Osnove Psihologije Odgoja I Obrazovanja

Zajedniki predmet Psihologija odgoja i obrazovanja
OSNOVE PSIHOLOGIJE ODGOJA I OBRAZOVANJA NIKOLA PASTUOVI

I. NASTANAK I ZNAAJ PSIHOLOGIJE OBRAZOVANJA I ODGOJA ZA ZNANSTVENA ISTRAIVANJA EDUKACIJE - znanstvena empirijska istraivanja obrazovanja i odgoja zapoela su u psihologiji krajem 19.st. odakle su se proirila na druge odgojno-obrazovne znanosti - empirijska istraivanja odgoja i obrazovanja zapoeta su u prvom laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju to ga je osnovao Wilhelm Wundt 1879. u Leipzigu - treba napomenuti da istraivanja obrazovanja i odgoja nisu ukorijenjena u dru. nego prirodnim znanostima - empirijska su se istraivanja proirila u podruje obrazovanja putem znanstvene psihologije to je svoj razvoj zapoela primjenom eksperimentalne metode preuzete od medicine i drugih prirodnih znanosti - psih. eksperimentalna istraivanja odgoja i obrazovanja doprinijela su razvoju tzv. eksper. pedagogije; dri se da pripada J.M. Riceu, ali na njega jo pretendiraju A. Binet, T. Simon, W.A. Lay i E. Meumann - u Francuskoj su osnivai empirijske znanosti o odgoju i obrazovanju A. Binet i T. Simon koji su izradili prvi pravi mjerni instrument za mjerenje viih kognitivnih procesa, s velikom primjenom u obrazovanju - prvi laboratorije za eksperimentalnu psihologiju osnovao je Emile Claparde u enevi; on je prvi i napisao metodoloki prirunik o istraivanjima u obrazovanju i osnovao Institut J. J. Rousseau - Edward Lee Thorndike je najznaajniji predstavnik znanstvene orijentacije u istraivanju odgoja i obraz.; on je prvi istraiva koji je objasnio postupke pouavanja pomou eksperimentalno provjerenih teorija uenja - u razdoblju od 1930. do 1960. ostvarena velika postignua u podruju kognitivnog razvoja i razvoja govora te nastale prve znanstvene teorije linosti koje su objasnile ulogu uenja u razvoju linosti; otkriveni su i osnovni naini uenja - uz pomo tih teorija nastala je psihologija pouavanja - 60-ih zapoinju sociopsihologijska istraivanja prosocijalnog ponaanja - 70-ih Kohlberg ostvario kapitalne doprinose u objanjenju moralnog razvoja - zahvaljujui razvoju psihometrije, prevladana je nepomirljivost izmeu kvantitativnih i kvalitativnih istraivanja, to je bilo omogueno razvojem neparam. statistike primjerene za stat. obradu kvalitativnih podataka - kolska psihologija integrira rezultate razvojne, kognitivne, bihevioralne, socijalne, komunalne psihologije, psihologije pouavanja, psihologije individualnih razlika te razvojne psihopatologije - 90-ih sve je jaa svijest da obrazovne znanosti samo zajedno mogu zahvatiti obrazovno-odgojne pojave u njihovoj meuovisnosti; primjena sustavskog pristupa u istraivanju obrazovnog sustava vodi prema izgradnji edukologije, integrativne odgojno-obrazovne znanosti u kojoj su psiholoke spoznaje osnovom za objanjenje unutarnje uinkovitosti edukacije, koja je uvjetom vanjske uinkovitosti - znanstvenu edukologiju ine psihologija, sociologija, ekonomika i antropologija obrazovanja i odgoja II. PREDMET PSIHOLOGIJE CJELOIVOTNOG OBRAZOVANJA I ODGOJA - psihologija edukacije istrauje zakonitosti organiziranog kognitivnog, psihomotornog i afektivnog uenja kojim se postiu tzv. unutarnji ciljevi odgoja i obrazovanja - psihologija odgoja i obrazovanja istrauje psiholoke zakonitosti ostvarivanja unutarnjeg cilja edukacije te psiholoke imbenike - unutarnji cilj obrazovanja i odgoja jesu eljene kognitivne, psihomotorne i afektivne promjene osobe koje su rezultat