obaju spolova, moda bi bilo jedino tono, no vi ete iznai da je to bezbojno i pre-vie opseno.
Ako u sredite stavite seksualni in, moda ete izjaviti da je seksualno sve ono to se bavi tijelom u namjeri
postizanja zadovoljstva, i to naroito spolnim dijelovima dru-gog spola, te u krajnjem smislu smjera ka
sjedinjenju genitali-ja i izvoenju spolnog ina. Ali, tada zaista niste jako udaljeni od izjednaenja
seksualnog s nepristojnim, pa onda i poroaj stvarno ne pripada seksualnom. No, ako razmnoavanje sma trate jezgrom seksualnosti, tada nalijeete na opasnost da is-kljuite velik broj stvari koji nije usmjeren na
razmnoavanje, a ipak je posve sigurno seksualan, kao to je masturbacija, pa ak i cjelivanje. No, mi smo
ve naviknuti na to, da pokuaji definiranja uvijek dovode do potekoa; odustanimo radije od toga da to
popravimo upravo u ovom sluaju. Moemo na-sluivati da se u razvitku pojma seksualno dogaalo neto,
to je prema jednom zgodnom izrazu H. Silberera za posljedi-cu imalo greku u prikrivanju. U cjelini, mi i
nismo posve bez pokazatelja o onome, to ljudi nazivaju seksualnim.
Neto, to je sastavljeno od uzimanja u obzir suprotnosti spolova, pribavljanja zadovoljstva, funkcije
razmnoavanja i prirode nepristojnog koja se dri u tajnosti, bit e dostatno za sve praktine potrebe u ivotu.
No, to vie nije dovoljno i za znanost. Jer, zahvaljujui podrobnim, zasigurno samo portvo-vnim
samosvladavanjem, omoguenim prouavanjima grupa ljudi i pojedinaca, postalo nam je poznato da njihov
seksual-ni ivot na najupadljiviji nain odstupa od uobiajene pros-jene slike. Jedni su od ovih
nastranih takorei izbrisali iz svog programa razliku meu spolovima. Samo njima jednak spol moe
pobuditi njihove seksualne elje; drugi spol, a pose-bice dijelovi njegovih spolnih organa njima uope ne
predstav-ljaju spolni objekt, a u ekstremnim su im sluajevima ak i predmet gnuanja. Oni su se time,
naravno, odrekli bilo kakva sudjelovanja u razmnoavanju. Takve osobe nazivamo homo-seksualnima ili

invertiranima. To su mukarci i ene, inae vrlo esto - ne i uvijek - besprijekorno graeni, intelektualno i
etiki visoko razvijeni, podvrgnuti jedino ovoj jednoj, sudbo-nosnoj razlici. Oni se kroz usta svojih
znanstvenih glasnogo-vornika prikazuju kao posebna varijanta ljudske vrste, kao trei spol koji
ravnopravno stoji uz ostala dva. Moda emo imati priliku kritiki ispitati njihove zahtjeve. Naravno da oni
nisu, iako bi to rado eljeli ustvrditi, cvijet ovjeanstva, ve imaju najmanje barem isto onoliko manje
vrijednih i bes-korisnih pojedinaca, koliko i oni, koji su u seksualnom smis-lu drugaije nastrojeni.
Ove nastrane osobe poduzimaju sa svojim seksualnim objektom barem otprilike isto ono, to i normalne
osobe sa svojim. No, sada slijedi dugi niz abnormalnih osoba, ije se seksualne djelatnosti sve vie
udaljavaju od svega, to se ra-zumnom ovjeku ini poeljnim. U svojoj raznovrsnosti i ne-obinosti one su
usporedive samo s grotesknim nakazama koje je P. Breughel naslikao kao iskuenje svetog Antuna, ili s
nestalim bogovima i vjernicima, kojima G. Flaubert doputa da prolaze pored njegova pobonog pokajnika.
Njihova vreva vapi za nekom vrstom reda, kako nam se sva osjetila ne bi zbunila. Dijelimo ih u one kod
kojih se seksualni objekt izmi-jenio, kao kod homoseksualaca, te u one druge, kod kojih se u prvom redu
izmijenio seksualni cilj. Prvoj grupi pripadaju oni, koji su se odrekli sjedinjenja obiju vrsta genitalija, pa kod
partnera u seksualnom inu njegov spolni organ zamjenjuju nekim drugim dijelom ili podrujem tijela;
pritom se ne os-vru na nedostatak organskog ustroja, niti na uzdravanje zbog gnuanja (usta, analni otvor
umjesto rodnice). Potom sli-jede drugi, koji se jo uvijek zadravaju na spolnim organima, ali ne zbog
njihove seksualne uloge, ve zbog drugih funkcija u kojima sudjeluju iz anatomskih razloga i zbog blizine u
smjetaju. Na njima uviamo da i funkcije izbacivanja, koje smo ve i kod djeteta uspjeli ukloniti kao
nepristojne, privlae na sebe itavo njihovo seksualno zanimanje. Zatim drugi, koji su od spolnog organa
uope posve odustali te na njegovo mjesto uzdigli neki drugi dio tijela kao ueni objekt - enske grudi,
stopalo, uvojak kose. U daljnjem slijedu su oni, kojima ak niti dio tijela ne znai nita, ali im zato neki
odjevni predmet ispunjava sve elje - cipela, komad bijelog rublja, feti-isti. Dalje su na redu osobe koje,
istina, ude za itavim objektom, ali pred njega postavljaju posve odreene, udno-vate ili jezive zahtjeve, pa
ak i takve, da se mora pretvoriti u nepomino truplo bez obrane, te ga pod zloinakom prisilom i ine
takvim, da bi u njemu mogli uivati. Dosta strahota s ove strane!
Drugo mnotvo predvode oni nastrani, koji su kao cilj svojih seksualnih elja postavili ono, to je inae
uobiajeno samo uvodna i pripremna radnja. Dakle, oni koji naginju gle-danju i dodirivanju druge osobe, ili
promatranju njenih intim-nih djelatnosti, ili koji razotkrivaju vlastite dijelove tijela koje bi trebalo sakrivati,
sve u nekom mranom oekivanju da e ih druga strana nagraditi istom takvom uslugom. Potom slije-de
zagonetni sadisti, ije njene udnje ne poznaju nikakva drugog cilja, ve nanositi svom objektu boli i patnje,
i to od nagovjetaja ponienja pa sve do tekih tjelesnih povreda, te - kao zbog izravnanja, njihova suprotnost
- mazohisti, iji je jedini uitak da od svog ljubljenog objekta otrpe sva ponie-nja i patnje kako u
simbolikom, tako i u stvarnom obliku. I drugi, kod kojih se vie ovakvih neuobiajenih uvjeta ujedi-njuje i
ukrta, a konano moramo jo otkriti i to, da svaka od ovih grupa postoji dvostruko; naime, da pored jedne,
koja svoje seksualno zadovoljenje trai u stvarnosti postoji i druga, koja se zadovoljava time da samo
zamilja takva zadovolje-nja, koja uope ne treba neki stvarni objekt, ve ga moe zamijeniti matanjem.
Pritom se ne moe podvrgnuti niti najmanjoj dvojbi da je u ovim ludostima, neobinostima i
jezovitostima uistinu na djelu - seksualno djelovanje tih ljudi. Ne samo to ih oni sami shvaaju takvim, pa
osjeaju taj zamjenski odnos, ve i mi trebamo sebi rei da to u njihovu ivotu igra onakvu ulogu, kakvu
normalno seksualno zadovoljenje ima u naem; podno-se iste, a poesto i ogromne rtve, pa se i u grubim,
kao i u f-nijim pojedinostima moe pratiti gdje se te abnormalnosti oslanjaju na normalno, a gdje od njega
odstupaju. Ne moe vam izbjei niti to, da se tu iznova nailazi na karakter nepris-tojnog, povezan sa
seksualnim djelatnostima; ali, on je ovdje uglavnom prerastao u besramno.
A sad, moje dame i gospodo, kako se mi postavljamo prema ovim neuobiajenim vrstama seksualnog
zadovolje-nja? Ogorenje, iskazivanje naeg osobnog negodovanja i uvjeravanja da mi sami ne dijelimo
takve poude - oito ne mogu uiniti mnogo. O tome nas se niti ne pita. Na kraju, to je jedno pojavno
podruje, kao i svako drugo. Odbijajui iz-govor, kao to je: Pa, to su samo rijetkosti i kurioziteti, i sam bi
se mogao lako odbaciti. Naprotiv, radi se o zaista ues-talim, vrlo rasprostranjenim pojavama. Ali, kad bi

nam netko elio rei da se zbog njih ne trebamo smesti u svojim stavovi-ma o seksualnom ivotu, jer svi oni
u cjelini predstavljaju tek zablude i zastranjenja seksualnog nagona, tada bi na mjestu bio jedan ozbiljan
odgovor. Ne moemo li razumjeti ove bo-lesne pojavnosti seksualnosti i povezati ih s normalnim seksualnim ivotom, tada takoer ne razumijemo niti normalnu seksualnost. Ukratko, ostaje neizbjenom
zadaa, da se izvri cjeloviti teoretski obraun o mogunosti spomenutih nastra-nosti i njihovoj povezanosti s
takozvanom normalnom seksu-alnou.
U tome e nam pomoi jedna spoznaja i dva nova otkria. Za onu prvu zahvaljujemo Iwanu Blochu; ona
opravdava shvaanje svih ovih nastranosti kao znakova degeneracije kroz dokaz, da e do ovih zastranjenja
od seksualnog cilja, do takvog oslabljenja odnosa prema seksualnom objektu dolazi-lo oduvijek, jo od svih
nama poznatih vremena, i to kod svih
- i onih najprimitivnijih, a i kod visoko civiliziranih naroda, postigavi ponekad ak i trpeljivost te ope
uvaavanje. Oba otkria uinjena su povodom psihoanalitikih prouavanja neurotiara, i na odluujui
nain moraju utjecati na nae shvaanje seksualnih nastranosti.
Rekli smo da su neurotini simptomi zapravo zamjenska seksualna zadovoljenja, a ja sam vam
nagovijestio kako e se potvrivanje ovog stava kroz analizu simptoma sudariti s ponekom potekoom. On
je, naime, opravdan tek onda, kad pod seksualno zadovoljenje ukljuimo i takozvane nastrane seksualne
potrebe, jer nam se takvo jedno tumaenje simp-toma namee iznenaujuom uestalou. Zahtjevi homoseksualaca ili invertiranih da ih se smatra iznimkama propa-daju odmah im otkrijemo da dokaz o postojanju
homoseksu-alnih osjeaja nije promaio niti kod jednog jedinog neu-rotiara, te da je dobar broj simptoma
zapravo izrazio tu prikrivenu inverziju. Oni koji sami sebe nazivaju homoseksu-alcima ipak su samo svjesno
i manifestirano invertirani, pa njihov broj nestaje pred brojem prikriveno homoseksualnih osoba. Ali, mi smo
primorani da odabiranje objekta unutar vlastitog spola smatramo gotovo redovitim ravanjem ljubav-nog
ivota, pa sve vie uimo kako mu treba pridati naroito velik znaaj. Sigurno, time nisu uklonjene razlike
izmeu manifestirane homoseksualnosti i normalnog ponaanja; i na-dalje ostaje njihovo praktino znaenje,
ali se njihova teoret ska vrijednost znatno smanjuje. Za jednu odreenu bolest, pa-ranoju, koju vie ne
moemo ubrajati u neuroze prijenosa, ak i pretpostavljamo da u pravilu proizlazi iz pokuaja obrane od
isuvie snanih homoseksualnih osjeaja. Moda se jo pri-sjeate da je jedna od naih pacijentica u svojoj
prisilnoj rad-nji podraavala mukarca, svog vlastitog naputenog supruga; takva jedna proizvodnja
simptoma u osobi mukarca vrlo je uobiajena kod neurotinih ena. I iako se to ne moe pri-pisati
homoseksualnosti, ipak ima mnogo toga to je poveza-no s njenim pretpostavkama.
Kako vjerojatno znate, histerijska neuroza moe svoje simptome iskazati na svim sustavima organa i
time im pore-metiti sve funkcije. Analiza pokazuje da pritom do izraaja dolaze svi nagoni koji su nazvani
nastranima, i koji spolni or-gan ele zamijeniti drugim organima. Kod toga se ovi drugi organi ponaaju kao
zamjena za genitalije; upravo smo kroz simptomatiku histerije dospjeli do shvaanja da se tjelesnim
organima, osim njihove funkcionalne uloge, mora pripisati i jedno seksualno - erogeno - znaenje, te da e
oni biti ome-teni u ispunjenju svoje prve zadae, ako ih druga isuvie izrabljuje. Nebrojeni osjeti i inervacije
(veze organa sa sredi-njim ivanim sustavom, op.p.) s kojima se susreemo kao sa simptomima histerije, i
to na organima koji naoko nemaju nikakve veze sa seksualnou, otkrivaju nam tako svoju priro-du kao
ispunjenja nastranih seksualnih pobuda, kod kojih su drugi organi sebi prigrabili znaenje dijelova spolnih
organa. Potom takoer uviamo, na kako raznolike naine mogu up-ravo organi za uzimanje i izluivanje
hrane postati nositeljima seksualnog podraaja. To je, dakle, isto ono to su nam poka-zale i nastranosti,
samo to se to kod njih moglo zapaziti oe-vidno i bez muke, dok kod histerije prvo moramo krenuti
zaobilaznim putem preko tumaenja simptoma, pa potom do-tine nastrane seksualne pobude ne pripisujemo
svijesti poje-dinaca, ve ih smjetamo u njihovo nesvjesno.
Izmeu mnogih oblikovanja simptoma pod kojima nastu-pa opsesijska neuroza, kao najvaniji se
dokazuju oni izazva-ni porivom isuvie jakih sadistikih, dakle - po svom cilju nastranih seksualnih pobuda;
ovi simptomi uglavnom slue obrani od tih elja, kako to i odgovara strukturi opsesijske neuroze, ili
izraavaju borbu izmeu zadovoljenja i obrane. No, pritom niti samo zadovoljenje ne ostaje kratkih rukava;
ono se zaobilaznim putevima zna nametnuti ponaanju obolje-lih, pa se rado okree protiv njihove vlastite

osobe, pretvara-jui ih tako u muitelje samih sebe. Ostali oblici neuroze, oni mudrijaki, odgovaraju
pretjeranom seksualiziranju inova koji se inae kao pripreme uklapaju u put normalnog seksu-alnog
zadovoljenja - eljeti vidjeti, dodirivati i istraivati. Ve-liko znaenje strepnje od dodira i opsesije pranjem
ovdje na-lazi svoje razjanjenje. Neslueno velik dio prisilnih radnji svodi se na masturbaciju kao prikriveno
ponavljanje, i na mo-difikaciju, jer je poznato da ona, kao jedina slino oblikovana radnja, prati
najraznovrsnije oblike seksualnih fantazmi.
Ne bih trebao uloiti mnogo truda u to, da vam predstavim i mnogo prisniji odnos izmeu nastranosti i
neuroze, ali vje rujem da e nam i ovo izreeno do sada biti dostatno za nau namjeru. No, moramo se
uvati toga da prema ovim razja-njenjima o tumaenjima simptoma ne precijenimo uestalost i intenzitet
nastranih sklonosti ljudi. uli ste da se u oskudici normalnog seksualnog zadovoljenja moe i neurotiki
obolje-ti. Ali, kod stvarne se oskudice potreba prebacuje na abnormal-ne puteve seksualnih uzbuenja.
Kasnije ete moi uvidjeti kako to ide. U svakom sluaju, razumijete da se kroz takvo jedno kolateralno
suzbijanje nastrane pobude moraju uini-ti snanijima, no to bi se inile kad se normalnom seksualnom
zadovoljenju ne bi suprotstavila neka stvarna prepreka. Slian se jedan utjecaj moe, uostalom, prepoznati i
kod manifes-tiranih nastranosti. One se u nekim sluajevima izazivaju ili aktiviraju time, da se pred
normalno zadovoljenje seksualnog nagona zbog trenutnih okolnosti ili trajnijih drutvenih ureenja
postavljaju prevelike prepreke. U ostalim sluajevima su sklonosti k nastranosti, naravno, posve neovisne o
takvim okolnostima; za tog su pojedinca one gotovo normalan nain seksualnog ivota.
Moda u ovom trenutku imate dojam da smo vie zamr^ sili, nego li razjasnili odnos izmeu normalne i
nastrane sek-sualnosti. Ali, pridravajte se sljedeeg razmiljanja: ako je tono da stvarna oteanost ili
nedostatak normalnog seksu-alnog zadovoljenja izvlai na vidjelo sklonosti ka nastranosti-ma i kod onih
osoba, koje ih inae nisu pokazivale, tada se kod tih osoba treba prihvatiti neto, to je sklono nastranostima; ili, elite li tako, one su kod njih ve morale postojati u prikrivenom, latentnom obliku. No, ovim putem
stiemo i do druge novosti koju sam vam nagovijestio. Naime, psihoanali-tiko istraivanje bilo je primorano
da se pobrine i za seksu-alni ivot djeteta, i to zato, jer sjeanja i pomisli prilikom ana-lize simptoma
redovito odvode i u rane godine djetinjstva. Ono to smo pritom zakljuili potom se, toku za tokom, i
potvrdilo neposrednim promatranjima na djeci. Tako se dolo do toga, da su sve sklonosti nastranostima
ukorijenjene jo u djetinjstvu, da su im sklona i djeca, te da se u svojoj nezrelosti njima i bave u
odgovarajuoj mjeri, ukratko - da nastrana seksualnost nije nita drugo, nego li uveana i na svoje pojedinane podraaje razloena infantilna seksualnost.
Sada ete na nastranosti vjerojatno gledati u jednom dru-gom svjetlu, te vie neete moi zanemariti
njihovu poveza-nost sa seksualnim ivotom ljudi, osim po cijenu kakvih izne-naenja i kakvog neugodnog
nesuglasja s vaim osjeajem! Vi ete zasigurno biti skloni tome da u poetku sve osporite -injenicu da
djeca imaju neto, to se smije oznaiti kao seksualni ivot, ispravnost naih promatranja i opravdanje, da se
u ponaanju djece pronalazi srodstvo s onim, to se kasni-je osuuje kao nastranost. Dopustite, dakle, da vam
prvo raz-jasnim motive vaeg opiranja, te da vam potom izloim ishode naih zapaanja. To, da djeca
nemaju nikakvog seksu-alnog ivota - seksualnih uzbuenja, potreba i neku vrstu zadovoljenja, ve da bi ga
iznenada trebala stei izmeu svo-jih 12 i 14 godina, bilo bi - nevezano sa svim prouavanjima - bioloki isto
onoliko nevjerojatno, ak besmisleno, kao i to, da sa sobom na svijet nisu stigla ni sa kakvim spolnim
organi-ma, ve su im oni izrasli u vrijeme puberteta. Ono, to se u to doba kod njih budi, to je funkcija
razmnoavanja, koja se za svoje svrhe slui ve postojeom tjelesnom i duevnom graom. Vi upadate u
zabludu, pobrkali ste meusobno sek-sualnost i razmnoavanje, a time zatvarate put do razumije-vanja
seksualnosti, nastranosti i neuroza. No, ova je zabluda tendenciozna. Zaudo, izvor joj je u tome, da ste i vi
sami bili djeca, i kao djeca ste podlegli utjecaju odgoja. Naime, meu svoje najvanije odgojne zadae
drutvo na sebe mora preuze-ti i obuzdavanje, ograniavanje seksualnog nagona kada on izbije kao poriv za
razmnoavanjem, te njegovo podvrgavanje pojedinanoj volji koja je jednaka drutvenoj zapovjedi. Ono
takoer ima i interes u tome, da se njegov potpuni razvitak odgodi sve dok dijete ne dosegne odreeni
stupanj intelektu-alne zrelosti, jer u punom izbijanju seksualnog nagona i odgoj praktiki nalazi svoj kraj.
Inae bi nagon probio sve nasipe, i otplavio naporno izgraivano djelo kulture. Niti zadaa -obuzdati ga takoer nikad nije lagana, jer sad uspijeva pres-labo, a sad opet isuvie dobro. Motiv ljudskog drutva u

osnovi je ekonomski; kako ono nema dovoljno namirnica da bi se njegovi lanovi odrali i bez svog rada,
broj lanova se mora ograniiti, a njihova se energija sa seksualnih djelatno-sti treba skrenuti na rad. Dakle,
ona vjena, pradavna nevolja ivota, koja se nastavlja i u sadanjosti.
Vjerojatno je iskustvo odgojiteljima pokazalo, da je zada-a - podvrgnuti poslunosti seksualnu elju
novog narataja rjeiva samo onda, ako se s ovim utjecanjima zapone vrlo ra-no; stoga se ne eka oluja
puberteta, ve se zahvaa i u onaj seksualni ivot djece, koji je priprema. U toj se namjeri djeci zabranjuju i
ogauju gotovo sve infantilne seksualne djelatno-sti; postavlja se idealan cilj - da se ivot djeteta oblikuje
asek-sualno; to je tijekom vremena konano dovelo do toga da se ono uistinu i poelo smatrati aseksualnim,
pa je to znanost potom objavila i kao svoje uenje. Da se ne bi dospjelo u pro-turjenost sa svojim
uvjerenjem i stavovima, previaju se seksualne djelatnosti djeteta, to nije zanemariv posao, ili se u znanosti
zadovoljavaju time, da ih drugaije doivljavaju. Di-jete vai kao isto, nevino, i tko god ga opisao
drugaijim, smije biti optuen kao bezboni zloinac prema njenim i sve-tim osjeajima ovjeanstva.
Djeca su jedina koja ne sudjeluju u ovim obiajima; u pu-noj naivnosti izraavaju svoja animalna prava,
i uvijek iznova dokazuju da tek moraju prevaliti svoj put do istoe. Doista je neobino da osporavatelji
djeje seksualnosti ne poputaju zbog toga u odgoju, ve da upravo oni pod nazivom djejih nepristojnosti
najstroe progone izraavanja onoga, emu po-riu postojanje. Od velikog je teoretskog znaaja takoer i to,
da se upravo ono doba ivota koje najustrije opovrgava pred-rasudu o aseksualnom djetinjstvu - a to su
djeje godine, do pete ili este - potom kod najveeg dijela osoba prekriva ko-prenom amnezije, koju
temeljito razdire tek analitiko is-traivanje, iako je postala providna ve i ranije, kod pojedinih tvorbi snova.
Sad u vam navesti sve ono, to se moe najjasnije raza-znati od seksualnog ivota djeteta. Dopustite mi
da u ovu svrhu uvedem i pojam libido. Posve sukladno gladi, libido tre ba oznaavati silu kojom se
iskazuje nagon, a ovdje se radi o seksualnom nagonu, istom onakavom, kakav je kod gladi nagon za hranom.
Za ostale pojmove, kakvi su seksualno uzbu-enje i zadovoljenje, nije potrebno razjanjavanje. Da se upravo kod seksualnih djelatnosti dojeneta najvie koriste tuma-enja, lako ete uvidjeti i sami, ili moda to
iskoristiti kao prigovor. Ova se tumaenja dobivaju na temelju analitikih istraivanja, pratei simptome
unazad. Prvi podraaji seksual-nosti pokazuju se kod dojeneta u oslanjanju na ostale ivotno vane funkcije.
Njegov je glavni interes, kako znate, usmjeren na primanje hrane; kad sito zaspi na grudima majke, pokazuje
onakav izraz blaenog zadovoljstva koji e se kasnije pona-vljati nakon doivljavanja seksualnog orgazma.
No, to bi bilo premalo, da se na tome utemelji neki zakljuak. Ali, mi zamje-ujemo da dojene eli
ponavljati radnju uzimanja hrane, ne zahtijevajui pritom novu hranu; ono se, dakle, tada vie ne nalazi pod
porivom gladi. Kaemo da ono sie ili cucla svoju dudu-varalicu, a to - da i u ovoj okolnosti, s tom radnjom
iznova tone u san, i to s istim onim blaenim izrazom, pokazu-je nam da mu je zadovoljstvo donijela
djelatnost sisanja sama za sebe. Poznato je i da se ono ubrzo navikava na nju, i da ne moe zaspati bez
sisanja dudice. Seksualnu prirodu ove radnje prvi je ustanovio jedan stari pedijatar iz Budimpete, dr.
Lindner. ini se da i oni njegovatelji djece, koji ne namjerava-ju zauzimati teoretske stavove, ocjenjuju to
sisanje na slian nain. Oni ne sumnjaju da ono slui samo postizanju ugode, smjetaju ga u djeje
nepodoptine i raznim neugodnim doj-movima primoravaju dijete da ga se odrekne, kad se ve ne eli odrei
samih nepodoptina. Otkrivamo, dakle, da dojene obavlja radnje koje nemaju nikakvu drugu namjeru, osim
da postignu ugodu. Vjerujemo da ono tu ugodu prvo doivljava kroz uzimanje hrane, no i da brzo naui
razdvojiti je od tog uvjeta. Postizanje ugode moemo povezati jedino s nadrai-vanjem zone usta i usnica, pa
ove dijelove tijela nazivamo erogenim zonama, a ugodu koja se postie sisanjem nazivamo seksualnom. O
opravdanosti ovih naziva zasigurno emo morati jo raspravljati.
Kad bi se dojene moglo izraavati, tada bi sigurno radnju sisanja na majinim grudima priznalo kao
daleko najvaniju u ivotu. Pa i nije ba u krivu to se njega tie, jer kroz ovu rad-nju ono odjednom
zadovoljava svoje obje velike ivotne potrebe. Potom iz psihoanalize otkrivamo, i to ne bez iz-nenaenja,
koliko od psihikog znaenja ove radnje ostaje sa-uvano tijekom itavoga ivota. Sisanje na majinim
grudima postat e izvorina toka cjelokupnog seksualnog ivota, ne-dosegnut uzor svakog kasnijeg
seksualnog zadovoljstva, na koji se u mati dosta esto vraa u trenucima nevolje. Ono uk-ljuuje majine
grudi kao prvi objekt seksualnog nagona; ne mogu vam pruiti dostatnu predodbu o tome, koliko je ovaj

prvi objekt znaajan za bilo kakvo kasnije pronalaenje objek-ta, koliko dubinskih djelovanja iskazuje u
svojim lutanjima i zamjenama za nj, pa i na najudaljenijim podrujima naeg du-evnog ivota. Ali, prije
svega, dojene odustaje od djelatnos-ti sisanja, pa ga zamjenjuje nekim dijelom svoga tijela. Dijete sie
palac, sie vlastiti jezik. Time pri postizanju ugode posta-je neovisno o odobravanju svijeta izvana, a osim
toga izvlai i pojaava uzbuivanje i jedne druge tjelesne zone. Erogene zo-ne nisu podjednako dareljive;
stoga postaje vaan doivljaj, kako izvjetava Lindner, kad dojene prilikom istraivanja po svom tijelu
otkriva naroito nadraljiva mjesta svojih spolnih organa, ime pronalazi put od sisanja do onanije.
Ocjenjujui sisanje dojeneta, ve smo se upoznali s dvije odluujue osobine infantilne seksualnosti.
Ono se pojavljuje u oslanjaju na zadovoljenje velikih organskih potreba, pa se po-naa autoerotski, to znai
da trai i pronalazi svoje objekte na vlastitu tijelu. Ono to se najjasnije pokazalo pri uzimanju hrane,
djelomino se ponavlja i kod obavljanja nude. Zakljuu-jemo da dojene doivljava osjeaj ugode i pri
pranjenju mje-hura i crijevnih sadraja, te da uskoro poinje nastojati izvoditi ove radnje tako, da mu
odgovarajuim nadraivanjem sluznih erogenih zona donose to je mogue veu ugodu. U ovoj toki po prvi
put vanjski svijet nastupa kao ograniavajua, njegovoj tenji za ugodom neprijateljski nastrojena snaga,
kako je to spoznao otroumni Lou Andreas, te mu time doputa da naslu-ti kasnije vanjske, ali i unutarnje
borbe. Ono ne smije svoje ekskrete isputati u trenutku kad bi samo to eljelo, ve tek kada to odrede druge
osobe. Da bi ga se potaklo na odustajanje od ovog izvora ugode, sve to se tie ovih funkcija mu se opi-suje
kao nepristojno, predodreeno za dranje u tajnosti. Ono ovdje treba, prije svega, zamijeniti drutvenu
prihvatljivost za ugodu. Njegov odnos prema samim izluevinama od samog je poetka bio posve drugaiji.
Ne osjea gnuanje prema svom izmetu, cijeni ga kao jedan dio svoga tijela od kojega se ne ras-taje lako, i
koristi ga kao prvi poklon da bi nagradilo osobe koje naroito voli. Pa i kad se odgajanjem uspije u
namjeri da ga se udalji od ovih sklonosti, ono nastavlja potovati izmet kroz poklon i novac. Nasuprot
tome, ini se da na svoju djelotvornost pri uriniranju gleda s naroitim ponosom.
Znam da ste me ve odavno eljeli prekinuti, da bi mi do-viknuli: Dosta tih neuvenosti! Pranjenje
stolice trebalo bi biti izvor seksualnog zadovoljenja i ugode, koje obavlja ve i dojene! A izmet jedna
dragocjena supstancija, ili mar neka vrsta spolnog organa! Ne vjerujemo u to, ali razumijemo zbog ega su
pedijatri i pedagozi odbacili psihoanalizu i njene re-zultate tako daleko od sebe. Ne, gospodo moja! Vi ste
samo zaboravili da sam vam elio izloiti injenice infantilnog sek-sualnog ivota radi povezivanja s
injenicama seksualnih nas-tranosti. Zato ne biste trebali znati, da mar kod jednog velikog broja odraslih, i
homoseksualnih i heteroseksualnih, uistinu u spolnom snoaju preuzima ulogu rodnice? Te da po-stoje
mnogi pojedinci, koji itav svoj ivot zadravaju osjeaj punog uitka prilikom pranjenja stolice, ne
opisujui ga uop-e tako neznatnim? A to se tie zanimanja za in defekacije i ugodu pri promatranju
defekacije nekog drugog, to moete uti da vam potvruju i sama djeca, kad postanu nekoliko go-dina starija
i kad vam o tome mogu pripovijedati. Naravno, ne smijete prije toga djecu sustavno zastraiti, jer e inae
dobro razumjeti da o tome treba utjeti. I za druge stvari, u koje ne elite vjerovati, upuujem vas na rezultate
analize i izravnog prouavanja djece, te vam kaem da je prava jedna vjetina ne vidjeti sve ovo, ili pak
vidjeti drugaijim. Nemam uope nita protiv toga postane li vam jako uoljivom srodnost djejih seksualnih
djelatnosti sa seksualnim nastranostima. To se, u stvari, razumije samo po sebi; jer, ako dijete uope i ima
ika-kav seksualni ivot, tada on mora biti od one nastrane vrste, jer djetetu nedostaje - osim nekolicine
tamnih nagovjetaja -ono, to seksualnost obavlja prilikom funkcije razmnoava-nja. S druge strane,
zajednika je osobina svih nastranosti da su odustale od razmnoavanja kao cilja. Jer, mi neku seksual-nu
djelatnost nazivamo nastranom onda, kad odustaje od cilja razmnoavanja pa slijedi postizanje ugode kao cilj
posve neo-visan o njemu. Dakle, razumjeli ste da toka prijeloma i obra-ta u razvitku seksualnog ivota lei
u njegovom podvrgavanju svrsi razmnoavanja. Sve to se dogaalo prije tog obrata, a isto tako i sve to mu
se otelo, to slui jedino postizanju uitka, obiljeeno je neasnim imenom nastranog, i kao takvo se
prezire.
Stoga mi dopustite da nastavim sa svojim kratkim prika-zivanjem infantilne seksualnosti. Ono to sam
izloio o dva organska sustava, mogao bih upotpuniti i osvrtanja na ostale.

Seksualni ivot djeteta iscrpljuje se u pokretanju jednog niza djelominih, parcijalnih nagona koji tragaju za
ugodom neo-visno jedan o drugome, i to dijelom po vlastitu tijelu, a dijelom ve i na vanjskim objektima.
Spolni organi ve vrlo brzo ulaze meu ove organe; postoje ljudi, kod kojih se pribavljanje ugode na
vlastitim genitalijama, bez pripomoi nekog drugog spolnog organa ili objekta, bez prekida nastavlja od
onanije kao dojeneta pa do notonanije pubertetskih godina, a potom moe trajati i dalje, neodreeno dugo.
Uostalom, s pitanjem onanije ne bismo mogli tako brzo zavriti; to je predmet za mnogostrano promatranje.
Usprkos mojoj sklonosti da ovo pitanje jo vie skratim, moram vam ipak jo poneto rei o seksualnim
istraivanjima djece. To je previe karakteristino za djeju seksualnost, i pre-vie znaajno za simptomatiku
neuroza. Infantilno seksualno istraivanje zapoinje vrlo rano, ponekad i prije tree godine ivota. Ono se ne
nadovezuje na razliku meu spolovima, koja djetetu ne govori nita, jer barem djeaii misle, da oba spola
imaju jednake, muke genitalije. Ako potom djeak kod svoje male sestrice ili prijateljice u igri dospije do
otkria vagine, ta-da u prvi mah nastoji zanijekati svjedoanstvo svojih osjetila, jer si ne moe predoiti
postojanje njemu slinog ljudskog bia bez jednog njemu toliko dragocjenog dijela tijela. Kasnije se
prestravi pred mogunou koja mu se ukazuje, a svoj uinak zapoinju pokazivati i sluajne ranije prijetnje
zbog isuvie in-tenzivnog bavljenja njegovim malim udom. On potpada pod vladavinu kompleksa kastracije,
ije e oblikovanje imati veli-ki udio u stvaranju njegova karaktera ostane li zdrav, u njego-voj neurozi ako
oboli, te u njegovim otporima, dospije li na analitiko lijeenje. Za djevojicu znamo da se zbog nedostat
ka velikog i vidljivog penisa osjea teko prikraenom, zavidi djeaku na njegovu posjedu, te oito iz tog
motiva razvija elju da bude mukarac; ova se elja kasnije iznova preuzima u neurozi, koja nastupa zbog
nekog neuspjeha u njenoj en-skoj ulozi. Uostalom, klitoris djevojice u cijelosti u djejoj dobi igra ulogu
penisa, on je nositelj jedne naroite vrste uz-buivanja, mjesto na kojem se postie autoerotsko zadovoljenje. Za pretvaranje djevojice u enu mnogo ovisi o tome, ho-e li klitoris pravovremeno i u cjelini ovu
svoju osjetljivost predati ulazu u rodnicu. U sluajevima takozvane seksualne anestezije ena, klitoris je
tvrdoglavo zadrao ovu osjetljivost.
Seksualno zanimanje djeteta u poetku se mnogo vie okree problemu - otkuda dolaze djeca, istom
onom, koje lei i u osnovi pitanja postavljenog tebanskoj Sfingi, a budi se zbog egoistine strepnje pri
dolasku novog djeteta. Odgovor, pri-premljen za djeju sobu - da roda donosi djecu - sudara se ve i kod
male djece s nevjericom, i to mnogo ee, no to mi to mislimo. Osjeaj da su ih odrasli prevarili u vezi
istine znatno doprinosi osamljivanju djeteta i razvijanju njegove samostal-nosti. Samo, dijete nije u stanju
rijeiti ovaj problem vlastitim snagama. Njegova sposobnost rasuivanja uvjetovana je odreenim
ogranienjima zbog njegove nerazvijene seksualne konstitucije. Stoga ono u poetku i prihvaa da se djeca
mogu dobiti kad se pojede neto naroito u hrani, a nita ne zna o to-me da djecu mogu dobiti jedino ene.
Kasnije otkriva ovo ogranienje, te odustaje od dobivanja djece putem hrane; to ostaje pridrano za bajke.
Dijete koje postaje vee, ubrzo pri-mjeuje da i otac mora igrati neku ulogu kod nastajanja djece, no ne moe
pogoditi kakvu. Postane li sluajno svjedokom spolnog ina, vidi u njemu pokuaj nasilja, tunjavu, a to je
sa-distiko nerazumijevanje koitusa. Meutim, u poetku ne do-vodi ovaj in u vezu s nastajanjem djeteta.
Pa i kad u postelji ili na rublju otkrije tragove majine krvi, uzima to kao dokaz ozljeda koje joj je nanio
otac. U jo kasnijim djejim godinama, ono ve dobro sluti da spolni ud mukarca ima znaajan udio u
nastajanju djece, no tom dijelu tijela ne moe pripisati nikakvu drugu djelatnost, izuzev pranjenja mjehura.
Od samog poetka djeca su suglasna u tome, da se roe-nje djeteta mora odvijati kroz crijeva, dakle, da
dijete stie na vidjelo kao i gruda izmeta. Ova se teorija naputa tek nakon to sva zanimanja za analno
izgube na vrijednosti, te se zami-jene pretpostavkom da se otvara pupak, ili da se mjesto roe-nja nalazi na
grudima majke, meu dojkama. Na ovaj se nain mali istraiva pribliava spoznaji o seksualnim
injenicama, ili neometan u svom neznanju prolazi pored njih, sve dok -uglavnom u godinama prije
puberteta - obino ne dobije ni-podatavajue i nepotpuno razjanjenje, koje nerijetko izazi-va i traumatina
djelovanja.
Vi ste, gospodo moja, zasigurno ve uli da je pojam sek-sualnog u psihoanalizi pretrpio neopravdano
proirenje, sve u namjeri da opravda svoje stavove o seksualnoj uzrokovanosti neuroza i seksualnom
znaenju simptoma. Sad i sami moete prosuditi da li je ovo proirenje zaista neopravdano. Mi smo pojam

seksualnosti protegnuli samo toliko daleko, da moe obuhvatiti i seksualni ivot nastranih, i djece. To znai,
izno-va smo mu vratili njegov pravi opseg. Ono to se izvan psiho-analize naziva seksualnou, odnosi se
samo na jedan ogra-nien seksualni ivot koji se nalazi u slubi razmnoavanja, a zovemo ga normalnim.

XXI. predavanje

RAZVIJANJE LIBIDA I SEKSUALNE ORGANIZACIJE

Gospodo moja! Imam dojam da vam ba i nisam uspio zaista uvjerljivo pribliiti vanost nastranosti za nae
poimanje sek-sualnosti. Stoga to elim ispraviti i nadoknaditi to vie mogu.
Odnos ba i nije takav, da su nas jedino nastranosti primo-rale na onu izmjenu pojma seksualnosti koja
nam je pribavila onako estok otpor. Istraivanje infantilne seksualnosti tome je doprinijelo jo i vie, a
podudaranje tih dviju stvari postalo je za nas odluujue. Ali izraavanja infantilne seksualnosti, ma kako
ona bila oevidna u kasnijim godinama djetinjstva, ini se da u svojim poecima ipak isparavaju u
neodreenom. Tko ne eli pripaziti na povijest razvitka i analitiku povezanost, poricat e im karakter
seksualnog, te im zauzvrat priznati bilo kakav nediferencirani karakter. Ne zaboravite da mi trenutno nismo u
posjedu nekog ope prihvaenog obiljeja za seksual-nu prirodu jednog postupka, osim ako se opet ne radi o
pri padnosti funkciji razmnoavanja, to moramo odbaciti kao isuvie uzak stav. Bioloki kriteriji, kako ih
je W. Fliess raz-loio u periodinosti od 23 do 28 dana, jo su uvijek posve sporni; kemijske osobine
seksualnih procesa koje smijemo na-sluivati, tek oekuju svoje razotkrivanje. Naprotiv, seksualne
nastranosti odraslih neto su i dohvatljivo, i nedvojbeno. Kako pokazuje ve i njihov ope prihvaeni naziv,
one su nesumnjivo - seksualnost. Mogu se nazivati znacima degeneracije ili nekako drugaije, no jo nitko
nije pronaao hrabrosti da ih smjesti bilo gdje drugdje, nego li u pojavnosti seksualnog b vota. Ve i samo
radi njih samih imamo pravo na tvrdnju, da se seksualnost i razmnoavanje ne podudaraju, jer je javno poznato da se one u cijelosti odriu razmnoavanja kao cilja.
Ovdje vidim usporedbu koja nije nezanimljiva. Dok je za veinu svjesno i psihiko jedno te isto, mi
smo bili prinu-eni izvriti proirenje pojma psihiko, te priznati i jedno psihiko koje nije svjesno. A
posve je slino tome i kad neki drugi tvrde, da je seksualno i pripadajue razmnoavanju, ili, elite li
krae rei: genitalno - posve identino, dok mi ne moemo drugaije, no dopustiti i postojanje
seksualnog koje nije genitalno, i koje nema nikakve veze s razmnoava-njem. To je samo formalna
slinost, ali ne i bez dublje uteme-ljenosti.
No, ako je postojanje seksualne nastranosti jedan toliko vaan argument u tom pitanju, zato nije ve odavno
iskazao svoj utjecaj i rijeio ovo pitanje? To vam zaista ne znam rei. ini mi se da je to stoga, to su ove
seksualne nastranosti ka-njene posve naroitim stavljanjem izvan zakona, koje prelazi i na teoriju te stoji na
putu i njihovoj znanstvenoj procjeni. Kao da bi netko mogao zaboraviti koliko su one ne samo neto odvratno, ve i neto neuveno, opasno, kao da se smatraju za-vodljivima, pa je netko u osnovi primoran boriti
se protiv po-tajne zavisti prema njihovim uivateljima, kako to otprilike pri-znaje Landgrof u poznatoj
parodiji Tannhauser, kanjavajui: U Venerinu brijegu zaboravi on na ast i dunost! - udno, nekome od
nas se tako neto ne dogaa.
U stvarnosti, nastrani su zapravo jadni avoli, koji neiz mjerno ispataju zbog svojih teko
pristupanih zadovoljenja.
Ono to nastrane djelatnosti usprkos neobinosti njihova objekta i ciljeva ipak tako oevidno ini
seksualnima, to je -da in nastranog zadovoljenja ipak najee zavrava punim orgazmom i ispranjenjem
genitalnih proizvoda. Naravno, to je samo posljedica odraslosti osobe; kod djeteta orgazam i ge -1 nitalna

ekskrecija nisu toliko mogui, pa se nadomjetaju na-govjetajima, koji se opet ne mogu posve sigurno
priznati kao seksualni.
Moram jo neto nadodati, da bih upotpunio ocjenu sek-sualnih perverzija. Ma koliko one bile na loem
glasu, ma ko-liko one bile otro suprotstavljene normalnim seksualnim djelatnostima, ipak smireno
promatranje pokazuje da i nor-malan seksualni ivot samo rijetko izbjegava jednu ili drugu nastranu crtu.
ak i poljubac ima pravo na naziv nastranog ina, jer se sastoji u spajanju dviju erogenih usnih zona, umjesto - obiju genitalija. Ali, nitko ga ne odbacuje kao nastranog, ve je naprotiv doputen ak i za prikazivanje
na pozornici, kao ublaeni nagovjetaj seksualnog ina. No, upravo cjeliva-nje moe lako postati potpuna
nastranost, naime, kad je tako intenzivno da se na njega izravno nadovezuje ispranjenje ger' nitalija i
orgazam, to se ne dogaa ba tako rijetko. Uostalom, moe se otkriti da su dodirivanje i promatranje objekta
za nekoga nezaobilazni uvjeti seksualnog zadovoljstva, da e netko drugi na vrhuncu seksualnog uzbuenja
utinuti ili ugri-sti, da se najvea uzbuenost meu ljubavnicima ne izaziva uvijek spolnim organima ve
kroz neko drugo podruje tijela objekta, a slinog tome ima i vie. Nema uope nikakvog smisla da se osobe
s takvim pojedinim crtama iskljue iz reda normalnih i smjeste meu nastrane, ve se sve ee i jasnije
uvia, da se ono sutinsko u nastranostima ne sastoji od preko-raenja seksualnog cilja, niti u nadomjetanju
spolnih organa, pa ak ne uvijek niti u promjeni objekta, ve jedino u iskljuivosti kojom se ova odstupanja
dogaaju, i kroz koja se seksu-alni in u slubi razmnoavanja gura posve u stranu. Ukoliko se nastrane
radnje unose u normalan seksualni in kao njegovi uvodni ili pojaavajui dodaci, tada to u stvari vie nisu
nas-tranosti. Naravno da se injenicama ove vrste znatno smanju-je jaz izmeu normalne i nastrane
seksualnosti. Iz toga posve neusiljeno slijedi, da normalna seksualnost proizlazi iz neega to je postojalo
prije nje, pri emu je pojedine crte ove grae iskljuila kao neupotrebljive i obuhvatila druge, da bi je podredila novom cilju, cilju razmnoavanja.
Prije no to nae poznavanje nastranost upotrijebimo za to, da se sa razjanjenim pretpostavkama iznova
udubimo u prou-avanje infantilne seksualnosti, moram vas upozoriti na jednu znaajnu razliku meu njima.
Nastrana seksualnost u pravilu je izvrsno usredotoena, i svaki njen in nagoni ka jednom ci-lju - najee
jednom jedinom; kod nje je rukovoenje pre-uzeo djelomini nagon koji je ili jedini dokaziv, ili je ostale
podvrgnuo svojim namjerama. S obzirom na ovo, izmeu nas-trane i normalne seksualnosti nema nikakve
druge razlike, osim to im je razliit djelomini nagon koji gospodari, a time i seksualni cilj. I ovdje, a i tamo
vlada, moglo bi se rei, jedna dobro organizirana tiranija, samo Sto je ovdje za sebe vlast pre-otela jedna, a
tamo druga obitelj. Infantilna seksualnost je, na-protiv, posve i u cijelosti bez takve usredotoenosti i
organiza-cije, njeni su pojedini djelomini nagoni posve ravnopravni, i svaki od njih slijedi vlastiti put
postizanja zadovoljenja. Na ravno da se nedostatak ili postojanje usredotoenosti dobro uk-lapa u
injenicu, da obje, i nastrana i normalna seksualnost, potjeu od infantilne seksualnosti. Uostalom, postoje
sluajevi nastrane seksualnosti koji imaju i mnogo vie slinosti s in-fantilnom, jer se brojni djelomini
nagoni sa svojim ciljevima nameu neovisno jedni o drugima, ili jo bolje - nastavljaju na nju. U tim je
sluajevima ispravnije govoriti o infantilnosti seksualnog ivota, a ne o nastranosti.
Tako pripravljeni, moemo krenuti na istraivanje jednog prijedloga, kojega svakako neemo biti
poteeni. Netko e nam rei: zato toliko uporno ostajete pritom da seksualnou nazivate ve i ona
izraavanja djetinjstva koja su i prema vaim vlastitim iskazima neodreena, a iz kojih kasnije na-staje
seksualno? Zato se ne elite radije zadovoljiti fiziolo-kim opisom, te jednostavno rei da se i kod dojeneta
zamje-uju djelatnosti kao sisanje ili zadravanje ekskremenata, ko-je nam pokazuju koliko ono tei
organskoj ugodi? Time biste ipak izbjegli izlaganje o seksualnom ivotu i onog najmanjeg djeteta, koje
vrijea svaki osjeaj. - Da, gospodo moja, nemam uope to prigovoriti protiv organske ugode; znam da je i
najvea ugoda seksualnog sjedinjenja takoer tek jedna organska ugoda, povezana s djelatnostima spolnih
organa. Ali, moete li mi rei, kada ta izvorno indiferentna organska ugoda dobiva svoj seksualni karakter,
koji nesumnjivo posje-duje u kasnijim stupnjevima razvitka? Znamo li o organskoj ugodi vie nego li o
seksualnosti? Odgovorit ete mi, da sek-sualni karakter nailazi kad spolni organi preuzmu odigravanje svoje
uloge; seksualno se podudara sa spolnim. Vi ete sami odbaciti prigovor nastranostima kad mi navedete, da
se ak i kod veine nastranosti ipak radi o postizanju genitalnog orga-zma, pa makar i drugim putem, a ne
spajanjem spolnih orga-na. Uistinu si pribavljate mnogo bolji poloaj kad iz osobina seksualnog zbog

