PRIRODNO MATEMATIKI FAKULTET

BANJA LUKA

Studijski program: Biologija

Smijer: nastavni

SEMINARSKI RAD
Predmet: Antropologija

Tema: Miljenje

Student: Mentor:

Mirjana Gaji, 240/13 Prof. dr Jasminka Halilovi

Sadraj
UVOD.........................................................................................................................................3
1. POJAM MILJENJA..........................................................................................................3
2. BIOLOKE OSNOVE MILJENJA..................................................................................4
3. KARAKTERISTIKE MISAONOG PROCESA.................................................................5
4. IZRAAVANJE MISLI (MILJENJA)..............................................................................5
5. VRSTE MILJENJA..........................................................................................................7
6. POREMEAJI MILJENJA..............................................................................................9
7. MILJENJE U FILOZOFIJI.............................................................................................11
ZAKLJUAK...........................................................................................................................12
LITERATURA..........................................................................................................................13

2 | Page
 UVOD

ovjek predstavlja najbolje od svih stvorenja. Ovu posebnu poziciju meu svim ostalim
stvorenjima ovjek je zauzeo putem svoje sposobnosti miljenja. Na osnovu ove sposobnosti
ovjeku je polo za rukom da od stvorenja koje je u svojim djelima odreeno instinktima i
potrebama, postane samoodreujue i samoodluujue bie. S toga cilj ovog rada jeste da se
detaljnije upoznamo s pojmom, vrstama, razvojem, poremeajima i drugim osobinama vezanim
za miljenje. Misliti znai rjeavati neki problem, traiti odgovor na neko pitanje, doi do
zakljuka. O svemu ovome i jo nekim zanimljivim stvarima upoznaemo se kroz prezentaciju
ovog rada.

1. POJAM MILJENJA

Miljenje u svom najrazvijenijem, a moda i jedinom punom obliku, svojstveno je samo

pripadnicima ljudske vrste. Po svojoj prirodi, ono je simboliki, suptilni, unutranji, a esto i
nesvjesni proces. Pod miljenjem se obino podrazumijeva sjeanje na neto, predstavu o
neemu (zamiljanje) ili se u tom pojmu izrie odreeno uvjerenje ili sud o nekoj pojavi ili
procesu. To je tok svijesti determinisani tok ideje sa simbolinim sadrajem, proces rjeavanja
problema pomou pojmova i optih principa. ivotinje rjeavaju odreene probleme nakon
neposrednog uvianja odnosa izmeu sredstava i cilja (npr, slaganjem sanduka u kavezu,
majmun dohvati bananu sa stropa). Meutim, ljudi su u stanju rijeiti iskrsle probleme i u
situacijama kada se sredstvo i cilj ne nalaze u vidokrugu. Predmete, bia, pojave i procese ovjek
moe da zamijeni i predstavi odgovarajuim simbolima (pojmovi, rijei, predstave, oznake i sl.) i
da ih kao takve ukljui u odreene misaone operacije u kojima meuodnosi nisu neposredno
ulno registrovani. Proces miljenja je, u sutini, posredni put spoznavanja stvarnosti. Prema
tome, u irem smislu, miljenje moemo shvatiti kao psihiku aktivnost koja nije okrenuta
neposrednim ulnim spoznajama (sjeanje, predstavljanje, prosuivanje). U uem smislu, to je
rjeavanje problema simbolikim sredstvima. Odreeni problemi se mogu rjeavati i po sistemu
pokuaja i greaka. Poto u takvom procesu nema uvianja relacija meu pojedinim elementima
problemske situacije, tj. do rjeenja se dolazi sluajno, on se ne moe nazvati miljenjem u
punom smislu. Dakle, u sutini, miljenje je shvatanje (uvianje) moguih odnosa u problemskoj
situaciji. Majmun je npr., u stanju shvatiti jedan (prvi) stepen tih relacija (slaganjem sanduka
dohvatiti bananu sa stropa), ali nije sposoban da u procesu miljenja zahvati i predvidi vie
narednih postupaka (stepena unaprijed). Miljenje je usmjeren proces kombinovanja
spoznajnih dijelova u nove cjeline, a na bazi ranijih iskustava. Individualne razlike u procesu
miljenja najoitije su u nainu otkrivanja veza izmeu ranijih iskustava i novih ivotnih
situacija. Prirodu relacija izmeu datog (staro iskustvo) i zadatog (nova situacija) uspjenije
uoavaju oni koji imaju bolji smijer (direkciju) misli, iako u procesu miljenja uvijek postoji
inilac koji ga jedinstveno usmjerava ka cilju.