organiziranog uenja - psiholoke promjene (to su unutarnji ciljevi obrazovanja i odgoja) ne moraju nuno oznaavati psiholoki razvoj osobe, ako razvoj definiramo kao aktualizaciju potencijala osobe odnosno promjenu jednostavnih kognitivnih i uvstveno-motivativnih struktura u sloenije - do raskoraka izmeu obznanjenih i stvarnih ciljeva obrazovanja i odgoja dolazi zato jer drutvo razvija obrazovno-odgojnu djelatnost prije svega radi postizanja vanjskih gospodarskih, politikih i kulturnih ciljeva, pri emu je unutarnji cilj (promjena osobe) pretpostavka za postizanje vanjskih - ako se edukacija provodi za monotoni repetitivni rad, nedemokratine pol. odnose i represivne drutvene obiaje, ona ne vodi njihovom samoostvarenju nego otuenju - posebnost psihologije cjeloivotnog obrazovanja u odnosu na pedagogijsku psihologiju je to se ne bavi samo mladou i djetinjstvom nego cijelim ivotom, a pritom se oslanja na rezultate cjeloivotnih studija kojima se istrauju promjene u fizikom i psihikom funkcioniranju ljudi - psiholoki cilj edukacije je promjena pojedinih osobina linosti pomou organiziranog uenja pa je gl. problem: 1. promjena linosti tijekom ivota 2. glavni imbenici razvoja (uloga naslijea i okoline) 3. objanjenje uenja i pamenja - razvoj psiholokih interventnih mjera u kolskoj praksi predmetom je tzv. kolske psihologije
Socioloka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com
III. KONCEPT LINOSTI I NJEZINA STRUKTURA - linost = struktura vanih, relativno trajnih i univerzalnih osobina ovjeka koje odreuju pojedincu svojstven nain ponaanja - ponaanje osobe ne ovisi samo o njezinim osobinama ve i situaciji te prethodnom iskustvu u istoj ili sl. situaciji - gl. polja (faktori, osobine, crte, dimenzije) linosti su: 1. spoznajno (kognitivno) - razl. psihike sposobnosti o kojima ovisi efikasnost djelovanja osobe 2. uvstveno (afektivno) - temperament - o njemu ovisi emocionalna reaktivnost pojedinca 3. motivativno (konativno) - tzv. dinamike osobine linosti koje pokreu ljude na aktivnosti 4. tjelesno - somatski faktori, tjelesna konstitucija - linost = struktura psih. i tjelesnih osobina ovjeka kao vrste, a osobnost se odnosi na odreenog pojedinca - u potrazi za znanstvenom def. linosti valja se posluiti otkriima koja su ostvarena u psihologiji linosti - psiholoki sadraj pojma linost jasnije je odreen pomou razl. teorija linosti (A: Fulgosi), no i te teorije se meusobno razlikuju: npr. razlikuje se po tome kakvo znaenje u objanjavanju pridaju svjesnim, tj. iracionalnim procesima ili npr. prema shvaanju o tome koliko je ovjek slobodan u odluivanju o svojim postupcima i svom razvoju, tj, sposoban oduprijeti se okolini - potrebama psiholoke teorije obrazovanja i odgoja odgovara eklektika teorija linosti - psihologija linosti se openito vie zanima za uvstvenu i motivativnu nego spoznajnu sferu - linost je: 1. sustav ljudskih osobina - nije puki zbir pojedinih svojstava, nego je njihova nadsumativna integracija 2. vane osobine - one koje djeluju na ljudsko ponaanje u veem broju situacija 3. trajne osobine - stabilne; npr - bolest nije 4. univerzalne osobine - osobina linosti mora biti relativno univerzalna da bi bila mogua usporedba razvijenosti ili zastupljenosti odreene osobine linosti u razl. osoba 5. naobrazba - je osobina linosti jer je razmjerno trajno i vano svojstvo jer se prema svojoj obrazovanosti pojedinci meusobno razlikuju i jer obrazovanost osobe djeluje na strukturu ostalih osobina linosti - linost odreuje pojedincu