nastranosti briete neodriv odnos prema razmnoavanju, te prednost dajete djelatnostima spolnih organa.
Ali, tada mi vie nismo tako jako udaljeni; jednos-tavno, spolni organi stoje nasuprot ostalim organima. No,
to ete uiniti protiv mnogostrukih iskustava koja vam pokazu-ju, da spolni organi mogu biti zastupljeni i
drugim organima radi pribavljanja ugode, kao kod normalnog poljupca, kao u nastranim postupcima
otmjenog svijeta, kao u simptomatici histerije? Kod ove je neuroze posve uobiajeno da se pojav-ljivanje
uzbuenja, senzacija i inervacija, pa ak i procesa erekcije koji su udomaeni kod spolnih organa, pomie na
druga, udaljenija podruja tijela (primjerice, na glavu i lice kod pomaka prema gore).
Uvjereni na ovaj nain da nemate nita, na to biste se mo-gli osloniti kao na osobinu vaeg seksualnog,
morat ete odlu-iti da treba slijediti moj primjer, te oznaku seksualno pro-iriti i na one djelatnosti ranog
djetinjstva, koje tee postizanju organskog zadovoljenja.
A sad molim da, zbog mog opravdanja, pruite prostor za jo dvije daljnje prosudbe. Kao to znate, mi
seksualnima na-zivamo one sporne i neodredive djelatnosti za postizanjem za-dovoljstva u najranijem
djetinjstvu, jer putem analize, polazei od simptoma, dospijevamo do njih preko neosporno seksualne grae.
Ona ne bi samo zbog toga i sama morala biti seksualna, to priznajemo. Ali, uzmite neki analogni sluaj.
Predoite si, kad ne bismo imali nikakvog puta da promatramo razvitak dviju dikotiledonih biljaka iz njihova
sjemena, jabuke i graha, ali da nam je u oba sluaja mogue da unazad pratimo njihov razvitak - od potpuno
oblikovane biljne jedinke do pojave prve klice, sa dva klina lista embrija. Oba listia izgledaju neodreeno,
indiferentno, u oba su sluaja posve isti. Hou li stoga pretpostaviti da su oni zaista i istovrsni, te da e
specifi-na razlika izmeu jabuke i graha nastupiti tek kasnije, tijekom vegetacije? Ili je ipak bioloki
ispravnije vjerovati, da je ta raz-lika postojea ve i u klicama, iako ne mogu zamijetiti neku razliitost u
njihovim klinim listiima? Ali, mi inimo to isto, kad ugodu nastalu pri djelatnostima dojeneta nazivamo
sek-sualnom. Smije li se sve organske uitke i svaki pojedini od njih nazvati seksualnim, ili pored
seksualnog postoji i neki drugi, koji ne zasluuje ovo ime, o tome ne mogu ovdje ras-pravljati. Znam isuvie
malo o organskoj ugodi i njenim uvje-tima, pa se zbog regresivne prirode analize uope ne smijem zauditi,
ako na samom njenom kraju dospijem do imbenika koji su trenutno neodredivi.
I, jo jedno! Vi ste u cjelini postigli vrlo malo za ono, to elite ustvrditi o seksualnoj istoi djeteta, pa
ak i kad biste me htjeli uvjeriti u to koliko je bolje da se djelatnosti dojen-eta ne trebaju ocjenjivati kao
seksualne. Jer, ve od tree go-dine ivota nestaju sve dvojbe o seksualnom ivotu djeteta; u to se doba
spolni organi ve zapoinju uzbuivati, nailazi moda i redovito razdoblje infantilne masturbacije, dakle, genitalno zadovoljenje. Duevna i drutvena iskazivanja sek-sualnog ivota vie ne trebaju nedostajati; izbor
objekta, nje-no davanje prednosti pojedinim osobama, pa ak i odluka za jedan od obaju spolova, ljubomora
- sve je to bilo utvreno nepristranim promatranjem i prije vremena psihoanalize, i moe biti potvreno od
svakog promatraa koji to eli vidjeti. Vi ete prigovoriti da niste niti sumnjali u rano buenje nje-nosti, ve
samo u to, da ova njenost ima seksualnu narav. Meutim, djeca je naue prikrivati ve izmeu tree i
osme godine; ali, ako pozorno pratite, uvijek moete prikupiti do-voljno dokaza za ulne namjere ove
njenosti, a ako vam poneto i promakne, pruit e vam u obilnoj mjeri i bez imalo tekoa analitika
istraivanja. Seksualni ciljevi ove ivotne dobi u najuoj su vezi s istovremenim seksualnim istraiva-njem,
za koje sam vam ve dao nekoliko primjera. Naravno da nastrana narav nekih od ovih ciljeva ovisi o
ustrojstvenoj nezrelosti djeteta, koje jo nije otkrilo cilj ina oplodnje.
Negdje od este do osme godine ivota primjeuje se zas-toj i nazadovanje u seksualnom razvitku, koje
u kulturno najpovoljnim sluajevima zasluuje naziv latencije. Latencija moe i izostati, pa ne mora sa
sobom donijeti prekid seksual-nih djelatnosti i seksualnog zanimanja tijekom itavog tog raz-doblja.
Najei doivljaji i duevna kretanja prije nastupa la-tencije podlijeu infantilnoj amneziji, ve
razjanjenom zabo-ravu koji obavija nau prvu mladost i ini nam je otuenom. U svakoj se psihoanalizi
javlja zadaa, da se ovo zaboravljeno razdoblje ivota iznova dozove u sjeanje; ne moe se odupri-jeti
slutnji da su poeci seksualnog ivota, sadrani u njemu, pruili motiv za ovaj zaborav, dakle, da je ovaj
zaborav poslje-dica potiskivanja.
Seksualni ivot djeteta od tree godine nadalje pokazuje mnogo podudarnosti s onim kod odraslih; od
ovog potonjeg se razlikuje, kako znamo, nedostatkom vrste organizacije pod primatom genitalija,

oevidnim crtama nastranosti, i naravno -mnogo manjim intenzitetom itavog nastojanja. No, za teoriju
najzanimljiviji stupnjevi seksualnog razvitka, ili kako mi to e-limo rei - razvitka libida, nalaze se iza ove
vremenske toke. Ovaj razvitak protjee toliko brzo da izravnom promatranju vjerojatno nikad ne bi uspjelo
zadrati njegove slike, koje se niu. Tek je uz pomo sveobuhvatnog psihoanalitikog istrai-vanja neuroza
postalo mogue razotkriti stupnjeve razvitka li-bida, smjetene jo dalje. To zasigurno nisu nita drugo no
konstrukcije, ali kad se u praksi bavite psihoanalizom, otkriva-te da su to nune i korisne konstrukcije. A
kako se dogaa i to, da nam ovdje patologija moe odati odnose koje na normal-nom objektu moramo
previdjeti, ubrzo ete razumjeti.
Dakle, sad moemo pokazati kako se oblikuje seksualni b vot djeteta koji se priprema u prvoj
infantilnoj epohi prije laten-cije, prije no to se uspostavi primat genitalija i trajno organi-zira poslije
puberteta. U tom pred-razdoblju postoji neka vrsta olabavljene organizacije, koju elimo nazvati
pregenitalnom.
Ali, ispred ovog stupnja ne nalaze se djelomini, ve sadistiki i analni nagoni. Suprotnost izmeu mukogi
enskog ovdje jo ne igra nikakvu ulogu; njeno mjesto zauzima suprotnost izme-u aktivnog i pasivnog; ona
se moe nazvati prethodnicom seksualnog polariteta, s kojim se kasnije i spaja. Ono to nam se u
djelatnostima ovog stupnja ini mukim, promatrano sa stanovita genitalne stupnja, pokazuje se kao izraz
jednog na-gona za osvajanjem, koji lako prelazi u okrutnost. Tenje s pasivnim ciljem povezuju se s
erogenom zonom oko crijevnog izlaza, vrlo znaajnom za ovo razdoblje. Snano se pobuuje nagon za
promatranjem, i nagon za znanjem; spolni organ uzima udjela u seksualnom ivotu zapravo jedino u svojoj
ulozi kao organ za ispranjenje mjehura. Djelominim nagoni-ma ovog stupnja ne nedostaje objekata, ali se
ti objekti ne moraju nuno sastajati u jednom objektu. Sadistiko-analna organizacija je sljedei predstupanj
za fazu primata spolnih organa. Podrobnije prouavanje pokazuje koliko od nje pre-ostaje ouvano za
kasniji, konani oblik, te na koje se naine njeni djelomini nagoni primoravaju na uvrtavanje u novu
genitalnu organizaciju. Iza sadistiko-analnog stupnja razvitka libida otvara se vidik na jedan jo primitivniji
stupanj organi-zacije, u kojem glavnu ulogu igra erogena usna zona. Moete pogoditi da njemu odgovara
seksualna djelatnost sisanja, te se smijete diviti razumijevanju starih Egipana, kod kojih umjet-nost
prikazuje dijete, pa ak i boanskog Horusa - sa prstom u ustima. Abraham je nedavno izvijestio o tome,
kakve tragove ovaj primitivni oralni stupanj ostavlja za sobom u seksualnom ivotu kasnijih godina.
Moja gospodo! Mogu nagaati da su vam posljednji poda-ci o seksualnim organizacijama donijeli vie
optereenja, nego li pouke. A moda sam i ja opet zaao predaleko u pojedinosti. Ali, imajte strpljenja; ovo
to ste sada uli postat e vam tim dragocjenije u kasnijoj primjeni. Za sada sauvajte dojam da se seksualni
ivot - ili, kako mi kaemo: funkcija libida - ne pojavljuje kao neto gotovo, niti u svom daljnjem rastu
naliku-je samome sebi, ve prolazi kroz niz stupnjeva koji slijede jedan za drugim, koji ne izgledaju isto,
dakle - da je to vie puta ponovljeni razvoj, kao od gusjenice do leptira. Toka obrata razvitka je
podreivanje svih ostalih seksualnih dje lominih nagona primatu genitalija, a time i podvrgavanje
seksualnosti funkciji razmnoavanja. Prije toga, jedan gotovo razasut seksualni ivot, samostalno djelovanje
pojedinih djelo-minih nagona koji nastoje ostvariti organsku ugodu. Ova se anarhija ublaava sklonostima
ka pregenitalnim organizaci-jama, u poetku sadistiko - analnom stupnju, a nakon njega oralnom, moda
i najprimitivnijem. K tome jo i razliiti, jo netono poznati procesi, koji jedan stupanj razvoja prenose u
kasniji, najblii vii stupanj. Kakav znaaj za uvid u neuroze ima to, da libido prelazi jedan tako dug put
razvitka bogat pre-kidima, otkrit emo drugi put.
Danas emo slijediti i jednu drugu stranu ovog razvitka, naime, odnos djelominih seksualnih nagona
prema objektu. tovie, napravit emo brz pregled tog razvitka, da bismo se na njemu due zadrali kod
jednog njegovog dosta zakanje-log rezultata. Dakle, neke od komponenata seksualnog nagona imaju od
samog poetka jedan objekt i pridravaju ga se, kao to je to nagon za osvajanjem (sadizam), nagon za
promatra-njem i nagon za znanjem. Ostale, koje su jasnije vezane uz neku odreenu erogenu tjelesnu zonu,
imaju ga samo u poetku, sve dok se jo oslanjaju na neseksualne funkcije, te odustaju od njega kad ih se
rijee. Tako su prvi objekt oralne komponente seksualnog nagona - majine grudi, koje dojenetu
zadovoljavaju potrebu za hranom. U inu sisanja i ona erotska komponenta, koja se usput takoer

zadovoljava, postaje neovisna, odustaje od stranog objekta i nadomjeta ga nekim mjestom na vlastitom
tijelu. Oralni nagon postaje auto-erotski, kakvi su jo od samog poetka analni i ostali erogeni nagoni.
Daljnji razvitak ima, da se najkrae izrazimo, dva cilja: prvo, da napusti autoerotizam te objekt na vlastitu
tijelu iznova zamijeni za neki strani objekt, i drugo: da unificira razliite objekte pojedinih nagona i zamijeni
ih jednim jedinim objektom. Naravno, to moe uspjeti samo onda, kad taj jedan objekt postane iznova itavo
tijelo, slino vlastitom. Takoer, to se ne moe zbivati ukoliko se ne napusti izvjestan broj auto-erotskih
nagonskih pobuda.
Procesi pronalaenja objekta podosta su zamreni, te do sada takoer nisu pronali svoj pregledni prikaz.
Istaknimo stoga za nae svrhe, da - kad proces u djejim godinama prije latencije dopre do odreenog
zavretka, pronaeni se objekt pokazuje gotovo istovrstan s onim prvim objektom ugode oral-nog nagona,
dobivenim kroz naslanjanje. To je ipak majka, ako i nisu majine grudi. Majku nazivamo prvim objektom
lju-bavi. Naime, o ljubavi govorimo kad na istaknuto mjesto stavi-mo duevnu stranu seksualnih tenji, te
potisnemo ili poelimo na trenutak zaboraviti tjelesne ili ulne zahtjeve nagona, ko-ji im lee u osnovi. U
vrijeme kad majka postaje objekt ljuba-vi, i kod djeteta je ve zapoeo psihiki rad potiskivanja, koji
njegovu znanju oduzima spoznaju o jednom dijelu njegova seksualnog cilja. Na ovaj se izbor majke kao
objekta ljubavi nadovezuje sada sve ono, to je pod nazivom Edipov kom pleks dospjelo do tako velikog
znaaja u psihoanalitikom ra-zjanjavanju neuroza, a moda i do nita manjeg sudionitva u opiranju
psihoanalizi.
Posluajte malu zgodu do koje je dolo tijekom ovog rata: jedan od estitih sljedbenika psihoanalize
nalazi se kao lije-' nik na njemakom ratitu negdje u Poljskoj, te pobuuje pozornost kolega tako, to
povremeno neoekivano uspijeva utjecati na jednog bolesnika. Na propitkivanja priznaje da radi sredstvima
psihoanalize, pa je primoran izjasniti se spremnim da i kolege izvijesti o svom znanju. Sad se svake veeri
zapo-ee okupljati vojni lijenici, kolege i nadreeni, da bi oslunu-li tajanstvena uenja analize. To je
potrajalo neko vrijeme, no kad je sluateljima zapoeo govoriti o Edipovom kompleksu, podie se jedan od
nadreenih i izjavi, kako u to ne vjeruje; podlost je predavaa da takve stvari pria njima, hrabrim mukarcima i oevima obitelj, koji se bore za svoju domovinu, te zato on zabranjuje nastavak tih predavanja.
Time je svemu do-ao kraj. Analitiar je zatraio premjetaj na drugi dio ratita. No, uvjeren sam da stvari
loe stoje, ako njemakoj pobjedi treba ovakva jedna organizacija znanosti, te da njemaka znanost nee
dobro podnijeti takvu organizaciju.
Sad ete napeto oekivati da otkrijete, to sadri taj strani Edipov kompleks. To vam govori i naziv.
Svi vi poznajete gr-ku priu o kralju Edipu, kojem je usud namijenio da ubije svog oca, a svoju majku uzme
za enu, koji ini sve da bi umakao tom proroanstvu te sebe kanjava sljepoom kad sazna da je, i ne
znajui, ipak poinio oba ova zloina. Nadam se da su i mnogi od vas na sebi osjetili potresni dojam
tragedije u kojoj Sofoklo obrauje ovaj predmet. Djelo atikog pjesnika prika-zuje kako se Edipov in,
izvren tako davno, ipak postupno ra-zotkriva kroz umjetno odgaanje i istraivanje, potaknuto uvi-jek
iznova novim znamenjem; utoliko ima odreenih slinosti s napredovanjem neke psihoanalize. Tijekom
dijaloga se doga-a, da se zaslijepljena majka-supruga Jokasta protivi nastavku istraivanja. Ona se poziva
na to, da mnogim ljudima dopadne u snu dio, u kojem obljubljuju majku, ali se snovi smiju prezi-rati. Mi ne
preziremo snove, a najmanje tipine snove, onakve kakvi se dogaaju mnogim ljudima, pa ne sumnjamo u to
da je san koji Jokasta spominje blisko povezan s neobinim i za-straujuim sadrajem prie.
Prije bi se trebalo zauditi da Sofoklova tragedija kod slu-atelja ne izaziva negodujue odbijanje, slinu
i daleko oprav-daniju reakciju od one naeg priprostog vojnog lijenika. Jer, ona je u osnovi nemoralno
djelo, ukida udorednu odgovor nost ljudi, prikazuje boanske sile kao naredbodavce zloina, i nemo
moralnih pobuda ljudi koji se zloinu opiru. Moglo bi se lako povjerovati da predmet prie smjera ka
optuivanju bogova i sudbine, a u rukama kritinog i s bogovima zava-enog Euripida vjerojatno bi se tako
neto pretvorilo i u tubu. No, kod religioznog Sofokla o takvoj primjeni nema niti govo-ra; pobona
lukavost, odnosno, najvia udorednost - pokoriti se elji boga pa i kada nareuje ono zloinako, pomae da
se prijee preko tekoe. Ne nalazim da ovakav moral pripada jaoj strani ovog djela, no to je nevano za
dojam, koje ono ostavlja. Sluatelj ne reagira na njega, ve na tajni smisao i sadraj prie. On reagira tako,

kao da je samoanalizom u sebi prepoznao Edipov kompleks, te volju bogova i proroanstvo raskrinkava kao
rastua preruavanja svog vlastitog nesvjes-nog. Kao kad bi se prisjeao elje za uklanjanjem vlastitog oca, i
uzimanjem majke za enu umjesto njega, te bi se nad njom morao prestraviti. On i glas pjesnika razumije
tako, kao da mu eli rei: Uzalud se protivi svojoj odgovornosti i opravdava to si sve uinio protiv tih
zloinakih namjera. Ipak si kriv, jer ih nisi mogao unititi; one i nadalje nesvjesno postoje u tebi. A u tome
je sadrana i psiholoka istina. ak i kad je ovjek potisnuo svoje zle pobude u nesvjesno, te potom sebi
rekao da za njih nije odgovoran, ipak je iz nepoznatih razloga primoran ovu odgovornost osjetiti kao osjeaj
krivnje.
Posve je nedvojbeno da se u Edipovu kompleksu smije sagledati jedan od najvanijih izvora osjeaja
grinje savjesti, koji tako esto mui neurotiare. Ali, jo i vie: u jednom istra-ivanju o poecima ljudske
religije i moralnosti koje sam 1913. godine objavio pod nazivom Totem i tabu, postala mi je bliskom
pretpostavka da je moda i ovjeanstvo u cjelini, jo na poetku svoje povijesti upravo od Edipovog
kompleksa zadobilo svoj osjeaj krivnje, posljednji izvor religije i mora-la. Rado bih vam rekao vie o tome,
no bolje da to izostavim. Teko je odvojiti se od tog predmeta kad se s njime jednom zapone, a mi se
moramo vratiti psihologiji pojedinca.
Dakle, to izravno promatranje djeteta doputa da se pre-pozna od Edipovog kompleksa u vrijeme izbora
objekta prije latencije? Pa, lako se vidi da mali mukarac majku eli imati samo za sebe, oevu prisutnost
doivljava ometajuom, posta-je srdit kad si ovaj dopusti njenosti prema majci, izraava za-dovoljstvo kad
otac otputuje ili je odsutan. esto svojim osjeajima daje i izravan izraz rijeima, pa majci obeava, da e je
oeniti. Moe se pomisliti da je to neznatno u usporedbi s Edipovim djelima, ali je zapravo dostatno, u svojoj
klici isto-vjetno. Promatranje esto zatamnjuje okolnost, da isto dijete istovremeno u drugim prilikama
pokazuje veliku njenost i prema ocu; samo ovakvi proturjeni - ili, bolje reeno ambi valentni osjeajni
stavovi, koji bi kod odraslih doveli do suko-ba, kod djeteta se dugo vremena posve dobro meusobno podnose, kao to i kasnije pronalaze trajno mjesto jedan pored dru-gog u nesvjesnom.
Takoer bi se poeljelo prigovoriti da ponaanje momia odgovara egoistinim motivima, i ne prua
nikakvo opravda-nje za izlaganje jednog erotinog kompleksa. Majka vodi bri-gu o svim potrebama djeteta,
pa stoga dijete ima svoj interes u tome da se ona ne bavi bilo kojom drugom osobom. I to je to-no, ali ubrzo
postaje jasno da u ovoj, kao i u slinim situacija-ma, egoistini interes nudi samo oslonac na koji se nastavlja
erotska tenja. Pokae li malian neprikrivenu seksualnu zna-tielju za svoju majku, zahtijeva li da nou
spava pored nje, za-htijeva li svoju prisutnost dok se ona dotjeruje ili ak poduzi-ma i pokuaje zavoenja,
kako to majke esto mogu ustanovi-ti i uz smijeh priati o tome, tada je erotska priroda vezanosti uz majku
ipak sigurna od svake dvojbe. Ne smije se takoer zaboraviti da majka istu takvu briljivost ukazuje i svojoj
ker-kici, ne postiui kod nje jednako djelovanje, te da se otac dos-ta esto natjee s njom u nastojanju oko
momia, ne uspije-vajui ostvariti za sebe isto onakvo znaenje, koje ima majka. Ukratko, da nikakva
kritika ne moe iz ove situacije ukloniti moment davanja prvenstva prema spolu. Od malog bi ovjeka bilo sa
stanovita egoistinog interesa nerazumno, kad ne bi ra-dije otrpio dvije osobe koje mu slue, ve samo
jednu od njih.
Kako primjeujete, oslikao sam samo odnos djeaia pre-ma ocu i majci. Za djevojicu se, uz potrebne
izmjene, sve ovo odvija posve slino. Njena privrenost ocu, potreba da se majka kao suvina ukloni te da
se zauzme njeno mjesto, koke-terija koja se ve slui sredstvima kasnije enstvenosti prua upravo kod
djevojice draesnu sliku, koja nas tjera da zabora-vimo na ozbiljnost i mogue teke posljedice iza ove
infantilne situacije. Ne smijemo izostaviti pridodati i to, da i sami rodite-lji esto vre odluujui utjecaj na
buenje Edipovog stava djeteta, kad i sami slijede privlaenje spolova pa tamo gdje ima vie djece, otac u
svojoj njenosti na jasniji nain daje prednost kerkici, a majka sinu. Ali, spontana priroda djejeg Edipovog
kompleksa ne moe se zbiljski uzdrmati ak niti ovim momentom. Edipov kompleks proiruje se u obiteljski
kompleks kad nadou i druga djeca. On sad s novim arom motivira, da se ta braa doekuju s
negodovanjem i nesumnji-vom eljom za uklanjanjem, oslanjajui se na egoistine mo-tive. Ovim
osjeajima mrnje djeca u pravilu daju usmeni izraaj i mnogo prije, no onome koji proizlazi iz roditeljskog
kompleksa. Doivi li takva jedna elja ispunjenje, pa smrt ubr zo odnese neeljenog pridolicu, tada se iz
kasnije analize moe otkriti koliko je znaajan dogaaj bio za dijete ovaj smrt-ni sluaj, iako nije bilo

potrebno da ostane zadran u njegovu pamenju. Dijete, potisnuto u drugi plan zbog roenja brata ili sestrice
i u prvo vrijeme gotovo posve odvojeno od majke, vrlo joj teko zaboravlja ovo zapostavljanje; kod njega se
javljaju osjeaji, koje bismo kod odraslih opisali kao teko ogorenje, a esto postaju osnova i za trajno
otuenje. Ve smo spomenuli da se na ovo ivotno iskustvo djeteta obino nadovezuje i nje-govo seksualno
istraivanje, sa svim svojim posljedicama. I dok ova braa rastu, stav prema njima doivljava najznaajni-je
promjene. Djeak moe za svoj objekt ljubavi odabrati ses-tru, kao nadomjestak za nevjernu majku; izmeu
vie brae koja se natjeu oko mlae sestrice, ve se u djejoj sobi do-gaaju situacije neprijateljskog
suparnitva, znaajne za kasni-ji ivot. Djevojica u starijem bratu pronalazi zamjenu za oca, koji vie ne
brine o njoj onako njeno kao u ranijim godinama, ili pak mlau sestricu uzima kao zamjenu za dijete, to ga
je uzalud prieljkivala od oca.
Ovakve, a i mnoge druge stvari sline prirode pokazuju vam izravna promatranja djece, i ocjenjivanje
njihovih jasno sauvanih sjeanja iz djejih godina, na koja analiza nije utje-cala. Izmeu ostalog, iz toga
ete izvui zakljuak da je poloaj jednog djeteta u nizu djece nadasve vaan trenutak za oblikovanje
njegovog kasnijeg ivota, koji bi trebao biti uzet u obzir pri svakom opisivanju ivota. Ali, to je jo vanije,
vi se vie neete moi bez smjeka prisjetiti razjanjenja zabrane in-cesta, suoeni s ovim tako lako
spoznatim izjavama znanosti! to se tu sve nije pronalo! Spolna naklonost bi se jo od dje tinjstva kroz
zajedniki ivot trebala otklanjati od lanova iste obitelji suprotnog spola, ili bi bioloka tenja za
onemogua-vanjem nedoputenog razmnoavanja pronala svoju psihiku zastupljenost u uroenom
strahovanju od incesta! pritom se posve zaboravlja da ne bi bila potrebna jedna tako neumolji-va zabrana
kroz zakon i moral, kad bi postojale neke pouzda-ne prirodne ograde protiv pokuaja incesta. Istina lei u suprotnom. Prvi izbor objekta ovjeka redovito je incestuozan; on je kod mukarca usmjeren na majku i sestru
pa su potreb-ne najotrije zabrane, da bi se ova napredujua infantilna na-klonost zaustavila pred stvarnou.
Kod dananjih ivih, pri-mitivnih i divljih naroda, zabrane incesta jo su mnogo otrije nego kod nas, a
nedavno je u jednom svom sjajnom djelu Th. Reik pokazao, da je smisao pubertetskih obreda divljaka, koji
prikazuju ponovno roenje - ukloniti incestuoznu vezanost djeaka uz svoju majku i uspostavljanje izmirenja
s ocem.
Mitologija vas ui da se rodoskvrnue, kojega se ljudi navodno toliko gnuaju, nesumnjivo odobrava
bogovima, a iz stare povijesti moete otkriti daje incestuozni brak sa sestrom bio za osobu vladara posveeni
propis (kod starih faraona, kod Inka iz Perua). Dakle, radi se o privilegiji koja je zabra-njena obinim
masama.
Incest s majkom je prvi Edipov zloin, a ubojstvo oca drugi. Da se usput spomene, to su takoer i dva
velika zloina koje progoni i prva drutveno-religiozna institucija ljudi, tote-mizam. Okrenimo se sad s
izravnog promatranja djeteta anali-tikom ispitivanju odraslog, koji je postao neurotian. to analiza ini za
daljnje spoznaje o Edipovom kompleksu? To se moe rei ukratko. Ona nam ga pokazuje upravo onakvim,
kako ga je ispriala i saga; pokazuje, da je svaki od tih neuro-tiara i sam jednom bio Edip, ili se - to je isto,
u reakciji na kompleks pretvorio u Hamleta. Naravno da je analitiko pri-kazivanje Edipovog kompleksa
jedno uveavanje i ogrubljivanje one infantilne skice. Mrnja protiv oca, elje za smru usmjerene protiv
njega - sve to vie nije stidljivo nagovijete-no, a njenost prema majci posveuje se cilju, da je i posjedu-je
kao enu. Smijemo li zaista ove jezive i ekstremne osjeaj-ne pobude pripisati onim njenim djejim
godinama, ili nas je analiza izigrala uplitanjem nekog novog momenta? Ne bi ga bilo teko pronai. Svaki
put kad neki ovjek govori o onome to je prolo, pa ak i ako je povjesniar, moramo uzeti u obzir i ono, to
nenamjerno iz sadanjosti prenosi u prolost ili to zapostavlja iz razdoblja koje je proteklo u meuvremenu,
tako da iskrivljava njegovu sliku. U sluaju neurotiara ak je upit-no i da li je ovakvo vraanje posve i u
cijelosti nenamjerno; motive za to upoznat emo kasnije, a openito se u obzir mora uzeti i injenica
povratnog matanja u ranu prolost. Tako-er, lako otkrivamo da se mrnja prema ocu pojaava iz veeg
broja motiva, koji svoje podrijetlo vuku iz kasnijih vremena i odnosa, a seksualne elje prema majci izlivene
su u kalupe koji bi djetetu jo morali biti strani. No, bilo bi posve uzaludno nas-tojanje, kad bismo cjelinu
Edipovog kompleksa eljeli objas-niti povratnim matanjem i protegnuti na kasnija vremena. Infantilna
jezgra, a i vie ili manje sporednosti postoje i dalje, kako to potvruje izravno promatranje djeteta. Klinika

inje-nica, koja nam nailazi ususret iza analitiki utvrenog oblika Edipovog kompleksa, od najveeg je
praktinog znaenja. Ot-krivamo da se u vrijeme puberteta - kad seksualni nagon po-stavlja svoje zahtjeve
po prvi put u punoj snazi - opet preuzi-maju stari i incestuozni objekti, i iznova libidno zaposjedaju.
Infantilni izbor objekta bio je samo slabana predigra, ali je da-la usmjerenje izboru objekta u pubertetu.
Ovdje se odigravaju vrlo intenzivni osjeajni procesi u smjeru Edipovog komplek-sa ili u reakciji na njega
koji, meutim, moraju velikim dije-lom ostati udaljeni od svijesti, jer su njihove pretpostavke postale
neizdrive. Od tog se vremena muki pojedinac mora posvetiti velikoj zadai odvajanja od roditelja; tek
nakon nje-na rjeavanja moe prestati biti dijete, da bi postao lanom drutvene zajednice. Zadaa se za sina
sastoji u tome, da svoje libidne elje odvoji od majke kako bi ih iskoristio za biranje stvarnog i stranog
objekta ljubavi, te da bi se izmirio s ocem ako je ostao s njim u suparnitvu, ili da bi se oslobodio njego-va
pritiska, ako je tijekom reakcije na infantilno odbijanje za-pao u potinjenost. Ove se zadae postavljaju pred
svakoga; vrijedno je spomenuti koliko rijetko uspijeva njihovo rjeava-nje na idealan, to jest na psiholoki i
drutveno ispravan na-in. Ali, neurotiarima ova zadaa uope ne uspijeva; sin itav ivot ostaje podvrgnut
autoritetu oca i nije u stanju svoj libido prenijeti na neki strani seksualni objekt. Isto ovo, uz promjenu
odnosa, moe postati i sudbinom keri. U tom smislu Edipov kompleks s pravom vai kao jezgra neuroza.
Vi slutite, moja gospodo, koliko povrno prelazim preko velikog broja i praktiki i teoretski znaajnih
odnosa, vezanih uz Edipov kompleks. Ne uputam se niti u njegove varijacije, a ni u njegove mogue obrate.
Od njegovih udaljenijih veza nagovijestit u vam jo samo, da se pokazao znaajnom od-rednicom za
stvaralatvo pisaca. Otto Rank je u jednoj svojoj zaslunoj knjizi pokazao, da su i dramatiari svih razdoblja
uzimali svoju grau uglavnom iz Edipovog kompleksa i kom-pleksa incesta, te njihovih varijacija i
prikrivanja. Takoer ne treba ostati nespomenuto, da su obje zloinake elje Edipo-vog kompleksa bile
prepoznate kao pravi predstavnici neo-buzdanog ivota nagona, jo davno prije vremena psihoana-lize.
Meu zapisima enciklopedista Diderota nalazite poznat dijalog Le neveu de Rameau, koji na njemaki nije
prera-dio ni vie, ni manje nitko drugi, no - Goethe. Tamo moete proitati i neobinu reenicu: Si le petit
sauvage etait abandonnee a lui-meme, qu'il conservat toute son imbecillite et qu 'il reunit an peu de raison
de l' enfant au berceau la vio-lence des passions de l'homme de trente ans, il tordrait le col a sonpere et
coucherait avec sa mere. 1
Ali, ne mogu zaobii neto drugo. Edipova majka - nije nas ena uzalud upozorila na san. Prisjeate li se
rezultata nae analize snova - da su elje koje oblikuju san tako esto nas-trane, incestuozne prirode, ili da
razotkrivaju neslueno neprijateljstvo prema najbliim i voljenim srodnicima? Tada smo ostavili
nerazjanjenim odakle potjeu ove zle pobude. Sad si to moete objasniti i sami. To su rano infantilni, za
svjestan ivot odavno naputeni smjetaji libida i zaposjedan-ja objekta koji se tijekom noi jo pokazuju kao
postojei, a u odreenom smislu i sposobni za djelovanje. No, kako ovakve nastrane, incestuozne i neije
smrti eljne snove imaju svi ljudi, a ne samo neurotian, smijemo izvui zakljuak da su i oni, danas
normalni, prolazili istim razvojnim putem preko nastranosti i zaposjedanja objekata Edipovim kompleksom,
da je to put normalnog razvitka, da nam neurotiar samo uveano i grublje pokazuje ono, to nam analiza
snova razotkriva i kod zdravih. A to je jedan od motiva, zbog kojih smo i zapoeli s prouavanjem snova
prije neurotinih simptoma.

Kad bi mali divljak bio preputen samom sebi, zadravajui svu svoju glupost, te kad bi s malo svog djejeg razuma spojio
silnu strast mukar-' ca od trideset godina, tada bi zaokrenuo vratom ocu, i spavao sa svojom majkom.

XXII.predavanje GLEDITA

RAZVITKA I

REGRESIJE. ETIOLOGIJA
Moje dame i gospodo! uli smo da funkcija libida prolazi kroz opsean razvitak, dok ne uspije stupiti u
slubu razmnoava-nja na takozvani normalan nain. Sad bih vam elio izloiti, kakvo znaenje ova
injenica ima za uzrokovanje neuroza.
Vjerujem da smo usuglaeni s uenjima ope patologije kad pretpostavljamo, da takav razvitak sa
sobom donosi dvije vrste opasnosti: prvo, onu od zapreka, i drugo, onu od regresi je. To znai da e se uz
opu sklonost biolokih procesa k va-rijacijama morati dogoditi, da nee ba svi pripremni stupnje-vi protei
jednako dobro, niti u cijelosti biti nadvladani; dije-lovi funkcija bit e trajno zadrani na ovim ranim
stupnjevima, a u cjelokupnu sliku razvitka umijeat e se i odreena mjera razvojnih zapreka.
Potraimo analogije za ove procese i na drugim podruji-ma. Kad bi itav jedan narod napustio svoje
nastambe da bi potraio nove, kako se to esto dogaalo u ranijim razdobljima ljudske povijesti, tada on
posve sigurno nije na novo mjesto stizao u svom punom broju. Bez obzira na druge gubitke, re-dovito se
moralo dogaati da se manje grupe ili druine ovih noiako putem zaustave, i nastane na nekoj od tih postaja,
dok bi glavna masa krenula dalje. Ili, da potraimo nama blie us-poredbe, vi znate da kod najviih
ivotinjskih sisavaca muke spolne lijezde izvorno lee duboko u unutranjosti trbunog prostora; no, u
odreeno doba intrauterinog ivota nastupa se-oba, koja ih smjeta gotovo neposredno ispod koe na dnu
zdjelice. Kao posljedica ove seobe, kod odreenog se broja mukih pojedinaca moe vidjeti, da je jedan od
para organa zaostao u zdjelinoj upljini, ili da je svoj trajni smjetaj pro-naao u takozvanom kanalu
prepona, kroz koji oba organa mo-raju proi tijekom svoje seobe, ili barem da je taj kanal ostao otvoren, iako
uobiajeno zarasta po zavretku promjene polo-aja spolnih lijezda. Kad sam kao mlad student radio na
svom prvom znanstvenom radu pod vodstvom Bruckea, bavio sam se podrijetlom stranjih ivanih korijena
u lenoj modini male, vrlo arhaino oblikovane ribe. Otkrio sam da ivana vlakna tih korijena proizlaze iz
velikih stanica stranjeg renja sive supstancije, to vie nije sluaj kod ostalih kraljenjaka. No, ubrzo
potom otkrio sam i to, da se takve stanice sive sups-tancije mogu pronai na itavom putu do takozvanog
spinal-nog ganglija stranjeg korijena, iz ega sam izvukao zakljuak da su se stanice ove gomile ganglija
premjetale iz kimene modine du puta korijena ivaca. To ujedno pokazuje i povi-jest razvijanja; ali, kod
ove je male ribe ostao prepoznatljiv itav taj put premjetanja kroz zaostale stanice. Pri dubljem ulaenju u
stvar, nee vam teko pasti da pronaete slabe toke ovih usporedbi. Stoga elimo izravno izrei, da za svaku
sek-sualnu tenju smatramo, kako su njeni pojedini dijelovi zaostali na ranijim stupnjevima razvitka, pa ak i
kad su ostali dijelovi dospjeli do konanog cilja, pritom razaznajete, da si svako takvo nastojanje
predoavamo kao neku vrstu strujanja, neprekinutog od samog poetka ivota, koje u odreenoj mjeri
umjetno razlaemo na zasebne pomake to slijede jedan iza drugog. U pravu je va dojam, da ovakve
predodbe ipak zahtijevaju i daljnje razjanjenje, no taj bi nas pokuaj odveo isuvie daleko. Dajte da jo
samo ustvrdimo, kako se takvo jedno zaostajanje djelominog nagona na jednom ranijem stupnju treba
nazvati fiksiranjem (nagona, naime).
Druga opasnost ovakvog stupnjevitog razvoja lei u tome, to se i oni dijelovi koji su krenuli dalje lako
mogu dovesti u kretanje unazad, na jedan od ranijih stupnjeva, to zovemo re gresijom. Ka takvoj e se
jednoj regresiji tenja osjetiti ponu-kanom kad se izvoenje njene funkcije, dakle - postizanje cilja
zadovoljenja u kasnijem ili vie razvijenom obliku, sudari s ja-kim zaprekama. Blisko nam je pretpostaviti da
fiksiranje i re-gresija nisu neovisni jedno o drugome. Sto je fiksiranje na raz-vojnom putu jae, utoliko prije
e funkcija nastojati izbjei vanjske potekoe regresijom do onih fiksiranja, utoliko prije e se ve izgraena
funkcija pokazati nesposobnijom za otpor vanjskim preprekama svog odvijanja. Pomislite na to da, kad je
jedan nomadski narod ostavljao na postajama neke svoje snanije dijelove, tada bi onima koji su putovanje
nastavljali bilo blisko, da se iznova povuku do tih postaja ako bi bili po-raeni ili se sukobili s isuvie

snanim neprijateljem. Ali, oni bi utoliko prije dospijevali i u opasnost poraza, ukoliko bi vei broj ostavljali
za sobom tijekom seobe.
Za vae je razumijevanje neuroza vano, da vam ovaj ocb nos izmeu fiksiranja i regresije ne promakne
ispred oiju. Ta da dobivate sigurno uporite u pitanju uzroka neuroza, u pita-nju etiologije neuroza
kojemu emo uskoro pristupiti.
Ostanimo jo za sada kod regresije. Nakon onoga to vam je postalo poznato o razvijanju funkcije
libida, smijete oeki-vati dvije vrste regresija: povratak na prve objekte, koje je li-bido zauzeo i koji su kako je poznato - incestuozne prirode, te povratak cijele seksualne organizacije na ranije stupnjeve. Obje se
javljaju kod neuroza prijenosa, i igraju veliku ulogu u njihovom mehanizmu. Naroito je povrat ka prvim
incestuoznim objektima libida jedna crta, koja se kod neurotiara prona-lazi s ve gotovo umarajuom
redovitou. O regresijama libi-da moe se rei mnogo vie, uzme li se u obzir i jedna druga grupa neuroza,
takozvane narcistine, to mi trenutno ne na-mjeravamo uiniti. Ove nam bolesti pruaju obavijesti i o nekim drugim, do sada jo nespomenutim razvojnim procesima funkcije libida, te nam u skladu s time
pokazuju i nove vrste regresija. Ali, vjerujem da vas prije svega sada trebam upozo-riti na to, da ne pobrkate
regresiju i potiskivanje, te vam mo-ram pomoi razjasniti odnose izmeu oba ova procesa. Kako se sjeate,
potiskivanje je onaj postupak, kroz koji se neki in, sposoban da postane svjestan, dakle - koji jo pripada
pred-svjesnom, pretvara u nesvjesni, dakle kad se potiskuje nazad, u sustav nesvjesnog. A potiskivanjem isto
tako nazivamo i kad se neki nesvjesni duevni in uope ne proputa u najblii predsvjesni sustav, ve ga
cenzura odbija jo na pragu. Dakle, pojmu potiskivanja ne pridruuje se nikakva povezanost sa seksualnou;
molim, da to dobro upamtite. On oznaava je-dan isto psiholoki proces, kojega moemo jo bolje okarakterizirati nazovemo li ga topikim. Time elimo rei da se on bavi pretpostavljenim psihikim prostorima, ili
- napustimo li ovu grubu pomonu predodbu, izgradnjom duevnog aparata iz zasebnih psihikih sustava.
Tek su nam izvrene usporedbe skrenule pozornost na to, da do sada rije regresija nismo koristili u
njenom opem, ve jednom posve naroitom znaenju. Dajte joj njen opi smi-sao, onaj povratka s vieg na
jedan nii stupanj razvitka, pa se i potiskivanje podvrgava regresiji, jer se ono moe opisati i kao povratak na
raniji i dublji stupanj u razvitku nekog psihi-kog ina. Samo to nam kod potiskivanja nije stalo do tog povratnog smjera kretanja, jer u dinamikom smislu potiskiva-njem nazivamo i kad neki psihiki in ostane
zadran na niem stupnju nesvjesnog. Potiskivanje je tako jedan topiko -dinamiki, a regresija jedan isto
opisni pojam. Ali, pod onim to smo do sada nazivali regresijom te doveli u odnos s fiksi-ranjem, mislili smo
iskljuivo na povratak libida ranijim posta-jama svoga razvitka, dakle na neto, to je u svojoj sri posve
razliito od potiskivanja, i posve neovisno o njemu. Takoer, regresiju libida ne moemo nazvati posve
istim psihikim po-stupkom, i ne znamo koje bismo joj mjesto trebali namijeniti u duevnom ustroju. Pa i
kad iskazuje najsnaniji utjecaj na duevni ivot, ipak je organski faktor u njoj onaj, koji je naj-izraeniji.
Razjanjenja kakva su ova, moja gospodo, moraju se ui-niti pomalo turima. Okrenimo se stoga klinici, da
bismo iz njih izveli neto dojmljivije primjene. Vi znate da su i histeri-ja i opsesijska neuroza dva glavna
predstavnika grupe neuroza prijenosa. Kod histerije, istina, postoji regresija libida ka pri-marnim
incestuoznim seksualnim objektima, i to posve redo-vito, ali nema gotovo nikakve regresije na neki raniji
stupanj seksualne organizacije. No, zato potiskivanju pripada glavna uloga u mehanizmu histerije. Smijem li
si dopustiti da naa dosadanja provjerena saznanja o ovoj neurozi dopunim jed-nom konstrukcijom, tada bih
odnos stvari mogao opisati na sljedei nain: sjedinjenje djelominih nagona obavljeno je pod primatom
genitalija, ali se njegovi rezultati sudaraju s ot-porom predsvjesnog, koji je povezan sa svjesnim sustavom.
Dakle, genitalna organizacija vai za nesvjesno, ali ne isto tako i za predsvjesno, a ovo zastranjenje
predsvjesnog stvara jednu sliku, koja ima odreenih slinosti sa stanjem prije primata gen nitalija. Ali, to je
ipak neto posve drugaije. - Od obiju regre-sija libida daleko je uoljivija ona koja se vee uz raniji stupanj
seksualne organizacije. Kako ona nedostaje kod histerije, a i-tavo nae shvaanje neuroza jo isuvie
potpada pod utjecaj
prouavanja histerije koja im je vremenski prethodila, znae-nje regresije libida postalo nam je jasno mnogo
kasnije od zna-enja potiskivanja. Pripremimo se na to, da bi naa stajalita mogla iskusiti i druga proirenja

i procjenjivanja, kad bismo u nae promatranje osim histerije i opsesijske neuroze mogli uk-ljuiti i one
druge, narcistine neuroze.
Nasuprot tome, kod opsesijske neuroze je najuoljivija re-gresija libida na predstupanj sadistiko analne
organizacije, i mjerodavan je imbenik njenog iskazivanja kroz simptome. Tada se impuls ljubavi mora
zakrinkati kao sadistiki impuls. Opsesijska predodba: elim te ubiti - kad se oslobodi od-reenih, ali ne
sluajnih, ve neizostavnih dodataka - u osnovi ne znai nita drugo, nego: elio bih te uivati u ljubavi.
Dodajte tome, da je istovremeno dolo do regresije objekta, te da su ovi porivi upueni samo najbliim i
najdraim osobama, pa ete moi stvoriti predodbu o uasu, koji ovakve opsesij-ske predodbe razbuuju
kod bolesnika, a istodobno i o na-stranosti, kojom one nastupaju prema njegovim svjesnim opaanjima. No, i
potiskivanje je imalo svoj velik udio u me-hanizmu ovih neuroza, koji je ipak teko razluiti u jednom
ovakvom letiminom uvodu, kakav je na. Regresija libida bez nekog potiskivanja ne bi nikada dovela do
neuroze, ve bi za-vrila u nastranosti. Iz toga vidite da je potiskivanje onaj pro-ces koji se neurozi pridodaje
kao njoj najsvojstveniji, koji je najbolje odreuje. Ali, moda u jednom i imati prilike da vam izloim ono
to znamo o mehanizmu perverzija, pa ete tada uvidjeti da se niti ovdje stvari ne odvijaju ba posve jednostavno, kako bi netko elio rado zamisliti.
Gospodo moja! Mislim da ete se najbre pomiriti sa svim izlaganjima koja ste upravo uli o fiksiranju i
regresiji libida, dopustite li da vrijede kao priprema za istraivanje etiologije neuroza. U vezi s tim, do sada
sam vam izloio samo jednu jedinu obavijest, naime, da ljudi neurotski obolijevaju ako im je oduzeta
mogunost da zadovolje svoj libido, dakle - kod uskrate, kako sam se izrazio, te da su njihovi simptomi
za-pravo zamjena za uskraeno zadovoljenje. Naravno, to ne bi trebalo znaiti da svaka uskrata libidnog
zadovoljenja mora svakoga, koga pogodi, uiniti i neurotinim, ve samo da se u svim istraenim
sluajevima neuroze mogao dokazati ovaj moment uskrate. Tvrdnja se, dakle, ne moe obrnuti. Vjerojat
no ste takoer razumjeli da ova tvrdnja nije trebala razotkriti itavu tajnu etiologije neuroza, ve je samo
naglasila jedan vaan i nezaobilazan uvjet.
Sad se ne zna, treba li se u daljnjoj raspravi o ovoj tvrdnji pridravati prirode uskrate, ili osebujnosti
onoga, koji je njo-me pogoen. Uskrata je ipak vrlo rijetko ona posvemanja i apsolutna; da bi postala
patogeno djelotvorna, mora se odno-siti upravo na onaj nain zadovoljenja za kojim osoba jedinim i tei, za
koje je jedino i sposobna. Openito, postoje mnogi putevi kojima se podnosi nedostatak libidnog
zadovoljenja, a da se od njega ne obolijeva. Prije svega, poznajemo ljude ko-ji su u stanju na sebe preuzeti
takvu jednu oskudicu bez ika-kvih smetnji; oni tada nisu sretni, pate od enje, ali ne oboli-jevaju. Potom,
moramo uzeti u obzir da su upravo seksualni nagonski poticaji izrazito plastini, smijem li tako rei. Oni
mogu zamijeniti jedno za drugo, jedno moe na sebe preuzeti intenzitet drugoga; ako je zadovoljenje jednog
uslijed stvarnosti zakazalo, zadovoljenje drugog moe ponuditi pot-punu nadoknadu. Oni se jedan prema
drugom odnose kao mrea kanala ispunjenih tekuinom, koji meusobno komuni-ciraju, i to usprkos
njihovom podvrgavanju genitalnom pri-matu, to ba i nije lako povezati u jednu predodbu. Nadalje,
djelomini nagoni seksualnosti, isto kao i iz njih proizala seksualna tenja, pokazuju veliku sposobnost
zamjene svog objekta za neki drugi, dakle i za neki lake dostupan; ova sposobnost pomicanja i spremnost
prihvaanja surogata mora-ju vjerojatno snano raditi protiv patogenog djelovanja uskrate. Meu ovim
zatitnim procesima koji djeluju protiv oboljenja zbog uskrate, jedan je osvojio posebno kulturno znaenje.
Ono se sastoji u tome, da seksualna tenja odustaje od svog cilja usmjerenog na djelominu ugodu ili ugodu
razm-noavanja, te preuzima jednu drugu koja je genetski povezana s onom od koje se odustalo, ali se sama
za sebe vie ne moe nazivati seksualnom, ve se zove drutvenim, socijalnim cil-jem. Taj proces nazivamo
sublimiranjem, pri emu se povodimo za opom ocjenom koja drutvene ciljeve postavlja iznad onih
seksualnih, u osnovi sebinih ciljeva. Uostalom, sublimiranje je tek poseban sluaj oslanjanja seksualnih
tenji na druge, koje nisu seksualne. O njemu emo morati jo jed-nom govoriti u vezi s jednim drugim
pitanjem.
Sad ete stei dojam, kako je zbog svih ovih sredstava da bi se podnijela, uskrata potisnuta do
beznaajnosti. Ali ne, ona zadrava svoju patogenu mo. Sva ova protusredstva openito nisu dostatna.
Mjera nezadovoljenog libida koju ljudi u pro-sjeku mogu preuzeti na sebe, ograniena je. Plastinost ili slo-

