Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet

Odsjek: Pedagogija – psihologija

Predmet: Klinička psihologija

Empatija

Dervišević Faruk

Tuzla, decembar, 2015.

Sadržaj

Uvod................................................................................................................................................ 1

Pojam empatije................................................................................................................................ 3

Razvoj empatije .............................................................................................................................. 4

Karakteristike empatičnih osoba ..................................................................................................... 5

Instrument za ispitivanje empatije .................................................................................................. 6

Primjer empatične osobe ................................................................................................................. 7

Literatura ....................................................................................................................................... 10

Prilozi ............................................................................................................................................ 11
Uvod

U vremenu u kojem trenutno živimo a koje se očituje u materijalnom, fizičkom, opipljivom i

vidljivom, zanemarili smo mnogo stvari koje su sastavni dio čovjekovog postojanja i koje su
možda i mnogo važnije od ovih prvih navedenih.

Naime, u svijetu u kojem vlada “bolest materijalizma” u kojemu čovjek jedino stremi da ima više
i više, pokušavajući na taj ispuniti nastalu prazninu, vjerujući da će materijalnim dobrima
osigurati sebi bolji život, zaboravljajući na onaj duhovni dio svoga života, koji se također ne
smije zaboraviti.

U svijetu u kojem vlada pojam ljepote, gdje postoje tačna pravila šta je lijepo i šta je ljepota,
ljudi streme na sve moguće načine doći do tog cilja, a oni koji ne pripadaju karakteristikama
ljepote valjda s utu borbu izgubili na samome početku. Danas nam se tačno predstavlja kako
lijepa žena treba da izgleda, kako treba da se nosi, koliko treba kilograma da ima i slično, i
nažalost, mnogi se vode ovom ludom i neshvatljivom i nerealnom stvarnošću u kojoj smo
izgubili značenje pojma ljepota, kao da svako živo biće na ovome svijetu nije lijepo na svoj
način, i da ljepota nije svuda okolo nas.

I na kraju, to se svodi na ono opipljivo i ono materijalno, vjerujem samo onome što vidim i
vjerujem samo onome što mogu dotaknuti i osjetiti.

Usljed toga, usljed ispiranja umova generacijski unazad, došli smo do toga da smo zaboravili na
nešto osnovno a to su emocije. Ljudi su zaboravili na svoje istinske, univerzalne emocije, koje
ustvari su tu da naš život učine ljepšim i bogatijim, jer na kraju krajeva, hiljadama godina unazad
žene nisu imale savršenu kilažu, nisu svi žudili za velikim kućama i automobilima i najnovijim
mobitelima, a bili su mnogo sretniji od današnjih generacija.

Tokom te linije historije izgubilo se nešto veoma značajno, a da toga nismo bili niti svjesni.
Naravno, mi i danas učimo o emocijama, čitamo o tome u školama, razgovaramo sa roditeljima,
ali problem nije u poznavanju nego u osjećanju.

Empatija strana 1
Kada govorimo o emocijama, nije bitno da li znamo kako se koja emocija zove, odakle potiče,
kako se razvija, kako utiče na našu ličnost i slično, ako mi tu emociju ne osjećamo i ne
razumijemo je iznutra, sa one druge strane.

Danas možemo izaći na ulice i pitati prolaznike o tome da li znaju šta je empatija i velike su
mogućnosti da će veliki broj osoba biti u stanju definisati ovaj pojam, objasniti ga i slično, ali
glavno pitanje nije šta je empatija nego zašto se empatija izgubila u našim životima.

Jer, dokazi o njenoj izgubljenosti su svuda oko nas, dovoljno je upaliti televizor ili radio i slušati
dešavanja u svijetu, dovoljno je izaci napolje i pratiti dešavanja i ponašanja prolaznika u našoj
blizini.

Izgubili smo empatiju, što ustvari znači da smo izgubili jedan veliki dio sebe.