svojstven nain ponaanja, no to ne znai da su linost i ponaanje istovjetni; ponaanje je uvjetovano ne samo osobinama linosti nego i svojstvima situacije, za ponaanje su vana ona svojstva situacije o kojima ovise pozitivne i negativne posljedice to ih pojedinac za svoje ponaanje snosi - da bi se protumailo neije ponaanje, potrebno je poznavati linost i situaciju, ali i prethodno iskustvo osobe u toj i sl. situacijama - ponaanje = funkcija osobina linosti, situacije i prethodnog iskustva - sljedei skup psiholokih spoznaja vanih za psihologiju obrazovanja i odgoja odnosi se na sadraj linost, tj. na njezine glavne sastavnice - znaajka je faktorskih teorija linosti da se temelje iskljuivo na emp. istraivanjima linosti takve kakva ona je, bez oslanjanja na teorijske konstrukcije i spekulacije kakva bi trebala biti (Thurstone, Cattel, Guilford i Eysenck) IV. RAZVOJ LINOSTI = poveanje njezine sloenosti to omoguuje bolju uinkovitost - imbenici psiholokog razvoja su naslijeene dispozicije te neposredno i posredno djelovanje okoline na njih - razvoj je nemogu bez aktivnosti osobe to je okolina omoguuje, potie ili oteava - socijalno uvjetovane promjene ponaanja mogu se objasniti biokemijskim djelovanjem nagrada i kazni - meudjelovanje nasljea i okoline objanjava se teorijom temeljenom na hipotezi praga te modelom reaktivnog raspona - udio nasljea i okoline u razvoju pojedinih osobina linosti nije jednak; konkluzivni podaci o tome sadrani su u novoj disciplini: genetici ponaanja - razvojna psihologija istrauje promjene (razvoj) osobe kroz sva ivotna razdoblja - pri empiristikoj interpretaciji (Locke) ovjek je pri roenju tabula rasa po kojoj njegovo iskustvo ispisuje njegov lik; pri tome Locke nije nijekao postojanje uroenih individualnih razlika u inteligenciji i temperamentu, ali je vodeu ulogu u razvoju ljudskih osobina pridavao uenju - J. J. Rousseau naglaava ulogu uroenih, unutarnjih snaga organizma u njegovom razvoju; prema njegovom miljenju djeca su aktivna bia kojima valja dozvoliti razvoj uz to manje pritisaka drutvene okoline - razvojni psiholozi odreuju individualni razvoj kao sustavnu, trajnu, progresivnu promjenu, to se odvija kroz dulje ivotno razdoblje te koja je povezana s porastom ivotne dobi i ivotnog iskustva
MEUDJELOVANJE NASLIJEA I OKOLINE - genotip = ukupnost genetskog nasljea pojedinca; bioloki naslijeene dispozicije za razvoj razliitih osobina linosti - fenotip = aktualizirani izraaj genotipa, tj. realizirana osobina linosti; on je rezultat meudjelovanja svih vanih okolinskih imbenika, od trenutka zaea, s nasljednom osnovom - zbog velikih razlika u okolini, razliite su mogunosti pretvaranja genotipa u fenotip - dispozicije za bilo koju osobinu ili sklop osobina jesu materijalne naravi; sve psihike osobine to iz njih proizlaze imaju svoju neuroloku podlogu - psihike osobine su ustvari kompleksna fizioloka funkcioniranja potaknuta drugim fiziolokim funkcioniranjima, a u samom organizmu ili materijalnim procesima izvan organizma; zbog toga se za svaku osobinu linosti koja se manifestira kroz ponaanje nastoji utvrditi njezina realna osnovica (Fulgosi) - okolina je vrlo sloen fenomen; ona je prirodna i drutvena; svaki je od ovih dijelova iznimno sloen i proizvodi golemi broj razliitih podraaja usmjerenih na organizam - faktore okoline to djeluju na individualni razvoj djelujui na dispozicije, mogue je prikazati pomou Hebbove klasifikacije faktora razvoja; prema Hebbu faktori okoline podijeljeni su na: - kemijske (hranjive