bodna pokretljivost libida nije ni u kom sluaju u cijelosti sauvana kod sviju, a sublimiranje moe uvijek
razrijeiti sa-mo odreeni dio libida, bez obzira na to to je mnogim ljudi-ma sposobnost sublimiranja
dodijeljena tek u neznatnoj mjeri. Oito je meu ovim ogranienjima najvanije ogranienje u pokretljivosti
libida, jer zadovoljenje ini pojedinca ovisnim o postizanju jednog vrlo malog broja ciljeva i objekata.
Prisjetite li se samo toga, da jedan nepotpun razvitak libida za sobom ostavlja vrlo opsena, a moda ak i
viestruka fiksiranja libi-da na rane stupnjeve organizacije i pronalaenja objekta, koji uglavnom nisu
sposobni za stvarno zadovoljenje, tada ete u fiksiranju libida prepoznati drugog monog imbenika koji
zajedno s uskratom nastupa prema uzrokovanju bolesti. She-matskim skraenjem moete izraziti, da
fiksiranje libida pred-stavlja raspoloivog unutarnjeg, a uskrata sluajnog vanjskog imbenika etiologije
neuroza.
Ovdje koristim priliku upozoriti vas, da ne biste zauzimali strane u jednoj posve suvinoj svai. U
znanstvenom je radu vrlo omiljeno izdvojiti jedan dio istine, postaviti ga na mjesto cjeline, a potom se u
njegovu korist boriti protiv ostatka koji nije nita manje istinit. Na takvom se putu ve i iz psihoanali-tikog
pokreta razvilo vie pravaca, od kojih jedan priznaje sa-mo egoistine nagone, a porie seksualne, drugi
cijeni jedino utjecaj zbiljskih ivotnih zadaa, no previa pojedinanu povi-jest, i jo mnogo tome slinog.
Sad nam se i ovdje nudi povod zajedno takvo slino suprotstavljanje, i sporno pitanje: jesu li neuroze
egzogene ili endogene bolesti, jesu li neizostavna posljedica jednog odreenog ustrojstva ili proizvod
odreenih tetnih (traumatinih) ivotnih dojmova, a posebno: jesu li iza-zvane fiksiranjem libida (i uope
seksualnim ustrojem), ili pak pritiskom nastalim zbog uskrate? Ova mi se dilema ne ini u cjelini nimalo
mudrijom od jedne druge, koju bih vam mogao navesti: nastaje li dijete oevim nastojanjem, ili
prihvaanjem od strane majke? Oba su uvjeta jednako bezuvjetno potrebna, odgovorit ete s pravom. Kod
uzroka neuroza odnos je - ako ve ne posve isti, a ono ipak vrlo slian. Kod promatranja uz-roka, sluajevi
neurotinih oboljenja rasporeuju se u jedan niz, unutar kojega su oba imbenika - i seksualni ustroj i doivljaj, ili, elite li - fiksiranje libida i uskrata - zastupljeni tako, da jedan raste dok drugi opada. Na drugom
kraju tog niza nalaze se ekstremni sluajevi, za koje mi s uvjerenjem moete rei: Ovi bi ljudi oboljeli u
svakom sluaju, ve zbog svog udnog razvitka fiksiranja libida, ma to oni doivjeli, ili ma koliko ih
obzirno ivot potedio. S druge strane stoje sluaje-vi, kod kojih biste morali ocijeniti obrnuto - da bi oni
zasigur-no izbjegli bolesti, samo da ih ivot nije doveo u ovaj ili onaj poloaj. Kod sluajeva unutar niza
susreu se jedno Vie ili Manje raspoloivog seksualnog ustroja s jednim Manje ili Vie tetnih ivotnih
zahtjeva. Njihovo im seksualno ustrojstvo ne bi donijelo neurozu da nisu imali upravo takve dogaaje, a ti
doivljaji ne bi na njih djelovali toliko traumatino, samo da su odnosi libida bili drugaiji. Moda bih u
ovom nizu mogao priznati odreenu nadmo znaaja raspoloivih imbenika, no i ovo bi priznanje ovisilo o
tome, koliko daleko elite obiljeiti granice nervoze.
Gospodo! Predlaem vam da takve nizove obiljeite kao dopunske nizove, te vas pripremam na to, da
emo nalaziti po-voda i za uspostavljanje drugih takvih nizova.
Upornost, kojom se libido dri odreenih pravaca i obje-kata, gotovo se moe rei - ljepljivost libida,
ini nam se kao da je samostalan, pojedinano promjenjiv imbenik, ije su nam ovisnosti posve nepoznate i
ije znaenje za etiologiju ne-uroza zasigurno vie neemo podcijeniti. Ali, takoer ne smije-mo niti
precijeniti bliskost tog odnosa. Naime, ista se ovakva ljepljivost libida, iz nepoznatih razloga i pod
mnogobrojnim okolnostima dogaa i kod normalnih ljudi, a pronalazi se kao odreujui imbenik i kod
osoba, koje su u odreenom smislu suprotnost nervoznima - kod nastranih. Ve je i prije vremena
psihoanalize bilo poznato (Binet), da se u anamnezi nastranih uistinu esto otkriva vrlo rani dojam o
abnormalnoj usmjere-nosti nagona ili izboru objekta, uz koji bi se potom libido te osobe pridravao itavog
ivota. esto se ne zna rei to je taj dojam osposobilo za to, da na libido djeluje jednom tako sna-nom
privlanou. Ispripovijedat u vam jedan sluaj ove vrste, koji sam osobno prouavao. Jedan mukarac,
kojemu danas ni genitalije, a niti sve ostale drai ene ne znae nita, koji dos-pijeva do neodoljivog
seksualnog uzbuenja samo zahvalju-jui nozi obuvenoj u cipelu posve odreenog oblika, uspio se prisjetiti
jednog doivljaja iz svoje este godine, koji je postao mjerodavan za ovakvo fiksiranje njegovog libida.
Sjedio je na klupici uz guvernantu, kod koje je doao na sat engleskog jezi-ka. Guvernantu - staru, mravu,

nelijepu djevojku vodnjikavih plavih oiju i prasta nosa, boljela je toga dana noga, pa ju je obuvenu u
barunastu papuu ispruila na jastuku; sama njena noga bila je pritom najpomnije prekrivena. Takva jedna
mrava, ilava noga kakvu je tada vidio kod guvernante posta-la je, nakon jednog srameljivog pokuaja
normalnih seksual-nih djelatnosti u pubertetu, njegov jedini seksualni objekt, i o-vjek bi bio neodoljivo
privuen kad bi se takvoj nozi pridrui-le i druge crte koje bi ga podsjetile na izgled one engleske guuvernante. Ali, zbog ovakvog fiksiranja svog libida ovjek nije postao neurotiar, ve - nastran, postao je
fetiist stopala, kako to kaemo. Vidite, dakle, da krug djelovanja libida daleko nadilazi podruje neuroza,
iako je pretjerano, a uz to jo i preuranjeno fiksiranje libida nuno za uzrokovanje neuroze. No, i ovaj bi
uvjet sam za sebe bio isto onoliko malo odluu-jui, kao i ranije spomenuta uskrata.
ini se, dakle, da problem uzroka neuroza postaje sve slo-eniji. I zaista, psihoanalitiko istraivanje nas
upoznaje s jed-nim novim imbenikom na kojeg se nismo osvrtali u naem etiolokom nizu, a najbolje se
razaznaje u onim sluajevima, u kojima se dotadanje dobro zdravstveno stanje iznenada reme-ti neurotinim
oboljenjem.
Kod ovih se osoba redovito nailazi na pokazatelje suko-bljavanja elja ili na psihiki sukob (konflikt),
kako smo navikli rei. Jedan dio osobnosti zastupa odreene elje, dok im se drugi opire i brani od njih. Bez
takvog sukoba, neuroze ne bi niti bilo. No, to se ne ini neim posebnim. Vi znate da je na duevni ivot
neprekidno pokretan sukobima o kojima moramo donositi odluke. Dakle, ako takav jedan sukob treba postati
patogen, morali bi biti ispunjeni zaista naroiti uvjeti za to. Smijemo upitati koji su to uvjeti, izmeu kojih se
duevnih sila ovi patogeni sukobi odigravaju, kakav odnos ima sukob naspram drugih uzronih imbenika.
Nadam se da u vam na ova pitanja moi pruiti dostatne odgovore, iako bi mogli biti i shematski
skraeni. Sukob je izazvan uskratom, jer je libido kojemu je njegovo zadovolje-nje uskraeno sad upuen na
to, da potrai drugaije objekte i puteve. On kao uvjet ima i to, da ovi drugaiji putevi i objekti kod jednog
dijela osobnosti izazivaju negodovanje, pa slijedi veto koji u poetku ini nemoguima nove naine
zadovolje-nja. Odavde proizlazi i put ka oblikovanju simptoma, koji emo slijediti kasnije. Odbaena libidna
htijenja ipak se uspi-jevaju nametnuti odreenim zakulisnim putevima, ali ne bez odreenih odstupanja i
ublaavanja, uzrokovanih prigovorom. Ovi zakulisni putevi su putevi tvorbe simptoma, a simptomi su novo
ili zamjensko zadovoljenje, koje je zbog injenice uskra-te postalo nunim.
Znaaj psihikog sukoba moe se izraziti i drugim nai-nom izraavanja, kada se kae: vanjskoj uskrati,
da bi djelova-la patogeno, treba se jo pridruiti i unutarnja uskrata. Narav-no da se tada vanjska i unutarnja
uskrata proteu na razliite puteve i objekte. Vanjska uskrata oduzima jednu mogunost zadovoljenja, a
unutarnja uskrata eli iskljuiti jednu drugu mogunost, oko koje potom izbija sukob. Prednost dajem ovakvom nainu prikazivanja, jer ono sadri jedan tajni stav. Naime, ukazuje na vjerojatnost da su unutarnja
suzdravanja u ranim vremenima ljudskog razvitka proizala iz stvarnih vanj-skih prepreka.
Ali, koje su to sile ona druga strana u patogenom sukobu, iz kojih proizlazi prigovor protiv libidnih
htijenja? To su, po-sve openito reeno, neseksualne nagonske sile. Obuhvaamo ih kao nagone Ja;
psihoanaliza neuroza prijenosa ne daje nam dobar pristup njihovom daljnjem razlaganju, pa ih u naj-veoj
mjeri donekle upoznajemo kroz otpore, koji se suprot-stavljaju analizi. Dakle, patogeni sukob je takav, da se
odvija izmeu nagona Ja i seksualnih nagona. U itavom se nizu slu-ajeva ini, da bi takav jedan sukob
mogao postojati i izmeu razliitih, isto seksualnih tenji; ali, to je u osnovi isto, jer od obje seksualne
tenje koje se nau u sukobu, moe se rei da jedna uvijek odgovara samome Ja, dok druga izaziva obranu
tog Ja. Dakle, ostaje se pri sukobu izmeu Ja i seksualnosti.
Moja gospodo! esto i preesto, kad bi psihoanaliza isko-ristila neki duevni dogaaj kao uinak
seksualnih nagona, u srditoj bi joj se obrani spoitavalo: da se ovjek ne sastoji sa-mo od seksualnosti, da u
duevnom ivotu postoje i drugi na-goni i interesi osim seksualnih, da se ne bi sve smjelo izvo-diti iz
seksualnosti, i slino.
Posebice je ugodno suglasiti se jednom i sa svojim protiv-nicima. Psihoanaliza nije nikad zaboravila da
postoje i nesek-sualne nagonske sile, ona se i izgradila na otrom razdvajanju seksualnih nagona od nagona
Ja, a i sama prije svakog prigo-vora tvrdi - ne to, da su neuroze proizale iz seksualnosti, ve da svoje

podrijetlo zahvaljuju sukobu izmeu Ja i seksualno-sti. Takoer, ona nema nikakvog zamislivog motiva za
ospo-ravanje postojanja ili znaenja nagona Ja, dok prati ulogu sek-sualnih nagona u oboljenju i u ivotu.
Samo to joj je postalo usudom da se u prvom redu bavi seksualnim nagonima, jer su oni postali
najpristupaniji uvidu kroz neuroze prijenosa, i jer joj je obveza prouavanje onoga, to su svi ostali
zapostavili.
Takoer, nije tono da se psihoanaliza nije nimalo starala za neseksualni udio osobnosti. Upravo nam je
razlikovanje Ja i seksualnosti dopustilo da naroitom jasnoom razaznamo, kako i nagoni Ja prolaze kroz
znaajno razvijanje, razvitak koji nije ni posve neovisan o libidu, a niti bez protivnog utjecaja na nj. Dodue,
mi taj razvitak Ja poznajemo mnogo slabije od razvitka libida, jer nam je, naime, tek prouavanje
narcistinih neuroza obealo spoznaju o izgraivanju Ja. Ipak, ve postoji jedan Ferenczijev pokuaj,
vrijedan pozornosti, da teoretski oblikuje razvojne stupnjeve Ja, a najmanje na dva mjesta ve smo i
dosegnuli vrste oslonce za procjenu tog razvitka. Ne mislimo na to da se libidinozni interesi neke osobe od
samog poetka nalaze u suprotnosti s njenim interesima za samoodr^ anjem; prije e biti, da Ja na svakom
stupnju nastoji ostati u skladu sa svojom trenutnom seksualnom organizacijom i podrediti je sebi.
Izmjenjivanje pojedinih stupnjeva u razvitku libida vjerojatno slijedi po jednom propisanom programu; ali,
ne moe se odbaciti da na to odvijanje moe utjecati i Ja, pa bi se jednako tako smjela predvidjeti odreena
usporednost, para-lelizam, odreena podudarnost u razvojnim stupnjevima Ja i libida; poremeaj u toj
podudarnosti mogao bi rezultirati pato-genim momentom. Sad je za nas vano stajalite, kako se Ja ponaa
kada njegov libido na nekom mjestu svog razvitka os-tavi za sobom snano fiksiranje. On ga moe dopustiti,
pa e tada u odgovarajuoj mjeri postati nastran, ili - to je isto, infantilan. Ali, moe se postaviti i
odbijajue, protiv takvog utvrivanja libida, pa tada Ja ima jedno potiskivanje tamo, gdje je libido iskusio
fiksiranje.
Na ovom putu dospijevamo do saznanja, da trei imbenik eliologije neuroza - sklonost ka sukobu
-jednako onoliko ovi-si o razvitku Ja, koliko i o razvitku libida. Na se stav o uzroko-vanju neuroza, dakle,
upotpunio. Prvi je, kao najopenitiji uvjet
- uskrata, potom fiksiranje libida, koje ga tjera u odreene usmjerenosti, i kao tree - sklonost sukobu zbog
razvitka Ja, koje je odbacilo takva kretanja libida. Dakle, stanje stvari i nije tako jako zamreno i teko za
progledati, kako vam se vje rojatno uinilo tijekom napredovanja mojih izlaganja. Ali, na-ravno, nalazimo
da jo uvijek nismo gotovi. Jo moramo pri-dodati neto novo, a neto, to je ve poznato - dalje razraditi.
Da bih vam prikazao utjecaj razvoja Ja na nastajanje suko-ba, a time i na uzrokovanje neuroza, elim
vam iznijeti jedan primjer, koji je dodue posve izmiljen, ali se niti u jednoj to-ki ne udaljuje od stvarnosti.
Oslanjajui se na naslov jedne Ne-stroyeve dosjetke, ja u ga nazvati po osobinama u prizemlju, i u prvom
katu. U prizemlju stanuje kuepazitelj, a u prvom katu kuevlasnik, bogat i otmjen ovjek. Obojica imaju
djecu, pa elimo pretpostaviti da je kerkici kuevlasnika doputeno, da se bez nadzora igra s radnikim
djetetom. Tada se moe lako dogoditi da igre djece poprime nepristojnu, to jest seksualnu narav, da se igraju
tate i mame, jedno drugo promatraju kod vrenja intimnih radnji i nadrauju po spolnim organima. Djevojica kuepazitelj a, koja je i usprkos svojih pet ili est godi-na imala prilike vidjeti poneto od
seksualnosti odraslih, moe pritom preuzeti ulogu zavodnice. Ovi su doivljaji dostatni, pa ak i ako se ne
proteu kroz due razdoblje, da bi se kod obo-je djece aktivirali odreeni seksualni podraaji, koji se i nakon
prestanka zajednikih igara kroz nekoliko godina iskazuju kao masturbacija. Do ovdje dopire njihovo
zajednitvo; no, krajnji e rezultat kod oba djeteta biti vrlo razliit. Ki kuepazitelja nastavit e s
masturbacijom sve negdje do nastupanja mjesenice, potom bez potekoa odustati od nje, nekoliko gor' dina
kasnije uzeti ljubavnika, moda ak i dobiti dijete, krenu-ti ovim ili onim ivotnim putem koji e je moda
pretvoriti i u omiljenu umjetnicu, pa bi mogla zavriti i kao aristokratkinja. 372
Vjerojatnije je da e njena sudbina ipak protei manje bljetavo, no u svakom sluaju, ona e proi bez
smetnji zbog preranog pokretanja svoje seksualnosti, i osloboena neuroze ispuniti svoj ivot. Drugaije e
se zbiti s keri kuevlasnika. Ona e prije vremena i jo kao dijete doi do saznanja da je uinila neto
nedoputeno, nakon kraeg e se vremena, ali moda tek nakon teke borbe, odrei masturbacijskog
zadovoljavanja, i u svome biu zadrati neku potitenost. Kad e u djevojakim godinama dospjeti u poloaj

da poneto sazna o ljudskom sek-sualnom openju, s nerazjanjivim e se gnuanjem toga kloniti i poeljeti
da u tome i ostane posvemanja neznalica. Vjerojatno sad opet podlijee iznova nadolazeem neodoljivom
porivu masturbacije, na koji se nikome ne usuuje poaliti. U gor' dinama, u kojima bi se kao ena trebala
svidjeti nekom mur' karcu, kod nje e izbiti neuroza, zbog koje e se osjetiti preva-renom i u braku, i u
ivotnim nadama. Uspije li analizi doprijeti do uvida u ovu neurozu, pokazuje se da je ova dobro odgojena,
pametna djevojka s visokim htijenjima posve potisnula svoje seksualne nagone, ali da su oni, za nju
nesvjesni, vezani uz one bijedne doivljaje s njenom prijateljicom iz djetinjstva.
Razliitost obiju sudbina usprkos istom doivljenom proiz-lazi iz toga, sto je Ja jedne djevojice iskusio
jedan razvitak, ko-ji kod druge nije nastupio. Keri kuepazitelja se i kasnija sek-sualna djelatnost uinila
isto onako prirodnom i nesumnjivom, kao i u djetinjstvu. No, ki kuevlasnika iskusila je utjecaj odb goja, i
preuzela njegove zahtjeve. Njen je Ja oblikovan od ide-ala koje on nudi o enskoj istoi i nepostojanju
potreba, i koji ne podnose bilo kakve seksualne djelatnosti; njeno intelektu-alno obrazovanje umanjilo joj je
zanimanje za ensku ulogu, za koju je predodreena. Ovim viim moralnim i intelektualnim razvijanjem
svoga Ja zapala je u sukob sa zahtjevima svoje sek-sualnosti.
Danas u se jo zadrati i kod jedne druge toke u razvitku Ja, kako zbog odreenih dubljih
sagledavanja, tako i zato, jer je upravo ovo to slijedi podobno za izvrenje nama tako omi-ljenog, otrog i ne
ba po sebi razumljivog razdvajanja nagona Ja od seksualnih nagona. U procjeni obaju razvitaka - i razvit-ka
Ja i libida, moramo istaknuti jedan stav, koji se do sada ba i nije esto potovao. Oba su u osnovi naslijee,
skraena po-navljanja razvitka koji je itavo ovjeanstvo ostavilo za so-bom jo od pradavnih vremena,
kroz duga razdoblja. elim us-tvrditi, da se u razvitku libida nesumnjivo moe prepoznati to filogenetsko
podrijetlo. Pomislite na to, kako se kod jedne i-votinjske vrste spolni aparat nalazi u najbliskijoj vezi s
ustima, kod druge se ne moe razlikovati od aparata za izluivanje, a kod neke druge je povezan s organima
za pokretanje - stvari, koje moete privlano opisane pronai u dragocjenoj knjizi W. Bolschea. Moe se
rei, da se kod ivotinja okamenjuju sve vrste - od nastranosti, pa do seksualne organizacije. Samo to je
filogenetsko stajalite kod ovjeka djelomino prikriveno okolnou, da je ono to je u osnovi naslijeeno, u
pojedi-nanom razvijanju ipak iznova zadobiveno, vjerojatno zato jer i nadalje postoje isti onakvi odnosi,
koji djeluju na svakog po-jedinano, kakve je svojedobno bilo potrebno zadobiti. elim rei da su oni
svojedobno djelovali oblikujui, a sad djeluju izazivajui. Osim toga, nesumnjivo je da se tijek predodreenog razvitka kod svakog pojedinano moe omesti ili izmijeni-ti zbog nedavnih vanjskih utjecaja. Ali, mi
poznajemo mo, koja je ovjeanstvo natjerala na takav jedan razvitak i koja u istom pravcu i danas odrava
svoj pritisak; to je opet uskrata u stvarnosti, ili akojoj damo njen ispravan veliki naziv, nevolja ivota:
Avayxr|- Onaje bila vrlo stroga odgojiteljica, i mnogo je toga uinila za nas. Neurotian pripadaju djeci kod
koje je strogost dovela do slabih rezultata, ali to treba staviti na kocku kod bilo ijeg odgajanja. Uostalom,
ovo nas uvaavanje ivot-ne nevolje kao pokretaa razvitka ne treba usmjeriti protiv znaaja unutarnjih
razvojnih tenji, ako se takve mogu do-kazati.
No, vrlo je vrijedno zapaanja, da se seksualni nagoni i na-goni za samoodranjem ne odnose na isti
nain prema stvarnoj nevolji. Nagoni za samoodranjem i sve to je s njima u vezi mogu se lake
ucjepljivati; oni se vrlo rano naue povinovati nudi, te podesiti svoj razvitak prema uputama stvarnosti. To
je i shvatljivo, jer oni ni na koji drugi nain ne mogu pribaviti objekte koji im trebaju; bez tih objekata
pojedinac mora pro-pasti. Seksualni nagoni tee se odgajaju, jer u poetku ne upo-znaju nevolju nedostatka
objekta. Kako se oni, slino parazitu, oslanjaju na druge tjelesne funkcije i autoerotski zadovoljava-ju na
vlastitom tijelu, u poetku ne potpadaju pod odgojni utje-caj stvarnog nedostatka, pa se osobine
samovoljnosti, nemo-gunosti utjecanja, ono to nazivamo nerazumnou kod veine ljudi u odreenom
smislu zadravaju i kroz cijeli ivot. Takoer, i sposobnost odgajanja neke mlade osobe u pravilu nalazi svoj
kraj onda, kad se u konanoj snazi razbude njene seksualne potrebe. To znaju i odgojitelji, pa u skladu s time
i djeluju; no, moda e ih rezultati psihoanalize potaknuti na to, da glavni pritisak odgoja premjeste na prve
djeje godine, po-ev od vremena dojeneta. Mali ovjek esto je dovren ve u svojoj etvrtoj ili petoj
godini, pa kasnije samo iznosi na vi-djelo ono, to se u njemu ve nalazi.

Da bi ce ocijenilo puno znaenje nagovijetene razlike iz-meu obiju grupa nagona, moramo krenuti
izdaleka, te uvesti neko od onih zapaanja koja zasluuju da se nazovu ekonom skima. Time ulazimo u
jedno od najvanijih, ali na alost i naj-tamnijih podruja psihoanalize. Postavljamo si pitanje: moe li se u
radu naeg duevnog aparata razaznati neka glavna namjera, te na njega u prvom pribliavanju odgovoriti, da
je ta namjera upravljena ka pribavljanju ugode. ini se, da je na-a cjelokupna duevna djelatnost usmjerena
na to da pribavi ugodu i izbjegne neugodu, te da nju automatski podeava na elo ugode. Sad bismo radije
od svega na svijetu htjeli znati, koji su to uvjeti za nastajanje ugode i neugode, ali upravo nam to nedostaje.
Ipak, smijemo se usuditi ustvrditi barem toliko, da je ugoda nekako povezana sa smanjenjem, opadanjem ili
gaenjem koliine uzbuenja koja djeluje u duevnom apa-ratu, dok je neugoda njeno poveanje. Istraivanja
najinten-zivnije ugode koja je ljudima dostupna - ugode pri obavljanju seksualnog ina, ostavlja tek malo
dvojbi o toj jednoj toki. Kako se kod ovakvih procesa ugode radi o sudbini koliine duevnog uzbuenja ili
energije, promatranja ove vrste nazi-vamo ekonomskima. Primjeujemo da zadau i uinak duev-nog
aparata moemo opisati i drugaije, pa i openitije, no sa-mim naglaavanjem pribavljanja ugode. Moemo
rei da duevni aparat slui namjeri nadvladavanja ili rjeavanja onih koliina uzbuenja, veliina podraaja,
koje na njega navalju-ju izvana i iznutra. Kod seksualnih nagona je bez daljnjeg oevidno, da oni od poetka
pa do kraja svog razvitka rade na pribavljanju ugode; ovu izvornu funkciju pridravaju bez ikakvih izmjena.
Istom tome u poetku tee i oni drugi, nago-ni Ja. Ali, pod utjecajem uiteljice nevolje, nagoni Ja brzo naue
naelo ugode zamijeniti nekom modifikacijom. Zadaa izbjegavanja neugode za njih postaje gotovo jednako
vrijed-nom kao i zadaa pribavljanja ugode; Ja otkriva da je neiz-bjeno odrei se neposrednog zadovoljenja,
odloiti priba-vljanje ugode, pretrpjeti dio neugode i openito se posve odrei izvjesnih izvora ugode. Tako
odgojen, Ja postaje razuman, ne doputa vie da njime vlada naelo ugode, ve slijedi naelo stvarnosti,
koje u osnovi takoer eli postii ugodu, ali uzima u obzir u stvarnosti osiguranu, iako odgo-enu, pa i
umanjenu ugodu.
Prijelaz s naela ugode na naelo stvarnosti jedan je od najveih napredaka u razvitku Ja. Ve znamo da
seksualni na-goni ovaj dio u razvitku Ja slijede tek kasno i protiv volje, a kasnije emo uti kakve posljedice
ima za ovjeka to, da se njegova seksualnost zadovoljava jednim tako slabanim od-nosom prema vanjskoj
stvarnosti. I sad na kraju, jo jedna napomena koja tome pripada. Ako ovjekovo Ja ima svoju po-vijest
razvitka isto kao i libido, tada neete biti iznenaeni kad ujete, da postoje i Ja-regresije, a poeljet ete
saznati i kakvu ulogu kod neurotinih oboljenja moe imati taj povra-tak Ja u ranije razvojne stupnjeve.

XXIII. predavanje PUTEVI

SIMPTOMSKE TVORBE

Moje dame i gospodo! Za nestrunjaka su simptomi ono, to tvori samu sr bolesti, a ozdravljenje je uklanjanje tih simp-toma. Lijenik polae vrijednost na to, da simptome razlikuje od bolesti, pa kae da
uklanjanje simptoma jo uvijek nije i iz-lijeenje oboljenja. No, ono to jo ostaje opipljivo od bolesti i
nakon nestajanja simptoma, samo je sposobnost da se obliku-ju novi simptomi. Zato za sada elimo stati uz
gledite nestru-njaka, te utemeljenost simptoma smatrati istoznanom s razu-mijevanjem bolesti.
Simptomi - naravno, ovdje se bavimo psihikim (ili psi-hogenim) simptomima i psihikim oboljenjima za cjelokup-ni su ivot tetne ili barem besmislene djelatnosti, zbog kojih se osoba esto tui da ih ini i
protiv volje, a za nju su poveza-ne s neugodom ili patnjom. Njen glavni poremeaj nalazi se u duevnom
troenju koje zahtijevaju oni sami, te nadalje u onom, koje e joj biti potrebno zbog njihova suzbijanja. Oba
ova troenja mogu kod opsenije simptomske tvorbe imati kao posljedicu izrazito osiromaenje osobe s
obzirom na njenu ras-poloivu duevnu energiju, a time i njenu oduzetost pri obav-ljanju svih vanih
ivotnih zadaa. Kako se kod ovog rezulta-ta uglavnom radi o kvantiteti tako zauzete energije, lako razaznajete da je oboljeti jedan u sutini praktian pojam. No, postavite se na jedno teoretsko stajalite i

zanemarite ove kvantitete, pa moete lako rei da smo svi mi bolesni, odnos-no neurotini, jer se uvjeti za
simptomsku tvorbu mogu doka-zati i kod normalnih osoba.
O neurotskim simptomima ve znamo da su rezultat suko-ba koji nastaje oko neke nove vrste
zadovoljenja libida. Obje sile, koje su se zavadile, iznova se susreu u simptomu te se is-todobno i
meusobno mire kroz kompromis pri tvorbi simpto-ma. Zbog toga simptom i jeste toliko sposoban za
pruanje otpora; podravaju ga obje ove strane. Takoer znamo, da je jedan od oba sudionika sukoba i
nezadovoljeni libido, odbijen od stvarnosti, koji sad treba potraiti druge puteve za svoje za-dovoljenje.
Ostane li stvarnost neumoljiva, pa i kad libido po-stane spreman da na mjesto uskraenog prihvati neki drugi
objekt, konano e biti primoran krenuti putem regresije i nas-tojati ostvariti zadovoljenje u jednoj od ve
prevladanih orga-nizacija, ili kroz jedan ranije ve naputeni objekt. Na putu re-gresije libido je primamljen
fiksiranjem, koje je ostavio na tim mjestima svoga razvitka.
Sad se put prema nastranosti otro razdvaja od onog prema neurozi. Ukoliko ove regresije ne razbude
otpor u Ja, tada ta-koer ne dolazi do neuroze, ve libido dospijeva do nekog stvarnog, iako vie ne i
normalnog zadovoljenja. Ali, ako Ja -koje ne samo to raspolae svijeu, ve i pristupima motori-koj
inervaciji, a time i ostvarenju duevnih tenji - nije sugla-san s ovim regresijama, tada je sukob neminovan.
Libido je kao odsjeen, pa se mora pokuati skloniti negdje, gdje e pre-ma zahtjevu naela ugode pronai
oduka za svoju zaposjed-nutost energijom. On se mora ukloniti tome Ja. Takvo mu iz-bjegavanje doputa
fiksiranje na njegovu sad ve regresivno usmjerenom razvojnom putu, od kojeg se Ja svojedobno titi-lo kroz
potiskivanja. Kako libido iznova unazad zaposjeda ove potisnute pozicije, pobjegao je onom Ja i njegovim
zakonima, ali se pritom odrekao i cjelokupnog odgoja, steenog pod utje-cajem Ja. Bio je posluan dok mu
se smijeilo zadovoljenje; pod dvostrukim pritiskom vanjske i unutarnje uskrate postaje nepokoran, i prisjea
se ranijih boljih vremena. Tako je to u os-novi nepromjenjiva osobina. Predodbe, kojima sad libido pre-nosi
svoju energiju kao zaposjedanje, pripadaju sustavu ne-svjesnog i podlijeu procesima koji su ovdje jedini
mogui, a naroito zgunjavanju i pomicanju. Time su sad nastali odnosi, koji posve nalikuju onima kod
oblikovanja snova. Kao i u pravom snu, koji se dovrava u nesvjesnom i koji je ispunjenje jedne nesvjesne
zamiljene elje, nailazi jedan dio (pred)svjes-ne djelatnosti, koji obavlja posao cenzure, a nakon sto je zadovolji, doputa tvorbu manifestnog sna kao kompromisa; isto tako, i zastupanje libida mora u nesvjesnom
raunati sa sna-gom predsvjesnog Ja. Otpor koji se protiv njega podigao u Ja slijedi ga kao
protuzaposjedanje, i primorava ga da odabere takav izraz, koji istovremeno moe biti i njegov vlastiti
izraz. Tako tada nastaje simptom, kao viestruko iskrivljeni izdanak nesvjesnog libidnog ispunjenja elja,
umjetniki odabrana dvosmislenost s dva meusobno posve proturjena znaenja. Ve se i samo u ovoj
posljednjoj toki moe razaznati razlika izmeu tvorbe sna i simptoma, jer, predsvjesna namjera kod
nastajanja sna ide jedino za time da odri stanje spavanja, i ne doputa da bilo to, to bi ga moglo omesti,
uope dopre do svijesti; ali, ona ne ustrajava u tome, da nesvjesnom podraaju elje otro uzvikne jedno:
Ne, ba naprotiv!. Ona smije biti snoljivija, jer je situacija usnuloga manje ugroena. Izlaz u stvarnost
ionako je zatvoren ve i zbog stanja spavanja.
Vidite da je bijeg libida u uvjetima sukoba omoguen pos-tojanjem fiksiranja. Regresivno zaposjedanje
ovog fiksiranja dovodi do zaobilaenja potiskivanja, i do pranjenja - ili zado-voljenja - libida, pri emu se
moraju odrati uvjeti kompromisa. Na zakulisnim putevima preko nesvjesnog i starih fk-siranja, libidu je
konano uspjelo prodrijeti do jednog, dodue vrlo ogranienog i sad ve neprepoznatljivog zadovoljenja.
Dopustite da pridodam dvije napomene o tom konanom iz-lazu. elio bih da zapazite, koliko se usko
povezanima ovdje pokazuju libido i nesvjesno s jedne, te Ja, svjesno i stvarnost s druge strane, iako od
samog poetka ni u kom sluaju ne pri-padaju zajedno, i posluajte moju daljnju obavijest - da se sve, to je
ovdje reeno, kao i ono to e dalje uslijediti, odnosi je-dino na simptomske tvorbe kod histerijske neuroze.
A gdje sad libido pronalazi fiksiranja, koja su mu potreb-na za probijanje potiskivanja? U djelatnostima i
doivljajima infantilne seksualnosti, u ve naputenim djelominim tenja-ma, te u objektima iz djetinjstva,
od kojih je odustao. Libido se, dakle, iznova vraa njima. Znaenje tog razdoblja djetinj-stva je dvojako; s
jedne strane, u njemu su se po prvi put iska-zale usmjerenosti nagona koje je dijete kao svoje priroene
sklonosti donijelo sa sobom, a drugo, kroz vanjske utjecaje i sluajne doivljaje u poetku su se probudili i

aktivirali i nje-govi ostali nagoni. Vjerujem da nema sumnje o tome, kako imamo pravo razloiti ovu
dvojakost. Iskazivanje priroenih sklonosti ne podlijee nikakvom kritikom promiljanju, ali nas analitiko
iskustvo gotovo primorava da pretpostavimo, kako su i posve sluajni dogaaji djetinjstva sposobni da za sobom u naslijee ostave fiksiranje libida. U tome ne vidim ta-koer niti neku teoretsku potekou.
Ustrojstvene sklonosti za-sigurno su i posljedice doivljaja ranijih predaka, i one su jed-nom bile steene;
bez takvih steevina ne bi niti bilo naslijea. A moe li se zamisliti da e se takva tekovina, koja dovodi do
nasljeivanja, okonati upravo kod narataja koji mi sada pro-matramo? Ali, znaenje infantilnih doivljaja
ne bi trebalo biti posve zapostavljeno, kako se to rado ini, u odnosu prema doivljajima predaka i prema
vlastitom sazrijevanju; naprotiv, trebalo bi naii na naroito potovanje. Oni su utoliko optere-eniji
posljedicama, jer se dogaaju u doba jo nedovrenog razvitka, pa su upravo zbog ove okolnosti i podesni za
to da djeluju traumatino. Radovi Rouxa i ostalih na mehanici raz-vitka pokazali su nam, da i samo jedan
ubod igle u zametak, koji je ve zahvaen diobom stanica, ima za posljedicu teke razvojne poremeaje. No,
ista takva ozljeda nanijeta liinki ili gotovoj ivotinji bila bi otrpljena bez ikakvih oteenja.
Fiksiranje libida odraslih, koje smo kao predstavnika us-trojstvenog imbenika unijeli u etioloku
jednadbu neuroza sada se, dakle, razlae za nas na dva daljnja imbenika - u na-slijeenu sklonost, te u
dispoziciju, steenu u ranom djetinj-stvu. Znamo da je onima koji ue shema uvijek vrlo draga. Obuhvatimo,
dakle, ove odnose unutar jedne sheme:

Naslijeeno seksualno ustrojstvo nudi nam veliku razno-likost sklonosti, ovisno o tome je li ovaj ili onaj
djelomini nagon utemeljen sam za sebe, ili kao izrazito snaan u zajed-nitvu s drugima. Sa imbenikom
infantilno doivljenog, seks-ualno ustrojstvo opet oblikuje jedan dopunski niz, posve slian onome koji
nam je prvi postao poznat, izmeu dispo-zicije i sluajno doivljenog kod odraslih. I ovdje se, kao i ta mo,
nalaze isti ekstremni sluajevi, te isti odnosi zastupanja. Blisko nam je ovdje ubaciti pitanje - nije li
najuoljivija meu regresijama libida ona na ranije stupnjeve seksualne organiza-cije, uvjetovana preteno
naslijednim ustrojstvenim imbeni-kom; no, odgovor na to pitanje najbolje je odgoditi sve dok se u obzir
nee moi uzeti vei niz neurotinih oblika oboljenja.
Zadrimo se sad na injenici da analitiko istraivanje po-kazuje, kako je libido neurotiara vezan uz
njihove infantilne seksualne doivljaje. Tako im posuuje privid ogromnog zna-aja i za ivot, i za oboljenja
ljudi. Takvo im znaenje ostaje neumanjeno, barem kad se promatra terapeutski rad. No, za-nemarimo li ovu
zadau, ipak lako uviamo da ovdje postoji opasnost od jednog nesporazuma, koji bi nas mogao zavesti na
isuvie jednostranu orijentiranost ivota prema neurotikoj situaciji. Ipak bi od znaaja infantilnih doivljaja
trebalo od-biti to, da se libido njima vratio regresivno, nakon to je bio protjeran sa svojih kasnijih poloaja.
Ali, tada postaje blizak i suprotan zakljuak, da doivljaji libida u svoje vrijeme uope niti nisu imali ikakva
znaenja, ve su ga stekli tek regresiv-no. Prisjetite se da smo ve jednom zauzeli stav prema takvoj jednoj
alternativi, i to prilikom razjanjavanja Edipovog kom-pleksa.
Odluka nam niti ovog puta nee biti teka. Bez sumnje je u pravu primjedba, da se zaposjedanje libida
infantilnim do-ivljajima - a time, dakle, i patogeno znaenje - u velikoj mjeri pojaalo zbog regresije libida,
ali bi dovela i do zablude, kad bi se ostavila kao jedina mjerodavna. Mora se dopustiti da vrijede i druga
razmatranja. Kao prvo, promatranje pokazuje - i to na nain, koji iskljuuje svaku sumnju - da infantilni doivljaji imaju svoje znaenje, te da ga pokazuju ve i u dje-jim godinama. Postoje i djeje neuroze, kod

kojih je trenutak vremenskog pomicanja unazad nuno jako smanjen ili ak i posve otpada, ako se oboljenje
kao izravna posljedica pridrui traumatinim doivljajima. Prouavanje ovih infantilnih neu-roza titi od
ponekog opasnog nerazumijevanja neuroza OC raslih, slino kao to su nam i snovi djece pruili klju za razumijevanje snova odraslih. Neuroze djece vrlo su este, mno-go ee no to se vjeruje. esto se i
previaju, te ocjenjuju kao znak nevaljalosti ili neodgojenosti, a esto ih autoriteti u djejoj dobi i priguuju,
no one se kasnije mogu uvijek lako prepoznati gledajui unazad. Najee nastupaju u obliku his terije
strepnje. to to znai, otkrit emo jednom drugom pri-likom. Kad u kasnijim ivotnim razdobljima izbije
neuroza, redovito se analizom razotkriva kao izravni nastavak onog dje-jeg oboljenja, koje se tada
oblikovalo moda samo mutno, tek u nagovjetajima. Ali, kako je reeno, postoje i sluajevi u kojima se ova
djeja nervoza bez ikakva prekida nastavlja u oboljenje za itav ivot. Nekoliko malobrojnih primjera djejih neuroza mogli smo analizirati na pojedinom djetetu i u trenutku nastupa; no, mnogo ee bismo se
morali zadovolji-ti time, da nam oboljeli u svom zrelom ivotu doputa naknad-ni uvid u svoju djeju
neurozu, pri emu tada nismo smjeli zapostaviti odreene ispravke i opreznosti.
Na drugom se mjestu ipak mora rei, da bi bilo neshvat-ljivo ovo redovito vraanje libida na svoje doba
djetinjstva, kad tamo ne bi bilo niega, to bi iz njega strujalo privlano-u. Fiksiranje, koje pretpostavljamo
na pojedinim mjestima razvojnog puta, ima neki sadraj samo ako mu dopustimo da se sastoji od utvrivanja
odreene koliine libidne energije. I konano, mogu vas upozoriti na to, da ovdje postoji slian odnos
dopunjavanja izmeu intenziteta i patogenog znaenja infantilnih i onih kasnijih doivljaja, kao i u nizovima
koje smo ranije prouavali. Ima sluajeva u kojima itavo teite uzroka pada na seksualne doivljaje
djetinjstva, u kojima ovi dojmovi iskazuju neko zasigurno traumatino djelovanje, te pritom ne trebaju
nikakvu potporu osim one, koju im prua prosjeno seksualno ustrojstvo i njegova nedovrenost. Uz ovo,
ima i drugih, kod kojih itav naglasak lei na kasnijim su-kobima pa se analitiko naglaavanje djejih
dojmova ini u cijelosti dijelom regresije; dakle, postoje ekstremi razvojnih zapreka i regresije, a
izmeu njih zajedniko djelovanje obaju imbenika u svim omjerima.
Ovi su odnosi na odreeni nain zanimljivi za pedagogiju, koja si kao zadau postavlja zatitu od
neuroza zbog preranog zadiranja u seksualni razvitak djeteta. Tako dugo, dok se po-zornost uglavnom
odrava usmjerenom na infantilne seksual-ne doivljaje, mora se misliti da se za profilaksu ivanih oboljenja uinilo sve, samo ako se pobrine za to da se taj razvitak odgodi, i da se dijete potedi doivljaja ove
vrste. Samo, mi ve znamo da su uvjeti uzroka neuroza sloeni, te da se na njih openito ne moe utjecati
uzimanjem u obzir samo jednog je-dinog imbenika. Strogo zatiivanje djetinjstva gubi na vrije-dnosti, jer
je bespomono protiv ustrojstvenih imbenika; osim toga, ono je i tee izvedivo, no to to odgajatelji zamiljaju, a sa sobom donosi i dvije nove opasnosti, koje ne bi trebalo podcijenjivati: da ono postigne i previe,
naime - pos-ljedicu, da potpomae tetnu preveliku mjeru seksualnog po-tiskivanja, te da dijete zato otpremi
u ivot posve neotporno, u susret olujama seksualnih zahtjeva koje se mogu oekivati u pubertetu. Tako
ostaje posve dvojbenim, koliko daleko moe djeja profilaksa ii s prednostima, i ne obeava li izmijenjen
stav prema trenutnim okolnostima bolju toku oslanjanja pri zatiti od neuroza.
No, vratimo se simptomima. Oni, dakle, pribavljaju za-mjenu za uskraeno zadovoljenje putem regresije
libida na ranija vremena, uz sto je neraskidivo vezan i povratak na ranije razvojne stupnjeve odabira objekta
ili organizacije. Ranije smo uli da se neurotiar priljubljuje uz, neto negdje u svo-joj prolosti; sad znamo,
da je to neko razdoblje njegove pro-losti u kojemu njegovom libidu nije nedostajalo zadovoljenje, u kojem
je bio sretan. On tako dugo trai po svojoj ivotnoj prolosti, dok ne naie na takvo jedno vrijeme, pa makar
se zbog toga morao vratiti i do vremena svog dojenatva, onak-vog kakvoga se sjea, ili si ga predoava
prema kasnijim po-rivima. Simptom nekako ponavlja onaj svoj rani infantilni nain zadovoljavanja,
izmijenjen zbog cenzure proizale iz sukoba, u pravilu okrenut osjeanju patnje i izmijean s ele-mentima iz
povoda oboljenja. Vrsta zadovoljenja, koju simp-tom donosi, ima u sebi mnogo toga neobinog.
Zanemarimo to sto je ona nepoznata i samoj osobi, koja ovo navodno zado-voljenje mnogo vie osjea kao
patnju i tui se na nju. Ovo preoblikovanje pripada psihikom sukobu, pod ijim se pri-tiskom simptom
morao oblikovati. Ono, to je pojedincu ne-kada bilo zadovoljenje, danas mora pobuditi njegov otpor ili
njegovo gnuanje. Za ovakvu promjenu smisla ve poznaje-mo jedan beznaajan, ali pouan primjer. Isto

ono dijete, koje je sa udnjom sisalo na majinim grudima, obino nekoliko godina kasnije iskazuje snanu
odvratnost prema okusu mli-jeka, a njeno prevladavanje predstavlja potekoe prilikom odgajanja. Ta
odvratnost raste ak i do gnuanja, ako je mli-jeko ili napitak pripravljen od njega prevuen tankom mlijenom opnom. Moda nije za odbaciti, da ova opna izaziva sjeanje na nekad tako vrue eljene majine
grudi. No, izme-u toga lei doivljaj odvikavanja od sisanja, koji je zasigurno djelovao traumatino.
Jo je neto drugo ono, to nam simptome kao sredstva libidnog zadovoljenja ini neobinima i
nerazumljivima. Oni nas openito nimalo ne podsjeaju na sve ono, od ega bismo u normalnim prilikama
oekivali neko zadovoljenje. Oni naj-ee zanemaruju objekt, a time se odriu i veze s vanjskom
stvarnou. To razumijemo kao posljedicu odvraanja od stvarnosti i povratka naelu ugode. Ali, to je
ujedno i povratak nekoj vrsti proirenog autoerotizma, i nainu na koji je seksu-alnom nagonu nudio prva
zadovoljenja. Oni na mjesto prom-jene vanjskoga svijeta, postavljaju promjenu tijela, dakle -jednu unutarnju
akciju stavljaju na mjesto jedne vanjske, jedno prilagoavanje umjesto radnje, a to opet odgovara jed-noj
regresiji, vrlo znaajnoj u filogenetskom smislu. To emo razumjeti tek unutar povezanosti s jednom
novou, koju tek trebamo otkriti iz analitikih prouavanja simptomske tvorbe. Nadalje, prisjeamo se da su
kod tvorbe simptoma djelovali isti oni procesi nesvjesnog kao i kod tvorbe snova - zgunja-vanje i
pomicanje. Simptom, kao i san, predoava neto kao ispunjeno, neko zadovoljenje na infantilan nain, ali
zbog izn-imnog zgunjavanja ovo zadovoljenje moe biti zbijeno u jedan jedini osjet ili inervaciju, ili zbog
ekstremnog pomican-ja ogranieno na jednu sitnu pojedinost itavog libidnog sklopa. Nije ni udo da i mi
esto imamo potekoa prepoz-nati u simptomu naslueno, i svaki put na kraju potvreno libidno
zadovoljenje.
Najavio sam vam da imamo jo neto novo za otkriti; to je zaista neto iznenaujue i zbunjujue. Vi
znate da polazei od analize simptoma dolazimo do spoznaje o infantilnim do-ivljajima na koje je libido
fiksiran, i iz kojih se stvaraju simptomi. Pa, iznenaenje lei u tome, da ovi infantilni prizo-ri nisu uvijek i
istiniti. Da, oni u veini sluajeva nisu istiniti, a u pojedinim su sluajevima ak i u sutoj suprotnosti s povijesnom istinom. Uviate, da je ovo otkrie podobnije od bilo kojeg drugog da obezvrijedi ili analizu, jer je
dovela do tak-vog rezultata, ili pak oboljelog, na ijim se izjavama zasnivala i analiza, i cjelokupno
razumijevanje neuroza. Ali, osim toga, jo je neto pritom nevjerojatno zbunjujue. Kad bi infantilni
doivljaji, analizom istjerani na danje svjetlo svaki put bili i istiniti, imali bismo osjeaj da se kreemo
sigurnim tlom; no, kad bi se oni svaki put krivotvorili, razotkrivali kao izmiljo-tine, kao fantazme bolesnika,
morali bismo napustiti to podrhtavajue tlo i spasiti se na nekom drugom. Ali, nije niti tako, a ni onako, ve
se dokazuje takvo stanje stvari, da su djeji doivljaji - koji su analizom izgraeni ili ih se osoba prisjea
-jednom bez sumnje lani, ali zato drugi put isto tako pouzdano toni, te da su u najveem broju sluajeva
izmi-jeani od istinitog i lanog. Dakle, simptomi su jednom pre-dodbe doivljaja koji su se uistinu dogodili
i kojima se smije pripisati utjecaj na fiksiranje libida, a drugi put opet pre-dodbe iz mate oboljelog koje,
naravno, uope nisu podobne za neku etioloku ulogu. Teko je snai se u svemu tome. Prvi oslonac pronai
emo moda u jednom slinom otkriu -naime, da pojedina sjeanja na djetinjstvo, koja su ljudi odu-vijek i
prije svake analize nosili svjesno u sebi, mogu biti krivotvorena na isti nain, ili da su barem u sebi znatno
izmi-jeali istinito i lano. Dokaz o netonosti ovdje rijetko ini potekoe, pa nam preostaje barem utjeha da
za ovo neoe-kivano razoaranje krivnju ne snosi analiza, ve na neki nain bolesnici.
Nakon kraeg razmiljanja, lako emo razumjeti to nas toliko zbunjuje u ovakvom stanju stvari. To je
podcjenjivanje stvarnosti, zapostavljanje razlika izmeu nje i mate. U isku-enju smo da se osjetimo
povrijeenima zato, jer nas je bo-lesnik zaokupio svojim izmiljenim priama. Stvarnost nam se priinja
neim posve razliitim od naeg nalaza, i kod nas uiva sasvim drugaiju ocjenu. Uostalom, isto takvo
stajalite zauzima i oboljeli u svojim normalnim razmiljanjima. Kad iznosi onu grau koja odvodi iza
simptoma, do eljenih situacija, koja je oblikovana prema djejim doivljajima, tada smo u poetku u dvojbi
- radi li se ovdje o stvarnosti, ili o fan-lazmama. Kasnije e nam biti omoguena odluka o tome prema
odreenim pokazateljima, pa se zatiemo pred zada-om da s njom upoznamo i bolesnika. No, to ni u kom
sluaju ne prolazi bez tekoa. Razotkrijemo li mu odmah na poetku da upravo ima namjeru iznijeti svoja

matanja kojima je ovio pripovijest o svom djetinjstvu, kao i svaki narod stvaranjem legendi o svojoj
zaboravljenoj prolosti, tada primjeujemo da njegovo zanimanje za daljnje istraivanje ove teme izne-nada
opada na neeljeni nain. Jer, i on eli razotkriti stvar^ nost, pa prezire sve fantazme. No, ostavimo li ga
sve do razrjeenja tog dijela rada u uvjerenju da smo zaokupljeni is-traivanjem stvarnih dogaaja njegovih
djejih godina, tada stavljamo na kocku da nam kasnije predbacuje zabludu, te nam se podsmjehuje zbog
nae prividne lakovjernosti. Za pri-jedlog - da izjednai uobrazilju i stvarnost, te da za sada ne brine o tome
jesu li djeje dogodovtine koje treba razjasniti ovakve ili onakve, dugo vremena nee nai razumijevanja. Pa
ipak, upravo to je jedini ispravan stav prema ovim duevnim djelima. I ona posjeduju neku vrstu stvarnosti;
ostaje injeni-ca da je bolesnik sebi stvorio takve uobrazilje, a ta injenica nema nimalo manji znaaj za
njegovu neurozu, no to bi ga imao sadraj takvih stvarno doivljenih fantazmi. Te uobrazi-lje posjeduju
psihiku stvarnost nasuprot materijalnoj, pa mi postupno uimo razumijevati, da je u svijetu neurozapsihika
stvarnost ona, koja je mjerodavna.
Meu okolnostima koje se u povijesti djetinjstva neu-rotiara uvijek iznova vraaju i za koje se ini da
nikad ne nedostaju, neke su od naroite vanosti, pa stoga smatram da zasluuju isticanje prije ostalih.
Nabrojit u vam kao uzorke ove vrste: promatranje roditeljskog snoaja, zavoenje od strane odrasle osobe i
zastraivanje kastracijom. Bila bi veli-ka zabluda pretpostaviti, da im nikada ne pripada i materijal-na
stvarnost; naprotiv, ona se esto moe neosporno dokazati naknadnim ispitivanjem starijih roaka. Tako,
primjerice, uope nije nikakva rijetkost da malom djeaku, koji se zapoinje nepristojno igrati sa svojim
malim udom i jo ne zna da se takva djelatnost mora prikrivati, roditelji ili odga-jatelji zaprijete da e mu se
odrezati ud ili ruka, koja je zgri-jeila. Pri istraivanju, roditelji esto priznaju da su vjerovali kako e takvim
zastraivanjem postii neto svrhovito; neki ljudi imaju posve tono, svjesno sjeanje na ovu prijetnju,
posebice ako je uslijedila u neto kasnijim godinama. Kad ovu prijetnju izrie majka ili neka druga enska
osoba, obino njeno izvrenje prebacuje na oca, ili - lijenika. U uvenoj prii Struwwelpeter (kod nas
Janko Raupanko, op.p.) frankfurtskog lijenika Hoffmanna, koji svoju omiljenost za-hvaljuje upravo
razumijevanju seksualnih i drugih kompleksa djeje dobi, nalazite ublaenu kastraciju, zamijenjenu rezanjem palca kao kazne za njegovo tvrdoglavo sisanje. No, u visokom je stupnju nevjerojatno da se prijetnja
kastracijom djeci upuuje onoliko esto, koliko se javlja u analizama neu-rotiara. Zadovoljni smo time da
razumijemo, kako dijete takvu jednu prijetnju u svojoj mati povezuje s dojmom svog otkria o enskim
spolnim organima, i to na temelju naznaka te pomou saznanja, da je autoerotsko zadovoljavanje zabranjeno. Isto tako, nije uope iskljueno da malo dijete, iako se ne vjeruje da razumije ili se ega sjea, i u
drugim, a ne samo radnikim obiteljima postaje svjedokom spolnog ina meu roditeljima ili drugim
odraslim osobama, pa ne treba odbaciti niti to, da dijete i naknadno moe razumjeti taj dojam, i rea-girati na
nj. Ali, kad je ovaj snoaj opisan s najopirnijim pojedinostima ije je promatranje puno potekoa, ili kad se
ispostavi da se radilo o snoaju straga, more ferarum, to je preteno i uestalo, tada nema sumnje o
oslanjanju ove uobra-zilje na promatranje snoaja meu ivotinjama (psi) te o nje-noj motiviranosti
nezadovoljenom eljom djeteta za proma-tranjem u pubertetskim godinama. Tada je krajnji domet ove vrste
fantazmi djeteta, da je promatralo roditeljski koitus, i to jo u vrijeme kada se kao jo neroeno nalazilo u
majinoj utrobi. Naroito je zanimljiva uobrazilja o zavoenju, jer isu-vie esto i nije uobrazilja, ve stvarna
uspomena. No, nasre-u ipak nije onoliko esto stvarna, kakav je privid nastao u poetku, nakon rezultata
analize. Zavoenje od strane starije djece ili vrnjaka jo uvijek je ee, nego od strane odraslih, a kad kod
djevojica koje navode ovakav dogaaj iz svoje povijesti djetinjstva dosta redovito kao zavodnik nastupa
otac, tada niti izmiljena priroda ove optube, a ni motiv koji na nju tjera ne podnose nikakve dvojbe. Ovim
izmiljenim zavoe-njem, u kojemu se nije dogodilo nikakvo pravo zavoenje, dijete u pravilu prikriva svoje
autoerotske seksualne djelat nosti. Time se poteuje postienosti zbog masturbacije, kad unazad zamilja
neki dragocjeni objekt iz tih najranijih vre-mena. Uostalom, nemojte povjerovati da seksualno zlostav-ljanje
djeteta od strane bliskog mukog roaka u cijelosti pri-pada carstvu fantazmi. Veina je analitiara ve
obraivala sluajeve u kojima su ovakve veze bile stvarne, i mogle se ne-osporno utvrditi; samo to su se
odnosile na kasnije godine djetinjstva, pa su bile prenijete u one ranije.