3 | Page
Faze misaonog procesa su:

Saturacija (preparacija) mislilac se priprema za rjeavanje problema

Inkubacija mislilac naoko nita ne radi, iako i dalje (nesvjesno) rjeava problem
Iluminacija misliocu iznenada bljesne traeno rjeenje
Verifikacija iskrslo rjeenje problema se provjerava i vrednuje.1

2. BIOLOKE OSNOVE MILJENJA

Osnova svih ovjekovih procesa, pa tako i miljenja je nervni sistem. itav na nervni sistem se
sastoji iz neurona. Dijeli se na periferni i centralni. Centralni nervni sistem obuhvata kimenu
modinu i mozak, a periferni predstavlja kanal kojim se prenose informacije ka i od CNS-a.
Mozak je najvaniji dio CNS-a. Dijeli se na prednji i zadnji. Za miljenje je znaajna funkcija
prednjeg mozga. Njega ine meumozak i veliki mozak ili modana kora. Veliki mozak se dijeli
na desnu i lijevu hemisferu. Kako se mozak razvijao lijeva strana preuzela je na sebe
analitinost, objektivnost, racionalnost, nauku, dok je desna strana vie umjetnika, apstraktna,
intuitivna i holistina. Lijeva je strana ukljuena u govor, itanje i pisanje. Ona serijalno
obrauje rijei, slova i brojeve. Desna hemisfera je kreativna. Vie prikuplja informacije na
temelju slika nego rijei. Zaduena je za boje, za prepoznavanje lica, mjesta, objekata i muzike.

Slika 1: Funkcije velikog mozga2

1 Antropologija, Biodiverzitet recentnog ovjeka Rifat Hadiselimovi, Sarajevo,

2005

4 | Page
 3. KARAKTERISTIKE MISAONOG PROCESA

Misliti znai rjeavati neki problem, traiti odgovor na neko pitanje, doi do zakljuka.
Miljenje se pokree u onim situacijama kada dotadanje znanje i iskustvo nije dovoljno da bi se
ovjek uspjeno prilagodio. U takvim situacijama nuno je iskoristiti staro znanje i iskustvo na
sasvim nov nain, potrebno je uvidjeti put i naine rjeavanja problema, uoiti koja sredstva
mogu da se upotrijebe da bi se dolo do cilja.

Sutina miljenja jeste uvianje relacija, tj. uvianje odnosa i veza izmeu elemenata u datoj
situaciji. Uvianjem se shvata njihova unutranja, nevidljiva povezanost. Uvianjem se utvruje
da li neto jeste ili nije (da li je pingvin ptica, da li je neko moralna osoba), utvruje se slinost i
razlika izmeu dva ili vie objekata, utvruju se uzroci ili posljedice, utvruju se odnosi izmeu
pojava (da je neto prije ili posle, gore ili dole, jue, danas, sutra, prolo i budue, itd)

Miljenje je simbolika aktivnost. Simbol je mentalni predstavnik konkretnog objekta ili pojave.
Rijei su simboli. Rije -p a s- ako je izgovorena, u sutini predstavlja zvuni talas koji nastaje
izgovorom ova tri glasa. Meutim, ta tri glasa ine rije a ta rije je simbol koji predstavlja
sasvim odreenu vrstu ivih bia. Broj 5 je simbol za sasvim odreen skup. x je simbol za
nepoznato itd. Miljenje je mentalno operisanje simbolima. Saznanja do kojih se dolazi
miljenjem nikada nisu neposredno data. Do njih se dolazi uvianjem na nivou svijesti, na
mentalnom nivou.

Miljenje je svrsishodna psihika aktivnost, tj. aktivnost koja je uvijek usmjerena ka nekom
cilju koji omoguava zadovoljenje neke ovjekove potrebe. Miljenje je samim tim adaptivna
aktivnost koja omoguava ovjeku da mijenja sredinu i da je prilagoava svojim potrebama.