i otrovne supstance) - senzorne (prenatalni i postnatalni) i - traumatske (fizike) - tjelesne povrede - okolina djeluje na organizam posredno i neposredno: neposredno putem hrane, lijekova, zraenja, povreda i sl. pri emu je linost vie ili manje pasivna; posredno djeluje na dispozicije putem aktivnosti subjekta - dispozicije se preobraavaju u razliite osobine uz pomo odgovarajue aktivnosti - odgoj treba biti individualiziran jer podjednaki odgojni postupci proizvode razliite odgojne uinke - razvoj promjena linosti je induciran aktivnou, pri emu na razvoj osobe djeluju prehrana, povrede i bolesti - mentalne sposobnosti razvijaju se iz uroenih dispozicija na koje djeluju dogaaji u okolini; oni djeluju pomou kognitivnih procesa kao to su percipiranje, miljenje i pamenje - kognitivni procesi su procesi prijama, obrade, pohranjivanja, pronalaenja i uporabe informacija; oni su neurokemijski procesi to nastaju djelovanjem okoline na organizam - svaka osobina ima svoju organsku podlogu koja je uvjetovana nasljeem i djelovanjem okoline na nj - openito se moe zakljuiti da podraaji iz okoline proizvode neurokemijske promjene to onda djeluju na promjene socijalnog - na sadanjem stupnju spoznaje o biokemijskoj regulaciji ponaanja to se moe objasniti biokemijskim modelom linosti utemeljenom na biokemijskom djelovanju nagrada (Zuckermann) - pojedinac se ponaa tako da nastoji ostvarivati kemijske procese i kem. stanja vlastitog mozga, a to se onda ita kao osobina ili osobine njegove linosti (Fulgosi) - na socijalno ponaanje se nastoji djelovati i odgojem - odgoj je oblik djelovanja okoline na linost koji takoer temelji svoje uinke na biokemijskim mehanizmima - ti su mehanizmi osobito snano uvjetovani endokrinim sustavom i njegovim djelovanjem na funkcioniranje vegetativnog ivanog sustava - najbolji se uinci u modifikaciji soc. ponaanja mogu postii usklaenim djelovanjem svih nositelja socijalizacije; time se postie njihovo sinergino biokemijsko djelovanje to se u pedagokom sustavu koncepata izraava naelom jedinstva odgojnih utjecaja - objanjenja meudjelovanja nasljea i okolina: 1. hipotezom praga (Jensen) - za normalno intelektualno funkcioniranje nuan je neki minimum kakvoe okoline; ta se kakvoa sastoji u intelektualnoj stimulaciji; iznad tog praga razlike u okolini ne doprinose znatno intelektualnom razvoju i poveanju int. razlika u inteligenciji; prema ovoj hipotezi o kvaliteti okoline ovisi hoe li se intelektualni potencijali moi ostvariti; ako intelektualna stimulacija iz okoline prelazi nuan prag, intelektualna razvijenost ovisi o intelektualnom potencijalu (dispozicijama) 2. modelom reaktivnog raspona (Gottesmann) - odreeno obogaivanje/osiromaivanje okoline proizvodi razl. kognitivne uinke, ovisno o genetskoj osnovici pojedinca; osobe sa slabijom dispozicijskom osnovom imaju manji reaktivni raspon; gl. zakljuak je da je isti IQ rezultat razliitih kombinacija naslijea i okoline 3. kombiniranim modelskim objanjenjem - isplati se ulagati u razvoj osobe i iznad praga kao i u manje darovite osobe, ali je uinak takvih ulaganja manji - za psih. obrazovanja i odgoja najvanije je da je razvoj linosti induciran aktivnou; psihika aktivnost kojom se razvijaju i mijenjaju pojedina psiholoka svojstva je uenje; zato se moe rei da je linost ovjeka rezultanta njegova heredita, neposrednog djelovanja fizikalno-kemijskih agensa na organizam te posrednog djelovanja okoline na dispozicije i ve formirana svojstva, putem uenja - to znai: linost se ui !!!