Ne stjee se nikakav drugi dojam, no da su ovakvi djeji dogaaji na neki nain bili nuno zahtijevani,
da pripadaju neumitnom sastojku neuroze. Ako su sadrani u stvarnosti, tada je dobro; ako ih se stvarnost
odrekla, oni nastaju iz nagovjetaja, a oblikuje ih mata. Rezultat je isti, pa nam niti do danas nije uspjelo da
dokaemo neku razliku u posljedica-ma ako bilo uobrazilja, bilo stvarnost ima vei udio u tim djejim
doivljajima. No, i ovdje opet postoji jedan od toliko esto spominjanih odnosa dopunjavanja, i to
najnevjerojatniji od sviju, koje smo do sada upoznali. Na emu poiva potreba za tim fantazmama i graa za
njih? O izvoritima nagona ne moe biti sumnje, no treba razjasniti kako to, da se svaki put javljaju iste
fantazme, istoga sadraja. Imam ovdje spreman jedan odgovor, za koji znam da e vam se uiniti drskim.
Mislim, da su ove prafantazme - tako elim nazvati i njih, a zasigurno i jo neke druge - filogenetski posjed.
Kroz njih pojedinac prelazi preko svog vlastitog doivljaja u doivljaj iz davnine, gdje je njegov vlastiti
doivljaj bio jo isuvie rudi-mentaran, nerazvijen. ini mi se vrlo moguim da je sve ono, to nam se danas
u analizi pria kao fantazma - zavoenje djece, pokretanje seksualnih pobuda zbog promatranja sno-aja
roditelja, prijetnja kastracijom - ili mnogo vie i sama kastracija - bila stvarnost nekada, u pradavnim
vremenima ljudske obitelji, te da je dijete jednostavno ispunilo praznine svoje osobne istine fantazmama o
toj prapovijesnoj istini. Iznova smo zapali u sumnju da nam je psihologija neuroza ouvala razvitak
ovjeanstva od pradavnih vremena vie, negoli svi ostali izvori.
Gospodo moja! Posljednji obraeni predmeti primorava-ju nas, da se poblie pozabavimo nastajanjem i
znaenjem one duevne djelatnosti, koja se naziva fantazmom. Kako vam je poznato, ona openito uiva
visok ugled, iako se nije razjasnio njen poloaj u duevnom ivotu. O tome vam mogu rei sljedee. Kao to
znate, ovjekovo se Ja pod utjecajem vanjske nevolje polako odgaja da bi cijenio stvarnost i pratio naela
stvarnosti, te se pritom mora privremeno ili trajno odrei razliitih objekata i ciljeva svoje tenje k ugodi - i
to ne samo seksualnoj. No, ovjeku je oduvijek teko padalo odricanje od ugode; on to nije u stanju uiniti
bez stanovite vrste naknade. Stoga je za sebe pridrao jednu duevnu dje-latnost, u kojoj je priznao daljnje
postojanje svih ovih izvora ugode od kojih je odustao, i naputenih puteva pribavljanja zadovoljstva; to je
jedan oblik postojanja, u kojemu su oni osloboeni i svih zahtjeva stvarnosti, a i onoga to nazivamo
ispitivanjem stvarnosti. Svaka tenja ubrzo dosee oblik pre-dodbe o ispunjenju; nema sumnje da ostajanje
pri ispunjenju elja iz fantazmi sa sobom donosi neko zadovoljstvo, iako pritom nije pomuena spoznaja da
se ne radi o stvarnosti. U djelatnosti fantazme, dakle, ovjek uiva daljnju slobodu od vanjskog pritiska, koje
se u stvarnosti odavno odrekao. On je uspio naizmjence biti ivotinja ugode, a potom iznova razum-no bie.
No, teko izlazi na kraj s oskudnim zadovoljenjem, koje uspijeva ostvariti u stvarnosti. To uope ne ide bez
po-monih konstrukcija, rekao je jednom Th. Fontane. Stvara-nje duevnog carstva fantazme pronalazi
svoju potpunu sli-nost s ustanovljenjem utoita, zatienih prirodnih par kova posvuda, gdje
zahtjevi zemljoradnje, prometa i indus-trije prijete da e ubrzano do neprepoznatljivosti izmijeniti izvorno
lice zemlje. Zatieni park prirode zadrava ovo svoje staro stanje, koje se inae uz aljenje posvuda
rtvovalo potrebama. U njemu smije sve bujati i rasti, ak i ono besko-risno, pa i tetno. Takvo je jedno
utoite i duevno carstvo uobrazilje, koje se otelo naelu stvarnosti.
Najpoznatija djela uobrazilje su takozvani dnevni snovi ili sanjarenja, koja ve poznajemo kao
zamiljena zadovolje-nja astohlepnih, osvajakih, erotskih elja, a oblikuju se uto-liko raskonije, to ih
stvarnost vie opominje na umjerenost ili strpljivost. U njima se oito pokazuje sutina zamiljene sree, te
ponovno uspostavljanje neovisnosti postizanja ugode i bez pristanka stvarnosti. Znamo da su takva
sanjarenja jezgra i predloak za none snove. Noni san u osnovi nije nita drugo, no dnevni san koji postaje
primjenjiv, ali je samo izokrenut zbog none slobode nagonskih podraaja, zbog nonog oblika duevnih
djelatnosti. Ve smo se navikli na ideju, da ak i jedan dnevni san nije nuno i svjestan, da postoje i
nesvjesna sanjarenja. Takvi nesvjesni dnevni snovi, dakle, jednako su tako izvorite nonih snova, kao i
neurotinih simptoma.
Znaenje fantazme za oblikovanje simptoma postat e vam jasno nakon sljedee obavijesti. Rekli smo,
da libido u sluaju uskrate regresivno zaposjeda poloaje koje je ranije ve napustio, i uz koje se ipak u
odreenoj mjeri zadrao. Ne-emo ovo opovrgavati ili ispravljati, ali trebamo umetnuti je-dan meulan.
Kako libido pronalazi put do ovih mjesta svog fiksiranja? Pa, libido jo nije posve i u svakom smislu odus-

tao od svih naputenih objekata i usmjerenja. Oni, ili njihovi izdanci, jo uvijek se odreenim intenzitetom
zadravaju u predodbama uobrazilje. Dakle, libido se samo treba vratiti na fantazme, da bi od njih pronaao
otvoren put do svih potisnu-tih fiksiranja. Ove su fantazme uivale odreeno podnoenje, nije dolazilo do
sukoba izmeu njih i Ja, ma kakve otre pro-turjenosti postojale meu njima, i to tako dugo, dok su se pri
dravale jednog odreenog uvjeta. Jednog uvjeta kvantitativ ne prirode, koji se sad naruava vraanjem
libida na fantazmu. Ovim dodavanjem se energetski posjed fantazmi toliko pove-ava, da one postaju
zahtjevne, te razvijaju pritisak u pravcu svog ostvarenja. Ali, tako sukob izmeu njih i Ja postaje ne-izbjean.
Bile one ranije predsvjesne ili svjesne, sad podlijeu potiskivanju od strane Ja, ali poputaju i privlaenju od
strane nesvjesnog. Od sada ve nesvjesnih fantazmi, libido kree do njihova izvorita u nesvjesnom,
vraajui se tako svojim vla-stitim mjestima fiksiranja.
Povratak libida na fantazme je jedan meustupanj puta k simptomskoj tvorbi, koji zasluuje zasebno
obiljeavanje. C. (G. Jung je za njega upotrijebio jedno vrlo podesno ime - in-troverzija, ali mu je na
nesvrhovit nain dao i druga znaenja. Mi se elimo pridravati toga, da introverzija oznaava okre-tanje
libida od mogunosti stvarnog zadovoljavanja i preza-posjedanje fantazmi, koje su se do tada podnosile kao
bezaz lene. Introvertirana osoba jo nije neurotiar, ali se ona nalazi u labilnoj situaciji; ve kod sljedeeg
pomicanja snaga ona mora razviti simptome, ukoliko ne pronae jo i neke druge izlaze za svoj zaustavljeni
libido. Nestvarni karakter neuro-tikog zadovoljenja i zanemarivanje razlike izmeu fantazme i stvarnosti,
naprotiv, odreeni su ve i zadravanjem na stup-nju introverzije.
Vi ste zasigurno primijetili, da sam posljednjim razja-njenjima u spoj etioloke ulananosti unio i novi
moment, naime - kvantitetu, veliinu energija koje dolaze u obzir; nju jo moramo posvuda unijeti u raun.
Nije nam dostatna isto kvalitativna analiza etiolokih uvjeta. Ili, drugaije reeno, samo dinamiko
shvaanje tih duevnih procesa je nedovolj-no, potrebno je jo i ono s ekonomskog stanovita. Moramo si
rei, da sukob izmeu dviju tenji ne izbija sve dok se ne dosegnu odreeni identiteti zaposjedanja, pa makar
unutarnji uvjeti postojali ve due vrijeme. Isto tako, patogeno znaenje ustrojstvenih imbenika dri se toga,
koliko je vie jednog djelominog nagona nego nekog drugog zadano u uroenoj sklonosti; moe se ak i
predoiti, da su sklonosti svih ljudi kvalitativno istovrsne, te da se razlikuju samo po ovim kvan-lilativnim
odnosima. Nita manje odluujui za sposobnost opiranja neurotinom oboljenju nije ni kvantitativni
moment. Kadi se o tome koju koliinu neiskoritenog libida neka kole-bljiva osoba moe odrati, te koliko
velik dio svog libida moe usmjeriti sa seksualnog puta na ciljeve sublimiranja. Krajnji cilj duevne
djelatnosti, koji se kvalitativno moe opisati kao tenja za postizanjem ugode i izbjegavanjem neugode, postavlja se za ekonomsko stanovite kao ona zadaa, koja nad-vladava veliine uzbuenja (koliine nadraaja)
to djeluju u duevnom aparatu, te uklanja njihov zastoj, koji izaziva neu-godu.
Dakle, toliko sam vam elio rei o nastajanju simptoma kod neuroza. Ali, samo da ne izostavim jo
jednom izriito naglasiti: sve to je ovdje reeno, odnosi se samo na obliko-vanje simptoma kod histerije.
Ve se i kod opsesijskih neu-roza moe naii na mnogo toga drugaijeg, uz zadravanje onog temeljnog.
Protuzaposjedanja protiv zahtjeva nagona, o kojima smo govorili i kod histerije, nameu se kod opsesijske
neuroze i takozvanom reakcijskom tvorbom, te ovladavaju klinikom slikom. Ista takva odstupanja, pa i
veih dosega, otkrivamo kod drugih neuroza, gdje istraivanja mehanizama oblikovanja simptoma jo nisu
zakljuena niti u jednoj toki.
Ali, prije no to se danas rastanemo, elim jo neko vrije-me vau pozornost iskoristiti za jednu stranu
ivota uobrazi-lje, koja je vrijedna ope pozornosti. Naime, postoji jedan po-vratni put od fantazme do
stvarnosti, a to je - umjetnost. Umjetnik je takoer uroeno introvertiran, i nije jako udaljen od neuroze. On
je pritjenjen isuvie snanim potrebama nag-ona - eli zadobiti ast, mo, bogatstvo, slavu i ljubav ena; no,
nedostaju mu sredstva da bi postigao ova zadovoljenja. Stoga se, kao i svatko drugi kad je nezadovoljen,
okree od stvarnosti te svoje cjelokupno zanimanje, pa i svoj libido pre-nosi na eljeno oblikovanje svog
ivota uobrazilje, od kojega bi ga put mogao voditi i do neuroze. Zaista se mnogo toga mora udruiti, da ona
ne bi postala i potpuni izraz njegova razvitka; poznato je, koliko uestalo upravo umjetnici zbog neuroze trpe
od djelominog zastoja svojih stvaralakih sposobnosti. Vjerojatno njihovo ustrojstvo sadri snanu
sposobnost za sublimiranje, te odreenu olabavljenost po-tiskivanja odluujuih za sukob. Ali, povratni put

do stvarnos-ti umjetnik pronalazi na sljedei nain. On nije jedini, koji svoj ivot provodi u fantazmama.
Meucarstvo fantazme cijeni se uz opeljudsku suglasnost, i svaki onaj tko je uskra-en, oekuje od njega
olakanje i utjehu. No, postizanje zado-voljstva iz izvora uobrazilje vrlo je ogranieno za sve one, koji nisu
umjetnici. Neumoljivost njihovih potiskivanja pri-morava ih, da se zadovolje oskudnim dnevnim snovima,
koji jo uvijek smiju biti svjesni. No, ako je netko pravi umjetnik, tada raspolae i s vie mogunosti. Prvo,
on svoje dnevne sno-ve zna obraditi tako, da oni gube sve to je u njima isuvie osobno, sve to odbija
neznance, pa i drugi mogu uivati u njima. On ih umije i toliko ublaiti, da ne otkrivaju lako svoje podrijetlo
iz zabranjenih izvora. Nadalje, on posjeduje zagonetnu sposobnost da oblikuje odreeni materijal, sve dok ne
postane vjeran odraz njegove predodbe iz uobrazilje, a polom zna, kako da uz taj prikaz svoje nesvjesne
fantazme pripoji toliko mnogo ostvarene ugode, da se zbog nje potiski-vanja barem privremeno
nadvladavaju i uklanjaju. Uzmogne li on sve to uiniti, omoguava i drugima da opet iz vlastitih izvora
ugode njihova nesvjesnog, koji su im postali nepristu-pani, crpu olakanje i utjehu; on zadobiva njihovu
zahval-nost i divljenje, pa tako pomou svojih fantazmi stie do onoga, sto je najprije dosegao samo u svojoj
mati: do asti, moi i ljubavi ena.

XXIV. poglavlje OBINA

NERVOZA

Moje dame i gospodo! Nakon to smo u posljednjim predava-njima ostavili za sobom jedan tako teak dio
rada, naputam za neko vrijeme taj predmet, i okreem se - vama.
Naime, znam da ste nezadovoljni. Drugaije ste zamislili jedan uvod u psihoanalizu. Oekivali ste da ete
sluati o ivopisnim primjerima, a ne o teoriji. Kaete mi, da ste samo jednom - kad sam vam iznio
usporedbu u prizemlju i na pr-vom katu - shvatili poneto o uzrocima neuroza, no to su ipak morala biti
stvarna promatranja, a ne izmiljene pripovi-jesti. Ili, kad sam vam u poetku priao o dva simptoma
-nadajmo se samo da nisu i oni izmiljeni - te pred vama ra-zvio njihovo rjeenje i povezanost sa ivotom
bolesnika, tada ste shvatili smisao simptoma; nadali ste se, da u na taj na-in i nastaviti. Umjesto toga,
dao sam vam opsene i teko pregledne teorije koje nikad nisu bile cjelovite, kojima se uvi-jek pridodavalo
poneto novo; radio sam s pojmovima koje vam jo nisam ni predstavio, iz opisnog prikaza prelazio na
dinamiko shvaanje, a iz njega opet u neko takozvano eko-nomsko; uinio sam vam teko shvatljivim,
koje od upotri-jebljenih rijei zapravo znae isto, ali se mijenjaju jedino zbog razloga da bi ljepe zazvuale,
dopustio da se pred vama pojave takvi sveobuhvatni stavovi kakvi su naelo ugode, na-elo stvarnosti i
filogenetski naslijeen posjed, te - umjesto
da vas u neto uvedem, dopustio sam da vam pred oima tee neto, to se sve vie udaljavalo od vas.
Zato uvod u uenje o neurozama nisam zapoeo onim, to vi sami znate o nervozi i to je ve odavno
pobudilo vau pozornost? S neobinom sutinom nervoznih, njihovim nera-zumljivim reakcijama na
meuljudsko saobraanje i vanjske utjecaje, s njihovom razdraljivou, neuraunljivou i nepo-uzdanou?
Zato vas nisam postupno vodio od razumijeva-nja jednostavnijih, svakodnevnih oblika do problema zagonetnih ekstremnih pojavnosti nervoze?
Da, gospodo moja, ne mogu rei da niste u pravu. Nisam toliko zaluen svojim umijeem predavanja, da
bih svaku pogreku u ljepoti izlaganja prikazao kao neku naroitu dra. I sam vjerujem da se to moglo uiniti
i drugaije, uz vee prednosti za vas; to sam i namjeravao. Ali, zamiljene namje-re ne mogu se uvijek i
izvriti. esto je u samoj grai neto, to ovjeku zapovijeda i to ga onda odvodi od njegovih pr-votnih
namjera. Pa ak i jedna takva beznaajna djelatnost, kakva je ureivanje neke dobro poznate grae, ne
podvrgava se posve volji pisca; kree se kako joj se svia, pa se moemo samo naknadno pitati, zato je to
ispalo upravo ovako, a ne nekako drugaije.

Jedan od razloga je vjerojatno i to, da naziv Uvod u psi-hoanalizu vie ne odgovara ovom dijelu, koji
bi trebao obra-ivati neuroze. Uvod u psihoanalizu prua istraivanje omaki i snova; uenje o neurozama je
ve sama psihoanaliza. Ne vje-rujem da bih vam u tako kratkom vremenu od sadraja uenja o neurozama
mogao iznijeti spoznaje bilo kako drugaije, osim u ovako saetom obliku. Radilo se o tome, da vam se izloi smisao i znaenje simptoma, povezanost vanjskih i unu-larnjih uvjeta i mehanizama simptomske tvorbe.
To sam i po-kuao uiniti; to je zapravo jezgra onoga, to psihoanaliza danas i moe nauiti, pritom se moglo
rei mnogo toga o libidu i njegovu razvitku, a poneto i o Ja. A uvodom ste ve bili pripravljeni na
pretpostavke nae tehnike, na velike stavove o nesvjesnom i potiskivanju (otpora). U jednom od kasnijih
predavanja otkrit ete na kojim mjestima psihoanali-tiki rad preuzima svoj organski nastavak. Do sada vam
nisam zatajio da sva naa izlaganja proizilaze samo iz prouavanja jedne jedine grupe bolesti nervoza, iz
takozvanih neuroza pri-jenosa. ak sam mehanizam simptomske tvorbe i sam slijedio jedino kod histerinih
neuroza. I iako niste dobili nikakvo solidno znanje i ne elite zadrati svaku pojedinost, ipak se nadam da ste
stekli neku sliku o tome, kojim se sredstvima psihoanaliza slui, koja pitanja obuhvaa i koje je rezultate
postigla.
Podmetnuo sam vam elju, da sam prikaz neuroza trebao zapoeti ponaanjem nervoznih osoba;
opisivanjem svih na-ina na koje trpe od svoje neuroze, kako se od nje brane i kako joj se prilagoavaju. To
je zasigurno zanimljiva graa vrijed-na upoznavanja, a nije je teko niti obraditi, ali njome nije lako niti
zapoinjati. Jer, nailazi se na opasnost da se ne otkri-je nesvjesno, da se previdi veliko znaenje libida te da
se svi odnosi procijene onakvima, kakvi se ine onome Ja nervozne osobe. A da njeno Ja nije neka pouzdana
i nepristrana instan-cija, jasno je kao na dlanu. Jer, Ja je mo koju nesvjesno po-rie, koju je srozalo na
potisnuto, pa kako bi onda trebalo po-vjerovati da e takav Ja biti pravedan prema tom nesvjesnom? Meu
ovim potisnutima, u prvom redu se nalaze odbijeni zahtjevi seksualnosti; posve je razumljivo samo po sebi
da ni-kad ne moemo razotkriti njihov obim i znaenje samo iz sta-vova Ja. Od trenutka kad nam se razjasni
stajalite o potiski-vanjima, takoer smo upozoreni, da kao suca u ovoj svai ne moemo postaviti jednu od
obiju sukobljenih strana i to jo onu pobjedniku. Ako se eli vjerovati tome Ja, tada je ono bilo aktivno u
svim dijelovima, tada je i ono samo eljelo, pa i stvaralo svoje simptome. Znamo da ono doputa da preko
njega dobrim dijelom prolazi pasivnost, te se potom eli prikriti i zatititi. U svakom sluaju, ne usuuje se
uvijek na laj pokuaj; kod simptoma opsesijske neuroze mora si dopus-titi da mu se suprotstavi neto
nepoznato, od ega se brani samo vrlo teko.
Tko se usprkos ovoj opomeni ne moe suzdrati od toga da ove krivotvorine Ja shvati kao gotov novac,
naravno da mu je lako; tako je izbjegao sve one otpore koji se suprotstavlja-ju psihoanalitikom
naglaavanju nesvjesnog, seksualnosti i pasivnosti Ja. Taj moe, kao i Alfred Adler, ustvrditi da je uzrok
neuroze nervozan karakter, umjesto da on bude njena posljedica; ali, takoer nee biti u stanju objasniti
niti jednu jedinu pojedinost simptomske tvorbe, niti jedan jedini san.
Vi ete pitati: ne bi li trebalo biti mogue postati pravedan prema udjelu Ja u nervozi i simptomskoj
tvorbi, a da pritom ne budu na grubi nain zanemareni imbenici koje je psi-hoanaliza otkrila? Odgovaram
vam: zasigurno bi moralo biti mogue, a jednom e se i dogoditi; ali, nije u pravcu rada psi-hoanalize da
zapoinje upravo s time. Moe se predvidjeti ak i kada e se ova zadaa postaviti psihoanalizi. Postoje neuroze kod kojih Ja sudjeluje mnogo intenzivnije negoli kod onih koje smo mi do sada prouavali; nazivamo ih
narcis-tinim neurozama. Analitika obrada ovih neuroza e nas os-posobiti da procijenimo udio Ja u
neurotinim oboljenjima na nepristran i pouzdan nain.
Ali, jedan je od odnosa Ja prema svojoj neurozi toliko uo-ljiv, da se od samog poetka mogao uzeti u
obzir. ini se, da ne nedostaje ni u jednom sluaju; ali, najjasnije se prepoznaje kod jedne bolesti koja je
danas jo daleka naem razumijevanju, kod traumatske neuroze. Naime, morate znati da pri uzroko-vanju i u
mehanizmu svih moguih oblika neuroze uvijek iznova na djelo stupaju isti imbenici, samo to se ovdje
jed-nome prikljuuje jedan, a drugome neki drugi od tih imbeni-ka, koji su od glavnog znaaja za
simptomsku tvorbu. To je kao s osobljem neke glumake druine, u kojoj je svatko stru-an za svoje vrsto
utvrene vrste uloga: junaka, osobu od po-vjerenja, spletkara, i tako redom; no, svatko e od njih oda-brati
neki drugi komad, da bi se predstavio u svom punom sjaju; tako i fantazme, koje se preobraavaju u

simptome, nisu nigdje bolje dohvatljive no u histeriji; protuzaposjedanja ili reakcijske tvorbe Ja
preovladavaju slikom opsesijske neu-roze; ono to smo kod sna nazvali sekundarnom obradom, u paranoji se
prije svega predstavlja kao uobraenje, i tako dalje.
Tako nam se kod traumatskih neuroza namee posve oit sebian Ja - motiv, koji tei zatiti i koristi, i to
naroito kod onih neuroza koje nastaju uslijed uasa rata; njih bolest ne moe sama stvoriti, ali im daje svoju
privolu i odrava ih kad jednom nastupi. Taj motiv eli zatititi Ja od onih opasnosti, ija prijetnja i jeste
povod oboljenju, i nee dopustiti opo-ravak prije no to ponavljanje tih opasnosti ne postane is-kljueno, ili
tek nakon to se postigne neka naknada za pretrp-ljenu opasnost.
No, Ja ima slian interes i u svim drugim sluajevima na-stajanja i daljnjeg opstojanja neuroze. Ve smo
rekli da i Ja odrava simptom, jer ima jednu stranu kojom nudi zadovo-ljenje potiskujuoj tenji toga Ja.
tovie, rjeenje sukoba pomou simptomske tvorbe je najudobniji i naelu ugode naj-miliji izlaz; ono
nesumnjivo poteuje Ja od velikog unutar^ njeg posla koji doivljava kao neugodan. Jer, postoje slu-ajevi
u kojima ak i sam lijenik mora priznati, da izlaz za neki sukob kroz neurozu predstavlja najbezazlenije, i
drutve-no najprihvatljivije rjeenje. Nemojte se uditi kad zaujete, dakle, da se pokatkad i sam lijenik ipak
zauzima za stranu one bolesti, protiv koje se bori. Njemu ne dolikuje da se pro-tiv svih situacija ivota
ograniava samo na ulogu zdrav-stvenog fanatika; on zna, da na svijetu ne postoje samo neu-rotine patnje,
ve i stvarna, neizbjena patnja, da ponekad i nevolja od nekog ovjeka moe zahtijevati da kao rtvu prinese ak i svoje zdravlje, pa otkriva da se takvom jednom rtvom pojedinca esto zaustavlja nepregledna
nesrea za mnoge druge. Dakle, ako se moe rei da neurotiar svaki put pred nekim sukobom poduzima
bijeg u bolest, mora se priz nati da je u nekim sluajevima takav bijeg i posve opravdan, pa se lijenik koji
je prepoznao takvo stanje stvari povlai utei, i s mnogo obzira.
Ali, zanemarimo ove iznimne sluajeve u daljnjim razja-njenjima. U prosjenim okolnostima
spoznajemo, da se tome Ja bijegom u neurozu pripisuje odreena unutarnja dobit iz holesti. Njoj se opet u
nekim ivotnim situacijama pridruuje i opipljiva vanjska prednost, u stvarnosti cijenjena vie ili manje.
Promatrajte najei sluaj ove vrste. ena, prema ko-joj suprug surovo postupa i bezobzirno je iskoritava,
prilino redovito pronalazi izlaz u neurozi ako joj to omoguuju njene sklonosti, ako je isuvie ustraena ili
moralna da bi se u pota-ji utjeila nekim drugim mukarcem, ako nije dovoljno sna-na da se usprkos svim
vanjskim preprekama razie sa supru-gom, ako nema izgleda da uzdrava samu sebe ili zadobije boljeg
mua, i ako je jo, povrh svega, uz ovog surovog ovjeka vezana svojim seksualnim osjeajima. Njena e joj
bolest postati tek orujem u borbi protiv tog previe snanog ovjeka, oruje koje moe iskoristiti u svoju
obranu, ali i zloupotrijebiti ga radi osvete. Usuuje se jadati zbog svoje bolesti, dok se vjerojatno ne smije
potuiti na svoj brak. U lijeniku pronalazi pomonika, koji inae bezobzirnog ovje-ka primorava da je
potedi, koji joj priprema izgovore, doputa vrijeme za odsutnost iz kue, a time i osloboenje od branog
poniavanja. Tamo, gdje je takva jedna izvanjska ili sluajna dobit iz bolesti uistinu znatna i ne moe pronai
nikakvu stvarnu zamjenu, neete moi ba pretpostaviti neku veliku mogunost utjecaja vaeg lijeenja na
neurozu.
Predbacit ete mi da sve ovo, to sam vam ispripovijedao o dobiti iz bolesti govori posve u prilog
shvaanju, koje sam odbacio - da i samo Ja za sebe eli, pa i stvara neurozu. Mir no, gospodo moja, to
moda ne znai nita vie, nego da Ja doputa neurozu koja se ne moe sprijeiti, te da od nje ini ono
najbolje to se moe, ukoliko ona uope i doputa da se s njom bilo to uini. To je samo jedna strana stvari,
svakako ona prihvatljivija. Sve dok neuroza ima prednosti, Ja je sugla-san s njom, ali ona nema jedino
prednosti. U pravilu se ubrzo ispostavlja da Ja ini lo posao time, to se uputa u neurozu. Isuvie je skupo
platio olakanje za svoj sukob, a osjeaji pat-nje koji su vezani uz simptome moda su ekvivalentna zam-jena
za muke zbog sukoba, ali su vjerojatno i poveanje koliine neugode. Ja se eli rijeiti ove neugode zbog
simp-toma, ali ne i vratiti dobit iz bolesti, no u tome ne uspijeva. Pritom se onda pokazuje da i nije bio
onoliko aktivan koliko je to i sam mislio, a to elimo dobro upamtiti.
Gospodo, ako se kao lijenik susreete s neurotiarima, ubrzo odustajete od oekivanja da e oni koji se
najvie jada-ju i tue na svoju bolest, najspremnije izai ususret djelatnoj pomoi, te da e joj pruiti
najneznatniji otpor. Prije e biti suprotno. Ali, sigurno ete lako shvatiti da sve ono to dopri-nosi dobiti iz

bolesti pojaava potisnuti otpor, ali i uveava potekoe oko izljeenja. No, onom dijelu o dobiti iz bolesti,
koji gotovo da je roen zajedno sa simptomom, trebamo do-dati jo i jedan drugi, koji se javlja kasnije. Ako
je takva jedna psihika organizacija kao sto je bolest postojala due vrijeme, konano se poinje ponaati kao
samostalna jedinka; izraava neto kao nagon za samoodranjem, a izmeu nje i drugih di-jelova duevnog
ivota oblikuje se neka vrsta modusa viven-di, pa ak i kod onih, koji su joj u svojoj sutini neprijateljski;
stoga nee nedostajati niti prilika, u kojima se ona iznova pokazuje korisnom i vrijednom, dobiva gotovo
neku sekun darnufunkciju koja e iznova osnaiti njeno postojanje. Uz-mite umjesto nekog primjera iz
patologije jedno surovo raz-janjenje iz svakodnevnog ivota. Marljiv radnik, koji zara-uje za svoj ivot,
zbog neke nesree na radu postane bogalj; s poslom je sada gotovo, no nesretnik vremenom poinje pri-mati
malu naknadu za nesreu, i naui kako da svoju osaka-enost unovi kao prosjak. Njegova nova, ma koliko
pogor ana egzistencija sada se zasniva upravo na onome, to mu je i oduzelo nekadanju egzistenciju.
Kad biste mogli ukloniti njegovu osakaenost, prije svega biste mu oduzeli nain preivljavanja; postavilo bi
se i pitanje, da li je on jo uvijek sposoban iznova preuzeti svoj raniji posao. Ono, to kod neu-roze odgovara
takvom jednom sekundarnom iskoritavanju bolesti, moemo kao sekundarnu dobit iz bolesti pridodati onoj
primarnoj dobiti.
Ali, elim vam openito rei da ne podcijenite praktino znaenje dobiti iz bolesti i ne dopustite da vam
se nametne u teoretskom smislu. Zanemarivi ranije prepoznate iznimke, ona jo uvijek opominje na
primjere o pametnim ivotinja-ma, koje je Oberlander slikovito prikazao u asopisu Letei listovi. Jedan
Arapin jae na svojoj devi uskim puteljkom, ure-zanim u strmu liticu brijega. Na jednoj krivini staze
iznenada se nae oi u oi s lavom, koji se ve priprema na skok. On ne vidi nikakva izlaza: s jedne je strane
gotovo okomita litica, s druge provalija; okretanje i bijeg takoer nisu mogui; sma-tra se izgubljenim. No,
ivotinja misli drugaije. Zajedno sa svojim jahaem izvodi skok u provaliju, a lav samo ostaje gle-dati za
njima. Neki bolji uspjeh za bolesnika u pravilu nemaju niti pomoni uinci neuroze. To bi moglo biti stoga,
to je rje-avanje nekog sukoba kroz simptomsku tvorbu ipak automatski postupak, koji se ne moe pokazati
doraslim zahtjevima ivota, i kojim je ovjek odustao od procjene svojih najboljih i naviih sila. Kad bi
postojao neki izbor, prednost bi trebalo dati makar i propadanju, ali u potenoj borbi sa sudbinom.
Gospodo moja! Ostao sam vam duan jo i daljnju moti-viranost, zbog koje prikaz uenja o neurozi
nisam zapoeo od obine nervoze. Moda pretpostavljate da sam to uinio i za-to, jer bi mi potom dokaz o
seksualnom uzroku neuroza pred-stavljao vee potekoe. No, tu biste se prevarili. Kod neuroza prijenosa
moraju se prvo obraditi tumaenja simptoma, da bi se dolo do ove spoznaje. Kod obinih oblika takozvanih
aktualnih neuroza etioloko je znaenje seksualnog ivota tek gruba injenica, koja izlazi ususret
zapaanjima. Na nju sam naiao prije vie od dvadeset godina, kad sam si jednoga dana postavio pitanje zato se prilikom ispitivanja nervoznih oso-ba tako redovito iskljuuju njihove seksualne djelatnosti, te se
uope ne uzimaju u obzir. Tada sam zbog ovih istraivanja kao rtvu prinio svoju omiljenost kod oboljelih,
ali sam ve nakon kraih nastojanja mogao izrei stav, da kod normalnog vita sexualis neuroza ne postoji mislio sam na aktualnu neu-rozu. Svakako, taj stav olako prelazi preko pojedinanih razli-ka meu ljudima, a
takoer pati i od neodreenosti, da se ne moe razlikovati od prosudbe normalnog, ali je i do danas
zadrao svoju vrijednost za grubu orijentaciju. U ono doba sam dospio toliko daleko, da sam uspostavio
specifine odnose izmeu odreenih oblika nervoze i odreenih seksualnih poremeaja, pa uope ne
sumnjam u to da bih i danas mogao ponoviti ista zapaanja, kad bi mi bolesnik ponudio slinu grau. Dosta
sam esto otkrivao da mukarac, koji se zado-voljavao na odreeni nain nekim nepotpunim seksualnim zadovoljenjem, primjerice - onanijom, boluje od izvjesnog obli-ka aktualne neuroze, te da bi ova neuroza
odmah ustupila mjesto drugoj, kada bi on dopustio da na mjesto dosadanje stupi neka nova, isto tako malo
besprijekorna seksualna nava-da. Tada sam ve iz promjena u stanju bolesnika mogao pogoditi, da su u
njegovu nainu seksualnog ivota nastupile promjene. Tada sam takoer nauio i to, da se tvrdoglavo dr-im
svojih slutnji sve dok ne nadvladam neiskrenost pacije-nata, te ih ne dovedem do potvrde. Dodue, potom bi
im bilo milije otii drugim lijenicima, koji se nisu tako revno raspi-tivali o njihovu seksualnom ivotu.
Ni tada mi nije moglo izbjei da uzroci bolesti ne ukazu-ju ba uvijek na seksualni ivot. Jedan bi
dodue bio izravno bolestan od nekog seksualnog poremeaja, ali drugi zato jer je izgubio svoje bogatstvo ili

pak prebolio neku dugotrajnu i iscrpljujuu organsku bolest. Razjanjenje za ovu raznolikost pojavilo se
kasnije, kad smo dobili uvid u naslueni meusob-ni odnos izmeu Ja i libida, pa je utoliko vie
zadovoljavalo, to je uvid dublje dopirao. Osoba neurotiki obolijeva samo onda, kad njeno Ja izgubi
sposobnost da nekako smjesti svoj libido. Sto je ovo Ja jae, utoliko e mu biti lake rjeavanje te zadae;
svako slabljenje Ja iz bilo kojeg razloga mora iza-zvati isto djelovanje kao i preveliki porast zahtjeva libida,
dakle - omoguiti neurotiko oboljenje. Ima i drugih, pa i prisnijih odnosa izmeu Ja i libida, ali se jo nisu
pojavili u naem vidokrugu, pa ih stoga ovdje niti ne spominjem pri raz-janjenju. Za nas ostaje bitno i
razjanjava nam, da u svakom od ovih sluajeva - bez obzira na nain, na koji je bolest nastala - libido
osporava simptome neuroze, te tako dokazuje svoju nenormalnu primjenu.
Ali, sad vas moram upozoriti na odluujuu razliku izme-u simptoma aktualnih neuroza i onih kod
psihoneuroza, od kojih nas je do sada toliko zaokupljala ona prva grupa, neuroze prijenosa. U oba sluaja
simptomi proizlaze iz libida, pa su, dakle, njegove nenormalne primjene - zamjenska zadovolje-nja. Ali,
simptomi aktualne neuroze - pritisak u glavi, osjeaj bola, stanje nadraenosti u nekom organu, slabljenje ili
zapreke nekoj funkciji nemaju nikakva smisla, nikakva psihikog znaenja. Oni se ne iskazuju uglavnom
samo na tijelu, kao pri-mjerice histerijski simptomi, ve su oni i sami za sebe u cije-losti tjelesni procesi, pri
ijem nastajanju otpadaju svi oni slo-eni duevni mehanizmi koje smo upoznali. Dakle, oni su uis-tinu ono,
ime su se psihoneurotiki simptomi toliko dugo i smatrali. No, kako onda mogu odgovarati primjenama
libida, koje smo upoznali kao sile to djeluju u psihikom? Pa, gospo-do moja, to je vrlo jednostavno.
Dopustite da vam osvjeim jedan od prvih prigovora, koji su se iznijeli protiv psihoanalize. Tada se reklo da
se ona bavi isto psiholokom teorijom neu-rotikih pojava, te da je posve bez izgleda, jer psiholoke teori-je
nisu nikada mogle razjasniti neko oboljenje. Rado se zabo-ravljalo da seksualna funkcija ba i nije isto
duevna, jednako kao to nije niti posve somatska. Ona utjee na tjelesni jednako kao i na duevni ivot. Ako
smo u simptomima psihoneuroza upoznali izraaje smetnji u njihovim psihikim djelovanjima, nee nas
zauditi kad i u aktualnim neurozama pronaemo izravne somatske posljedice seksualnih poremeaja.
Za shvaanje ovog potonjeg vrijedan nam daje putokaz medicinska klinika, a u obzir su ga uzeli i mnogi
istraivai. Aktualne neuroze svoju simptomatiku pokazuju u pojedinoslima, ali i u osobini da utjeu na sve
organske sustave i sve funkcije, te oevidnu slinost s onim bolesnim stanjima koja nastaju zbog kroninog
utjecaja nepoznatih otrova i akutnih upala, s intoksikacijama i stanjima apstinencije. Jo su vie bliske jedna
drugoj obje grupe bolesti kroz posredovanje takvih stanja za koja smo, isto kao i M. Basedowii, nauili da se
odnose na djelovanje otrovnih tvari, ali takvih otrova koji se ne unose u tijelo kao strani, ve nastaju
njegovom vlasti-tom izmjenom tvari. Mislim da se prema ovoj analogiji ne moe izbjei da na neuroze
gledamo kao na posljedice pore-meaja u nekoj izmjeni seksualnih tvari, bilo da se proizvodi vie ovih
seksualnih toksina no to ih osoba moe preraditi, bilo da unutarnji, pa ak i sami psihiki odnosi utjeu na
is-pravnu primjenu tih tvari. Dua naroda jo se odavno zaklela na vjernost takvim prihvaanjima prirode
seksualnih prohtje-va, pa je ljubav nazvala opijenou te dopustila da ljubav nastaje i pomou ljubavnih
napitaka, pri emu djelujui agens u odreenoj mjeri premjeta prema van. Za nas bi to bio povod da se
prisjetimo erogenih zona i tvrdnje, da seksualno uzbuenje moe nastati u najrazliitijim organima. Ali to se
lie ostalog, nama su rijei izmjena seksualnih tvari ili kemizam seksualnosti - predmeti bez sadraja; o
njima ne znamo nita, pa se ak ne bismo mogli odluiti da li bismo ovdje trebali pretpostaviti dvije
seksualne tvari koje bi se potom nazvale mukom i enskom, ili bismo se trebali zadovoljiti jednim
seksualnim toksinom, u kojemu smo pre-poznali nositelja svih nadraujuih djelovanja libida. Znan-stvena
graevina psihoanalize koju smo stvorili u stvari je na-dogradnja, koja se jednom ipak mora postaviti na svoj
organ-ski temelj; ali, njega jo ne poznajemo.
Psihoanalizu kao znanost ne obiljeava materija kojom se bavi, ve tehnika kojom se slui. Ona se moe
jednako tako dobro primijeniti i na povijest kulture, znanost o religiji i na mitologiju, kao i na uenje o
neurozi, a da se pritom ne uini nikakvo nasilje nad njihovom sutinom. Ona namjerava i ne prua nita
drugo, osim razotkrivanja nesvjesnog u duevnom ivotu. Problemi aktualnih neuroza, iji simptomi
vjerojatno nastaju zbog izravnih toksinih oteenja, ne nude psihoana-lizi nikakvih oslonaca; ona moe vrlo
malo doprinijeti nji-hovu razjanjavanju, pa ovu zadau mora prepustiti bioloko - medicinskom istraivanju.

Sad moda bolje razumijete zato nisam odabrao nikakav drugaiji raspored svoje grae. Da sam vam
obeao uvod u znanost o neurozama, tada bi nedvojbeno bio ispravan put onaj od jednostavnih oblika aktualnih neuroza do sloenijih psihikih oboljenja radi poreme-aja libida. Kod onih prvih bih tada trebao
objediniti sve ono, to smo otkrili na razliitim stranama, ili za to vjerujemo da znamo, a tada bi se kod
psihoneuroza o psihoanalizi govorilo kao o najvanijem tehnikom pomonom sredstvu za rasvjet-ljavanje
ovih stanja. No, ja sam vam namjeravao dati, i na-javio sam Uvod u psihoanalizu; bilo mi je vanije da
dobi-jete predodbu o psihoanalizi, no da steknete odreena sazna-nja o neurozama, pa stoga nisam vie
smio u prve redove gur nuti aktualne neuroze, koje za psihoanalizu nisu tako plodo-nosne. Takoer
vjerujem da sam time uinio izbor koji je po-voljniji i za vas, jer zbog svojih duboko zadiruih pretpostav-ki
i opsenih odnosa, psihoanaliza zasluuje mjesto u zanima-nju svakog obrazovanog ovjeka; a znanost o
neurozama je jedno od poglavlja medicine, kakva su i sva ostala.
No, vi ete s pravom oekivati da poneto zanimanja mo-ramo iskazati i za aktualne neuroze. Na to nas
primorava ve i njihova intimna klinika povezanost sa psihoneurozama. Dakle, izvijestit u vas, da
razlikujemo tri ista oblika aktual-nih neuroza: neurasteniju, neurozu strepnje i hipohondriju.
Niti ova podjela nije prola bez opiranja. Dodue, sva su ova imena u uporabi, ali je njihov sadraj
neodreen i kolebljiv. Ima i onih lijenika, koji se opiru bilo kakvom razlikovanju unutar zamrenog svijeta
neurotikih pojava, svakom nagla-avanju klinikih jedinki, osobnostima oboljenja, pa ak ne priznaju niti
razdvajanje aktualnih neuroza i psihoneuroza. Mislim da su otili predaleko, i to ne putem koji vodi k napretku. Spomenuti oblici neuroza ponekad se pojavljuju isti, ali su ee izmijeani jedan s drugim, te s
nekom psihoneuro-tikom boleu. Takvo pojavljivanje nas ne treba natjerati da odustanemo od njihova
razlikovanja. Pomislite na razliku iz-meu uenja o mineralima i uenja o stijenama u mineralo-giji. Minerali
se opisuju kao jedinke, vjerojatno oslanjanjem na okolnost da se esto javljaju kao kristali, otro razgranieni
od svoje okoline. Stijene se sastoje od mjeavina minerala koji se zasigurno nisu vezivali sluajno, ve
uslijed okolnosti nastajanja. U znanosti o neurozama jo uvijek premalo razu-mijemo tijek razvoja, da bismo
osmislili neto slino znanos-ti o stijenama. Ali, zasigurno inimo ispravno kad najprije iz mase izdvajamo
klinike jedinke koje su nam prepoznatljive, i koje se tako mogu usporediti s mineralima.
Jedan odnos izmeu simptoma aktualnih neuroza i psi-honeuroza koji je vrijedan pozornosti, donosi nam
jo jedan vaan doprinos za spoznaju o simptomskoj tvorbi kod ovih potonjih; naime, simptom aktualne
neuroze esto je jezgra i predstupanj psihoneurotikog simptoma. Takav se odnos naj-jasnije zapaa izmeu
neurastenije i neuroze prijenosa koju nazivamo histerijom konverzije, izmeu neuroze strepnje i histerije
strepnje, ali takoer i izmeu hipohondrije i oblika, koje emo kasnije spomenuti kao parafreniju (Dementia
Pra-ecox i paranoja). Uzmimo kao primjer sluaj histerijske gla-vobolje, ili bolova u kriima. Analiza nam
pokazuje da je on zgunjavanjem ili pomicanjem postao zamjensko zadovolje-nje za itav niz libidnih
fantazmi ili sjeanja. Ali, taj je bol ne-kada bio i stvaran, a tada je bio izravan seksualni toksini sim-ptom,
tjelesni izraz jednog libidnog uzbuenja. Ni u kom sluaju ne elimo ustvrditi da takvu jednu jezgru sadre
svi histerijski simptomi, ali ostajemo pritom da je to naroito uestali sluaj, te da svi utjecaji libidnog
uzbuenja na tijelo - normalni ili patoloki - gotovo da imaju prednost u simp-tomskoj tvorbi histerije. Tada
oni igraju ulogu onog zrnca pijeska, koje je koljka ovila slojevima biserne supstancije. Na isti nain, kao
najzgodniju i najpodesniju grau za simp-tomsku tvorbu, psihoneuroza koristi i prolazne znakove seksualnih uzbuenja, koji prate spolni in.
Jedan slian postupak budi naroito dijagnostiko i te-rapeutsko zanimanje. Ne dogaa se rijetko da kod
osoba koje su sklone neurozi, iako ne pate ba od neke floridne neuroze, neka bolesna tjelesna promjena moda zbog upale ili oz-ljede - pobuuje rad simptomske tvorbe, tako da ovaj simp-tom, proizaao iz
stvarnosti, vrlo brzo postaje zastupnikom svih onih nesvjesnih fantazmi koje su samo vrebale da se domognu nekog sredstva izraavanja. U takvom e sluaju lije-nik krenuti sad jednim, sad drugim putem
lijeenja - bilo e-lei ukloniti organski temelj, ne starajui se pritom mnogo o neurotikoj obradi sluaja,
bilo boriti se protiv neuroze nas-tale zbog okolnosti, te zanemariti njen organski povod. Us-pjeh ili daje, ili

ne daje za pravo sad jednoj, a sad drugoj vrsti nastojanja; no, za ovakve se mjeovite sluajeve ne mogu
utvrivati neki opi propisi.