4. IZRAAVANJE MISLI (MILJENJA)

Mi imamo pet izlaznih kanala kojima saoptavamo svojoj okolini svoje misli i osjeanja. To su:
- govor
- facijalna ekspresija - pokreti lica, izraz oiju i sl.
- pokreti tijela
- gestovi
- dranje tijela

- Govorom izraavamo svoje misli koristei se rijeima i pojmovima.

- Pokreti na licu, mimika, pokazuju naa osjeanja koja prate nae misli i onda kad to ne elimo.
- Kretanje naeg tijela pokazuju nae stavove i na odnos prema drugima
- Gestovi koje imamo dok izgovaramo nae misli da ih propratimo su dodatno iskazivanje misli
- Dranje tijela takoe govori o naim osjeanjima i mislima koji su povezani, a drugima
govore o nama.
Pojmovi - Pri izraavanju naih misli mi se najee sluimo rijeima i znacima, reenicama,
sudovima, zakljucima. Ti znaci ili rijei, ako ih razumijemo, predstavljaju pojmove. Pojmovi
2 Preuzeta slika sa www.zelenaucionica.com

5 | Page
su, dakle, rijei ili obiljeja koji su ve u jednoj rijei misao, i to misao o grupi slinih predmeta,
pojava, osoba ili dogaaja, obuhvatajui u njoj sve ono to je bitno i zajedniko za tu grupu.

NPR: Kada kaemo knjiga, svi koji razumiju tu rije podrazumijevaju da ta rije oznaava
predmet koji slui za itanje, da ima korice, stranice itd.

Vani procesi pri formiranju pojmova su:

- Apstrakcija je izdvajanje na osnovu uporeivanja i razlikovanja odreenih karakteristika grupe

predmeta, a zanemarivanje drugih svojstava koja se ocjenjuju kao nebitna. U primjeru knjiga -
na osnovu iskustva sa veim brojem knjiga, uoavamo neke zajednike osobine da su sve
knjige kockaste, od papira, sa stranicama punim teksta i da imaju korice, a ne obaziremo se na to
koja je knjiga, ko je napisao, kakva je, koje boje i veliine.

- Generalizacija ili uoptavanje se sastoji u povezivanju, apstrakcijom odvojenih osobina, u

jednu cjelinu. Tako ono to smo izdvojili o knjizi apstrakcijom, povezujemo u cjelinu da bismo
doli do saznanja da svi predmeti koji imaju te osobine spadaju u knjige.

- Asimilacija je nain kojim pri susretu sa novim predmetima, vrimo uporeivanje sa onim to
znamo od ranije, sa predmetima i pojavama o kojima ve imamo formirane pojmove. Ovo je
pasivan nain formiranja pojmova.

- Pretpostavljanje ili postavka hipoteze je kada pri susretu sa novom grupom predmeta i pojava
uoimo odreene zajednike osobine i provjeravamo da li one zaista postoje. Ovaj nain je
aktivno formiranje pojmova.

Sudovi su reenice u kojima neto tvrdimo, kad konstatujemo postojanje nekog odnosa. Sud kao
psiholoki proces odreuju dvije komponente:

1. konstatovanje nekog odnosa i

2. doivljaj uvjerenosti u tanost ili netanost tog odnosa

U logici se vrste sudova odreuju po tome da li su potvrdni, odrini, opti, posebni, pojedinani,
dok se u psihologiji odreuju prema tome na kojoj vrsti psihikog procesa poivaju. Razlikuju se
po stepenu uvjerenosti, pa tako imamo:

- sudovi na perceptivnoj evidentnosti - trava je zelena

- sudovi na logikoj evidentnosti - konj je vii od psa, pas je vii od make, onda je konj vii od
make
- sudovi autoriteta, naroito naunog - san je dobar za zdravlje
- sudovi na subjektivnom iskustvu - novinama uopte ne vjerujem
- sudovi na emocionalnom odnosu prema sadraju - najljepa je plava boja.