Uvijek se sjetim riječi Fromm-a koji objašnjavajući ljubav kaže da je ljubav davanje a ne
uzimanje. I zaista je tako. Nekako uvijek zamislim da na jedan trenutak svaka osoba na svijetu
počne razmišljati o drugome a ne o sebi, i da se tako kreira jedan lanac preko čitavoga svijeta, jer
ustvari ako bi svaka osoba davala ljubav drugoj osobi, onda bi dobili savršeni krug u kome svako
biće na ovome svijetu daje ali ujedno i prima ljubav.

To je ljubav, to je svrha empatije. To je razlog njenog postojanja.

Nažalost, sa ljubavlju i sa empatijom se rađamo, ali je negdje usput očigledno gubimo, ili
potiskujemo negdje duboko, kao neke stare knjige u drvene stalaže za koje znamo da ih više
nikada nećemo koristiti te na kraju zaboravimo i gdje smo ih ostavili.

Ali sve nije izgubljeno. Još uvijek postoji nada i postoje načini da se sjetimo naših starih stalaža
u kojima smo odbacili sve ono što nam je prijeko potrebno, i što čini čovjeka savršenim bićem na
ovome svijetu, jer bez ljubavi i empatije, čovjek ne može biti savršen, jer ništa savršeno nije ako
mu nedostaje ono što je dio njega samoga.

Empatija strana 2
Pojam empatije

Potrebno je, prije svega, napraviti razliku između pojma simpatija i pojma empatija. Pojam
simpatija podrazumijeva saživljavanje sa osjećanjima bliskih ljudi, saučestvovanje u
emocionalnom stanju drugih. Za razliku od ovog pojma, pojam empatija se upotrebljava da
označi proces neposrednog uživljavanja u emocionalna stanja, mišljenje i ponašanje drugih
osoba (Hofman, 2003).

Pojam empatija je relativno novijeg porijekla, iako se o sličnim procesima u psihologiji

govorilo i ranije, ali ne pod tim nazivom. Termin je prvi upotrijebio Titchener 1909. godine
koristeći ga u širem značenju, tj. kao kognitivnu sposobnost razumijevanju unutarnjeg stanja
druge osobe i kao određenu vrstu socijalno-kognitivnih veza (Raboteg-Šarič, 1993).

Kasnije termin empatija sve više koriste klinički i socijalni psiholozi. U kliničkoj psihologiji
empatija se tretira kao proces koji služi komunikacijskim funkcijama u terapiji. U okviru
razvojne i socijalne psihologije definicije empatije se razlikuju s obzirom na to što istraživači
podrazumijevaju pod tim pojmom i kako razlikuju empatiju od sličnih procesa. Da bi se točnije
definirala empatija važno je razjasniti kakva je uloga kognicije u empatiji. Kognitivni aspekt
empatije uključuje razumijevanje, poznavanje stanja svijesti i uvjeta druge osobe ili svijesti o
tome kako nešto što se događa drugoj osobi može djelovati na nju. Mnogi koji naglašavaju ovaj
aspekt smatraju da je kognitivna empatija preduvjet za afektivnu empatiju. Psiholozi definiraju
empatiju na dva načina:

 Empatija je kognitivna svjesnost o unutrašnjim stanjima druge osobe, tj. njenim

mislima, osjećanjima, opažanjima i namjerama.
 Empatija je posredovana emotivna reakcija na drugu osobu (Hoffman, 2003).

U skladu sa svim navedenim, empatija se može definisati kao „složeni kognitivno-afektivni

fenomen doživljavanja i razumijevanja svjesnih i nesvjesnih stanja druge osobe, baziran na
sposobnostima da se saznaju tuđa iskustva“ (Vukosavljević-Gvozden, 2002).