XXV. predavanje STREPNJA

Moje dame i gospodo! Ono to sam vam na posljednjem pre-davanju iznio o obinoj nervozi, sigurno ste
prepoznali kao najnepotpunije i najnedostatnije od mojih izlaganja. I ja to znam, no mislim da vas u njemu
nita nije udilo vie, nego to, to nije bilo govora o strepnji, radi koje se ipak veina ner voznih osoba
jada, koju sami oznaavaju svojom najstra-nijom patnjom, i koja uistinu kod njih dosee nevjerojatan
intenzitet, a kao posljedicu moe imati i poduzimanje najsulu-dijih mjera. Ali, barem vas u tome nisam elio
zakinuti; na-protiv, problem strepnje namjeravam postaviti naroito otro, i opseno ga obraditi pred vama.
Samu strepnju vam ne trebam predstavljati; svatko je od nas upoznao bilo kada na samom sebi taj
osjeaj, ili ispravni-je reeno, to afektno stanje. Ali, mislim da se nikad nije do-voljno ozbiljno zapitalo zbog
ega upravo nervozni imaju to-liko vie, i toliko snanije strepnje od ostalih. Moda se to smatralo
razumljivim samim po sebi; pa, rijei nervozan i prestraen se obino i koriste jedna za drugu tako, kao
da znae isto. Ali, nitko nema prava na to; postoje straljivi ljudi koji inae uope nisu nervozni, a osim toga
i nervozni koji pate od mnogih simptoma meu kojima, meutim, nije prona-ena i sklonost strepnji.
Kako bilo da bilo, utvreno je da je problem strepnje sje-cite u kojem se sastaju najrazliitija i
najvanija pitanja, za-gonetka, ije bi rjeenje itav na duevni ivot moralo pre-plaviti puninom svjetlosti.
Neu ustvrditi da vam ja mogu dati ovo cjelovito rjeenje, ali ete zasigurno oekivati da se i ovog
pitanja psihoanaliza prihvaa posve drugaije od medicine u kolama. ini se, da se tamo prije svega
zanimaju za anatomske puteve kojima se dospijeva u stanje strepnje. To znai da je nadraena medulla
oblongata, pa bolesnik otkriva da pati od neuroze nervusa va-gusa. Medulla oblongata je vrlo ozbiljan i lijep
objekt. Posve se tono sjeam koliko sam vremena i truda posvetio njenu prouavanju prije mnogo godina.
Ali, danas moram rei da ne znam, to bi mi u psiholokom razumijevanju strepnje moglo biti ravnodunije
od poznavanja ivanog puta, kojim se odvi-jaju njena pobuivanja.
O strepnji se u poetku moe raspredati dosta dugo, a da se uope niti ne pomisli na nervozu. Bez
daljnjega me razumi-jete, kad takvu strepnju oznaavam kao strepnju pred stvar-nom opasnou, nasuprot
jedne neurotine strepnje. Strepnja pred stvarnom opasnou nam se tada priinja kao neto vrlo razumno i
shvatljivo. Za nju emo rei da je reakcija na pre-poznavanje neke vanjske opasnosti, to jest na oekivanu,
predvienu ozljedu; povezana je s refleksom bijega, pa se smije smatrati iskazom nagona za samoodranjem.
U kojim prilikama, odnosno pred kojim predmetima i u kojim situaci-jama strepnja nastupa, naravno,
velikim e dijelom ovisiti o stupnju naeg znanja, te o naem osjeaju moi naspram vanj-skog svijeta. Sad
nam se ini posve shvatljivim da se divljak boji topa i strahuje pri pomraenju sunca, dok bijelac - koji
rukuje tim orujem i zna predvidjeti taj dogaaj - ostaje ne-ustraen. Drugi put je upravo vie znanja ono to
izaziva strepnju, jer doputa rano razabiranje opasnosti. Tako e se divljak prestraviti pred nekim tragom u
umi, koji neupue-nom nee znaiti ba nita, ali e njemu razotkriti blizinu gra-beljive ivotinje, ili e
iskusan pomorac uasnut promatrati neki oblai na nebu koji se njegovu putniku ini bezazlenim, dok
njemu najavljuje pribliavanje orkana.
Daljnjim razmiljanjem ovjek si mora rei, kako ona pro-cjena strepnje pred stvarnom opasnou - da
je razumna i svrsi-shodna - zahtijeva temeljitu reviziju. Naime, jedino svrsishod-no ponaanje kod prijetee
opasnosti bilo bi hladnokrvno pro-cjenjivanje vlastitih snaga u usporedbi s veliinom prijetnje, te potom
odluka - obeava li za dobar ishod vee izglede bijeg, ili obrana, ili moda ak i sam napad. Ali, u takvim
uvjetima uop-e nema mjesta za strepnju; sve to se dogodi obavilo bi se vje rojatno isto tako, a moda i

bolje, kad ne bi dolo do razvijanja strepnje. Takoer vidite, da se strepnja pokazuje izrazito nesvrsishodnom, pojavi li se kao prekomjerno snana; ona tada paralizira svaku akciju, pa i bijeg. Reakcija na
opasnost obino se sastoji od mjeavine afekta strepnje i reakcije obrane. Pres-traena se ivotinja preplai i
bjei, no ono to je u tome svrsi-shodno, to je bijeg, a ne - preplaiti se.
Dakle, ovjek se osjea u iskuenju da ustvrdi, kako ra-zvijanje strepnje nikada nije i neto svrsishodno.
Moda bi za bolji uvid pomoglo da se situacija strepnje pozornije razradi. Prvo je u njoj - pripravnost na
opasnost, koja se izraava kroz rastuu osjetilnu pozornost i motoriku napetost. Ova pri-pravnost
oekivanja bez imalo dvojbe se mora prihvatiti kao prednost, a njeno nepostojanje moe se uiniti
odgovornim za ozbiljne posljedice. Iz nje tada proizlazi s jedne strane moto-rika akcija, prije svega bijeg,
djelatna obrana vieg stupnja, a s druge strane ono, to doivljavamo kao stanje strepnje. to se vie razvitak
strepnje ograniava na samo jednu sklonost, na jedan signal, utoliko se nesmetanije obavlja pretvaranje
pripravnosti strepnje u akciju, utoliko se svrsishodnije obliku-je itavo odvijanje. ini mi se, dakle, da je
pripravnost strep-nje svrsishodno, a razvijanje strepnje nesvrsishodno u onome to nazivamo strepnjom.
Izbjegavam pribliavanje pitanju, eli li na govorni jezik rijeima: strepnja, strah, prepast - oznaiti ono
to je isto, ili jasno razliito. Mislim samo da se strepnja odnosi na stanje, a zanemaruje objekt, dok strah
pozornost usmjerava upravo na objekt. Naprotiv, ini se da prepast ima naroit smisao, naime - istie uinak
neke opasnosti koja se nije doekala priprav-nom strepnjom. Stoga bi se moglo rei, da se strepnjom o-vjek
titi od prepasti.
Nije vam izmakla odreena vieznanost i neodreenost kod uporabe rijei strepnja. Uglavnom se pod
strepnjom podrazumijeva subjektivno stanje u koje se zapada opaanjem razvijanja strepnje, te ga se
naziva afektom. A sto je afekt u dinamikom smislu? U svakom sluaju, neto vrlo sloeno. Jedan afekt
obuhvaa, kao prvo, odreene motorike iner-vacije ili pranjenja, drugo - odreena osjeanja, i to dviju
vrsta - primjeivanje izvrenih motorikih akcija, te izravno osjeanje ugode ili neugode koje afektu daju,
kako se to kae, osnovni ton. Ali, ne vjerujem da je ovim nabrajanjem pogo-ena i sutina afekta. Za
nekoliko se afekata vjeruje da su se dublje sagledali, te da se prepoznaje kako je jezgra koja ujedi-njuje
spomenuti sklop zapravo ponavljanje jednog odreenog znakovitog doivljaja. Taj bi doivljaj mogao biti
neki vrlo rano steeni dojam vrlo openite prirode, koji bi trebalo smje-stiti u prapovijest same vrste, a ne
pojedinca. Da bih vam bio razumljiviji, stanje afekta bilo bi izgraeno na isti nain kao i jedan histerijski
napad; kao i on, bio bi talog jednog prisjea-nja, reminiscencije. Dakle, histerijski napad moe se usporediti s
novonastalim pojedinanim afektom, a normalni afekt s iskazom jedne zajednike histerije, koja je postala
naslijeem.
Nemojte pretpostavljati da je ovo to sam vam ovdje re-kao o afektima neka steevina, koju priznaje i
obina psiho-logija. Naprotiv, to su stavovi koji su izrasli na tlu psihoana-lize, i samo se u njoj osjeaju kao
kod kue. Ono to u psiho-logiji moete otkriti o afektima, primjerice - kroz James -Langeovu teoriju, za nas
je psihoanalitiare gotovo nerazum-ljivo, i nije za raspravu. Ali, ne smatramo niti da je nae saz-nanje o
afektima posve sigurno; to je tek prvi pokuaj da se orijentiramo na ovom mranom podruju. Sad
nastavljam: kod afekta strepnje vjerujemo da znamo, kakav on to rani do-jam iznova donosi kao ponavljanje.
Kaemo si, da je to in roenja, kod kojega dolazi do grupiranja osjeaja neugode, osjeaja pranjenja i
tjelesnih osjeta, to je postalo uzor za djelovanje neke ivotne opasnosti, i sve otada ga ponavljamo kao
stanje strepnje. Ogromno narastanje nadraaja zbog prekida obnove krvi (unutarnjeg disanja) bilo je tada
uzrok doivljaja strepnje, dakle, prva je strepnja bila ona toksina. Naziv strepnja - angustiae (njem. Angst,
op.p.), tjesnac - na-glaava osobinu suavanja pri disanju, do kojeg je tada dolo kao posljedice jedne stvarne
situacije, a danas se u afektu gotovo redovito iznova uspostavlja. Kao bogatstvo povezi-vanja takoer emo
prepoznati i to, da je ono prvo stanje strepnje proizalo iz razdvajanja od majke. Naravno da je na-e
uvjerenje, kako se dispozicija za ponavljanje tog prvog stanja strepnje kroz niz nebrojenih narataja toliko
temeljito utjelovila u organizmu, da pojedinana jedinka ne moe iz-bjei afekt strepnje, pa ak i da je, kao
legendarni Macbeth, bila izrezana iz majina tijela, dakle, i da nije iskusila sam in roenja. to je ono, to
je kod drugih vrsta osim sisavaca postalo uzorom za stanje strepnje, ne moemo rei. Stoga ne znamo niti
koji bi osjeajni sklop kod tih stvorenja bio ekvi-valentan naoj strepnji.

Moda e vas zanimati da ujete, kako se moe dospjeti na ideju kao to je ova - da je in roenja izvor i
uzor afekta straha. Nagaanje u tome ima najmanjeg udjela; vie sam posudio od naivnog razmiljanja
naroda. Kad smo prije mno-go godina kao mladi bolniki lijenici sjedili u nekom resto-ranu na objedu,
jedan nam je asistent na klinici za poroaje pripovijedao zabavne zgode koje su se odvijale na posljed-njem
ispitu za primalje. Jednu su kandidatkinju upitali to to znai, kad se pri porodu u plodnoj vodi koja istjee
pojavi i mekonij (djeji izmet, ekskrement), a ona je odmah odgovo-rila, da se dijete - boji. Bila je ismijana, i
pala je na ispitu. No, ja sam u sebi stao na njenu stranu i poeo nasluivati, da je ta jadna ena iz naroda
svojim zdravim razumom razotkrila jednu znaajnu vezu.
Prijeemo li sad na neurotinu strepnju, koje nam nove pojavne oblike i odnose pokazuje strepnja kod
nervoznih oso-ba? Ovdje treba opisati mnogo toga. Prvo nailazimo na jednu openitu strepnju, gotovo bi se
moglo rei - slobodno lebde-u, koja je spremna vezati se u mimoilaenju uz svaki sadraj predodbe koji joj
na neki nain odgovara, koja utjee na rasuivanje, odabire oekivanja, vreba svaku priliku da bi se
opravdala. Ovo stanje nazivamo strepnjom oekivanja ili bojaljivim oekivanjem. Osobe koje mui
ova vrsta strep-nje, uvijek izmeu svih mogunosti unaprijed vide samo one najstranije, svaku sluajnost
tumae kao pokazatelja neke nesree, svaku neizvjesnost koriste u loem smislu. Na sklo-nost ovakvom
oekivanju nesree nailazi se kod mnogih ljudi koje se inae ne bi moglo oznaiti bolesnima, i to kao na
karakternu crtu, pa ih se opisuje kao pretjerano plaljive ili pesimistine; no, upadljiva mjera strepnje
oekivanja redovito se javlja kod jednog oboljenja nervoznih, koje sam nazvao neurozom strepnje, a
ubrajam ga u aktualne neuroze.
Jedan drugi oblik strepnje, nasuprot upravo opisanom, mnogo je vie psihiki povezan i prikljuen
odreenim objek-tima ili situacijama. To je strepnja nadasve raznolikih i esto vrlo neobinih fobija.
Stanley Hall, ugledan ameriki psi-holog, tek si je nedavno dao truda da nam izloi itav niz ovih fobija,
dajui im sjajne grke nazive. To zvui kao nabrajanje deset egipatskih zala, samo to njihov broj daleko
nadmauje brojku deset. Posluajte to sve moe postati objekt ili sadraj jedne fobije: mrak, svjei zrak,
otvorena mjesta, make, pau-ci, gusjenice, zmije, mievi, nevrijeme, otri vrci, krv, zatvo-reni prostori,
gomila ljudi, osamljenost, prijelaz preko mosto-va, vonja morem ili eljeznicom, i tako dalje. U prvom
pokuaju orijentacije u tom mnotvu, skloni smo tome da raz-likujemo tri grupe. Neki od ovih objekata i
situacija koje pla-e, sadre u sebi neto neugodno i za nas normalne, poveza-nost s opasnou zbog koje
nam se ove fobije ne ine tako neshvatljivima, ma koliko da su u svojoj jaini pretjerane. Ta ko veina nas
doivljava neugodan osjeaj pri susretu sa zmi-jom. Za fobiju od zmija moe se rei da je opeljudska, a Ch.
Darwin je vrlo dojmljivo opisao, da se nije mogao osloboditi straha od zmije koja je krenula na njega, ma
koliko dobro znao da e ga od nje zatititi debelo staklo. U drugu grupu smjetamo sluajeve, u kojima jo
postoji povezanost s ne-kom opasnou, ali smo pritom navikli nipodatavati tu opas-nost, i ne isticati je.
Ovamo pripada veina situacijskih fobija. Znamo da prilikom vonje vlakom postoji mogunost vie za
nezgodu nego da smo ostali kod kue, naime onu od sudara vlakova, a znamo takoer i da jedan brod moe
potonuti; no, mi ne mislimo na ove opasnosti i vozimo se osloboeni strep-nje i vlakom i brodom. Takoer
se ne moe zanijekati, da bi se survalo u rijeku kad bi se uruio most preko kojeg se upra-vo prelazi, no to se
posvuda dogaa toliko rijetko, da kao opasnost uope ne treba razmatrati. Pa i osamljenost ima svo-jih
opasnosti, i mi je takoer pod odreenim okolnostima izb-jegavamo; no, nema niti govora o tome, da je pod
bilo kojim uvjetom ne moemo podnijeti niti na jedan jedini trenutak. Slino vai i za ljudsko mnotvo, za
zatvoreni prostor, nevri-jeme i slino. Ono to nam se ini neobinim u tim fobijama neurotiara uope nije
toliko njihov sadraj, koliko njihov intenzitet. Na strepnju fobija gotovo da se ne moe uloiti priziv! A
ponekad stjeemo dojam kao da se neurotiar uope ne boji istih onih stvari i situacija, koje pod odreenim
okol-nostima mogu i kod nas izazvati strepnju, i koje oni nazivaju istim imenom.
Preostaje nam i trea grupa fobija, koju nae razumijeva-nje vie uope ne moe pratiti. Kad snaan,
odrastao mu-karac ne moe proi u vlastitom rodnom gradu nekom ulicom ili trgom koji mu je dobro
poznat, kad zdrava, dobro graena ena zapada u bezuman strah zato jer se maka okrznula o rub njene
haljinu ili je kroz sobu projurio mii, kako da ovdje us-postavimo vezu s opasnou koja za fobinu osobu
oito ipak postoji? Kod fobija od ivotinja, koje se ovamo ubrajaju, ne moe se raditi samo o porastu

opeljudske antipatije, jer, kao suprotnost, postoje i brojni ljudi koji ne mogu proi pored bilo koje make, a
da je ne domame i ne pomiluju. Mi, kojega se boje tolike ene, istovremeno je i naziv od milja prvoga reda;
poneka djevojka, koja sa zadovoljstvom slua svog voljenog kad je tako nazove, prestravljeno e zavritati
kad ugleda sitnu ivotinjicu istog imena. Za mukarca sa strepnjom od ulica ili trgova namee nam se, kao
jedino objanjenje - da se ponaa kao malo dijete. Dijete se odgojem izravno podrava da takve situacije
izbjegava kao opasne, a na se agorafobiar zaista osjea zatienim od svoje strepnje, prati li ga netko preko
trga.
Oba ovdje opisana oblika strepnje - slobodno lebdea strepnja oekivanja i ona vezana na fobije neovisni su jedan o drugome. Jedna od njih nije neki vii stupanj drugog, a ta-koer se samo iznimno javljaju
jedan uz drugog, pa i tada kao sluajno. Najjaa openita bojaljivost ne mora se iskazivati kroz fobije;
osobe, iji je itav ivot ogranien zbog jedne agorafobije, mogu biti posve slobodne od pesimistike strepnje oekivanja. Neke od fobija, primjerice - strepnja od trgo-va ili od eljeznice, dokazano su steene tek u
zrelijim godi-nama, a druge - kao strepnje od mraka, nevremena, ivotinja - ini se da su postojale od samog
poetka. One iz prve vrste imaju znaaj tekih bolesti; ove potonje prije izgledaju kao neobinosti,
hirovitosti. Kod onoga, tko iskazuje neku od ovih posljednjih, mogu se u pravilu pretpostaviti i druge, sline
strepnje. Moram nadodati da ove fobije u cjelini ubrajamo u histeriju strepnje, to znai da ih smatramo
oboljenjem vrlo srodnim poznatoj histeriji konverzije.
Trei od oblika neurotine strepnje postavlja nas pred za-gonetku, tako da posve iz vida gubimo
povezanost izmeu strepnje i prijetee opasnosti. Ova se strepnja pojavljuje, pri-mjerice, kod histerije kao
pratnja histerijskim simptomima, ili uz uvjet uzbuenosti bilo koje vrste, gdje bismo dodue oe-kivali
izraavanje afekta, no najmanje upravo tog afekta strepnje, ili opet izbija kao slobodan napad strepnje
osloboen ikakvih uvjeta, jednako nerazumljiv kako nama, tako i obo-ljelom. Tada niti izdaleka ne moe biti
nikakva govora o nekoj opasnosti ili povodu, koji bi se pretjerivanjem mogao uz-dignuti do nje. Kod ovih
spontanih napada otkrivamo da je taj kompleks, kojeg oznaavamo kao stanje strepnje, sposoban i za
rascjepljenje. Cjelina napada moe biti zastupljena jednim jedinim, intenzivno izraenim simptomom drhtanjem, vrto-glavicom, lupanjem srca, oteanim disanjem, dok opi osjeaj u kojem prepoznajemo
strepnju moe pritom nedostajati, ili biti nejasan. Pa ipak se ova stanja, koja opisujemo kao ekvi-valente
strepnji, u svim klinikim i etiolokim odnosima tre-baju izjednaiti sa strepnjom.
Sad se javljaju dva pitanja. Moe li se neurotina strepnja, kod koje opasnosti uope nema ili igra tek
neznatnu ulogu, dovesti u vezu sa strepnjom pred stvarnom opasnou, koja je nedvojbena reakcija na
opasnost? I, kako se neurotina strep-nja smije shvatiti? Ipak se za sada elimo drati oekivanja: tamo gdje
je strepnja, mora postojati i neto, od ega se strahuje.
Iz klinikih zapaanja proizlazi vie pokazatelja za ra-zumijevanje neurotine strepnje, ije u znaenje
istraiti pred vama.
a) Nije teko utvrditi da se strepnja oekivanja ili opa bojaljivost nalazi u uskoj ovisnosti o odreenim
procesima u seksualnom ivotu, recimo: o odreenim primjenama libida. Najjednostavniji i najpouniji
sluaj ove vrste javlja se kod osoba, koje se izlau takozvanim uzaludnim uzbuenjima, to jest onima, kod
kojih snana seksualna uzbuenja ne nalaze dostatnog oduka, ne dovode do zadovoljavajueg okonanja.
Dakle, na primjer, kod mukaraca dok su u svojstvu vjerenika i kod ena, iji supruzi nisu dostatno potentni
ili koji, opreza radi spolni in izvode skraeno ili nepotpuno. Pod ovim okol-nostima nestaje libidno
uzbuenje, a na njegovo mjesto stupa strepnja, kako u obliku strepnje oekivanja, tako i u napadi-ma, te
ekvivalentima napada strepnje. Oprezno prekidanje spolnog snoaja, ako se ustalilo kao seksualni reim,
postaje toliko redovito uzrok neuroze strepnje kod mukaraca, a naro-ito kod ena, da se u lijenikoj praksi
preporua u ovakvim sluajevima u prvom redu tragati za ovom etiologijom. Tada se nebrojeno puta moe
doi do otkria da neuroza strepnje nestaje im se prekine sa seksualnom zloporabom.
injenicu povezanosti izmeu seksualnog suzdravanja i stanja strepnje, koliko znam, ne osporavaju
vie ak ni oni li-jenici, koji su udaljeni od psihoanalize. No, mogu zamisliti da se ne naputa pokuaj
izvrtanja ovog odnosa kroz zastupa-nje stava, da se pritom radi o osobama koje su ve i ranije na-ginjale

bojaljivosti, pa stoga i u seksualnim stvarima obino primjenjuju suzdravanje. No, protiv toga odluno
govori po-naanje ena, ija je seksualna djelatnost znatno pasivnije pri-rode, odnosno odreena je
postupcima od strane mukarca. Sto je neka ena temperamentnija, dakle, sklonija seksualnom snoaju i
sposobnija za postizanje zadovoljenja, utoliko je si-gurnije da e na impotenciju mukarca ili na coitus
interrup-tus reagirati pojavljivanjem strepnje, dok ovakva zloporaba igra mnogo neznatniju ulogu kod
neosjetljivih ili manje libid-nih ena.
Isto ovakvo znaenje za nastajanje stanja strepnje ima seksualna apstinencija, koju lijenici sada tako
toplo prepo-ruuju, ali naravno - samo ako se libido, kojemu je uskraeno zadovoljavajue pranjenje, rijei
odgovarajue snano, naj-veim dijelom bez sublimiranja. Odluka o rezultatu bolesti uvijek se nalazi kod
kvantitativnih faktora. Pa i tamo, gdje se ne promatra bolest ve oblikovanost karaktera, lako se razaz naje
da seksualno ogranienje ide ruku pod ruku s odreenom bojaljivou i neodlunou, dok neustraivost i
odvanost sa sobom donose slobodno poputanje seksualnim potrebama. I ma koliko se ovaj odnos mogao
izmijeniti i usloiti zbog raznolikosti kulturnih utjecaja, ipak za prosjek ljudi ostaje vaiti srodnost strepnje i
seksualnog ogranienja.
Jo vam ni izdaleka nisam izloio sva ona zapaanja, koja govore u prilog iznesenog genetikog odnosa
izmeu libida i strepnje. Na primjer, tome pripada jo i utjecaj odreenih ivotnih razdoblja na oboljenja od
strepnji, kojima se moe pripisati znaajan porast u proizvodnji libida, kao to su pu-bertet i vrijeme
menopauze. U nekim stanjima uzbuenosti moe se izravno promatrati mijeanje libida i strepnje, te konana zamjena libida strepnjom. Dvojak je dojam koji proiz lazi iz svih ovih injenica: prvo, da se radi o
nagomilavanju libida koji je uzdran od svoje normalne primjene, i drugo, da se pritom u cijelosti nalazimo
na podruju somatskih procesa. Za sada nije vidljivo kako od libida nastaje strepnja; samo se utvruje da
libido nedostaje, te da je umjesto njega zamije-ena strepnja.
b) Drugi znak uzimamo iz analize psihoneuroza, a naro-ito histerije. uli smo da se kod ove bolesti
esto u pratnji simptoma javlja strepnja, ali takoer i nevezana strepnja, koja se izraava kao napad ili trajno
stanje. Bolesnici ne znaju rei ega se boje, pa je oevidnom sekundarnom obradom spajaju s najbliim
fobijama, kao: umiranjem, ludilom, modanim udarom. Kad podvrgnemo analizi situaciju iz koje je proistekla strepnja ili simptomi praeni strepnjom, u pravilu moemo ustanoviti koji je normalan psihiki ishod
izostao i zamijenio se pojavom strepnje. Izrazimo se drugaije: mi izgraujemo nesvjesni postupak tako, kao
da on nije iskusio nikakvo potiskivanje, te kao da je neometan proslijedio do svijesti. Taj bi postupak bio
praen i jednim odreenim afek-tom, pa sad na nae iznenaenje otkrivamo, da bi taj afekt, koji prati
normalni ishod, u svakom sluaju nakon potiski-vanja bio zamijenjen strepnjom, bez obzira na to kakva je
nje-gova vlastita kvaliteta. Dakle, kad se pred nama nae histeri-jsko stanje strepnje, njegova nesvjesna veza
moe biti neki osjeaj sline naravi - strepnja, stid, zbunjenost, kao i neko pozitivno libidno uzbuenje, ili
pak neko neprijateljsko i agresivno, kao bijes i ljutnja. Strepnja je, dakle, openito pri-hvaen novac, za koji
e biti ili se mogu zamijeniti svi osjeaji afekata, ukoliko je sadraj predodbe koja im pripada podle-gao
potiskivanju.
c) Do treeg otkria dolazimo kod bolesnika s prisilnim radnjama, za koje se ini da su na zauujui
nain bili po-teeni strepnje. Kad ih pokuamo sprijeiti u izvoenju nji-hova prisilnog ina - njihova
pranja, ceremonijala, ili kad se sami odvae na pokuaj da napuste neku od svojih prisila, tada ih neka
neizreciva strepnja primorava na poslunost toj prisili. Shvaamo da se strepnja prikriva prisilnim inom, te
da se on obavlja samo zato, da bi se izbjegao strah. Dakle, kod opsesijske neuroze se strepnja, koja bi se
inae morala poja-viti, zamjenjuje simptomskom tvorbom, a kad se okrenemo histeriji, i kod ove neuroze
nailazimo na slian odnos: ishod postupka potiskivanja jeste: isto razvijanje strepnje, ili strep-nja sa
simptomskom tvorbom, ili pak cjelovita tvorba simp-toma bez strepnje. ini se, stoga, da u nekom
apstraktom smislu nije netono rei, kako e se simptomi uope i obliko-vati samo zato, da bi se izbjeglo
inae neizbjeno razvijanje strepnje. Ovim se shvaanjem strepnja istodobno smjestila u samo sredite naeg
zanimanja za probleme neuroza.
Prouavajui neurozu strepnje, zakljuili smo da do skre-tanja libida sa njegove normalne uporabe, to
doputa nasta-janje strepnje, dolazi na tlu somatskih procesa. Iz analize his-terije i opsesijske neuroze

proizala je i dopuna, da isto takvo skretanje s istim rezultatom moe dati i djelovanje uskrate psihikih
instancija. Toliko, dakle, znamo o nastajanju neu-rotine strepnje; zvui jo podosta neodreeno. No,
trenutno ne vidim puta koji bi nas odveo dalje. Druga zadaa koju smo si postavili - uspostava veze izmeu
neurotine strepnje koja predstavlja nenormalno koriteni libido, te strepnje pred stvarnom opasnou koja
odgovara reakciji na opasnost, ini se jo tee rjeivom. Moglo bi se povjerovati da se radi o po-sve
nespojivim stvarima i da mi ipak nemamo nikakvih sred-stava kojima bismo meusobno u doivljaju
razlikovali strep-nju pred stvarnom opasnou i neurotinu strepnju.
Traena se veza konano uspostavlja, ako kao pretpostav-ku uzmemo onu tako esto spominjanu suprotnost
izmeu Ja i libida. Kako znamo, razvijanje strepnje je reakcija Ja na opasnost, te znak za uvod u bijeg; ovdje
smo skloni stavu da i kod neurotine strepnje Ja isto tako poduzima pokuaj bije-ga pred zahtjevima svog
libida, te da se prema ovoj unutarnjoj opasnosti odnosi kao kad bi ona bila neka opasnost izvana. Time bi
bilo ispunjeno oekivanje da tamo, gdje se iskazuje strepnja, postoji takoer i neto od ega se strepi. No,
analogi-ja se moe nastaviti i dalje. Isto kao to se pokuaj bijega pred vanjskom opasnou rjeava
ostajanjem i svrsishodno podu-zetim mjerama obrane, tako i neurotino razvijanje strepnje bjei
simptomskoj tvorbi, koja dovodi do vezanosti strepnje.
Sad potekoa razumijevanja poiva na drugom mjestu. Strepnja, koja znai bijeg Ja pred vlastitim
libidom, ipak je vjerojatno proizala iz samog tog libida. To je zamreno, a sadri i opomenu da se ne smije
zaboraviti, kako libido neke osobe ipak u osnovi pripada njoj samoj, i ne moe joj se sLn protstaviti kao
neto izvanjsko. To je topika dinamika razvit-ka strepnje, koja nam je jo nejasna - koje se to duevne ener
gije pritom troe, i iz kojih psihikih sustava. Ne mogu vam obeati da u odgovoriti i na ovo pitanje, ali
ne moemo pro-pustiti da slijedimo dva druga traga, te da se pritom iznova posluimo izravnim
promatranjima i analitikim istraiva-njem, da bi se priskoilo u pomo naim nagaanjima.
Okreemo se nastajanju strepnje kod djeteta, i podrijetlu neu-rotine strepnje vezane uz fobije.
Bojaljivost djece je neto vrlo uobiajeno, pa se ini da je zaista teko razlikovati radi li se o
neurotinoj strepnji ili strep-nji pred stvarnom opasnou. Da, vrijednost ovog razlikovanja dolazi u pitanje i
zbog ponaanja djece. Jer, s jedne strane nas ne udi kad se dijete boji svih nepoznatih osoba, novih situacija i predmeta, pa ovu reakciju vrlo lako objanjavamo njego-vom slabou i neznanjem. Dakle, djetetu
pripisujemo jaku sklonost strepnji pred stvarnom opasnou, pa bismo smatrali posve svrsishodnim da je ovu
bojaljivost donijelo sa sobom kao naslijee. Time bi dijete samo ponavljalo ponaanje pra-ovjeka i
dananjih primitivnih ljudi, koji zbog svog neznanja i bespomonosti osjeaju strah od svega novog, te od
mnogih prisnih stvari, koje nama danas vie ne ulijevaju strepnju. Tan koer bi posve odgovaralo naem
oekivanju kad bi fobije djeteta barem djelomino bile iste one, koje smijemo pretpo-staviti i za ona
pradavna vremena razvitka ovjeanstva.
S druge strane, ne moemo previdjeti da nisu sva djeca bojaljiva u jednakoj mjeri, te da upravo ona
djeca, koja is-kazuju naroit strah od svih moguih objekata i situacija, kas-nije postaju nervozne osobe.
Dakle, neurotina dispozicija se razotkriva i kroz jasno izraenu sklonost strepnji pred stvar^ nom
opasnou, bojaljivost se ini primarnom, pa se dospi-jeva do zakljuka da se dijete, a kasnije i odrastao
ovjek, bo-je visine svog libida naprosto zato, jer se boje - svega. Nasta-janje strepnje iz libida bilo bi time
odbijeno, a kad su se nak-nadno istraivali uvjeti strepnje pred stvarnom opasnou, do-sljedno se stiglo do
shvaanja da je svijest o vlastitoj slabosti i bespomonosti - osjeaj manje vrijednosti, prema termino-logiji
A. Adlera - i posljednji razlog neuroze, ako se moe iz razdoblja djetinjstva nastavljati i u zreliji ivot.
To zvui tako jednostavno i primamljivo, da stjee pravo na nau pozornost. Dodue, sa sobom bi donijelo
pomicanje zagonetke nervoze. Neprekidno postojanje osjeaja manje vrijednosti - a time i uvjeta za strepnju
i oblikovanje simp-toma - ini se tako dobro osiguranim, da bi mnogo vie tre-balo razjanjenje o tome, kada
bi onda iznimno trebalo na-stupiti ono, to poznajemo kao - zdravlje. No, to nam pozor no promatranje
bojaljivosti djece doputa da prepoznamo? Malo dijete se u poetku boji nepoznatih osoba; situacije postaju
znaajne samo jer ukljuuju i osobe, a predmeti openito dolaze u obzir tek kasnije. Ali, pred ovim
nepoznati-ma se dijete ne boji samo stoga to misli da imaju zle namjere, ili jer usporeuje svoju slabost s
njihovom snagom, dakle, odreuje ih kao opasnost za svoje postojanje, sigurnost i nepostojanje boli. Ali,

takvo sumnjiavo dijete, ustraeno nagonom za agresijom koji vlada svijetom - zaista nam se ini
neuspjelom teoretskom konstrukcijom. Nego, dijete se boji nepoznate osobe zato, jer se pripremilo na sliku
prisne i voljene osobe, u osnovi majke. To se njegovo razoaranje i enja pretvaraju u strepnju, dakle libido, koji je postao neprimjenjiv, koji se ne moe odravati u kolebljivosti, ve se prazni kao strepnja. Ne
moe biti nimalo sluajno da se u ovoj situaciji, kao to je primjer djeje strepnje, ponavlja uvjet onog
prvotnog stanja strepnje tijekom ina roenja, naime -razdvajanja od majke.
Prve fobije situacije kod djece su strah od mraka i osam-ljenosti; prva esto nastavlja svoje postojanje
tijekom itavog ivota, a objema je zajedniko to, da nedostaje voljena osoba koja ih njeguje, dakle majka.
uo sam dijete koje se bojalo mraka, kako doziva u drugu prostoriju: Teta, barem razgo-varaj samnom, jer
se bojim. Pa to ima od toga? Ionako me ne vidi! A dijete e na to: Kad netko govori, postaje
svjetlije. Dakle, enja se u tami preoblikovala u strepnju od tame. Daleko od toga da bi neurotina strepnja
bila samo sekundarna, i tek naroit sluaj strepnje pred stvarnom opas-nou; mnogo vie se kod malog
djeteta vidi, da se kao strep-nja pred stvarnom opasnou oblikuje neto, to s neuroti-nom strepnjom ima
bitnu zajedniku crtu - nastajanje iz neiskoritenog libida. ini se da dijete donosi sa sobom malo one prave
strepnje pred stvarnom opasnou. Dijete ne poka-zuje strepnju ni u svim onim situacijama, koje bi kasnije
mogle postati uvjetima za fobije - na visinama i uskim brvni-ma nad vodom, u vonji vlakom i brodom;
strepnja je utoliko manja, to ono manje zna. Bilo bi vrlo poeljno da je u nasli-jee dobilo vie ovih
instinkata koji tite ivot; time bi bila znatno olakana zadaa nadziranja, koja ga mora sprijeiti u tome da
zapada iz jedne opasnosti u drugu. Ali, u stvarnosti dijete precjenjuje svoje sposobnosti i ponaa se
neustraivo, jer ne poznaje opasnosti. Juri do samog ruba vode, vere se na prozore, igra se otrim predmetima
i vatrom, ukratko - ini sve ono to mu mora natetiti i zadati brigu njegovim njego-vateljima. To je u
cijelosti zadaa odgoja, da se kod njega konano probudi strepnja pred stvarnom opasnou, jer mu se ne
moe dopustiti da na samome sebi doivi pouno iskustvo.
No, ima i djece koja izlaze ususret ovom odgajanju s ob-zirom na strepnju, te potom sama otkrivaju i
one opasnosti, na koje ih nisu upozorili; za njih e biti dostatno razjanjenje, da su sa sobom u svom ustroju
donijeli veu mjeru libidne potre-be, ili se prije vremena navikli na libidno zadovoljenje. Nije udo to se i
meu ovom djecom nalaze oni, koji e kasnije postati nervozni; jer, znamo da se najvea pogodnost za nastajanje neuroze nalazi u nesposobnosti da se kroz due raz-doblje podnese znaajniji zastoj libida.
Primjeujete kako je ovdje takoer do svog prava dospio i imbenik ustrojstva, kojemu ne elimo nikada niti
osporiti njegova prava. Samo odbijamo kad netko zbog ovog zahtjeva zapostavlja sve dru-go, pa se imbenik
ustrojstva uvodi i tamo, gdje on prema udruenim rezultatima zapaanja i analize ne pripada, ili ba-rem mora
ustuknuti na posljednje mjesto.
Dopustite da iz prouavanja bojaljivosti djece zakljui-mo: infantilna strepnja ima vrlo malo veze sa
strepnjom pred stvarnom opasnou, ali je naprotiv vrlo srodna neurotinoj strepnji odraslih. Nastaje kao i
ona - iz neiskoritenog libida, te nedostajui voljeni objekt zamjenjuje nekim vanjskim predmetom ili nekom
situacijom.
Rado ete uti da nas analiza fobija ne moe vie nauiti mnogo emu novom. Kod njih se, naime, dogaa
isto kao i kod djeje strepnje; neiskoriteni libido neprekidno se pretva-ra u prividnu strepnju pred stvarnom
opasnou, pa se neka neznatna opasnost izvana postavlja kao zastupnik za zahtjeve libida. Podudarnost nije
nimalo udna, jer infantilne fobije ne samo to su uzori za one kasnije, koje ubrajamo u histerije strepnje,
ve su i izravan preduvjet za njih, te njihova predi-gra. Svaka histerijska fobija vraa se do neke djeje
strepnje koju nastavlja, pa ak i ako ima drugaiji sadraj, te se stoga mora drugaije i nazvati. Razlika
izmeu obiju bolesti lei u mehanizmu. Kod odraslog nije vie za preobrazbu libida u strepnju dostatno da
libido kao enja postane samo trenutno neprimjenjiv. On je ve odavno nauio da odri takav libido kao
kolebajui, ili da ga primijeni drugaije. No, kad libido pripada nekom psihikom osjeaju koji je iskusio
potiskiva-nje, tada se iznova uspostavljaju slini odnosi kao kod djete-ta, koje jo ne posjeduje nikakvo
razdvajanje izmeu svjesnog i nesvjesnog, a regresijom na infantilnu fobiju istodobno se otvara prolaz kroz
koji se posve udobno moe odvijati preo-brazba libida u strepnju. Mi smo se potiskivanjem bavili mnogo,
kako se sjeate, ali smo pritom uvijek pratili samo sudbinu predodbe koju je trebalo potisnuti, naravno -

zato, jer se ona mogla mnogo lake prepoznati i predstaviti. to se dogaa s afektom koji je vezan uz
potisnutu predodbu uvijek smo os-tavljali po strani, pa tek sada otkrivamo, da je daljnja sudbina tog afekta da bude pretvoren u strepnju, bez obzira u kojoj bi se kvaliteti on inae uvijek iskazao pri normalnom
odvijanju. Ali, ova preobrazba afekta daleko je vaniji dio postupka potiskivanja. Nije ba lako priati o
tome, jer ne moemo ustvrditi postojanje nesvjesnog afekta u istom onom smislu kao i postojanje nesvjesne
predodbe. Neka predodba ostaje posve ista, osim jedne razlike - je li svjesna ili nesvjesna; moemo iznijeti
to odgovara jednoj nesvjesnoj predodbi. Ali, jedan afekt je proces pranjenja, pa ga treba ocjenjivati posve
drugaije, nego predodbu; ne moe se rei to njemu odgovara u nesvjesnom bez dubljeg razmiljanja i
razjanja-vanja naih pretpostavki o psihikim procesima. A to ovdje ne moemo poduzeti. No, elimo
barem zadrati dojam koji smo time stekli, da je razvijanje strepnje u uskoj vezi sa sustavom nesvjesnog.
Rekao sam - preobrazba u strepnju, no bolje bi bilo: pra-njenje u obliku strepnje je daljnja sudbina
libida pogoenog potiskivanjem. Tome moram pridodati: ne i jedina, ili kona-na. Kod neuroza se odvijaju
procesi koji nastoje uza se vezati ovo razvijanje strepnje, to im razliitim putevima i uspijeva. Kod fobija,
na primjer, mogu se jasno razlikovati dva stupnja neurotinog procesa. Prvi se stara o potiskivanju i
prevoenju libida u strepnju, koja je vezana za neku opasnost izvana. Drugi se sastoji od izgradnje svih onih
opreznosti i osiguranja, koja bi trebala sprijeiti dodir s tom opasnou, s kojom se postupa kao s
izvanjskom. Potiskivanje odgovara pokuaju bijega Ja pred libidom, koji se doivljava kao opasnost. Fobija
se moe usporediti s izgradnjom obrambenih rovova protiv vanjske opasnosti, koja sad zastupa libido od
kojeg se strepi. Naravno da slabost obrambenog sustava kod fobija lei u tome, da je tvrava, toliko ojaana
izvana, jo uvijek ostala izloena napadu - iznutra. Projekcija opasnosti od libida prema van, nikada ne moe
dobro uspjeti. Stoga su kod drugih neuroza u uporabi drugaiji sustavi obrane protiv mogunosti razvijanja
strepnje. To je jedan vrlo zanimljiv dio psihologije neuroza, koji nas na alost odvodi isuvie daleko te pretpostavlja temeljitija specijalizirana znanja. Dodat u jo samo jedno. Ve sam vam govorio o
protuzaposjedanju, koje Ja koristi pri potiskivanju i neprestano ga mora podupirati da bi se potiskivanje
odralo. Tom protuzaposjedanju pripada zada-a, da nakon potiskivanja sprovede razliite oblike obrane protiv razvijanja strepnje.
Vratimo se fobijama. Sad smijem rei da uviate, koliko je nedostatno kad se kod njih eli objasniti
samo sadraj, kad se ne pokazuje zanimanje ni za to drugo, osim odakle dolazi do toga da se ovaj ili onaj
objekt, ili po volji neka od situacija uini predmetom fobije. Sadraj jedne fobije ima za nju otpri-like isto
ono znaenje, kakvo i proelje manifestnog sna ima za san. Uz potrebna ogranienja treba priznati, da se
meu tim sa-drajima fobija nailazi i na neke koji su, kako istie Stanley Hall, podesni i kao objekti strepnje
zbog filogenetskog naslije-a. Tome odgovara i to, da mnogi od ovih predmeta strepnje mogu vezu s
opasnou uspostaviti jedino kroz neki simbo-liki odnos.
Tako smo se uvjerili kakvo mjesto, moglo bi se gotovo nazvati sredinjim, zauzima problem strepnje u
pitanjima psihologije neuroza. Stekli smo snaan dojam o tome, da je razvijanje strepnje povezano sa
sudbinama libida i sustavom nesvjesnog. Samo jednu toku doivljavamo kao nepovezanu, kao prazninu u
naem shvaanju, kao ipak teko osporivu injenicu - da se strepnja pred stvarnom opasnou mora oci-jeniti
kao izraavanje nagona za samoodranjem naega Ja.

XXVI. predavanje TEORIJA

LIBIDA I NARCIZAM

Moje dame i gospodo! Nekoliko smo se puta, pa i prije krat-kog vremena, trebali pozabaviti razdvajanjem
nagona Ja i seksualnih nagona. Najprije nam je potiskivanje pokazalo da oba mogu doi u suprotnost jedni
prema drugima, te da tada seksualni nagoni formalno podlijeu i primorani su pribaviti si zadovoljenje

regresivnim zaobilaznicama, pri emu nadok-nadu za poraz pronalaze u svojoj nepobjedivosti. Potom smo
nauili, da oba od samog poetka imaju razliit odnos prema odgajateljici nevolji, pa ne prolaze kroz isti
razvitak i ne dos-pijevaju u slinu vezu prema naelu stvarnosti. I konano, vjerujemo da smo uvidjeli kako
su seksualni nagoni vezani mnogo bliskijim vezama sa stanjem afekta strepnje, nego na-goni Ja - rezultat,
koji se jo samo u jednoj vanoj toki ini nepotpunim. Stoga bismo zbog njegova osnaenja eljeli izvui i
jo jednu, pozornosti vrijednu injenicu - da nezado-voljenje gladi i ei, dvaju najelementarnijih nagona za
samo-odranjem, nikada nema kao posljedicu ovijanje u strepnju, dok pretvorba nezadovoljenog libida u
strepnju, kako smo uli, pripada najbolje poznatim i najee zamijeenim poja-vama.
Ne moe se dovoditi u pitanje nae pravo da razlikujemo nagone Ja i seksualne nagone. Ono je zadano i
samim posto-janjem seksualnog ivota kao jedne zasebne djelatnosti pojedinca. Moe se samo upitati koji
znaaj pridajemo tom raz-likovanju, te koliko ga duboko odluujuim elimo smatrati. No, odgovor na ovo
pitanje upravljat e se prema ishodu utvrivanja: koliko se seksualni nagoni drugaije ponaaju u svojim
somatskim i duevnim izriajima od ovih drugih s kojima ih suoavamo, te koliko su znaajne posljedice
koje proizlaze iz tih razlika. Za tvrdnju o jednoj sutinskoj razlii-tosti obiju grupa nagona, uostalom, jo
nedostatno shvatljivoj
- nedostaje nam, naravno, svaki motiv. Obje susreemo samo kao nazive za izvore energije pojedinca, a
rasprava o tome jesu li one u osnovi jedno ili sutinski razliito, i ako su jedno
- kada su se onda razdvojile jedna od druge, ne moe se vodi-ti pojmovima, ve se mora pridravati
biolokih injenica, koje stoje iza njih. O tome za sada znamo jo isuvie malo, a kad bismo i znali vie, to
ne bi dolazilo u obzir za nau ana-litiku zadau.
Oito imamo vrlo malo koristi i kad, prema postupku Jun-ga, naglaavamo prapoetno jedinstvo svih
nagona, a libi-dom zovemo energiju koja se iskazuje u svemu. Kako se seksualna funkcija ne moe
nikakvim umjetnim zahvatima ukloniti iz duevnog ivota, tada bismo se nali primoranima da govorimo o
seksualnom i aseksualnom libidu. Ali, naziv libido s pravom ostaje pridran za nagonske sile seksualnog
ivota, kako smo to i do sada radili.
Dakle, mislim da pitanje - koliko se daleko treba nastavi-ti nedvojbeno opravdano razlikovanje
seksualnih nagona i nagona za samoodranjem - za psihoanalizu i nema mnogo vanosti; ona za njega nije
niti nadlena. No, od strane bio-logije proizlaze razliita uporita za to, da ovo pitanje pred-stavlja neto
znaajno. Jer, seksualnost je jedina funkcija ivueg organizma koja nadilazi pojedinca, i priskrbljuje mu
povezanost s vrstom. Oevidno je da njeno izvravanje ne donosi pojedincu uvijek korist kao njegove ostale
djelatnosti, ve ga po cijenu neobino velike ugode dovodi u opasnosti koje mu ugroavaju ivot, a dosta
esto ga i unitavaju. Vjerojatno e biti potrebni i posve naroiti procesi razmjene tvari koji odstupaju od
svih drugih za odravanje jednog dijela ivota pojedinca kao dispozicije za potomstvo. I ko-nano, pojedinac
- koji sam sebe smatra glavnim, a svoju sek-sualnost jednim od sredstava za svoje zadovoljenje kakva su i
druga - u biolokom je pogledu tek jedna epizoda unutar ge-neracijskog niza, tek dodatak protoplazmi ve po
sebi obda-renoj besmrtnou, slino nekom privremenom vlasniku po-sjeda dobivenog u naslijee, koji treba
predati dalje.
Meutim, za psihoanalitiko razjanjenje neuroza nisu potrebna toliko opsena stajalita. Odvojenim
promatranjem seksualnih nagona i nagona Ja dobili smo klju za razumijeva-nje grupe neuroza prijenosa.
Mogli smo ih svesti na temeljnu situaciju - da seksualni nagoni upadaju u svau s nagonima za odranjem, ili
bioloki - iako i netonije izraeno, da jedna pozicija Ja kao samostalnog pojedinca stupa u svau s drugom,
u kojoj je Ja lan jednog generacijskog niza. Do takvog dvoj-stva moda dolazi samo kod ljudi, pa bi stoga
neuroza sve u svemu mogla biti velika povlastica ovjeka pred ivotinjama. Isuvie snaan razvitak njegova
libida, i moda upravo time omogueno oblikovanje bogato ralanjenog seksualnog ivota, ini se da su
stvorili uvjete za nastajanje takvog jednog sukoba. Bez daljnjega je vidljivo da su to takoer i uvjeti ve-likog
napretka, koji je ovjek uinio povrh svog zajednitva sa ivotinjama, pa bi njegova sposobnost za neurozu
bila samo nalije njegovih ostalih nadarenosti. No, i to su samo nagaa-nja, koja nas udaljuju od nae
sljedee zadae.