UDIO NASLIJEA I OKOLINE U RAZVOJU LINOSTI - nije jednaka uloga genotipa i okoline u razvoju pojedinih ljudskih osobina - problem udjela naslijea i okoline u individualnom razvoju istrauje se preteito neizravno jer nije mogue identificirati gene odgovorne za razvijenost odreene osobine - openito se moe rei da postoje velike razlike meu osobinama glede udjela genotipa u fenotipu - psih. su osobine osjetljivije na okolinske utjecaje od tjelesnih, ali i meu njima postoje velike razlike u genskoj uvjetovanosti; utjecaj genotipa vei je u ranom djetinjstvu - rezultati istraivanja na blizancima usustavljeni su u novoj psihologijskoj disciplini bihevioralna genetika; drugi pristup istraivanju interakcije naslijea i okoline je eksperimentalno djelovanje na razvoj, a time se bavi eksperimentalna razvojna psihologija V. NASLIJEE I OKOLINA U RAZVOJU INTELIGENCIJE - danas se inteligencija opisuje i objanjava pomou faktorskih teorija- ekonomino opisuju njezinu strukturu razvojnih teorija - usredotouju se na opisivanje i objanjavanje pojedinih faza njezina razvitka infromacijsko-procesnih teorija - odreuju inteligenciju u terminima operacija to ih pojedinac koristi pri rjeavanju odreenog problema - fluidna inteligencija vie je determinirana genetski, dok kristalizirana ovisi o fluidnoj inteligenciji i intenzitetu intelektualnih aktivnosti - intelektualne sposobnosti djeluju na kolska postignua vie nego to obrazovanje djeluje na razvoj sposobnosti - kreativnost se u nekoj mjeri moe razviti odgovarajuim vjebama - inteligencija je jedan od najvanijih subjektivnih imbenika uspjeha u obrazovanju; zato je inteligenciju potrebno to jasnije odrediti u svrhu daljnjeg razmatranja uloge okoline u njezinu razvoju - inteligencija se u starijih teoretiara opisuje na jedan od sljedeih naina (Robinson, Robinson): kao kapacitet za uenje kao ukupnost znanja to ga pojedinac posjeduje kao sposobnost prilagoavanja novim situacijama u okolini - inteligencija = sposobnost uspjenog snalaenja jedinke (ovjeka i viih ivotinja) u novim situacijama, tj. sposobnost rjeavanja problema (pod novim situacijama misli se na one ijim zahtjevima jedinka ne moe odgovoriti instinktivnim (uroenim) niti nauenim ponaanjem) FAKTORSKE TEORIJE INTELIGENCIJE - nastoje pomou faktorske analize utvrditi broj i narav razmjerno visokih faktora, tj. intelektualne sposobnosti to tvore intelekt - faktorsku analizu je uveo C. Spearman koji je predloio tzv. dvofaktorsku teoriju inteligencije; prema toj teoriji jedan je generalni faktor u osnovi svih intelektualnih operacija; postojanje tog faktora dokazuju interkorelacije meu razl. vrstama testova inteligencije; nepotpunost interkorelacija objanjava se postojanjem specifinih faktora to su neovisni o generalnom faktoru - E. L. Thorndike je zagovarao postojanje vie specifinih nezavisnih mentalnih sposobnosti umjesto jednog generalnog faktora - L. L. Thurstone je nizom faktorsko-analitikih istraivanja identificirao 7 primarnih sposobnosti o kojima ovisi uspjenost osobe u rjeavanju odreene skupine intelektualnih operacija; te sposobnosti su: 1. verbalno razumijevanje - v (verbal 4. spacijalni faktor - s (spatial visualization) comprehension) 5. asocijativno zapamivanje - m (rote memory) 2. rjeitost - w (word fluency) 6. perceptivni faktor - p (perception) 3. numeriki faktor - n (facility with numbers) 7. faktor rezoniranja - r (reasoning ability) - J. P. Guilford je proirio Thorndikeovu multifaktorsku teoriju i razvio jedinstveni trodimenzijski model inteligencije utemeljen na multifaktorsko-analitikom postupku kojim je nastojao zahvatiti sposobnosti to su u funkciji ukupnog kognitivnog ponaanja; time je razvio svoj uveni model strukture intelekta (SI model) koji se sastoji od 150 jedinstvenih sposobnosti; te sposobnosti su odreene u terminima 3 razliite dimenzije: 1. operacije - glavni intelektualni procesi: kognicija, memorija, divergentna i konvergentna produkcija, evaluacija 2. sadraji - iroki kategorije / tipovi informacija kojima se operira: figuralne, simbolike, semantike i bihevioralne informacije 3. produkti - organizacijski oblici to ih informacije poprimaju u procesu individualnog procesuiranja: jedinice, klase, odnosi, sustavi, transformacije i implikacije