Empatija strana 3
Razvoj empatije

Razvojni nivoi empatije odgovaraju stadijima kognitivna razvoja:

 Globalna empatija karakteristična je za djecu u 1. godini života (Aylaon, 1995). Djeca se

često ponašaju kao da se ono što se događa drugima događa njima jer nisu sposobna
razlikovati sebe i druge kao odvojene fizičke entitete.
 Egocentrična empatija javlja se nakon 1. godine života na drugom nivou kognitivnog
razvoja (Aylaon, 1995). Dijete potpuno shvaća sebe i druge osobe kao različite fizičke
objekte. U stanju je doživljavati empatiju, a da istovremeno razumije da je druga osoba u
nevolji. No, još uvijek ne razlikuje dobro unutrašnja stanja drugih od vlastitih.
 Empatija za osjećaje drugih javlja se s početkom preuzimanja uloge drugog između 2. i
3. godine života (Aylaon, 1995). Budući da postaje svjesno da druge osobe imaju vlastite
osjećaje koji su različiti od njegovih dijete prikladnije odgovara na znakove koji ukazuju
na osjećaje drugih. S razvojem govora, dijete je u stanju empatizirati sa sve složenijim
emocionalnim stanjima (Morin, 2002).
 Empatija se za nečije životne uvjete počinje javljati u kasnom djetinjstvu. Dijete postaje
svjesno da druge osobe doživljavaju zadovoljstva ne samo u neposrednim situacijama
nego i u širim životnim okolnostima i iskustvima. Hoffman smatra da doživljavanje
empatičkog uzbuđenja može biti u osnovi i egoistične i altruistične motivacije za
pomaganjem drugima. Međutim, bez obzira na neke egoistične elemente empatija ima
određene osobine koje je jasno određuju kao altruistični motiv: izaziva je nevolja drugih,
a ne vlastita, glavni cilj akcije je pomoć drugima, a ne sebi, potencijalno zadovoljstvo
aktera zavisi o njegovom djelovanju u svrhu smanjenja nevolje drugog (Raboteg-Šarič,
1993).

Empatija strana 4
Karakteristike empatičnih osoba

Karakteristike empatičnih osoba Rodžers (1975) je objasnio na primjeru terapeuta i klijenta,

jer je smatrao da idealan terapeut treba, prije svega, da bude empatičan (Rodžers, 1975; prema
Vukosavljević – Gvozden, 2002).

Empatičan čovjek (terapeut) se na neki način identifikuje sa drugom osobom, opaža mržnje,
nade, strahove druge osobe, ali bez toga da ih on sam doživljava, a to znači da posmatra tuđi
unutrašnji referentni okvir sa njegovim emocionalnim komponentama kao da je upravo ta osoba.

Empatične osobe su sposobne da preuzimaju tuđu ulogu, tj. da razumiju tuđa razmišljanja i
osjećanja i da percipiraju svijet na način na koji to čini druga osoba.

Prema Rodžersu „privremeno življenje u klijentovom svijetu“ prati komuniciranje onoga što
mislimo da predstavlja klijentov svijet. Dakle, empatična osoba ima komunikacione vještine, tj.
terapeut ima sposobnost da da tačne i adekvatne odgovore na klijentovu poruku.

Biti empatičan ne znači da treba ostavljati po strani svoja gledišta i vrijednosti kako bi smo
ušli u tuđi svijet bez predrasuda. Da bi se to postiglo osoba mora da bude integrisana, jer inače ne
bi mogla da podnese širok spektar osjećanja i stavova druge osobe.

Empatija strana 5
Instrument za ispitivanje empatije

Davis M. H. je 1980. godine konstruisao skalu za procjenu empatije - A multidimensional

approach to individual differences in empathy, odnosno Indeks interpersonalne reaktivnosti.

Ova skala sadrži 28 tvrdnji Likertovog tipa (petostepena skala). Skala se sastoji od četiri
subskale: preuzimanje uloge, empatička fantazija, empatička briga i lična neugodnost. Svaka od
ovih subskala sastoji se od sedam ajtema. Mjere emocionalne komponente empatije pretočene su
u subskale empatička briga i lična neugodnost, a mjere kognitivne komponente empatije u druge
dvije subskale.