Do sada je pretpostavka naeg rada bila, da moemo jedne od drugih razlikovati nagone Ja i seksualne
nagone prema njihovim iskazivanjima. Kod neuroza prijenosa to je bez tekoa i uspijevalo. Zaposjedanja
energije koju Ja usmje-rava na objekte svojih seksualnih tenji nazvali smo libi dom, a sva ostala, koja
odailje nagon za samoodranjem -interesima; pratei zaposjedanja libida, njegove preobrazbe i konane
sudbine, mogli smo stei prvi uvid u ustrojstvo duevnih sila. Za ovo nam najpodesniju grau nude neuroze
prijenosa. Ali, ostao nam je sakriven Ja i njegova sloenost od razliitih organizacija, te nain njihove
izgradnje i rada, pa stoga smijemo pretpostaviti da bi nam tek analiza drugih neu-rotinih poremeaja mogla
pruiti taj uvid.
Mi smo psihoanalitike stavove zapoeli na vrijeme pro-irivati i na ove druge bolesti. Ve je 1908.
godine K. Abra-ham nakon jedne razmjene misli sa mnom izrekao stav, da je glavna osobina oboljenja
Dementia praecox (koje ubrajamo u psihoze) to, da mu izmie zaposjedanje objekta libidom.
(Psihoseksualne razlike histerije i Dementia praecox). No, tada se postavilo pitanje, to se dogaa s
libidom dementnog, koji se odvratio od objekata? Abraham nije oklijevao dati i odgovor: on se nanovo vraa
prema Ja, pa je to refleksivno vraanje izvor ludila umiljene veliine kod Dementia prae-cox (mladenako
ludilo, op.p.). Ludilo veliine u cijelosti se moe usporediti sa seksualnim precjenjivanjem objekta, poznatim iz ljubavnog ivota. Tako smo po prvi put crtu jedne psihotine bolesti nauili razumijevati kroz
povezivanje s normalnim ljubavnim ivotom.
Odmah vam kaem - ova prva Abrahamova shvaanja odrala su se u psihoanalizi, i postala temelj za
na stav prema psihozama. Dakle, polagano je postajala bliskom i predodba, da libido, kojeg nalazimo
vezanog uz objekte kao izraz nasto-janja da si na tim objektima pribavi zadovoljenje - moe na-pustiti i ove
objekte, te na njihovo mjesto postaviti vlastito Ja;
ova se predodba postupno izgraivala sve dosljednije. Naziv za ovakvo zbrinjavanje libida -narcizam,
posuen je od jedne nastranosti koju je opisao P. Nacke, i u kojoj odrasli pojedinac obasipa vlastito tijelo
svim onim njenostima, koje su inae usmjerene prema nekom stranom seksualnom objektu.
Tada se ubrzo kae samome sebi - ako postoji takvo jedno fiksiranje libida na vlastito tijelo i vlastitu
osobu umjesto na neki objekt, onda to ne moe biti neki izniman, niti neki beznaajan sluaj. Mnogo je
vjerojatnije, da je taj narcizam ope i izvorno stanje, iz kojeg se tek kasnije oblikovala objekt-na ljubav, a da
pritom narcizam nije morao i nestati. Treba se prisjetiti iz povijesti razvitka objektnog libida, da su se mnogi
seksualni nagoni u poetku zadovoljavali na vlastitom tijelu, ili kako kaemo - autoerotski, te da ova
sposobnost za auto-erotizam opravdava zaostajanje seksualnosti u odgoju po naelu stvarnosti. Dakle,
seksualna djelatnost kojom se libido zbrinjavao u narcistikom stupnju bila je - autoerotizam.
Da se ukratko obuhvati, mi smo iz odnosa libida-Ja prema objektnom libidu stvorili predodbu, koju
vam mogu zorno prikazati pomou jedne usporedbe iz zoologije. Pomislite na ona najjednostavnija iva bia,
koja se sastoje od tek malo diferencirane grudice protoplazmatske supstancije. Ona pru-aju svoje male
izdanke, nazvane pseudopodijima, u koje do-putaju da se izlije njihova tjelesna supstancija. Ali, ona ove
izdanke mogu iznova skupiti, i opet se oblikovati u grude. Ovo pruanje izdanaka usporeujemo sa irenjem
libida na objekte, dok glavna koliina libida ipak moe ostati u Ja, pa pretpostavljamo da se pod normalnim
okolnostima Ja-libido nesmetano preobraava u objektni libido, a da ovaj potom opet moe biti preuzet u Ja.
Pomou ovih predodbi moemo sada razjasniti velik broj duevnih stanja, ili - skromnije reeno, u
jeziku teorije libida opisati stanja koja se moraju uraunati u normalan ivot, kao to su: psihiko ponaanje
tijekom zaljubljenosti, kod organskih bolesti, u spavanju. Za stanje spavanja smo iznijeli pretpostavku da se
zasniva na odvraanju od vanjskog svijeta, i prilagoavanju elji za spavanjem. Ono, to se u snu izrazilo
kao nona duevna djelatnost, nali smo u slubi elje za spavanjem, a time su osim toga u cijelosti zavladali
ego-istini motivi. U smislu teorije libida izvodimo, da je spava-nje jedno stanje u kojem se naputaju sva
zaposjedanja objek-ta - kako libidna, tako i ona egoistina - i povlae nazad u Ja. Je li time uope baeno
kakvo novo svjetlo na odmaranje ti-jekom spavanja, te na prirodu umora? Slika blaene izolira-nosti ivota u
majinoj utrobi, koju spava svake noi iznova izaziva, upotpunjuje se tako i sa psihike strane. Kod spavaa

se opet uspostavilo pratanje diobe libida - puni narcizam, kod kojega libido i Ja-interesi jo uvijek
ujedinjeni i ne-razdvojeni stanuju u Ja, dok je ono samo sebi dostatno.
Ovdje ima mjesta za dvije napomene. Prvo, kako se poj-movno razlikuju narcizam i egoizam? Mislim
da je narcizam libidna dopuna egoizmu. Kad se govori o egoizmu, tada se samo uoava korist za pojedinca;
kae li se narcizam, tada se u obzir uzima i njegovo libidno zadovoljenje. Kao praktini motivi, oba se mogu
zasebno slijediti itav jedan dio puta. Moe se biti apsolutno egoistian, pa ipak podravati jaka libidna
zaposjedanja objekta, ukoliko libidno zadovoljenje na objektu pripada potrebama samoga Ja. Egoizam e
tada pazi-ti samo na to, da udnja za objektom ne nanese samome Ja ni-kakvu tetu. Moe se biti egoistian,
a uz to jo i isuvie jako narcistian, to jest, imati vrlo malu potrebu za objektom, pa je opet dovoditi ili u
izravno seksualno zadovoljenje, ili ak i u one vie tenje, izvedene iz seksualne potrebe, koje kao lju-bav
obino stavljamo nasuprot ulnosti. U svim je ovim odnosima egoizam onaj element koji je razumljiv sam
po sebi, stalan, dok je narcizam promjenjiv. Suprotnost egoizmu, altruizam, pojmovno nije usklaen s
libidnim zaposjedanjem objekta, ve se od njega razlikuje otpadanjem nastojanja za seksualnim
zadovoljenjem. Ali, u posvemanjoj zaljubljenos-ti, altruizam se sastaje s libidnim zaposjedanjem objekta.
Seksualni objekt u pravilu sebi privlai jedan dio narcizma toga Ja, to se primjeuje kao takozvano
seksualno precjen-jivanje objekta. Ako se tome jo pridrui i altruistiki prije-laz s egoizma na seksualni
objekt, tada seksualni objekt posta-je isuvie snaan; on je na neki nain upio Ja.
Mislim da ete nakon ove, u osnovi suhe fantastike zna-nosti, doivjeti kao osvjeenje iznesem li vam jedan
pjesniki prikaz ekonomske suprotnosti izmeu narcizma i zaljublje-nosti. Uzeo sam ga iz Goetheova djela
Westostliche Diwan (Zapadno-istonjaka zbirka lirike, op.p.): Suleika: Narod, i rob, i pobjednik
u svako doba priznat e:
Najvia srea djece zemlje
jedino je - osobnost.
Svaki se ivot moe ivjeti
Ne izgubi li samoga sebe.
I sve bi se moglo izgubiti
ostane li ono, to i jesi. Hatem: Moglo bi biti! I misli se tako;
ipak, drugim ja tragom kreem:
Svu sreu zemaljsku, ujedinjenu,
pronalazim u Suleiki samo.
Kako mi se samo bez ostatka predaje,
sam sebi postah - dragocjeno Ja;
a da se od mene okrene,
taj bih se tren izgubljen naao, i tada bi Hatemu kraj prispio. Ipak, ve spaen sam -utjelovljujem se hitro u
dragana, kojeg ona ljubi.
Druga primjedba je dopuna teoriji snova. Nastajanje sno-va ne moemo razjasniti, ne uvedemo li
pretpostavku da je potisnuto nesvjesno steklo odreenu neovisnost od Ja, pa se ne pokorava elji za
spavanjem i zadrava svoja zaposjedanja ak i kad se sva zaposjedanja objekta, koja ovise o Ja, povla-e u
korist spavanja. Tek se tada moe razumjeti da to nes-vjesno moe izvui korist iz nonog uklanjanja ili
smanjiva-nja cenzure, te zna kako nadvladati dnevne ostatke, da bi njihovom graom oblikovalo neku
zabranjenju elju sna. S druge strane, ve moda i dnevni ostaci zahvaljuju jedan dio svoje otpornosti prema
uvlaenju libida, kojim raspolae elja za spavanjem, nekoj ve postojeoj vezi s ovim potisnutim
nesvjesnim. Ovu dinamiki znaajnu crtu elimo, dakle, nak-nadno unijeti u nae shvaanje oblikovanja
snova.
Organsko oboljenje, bolni nadraaji, upala organa stvara jedno stanje, koje za posljedicu ima jasno
razdvajanje libida od njegovih objekata. Povueni libido nalazi se opet u Ja kao pojaano zaposjedanje
oboljelog dijela tijela. ak se moemo odvaiti i na tvrdnju, da je pod ovim okolnostima uoljivije
povlaenje libida od njegovih objekata, negoli odvraanje egoistinog interesa od vanjskog svijeta. ini se,

da se odavde otvara put i za razumijevanje hipohondrije, kod koje jedan organ zaokuplja Ja na isti nain,
iako prema naem saznanju nije bolestan. Ali, opirem se iskuenju da ovdje krenem dalje, ili da raspravljam
o drugim situacijama koje nam postaju ra-zumljive ili mogue za prikazivanje zbog prihvaanja pre-laenja
objektnog libida u Ja; naime, uri mi se predusresti dvije primjedbe koje ete, kako znam, sada pozorno
sasluati. Prvo, elite me pozvati na odgovornost - zato elim kod spa-vanja, u bolesti i slinim situacijama
uporno razlikovati libido i interes, seksualne nagone i Ja-nagone, kad se opaanja mogu posve rijeiti i uz
pretpostavku samo jedne jedine i ujedinjene energije koja se slobodno kree, pa zaposjeda sad objekt, a sad
Ja, te stupa u slubu i jednog i drugog nagona. I drugo, ka-ko se mogu usuditi razdvajanje libida od objekta
smatrati iz-vorom jednog patolokog stanja, kad ovakva preobrazba objektnog libida u Ja-libido - ili
openitije, u Ja-energiju -pripada normalnim i svakodnevnim, te svake noi ponavlja-nim procesima u
duevnoj dinamici.
Na ovo treba odgovoriti: va prvi prigovor zvui dobro. Rasprava o stanju spavanja, bolesti,
zaljubljenosti vjerojatno nas nikada ne bi dovela do razlikovanja jednog Ja-libida od objektnog libida, ili pak
libida od interesa. No, vi pritom zanemarujete istraivanja od kojih smo krenuli, i u ijem svjetlu sad
promatramo duevne situacije o kojima govorimo. Razlikovanje libida od interesa, dakle, od seksualnih
nagona i nagona za samoodranjem nametnulo nam se zahvaljujui uvidu u sukob, iz kojega proizlaze
neuroze prijenosa, otada vie ne moemo odustati od njih. Pretpostavka, da se objekt ni libido moe
preobraziti u Ja-libido, te da se, dakle, mora ra-unati s jednim Ja-libidom, uinila nam se jedinom koja uspijeva rijeiti zagonetku takozvanih narcistinih neuroza, pri-mjerice Dementia praecox, i koja moe objasniti
slinosti i ra-zliitosti u usporedbi histerije i opsesije. Sad na bolest, spava-nje i zaljubljenost primjenjujemo
ono, to smo inae kao ne-pobitno otkrili na drugoj strani. Stoga smijemo nastaviti s ovim primjenama i
vidjeti, koliko nas daleko odvode. Jedina tvrdnja koja nije izravan rezultat naeg analitikog iskustva polazi
od toga, da libido ostaje - libido, bez obzira primjenjuje li se na objekte ili na vlastito Ja, te da se nikada ne
pretvara u egoistini interes, a isto tako i obrnuto. Ali, ova je tvrdnja jednake vrijednosti kao i malo ranije
kritiki ocijenjeno raz-likovanje seksualnih nagona i Ja-nagona, kojeg emo se iz heuristikih pobuda
pridravati sve do mogueg neuspjeha.
I vaa druga primjedba zadire u jedno opravdano pitanje, ali pogaa u pogrenom smjeru. Sigurno,
povlaenje objekt nog libida u Ja nije izravno patogeno; vidimo da se to odvija svaki put prije spavanja, da
bi se buenjem iznova ukinulo. Protoplazmatska ivotinjica uvlai svoje izdanke, da bi ih sljedeom
prilikom iznova ispruila. No, neto je posve drugo kad neki odreeni, vrlo energian proces primorava
libido na razdvajanje od objekata. Libido, koji je postao narcistian, tada vie ne moe pronai put za
povratak objektima, a ta osu-jeenost u pokretljivosti libida svakako postaje patogena. ini se, da se ne moe
podnijeti nagomilavanje narcistinog libida iznad neke odreene mjere. Moemo si takoer predoiti da je
upravo zato i dolo do zaposjedanja objekta, te da je Ja morao odaslati svoj libido, kako zbog tog zastoja ne
bi obolio. Kad bi u naem planu bilo da se poblie pozabavimo i sa Dementia praecox, pokazao bih vam da
je onaj proces, kojim se libido razdvaja od objekata i tako si zatvara put povratka do njih -vrlo blizak procesu
potiskivanja, te da se treba shvatiti kao ne-ki njemu slian dio. No, prije svega biste vi osjetili poznato tlo
pod nogama, kad biste otkrili da su i uvjeti ovog procesa gotovo identini s potiskivanjem, barem koliko za
sada zna-mo. Sukob se ini istim, a i odigrava se izmeu istih sila. Ako je ishod toliko drugaiji kao
primjerice kod histerije, tada bi se razlog za to mogao nalaziti samo u razliitosti dispozicija. Kod ovih
bolesnika razvitak libida ima svoju slabu toku u jednom drugom stupnju; mjerodavno fiksiranje koje, kako
se sjeate, doputa izbijanje simptomske tvorbe, nalazi se negdje drugdje - vjerojatno u stupnju primitivnog
narcizma, kojemu se Dementia praecox vraa u svom krajnjem ishodu. Vrlo je vano spomenuti da kod svih
narcistinih neuroza moramo pretpostaviti mjesta fiksiranja libida koja se vraaju u mnogo ranije stupnjeve
razvitka nego kod histerije ili opsesijske neu-roze. Ali, uli ste da su pojmovi, do kojih smo doli u prouavanju neuroza prijenosa, dostatni i za orijentaciju u prak-tiki toliko teim narcistikim neurozama.
Njihovo zajedni-tvo ide vrlo daleko; to je u osnovi isto pojavno podruje. No, takoer moete zamisliti i
kako bezizlazna izgleda razjanja-vanje ovih bolesti - koje ve pripadaju psihijatriji - nekome, tko sa sobom
ne donosi za ovu zadau analitika saznanja o neurozama prijenosa.

Slika simptoma bolesti Dementia praecox, koja je uostalom vrlo promjenjiva, nije odreena iskljuivo
onim simptomima koji proizlaze iz protjerivanja libida od objekata i njegova nagomilavanja kao narcistinog
libida u Ja. irok prostor zauzi-maju, meutim, neke druge pojave, koje se svode na tenju libi-da da se
ponovo dokopa objekata, i koje time odgovaraju po-kuaju restitucije ili izlijeenja. Ovi su simptomi ak i
uoljivi-ji, buniji; ukazuju na nedvojbenu slinost s onima kod histeri-je ili rjee kod opsesijske neuroze, no
ipak su u svakoj pojedi-noj toki drugaiji. ini se da libido kod Dementia praecox u svom nastojanju da
iznova dopre do objekata, odnosno do pre-dodbi o objektima, uistinu neto i prigrabi od njih, ali samo neto
slino njihovim sjenama, mislim, njima pripadajuim pre-dodbama rijei. Ovdje ne mogu rei vie o tome,
ali mislim da nam je ovakvo ponaanje libida koji se nastoji vratiti objektima dopustilo da steknemo uvid u
ono, to zaista ini razliku izmeu jedne svjesne i jedne nesvjesne predodbe.
Sad sam vas uveo u jedno podruje, na kojem se moe oekivati daljnji napredak analitikog rada.
Otkada smo se odvaili posluiti pojmom Ja-libida, postale su nam pristu-pane i narcistine neuroze; iz toga
je proizala i zadaa, da se doe do dinamikog razjanjenja ovih bolesti, te da se istovre-meno nadopune
nae spoznaje o duevnom ivotu kroz razu-mijevanje toga Ja. Psihologija Ja, kojoj teimo, ne bi se tre-bala
temeljiti na podacima iz naih samoopaanja, ve - kao i kod libida, na analizi poremeaja i unitenja Ja.
Vjerojatno emo podcijenjivati nae dosadanje spoznaje o sudbinama li-bida koje smo crpili iz prouavanja
neuroza prijenosa, kad e jednom biti obavljen ovaj vei posao. No, u tome jo nismo stigli ba daleko za
tako neto. Narcistine neuroze gotovo da se i ne mogu dosegnuti tehnikom koja nam je posluila kod
neuroza prijenosa. Ubrzo ete uti i zato. S njima uvijek pro-emo tako, da se nakon kraeg napredovanja
odjednom na-emo pred zidom koji nam nalae zaustavljanje. Znate da smo i kod neuroza prijenosa nailazili
na takve ograde zbog opira-nja, ali smo ih mogli dio po dio i ukloniti. Kod narcistinih neuroza otpor je
nepobjediv; najvie to smijemo, to je - ba-citi znatieljan pogled preko visokog zida, da bismo otkrili to se
iza njega zbiva. Dakle, nae tehnike metode moraju se zamijeniti drugima; jo ne znamo, hoe li nam takva
jedna zamjena i uspjeti. Dodue, niti kod ovih bolesnika nam ne manjka grae. Oni se glasaju najrazliitijim
izraajima, makar ne u obliku odgovora na naa pitanja, pa smo privremeno upueni na to, da ove izraaje
tumaimo uz pomo razumi-jevanja koje smo stekli na neurozama prijenosa. Podudarnost je dostatno velika
da nam osigura poetnu dobit. No, koliko daleko ova tehnika moe stii, ostaje zanemarivo.
I druge se potekoe pridruuju kako bi zaustavile nae napredovanje. Narcistine bolesti i psihoze koje
se na njih oslanjaju mogu odgonetnuti samo oni promatrai, koji su po-stali vjeti analitikom prouavanju
neuroza prijenosa. Ali nai psihijatri ne prouavaju psihoanalizu, a mi psihoanali-tiari vidimo isuvie malo
psihijatrijskih sluajeva. Prvo mora stasati jedno pokoljenje psihijatara koje je prolo kroz kolu psihoanalize
kao pripremne znanosti. Za ovo je poetak ve uinjen nedavno u Americi, gdje mnogi vodei psihijatri
izlau studentima psihoanalitika uenja, i gdje vlasnici zavo-da i ravnatelji duevnih bolnica nastoje
promatrati svoje bo-lesnike u smislu tih uenja. Meutim, ak je i nama ovdje ne-koliko puta posreilo baciti
pogled preko onog narcistinog zida, pa u vam u nastavku izloiti poneto od onoga, to vje-rujemo da smo
tako ugrabili.
Oblik bolesti paranoje, kroninog sustavnog ludila, u po-kuajima klasificiranja dananje psihijatrije
zauzima jedno nestalno mjesto. No, nema nikakve sumnje o njenoj blioj srodnosti s Dementia praecox.
Jednom sam si dopustio pri-jedlog, da paranoju i Dementia praecox obuhvatim jednim zajednikim imenom
- parafrenija. Oblici paranoje opisuju se prema njihovu sadraju kao: ludilo umiljene veliine, lu-dilo
proganjanja, ljubavno ludilo (erotomanija), ludilo ljubo-more, i tako dalje. Pokuaje razjanjenja neemo
oekivati od psihijatrije. Kao jedan takav, ali zastarjeli i ne posve puno-vaan primjer, spomenut u pokuaj
da se jedan simptom po-mou intelektualne racionalizacije izvede iz drugog; bolesnik, koji u primarnoj
sklonosti vjeruje da je progonjen, mora iz tih proganjanja zakljuiti da je vjerojatno neka naroito znaajna
linost, pa stoga razvija i ludilo veliine. Po naem analiti-kom shvaanju, ludilo veliine je neposredna
posljedica uve-avanja Ja zbog povlaenja libidnih zaposjedanja objekata, jedan sekundarni narcizam kao
povratak onog izvornog, rano infantilnog. Ali, na sluajevima ludila proganjanja zamijetili smo poneto, to
nas je natjeralo da slijedimo odreeni trag. U poetku smo uoili da je u velikom broju sluajeva progo nitelj

istoga spola kao i progonjeni. To je jo uvijek bilo spo-sobno i za neko bezazleno objanjenje, no u nekim se
dobro prouenim sluajevima jasno pokazalo, da se u poetku bo-lesti upravo ona osoba, koju se u
normalnim vremenima naj-vie voljelo, preobraava u progonitelja. Time je postao mo-gu daljnji
razvitak - da je voljena osoba prema ve poznatim afinitetima bila zamijenjena nekom drugom, primjerice otac uiteljem, nadreenim. Iz ovakvih sve brojnijih sluajeva iz-vlaimo zakljuak, da je Paranoia
persecutoria (ludilo proga-njanja, op. p.) oblik, u kojem se osoba brani od svojih homo-seksualnih pobuda,
koje su postale isuvie snane. Preobrazba njenosti u mrnju koja, kako je poznato, moe prerasti i u
ozbiljnu ivotnu opasnost po objekt ljubavi i mrnje, tada odgovara preobrazbi libidnih osjeaja u strepnju,
to je redoviti ishod postupka potiskivanja. Sasluajte, na primjer, moj posljednji takav sluaj s tim u vezi.
Jedan mladi lijenik morao je biti otpravljen iz svog rodnog mjesta, jer je sinu jednog tamonjeg
sveuilinog profesora, koji mu je do tada bio najbolji prijatelj - prijetio ubojstvom. Pripisivao je tom
nekadanjem prijatelju zaista avolske namjere, pa i neku demonsku mo. Tako je ovaj postao kriv za sve
nesree koje su posljednje godine pogodile obitelj oboljelog, za sve obiteljske i drutvene neuspjehe. No, to
nije bilo dostatno - zli prijatelj i njegov otac, profesor, ak su uzrokovali i rat, poz-vali Ruse u zemlju. On je
tisuu puta zasluio smrt, pa je na bolesnik bio uvjeren, kako bi se smru tog zloinca okonala sva ova zla.
Pa ipak, njegova je nekadanja njenost prema njemu bila jo uvijek toliko jaka, da mu se ruka oduzela kad
mu se jednom ukazala prilika da ustrijeli neprijatelja iz najvee blizine. U kratkim razgovorima koje sam
vodio s bolesnikom izbilo je na vidjelo, da je prijateljski odnos iz-meu njih dvojice sezao daleko, jo u
gimnazijske dane.
Najmanje jednom je i prekoraio granicu prijateljstva; jedno nono druenje bilo im je povod za cjelovit
seksualni snoaj. Na pacijent nije nikada stvorio neki osjeajni odnos prema enama, koji bi odgovarao
njegovoj dobi i privlanoj osob-nosti. Jednom je bio i zaruen, lijepom i otmjenom djevo-jkom, no ona je
zaruke raskinula, jer kod svog zarunika nije pronala nimalo njenosti. Godinama potom, njegova je bolest
izbila upravo u trenutku, kad mu je po prvi put potpuno uspjelo zadovoljiti jednu enu. Kad ga je ta ena
zahvalno i predano zagrlila, iznenada je osjetio zagonetnu bol, kao da mu je otrim rezom presjeena lubanja.
Kasnije si je taj osjeaj protumaio kao da je na njemu bio izvren onakav rez, kojim se kod sekcije
razotkriva mozak; a kako je njegov prijatelj u meuvremenu postao anatom na patologiji, postupno je otkrio,
da mu je jedino on mogao poslati ovu posljednju enu kao iskuenje. Otada su mu se otvorile oi i to se tie
ostalih proganjanja, u kojima je rtva trebao biti on sam, zahvaljujui djelatnostima svog nekadanjeg
prijatelja.
No, kako je to onda u sluajevima, u kojima progonitelj nije istog spola kao i progonjeni, ije
pojavljivanje, dakle, opovrgava nae razjanjenje o obrani od seksualnog libida? Prije izvjesnog vremena
imao sam priliku istraivati takav je-dan sluaj, pa sam iz prividne proturjenosti ipak doao do potvrde.
Mlada djevojka, koja je vjerovala da je slijedi neki mukarac kojemu je dopustila dva njena sastanka,
ustvari je u poetku svoju ideju ludila usmjerila protiv jedne ene, koja joj se mogla smatrati zamjenom za
majku. Tek nakon drugog sastanka dolo je do napretka, da je odvojila ovu ideju ludila od ene, te je
prenijela na mukarca. Dakle, i u ovom je slu-aju izvorno bio odran uvjet, da je progonitelj netko istog
spola. U svojoj albi pred pravnikom i lijenikom, pacijenti-ca nije spominjala ovaj predstupanj svoga ludila,
pa se tako stvorio privid proturjenosti u odnosu na nae razumijevanje paranoje.
Homoseksualni odabir objekta izvorno je blii narcizmu, no heteroseksualnog. Ako onda vrijedi da
odbija i neeljeno snaan homoseksualni osjeaj, tada je povratak unazad - na narcizam - naroito olakan.
Do sada sam imao vrlo malo pri-like da vam govorim o temeljima ljubavnog ivota, barem do one mjere, do
koje smo ih razaznali, no to ne mogu nadokna-diti niti sada. Rei u samo toliko, da izbor objekta i napredak
u razvitku libida, koji se vri nakon narcistinog stupnja, mo-e uslijediti prema dva razliita tipa. Ili prema
narcistinom tipu, kad na mjesto vlastitog Ja stupa netko to je mogue sliniji njemu, ili prema
anaklitinom tipu, kod kojega libido odabire osobe, koje su mu postale dragocjene zbog zadovolje-nja ostalih
potreba, takoer i kao svoje objekte. Snano fiksi-ranje libida na narcistini tip izbora objekta ukljuujemo i
u sklonost ka manifestnoj homoseksualnosti.

Vi se prisjeate da sam vam jo na naem prvom sastanku u ovom semestru govorio o sluaju ludila
ljubomore jedne e-ne. Pa kako smo ve toliko blizu kraju, vi biste zasigurno e-ljeli uti, kako mi
psihoanalitiki objanjavamo ideju ludila. No, o tome vam mogu ispriati manje, no to oekujete. Nedostupnost ideje ludila loginim argumentima i stvarnim is-kustvima objanjava se na isti nain kao i kod
neke prisile -odnosom prema nesvjesnom, koji je predstavljen i suzbijen idejom ludila ili opsesijskom
idejom. Razlika je meu njima zasnovana na razliitoj topici i dinamici obiju bolesti.
Kao kod paranoje, i kod melankolije smo pronali jedno mjesto, s kojeg je bilo mogue baciti pogled u
unutarnju struk-turu bolesti; uostalom, za nju su opisani vrlo raznoliki kliniki oblici. Uvidjeli smo da su oni
samoprijekori, kojima se ovi melankolian mue na najnemilosrdnije naine, zapravo namijenjeni nekoj
drugoj osobi - seksualnom objektu koji su izgubili, ili im je svojom krivicom bio obezvrijeen. Iz toga smo
mogli zakljuiti da su melankolici, dodue, svoj libido odvratili od objekta, ali jednim postupkom koji se
mora na-zvati narcistinim identificiranjem; objekt je zasnovan na samom Ja, kao da je projiciran na Ja.
Ovdje vam mogu dati samo jedan slikovit prikaz, a ne i topiki-dinamino raspore-en opis. Sad se prema
vlastitom Ja ponaa kao prema napu-tenom objektu, pa on treba otrpjeti sve agresije i izraaje elje za
osvetom, koje su bile namijenjene objektu. Pa i sklonost melankolika samoubojstvu postaje jasnija
razjanjenjem, da ogorenost bolesnika istim onim udarcima pogaa njegovo Ja, kao to bi pogodila i objekt,
koji se toliko voli i mrzi. Kod melankolije, kao uostalom i kod ostalih narcistinih obolje-nja, na vrlo izrazit
nain izlazi na vidjelo i jedna crta osjeaj-nog ivota, koju smo zahvaljujui Bleuleru navikli obiljea-vati
kao ambivalentnost. Time mislimo na usmjerenost suprotstavljenih - i njenih, i neprijateljskih - osjeaja
prema istoj osobi. Tijekom ovih razgovora nisam, na alost, doao u poloaj da bih vam mogao iznijeti neto
vie o ambivalent nosti osjeaja.
Osim narcistinog identificiranja postoji i histerijsko, ko-je nam je poznato jo i due. Volio bih da je
ve sada mogue razjasniti vam razlike meu njima s nekoliko jasno postav-ljenih odrednica. Mogu vam
neto rei o periodinim i cikli-nim oblicima melankolije, to ete zasigurno rado sasluati. Naime, pod
povoljnim je okolnostima mogue - ovo sam iskustvo stekao u dva navrata - analitikim lijeenjem u slobodnim meurazdobljima doskoiti povratku stanja u isto, ili suprotno raspoloenje. Pritom se uvia, da se i
kod melan-kolije, a i kod manije, radi o jednom naroitom nainu rjea vanja sukoba, ije se pretpostavke
u cijelosti podudaraju s onima kod ostalih neuroza. Moete zamisliti, koliko toga psi-hoanaliza jo ima za
otkriti na ovom podruju.
Rekao sam vam takoer, da se preko analize narcistinih bolesti nadamo da emo doprijeti i do spoznaja
o ustrojstvu naega Ja, i njegovoj sloenosti od instancija. Na jednom smo mjestu gotovo uinili i poetak za
to. Iz analize ludila proma-tranja izvukli smo zakljuak, da u Ja zaista postoji jedna in-stancija, koja bez
prekida promatra, kritizira i usporeuje, te se na takav nain suprotstavlja drugom dijelu toga Ja. M-slimo,
dakle, da nam bolesnik razotkriva jednu istinu koja se jo ne cijeni dostatno, kad nam se ali da se svaki
njegov ko-rak uhodi i promatra, da je svaka njegova misao dojavljena i kritizirana. On se vara samo u tome,
to tu neugodnu mo pre-mjeta u okolinu, kao neto njemu strano. On osjea vla-davinu jedne instancije u
svome Ja, koja odmjerava njegov aktualni Ja i svaki njegov in prema nekom ideal Ja koji si je oblikovao
tijekom svog razvitka. Mislimo takoer, da se ovo oblikovanje dogaalo u namjeri ponovnog uspostavljanja
onog samozadovoljstva, povezanog s primarnim infantilnim narcizmom koji je, meutim, otada doivio
toliko mnogo po-remeaja i ozljeda. Samopromatrajuu instanciju poznajemo kao Ja-cenzora, kao savjest; to
je ista ona, koja nou obavlja cenzuru snova, i iz koje proizlaze potiskivanja nedoputenih poticaja elja.
Ako se ona u ludilu promatranja raspadne, tada nam pritom razotkriva i svoje podrijetlo - od utjecaja roditelja, odgajatelja i drutvene okoline, od identificiranja s poje-dinima od ovih osoba, koje slue kao uzor.
Ovo su bili neki rezultati, koje nam je do sada dala pri-mjena psihoanalize na narcistina oboljenja.
Sigurno da ih jo uvijek ima premalo, a esto im nedostaje i ona otrina koja se moe postii tek sigurnim
poznavanjem nekog novog po-druja. Sve ih zahvaljujemo koritenju pojma Ja-libido ili narcistinog libida,
uz iju pomo proirujemo shvaanja, do-kazana kod neuroza prijenosa, i na narcistine neuroze. Ali, sad
ete vi postaviti pitanje: je li mogue da nam pod teoriju libida uspijeva podvrgnuti sve poremeaje
narcistinih obo-ljenja i psihoza, da posvuda kao krivca za bolest prepoznaje-mo libidni imbenik duevnog

ivota, te da ba nikad ne tre-bamo za to uiniti odgovornom neku promjenu u funkciji na-gona za

samoodranjem? Pa, moje dame i gospodo, ini mi se da ova odluka nije hitna, a prije svega nije ni dozrela.
Mirno je moemo prepustiti napretku znanstvenog rada. Ne bih se zaudio kad bi se ispostavilo, da je
bogatstvo patogenih djelo-vanja zaista kao neka privilegija libidnih nagona, tako da bi teorija libida mogla
slaviti svoju pobjedu na itavoj toj crti -od najjednostavnijih aktualnih neuroza, pa do najteih psiho-tinih
otuenja pojedinca. Ipak, kao osobenu crtu libida ras-poznajemo to, da se opire podvrgavanju stvarnosti
svijeta, sudbini. Ali, smatram nadasve vjerojatnim da su nagoni Ja primorani na sekundarno ukljuenje i
poremeaje funkcija zbog patogenih podraaja libida. A ja ne mogu prepoznati neki neuspjeh nae
usmjerenosti istraivanja u tome, to se pred nama nalazi spoznaja da kod tekih psihoza i sami Ja-nagoni
kreu u pogrenom smjeru na primarni nain; to e po-kazati budunost, barem vama. Ali, dopustite mi da se
jo na trenutak vratim strepnji, da bih rasvijetlio posljednju nejas-nou, koju smo tamo ostavili. Rekli smo,
da nam se u inae tako dobro spoznatu vezu izmeu strepnje i libida ne uklapa to, da bi strepnja pred nekom
stvarnom opasnou trebala biti izraaj nagona za samoodranjem, to se ipak ni na koji nain nije dalo
osporiti. No, kako bi bilo kad taj osjeaj strepnje ne bi osporavali egoistini Ja-nagoni, nego Ja-libido? Ipak
je u svakom od sluajeva stanje strepnje nesvrsishodno, a njena nesvrsishodnost postaje oita kad on dosegne
neki vii stupanj. Jer, tada on ometa akciju,bio to bijeg ili obrana, koja je jedina svrsishodna i slui
samoodranju. Ako, dakle, nagonu za odranjem Ja pripiemo afektivni udio strepnje pred stvarnom
opasnou koju osjea Ja-libido, a i ovu akciju, tada smo uklonili svaku teoretsku potekou. Uostalom, ipak
vie ne vjerujete ozbiljno u to, da ovjek bjei zato jer se boji? Ne, ovjek osjeti strepnju i ovjek kree u
bijeg iz jednog te istog motiva, koji se budi zbog spoznaje o opasnosti. Ljudi, koji su preivjeli takve velike
ivotne opasnosti govore, da se uope nisu bojali, ve su samo - djelovali, primjerice, uperili oruje na
grabeljivu zvijer - a to je zasigurno i bilo naj-svrsishodnije.

XXVII. predavanje PRIJENOS

Moje dame i gospodo! Kako se sad pribliavamo zavretku naih razgovora, kod vas e se pobuditi odreeno
oekivanje, koje vas ne smije zavesti. Sad sigurno mislite da vas nisam sprovodio drvljem i kamenjem
psihoanalitike grae zato, da bih vas na kraju otpustio bez i jedne rijei o lijeenju, na ko-jem ipak poiva
mogunost da se psihoanaliza uope i obav-lja. Ovo vam pitanje ne mogu niti predbaciti, jer pritom tre-bate
upoznati jo jednu novu injenicu iz prouavanja, bez koje bi razumijevanje svih onih bolesti koje smo
istraivali ostalo nepotpuno, i to na najosjetljiviji nain.
Znam da ne oekujete nikakve upute u tehniku, kojom bi se trebala obavljati analiza u terapeutske svrhe.
elite samo najopenitije saznati, na kojem putu djeluje psihoanalitika terapija i to ona otprilike prua. A
imate i neosporno pravo da to saznate. Meutim, ja vam to neu izlagati, ve zahtijevam, da to otkrijete - vi
sami.
Razmislite! Upoznali ste sve to je bitno od uvjeta obo-ljenja, kao i sve imbenike, koji kod oboljele
osobe dolaze do izraaja. Gdje tu ostaje prostor za terapeutsko djelovanje? Tu je prije svega hereditarna
dispozicija - ne govorimo esto o njoj, jer je druga strana energino naglaava, a mi o njoj ne-mamo za rei
nita nova. No, nemojte vjerovati da je pod-cjenjujemo; upravo kao terapeuti dovoljno jasno osjeamo njenu
mo. U svakom sluaju, na njoj ne moemo uope nita izmijeniti; za nas ona ostaje neto zadano, to
postavlja ogra-de naim nastojanjima. Potom je tu utjecaj ranih doivljaja iz djetinjstva, koje smo u analizi
navikli isticati; oni pripadaju prolosti, i ne moemo uiniti kao da se nikada nisu niti do-godili. Potom sve
ono, to smo obuhvatili kao stvarnu us-kratu - kao to je nesrea u ivotu, iz koje proizlazi nedos-tatak
ljubavi, siromatvo, obiteljske svae, greka u odabiru branog partnera, nepovoljnosti drutvenih odnosa i
strogost moralnih zahtjeva, pod ijim se pritiskom osoba nalazi. To bi za jednu djelotvornu terapiju dalo

dosta uputa, ali bi to trebala biti onakva terapija, kakvu je prema bekoj narodnoj prii provodio car Josip dobrotvornim zahvatom monika, ijoj su se volji ljudi pokoravali, pa bi nestale sve potekoe. No, tko smo
mi, da bismo takva dobroinstva mogli uzeti kao sredstvo za svoju terapiju? I sami smo siromani i u poslovnom smislu bez moi, primorani da se uzdravamo svojim lijenikim radom; ak nismo u poloaju da naa
nastojanja okrenemo siromanima, kako to drugi lijenici s drugaijim metodama lijeenja ipak mogu uiniti.
Za ovo naa terapija zahtijeva previe vremena, isuvie je dugotrajna. Ali, moda ete se uhvatiti za jedan od
navedenih imbenika, te povje-rovati da ste tamo pronali oslonac za na utjecaj. Ako moral-no ogranienje
koje drutvo zahtijeva ima svog udjela u nedo-stacima od kojih trpi bolesnik, tada bi mu lijeenje moglo dati
hrabrosti ili izravne upute o tome, kako da nadvlada te granice i pribavi si zadovoljenje i ozdravljenje
odustajanjem od ispu-njenja nekog od ideala koje drutvo tako visoko cijeni, iako ih se poesto niti samo ne
pridrava. Dakle, zdravim bi se posta-lo tako, da se seksualno nauiva. Ali, pritom na analitiko lijeenje
pada sjena, da ono ne slui opoj moralnosti. Ono to je namijenila pojedinanom, uskratila je opem.
Ali, moje dame i gospodo, tko vas je tako pogreno izvi-jestio? Ne govori se o tome da bi savjet - kako
se treba sek-sualno nauivati - uope mogao igrati ikakvu ulogu u anali-tikoj terapiji. Ne ve i zbog toga, jer
smo mi sami objavili, da kod bolesnika postoji tvrdokoran sukob izmeu libidnih pobuda i seksualnog
potiskivanja, izmeu moralnog i asket-skog usmjerenja. Taj se sukob ne uklanja time da se jedan od tih
smjerova potpomae sve do pobjede onoga drugog.
Pa mi vidimo da je kod nervoznih upravljanje zadrao as-ketizam. I upravo je posljedica toga, da si
potisnute seksualne tenje pribavljaju oduka kroz simptome. Kad bismo sad, na-protiv, pribavili pobjedu
onome sto je suprotno moralnosti, ta-da bi se do sada u stranu odbaeno seksualno potiskivanje moralo
zamijeniti simptomima. Niti jedna od obiju odluka ne moe rijeiti unutarnji sukob, i svaki put jedan dio
ostaje ne-zadovoljen. Ima samo malo sluajeva u kojima je sukob to-liko labilan, da utjecaj imbenika kao
to je lijenikovo podr^ avanje neke od strana moe dovesti do ishoda, a tim sluaje-vima zapravo i nije
potrebno analitiko lijeenje. Osobe, kod kojih lijeniku moe pripasti jedan takav utjecaj, same bi i bez
lijenika pronale isti taj put. Vi ipak znate - kad se neki mla-di koji apstinira odlui na nezakonito
seksualno openje, ili kad nezadovoljena ena potrai utjehu kod nekog drugog o-vjeka, oni za ovo u
pravilu ne ekaju na doputenje lijenika, ili ak analitiara.
Kod ovakvog stanja stvari obino se previa jedna zna-ajna toka, da se patogeni sukob neurotiara ne
smije mije-ati s normalnom borbom duevnih osjeaja, koji stoje na is-tom psiholokom tlu. To je sukob
izmeu sila od kojih je jed-na dola do stupnja predsvjesnog i svjesnog, dok se druga zadrala na stupnju
nesvjesnog. Stoga sukob i ne moe doi do ishoda; protivnici se toliko malo pribliavaju, koliko i sjeverni
medvjed i kit iz poznatog primjera. Stvarna odluka moe pasti tek onda, kad se obojca susretnu na istom tlu.
Mislim da je jedina zadaa terapije - da im to i omogui.
A uostalom, mogu vas uvjeriti da ste loe izvijeeni ako pretpostavljate, kako je savjetovanje i
upuivanje u stvari ve-zane uz ivot, neki intrigantan dio analitikog utjecanja. Na protiv, mi odbijamo
ovakvu ulogu mentora gdje god je to mo-gue, i nita ne bismo eljeli postii radije, nego da bolesnik
samostalno donosi svoje odluke. U toj namjeri zahtijevamo, da tijekom trajanja lijeenja odgodi sve svoje
ivotno vane odluke - o odabiru zanimanja, poduzetnikom djelovanju, sklapanju braka ili rastanku, te da ih
izvri tek po njenu zavr etku. Priznajte samo, sve je to drugaije no to ste zamiljali. Samo kod nekih
vrlo mladih ili posve bespomonih i uzdra-vanih osoba moemo odustati od ovih eljenih ogranienja. Kod
njih moramo uskladiti djelovanje lijenika i odgajatelja; no, i tada smo posve svjesni svoje odgovornosti, i
ponaamo se s nunim oprezom.
Ali, iz ustrine kojom se branim od zamjerke da se ner voznu osobu analitikim lijeenjem navodi na
ispunjenje u-itaka ne smijete izvui zakljuak, da mi na nju djelujemo u korist drutvene moralnosti. To
nam je barem jednako toliko daleko. Mi, istina, nismo nikakvi reformatori, ve samo promatrai; no, ne
moemo izbjei da promatramo kritikim oima, pa smo doivjeli kao nemogue, da podravamo stranu
konvencionalnog seksualnog morala ili da visoko cijenimo nain na koji drutvo u praksi pokuava urediti
probleme seksualnog ivota. Mogli bismo drutvu odmah predbaciti da ga ono, to naziva svojom
moralnou, stoji mnogo vie rtava no to je to uope vrijedno, te da se njegov postupak ne zasniva na

istinitosti, niti ne pokazuje mudrosti. Mi ne titimo niti nae pacijente od sluanja ove kritike, i navikavamo
ih na ocjenjivanje bez predrasuda prema seksualnim, kao i prema drugim pitanjima; a kad se po zavretku
lijeenja, kad postanu samostalni, odluuju izmeu punog uivanja i bezuvjetne askeze za neki srednji
poloaj po vlastitoj mjeri, ne osjeamo da nam je savjest optereena bilo kojim od ovih ishoda. Govorimo si
- tko je odgajanje usmjereno ka istini uspjeno izdrao i protiv samoga sebe, taj je trajno zatien od opasnosti nemoralnosti, pa makar njegovo mjerilo moralnosti na neki nain odstupalo od onoga, koje koristi
drutvo. Uostalom, uvajmo se toga da precjenjujemo znaenje pitan-ja apstinencije u odnosu na utjecaj
neuroze. Samo se u man-jem broju sluajeva patogene situacije uskrate sa zastojem libida, koji potom slijedi,
mogu okonati onom vrstom seksu-alnog snoaja, koja se postie s manje napora.
Doputanjem seksualnog uivanja, dakle, ne moete objasniti terapeutsko djelovanje psihoanalize.
Osvrnite se za neim drugim. Mislim da vas je, dok sam odbijao ovo vae nagaanje, jedna moja napomena
dovela na ispravan trag. Vjerojatno bi ono ime se koristimo morala biti zamjena nes-vjesnog sa svjesnim,
prevoenje nesvjesnog u svjesno. Tono, i jeste tako. Nastavljajui nesvjesno u svjesno mi dokidamo
potiskivanja, uklanjamo uvjete za simptomske tvorbe, pato-geni sukob pretvaramo u normalni koji na neki
nain mora doi do odluke. Mi kod bolesnika ne izazivamo nita drugo, no jednu psihiku promjenu: i do
kuda god ona dopirala, to-liko daleko see i naa pomo. Tamo gdje se potiskivanje ili neki njemu slian
proces ne moe opozvati, tamo naa terapi-ja nema to traiti.
Cilj naih nastojanja moemo izraziti u razliitim formu-lama; uiniti nesvjesno svjesnim, dokinuti
potiskivanja, ispu-niti amnezijske praznine, sve se to svodi na isto. No, moda ete ostati nezadovoljni ovim
priznanjem. Pod ozdravljenjem jednog nervoznog zamislili ste neto drugo - da e on postati drugi ovjek
nakon to se podvrgnuo mukotrpnom radu jedne psihoanalize, a itav bi rezultat trebao biti, da u sebi ima
neto manje nesvjesnog i neto vie svjesnog. Samo, vi vjerojatno podcijenjujete znaenje takve jedne
unutarnje promjene. Jer, izlijeena nervozna osoba uistinu je i postala drugi ovjek, iako je u osnovi,
naravno, ostala ista, to jest, ona je postala onakvom, kakvom bi bila u najboljem sluaju i pod najboljim
okolnostima. Ali, to je vrlo mnogo. A kad potom ujete to se sve mora uiniti i koliko je napora potrebno da
bi se sprovela ta naoko neznatna promjena u njenu duevnom ivotu, zna-enje takve jedne razlike na
psihikoj razini e vam postati vjerodostojnim.
Na trenutak u se udaljiti od predmeta da bih vas upitao, znate li to se naziva kauzalnom terapijom?
Naime, tako se zove postupak koji se ne bavi pojavnostima bolesti, ve pred-nost daje uklanjanju uzroka
bolesti. Da li je onda naa psi-hoanalitika terapija kauzalna, ili nije? Odgovor nije jednos-tavan, ali moda
prua mogunost da se uvjerimo u bezvri-jednost postavljanja takvih pitanja. Ukoliko si analitika te-rapija
ne postavlja kao prvu zadau uklanjanje simptoma, tada se ponaa kao kauzalna. U drugom smislu, moete
rei da ona to nije. Naime, mi smo slijedili kauzalnu povezanost i daleko iznad potiskivanja, sve do
nagonskih sklonosti, do njihovih relativnih intenziteta u ustrojstvu te odstupanja njihova raz vojnog tijeka.
Zamislite sad da nam je nekako kemijskim pu-tem bilo mogue zadrijeti u taj pogon, poveati ili smanjiti
kvantitetu ve postojeeg libida, ili pojaati jedan nagon na utrb nekog drugog, tada bi to u stvarnom smislu
bila jedna kauzalna terapija, za koju bi naa analiza pruila nunu pred-radnju ispitivanja. No, kao to znate,
o takvom utjecaju na postupke libida za sada nema niti govora; naom psihikom terapijom zadiremo u jedno
drugo mjesto ove povezanosti -ne ba u nama vidljive korijene pojava, no ipak dovoljno uda-ljeno od
simptoma, u jedno mjesto koje nam je postalo pris-tupano kroz vrlo neobine odnose.
Dakle, to to moramo uiniti da bismo kod naeg paci-jenta nesvjesno zamijenili svjesnim? Nekada smo
mislili da to ide posve jednostavno - da je dostatno samo razotkriti to ne-svjesno, i onda mu to i objaviti. Ali,
ve znamo da je to bila kratkovidna zabluda. Naa spoznaja o nesvjesnom nema istu vrijednost kao njegova
spoznaja; kad mu objavimo svoje spoznaje, tada ih on ne stavlja na mjesto nesvjesnog, ve uza nj, i vrlo ih
malo mijenja. To nesvjesno moramo si predoiti vie topiki, moramo ga u njegovu sjeanju potraiti ondje,
gdje je i nastalo zbog potiskivanja. To se potiskivanje treba ukloniti, pa se tek tada moe odvijati mirna
zamjena nesvje-snog svjesnim. No, kako se dokida takvo jedno potiskivanje? Ovdje naa zadaa ulazi u
drugi stupanj. Prvi je bio traganje za potisnutim, a zatim nadvladavanje otpora koji odrava to potiskivanje.