- H. J. Eysenck - uskladio je razne poglede na narav inteligencije i predloio hijerarhijski model inteligencije; prema tom modelu postoji generalni faktor inteligencije koji lei u osnovi koreliranih primarnih sposobnosti (Thurstone); pri tome dri da je mogue dodavanje novih primarnih faktora unutar hijerarhijskog modela; uz generalni faktor i primarne intelektualne sposobnosti postoje brojni specifini faktori ili posebne sposobnosti kojima se objanjavaju individualne razlike u rjeavanju specifinih intelektualnih zadataka - R. B. Cattel je predloio kvazihijerarhijsku teoriju inteligencije to obuhvaa 2 generalna faktora oznaena kao fluidna inteligencija (nespecijalizirana, apstraktna) i kristalizirana inteligencija (specijalizirana) - kvocijent inteligencije = pokazatelj inteligencije pojedinaca u odnosu na njegove vrnjake; dok se inteligencija tijekom prvih 16-ak godina intenzivno razvija, IQ je razmjerno stabilan - IQ se odreuje tako da se mentalna dob (MD) podijeli s njegovom kronolokom dobi (KD), a dobiveni kvocijent pomnoi sa 100; mentalna dob odreuje se preciznim testovima inteligencije i izraava se godinama mentalne starosti; IQ odraslih se rauna da se umjesto KD stavi 16 jer s toliko godina prestaje razvoj fluidne inteligencije - po gaussu postoje: mentalno zaostali, ispodprosjeni, prosjeni, natprosjeni i daroviti - uz pojam darovitosti usko je vezan koncept kreativnosti; najplodnija je interaktivna koncepcija kreativnosti prema njoj je kreativnost kombinacija natprosjenih sposobnosti i trajne motiviranosti za natprosjeno postignue u nekom podruju; da su darovitost i kreativnost 2 relativno razliita koncepta vidljivo je po tome to ima darovitih koji nisu kreativni i obrnuto - kreativno ponaanje ovisi (osim o sposobnostima) i o konativnim osobinama linosti te objektivnim okolnostima u kojima se pojedinac razvija i djeluje; darovitost je manje rezultat uenja nego kreativnost RAZVOJNE TEORIJE INTELIGENCIJE - faktorske teorije govore o strukturi i razvoju inteligencije, no ne govore o prirodnom razvoju strukture procesa rjeavanja problema - tu je najpoznatija Piagetova teorija kognitivnog razvoja - po njemu se kognitivni razvoj sastoji u nepromjenjivom slijedu razvojnih faza, pri emu se postojee kognitivne strukture ukljuuju u nove sloenije strukture svake sljedee faze; intelektualni napredak djeteta je rezultat adaptacije, tj. interakcije djetetove fizioloke zrelosti i okoline - adaptacija sadri 2 komplementarna procesa: 1. asimilaciju, tj. ukljuivanje karakteristika okoline u postojee strukture djeteta 2. akomodacija, tj. modifikacija postojee reaktivne strukture na zahtjeve okoline - kao rezultat asimilacije i akomodacije razvijaju se nove strukture to poboljavaju odnos djeteta i okoline; razvoj tih struktura se odvija kroz 4 sukcesivne faze: 1. senzorno-motorna faza - od roenja do 18 mj, oituje se u poboljanju perceptivno-motorike koordinacije 2. predoperacijska faza - 2-7 g; dijete razvija svoju simboliku aktivnost to mu omoguuje rjeavati probleme bez neposrednih senzornih inputa; govor postaje gl. simboliki sustav i rabi se u simbolikim aktivnostima; igra ima funkcionalnu vrijednost vjebanja novih sposobnosti 3. konkretno-operacijska faza - 7-11/12 g; dijete se osposobljava za pojmovno i konceptualno miljenje ime se istodobno dovodi u odnos vie razliitih dimenzija okoline; to je miljenje ireverzibilno i nije vie iskljuivo egocentrino, no miljenje je jo konkretno 4. formalno operacijska faza - 11/12-odraslosti; razvija se sposobnost operiranja apstraktnim simbolima to omoguuje