Prva verzija ovog instrumenta sastojala se od 50 ajtema, od kojih su neki bili preuzeti iz skale
emocionalne empatije Mehrabiana i Epsteina. Pored niza faktora koji nisu bili intepretabilni,
otkrivena su i četiri ključna, koja su uz male izmjene, predstavljena kroz subskale u konačnoj
verziji ovog instrumenta (Davis, 1980).

Kompletna skala se može pogledati u prilogu.

Empatija strana 6
Primjer empatične osobe

Iako sam u prvom dijelu ovoga rada, pisajući o empatiji i nestajanju njene esencije, njene biti u
ljudima, izgledao pomalo pesimističan, moram napomenuti da mi to nije bila namjera, jer sebe
više posmatram kao realistu a ne kao pesimistu.

Jednostavno, posmatrajući svijet oko sebe nažalost nisam u prilici da budem svjedok velikom
postojanju empatije, ali ona, što je najbitnije, i dalje postoji i kao lagana vatra ili jedna obična
žarka, uvijek može da napravi veliki plamen i da bude razlog pojavljivanju velike vatre.

Kao konačni dio ovog rada, a što je na kraju ispalo kao najteži dio, trebam opisati jednu osobu,
njeno ponašanje i njeno iskazivanje empatije u svom životu.

Postoji, hvala dragome Bogu na tome, i dalje zavidan broj ljudi i ličnosti u svijetu koji svojim
radom i svojim primjerima pomažu drugima oko sebe, stavljajući druge ispred sebe, boreći se za
neke uzvišenije, univerzalnije ciljeve. Velika dilema mi je bila koju osobu i koji primjer uzeti
kao primjer empatičnog ponašanja i na kraju sam se odlučio na najlakši izbor, osobu iz mog
života, koja je svojim ponašanjem uticala i na samo postojanje mene kao čovjeka.

Naravno, govorim ovo misleći na svoju majku. Neki bi sada mogli reći da ovo ne bi bio
adekvatan primjer, s obzirom da se kada govorimo o majci, empatično ponašanje podrazumijeva,
ali svjedoci smo da više ni to nije univerzalno pravilo.

Odlučio sam opisati jedan postupak svoje majke, koji nisam razumio u to vrijeme i koji sam
nekako i smetnuo sa uma, ali me je pisanje ovog rada vratilo kroz vrijeme i u jedan od onih
trenutaka koji u sebi sadrže više ljubavi i empatije nego stotine i stotine drugih trenutaka u našim
životima.

Nakon početka rata, nakon odlaska od kuće, seljenja iz jednog grada u drugi, iz jednog mjesta u
drugo, u jednom trenutku smo živjeli u jednoj vikendici u kojoj nije bilo struje niti vode i koja se
nalazila u šumi, veoma daleko od grada.

Bili smo primorani da tu boravimo neko vrijeme, jer smo došli u novi grad i nismo poznavali
nikoga kod koga bismo mogli boraviti.

Empatija strana 7
Bio sam dijete od nepunih osam godina, dok su se pored mene nalazile majka i starija sestra i
ponekad otac, koji je jednom mjesečno na jedan dan dolazio do nas.

Situacija je bila takva da nismo imali mnogo hrane i da smo u tom periodu jeli samo jednom
dnevno, najčešće za ručak po jednu malu lepinu, koju je majka pravila od tijesta koje bismo
dobili od susjedne kuće. Tijesto nije bilo veće od dječije šake ali majka je uvijek uspijevala da
napravi tri male lepinice koje smo dijelili između sebe.