Kako se uklanja otpor? Na slian nain: tako, da ga se ot-krije i objasni pacijentu. Jer, otpor takoer
potjee iz potiski-vanja, istog onog koje pokuavamo razrijeiti, ili iz nekog ko-je se dogodilo ranije. Njega
stvara protuzaposjedanje, to se uzdiglo do potiskivanja odbojne tenje. Dakle, sada radimo isto ono to smo
eljeli uiniti jo na poetku - tumaimo, ra-zotkrivamo i objavljujemo; no, sada to inimo na pravom
mjestu. Protuzaposjedanje ili otpor ne pripada nesvjesnom, ve pripada Ja, a on je na suradnik, pa ak i
onda kada toga nije svjestan. Znamo da se ovdje radi o dvostrukom smislu rijei nesvjesno, s jedne strane
kao o pojavi, a s druge kao o sustavu. To se ini vrlo tekim i nejasnim; no, zar ne, radi se samo o
ponavljanju? Ve smo dugo bili pripremljeni na ovo.
Oekujemo da e ovaj otpor biti naputen, a protuzaposje-danje povueno, kad bolesnikovu Ja naim
tumaenjem omo-guimo njegovo prepoznavanje. A pomou kojih nagonskih sila radimo u takvom jednom
sluaju? Prvo, s nastojanjem sa-mog pacijenta da postane zdrav, to ga je i nagnalo da se pod-vrgne
zajednikom radu s nama, a drugo - uz pomo njegove inteligencije, koju podupiremo naim tumaenjem.
Nema dvojbe da je inteligenciji oboljeloga lake prepoznati otpor i pronai prijevod za ono sto je potisnuto,
ako smo joj dali tome odgovarajue prethodne predodbe. Kad ja vama kaem: : Pogledajte na nebo, vidi se
zrani balon!, tada ete ga vjerojatno mnogo lake pronai, nego ako samo zatraim da pogledate prema
gore i vidite, moete li neto otkriti. Pa i stu-denta koji po prvi put gleda na mikroskop uitelj poduava to
treba vidjeti, inae nee vidjeti uope nita, iako je i prisutno, i vidljivo.
A sad, injenica. Kod znatnog broja oblika nervoznih bolesti - histerije, stanja strepnje, opsesijskih
neuroza - naa se pretpostavka obistinjuje. Ovakvim pronalaenjem potisnu-tog, razotkrivanjem otpora i
tumaenjem potisnutog zaista uspijeva rijeiti zadau, dakle - nadvladati otpore, dokinuti potiskivanje i
nesvjesno pretvoriti u svjesno. Tada se dobiva najjasniji dojam o tome da se u dui pacijenta odvija estoka
bitka oko svakog pojedinog otpora, normalna duevna borba na istom psiholokom tlu izmeu motiva koji i
dalje ele odr-ati protuzaposjedanje, te onih koji su spremni odrei ga se. Oni prvi su stari motivi, koji su
svojedobno i nametnuli po-tiskivanje; ali, meu ovim potonjima nalaze se i novopridoli, koji e - nadajmo
se - razrijeiti sukob u naem smislu. Us-pjelo nam je iznova osvjeiti stari potisnuti sukob, iznova re-viziji
podvrgnuti ondanji, ve rijeen proces. Kao novu grau prvo pridodajemo opomenu - da je ranija odluka
dovela do bolesti, te obeanje, da e mu jedna drugaija poploati put ka ozdravljenju; drugo, prekrasnu
promjenu svih odnosa od vre-mena onog prvog odstupanja. Tada je Ja jo bio slab, infanti-lan, a moda je
imao i razloga da zahtjev libida smatra opas-nou. Danas je on ojaan i iskusan, a osim toga u lijeniku ima
pomonika sa strane. Stoga smijemo oekivati da e osvjeeni sukob dovesti do boljeg ishoda, no to je
potiski-vanje, a - kako je ve reeno - kod histerija, neuroza strepnji i opsesivnih neuroza uspjeh nam
naelno i daje za pravo.
Ali, postoje i drugi oblici bolesti, kod kojih usprkos sli-nosti odnosa na terapeutski postupak nikada ne
donosi us-pjeh. I kod njih se radilo o nekom izvornom sukobu izmeu Ja i libida, koji je doveo do
potiskivanja, pa makar ga se tre-balo topiki i drugaije okarakterizirati; i ovdje je mogue otkriti ona mjesta,
na kojima su se dogaala potiskivanja u ivotu oboljeloga, pa primjenjujemo isti postupak, spremni smo na
ista obeanja, pruamo istu onu pomo izlaui oeki-vane predodbe, a i vremenska razlika izmeu
sadanjosti i onih potiskivanja takoer radi u korist nekog drugaijeg isho-da sukoba. Ali, ipak nam ne
uspijeva dokinuti neki otpor, ili ukloniti neko potiskivanje. Ovi pacijenti - paranoici, me-lankolici, opsjednuti
sa Dementia praecox - ostaju u cjelini nedirnuti, i kao da su cijepljeni protiv psihoanalitike terapi-je. Odakle
bi to moglo dolaziti?
Ne od nedostatka inteligencije; odreena mjera intelektu-alnih sposobnosti naravno da je potrebna kod
naih pacijena-ta, ali ona svakako ne nedostaje, primjerice, onim tako o-troumnim kombiniranjima
paranoika. A ne primjeujemo niti nedostatak drugih nagonskih sila. Na primjer, melankolici imaju svijest o
tome da su bolesni i zbog toga pate u tako ve-likoj mjeri, to se paranoicima ne dogaa, no - nisu zbog toga
nimalo pristupaniji. Ovdje stojimo pred injenicom koju ne razumijemo, i koja nas zato navodi da
posumnjamo, jesmo li mogui uspjeh kod drugih neuroza zaista shvatili u svim nje-govim uvjetovanostima.
Ostanemo li pri bavljenju s naim histericima i opsesij-skim neurotiarima, ubrzo nam ususret nailazi i
jedna druga injenica, na koju se ni na koji nain nismo pripravili. Naime, nakon nekog vremena moramo

primijetiti da se ovi bolesnici poinju prema nama ponaati na posve neobian nain. Vje-rovali smo, da smo
u obzir uzeli sve nagonske sile koje se jav-ljaju prilikom lijeenja, da smo posve racionalizirali situaciju
izmeu nas i pacijenta tako da moe biti pregledna kao neki primjerak rauna, a ipak se ini, da se u nju
uvuklo neto, to nije trebalo biti uraunato. Ta neoekivana novost i sama je mnogolika, pa u za sada
opisati samo njene ee i lake razumljive oblike pojavnosti.
Dakle, primjeujemo da pacijent - koji ne bi trebao traiti nita drugo, osim izlaza iz svojih patnikih
sukoba - razvija naroito zanimanje za samu osobu svog lijenika. Sve to je vezano uz ovu osobu ini se da
mu je znaajnije i od njegovih vlastitih poslovi te da ga odvraa od njegove bolesti. Nakon toga se ophoenje
s njim neko vrijeme odvija vrlo ugodno; on je naroito usluan, gdje god moe - iskazuje svoju zahval-nost,
iskazuje profinjenost i odlike svoga bia, to sami vjero-jatno kod njega ne bismo niti traili. Tada lijenik
stjee povoljno miljenje o pacijentu i zahvaljuje sluajnosti, koja mu je pruila mogunost da pomogne
upravo takvoj jednoj naroito vrijednoj osobi. Ako je lijenik imao prilike poraz govarati s roacima
pacijenta, uivat e sluajui, koliko je ova naklonost obostrana. Jer, pacijent je kod kue neumoran u
pohvalama za lijenika, te mu neprestance pronalazi sve no-ve i nove odlike. On sanjari o vama, slijepo
vam vjeruje; sve to kaete, za njega je kao otkrovenje, govori rodbina. Tu i tamo netko iz tog zbora vidi
otrije, pa iskazuje: Ve je do-sadno koliko on ne govori ni o emu drugome, nego o vama, i uvijek samo
vas ima na usnama.
elimo se ponadati da je lijenik dovoljno skroman, te da ovo uvaavanje svoje osobnosti od strane
pacijenta svodi na ona nadanja koja mu je mogao pruiti, te na proirenje njego-va intelektualnog obzora
zbog iznenaujuih i zadovoljava-juih objava, koje lijeenje donosi sa sobom. Pod ovim uvje-tima analiza
ini i znaajan napredak; pacijent razumije to mu se nagovijeta, zadubljuje se u zadae koje lijeenje postavlja pred njega, obilno je preplavljen graom od sjeanja i pomisli, iznenauje lijenika sigurnou i
tonou svojih tumaenja, tako da ovaj samo moe sa zadovoljstvom ustvrdi-ti koliko spremno bolesnik
prihvaa sve psiholoke novosti koje i kod zdravih, u vanjskom svijetu, obino izazivaju najo-gorenije
protivljenje. Tom dobrom prihvaanju tijekom ana-litikog rada odgovara i jedno objektivno poboljanje
stanja bolesti, priznato od svih strana.
Ali, ne moe uvijek biti lijepo vrijeme. Jednog se dana i natuti. U lijeenju se poinju pojavljivati
tekoe; pacijent tvrdi, da mu vie nita ne pada na pamet. Stjee se najjasniji dojam da njegovo zanimanje
vie nije vezano uz rad, te da la-koumno prelazi preko zadanog propisa - neka iskae ba sve ono, to mu
prelijee mislima, te da pritom ne poputa nikak-vim kritikim zaprekama. On se ponaa kao da je izvan lijeenja, kao da nije sklopio onaj dogovor s lijenikom; oito je obuzet neim, to eli zadrati za sebe. To je
situacija, koja je opasna za lijeenje. Oevidno se stalo pred jednim velikim otporom. Ali, to se to dogodilo?
Kad je ovjek u stanju iznova razjasniti situaciju, tada kao uzrok prepoznaje poremeaj - da je pacijent
na lijenika pre-nio intenzivne njene osjeaje, za koje mu povoda nije dalo ni ponaanje lijenika, a niti
odnos, uspostavljen tijekom lijee-nja. U kakvom se obliku ova njenost izraava i kojim ciljevi-ma stremi,
to naravno ovisi o osobnom odnosu obojice sudi-onika. Radi li se o mladoj djevojci i nekom mlaem
ovjeku, dobivamo dojam jedne normalne zaljubljenosti, i shvaamo da se djevojka zaljubila u jednog
ovjeka s kojim dugo ostaje na-samo, razgovara o intimi, koji joj izlazi ususret s nadmonog poloaja - kao
razumni pomaga, pa emo pritom vjerojatno previdjeti da bi se kod neurotine djevojke prije mogao oekivati poremeaj sposobnosti za ljubav. to se nakon toga osob-ni odnos lijenika i pacijenta vise udaljuje od
ovog pret-postavljenog sluaja, utoliko e nas vie uditi da, usprkos tome, uvijek iznova nailazimo na isti
takav osjeajni odnos. Jo bi i ilo, kad se ini da je neku mladu enu, nesretnu u braku, obuzela ozbiljna
strast prema svome jo slobodnom lijeniku, kad je spremna teiti ak i rastavi braka da bi mu pri-pala, ili
kad u sluaju drutvenih prepreka sama nema nimalo dvojbi za uputanje u tajni ljubavni odnos s njim.
Slino se i inae dogaa, i izvan psihoanalize. Ali, pod ovim se okolno-stima sa uenjem sluaju iskazi od
strane ena i djevojaka, koje objavljuju posve odreen stav prema terapeutskom pro-blemu: one su oduvijek
znale da mogu ozdraviti jedino kroz ljubav, pa su od poetka lijeenja oekivale da e im kroz ovo
saobraanje konano biti poklonjeno ono, to im je ivot do san da uskraivao. Samo su se zbog ove nade
toliko trudile tijekom lijeenja i nadvladavale sve potekoe u iskazivanju. Za sebe emo dodati: i razumjele

tako dobro sve ono, u sto je inae te-ko povjerovati. Ali, takvo nas jedno priznanje iznenauje; od-bacuje
sve nae proraune. Zar moe biti, da smo iz svog ra-una izostavili najvaniju stavku?
I zaista, to dalje odmiemo s iskustvom, utoliko se manje moemo opirati ovom postiujuem
ispravljanju nae znanstvenosti. Prvi put se moda i moglo vjerovati da je ana-litiko lijeenje naletjelo na
poremeaj zbog nekog sluajnog, to jest nenamjernog i neizazvanog dogaaja. Ali, kad se takva njena
vezanost za lijenika ponavlja redovito, ba u svakom novom sluaju, kad izlazi na vidjelo i pod
najnepovoljnijim okolnostima i kod gotovo grotesknih neobinih odnosa - i kod ostarjelih ena, pa i prema
sjedobradom mukarcu, pa i tamo gdje po naoj prosudbi ne postoje nikakve privlanosti, tada moramo
odustati od ideje remetilake sluajnosti, i pri-znati da se radi o jednoj pojavi, koja stoji u najprisnijoj vezi sa
samom sutinom bolesti.
Novu injenicu koju, dakle, nerado priznajemo, nazivamo prijenos. Mislimo pritom na prijenos osjeaja
na lijenika, jer ne vjerujemo da situacija lijeenja moe opravdati raanje ovakvih osjeaja. Nagaamo
prije, da itava ova spremnost osjeaja potjee od neeg drugog, da se pripremala u boles-niku te da se u
prilici analitikog lijeenja samo prenijela na osobu lijenika. Prijenos moe nastupiti kao strastveni zahtjev
za ljubavlju, ili u odmjerenijim oblicima; na mjestu elje da mu postane ljubavnicom, izmeu mlade
djevojke i starijeg mukarca pojavljuje se elja da mu postane kerka ljubimica, ili se libidne tenje mogu
ublaiti kroz prijedlog nerazdvoj-nog, ali idealnog i bestjelesnog prijateljstva. Neke ene dobro znaju kako
sublimirati prijenos i oblikovati ga tako dugo, dok ne zadobije neku vrstu sposobnosti postojanja; druge ga
mo-raju izraziti u svom sirovom, izvornom, i uglavnom nemogu-em obliku. Ali, u osnovi je to uvijek isto, i
nikada se ne moe previdjeti podrijetlo iz istog izvora. Prije no to se upitamo gdje elimo smjestiti ovu novu
injenicu prijenosa, eljeli bismo upotpuniti njegov opis. A kako je to onda kod mukih pacijenata? Tu bi se
ipak smjelo nadati da se izbjegava opte-reujue mijeanje razlike u spolovima i spolna privlanost.
Pa, odgovor mora glasiti, da prijenos nije mnogo drugaiji, no to je enski. Ista povezanost s lijenikom,
isto precijenjiva-nje njegovih osobina, slino podilaenje njegovim interesima, ista ljubomora protiv sviju
koji su mu bliski u ivotu. Subli-mirani oblici prijenosa su izmeu mukarca i mukarca ei, ali izravni
seksualni zahtjevi rjei u onoj mjeri, u kojoj se manifestna homoseksualnost povlai pred drugim primjenama ove nagonske komponente. Kod svojih mukih pacijena-ta, lijenik ee no kod ena promatra i jedan
oblik pojav-ljivanja prijenosa, za koji se ini, da se protivi svemu upravo opisanom, a to je neprijateljski ili
negativni prijenos.
Razjasnimo prije svega, da prijenos nastaje u pacijentu od samog poetka, te da neko vrijeme predstavlja
najjau nagon-sku polugu u radu. On se nimalo ne osjea, pa se o njemu niti ne treba voditi briga tako dugo,
dok djeluje u korist zajed-nikog rada na analizi. No, kad se preobrazi u otpor, tada mu se mora pokloniti
pozornost i priznati, da je odnos prema lije-enju izmijenio zbog dvije razliite i suprotstavljene okolnos-ti;
prvo, kad je kao njena sklonost postao toliko snaan i tako jasno razotkrio obiljeja svog podrijetla iz
seksualnih potreba da mora izazvati unutarnji otpor prema sebi, i drugo, kad se sastoji iz neprijateljskih,
umjesto od njenih osjeaja. Nepri-jateljski osjeaji u pravilu na vidjelo izbijaju kasnije od njer' nih, javljaju
se tek iza njih; u njihovu istovremenom postoja-nju dobro se odraava ambivalentnost osjeaja, koja
uglavnom vlada naim intimnim odnosima s drugim ljudima. Neprija-' teljski osjeaji znae osjeajno
povezivanje isto kao i oni nje-' ni, jednako kao to prkos izraava istu ovisnost kao i poslu-nost, iako sa
suprotnim predznakom. Da i neprijateljski osje-aji protiv lijenika zasluuju naziv prijenos nema za nas
nimalo dvojbe, jer situacija lijeenja zasigurno takoer ne dar' je povoda za njihovo nastajanje; tako nam
nunost obuhvaanja negativnog prijenosa potvruje da nismo zalutali u ocjeni pozitivnog ili njenog
prijenosa.
Odakle potjee prijenos, koje nam potekoe ini, kako ih savladavamo i kakvu korist konano iz njega
izvlaimo, to se treba opseno obraditi u tehnikom upuivanju u analizu, dok to danas trebam samo
dodirnuti. Iskljueno je da popustimo zahtjevima pacijenta, proizalim iz prijenosa, no bilo bi ne-razumno
odbiti ga neprijateljski, ili ak i razljueno; prijenos nadvladavamo tako, da bolesniku dokazujemo kako
njegovi osjeaji ne potjeu iz trenutne situacije, te da nisu usmjereni na osobu lijenika, ve da samo

ponavljaju ono, to mu se -bolesniku - i ranije dogaalo. Na taj ga nain primoravamo da svoje ponavljanje
preobrazi u sjeanje. Tada prijenos postaje najbolje orue lijeenja - pa bio on njean ili neprijateljski, i iako
se inilo da mu u svakom sluaju predstavlja najsnaniju prijetnju, jer se uz njegovu pomo mogu otvoriti i
najzatvoreniji pretinci duevnoga ivota. Ali, elim vam rei nekoliko rijei da bih vas oslobodio
zaprepatenja zbog na-stupa ove neoekivane pojave. Ipak ne elimo zaboraviti da bolest pacijenta kojega
preuzimamo na analizu nije neto zavreno, ukrueno, ve i dalje izrasta i nastavlja svoj razvi-tak, kao da je
ivo bie. Poetak lijeenja ne okonava taj razvitak, ali kad lijeenje jednom ovlada bolesnikom, ispostavlja
se, da se cjelokupna nova proizvodnja bolesti u-smjerava na jedno jedino mjesto, naime - na odnos prema
lije-niku. Tako se prijenos moe usporediti sa slojem kambije izmeu debla i kore jednog drveta, zbog ije
proizvodnje novog tkiva i dolazi do odebljavanja debla. Tek kad se prijenos uzvine do tog znaenja, poinje
se povlaiti rad na sjeanjima obolje-log. Jer, tada nije netono rei da se vie ne bavimo nekom rani-jom
boleu pacijenta, ve novonastalom i preoblikovanom neurozom koja je zamijenila onu prvu. Novo
izlaganje stare bolesti slijedilo se od samog poetka, gledalo se kako nastaje i raste, i u njoj se posebno dobro
snalazi, jer se ovjek u njoj sam nalazi kao objekt u njenom sreditu. Svi simptomi bo-lesnika napustili su
svoje izvorno znaenje i podesili se na novi smisao koji je u vezi s prijenosom. Ili, preostali su samo oni
simptomi, kojima je takva jedna preobrazba mogla usp-jeti. Ali, nadvladavanje ove nove, umjetne neuroze,
podudara se s rjeavanjem bolesti koja je i dovela do lijeenja, s rjeava-njem nae terapeutske zadae.
ovjek, koji je u odnosu s lijenikom postao normalan i osloboen djelovanja potisnutih nagonskih pobuda,
takav ostaje i u svom osobnom ivotu, pa i kad se lijenik iz njega iskljui.
Takvo iznimno, gotovo sredinje znaenje za lijeenje ima prijenos kod histerija, histerija strepnje i
opsesivnih neu-roza, koje su stoga s pravom obuhvaene nazivom neuroze prijenosa. Tko je iz analitikog
rada stekao potpun dojam o injenici prijenosa, vie ne moe dvojiti o tome koje su vrste potisnuti osjeaji,
koji svoj izraz pronalaze kroz simptome tih neuroza, pa ne zahtijeva nikakav snaniji dokaz za njihovu
libidnu prirodu. Smijemo rei da se nae uvjerenje o znaenju simptoma kao libidnog zamjenskog
zadovoljenja konano po-sve uvrstilo tek uvrtavanjem prijenosa.
No, sad imamo sve razloge da poboljamo nae ranije di-namiko shvaanje postupka ozdravljenja, te
ga dovedemo u suglasnost s ovom novom spoznajom. Kad bolesnik vodi nor malan sukob s otporima koje
smo mu tijekom analize razot-krili, tada mu je potreban snaan poticaj koji utjee na ishod u smislu u
kojemu mi to elimo, i dovodi ga do ozdravljenja. Inae bi se moglo dogoditi da se odlui za ponavljanje
ranijeg ishoda, te da ono sto je ve dospjelo do svijesti iznova otklie u potiskivanje. Naglasak u toj borbi
tada ne daje njegova intelektualna spoznaja, koja nije dostatno jaka, a niti dosta slobodna za takvu djelatnost,
ve jedino njegov odnos prema lijeniku. Ako je njegov prijenos pozitivnog predznaka, tada on obavija
lijenika autoritetom, povjerenjem u njegova objanjenja i shvaanja. Bez ovakvog prijenosa, ili ako je negativan, on gotovo da ne bi dopustio da se uju ni lijenik, a niti njegovi argumenti. Pritom povjerenje
ponavlja svoju vla-stitu povijest postanka; ono je izdanak ljubavi, i u poetku mu nisu trebali argumenti. Tek
kasnije im daje toliko prostora, da ih uzima u ispitivako razmatranje kad mu ih iznosi neka, njemu draga
osoba. Bez ovakve potpore argumenti nisu vri-jedili, a kod veine ljudi u ivotu niti ne vrijede bilo to.
Dakle, ovjek je openito i s intelektualne strane pristupaan samo onoliko, koliko je sposoban za libidno
zaposjedanje objekata, pa imamo dobar razlog da u stupnju njegova narciz ma prepoznamo zapreku i
pribojavamo se za mogunosti utje-canja na njega, pa makar i najboljom analitikom tehnikom.
Sposobnost da se libidna zaposjedanja objekta usmjere i na osobe, mora se pripisati i svim normalnim
ljudima. Sklo-nost prijenosu kod spomenutih neurotiara samo je jedan iz-niman porast ove ope
sposobnosti. No, ipak bi bilo neobino da jedna ljudska osobina takve rasprostranjenosti i znaaja nije nikada
do sada bila zamijeena i ocijenjena. To se zaista i dogodilo. Bernheim je uenje o hipnotikim pojavama
svo-jim otrim pogledom zasnovao na stavu, da se svim ljudima moe na neki nain neto sugerirati, da su
sugestibilni. Njegova sugestibilnost nije nita drugo, nego - sklonost prije nosu, samo poneto ue
shvaena, tako da se u njoj nije nalo prostora i za negativni prijenos. Ali Bernheim nikada nije mogao rei
to je zapravo sugestija, i kako do nje dolazi. Za njega je ona bila temeljna injenica za ije podrijetlo nije
mogao navesti nikakva dokaza. Nije prepoznao ovisnost su-gestibilnosti o seksualnosti, o djelovanju

libida. I nama mora biti jasno da smo u naoj tehnici od hipnoze odustali samo zato, da bismo iznova otkrili
sugestiju u obliku prijenosa.
Ali, sad se zaustavljam, i rije preputam vama. Jer, pri-mjeujem da se kod vas uzdie jedan tako
snaan prigovor, da bi vam mogao oduzeti sposobnost sluanja, kad mu ne bismo dali da doe do rijei:
Dakle, vi ste konano priznali da ra-dite uz pomo sugestije, kao i hipnotiari. To smo ve odavno i mislili.
Ali emu tada zaobilaenja preko sjeanja na pro-lost, razotkrivanja nesvjesnog, tumaenja i povratna
prevo-enja odstupanja, ogromno troenje truda, vremena i novca, ako je jedino to je djelotvorno, ipak sugestija? Zato onda ne sugerirate izravno u vezi simptoma kao to to ine drugi poteni hipnotiari? I
nadalje, elite li se sad ispriati da ste na toj zaobilaznici kojom idete dospjeli do brojnih znaajnih psiholokih otkria, koja se pri izravnoj sugestiji prikrivaju - tko sad stoji iza sigurnosti tih vaih otkria? Nisu
li i ona takoer rezultat sugestije, naime nenamjerne; ne moete li tada i na tom podruju primorati
oboljeloga na ono to elite, i to se vama ini ispravnim?
To to mi predbacujete nevjerojatno je zanimljivo, i na to se mora odgovoriti. No, to vie ne mogu
danas, nedostaje nam vremena. Dakle, sljedei put. Vidjet ete, odgovorit u vam. Za danas jo moram
zapoeto dovesti do kraja. Obeao sam vam uz pomo injenice prijenosa pojasniti, zbog ega nai
terapeutski napori nemaju uspjeha kod narcistikih neuroza.
To mogu uiniti s malo rijei, pa ete vidjeti kako se za-gonetka jednostavno rjeava, i kako se sve
dobro uklapa. Pro-matranje pokazuje, da oboljeli od narcistinih neuroza nema-ju sposobnosti prijenosa ili
imaju samo njene nedovoljne ostatke. Oni odbijaju lijenika - ne svojim neprijateljstvom, ve svojom
ravnodunou. Stoga on niti ne moe djelovati na njih; sve to kae - ostavlja ih hladnima, ne ostavlja na
njih nikakav dojam, pa se stoga kod njih ne moe ostvariti meha-nizam izljeenja, obnavljanje patogenog
sukoba i prevlada-vanje otpora potiskivanja, koji nameemo ostalima. Oni osta-ju takvi, kakvi jesu. Oni su
ve esto na vlastiti nain podu-zimali pokuaje oporavka, no to je vodilo do patolokih isho-da; tu ne
moemo izmijeniti nita.
Pretpostavljali smo na temelju naih klinikih dojmova o ovim bolesnicima, da je kod njih naputeno
zaposjedanje objekta, te da se objektni libido preobrazio u Ja-libido. Na te-melju ove osobine razdvojili smo
ih od prve grupe neuroticara (histerija, neuroza strepnje i opsesijska neuroza). Njihovo po-naanje kod
terapeutskog pokuaja potvruje ovu slutnju. Oni ne pokazuju nikakav prijenos, pa su stoga nepristupani
naim nastojanjima - mi ih ne moemo izlijeiti.

XXVIII. predavanje ANALITIKA

TERAPIJA

Moje dame i gospodo! Vi znate, o emu emo danas govoriti. Pitali ste me, zato se u psihoanalitikim
terapijama ne po-sluimo izravno sugestijom, kad ve priznajemo da je na ut-jecaj znaajno vezan uz
prijenos, to jest, da se zasniva na su-gestiji, pa ste tome pridruili i dvojbu - moemo li kod takve prevlasti
sugestije jo uope stati iza objektivnosti naih psi-holokih otkria. Obeao sam vam dati opsean odgovor.
Izravna sugestija, to je sugestija usmjerena protiv izraa-vanja simptoma, borba izmeu vaeg autoriteta
i motiva bo-lesti. Pritom se ne starate mnogo o tim motivima, ve od bo-lesnika zahtijevate samo da potisne
njihovo izraavanje kroz simptome. Tada niti nema neke naelne razlike u tome jeste li, ili niste, oboljelog
uveli u hipnozu. Bernheim je opet njemu svojstvenom otrinom ustvrdio, da je sugestija ono sutinsko u
pojavnostima hipnotizma, te da je ve i sama hipnoza rezul-tat sugestije, jedno sugerirano stanje, pa se s
velikim arom bavio sugestijom u budnom stanju koja moe dati isto ono, to i sugestija u hipnozi.
to biste onda eljeli prvo uti o tom pitanju - iskaze is-kustva, ili teoretska razmatranja?

Zaponimo s onim prvim. Bio sam Bernheimov uenik; 1889. godine sam ga potraio u Nancyju, i
preveo njegovu knjigu o sugestiji na njemaki jezik. Godinama sam se bavio hipnotikim lijeenjem - prvo
sugestijama zabrane, a kasnije to upotpunjavao Breuerovim ispitivanjem pacijenata. Dakle, smijem govoriti
o uspjesima hipnotike ili sugestivne terapije zahvaljujui dobrom iskustvu. Ako idealna terapija prema
staroj lijenikoj uzreici mora biti brza, pouzdana i ugodna za bolesnika, tada je Bernheimova metoda
ispunjavala barem dva od ovih zahtjeva. Izvodila se mnogo bre, to jest - neizre-civo bre no analitika, a
bolesniku nije donosila ni muka, ni potekoa. Lijeniku bi ak tijekom vremena postala i mo-notonom; u
svakom sluaju, na isti nain, istim obredom za-branjivati postojanje najrazliitijih simptoma, ne mogavi
pri-tom shvatiti njihov smisao i znaenje. Bio je to nadniarski posao, nikakva znanstvena djelatnost, a
podsjeala me na magiju, zazivanje duhova i hokus-pokus; no, to nije dolazilo u obzir protiv interesa
bolesnika. Ali, nedostajao je trei zaht-jev; ovaj postupak nije bio pouzdan ni u kojem smjeru. Kod jednoga
bi se dao primijeniti, kod drugoga ne; kod jednog bi se postiglo mnogo, kod drugog vrlo malo, a nikada se
nije znalo - zato. No, straniji je od ove hirovitosti postupka bio nedostatak trajnosti uspjeha. Nakon nekog
bi vremena, kad bi se bolesnik iznova javio, stara patnja opet bila tu, ili bi se zamijenila nekom novom.
Moglo se iznova hipnotizirati. U pozadini je stajala opomena koju je izreklo iskustvo, da se bolesnik ne
moe podvrgavati estom ponavljanju hipnoze radi ostvarenja svoje samostalnosti, a i da bi se naviknuo na
ovu terapiju kao na neki narkotik. Treba priznati, ponekad bi i uspjelo tono prema elji; nakon nekoliko
nastojanja, imao se potpun i trajan uspjeh. No, okolnosti tog povoljnog ishoda ostajale bi nepoznate. Jednom
mi se dogodilo da se jedno teko stanje, koje sam nakon kratke obrade hipnozom posve uklonio - iznova
vratilo neizmijenjeno, nakon to se bolesni-ca naljutila na mene, iako tome nisam niim doprinio; nakon
pomirenja sam ga iznova doveo do nestanka, i to daleko temljitije; pa ipak, iznova se vratilo nakon to se ona
po drugi put otuila od mene. Drugi put sam doivio da me jedna bolesnica, kojoj sam nekoliko puta
pomogao hipnozom u ner voznim stanjima, tijekom obrade naroito tvrdokornog sluaja odjednom obgrlila rukama oko vrata. To je ipak pri-moravalo da se ovjek pozabavi pitanjem o prirodi i podrijetlu svog
sugestivnog autoriteta, htio on to ili ne.
Toliko o iskustvima. Ona nam pokazuju, da se odustaja-njem od izravne sugestije nije napustilo nita nenadoknadivo.
No, dopustite da na ovo nadoveem nekoliko razmatranja. Obavljanje hipnotike terapije i pacijentu i
lijeniku pred-stavlja samo jedan neznatni radni napor. Ova je terapija u naj-ljepem skladu s jednom
ocjenom neuroza, kojoj se jo uvijek priklanja najvei broj lijenika. Lijenik kae nervoznome: Vama
nita ne nedostaje, to je samo nervno, pa s nekoliko rijei mogu za nekoliko minuta otkloniti vae
potekoe. Ali, opire se naoj energetskoj spoznaji, da bi se malim napreza-njem snaga mogao pomaknuti
velik teret, pa i ako ga se zahva-ti izravno - podesnim napravama, i bez pomoi sa strane. Ukoliko su odnosi
usporedivi, i iskustvo nas ui da takva vje tina ne uspijeva kod neuroza. Ali, ja znam da taj argument nije
nesavladiv; postoje i oslobaanja.
U svjetlu spoznaje koju smo stekli iz psihoanalize, razliku izmeu hipnotike i psihoanalitike sugestije
moemo opisati na sljedei nain: hipnotika terapija traga za neim u duev-nom ivotu to e prikriti i
oviti, a analitika za neim, to e ukloniti i udaljiti. Prva radi kao kozmetika, posljednja kao k-rurgija. Prva
koristi sugestiju da bi simptome zabranila, poja-ava potiskivanja, no inae sve ostale procese, koji su doveli
do simptoma, ostavlja neizmijenjenima. Analitika terapija za-dire dalje prema korijenima, k sukobima iz
kojih su simptomi i proizali, a sugestijom se slui da bi izmijenila ishod tih sukoba. Hipnotika terapija
ostavlja pacijenta nedjelotvornim i neizmijenjenim, ali zato isto tako i neotpornim na bilo koji novi povod za
oboljenje. Naprotiv, analitiko lijeenje nalae i lijeniku, a i oboljelom teak rad, koji se koristi za uklanja -'
nje unutarnjih otpora. Nadvladavanjem tih otpora duevni ivot bolesnika trajno se mijenja, podie na jednu
viu razinu razvitka i ostaje zatien protiv novih mogunosti oboljenja. Taj rad na prevladavanju sutinski je
uinak analitikog lije-enja, mora ga obaviti sam bolesnik, a lijenik mu to omogu-ava podravanjem u
smislu jedne odgojno djelujue sugesti-je. Stoga se s pravom i reklo, da je psihoanalitiko lijeenje neka
vrsta naknadnog odgoja.

Nadam se da sam vam sada razjasnio u emu se razlikuje na nain terapeutske primjene sugestije od
naina, koji je kod hipnotike terapije jedini mogu. Zbog svoenja sugestije na prijenos, takoer razumijete
i hirovitost koja nam je upala u oi kod hipnotike terapije, dok se analitika moe proraunati sve do svojih
granica. Kod primjene hipnoze ovisimo o stanju sposobnosti prijenosa bolesnika, i ne moemo pritom
izvriti bilo kakav utjecaj na samo to stanje. Prijenos onoga koji se hip-notizira moe biti negativan, ili kakav
je najee - ambivalen-tan, on se posebnim stavovima moe zatititi od svog prijenosa, a da mi o tome ne
saznajemo nita. U psihoanalizi radimo na samom prijenosu, rjeavamo ono to mu se suprotstavlja, podeavamo instrument kojim elimo djelovati. Tako nam postaje moguim da iz moi sugestije izvuemo jednu
posve drugu ko-rist; ona nam dospijeva u ake; bolesnik si ne sugerira sam sve to mu je po volji, ve mi
usmjeravamo njegovu sugestiju, uko-liko je on uope dostupan njenom utjecaju.
Sad ete rei - svejedno da li pokretaku snagu nae ana-lize nazivamo prijenosom ili sugestijom, ipak
postoji opasnost da utjecanje na pacijenta uini dvojbenom objektivnu sigurnost naih nalaza. Ono to ini
dobro terapiji, istraiva-nju donosi tete. To je prigovor, koji se najee podie pro-tiv psihoanalize, pa se
mora priznati da se ipak ne moe odbaciti kao nerazuman, iako nije i toan. No, kada bi bio opravdan, tada
psihoanaliza ne bi ipak bila nita drugo, ve jedna naroito dobro prikrivena, naroito djelotvorna vrsta
sugestivnog lijeenja, pa bismo sve njene tvrdnje o utjecajima na ivot, psihikoj dinamici, nesvjesnom smjeli uzeti olako. Tako misle i protivnici; oni smatraju da smo uvjerili bolesnike, i to naroito u sve ono
to se odnosi na znaaj sek-sualnih doivljaja, ako ve ne i u njih same, nakon to su nam se u vlastitoj
pokvarenoj mati oblikovale ovakve fantazme. Pobijanje ovih zamjerki uspijeva lake pozivanjem na iskustvo, negoli uz pomo teorije. Onaj tko je i sam obavljao psi-hoanalize mogao se nebrojeno puta uvjeriti, da je
nemogue bolesniku sugerirati na taj nain. Naravno, nema potekoa u tome da ga se pretvori u sljedbenika
neke odreene teorije, te tako dopusti da sudjeluje u nekoj moguoj zabludi lijenika, pritom se on ponaa
kao netko drugi, kao uenik, ali time se utjecalo samo na njegovu inteligenciju, a ne i na njegovu bolest.
Rjeenje njegovih sukoba i prevladavanje njegovih otpora ipak uspijeva jedino ako mu se zadaju one
oekivane predodbe, koje su u skladu sa stvarnou u njemu. Sve sto je bilo netono u pretpostavkama
lijenika, tijekom analize otpada, mora se povui i zamijeniti onim to je tonije. Bri-ljivom tehnikom
pokuava se sprijeiti nastajanje privre-menih uspjeha sugestije; no, takoer je nezamislivo zado-voljiti se
ovim prvim uspjesima, kad bi do njih i dolo. Ana-liza se ne smatra okonanom sve dok nisu razjanjene sve
nejasnoe sluaja, ispunjene sve praznine sjeanja i pro-naene okolnosti potiskivanja. Na uspjehe koji se
pojavljuju isuvie rano prije se gleda kao na prepreke, negoli kao na napredovanje analitikog rada, a ti se
uspjesi opet unitavaju dok se uvijek iznova razlae prijenos, na kojem se oni teme-lje. U osnovi je upravo
ova posljednja crta ono, to analitiko lijeenje razlikuje od isto sugestivnog, te to analitike rezul-tate
oslobaa sumnje da su sugestivni uspjesi. Kod svakog drugog sugestivnog lijeenja prijenos se briljivo uva
i os-tavlja nedirnutim; kod analitikog je upravo on sam predmet lijeenja, i razlae se na svaki od svojih
oblika pojavnosti. Na kraju jednog analitikog lijeenja, sam prijenos mora biti uklonjen; kad se sada uspjeh
pojavi i odri, on vie ne poiva na sugestiji, ve na uinku nadvladavani a unutarnjih otpora, ostvarenom uz
njenu pomo, na postignutoj unutarnjoj pro-mjeni u samom bolesniku.
Protiv nastajanja pojedinanih sugestija sigurno djeluje i to, da se tijekom lijeenja neprestano moramo
boriti s otpori-ma, koji se znaju pretvoriti u negativne (neprijateljske) pri-jenose. Takoer neemo izostaviti
niti pozivanje na to, da nam je velik broj pojedinih dogaaja analize, koje bi se inae mog-lo osumnjiiti da
su proizvodi sugestije, bio potvren i s dru-ge, i to besprijekorne strane. Nai jamci su u ovom sluaju
-dementni i paranoici, koji su, naravno, daleko od svake sum-nje o mogunosti sugestivnog utjecanja. Ono,
to nam ovi bo-lesnici priaju o prijevodima simbola i fantazmi koji su kod njih doprli do svijesti, vjerno se
podudara s rezultatima naih istraivanja o nesvjesnom u neurozama prijenosa, te tako osnauje objektivnu
tonost naih tako esto sumnjienih tu-maenja. Vjerujem da neete pogrijeiti poklonite li ovim tokama
analize svoje povjerenje.
Sad elimo upotpuniti nae predoavanje mehanizma ozdravljenja tako, da ga zaodjenemo u formule
teorije libida. Neurotiar je nesposoban za uivanje, a i za djelovanje; ono prvo zato, jer njegov libido nije

usmjeren niti na koji stvarni objekt, a ono drugo stoga, to on mora upotrijebiti jako mnogo svoje preostale
energije da bi odrao libido u potiski-vanju i obranio se od njegovog napada. On bi bio zdrav, kad bi sukob
izmeu njegova Ja i libida dospio do svog kraja, te kad bi njegovo Ja iznova zapoelo raspolagati svojim
libidom. Dakle, terapeutska se zadaa sastoji u tome, da se libido oslobodi svojih trenutnih veza koje su
izmakle nadzoru Ja, te da se ponovo stavi u slubu Ja. A gdje se nalazi libido neurotiara? Lako ga je
pronai; on je vezan uz simptome, koji mu osiguravaju trenutno jedino mogue zamjensko zado-voljenje.
Mora se postati gospodarom simptoma, razrijeiti ih, dakle - upravo ono, to i bolesnik trai od nas. Za
rjeavanje simptoma bit e potrebno vratiti se sve do njihova nastajanja, obnoviti sukob iz kojega su proizali
te ga ovaj put uz pomo njegovih nagonskih sila, koje mu svojedobo nisu bile na raspolaganju, usmjeriti k
drugaijem ishodu. Ova revizija procesa potiskivanja moe se izvesti samo djelomino na tragovima sjeanja
onih dogaaja koji su i doveli do potiski-vanja. Odluujui dio rada odvija se, kada se u odnosu prema
lijeniku kroz prijenos postie novo izlaganje starog suko-ba, u kojem bi bolesnik elio postupiti onako
kako je to svo-jedobno i uinio, ali ga se mobiliziranjem svih njegovih ras-poloivih duevnih snaga
primorava na neko drugaije rjee-nje. Dakle, prijenos je bojno polje na kojemu se moraju oku-ati sve
meusobno zavaene strane.
Sav libido i sva nevoljkost prema njemu sabiru se u taj je-dan odnos prema lijeniku; pritom je
neizbjeno, da se simp-tomi liavaju libida. Na mjesto pacijentove bolesti stupa umjetno stvoreni prijenos,
bolest prijenosa, a na mjesto razno-vrsnih nestvarnih libido-objekata opet jedan izmiljeni objekt lijenikove
osobe. Ali, nova se bitka oko ovog objekta odvija uz pomo lijenike sugestije i podie na najvii psihiki
stu-panj, pa protjee kao normalan duevni sukob. Izbjegavanjem ponovnog potiskivanja okonava se i
otuenost izmeu Ja i libida, te se opet uspostavlja duevno jedinstvo osobe. Kad se libido iznova oslobodi
lijenikove osobe kao privremenog objekta, ne moe se vie vratiti svojim ranijim objektima, ve se stavlja
na raspolaganje svome Ja. Snage, protiv kojih se tre-balo boriti tijekom ovog terapeutskog rada, s jedne su
strane - nesklonost Ja prema odreenim usmjerenjima libida, to se izrazilo kao sklonost potiskivanju, te s
druge - ilavost ili lje pljivost libida, koji nerado naputa jednom zaposjednute objekte.
Terapeutski rad razlae se, dakle, u dva stupnja; u prvom se sav libido sa simptoma potiskuje u prijenos i
tamo gomila, a u drugom se vodi bitka oko ovog novog objekta, i libido ga se oslobaa. Promjena,
odluujua za dobar ishod, jeste -iskljuivanje potiskivanja kod ovog obnovljenog sukoba, tako da se libido
vie ne moe bijegom u nesvjesno iznova oteti svome Ja. To je omogueno promjenom samoga Ja, koja se
dogaa pod utjecajem sugestije lijenika. Ja narasta nautrb nesvjesnog zbog rada na tumaenju, kojim se
nesvjesno pre-tvara u svjesno; zahvaljujui podukama, on postaje pomirljiv prema svom libidu i sklon tome,
da mu dopusti neko zado-voljenje, a mogunost - da jedan njegov dio razrijei i kroz sublimiranje - smanjuje
njegovo strahovanje od zahtjeva libi-da. to se bolje dogaaji tijekom lijeenja podudaraju s ovim idealnim
opisom, utoliko je vei uspjeh psihoanalitike tera-pije. On svoje granice nalazi u nedostatku pokretljivosti
libi-da, koji se moe opirati naputanju svojih objekata, te u tvr dokornosti narcizma koji ne doputa, da
objektni prijenos nadraste neku odreenu granicu. Moda daljnje svjetlo na dinamiku procesa ozdravljenja
moe baciti i napomena, da itav libido koji se oteo vladavini Ja zahvaamo tako, to pri-jenosom jedan
njegov dio privlaimo - na same sebe.
Nije neumjesna niti opomena da, dok traje bolest, ne smi-jemo izvlaiti nikakav izravan zakljuak o
smjetaju libida iz podjela libida, do kojih dolazi tijekom lijeenja i radi njega. Pretpostavimo da nam je
sretno uspjelo rijeiti sluaj stvara-njem i oslobaanjem jednog jakog prijenosa s oca na lije-nika; tada bi
bio pogrean zakljuak, da je bolesnik ranije patio od takve jedne nesvjesne povezanosti svog libida s ocem.
Prijenos oca samo je bojno polje, na kojemu nadvlada-vamo libido; a libido oboljelog bio je s drugih
poloaja usmje-ren k njemu. To se bojno polje ne mora nuno podudarati s jednom od najvanijih
obrambenih utvrda neprijatelja. Obra-na neprijateljskog glavnog grada ne mora se odvijati upravo pred
samim njegovim vratima. Tek nakon to se prijenos opet razrijei, u mislima se moe rekonstruirati dioba
libida koja je postojala tijekom trajanja bolesti.
Sa stanovita teorije libida moemo sad rei jo i posljed-nju rije o snu. Snovi neurotiara, isto kao i
njihove omake, njihove slobodne pomisli, slue nam za to da se pogodi smi-sao simptoma i razotkrije

smjetaj libida. Oni nam u obliku ispunjenja elja pokazuju koje su pobude elja potisnute, i na koje se
objekte vezao libido izbjegavi vladavini svoga Ja. Stoga u psihoanalitikom lijeenju tumaenje snova igra
veliku ulogu, a u nekim sluajevima dugo vremena ostaje i najvanije sredstvo rada. Mi znamo da stanje
spavanja ve samo po sebi dovodi do odreenog poputanja potiskivanja. Ovim smanjenjem pritiska koji lei
na njemu, postaje mogue da si potisnuti osjeaj u snu pribavi mnogo jasniji izraz, no to ga simptom moe
pruiti tijekom dana. Prouavanje sna po-staje tako najpogodniji pristup spoznaji o potisnutom nesvje-snom,
a njemu pripada i libido koji se oteo svome Ja.
Ali, snovi neurotiara nisu niti u jednoj znaajnoj toki imalo drugaiji od snova normalnih; moda se
od njih ak uope niti ne mogu razlikovati. Bilo bi besmisleno objanja-vati snove nervoznih na neki nain,
koji ne bi vaio i za snove normalnih. Dakle, morali bismo rei da razlika izmeu neu-roze i zdravlja vrijedi
samo tijekom dana, i ne nastavlja se u ivotu snova. Stoga smo primorani odreeni broj pretpostav-ki, koje
se kod neurotiara dogaaju kao posljedica po-vezanosti izmeu njegovih snova i njegovih simptoma, prenijeti i na zdrave ljude. Mi ne moemo opovrgavati da i zdrava osoba posjeduje u svom duevnom ivotu ono
jedino, to joj omoguava tvorbu snova i simptomsku tvorbu, pa moramo izvui zakljuak da je i ona izvrila
potiskivanja, da se podvr gava troenju kako bi ih zadrala, da je i njen sustav nes-vjesnog protjerao i
prikriva energijom zaposjednute osjeaje, te da se i jedan dio njena libida oteo raspolaganju njenog Ja.
Dakle, i zdrava je osoba zapravo neurotiar, no ini se da je san jedini simptom koji je ona sposobna
oblikovati. Podvrgne li ovjek svoj budan ivot otrijem ispitivanju, naravno da otkriva - to se protivi ovom
prividu - da je taj njegov navod-no zdrav ivot proet velikim brojem neznatnih, praktino beznaajnih
simptomskih tvorbi.
Razlika izmeu nervoznih zdravih osoba i neurotinih ograniava se, dakle - na praktino, a odreuje se
prema rezultatu - j e li toj osobi preostala dostatna mjera sposobnos-ti za uivanje i djelovanje. Ona se
vjerojatno svodi na relati-van odnos izmeu izmeu koliine jo slobodnih energija i koliine energija koje
su jo vezane uz potiskivanje, pa je kvantitativne, a ne kvalitativne vrste. Ne moram vas opomi-njati na to, da
je ovaj stav uvjerenosti u naelnu izljeivost neuroza teoretski opravdan, iako su zasnovane na ustroj-stvenoj
sklonosti.
Toliko se iz injenice istovjetnosti snova kod zdravih i ne-urotiara smije zakljuiti o osobini zdravlja.
Ali, za sam san proizlazi daljnja posljedica - da ga ne smijemo izdvajati iz njegove povezanosti s
neurotinim simptomima, da ne smije-mo vjerovati kako je njegova sutina iscrpljena kroz formulu
prevoenja misli u neki arhaian oblik izraavanja, te da mo-ramo pretpostaviti kako nam on pokazuje
stvarno postojei smjetaj libida i zaposjedanje objekata.
Sad smo ve skoro stigli do kraja. Moda ste razoarani to sam vam u dijelu o psihoanalitikoj terapiji
priao samo teoretski, a ne i o uvjetima pod kojima se lijeenje obavlja, ili o uspjesima koje ono postie. Ali,
izostavljam oboje. Prvo zato, jer vam ne mislim davati praktian uvod za bavljenje psihoanalizom, a drugo
zato, jer me od toga zadravaju vie-struki motivi. Jo sam na poetku naih rasprava naglasio, da pod
povoljnim uvjetima postiemo uspjehe u lijeenju koji nimalo ne zaostaju za onima najljepima na podruju
interne terapije, a mogu ak dodati, da se niti ne bi mogli postii nekim drugim postupkom. Kada bih rekao
vie, doao bih pod sumnju da elim nadglasati one, koji nas sve glasnije nipo-datavaju. Protiv
psihoanalitiara je vie puta, pa i na otvore-nim kongresima izgovorena prijetnja od strane lijenikih
kolega, da e se prikupljanjem analitikih neuspjeha i tet nosti ove metode lijeenja otvoriti oi
bolesnicima koji pate, kako bi uvidjeli njenu bezvrijednost. Ali, takvo jedno priku-pljanje, bez obzira na
neprijateljsku i denuncijatorsku narav ovih mjera, ne bi bilo podesno da omogui ispravnu ocjenu
terapeutske djelotvornosti analize. Analitika terapija je mla-da, kao to znate; trebalo je mnogo vremena za
utvrivanje tehnike, a i to se moglo dogaati jedino tijekom rada i pod utjecajem sve veeg iskustva. Zbog
potekoa u obuavanju, lijeniki poetnik je u psihoanalizi upuen na svoju vlastitu sposobnost da se dalje
usavrava u mnogo veoj mjeri od ne-kog drugog specijaliste, pa uspjesi njegovih prvih godina rada nikada
nee dopustiti ocjenjivanje uinkovitosti analitike terapije.
Mnogi pokuaji lijeenja u poecima analize nisu uspije-vali, jer su se poduzimali na sluajevima koji
uope nisu po-desni za postupak, i koje danas iskljuujemo naim stavlja-njem indikacija. Ali, do ovih se