hipotetiko miljenje i rjeavanje apstraktnih problema te rezoniranje u skladu s nauenim pravilima formalne logike - ove faze su univerzalne i prolaze ih sva djeca uz razlike u dobi - prema Piagetovoj teoriji kognitivnog razvoja obrazovanje ubrzava psiholoki razvoj prezentacijom optimalno stimulirajuih zadataka; djeca najbolje ue u interakciji s okolinom, manipulirajui njezinim elementima - Piagetov model je, zbog naglaavanja njegove slijednosti, u osnovi ipak sazrijevajui pa je kritiziran s okolinske pa ak i interakcionistike pozicije INFORMACIJSKO-PROCESNE TEORIJE INTELIGENCIJE - ovaj pristup opisuje inteligenciju pomou procesa i operacija to ih pojedinac koristi rjeavajui odreeni problem; to su operacija senzornog procesiranja, strategije kodiranja i dekodiranja te proces zapamivanja (memoriranja) - ovaj pristup analizira redoslijed faza to ih osoba rabi za rjeavanje razliitih zadataka te opisuje zbivanja unutar odreene problemske situacije bez obzira na dob - jedan se inf-procesni pristup istraivanju inteligencije sastoji u raunalskoj simulaciji - ta simulacija se temelji na analizi izvjetaja ispitanika o procesu miljenja i tijeku njegova ponaanja za vrijeme rjeavanja problema te izradi raunalskog programa to podraava tako ponaanje
- druga inf-procesna teorija je komponentna ili triarhijska teorija ljudske inteligencije (Sternberg) - ovaj koncept ukljuuje 3 povezana sektora ljudskog iskustva to su analogni strukturi i funkcioniranju raunala - to su: komponentni, iskustveni i kontekstualni sektor; ovi sektori tvore sustav mentalnog operiranja osobe 1. komponentni dio - opisuje unutarnje mehanizme mentalnog funkcioniranja kao komponente procesiranja informacija; njegova zadaa je prevoenje osjetnih ulaza u mentalne reprezentante kao to su koncepti i sheme ili motorne reakcije - ove komponente proizvode 3 reakcije: metakomponente (koje senzorne podatke prevode u sheme), komponente uinka (postupke kojima se obavlja neki zadatak)te komponente stjecanja znanja (sredstvo stjecanja novog znanja) - ovaj dio je uglavnom genetski uvjetovan i odgovara generalnom faktoru u faktorskim teorijama inteligencije te odgovara sredinjoj jedinici procesiranja u raunalu 2. iskustvena sposobnost - sastoji se u mogunosti uenja i miljenja pomou novih vrsta koncepata, tj. u prilagodbi novim situacijama; ova komponenta ukljuuje sposobnost automatiziranja mentalnih aktivnosti poput itanja, verbalnih, matematikih zadataka i sl. 3. kontekstualna komponenta - odnosi se na povezanost inteligencije s realnim ivotnim situacijama kojima se treba prilagoditi, to je tzv. praktina inteligencija - ona ukljuuje kapacitet razumijevanja drugih ljudi i procjene svojih mogunosti - Sternberg dakle odreuje inteligenciju kao skup razliitih sposobnosti, a ne kao jednu jedinstvenu sposobnost, no on vie istie vanost kulturalne kontekstualiziranosti osobina o kojima ovisi uspjenost prilagodbe; uspjenost adaptacije ovisi o vjetinama koje pojedinac posjeduje i nainu njihove uporabe UROENOST INTELIGENCIJE - Galton je uveo konkluzivnu metodu u istraivanja odnosa naslijea i okoline = metoda jednojajanih blizanaca koji imaju isti genotip pa se razlike u fenotipu mogu pripisat razlikama u okolini - metoda posvojene djece sastoji se u usporeivanju osobina posvojene djece s osobinama biolokih i adaptivnih roditelja; na individualne razlike u inteligenciji vei utjecaj ima naslijee od okoline - omjeri to izraavaju doprinos naslijea i okoline razvijenosti neke osobine nisu konstantni nego ovise o varijabilitetu svakog faktora individualnih razlika - glavni dosadanji rezultat genetike ponaanja - udio u tumaenju individualnih razlika u inteligenciji: naslijee / okolina = 50% / 50% - naslijee poveava individualne razlike u IQ u funkciji dobi - stabilnost IQ-a mogue je objasniti njegovom nasljednom osnovom; porast IQ-a je mogu korjenitim poboljanjem okoline ODNOS CJELOIVOTNOG