Njena ljubav prema svom djetetu i njena empatija je uticala na to da majka sve tri lepine pravi
jednake veličine, bez obzira na to što sam ja imao nepunih osam godina a ona već bila žena u
srednjim godinama života. Svi su dobijali jednak dio.

Jednoga dana, smo sjedajući na pod i spremajući se da imamo naš jedini obrok u cijelome danu,
vidjeli da su komadi lepina mnogo manji nego inače, i samo smo se nijemo gledali dok smo te
komade prinosili svojim ustima.

Kao svako dijete, nestrpljivo, gladno, ne shvaćajući još uvijek svijet oko sebe, veoma brzo sam
pojeo svoj komad lepine, ali i nakon zadnjeg zalogaja moja crijeva su i dalje krčala, kao da su
molila za još koji zalogaj. Ali znao sam da više zalogaja nema, i da su ti urlici i pozivi beznačajni
i da ne mogu uraditi ništa da napunim svoj stomak i da se osjećam kao da sam se najeo.

U tom trenutku, vidjevši moje lice i čuvši zvukove koji su i dalje dolazili iz mog stomaka, moja
majka mi je pružila preostalu polovinu svoje lepine govoreći mi da ona više nije gladna, da nema
apetita i da je šteta da hrana ostaje. Prihvatio sam dodatnu hranu i nastavio jesti, osjećajući kako
se krčenje u mom stomaku smanjuje.

Bio sam dijete i nisam razumio. Mislio sam da je mama stvarno sita, ne razmišljajući o tome da
ako taj mali komad lepine ne može da zasiti mene, ne postoji šansa da njegova polovina zasiti
odraslu ženu. Ali ona je vješto znala skrivati svoju glad i svoju bol.

Nekako sam uspio zaboraviti ovaj trenutak, ali evo zahvaljujući ovom radu, uspio sam ga vratiti
u svoje sjećanje i ponovo ga proživjeti.

Empatija strana 8
Taj dan moja majka je pokazala neograničenu i nesebičnu ljubav majke prema djetetu, čovjeka
prema čovjeku. Razumjela je moju bol, razumjela je moje strahove i razumjela je moju glad.
Proživila je sve moje kroz sebe i na kraju je odlučila da će se radije snositi sa svojom gladi nego
sa gladi svoga djeteta, stavljajući mene ispred nje, pomažući meni bez obzira na cijenu i
posljedice.

Za mene, to je univerzalna empatija, njena srž i njena najbolja definicija. Kada je čovjek u stanju
da drugoga stavi ispred sebe, da drugome olakša i da mu pomogne bez obzira što bi to moglo
imati i štetne posljedice za njega samoga, taj je čovjek u stanju univerzalne i čiste empatije.

Sada bi se ponovo mogli vratiti na shvatanje Fromm-a o ljubavi i davanju. Na isti način bi se
mogla primijeniti i ova filozofija u empatiji. Ako bi svaki čovjek gledao na čovjeka ispred i iza
sebe, na kraju bi se u svijetu opet napravio jedan savršeni krug gdje bi ustvari svako imao nekoga
da pazi i nekoga da pazi njega.

Jer, zaista pomažući drugima mi pomažemo i sebi.

Na kraju je ovo moj primjer empatičnosti koji sam želio navesti, i nadam se da njime nisam
promašio temu i sam zadatak ovoga rada jer mogao sam pisati o poznatim ličnostima, ljudima iz
medija, o kojima ne mislim ništa lošije i za koje sam zahvalan da postoje, ali jednostavno nisam
osjećao potrebu da idem dalje u svojoj potrazi za empatijom. Imao sam je odmah tu pored sebe, i
na tome sam vječno zahvalan.

Empatija strana 9
Literatura

Ayalon, O. (1995). Spasimo djecu. Zagreb: Školska knjiga.

Davis, H. M. (1980). A Multidimensional Approach to Individual Differences in Empathy.

Hoffman, M. L. (2003). Empatija i moralni razvoj. Beograd: Dereta.