Asocijacije - pojava misli - misaonih slika o dva doivljaja doivljena ranije istovremeno, ili
jedan za drugim, a esto se u reprodukciji javljaju zajedno. To je psiholoka situacija kada nam
neku misao izazove konkretan podraaj iz vana, i istovremeno ekforie pojavu misli na koju nas
podsjea od prije. Postoje principi asocijacije koje je postavio Aristotel, a i danas su prihvaeni:

6 | Page
- Asocijacije po slinosti su povezivanje sjeanja slinih po slinosti doivljaja ili pojava.

NPR: Bijela boja me uvijek podsjea na bolnicu

- Asocijacije po kontrastu su pojave kada se u naoj svijesti, u fazi sjeanja, povezuju doivljaji
suprotni po sutini, formi i znaenju.

NPR: Bijela boja me podsjea na crnu, visok ovjek na premalog.

- Asocijacije po vremenskom i prostornom dodiru su kad nam percepcija ekforie davno

zaboravljene dogaaje.

NPR: Kad vidim razrednicu iz osnovne kole, odmah me podsjeti na mnotvo dogaaja iz tog
perioda.

5. VRSTE MILJENJA

Ako posmatramo sredstva koja preovladavaju prilikom misaonog procesa, miljenje

moe biti konkretno i apstraktno.

Konkretno miljenje (oigledno, opaajno, situaciono) odnosi se na rjeavanje problema pri

emu se koriste uglavnom elementi u opaajnom polju ili konkretne predstave. Ako, na primjer,
prelazimo ulicu, mi moramo da dovedemo u vezu poledicu na cesti sa sopstvenim izlizanim
cipelama i svojom nespretnou ako elimo da nepovrijeeni stignemo na cilj. Ili, elimo da
napravimo drugaiji razmetaj nametaja u svojoj sobi: u tom sluaju dovodimo u vezu teinu,
recimo kaua i sopstvenu snagu, i u svijesti imamo predstavu konkretnih predmeta u naoj sobi
razmjetenih na drugi nain. Primjer ovog oblika miljenja jeste rjeavanje svih oblika
konstruktivnih zadataka kao to su slaganje kocaka, konstrukcija slika i figura iz dijelova i sl.

Apstraktno miljenje je onaj oblik miljenja u kome se elementi problema ne nalaze u

opaajnom polju niti su dati u obliku konkretnih predstava ve se kao osnovna sredstva miljenja
pojavljuju simboli. Ovaj oblik miljenja naziva se i verbalno-logiko miljenje i ono dolazi do
izraaja u rjeavanju aritmetikih zadataka, logikih problema kao i u razumijevanju smisla i
znaenja tekstova i svih drugih verbalnih saoptenja. Primjer zadatka koji angauje ovaj oblik
miljenja jeste zadatak tipa: Na dvije police bilo je 18 knjiga; na jednoj od njih bilo je dva puta
vie nego na drugoj; koliko je knjiga bilo na svakoj polici? Da bi se dolo do znaenja poslovica
neophodan je ovaj oblik miljenja.

Ako posmatramo stepen realistinosti tj. potovanja principa realnosti u miljenju,

miljenje moe biti realistino i imaginativno.

Realistino miljenje je oblik miljenja kojim se rjeavaju svakodnevni ivotni problemi i u

kome su elementi za rjeavanje problema jasno odreeni u vremenu i prostoru i ije se osobine
moraju uzimati u obzir da bi se problem zaista rijeio. Ako mi pri prelaenju ulice koja je
zaleena ne uzmemo u obzir sopstvenu nespretnost ili povrijeenu nogu ili izlizane cipele,
zavriemo u veoma nezgodnom poloaju. Ako elimo da ostvarimo ljubavnu vezu sa nekom

7 | Page
osobom predviajui sve znake njene nezainteresovanosti za nas biemo veoma nesreni. Ako
elimo da upiemo likovnu akademiju moramo uzeti u obzir realnu injenicu o postojanju ili
nepostojanju sopstvenog talenta itd.

Imaginativno miljenje moe biti miljenje u kome se princip realnosti potpuno zanemaruje i u
kome preovladava logika elja. Svakodnevnim jezikom nazvano - matanje je sposobnost
stvaranja predstava o objektima, dogaajima i situacijama koje elimo ili u kojima bismo eljeli
da budemo. Kada zamiljamo potpuno nemogue i nepostojee objekte i situacije kae se da
fantaziramo. Normalan ovjek, naravno ima svijest o nerealnosti ili stepenu realnosti svojih
matanja i fantazija i nije zavistan od njih. Ovakvo matanje treba razlikovati od imaginativnog
miljenja iji je rezultat stvaranje predstava i ideja koje su osnov umjetnikih djela i naunih
pronalazaka i koje je svjesno, aktivno i kontrolisano.