indikacija moe stii samo kroz pokuaj. Svojedobno se nije moglo od poetka znati, da su paranoja i
Dementia praecox u svojim izraenijim oblicima nepristupane, pa se metoda s pravom iskuavala na svim
vr-stama bolesti. No, najee se neuspjesi onih prvih godina nisu dogaali krivnjom lijenika ili zbog
nepodesnog izbora objekta, ve zbog nepogodnih vanjskih okolnosti. Bavili smo se samo unutarnjim
otporima - onima pacijenata, koji su bili nuni i pobjedivi. Vanjski otpori, koje bi analizi pripremili odnos
bolesnika i njegove okoline prema njoj, imali su nezna-tan teoretski znaaj, ali veliku praktinu vanost.
Psihoana-litiko lijeenje moe se usporediti s kirurkim zahvatom, pa kao i on, postavlja zahtjev da se
izvodi pod okolnostima naj-povoljnijim za uspjeh. Vi znate kakve uvjete kirurg za to obino zahtijeva:
podesnu prostoriju, dobru osvijetljenost, asistenciju, iskljuenje rodbine, i tako dalje. Upitajte sami sebe,
koliko bi se od tih operacija okonalo dobro, kad bi se morale obavljati uz nazonost svih lanova obitelji,
koji bi gurali svoje noseve u operativno podruje i pri svakom rezu noa glasno vrisnuli. Kod
psihoanalitikog lijeenja je mi-jeanje rodbine zapravo opasnost, i to od one vrste s kojom se ne znamo
suoiti. Opremljeni smo protiv unutarnjih otpora pacijenta, koje prepoznajemo kao nune, ali - kako se obraniti od takvog jednog vanjskog otpora? Rodbinu pacijenta ne moe se nikakvim razjanjenjima dovesti do
toga, ona se ne moe navesti na to da se dri podalje od itave te stvari, a zajedno s njom se nikada ne smije
raditi nita, jer tada prijeti opasnost da se izgubi povjerenje bolesnika koji uostalom, s pravom zahtijeva, da
osoba od njegova povjerenja bude na njegovoj strani. Tko openito zna kakvim sve razdorima neka obitelj
esto moe biti rascijepljena, nee se niti kao analitiar iznenaditi zbog spoznaje, da ponekad i oni najblii
bolesniku pokazuju manje zanimanja za to da on postane zdrav, negoli za to, da i ostane takav kakav jeste.
Tamo gdje je neuroza po-vezana sa sukobima meu lanovima obitelji, sto je vrlo ues-talo, tamo zdrav ne
razmilja mnogo kod izbora izmeu vlas-titih interesa i ponovnog ozdravljenja bolesnika. Ne treba se uditi
kad suprug nevoljko gleda na lijeenje kroz koje e, kako s pravom smije pretpostavljati, biti razotkritkriven
popis njegovih grijeha; tome se niti ne udimo, ali si tada ne tre-bamo niti predbacivati kad nae nastojanje
ostane bez uspje-ha i prekida se prije vremena, jer se otporu bolesne ene pri-dodaje i otpor supruga.
Naprosto, poduzeli smo neto, to je pod postojeim okolnostima bilo neizvedivo.
Umjesto mnogih sluajeva, ispriat u vam jedan jedini, u kojemu sam zbog lijenikog obzira i ja bio
osuen na ulogu patnika. Prije mnogo godina primio sam na analitiko lijeenje jednu mladu djevojku, koja
ve dugo vremena nije zbog strepnje izlazila na ulicu, niti bi kod kue mogla ostajati sama. Bolesnica se
polagano primicala priznanju, kako je njena mata zabavljena sluajno zamijeenim njenostima,
razmijenjenim izmeu njene majke i jednog imunog kunog prijatelja. Ali, bila je toliko nespretna - ili
toliko lukava, da je majci dala mig o tome, o emu se tijekom analize govori, i to tako, da je izmijenila svoje
ponaanje prema njoj, zahtijeva-jui da je nitko drugi ne titi od strepnje samoe osim majke, te bi joj
prestravljeno zaprijeila pristup vratima kada bi ova eljela napustiti kuu. Majka je i sama ranije bila vrlo
nervoz-na, ali je zdravlje pronala u nekim toplicama. Dodajmo tome, da se upravo tamo i upoznala s onim
gospodinom, s kojim se mogla upustiti u odnos koji ju je zadovoljavao u svim pogled-ima. Zaprepatena
iznenadnim burnim zahtjevima djevojke, majka je odjednom shvatila to znai strepnja njene keri. Ona se
prepustila bolesti zato, da bi majku uinila svojom zatvorenicom i oduzela joj slobodu kretanja potrebnu za
su-srete s ljubavnikom. Brzo odluivi, majka je uinila kraj takvom pogubnom lijeenju. Djevojku su odveli
u ljeilite za ivane bolesti, i dugo godina je tamo prikazivali kao jadnu rtvu psihoanalize. Isto se toliko
dugo i za mnom vuklo runo ogovaranje zbog loeg ishoda ovog lijeenja. Odabrao sam utnju, jer sam se
osjeao vezanim obvezom lijenike diskrecije. Nakon dosta vremena, od jednog sam kolege, koji je
posjeivao ono ljeilite i tamo vidio agorafobinu djevoj-ku, saznao da je odnos izmeu majke i bogatog
kunog pri-jatelja postao poznat u itavom gradu, te vjerojatno imao ak i odobrenje supruga, i oca. Dakle,
takvoj je tajni bilo rtvo-vano ovo lijeenje.
U godinama prije rata, kad me navala gospode iz mnogih zemalja uinila neovisnim o milosti ili
nemilosti mog rodnog grada, slijedio sam pravilo da na lijeenje ne uzimam niti jednog bolesnika koji nije
sui juris, neovisan o drugima u svo-jim ivotnim odnosima. No, to si ne moe dopustiti svaki psihoanalitiar.
Moda iz mog upozorenja o rodbini izvuete zakljuak, da bi se za svrhe psihoanalize bolesnike trebalo
odvojiti od njihovih oblitelji, dakle, ovu terapiju ograniiti na one, koji se nalaze u ljeilitima za ivane

bolesti. Samo, ne bih se u tome mogao sloiti s vama; mnogo je povoljnije kad bolesnik tijekom lijeenja ukoliko se ne nalazi u stanju teke iscrpljenosti, ostane u onim odnosima, u kojima se vi trebate boriti sa
zadaama koje se pred vas postavljaju. Roaci jedi-no svojim ponaanjem ne bi trebali ponititi ovu prednost
i openito se neprijateljski postavljati prema lijenikim nastojanjima. No, kako da se ove nama nedostupne
imbenike dovede do toga! Naravno, tako ete takoer otkriti i u kojoj su mjeri izgledi nekog lijeenja
odreeni drutvenom sredinom i kulturnim stanjem neke obitelji.
Zar ne, ovo prua alosne izglede za djelotvornost psi-hoanalize kao terapije, pa ak i kad bismo
pretenu veinu svojih neuspjeha mogli objasniti ovim opravdanjem, tim ometajuim vanjskim
imbenicima! Prijatelji analize su nam savjetovali, da jednom naom statistikom uspjeha preduhitri-mo
najavljenu zbirku neuspjeha. Niti na to nisam pristao. Do-kazivao sam, da je statistika bezvrijedna ako su u
njoj jedinice koje su poredane jedna za drugom premalo istovrsne, a slu-ajevi neurotinih oboljenja koji
se uzimaju na lijeenje zaista nisu bili istovrsni, u najrazliitijim smjerovima. Osim toga, vremensko
razdoblje koje se trebalo pregledati bilo bi pre-kratko, da bi se mogla ocijeniti trajnost ozdravljenj a, a za
mnoge sluajeve se uope nije niti moglo doi do obavijesti. To se odnosilo na osobe, koje su svoju bolest, a
i svoje lije-enje drale u tajnosti, pa se stoga trebalo prikrivati i njihovo ozdravljenje. No, najjaa zapreka
leala je u spoznaji, da se ljudi prema pitanjima terapije postavljaju izrazito iracionalno, pa nema izgleda da
se razumnim sredstvima kod njih neto postigne. Neka terapeutska novost prihvaa se ili glasnim
oduevljenjem, kao primjerice onda kada je Koch u javnosti objavio svoj prvi tuberkulin protiv tuberkuloze,
ili pak uz naj-dublje nepovjerenje, kao u sluaju Jennerova stvarno bla-enog cjepiva, koje jo i danas ima
svoje nepomirljive pro-tivnike. Protiv psihoanalize je oito postojala predrasuda. Kad bi se izlijeio neki
teak sluaj, moglo se uti: To nije nikakav dokaz, taj bi ozdravio i sam od sebe tijekom ovog vremena. A
kad je jedna bolesnica, koja je iza sebe ve osta-vila etiri ciklusa neraspoloenja i manije dospjela na moje
lijeenje u stanci nakon melankolije, a potom se tri tjedna kas-nije iznova nala na poetku jedne manije,
tada su svi lanovi obitelji, pa ak i visok lijeniki autoritet, pozvan radi sa-vjetovanja, bili uvjereni da taj
novi napad moe jedino biti posljedica na njoj iskuane analize. Protiv predrasuda se ne moe uiniti nita;
vidite ih i sada na predrasudama koje je jedna grupa naroda, koji vode rat, razvila protiv druge. Naj-mudrije
je priekati, i prepustiti ih vremenu koje ih ipak troi. Jednog e dana isti ljudi o istim stvarima misliti
drugaije, negoli do tada; a zbog ega tako nisu mislili i ranije, ostaje mranom tajnom.
Mogue je, da je predrasuda protiv analitike terapije sa-da ve zahvaena opadanjem. ini se da joj to
osigurava ne-prekidno irenje analitikih uenja i sve vei broj lijenika u nekim zemljama, koji se bave
analitikim radom. Kad sam bio jo mlad lijenik, zapao sam u jedno slino olujno ogor enje lijenika
protiv hipnotikog sugestivnog lijeenja, koje danas oni umjereni suprotstavljaju psihoanalizi. Ali, hipnotizam se nije odrao kao terapeutski agens onako, kako je to obeavao u svom poetku; mi psihoanalitiari
moemo se izdavati za njegovog zakonitog nasljednika, i ne zaborav-ljamo za kolika mu ohrabrenja i
razjanjenja trebamo zahva-liti. tete, predbacivane psihoanalizi, u sutini se ograniavaju na prolazne
pojave porasta sukoba, kad analiza nije bila iz-voena vjeto, ili kad je bila prekinuta usred rada. uli ste
objanjenje o tome to sve radimo s naim bolesnicima, pa i sami moete oblikovati vlastitu ocjenu o tome,
jesu li naa nastojanja sposobna da dovedu do nekog trajnog poremeaja. Nepovjerenje prema analizi
mogue je u razliitim pravcima;
k tome, prijenos je opasno sredstvo u rukama nekog nesav-jesnog lijenika. Ali, niti jedno sredstvo ili
postupak lijeenja nije zatien od zloporaba; ako neki no ne ree, ne moe posluiti niti za ozdravljenje.
Sada sam ve pri kraju, moje dame i gospodo. Vie je no uobiajeni naina govora kada priznajem, da i
mene samog tite mnogi nedostaci ovih predavanja koja sam vam odrao. Ali, vie od svega mi je ao, to
sam toliko esto obeavao iz-nova se na nekom drugom mjestu vratiti na neko tek dotaknu-to pitanje, a
potom povezivanje nije dovodilo do toga da svoje obeanje i odrim. Prihvaao sam se toga da vam ponudim
iz-vjee o nekom nedovrenom pitanju, jo zahvaenom raz-vitkom pa bi tada moje skraeno saimanje i
samo postalo nepotpunim. Na nekim sam mjestima pripremio grau za izvoenje nekog zakljuka, a potom
ga sam ne bih izveo. Ali, nisam ni mogao zahtijevati da postanete strunjaci; elio sam vam samo dati
razjanjenje i poticaj.

SIGMUND FREUD -KRATKA BIOGRAFIJA

Priredio: Peter Gray
Freudova sudbina bijae, kako je ne bez ponosa i sam pri-pomenuo - utemeljena na spavanju svijeta. 1 Pola
stoljea nakon njegove smrti vie se ne moe previdjeti da je bila us-pjenija, no to se ikada i sam nadao,
naravno - ponekad i u nekom obliku i na nain, koji mu se zasigurno ne bi svidio. Ve je postala otrcana
fraza, no usprkos tome istinita, da svi mi danas, vie ili manje ispravno, govorimo freudovski. Bez imalo
ustezanja priamo o edipovskim sukobima i takmi-enju meu braom, o narcizmu i freudovskim
omakama. Pa ipak, kad bismo se eljeli struno posluiti tim jezikom, tre-bali bismo prethodno pozorno
proitati Freudova djela. Ova lektira isplati se, i to ne samo s kamatama, ve i s kamatama na kamate.
Sigmund Freud rodio se 6. svibnja 1856. godine u malom moravskom gradu Freibergu. 2 Njegov otac,
Jakob Freud,
O povijesti psihoanalitikogpokreta., Sigmund Freud, Sabrana djela, tom 10, London 1946., strana 60
Freiberg, koji danas pripada ekoj, nosi eko ime Pribor. - Freud je dobio ime Sigismund Schlomo, iako ovaj drugi dio imena nije nikada
koristio. Nakon stoje neko vrijeme izvodio pokuse sa skraenim oblikom imena Sigismund - Sigmund, na poetku sedamdesetih godina se kao
stu-dent medicine na bekom sveuilitu konano odluio na uzimanje tog imena, pa bi se samo rijetko ponekad posluio njegovim izvornim
ob-likom.

bijae ne ba imuan trgovac vunom, a majka Amalia zgodna, samosvjesna i mlada ena, dvadeset godina
mlaa od svog supruga, kojemu je bila trea ena. Jakob Freud imao je dva sina iz prvog braka, iste dobi kao
i supruga mu Amalia, a oba su ivjela u njihovu susjedstvu. Jedan od ove polubrae imao je sina, Johna, koji
je - iako neak Sigmunda Freuda - bio stariji od svog ujaka. Tako je ve i sastav Freudove obitelji bio
dovoljno neobian da bi pametnom, znanja eljnom djeaku zadao podosta zagonetaka. elja za spoznajom,
djeci ve pri-roena u naravi, bila je kod Freuda naroito izraena. No, ivot e mu ponuditi obilje prilika da
bi je i zadovoljio.
1860. godine Freud je bio u dobi od gotovo etiri godine kad je obitelj preselila u Be, koji je u to doba
mnoge magnet ski privlaio. Habsburko carstvo nalazilo se upravo na po-etku svoje liberalne ere.
Zidovi, osloboeni tek neto ranije poreza i pristojbi koji su toliko titali, poniavajuih ograni-enja vezanih
uz prava na imovinu te odabira zvanja i bavlje-nja religijom, mogli su gajiti opravdane nade u svoj gospodarski napredak, sudjelovanje u politici i odreenu mjeru drutvenog uvaavanja. Bilo je to vrijeme u
kojemu je, kako se sam Freud prisjea, svaki marljiviji idovski momak (...) u svojoj kolskoj torbi nosio
ministarsku lisnicu.3 Mladi je Freud pronaao sranosti da njeguje ambiciozne snove o us-pjehu. Kao
majin prvoroenac i ljubimac obitelji, dobio je vlastitu sobu im si je obitelj mogla dopustiti takav troak.
Ve je od prvog dana kole iskazivao nadarenosti vrijedne pozornosti, a tijekom gimnazije bio bi iz godine u
godinu najbolji uenik u razredu.

Tumaenje snova, Sigmund Freud, Sabrana djela, tom 2/3, London 1942., strana 199. (Stari grad, Zagreb, 2000.)

1873. godine upisao se Freud, upravo navrivi sedamna-estu, na Sveuilite u Beu. U poetku je
planirao studirati pravo, no ubrzo se tjeran svojom poudom za znanjem, ka-ko je to sam nazvao, prebacio
na Medicinski fakultet, i to ne stoga jer je elio krenuti uobiajenim putem kao lijenik, ve da bi se bavio
znanstveno-filozofskim istraivanjima, koja su trebala rijeiti neke velike zagonetke to su ga dugo fascinirale. Bavljenje psihologijom i neurologijom toliko ga je obu-zelo, da je svoj stupanj doktorata dovrio tek
1881. godine.
Kao briljantan istraiva, njegovao je vezanost uz teme-ljita promatranja i odgovarajue odravanje
razine znanstvene skepse.
Imao je privilegiju raditi s profesorima, poznatima u ono doba i u meunarodnim razmjerima, s
profesorima koji su go-tovo svi bili podrijetlom iz Njemake, usto i nepogreivi pozi-tivisti koji su s

prezirom odbacivali svaku metafiziku speku-laciju o prirodnim pojavama, a da se religiozna objanjenja niti
ne spominju. Pa ak i nakon to je Freud modificirao svoje rane teorije o psihi - u sutini ve nimalo
prikrivene psi-holoke teorije, o svojim je uiteljima uvijek razmiljao s iskrenom zahvalnou.
Najznaajnijeg meu njima, Ernsta Briickea, iznimnog fiziologa i utivog, no vrlo strogog preda-vaa, Freud
je duboko potovao. U obitelji je odrastao bez ne-ke religiozne poduke, kao ateist je krenuo na beko
Sveuili-te, a i napustio ga je kao ateist, i to s uvjerljivim znanstvenim argumentima.
Na Briickeov savjet, Freud je 1882. godine nerado napus-tio laboratorij i prihvatio posao u Opoj
bolnici u Beu. Stvarni razlog bio je romantine prirode: u travnju je upoznao Marthu Bernays, vitku,
privlanu mladu damu sa sjevera Njemake, koja je u Be stigla u posjetu jednoj od njegovih sestara, pa se
strastveno zaljubio u nju. Ubrzo su se potajno i vjerili, no - bio je isuvie siromaan da bi mogao zasnovati
ugledan graanski dom koji su i on, a i vjerenica smatrali neophodnim. Tek se u rujnu 1886. godine par
mogao i vjenati, oko pet mjeseci nakon to je on otvorio svoju lije-niku ordinaciju u Beu, i to samo
zahvaljujui obilatoj po-moi putem vjenanih poklona i posudbi od bogatih prijatelja. Tijekom devet godina
dobili su estoro djece, od kojih je najmlaa, Anna, kasnije postala glavna oeva osoba od po-vjerenja,
tajnica, bolnika sestra i zastupnica, no i sama iz-vrsna psihoanalitiarka.
Prije sklapanja braka, Freud je od listopada 1885. do ve-ljae 1886. godine radio u Parizu, kod slavnog
francuskog neurologa Jean-Martin Charcota, ije je smiono podupiranje hipnoze kao sredstva za lijeenje
internistikih poremeaja, te ne manje hrabre obrane teze (u ono doba iznimno neomi-ljene), da je histerija
zapravo bolest kojoj mukarci ne podli-jeu nita manje od ena, ostavilo na Freuda dubok dojam. Charcot,
neusporedivi promatra, pojaao je Freudovo ras-tue zanimanje za teoretske i terapeutske aspekte psihikog
ozdravljenja. Patnje nervoznih postale su Freudovo podruje specijalizacije, a devedesetih godina mu se
psihologija pre-tvorila u pravog tiranina, kako je povjerio jednom svom prijatelju. Tih je godina i
utemeljio psihoanalitiku teoriju du-evnog ivota.
Pritom su mu bile suene i sloene pomoi, da ba ne kaemo - osebujne. 1887. godine upoznao je
berlinskog oto-rinolaringologa Wilhelma Fliessa, te se ubrzo s njim i sprija-teljio. Fliess je bio sjajan
sluatelj, upravo onakav za kakvim je Freud i eznuo: intelektualni igra kojeg ne bi prestraila nikakva
ideja, propagator provokativnih teorija (ponekad i jezivih), entuzijast koji je Freudu dao dosta pobuda za
razmiljanje na kojima je mogao zapoeti s izgradnjom. Vise od desetljea razmjenjivali su FlieB i Freud
povjerljive razgovo-re, strune zabiljeke te konano dospjeli i do toga, da pro-dube svoje subverzivne
predodbe. A i ordinacija je nagonila Freuda na otkrivanje psihoanalize: njegovi su se pacijenti iskazali kao
sjajni uitelji. U sve veoj se mjeri specijalizirao za ene koje su patile od histerije; promatrajui njihove
simp-tome i sluajui o njihovim potekoama, utvrdio je kako, iako inae dobar sluatelj, ipak nije sluao
dovoljno dobro. Imale su mu za rei mnogo vie no to je uo.
1895. godine objavio je Freud zajedno sa svojim oinski nastrojenim prijateljem Josefom Breuerom,
uspjenim i ve-likodunim internistom, djelo Studije o histeriji, koje su Breu-erovoj nekadanjoj pacijentici,
Anni O. osigurale poasno mjesto. Ona je Breueru i Freudu ponudila fascinantnu grau za njihove
povjerljive razgovore, te otada posve protiv svoje, a i Breuerove volje, uznapredovala do pra-pacijentice ili
utemeljiteljske pacijentice psihoanalize. Na Freudovo je za-dovoljstvo pokazala, da histerija svoj poetak
nalazi u seksu-alnim funkcionalnim smetnjama, te da se njeni simptomi mo-gu otkloniti razgovorima.
Godina 1895. bila je za Freuda odluujua i na jedan dru-gi nain. U srpnju mu je uspjelo u cijelosti
analizirati jedan vlastiti san. Kad je etiri godine kasnije u svom djelu Tuma enje snova objavio taj san,
kasnije poznat pod nazivom Irmina injekcija, uzeo ga je kao model za psihoanalitiko tumaenje sna. U
jesen je radio na tekstu koji je kasnije naz-van Nacrt znanstvene psihologije, iako ga nije sam ni zaklju-io, a
niti objavio. To je djelo unaprijedilo neke od njegovih osnovnih teorija, no moglo bi se shvatiti i kao mig,
koji nas podsjea na to koliko je Freud ipak mnogo dugovao tradi-cionalnim fiziolokim razjanjenjima
psihikih doivljaja.
U sve veoj mjeri Freud iznosi psiholoka razjanjenja za psiholoke pojave. U proljee 1896. godine po
prvi put je upotrijebio sudbonosnu rije psihoanaliza. U listopadu mu je umro otac, najznaajniji

dogaaj kako se prisjetio nekih dvanaestak godina kasnije, te najupeatljiviji (... ) gubitak u ivotu jednog
mukarca.4
Taj je dogaaj bio snana pobuda za oblikovanje psiho-analitike teorije, te poticaj Freudu da se prihvati
samoana-lize, koja je bila sustavnija i temeljitija no samoistraivanje ma i najiskrenijeg autobiografa - jer, u
povijesti nije bilo pri-mjera slinog tome! Sljedee dvije ili tri godine muio se sa svojom sanjaricom; dani
su mu bili ispunjeni novim otkri-ima. Ipak, na kraju je morao odbaciti teoriju zavoenja, do koje mu je
neko vrijeme bilo jako stalo. Ona je tvrdila, da je svaka neuroza posljedica preranih poetaka seksualnih
djelat nosti u djetinjstvu, te da je prije svega treba izvoditi iz zlo-stavljanja djece. 5
Freudovo Tumaenje snova objavljeno je u studenom 1899.godine. 6 Sve snove obrauje kao ispunjenja
elja, do pojedinosti opisuje duevne vjetine uz iju se pomo uzroci snova prevode u neobinu dramu koje
se probueni sanja prisjea, a u tekom sedmom poglavlju iznosi svoju opsenu teoriju o psihi. Knjiga je
isprva bila hladno prihvaena. U est
Tumaenje snova, Predgovor 2. izdanju
Freud nikada nije tvrdio da nema seksualnog zlostavljanja. Imao je paci-jente za koje je znao da napadi, o kojima su govorili,
nisu postojali samo u njihovoj mati. Ono ega se odrekao s teorijom zavoenja bila je ustvari isuvie uopena tvrdnja, da
uzrok neuroze moe biti jedino silo-vanje djeteta - djevojice ili djeaka, svejedno, od strane kunog osob-lja, starije brae ili
kolskih kolega.
Na naslovnoj strani knjige, kao godina izdanja navedena je 1900.-ta, pa se ta godina obino iznosi i kao godina prvog
objavljivanja.

godina prodan je samo 351 primjerak, a drugo se izdanje pojavilo tek 1909. godine. Nasuprot tome, Freudov
rad pisan za iroku publiku, O psihopatologiji svakidanjeg ivota iz 1901., dospio je do velikog kruga
itatelja. U njemu sadrana zbirka osvijetljenih omaki svih vrsta objasnila je Freudovo osnovno shvaanje,
da duom - ma kako se ona inila neure-enom - vladaju vrsta pravila. Da se samo navede jedan od tipinih
primjera: jedan predsjednik otvara njemu oito neu-godnu sjednicu slubenom objavom, kako se ona time
zatva-ra. Ova nezgoda dogodila se samo zbog njegove potajne nevoljkosti prema odravanju te sjednice.
Sve vie i vie je Freud postizao ugled i pristalice, iako je jo uvijek slovio kao radikal. Sa Fliessom se
raziao 1900. godine, i iako je dopisivanje jo potrajalo, nisu se vie nikada sastali. 1902. godine je Freud
konano nakon mnogih ote-zanja, kojima su doprinijeli antisemitski osjeaji kao i sum-njiavost prema tom
usamljenom inovatoru, bio imenovan za izvanrednog profesora na bekom Sveuilitu. Krajem go-dine,
donio je odluku da se sastaje svake srijede naveer s jo etiri beka lijenika u svom stanu, u Berggasse 19,
gdje bi raspravljali o pitanjima psihoanalize; etiri godine kasnije, ova se grupa poveala na vie od dvanaest
sudionika, te je ak zaposlen i plaeni tajnik (Otto Rank), da bi vodio zapisnike i biljeke. 1910. godine se
ovo Psiholoko drutvo srijedom pretvorilo u slubenu Beku psihoanalitiku udrugu.
Barem je nekoliko medicinara (i mali broj ena meu njima) Freudove ideje shvatio ozbiljno.
1905. godine utvrdio je Freud svoju graevinu psihoana-litikog miljenja i drugim dijelom svoje
teorije: Tri rasprave
0 teoriji seksualnosti. Ovo je djelo predstavljalo nastranosti i normalan razvitak od djetinjstva pa do
puberteta otvoreno
1 osloboeno moralnih stega, na nain koji je dotada bio praktino nepoznat medicinskoj literaturi. Isto tako,
1905. je Freud objavio i svoju knjigu o dosjetkama, te prvu od svojih poznatih povijesti pojedinih sluajeva:
Odlomak analize jednog sluaja histerije, ili krae nazvan Sluaj Dora. Objavljivanje ove povijesti
bolesti trebalo je pokazati pri-mjenjivanje tumaenja snova u psihoanalitikom lijeenju, te priznati jedan
propust, naime - da nije uvidio koja je mo prijenosa u psihoanalitikoj situaciji; na temelju tog nedostat
ka ovaj je rad o analiziranoj djevojci od nepunih dvadest go-dina, izloenoj mnogostrukim utjecajima
okoline, ocijenjen kao osporen.
U iduem desetljeu, Freud je obogatio tehniku psiho-analize s dva vrlo briljivo obraena izvjea o
sluajevima -1909. je objavio Analizu fobije jednog petogodinjeg dje-aka (Mali Hans), potom
Zapaanja o jednom sluaju opsesijske neuroze (ovjek-takor) te 1911. godine Psi-hoanalitike

napomene o jednom autobiografski opisanom sluaju paranoje (Dementia paranoides) (Sluaj Schre-ber).
Usprkos kritikim analizama ovih sluajeva koje su se pojavile u ranijim vremenima, ovo ostaju lucidni
modeli za razjanjavanje irokog spektra psihikih oboljenja. Od 1910. godine Freud je kao na traci
objavljivao iznimno utjecajne ra-dove o tehnici, koji su psihoanalitiku metodu trebali postavi-ti na sigurne
temelje. No, ipak nije zapostavljao ni teoriju; kao dokaz tome, moe se uzeti samo jedno toliko vano djelo,
kakvo je Formulacije o dva naela psihikog funkcionira-nja (1911.), u kojemu Freud razlikuje primarni
proces primitivnog, nesvjesnog sastavnog dijela psihe i uglavnom svjestan i nadzirani sekundarni proces.
U tim je godinama Freud probio i zadane granice kli-nikog i teoretskog strunog podruja
objavljivanjem svojih zapisa o religiji, literaturi, seksualnim predodbama o moralnosti, biografiji, kiparstvu,
prapovijesti i mnogo emu dru-gome. Prisilne radnje i religiozne vjebe (1907.), Kulturni seksualni
moral i moderna nervoza (1908.), te njegova studi-ja o podrijetlu homoseksualnosti, o kojoj se mnogo
rasprav-ljalo, Sjeanje iz djetinjstva Leonarda da Vincija (1910.) -sve su to primjeri irine njegovih
zanimanja. Freud je objanjavao sveukupnost kulture svojoj provinciji. Ostva-rivao je program koji si je
zacrtao jo u mladosti: rijeiti neke najvee zagonetke ljudskoga postojanja.
Freud nije ostajao ni bez odlikovanja. U rujnu 1909. pro-glaen je poasnim doktorom Sveuilita Clark
u Worches-teru, Massachusetts.7 Pa ipak, desetljee od 1905. do 1914. godine bilo je za njega prepuno
uzbuenja: s jedne strane dalj-nje razvijanje, a s druge strane, neugodni procesi podjela unu-tar jednog brzo
rastueg, sad ve meunarodnog pokreta -njegovog pokreta. Psihoanalitika politika izbila je u prvi plan.
Nada u budunost freudovske ideje, ali i kasniji ogore-ni sukobi miljenja, imali su dva glavna izvora:
inteligentnog bekog lijenika i socijalistu, Alfreda Adlera (1870.-1937.), te originalnog, tvrdoglavog
vicarskog psihijatra Carla Gustava Junga (1875.-1961.). Adler je pripadao prvim Freudovim istomiljenicima, i niz godina ostao njegov najugledniji beki pristalica. Ali, kad se profesionalno zanimanje za
psihoana-lizu ubrzano poelo iriti, iako to ne bi ba u svim sluajevima zavravalo i dobro, i kad se o
Freudovim uznemirujuim ide-jama poelo raspravljati na psihijatrijskim kongresima, kre-nuo je Freud na
to, da se podruje utjecaja psihoanalize to
Kasnije su uslijedile i druge nagrade; tako 1930. Goetheova nagrada grada Frankfurta na Majni, te 1936. odlikovanje koje je
Freud cijenio vie od svh ostalih, pa ak vie od ulaska u Kraljevsko medicinsko drutvo (1935.); bio je to izbor za
korespondentnog lana ekskluzivnog svjetskog Kraljevskog Drutva (Royal Societv).

vie rasprostrani i izvan svog mjesta nastajanja. Be mu se, s onom aicom sljedbenika, uinio isuvie
provincijalnim i nepodobnim za prerastanje u glavni stoer.
Prvi se proboj dogodio 1906., kada je Jung, tada glavni psihijatar na slavnoj klinici Burgholzli u
Ziirichu, poslao Freudu jedan zasebno otisnut primjerak svog rada. Freud mu je odmah odgovorio; iz toga se
razvila srdana razmjena pisa-ma, a prijateljstvo se zapeatilo posjetom Junga Freudu 1907. godine. Freud je
tada imao svega pedest godina, nalazio se u punoj radnoj snazi i produktivnosti, ali se dugo vremena
smiljeno predstavljao starijim i osjetljivijim no to je uistinu bio. Tragao je za nasljednikom koji bi
psihoanalitika dosti-gnua prenio nastupajuim pokoljenjima, i u svijet koji bi bio vei od idovskoga dijela
Bea, na koji je Freudova psiho-analiza tada bila ograniena. Jung, snane pojavnosti i ener^ gian kao
debatant, bio je za Freuda pravo otkrie, poslano od boginje sree: nije bio star, nije bio Beanin i nije bio idov. Na Prvom meunarodnom kongresu psihoanalitiara, odranom u Salzburgu u proljee 1908., Jung se
isticao svo-jom osobnou, a godinu dana potom bio imenovan i uredni-kom novoosnovanog Godinjaka.
Freud, oduevljen Jungom, nazivao ga je svojim sinom, svojim princem nasljednikom -sve nazivi, koje je
Jung pozdravljao, pa ak ih i izazivao. Slijedom toga, kad je u oujku 1910. u Niirnbergu bila osno-vana
Meunarodna psihoanalitika udruga, za Freuda je Jung bio logian, neizbjean izbor nositelja asti
predsjednika te Udruge. Beki Freudovi sljedbenici vidjeli su da njihov grad kao sredite psihoanalize
potiskuje Zurich, i nisu se tome ni-malo radovali. Dogovoren je stoga kompromis, koji je na ne-ko vrijeme
vratio mir u Beku psihoanalitiku udrugu. No, Adler je slijedio i vlastite psiholoke tijekove misli, u kojima
je naglaavao znaenje agresivnosti vie no seksualnost, te kao glavni uzrok neuroza odredio osjeaj manje
vrijednosti organa. Razdor je bio neizbjean; u ljeto 1911. Adler je s nekoliko svojih pristaa istupio iz
Beke psihoanalitike udruge, te kontrolu nad njom prepustio Freudu i njegovim sljedbenicima.

Ali, kao i Adler, i Jung je sve vie skretao s Freudovih ideja. Nikada mu nije bilo lako prihvatiti znaaj,
koji je Freud davao seksualnom nagonu, libidu. Poetkom 1912. godine, ove su razlike poele dobivati i
osobna obiljeja. Kao reakci-ju na to, Freudov najvaniji sjedbenik iz Engleske, Ernest Jones, osnovao je
tajnu grupu analitiara istomiljenika, koju su nazvali Odbor za obranu osnovnih uenja psihoanalize. Taj se
Odbor sastojao od samog Jonesa, Freuda, Sandora Ferenczija (briljantnog sljedbenika iz Budimpete),
duhovi-tog Beanina Hannsa Sachsa, otroumnog kliniara i teo-retiara Karla Abrahama iz Berlina te
Freudova tajnika, samoukog Otta Ranka. Odbor se zaista inio potrebnim; kra-jem 1912. godine razmjena
pisama izmeu Junga i Freuda dosegla je ljutitu otrinu, a u sijenju 1914. Freud je okonao svoje
prijateljstvo s Jungom. Ovaj raskid bio je ionako samo pitanje vremena; u proljee 1914. Jung se povukao sa
svog monog poloaja unutar psihoanalitikog pokreta.
Napetosti oko psihoanalitike politike nisu Freuda spri-jeile da nastavi s istraivanjima dojmljivog mnotva
tema. 1912./1913. objavio je pod naslovom Totem i tabu rezultate jednog smionog, spekulativnog izviakog
putovanja u prapovijest, istraivanje kojeg je razotkrilo stupanj u kojem je praovjek mrane, daleke
prolosti uao u stanje kulture ubivi svoga oca i stekavi time osjeaje krivnje koju treba ublaiti. Sljedee
godine anonimno je objavio lanak Miche-langelov Mojsije, u kojem je spojio svoje divljenje prema toj
skulpturi sa svojim otrim zapaanjima. Iste godine izaao je
i s uznemirujuim lankom o aspektima psihoanalitikog miljenja vezanog uz narcizam, posumnjavi u
vlastitu teori-ju o nagonima, koje je do tada dijelio na erotske i egoistine.
Razorna dogaanja na svjetskoj sceni potakla su Freudovo novo shvaanje psihoanalitike teorije. 28.
lipnja 1914. godine ubijeni su nadvojvoda Franz Ferdinand Austrijski i njegova supruga. est tjedana
kasnije, 4. kolovoza, Europa se nala u ratu. Prva rtva unutar psihoanalize bio je kasnije Freudov daleko
najpoznatiji prikaz sluaja, Iz povijesti jedne infantilne neuroze (ovjek-vuk), koji je napisao u jesen
1914., ali je bio objavljen tek 1918. godine. Psihoanalitike aktivnosti dos-pjele su gotovo u stanje
mirovanja. Mnogi potencijalni paci-jenti nalazili su se na ratitu; veina analitiara takoer se tamo nalazila,
po sanitetskim jedinicama; komunikacija izmeu neprijatelja kakvi su postali Ernest Jones, Englez, i
Freuda, bila je otro srezana, a objavljivanja s podruja psihoanalize gotovo su posve zamrla; o kongresima,
koji su srce svih komu-nikacija, nije moglo biti ni rijei. Za Freuda to bijahu teka vre-mena i iz drugih
razloga: sva trojica sinova nali su se na bojitu, a dvojica od njih i u najveoj opasnosti, svakodnevno.
Rat je priguio Freudov duh, ali ne posve. Imao je isuvie vremena na raspolaganju, pa ga je koristio u
svoje svrhe. Rad bi ga odvraao od razmiljanja. Od kraja 1914. do srpnja 1915. napisao je dvanaest
temeljnih rasprava, koje je u poetku elio objaviti pod jednim nazivom, Pripreme za metapsihologiju, ali
je kasnije odbacio taj plan. Pet od tih zapisa 8 objavio je izmeu 1915. i 1917. godine. Ostalih sedam je
odloio u stranu; smatrao ih je promaenima. 9
Njegovo zagonetno nezadovoljstvo ovim rukopisima ukazuje na nevoljkost, koja je prevagnula u lanku
o narciz mu. Njegov nacrt psihe nije odgovarao osloncima koje je us-pio sabrati tijekom svog klinikog
rada. Pa ipak, jo uvijek ni-je nalazio neku drugu zadovoljavajuu mogunost. To je ipak trebalo priekati
zavretak rata.
No, jedna druga djelatnost kojom se bavio tijekom rata, iako uspjenija, Freudu nije pruala neko vee
zadovoljstvo. Od 1915. godine poeo je odravati predavanja na Sveui-litu, koja je 1917. obuhvatio
jednom knjigom, izdanom pod naslovom Predavanja za uvod u psihoanalizu. Vjetinom ro-enog
propagatora ovdje je Freud zapoeo s nizom svaki-danjih iskustava, s omakama, nemotiviranim
zaboravlja-njem, potom se okrenuo snovima i zakljuio s tehnikom pred-meta, te neurozama. Mnogo puta
izdavana i prevedena na mnoge jezike, ova su mu Predavanja na kraju donijela og-romnu publiku.
Rat se razvukao. Na njegovu je poetku, pa i na vlastito iznenaenje, Freud bio pravi austrijski
domoljub, ali sad se ve gnuao svih ovih strahota. Zahvatio ga je pravi uas kad je uoio sve vei ovinizam
intelektualnih krugova, bezosje-ajnost nalogodavaca, glupost politiara. Teoretsko znaenje agresivnosti jo
nije u cijelosti spoznao, iako su se i psi-hoanalitiari kod svojih pacijenata redovito sudarali s nji-hovom
agresivnou. Ipak, rat je u svojoj bestijalnosti potvr^ dio psihoanalitiku ocjenu ljudske prirode.

Kratko prije zavretka rata, ukazali su se znaci obnov-ljenih aktivnosti. U rujnu 1918. sastali su se
psihoanalitiari
Nagoni i sudbina nagona, Potiskivanje, Nesvjesno, Metapsiho-loka dopuna uenju o snovima i Tugovanje i
melankolija. Nacrt za dvanaestu od ovih rasprava, naslovljenu kao Pregled neuroza
prijenosa pronala je 1983. Ilse Grubrich-Simitis i 1985. s potpunim faksimilom objavila u djelu Pregled neuroza prijenosa. Do
sada nepoz-nat rukopis, Frankfurt na Majni.

Njemake i Austro-Ugarske u Budimpeti, i to po prvi put nakon 1913. godine. Dva mjeseca kasnije, i rat je
bio gotov. Na veliko olakanje obitelji, sva tri sina su stigla kui. Ali, brige nisu ni izdaleka prole. Poraene
sile, na drastian nain iz carstva pretvorene u republike, nale su se suoene s rev-olucijama i optereene
strogim, osvetnikim mirovnim spo-razumima, koji su im oduzeli ne samo teritorije, ve i izvore sirovina.
Be je muila glad, hladnoa, oajanje; nedostatak hrane i goriva vodio je u smrtonosne bolesti - tuberkulozu
i gripu. U toj napetoj situaciji dokazao se Freud, koji nije lio suze zbog rasula habsburkog carstva, i kao
djelotvoran orga-nizator, prepun mate. Slika Marthe Freud, koja je svom suprugu, gospodinu profesoru,
prikrivala sve stvarne i sva-kodnevne muke jednog domainstva, zahtijevala je reviziju. Freud je razaslao
svojim prijateljima, rodbini i istomiljenici-ma u inozemstvu vrlo detaljne spiskove hrane, odjee i osta-loga
sto je bilo potrebno njegovoj obitelji, kao i upute o tome, na koji nain da najsigurnije poalju svoje pakete.
U sijenju 1920. godine, bijeda je pogodila njegovu obi-telj svom svojom jainom; Freudova voljena
druga kerka, Sophie, koja se udala i ivjela u Hamburgu, majka dvoje dje-ce, umrla je tijekom epidemije
gripe. Neki smatraju da je upravo njena smrt konano potaknula Freuda na razvitak pesimistike teorije
nagona. No, zapravo je Freud svoj rad S onu stranu naela ugode (1920.) gotovo dovrio jo godinu dana
ranije, razraujui u njemu po prvi put svoju teoriju na-gona smrti. im je Freud prihvatio ove predodbe
kao svoje - predodbe, koje na dramatian nain ivotne sile (Eros) suprotstavljaju silama smrti (Thanatos) njegove misli nisu vie mogle skrenuti s njih u nekom drugom pravcu. 1923. godine upotpunio je svojom
klasinom studijom Ja i Ono svoje teoretske revizije. Predstavio je strukturnu teoriju psihe po kojoj je
dua, slikovito reeno, podijeljena u tri ja-sno razliite instancije, iako su ipak upuene jedne na drugu: na
Ono (potpuno nesvjesno podruje psihe, koje se sastoji iz nagona i kasnije potiskivane psihike grae), na Ja
(koje je djelomino svjesno, te sadri mehanizme obrane, kao i sposobnost miljenja, procjenjivanja i
planiranja), te Nad-Ja (isto tako samo djelomino svjesno; obuhvaa savjest te nesvjesne osjeaje krivnje).
Ovakav novi sustav nije Freuda ni u kom sluaju nagnao da se odrekne svoje klasine karak-terizacije
psihikih djelatnosti, koja naroito istie razmak izmeu misli i svjesnosti, na svjesno, predsvjesno i potpuno
nesvjesno. No, sad je zastupao stav da mnoge psihike ope-racije Ja kao i Nad-Ja nisu pristupane izravnoj i
neposrednoj introspekciji.
U meuvremenu se psihoanalitiki pokret iznova zapoeo iriti. Ime Freud postalo je krilaticom, ali je
sam Freud mrzio senzacionalistiku pozornost, kojoj se naao izloen zahvalju-jui dnevnim novinama.
Mnogo mu se vie svialo to su se na prvom kongresu nakon rata, 1920.. godine u Den Haagu, raniji
neprijatelji iznova susreli kao prijatelji. Freuda je pra-tila njegova kerka Anna, koju je svojedobno
analizirao, i ko-ja je 1922. pristupila Bekoj psihoanalitikoj udruzi. Te su se godine analitiari sastali opet,
ovaj put u Berlinu. Bio je to po-sljednji kongres na kojem je Freud uope sudjelovao. U trav-nju 1923.
operirao je izraslinu na nepcu. Mjesecima su ga lijenici i najui suradnici uvjeravali kako je ta izraslina dobroudne naravi. No, u rujnu je istina izbila na vidjelo: imao je rak. Tijekom kasne jeseni uslijedile su teke
operacije, otada je Freud bio primoran nositi protezu, i samo u rijetkim trenucima ivio bez bolova.
Ali, nije odustajao od svog rada. Iako je teko govorio, i dalje je analizirao pacijente; meu njima su bili
i mnogi ameriki lijenici, koji su pristizali u Be kao njegovi uenici, te bi potom u New Yorku i Chicagu
nastavljali s analitikim radom. Nastavio je i s revizijama svojih teorija. Od sredine dvadesetih godina radio
je na osporavanim raspravama o enskoj seksualnosti, a 1926. objavio zapis pod nazivom Zapreka, simptom
i strepnja, koji je ponitavao nje-gova ranija razmiljanja o strepnji; strepnja mu se sada uglavnom inila
signalom za opasnost. Osim toga, tada je napisao i rasprave, koje su naile na sjajan odaziv publike: 1927.

Budunost jedne iluzije, analizu religije od strane jednog uvjerenog ateiste, te djelo objavljeno 1930.,
Nelagoda u kulturi - razmatranje o modernoj civilizaciji u predveerje velike katastrofe, lieno svake iluzije.
1933. godine katastrofa je i izbila. 30. sijenja Hitler je imenovan kancelarom, te su se od tog trenutka
austrijski na-cisti, aktivni ve due vrijeme, poeli mijeati i u politiku. Stara se druina raspala: Karl
Abraham umro je preranom smru 1925.; Sandor Ferenczi nakon njega, 1933.; Freudovi najblii prijatelji
ve su ostavili zemlju. Freud se ipak protivio odlasku iz Bea, iako ga je istovremeno i mrzio, i volio. Bio je
isuvie star, nije elio bjeati, a osim toga - nacisti nee nikada zauzeti njegovu domovinu. U rano jutro, 12.
oujka 1938. godine, Nijemci su mu dokazali da se prevario. Na-rodne mase pjesmama su pozdravljale
naciste kad su umari-rali u Be. Spontane antisemitske strahote preplavile su ga, i-nei ono to su Nijemci
ve pet godina uvjebavali doepavi se vlasti u Njemakoj. Krajem oujka su Annu pozvali u Glavni tab
Gestapoa; i iako se vratila neozlijeena, ta je trau-ma dovela Freuda do brze promjene miljenja: morao je
kre-nuti u emigraciju. Mjesecima je trajalo dok se konano nije udovoljilo ucjenjivakim zahtjevima
nacistikog reima; 4. lipnja konano je Freud otputovao za Pariz, gdje ga je srdano
doekala njegova nekadanja draga uenica, princeza Marie Bonaparte. 6. lipnja stigao je u London,
da bi umro u slobodi.10 Uostalom, tamo se ve i nalazilo najvie lanova njegove obitelji.
Iako star i bolestan, nije naputao svoj rad. Freudova po-sljednja dovrena knjiga ovjek Mojsije i
monoteistika reli gija ogorila je i razoarala njegove idovske itatelje zbog tvrdnje, da je Mojsije bio Egipanin. Freud je okonao svoj ivot onako, kako ga je i ivio - uznemirujui ljude. Hrabro je umro 23.
rujna 1939. godine, nakon sto je od svog lijenika zatraio smrtonosnu dozu morfija. Freud nije vjerovao
osobnu besmrtnost; pa ipak, njegovo djelo ivi i danas.

10
To die in freedom, izvorno na engleskom: Freudovo pismo sinu Er-nstu od 12. svibnja 1938., objavljeno u: Sigmund Freud,
Pisma od 1873.-1939. prikupljena od Ernsta i Lucie Freud, i objavljena u Frank-' furtu naMajni

198O.g.