Morin, E. (2002). Odgoj za budućnost. Zagreb: Educa.

Raboteg-Šarič, Z. (1993). Empatija, moralno rasučivanje i različiti oblici prosocijalnog

ponašanja. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu.

Vukosavljević – Gvozden, T. (2002). Empatija i slika o sebi. Beograd: Institut za psihologiju.

Empatija strana 10
Prilozi

Empatija strana 11
Skala za pocjenu empatije, A multidimensional approach to individual differences in empathy.

0 1 2 3 4

Uopšte se ne Potpuno se
odnosi na mene odnosi na mene

1. Kada čitam neku interesantnu priču lili roman zamišljam kako bih se 0 1 2 3 4
osjedao/la da se događaji u romanu dešavaju meni

2. Potpuno se uživljavam u osjedanja likova u romanu 0 1 2 3 4

3. Obično sam objektivan/na kada gledam neki film ili predstavu i često se ne 0 1 2 3 4
uživim previše u radnju

4. Kada gledam predstavu ili film zamišljam da sam jedan/na od likova 0 1 2 3 4

5. Sanjarim i maštam o stvarima koje bi mogle da mi se dese 0 1 2 3 4

6. Rijetko se uživljavam u neku knjigu ili film 0 1 2 3 4

7. Kada gledam dobar film veoma lako se mogu staviti na mjesto glavnog lika 0 1 2 3 4

8. Prije nego što nekoga iskritikujem pokušavam da zamislim kako bih se ja 0 1 2 3 4

osjedao/la da sam na njegovom/njenom mjestu

9. Ako sam siguran/na da sam u pravu u vezi nečega ne gubim vrijeme na 0 1 2 3 4

slušanje argumenata drugih ljudi

10. Da bih bolje razumio/la svoje prijatelje pokušavam da zamislim šta bih 0 1 2 3 4
učinio/la da sam u njihovoj situaciji

11. Vjerujem da postoje dvije strane svake situacije i pokušavam da ih sagledam 0 1 2 3 4

obje

12. Teško mi je da sagledam stvari sa stanovišta drugih ljudi 0 1 2 3 4

13. Pokušavam da sagledam sve strane nekog nesporazuma prije nego što 0 1 2 3 4
donesem odluku

14. Kada me neko naljuti pokušavam da razmislim šta ga/ju je navelo da se tako 0 1 2 3 4
ponaša prema meni

Empatija strana 12
15. Kada vidim da nekoga iskorištavaju ponašam se zaštitnički prema njemu 0 1 2 3 4

16. Kada vidim da se prema nekome ponašaju nepravedno ne osjedam 0 1 2 3 4

sažaljenje prema njemu

17. Ponekad sam zabrinut/ta za osjedanja osoba koji imaju manje srede od 0 1 2 3 4
mene

18. Za mene se može redi da sam odoba “mekog srca” 0 1 2 3 4

19. Ponekad ne žalim mnogo druge ljude koji imaju probleme 0 1 2 3 4

20 Nesreda drugih ljudi obično me ne uznemirava mnogo 0 1 2 3 4

21. Često sam prilično dirnut/ta stvarima koje se dešavaju 0 1 2 3 4

22. Rastužim se kada vidim bespomodne ljude 0 1 2 3 4

23. Ponekad se osjedam bespomodno kada sam usred veoma emotivne situacije 0 1 2 3 4

24. U kriznim situacijam osjedam se loše i prestrašeno 0 1 2 3 4

25. Veoma sam snalažljiv/va u kriznim situacijama 0 1 2 3 4

26. Učestvovanje u stresnoj emocionalnoj situaciji me plaši 0 1 2 3 4

27. Kada vidim da je neko povrjeđen ostajem sabran/na 0 1 2 3 4

28. Sklon/na sam gubljenju kontrole u kriznim situacijama 0 1 2 3 4

Empatija strana 13