Ako se posmatra ishod misaonog procesa, miljenje se moe podijeliti i na stvaralako i

kritiko miljenje:

Produktivno-stvaralako miljenje jeste miljenje iji je ishod neka drutveno priznata

vrijednost kojoj se moe pridati svojstvo originalnosti. Originalno je neto sto je novo, neobino,
rijetko i izuzetno. Originalnost se moe odnositi i na neobinost pristupa rjeenju nekog
problema kao i na duhovitost. Stvaralako miljenje jeste najoiglednije u djelima umjetnika i
naunika. Svako od tih dijela nije bilo najprije u realnosti iz koje bi percepcijom bilo prenijeto na
nivo svijesti, ve obrnuto. Ona su bila najprije na nivou svijesti ovjeka -stvaraoca u obliku
njegove predstave ili ideje pa je on iz svijesti prenio svojim radom u realnost u obliku slike, nota,
maine ili projekta. Iako je neosporno da je inteligencija veoma bitna, pokazalo se da se
kreativnost ne moe svesti na inteligenciju ve da su potrebne i naroito vane neke osobine
linosti kao sto je sloenost linosti, nezavisnost u suenju, dominantnost, ambicioznost,
upornost itd.

Kritiko-procjenjivako miljenje je poseban oblik miljenja iji je ishod ili rezultat

vrednovanje - evaluacija (procjena vrijednosti) neega sto je bilo predmet ili sadraj miljenja.
Svaki misaoni proces sadri kritiko miljenje. Kada ga ne bi bilo ovjek ne bi imao procjenu
vrijednosti neke ideje ili hipoteze, niti bi mogao da vri izdvajanje bitnog od nebitnog. Predmet
kritikog miljenja, dakle, mogu biti sopstvene ili tue ideje i produkti. Kod nekih ljudi je
razvijenija sposobnost produkcije ideja, a kod nekih kritiko procenjivanje vrijednosti tuih
produkata. Primjer za to je postojanje kritiara u svim oblastima umjetnosti: knjievna, likovna,
muzika, pozorina itd.

Ako se posmatra put kojim se kree miljenje, toka misaonog procesa miljenje se dijeli
na konvergentno i divergentno.

Primjer3 koji najbolje objanjava ove oblike miljenja je: pri rjeavanju problema konstrukcije
vozila za kretanje po Mjesecu, naunici su proli kroz dvije faze: prva je bila - doi do ideje kako
bi trebalo da izgleda vozilo, a druga - tehnika realizacija ideje. Za rjeavanje problema kako bi
trebalo da izgleda vozilo, trailo se potpuno slobodno iznoenje svih ideja koje ovjek moe da
smisli, makar one izgledale i suludo. Iznoene su ideje da vozilo treba da ide na tokovima, da

3 Primjer je uzet iz knjige Aktivno uenje, prof. Ivana Ivia i sar.

8 | Page
bude kao tenk, da koraa, da lebdi, da skakue itd. Druga faza je zahtjevala da se po svim
tehnikim pravilima konstruie vozilo.

Konvergentno4 miljenje jeste miljenje koje se zasniva na strogo loginom slijedu misaonih
operacija iz kojih proistie jedan jedini mogui ishod ili zakljuak. Zahvaljujui tom miljenju
naunici su konstruisali vozilo za kretanje po mjesecu iz primjera.

Divergentno miljenje podrazumjeva produkciju ideja, elastinost miljenja, otkrivanje novih

puteva rjeenja jednog istog problema. Ovo miljenje je dominantno u umjetnosti, ali je
neophodno i u mnogim fazama naunog rada.

6. POREMEAJI MILJENJA

Poremeaji miljenja mogu biti posljedica duevnog oboljenja, razliitih poremeaja ishrane,
trovanja razliitim materijama i slino. Razlikujemo poremeaje miljenja po formi ili po
sadraju.

Poremeaji miljenja po formi

Poremeaji miljenja po formi karakteriu: nain formiranja i izlaganja misli, loginost i

povezanost misli, kao i tok i brzina misaonog procesa. Neki od formalnih poremeaja miljenja
su:

1. Patoloka opirnost: nemogunost odvajanja bitnog od nebitnog, gubitak ciljne predstave i

miljenje ima pravolinijski tok. Javlja se kod intelektualnog deficita ili kod maninih pacijenata.

2. Usporeni misaoni tok: usporen govor, teka promjena ciljne predstave, impuls za govor
snien, glas nemodulisan i tih. Javlja se kod depresivnih pacijenata.

3. Misaoni blok: prekid misaonog toka. Javlja se kod zdravih osoba - podsjeanjem nastavljaju
misao, pacijenata sa izofrenijom (pacijent ima utisak da mu "kradu" misli), depresivnih
pacijenata.

4. Ubrzan misaoni tok: reprezentuje se logorejom (neprestano, esto brbljanje), impuls sa

govorom je pojaan, ciljna predstava se mijenja, panja hipervigilna, makismalno ubrzan tok
misli - bujica ideja. Javlja se kod maninih pacijenata.

5. Perseveracija: nevoljno ponavljanje jedne ili vie rijei. Javlja se kod zamora ili akutnog
stanja koje karakterie nemogunost pamenja izgovorenih rijei.
4 Konvergencija je pojava uzajamnog pribliavanja vie objekata; tenja ka istoj
taki.

9 | Page
6. Inkoherentno miljenje - "salata od rijei": uvijek je prisutan poremeaj svijesti, karakterisan
raslanjivanjem misaonog toka na pojedine pojmove, koji sami po sebi nisu nelogini ali ni ne
pruaju utisak cjeline. Javlja se kod oteenja svijesti, delirijuma (kao delirijum tremensa ) i
demencije.

Sadrajni poremeaji miljenja

1. Precjenjenje tzv. fiks ideje : ubjeenja koja su pretjerano afektivno obojena. Javljaju se kod
zdravih osoba ( kad osoba pridaje nekom problemu posebnu panju i znaaj, te pri tome
pretjeruje), te kod osoba sa poremeajem linosti.

2. Prisilne misli: za njih je karakteristino nametanje misli protiv volje, misao je strana,
neprijatna, nametnuta, pacijent se protiv nje bori. Ako su prisilne misli praene strahom koji
dominira, onda takav poremeaj nazivamo fobijom (gr. phobos -strah, bijeg). Veina se ljudi
boji npr. visine ili pauka, ali taj ih strah ne ometa u svakidanjem ivotu. Takav strah
postaje fobija kada ih onemoguuje u aktivnostima koje su do tada s lakoom obavljali ili uivali
u njima.

3. Sumanute ideje: su zablude nastale na bolesnoj osnovi. Uglavnom su znak duevnog

oboljenja. Javljaju se kao prolazne - psihotine epizode, sporedne - kod pacijenata sa
izofrenijom, i glavne - kod paranoidnih psihoza. Prema mehanizmu nastanka ih dijelimo na
intuitivni (po osjeaju), imaginativni (kada se sadraj matanja pretvara u vjerovanje) i
halucinatorni.

U sumanute ideje spadaju:

Ekspanzive ideje - ideje o veliini, bogatstvu, aristokratskom porijeklu i slino.

Depresivne ideje - kada osoba sebe optuuje za mnoge nesree, smatra da boluje od neizljeivih
bolesti ... na primjer Kotardov sindrom - nihilistike sumantne ideje koje poriu postojanje
pojedinih dijelova tijela bolesnika, vlastite egzistencije, objekata pa i cijelog svijeta...

Ideje proganjanja - presekucije: kada osoba smatra da se cijeli svijet urotio protiv nje, da ih
vlasti i neprijatelji proganjaju...

Ideje ljubomore - vrsto vjerovanje da je partner preljubnik, bolesno se trae dokazi, falsifikati
sjeanja, apsurdnost u pronalaenju krivca. Ova sumanuta ideja je esto direktna posljedica
hroninog alkoholizma. Naziva se jo i Otelov sindrom.

Erotiko ludilo - Osoba vjeruje kako su u nju zaljubljene istaknute linosti. Naziva se jo i De
Klerambuov sindrom (erotomanija).

Kapgrasov sindrom - bolesnik vjeruje kako su jedna ili vie osoba iz njegove okoline
zamijenjeni dvojnicima ili njima slinim osobama.

Fregolijev sindrom - bolesnik vjeruje da ga progoni neko ko je preuzeo izgled nekog od njemu
bliskih osoba.

Ekbomov sindrom - uvjerenje bolesnika da se u njegovoj koi ili unutranjim organima nalaze
insekti ili paraziti.

10 | P a g e
 Religiozne sumanute ideje - kada pacijent vjeruje da je mesija, prorok, da mu se Bog obraa i
slino.

7. MILJENJE U FILOZOFIJI

U filozofiji se obino pretpostavlja da su ljudi okarakterisani racionalnou, a najoiglednije

ispoljavanje racionalnosti je sposobnost miljenja.5 Misao, koja ukljuuje i opaajne podatke, ne
proizlazi samo iz stvarnosti, nego i na nju djeluje. Miljenje je slijed misli upravljenih na
pronicanje stvarnosti, a samim tim i na njeno mijenjanje. eling je tvrdio da je misao nezavisna
mo koja za sebe dalje djeluje, i da je stvorena od due. Fender, logiar fenomenoloke
orijentacije, svoju osnovnu koncepciju zasniva na razlikovanju misli (predmet logike) i miljenja
(predmet psihologije).6

5 Oksfordski filozofski rijenik, Sajmon Blekburn, Svetovi, Novi Sad. 1999.

6 Misao, Filozofija, Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja, Beograd 1973.

11 | P a g e
 ZAKLJUAK

Miljenje je psihika funkcija i slui udovoljenju biosocijalnih i saznajnih ovjekovih potreba.

Ova visokodiferencirana funkcija mozga pomae ovjeku da upoznaje zbivanja u realnom
svijetu. Pomou miljenja ovjek se upoznaje sa stvarnou, uspijeva da pravilno sagleda
predmete i pojave koje ga okruuju, realno uoava i sagledava odnose izmeu predmeta i pojava
i na osnovu toga stvara zakljuke, koji mu u krajnjoj mjeri slue za pravilnu ivotnu orijentaciju.
itav na ivot zahtijeva esto pravilno procjenjivanje pojava i njihovih meusobnih odnosa, na
osnovu kojih smo u mogunosti ne samo da stvaramo konkretne zakljuke o nekom zbivanju ve
i da predviamo mogunost, da oekujemo ovakve ili onakve rezultate, da pravimo kombinacije
i da se nadamo odreenom ishodu. U itavom ovom procesu bitno je moi koristiti se ranijim
ivotnim iskustvom, uspijevati povezati razliite radnje, predmete i pojave, graditi asocijacije
sluei se uglavnom poznatim stvarima. Otuda i shvatanje da miljenje predstavlja akciju
iskustva. U traenju saznanja potrebni su bitnost i pravljenje poreenja sa ve poznatim stvarima
i pojavama, na osnovu kojih moemo ostvariti zakljuke koristei se tim injenicama. S druge
strane, u tom procesu saznanja sluimo se metodama provjeravanja bilo posrednim bilo
neposrednim putem. Meutim miljenje se ne javlja samo kada posmatramo neki predmet, ono
postoji i izvan njega. Zahvaljujui miljenju, mi smo u stanju da saznajemo zbivanja iz daleke
prolosti i stvaramo neka predvianja za budunost. Pomou miljenja smo u mogunosti da
saznajemo i mnoge pojave koje uopte nisu pristupane naim sposobnostima za percepciju. Na
podlozi ovakvih apstraktnih pojmova, miljenjem se stvaraju mnogi pronalasci i predvianja
koja se po usavravanju tehnikih elemenata ostvaruju i konkretizuju.

12 | P a g e
 LITERATURA

Antropologija, Biodiverzitet recentnog ovjeka Rifat Hadiselimovi, Sarajevo, 2005

Aktivno uenje - prof. Ivana Ivia i sar, Institut za psihologiju, Beograd, 2001

Oksfordski filozofski rijenik, Sajmon Blekburn, Svetovi, Novi Sad. 1999.

Misao, Filozofija, Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja, Beograd 1973.

13 | P a g e