OBRAZOVANJA I KOGNITIVNOG RAZVOJA - u psihologiji edukacije, obrazovanje ima status zavisne i nezavisne varijable - to znai da edu. psih. istrauje djelovanje psih. osobina pojedinaca na uspjeh u obrazovanju te uinke obrazovanja na pojedine osobine linosti - Woodrow je pokazao kako inteligencija nije prediktivna za uspjeh u uenju besmislenog materijala, ali da povezanost inteligencije s koliinom nauenog i brzinom uenja raste s porastom nepoznatosti, sloenosti i smislenosti zadatka - uenje novih sloenih vjetina ovisi o razvijenosti fluidne inteligencije dok uenje to se sastoji u proirivanju postojeeg znanja i njegovoj primjeni vie ovisi o kristaliziranoj inteligenciji - ovisnost odnosa sposobnosti i postignua o uporabljenoj metodi pouavanja istraivala su se u okviru pristupa interakcije sposobnosti i obrazovnih postupaka (aptitude-treatment-interaction, ATI); obrazovni postupak (treatment) odnosi se na organizirano obrazovno djelovanje u obrazovnoj-odgojnoj ustanovi - natprosjeno sposobni uenici ue bolje u uvjetima gdje sami strukturiraju obrazovne sadraje - pokazalo se nunim povezati psihologiju sposobnosti s psihologijom uenja - to je dovelo do kognitivnog psiholokog pristupa koji se sastoji u istraivanju odnosa sposobnosti za uenje i uinkovitosti procesiranja informacija; ovaj pristup objanjava uspjeh u stjecanju akademskog znanja i intelektualnih vjetina kognitivnim procesima miljenja i pamenja kojima se rjeavaju problemi - teorijske pretpostavke istraivanja to polaze od kognitivnog psih. pristupa: poetno stanje kognitivnih i konativnih potencijala za uenje djeluje na procese uenja to se odvijaju u odreenoj okolini i ti procesi djeluju na izlaze procesa uenja: kognitivni potencijal ovisi o sposobnostima, prethodnom znanju i vjetinama, kapacitetu radne memorije i brzini procesiranja inform.; konativni potencijal ovisi o uvstvenom stanju osobe i stilu uenja - rezultati uenja ovise o tipu uenja - mogue je razlikovati 4 tipa uenja to djeluju na rezultate uenja: asocijativno uenje uenje induktivnim rezoniranjem proceduralno uenje metakognitivno uenje
- budui da je svaki razvoj potaknut aktivnou, kognitivni je razvoj potaknut uenjem - moe se zakljuiti da je kristalizirana inteligencija u velikoj mjeri nauena, makar njezina razina ovisi o uroenoj fluidnoj inteligenciji ! - budui da se kristalizirana inteligencija moe razvijati tijekom cijelog ivota, to je uloga cjeloivotnog obrazovanja u njezinom razvoju znatna - trima razdobljima odraslosti odgovaraju 3 faze razvoja kristalizirane inteligencije, a one ovse o vrsti ivotnih uloga to dominiraju u pojedinom razdoblju: 1. u ranoj odraslosti naglaene su intelekt. vjetine to se primjenjuju pri zasnivanju obitelji i ulasku u svijet rada 2. doba stabilnosti i integracije te stjecanja sigurnosti dru. poloaja; pad brzine reagiranja, ali vie iskustva 3. kasnija odraslost, intelektualna aktivnost je usmjerena na kontekst razliitih sadraja, a kognitivni je stil reintegrativan, tj. povezuje iskustva sabrana tijekom dugog ivotnog razdoblja - kristalizirana inteligencija se vjeba uenjem intelektualnih vjetina i kognitivnih strategija - s gledita kognitivnog uinka najvie se isplati obrazovanje darovitih radi poveanja njihove kreativnosti VI. RAZVOJ UVSTVENIH I MOTIVATIVNIH OSOBINA LINOSTI - motivativna svojstva ovjeka su uroeni motivi te nauene vrijednosti, stavovi i navike - naueni motivi slue zadovoljavanju uroenih motiva, ali su drutveno uvjetovani - prosocijalnost/asocijalnost osobe ovisi o dispozicijama za moralno ponaanje, o djelovanju razl. imbenika socijalizacije te o odgojivosti osobe - prosocijalno/asocijalno ponaanje ovisi o prosocijalnosti osobe i situacijskim imbenicima - svestrani razvoj linosti i samoostvarenje 2 su alternativna obrazovno-odgojna ideala ija poeljnost i ostvarivost nisu bezuvjetni - uvstvene, tj. motivativne odlike linosti su one sa znatno zastupljenom uvstvenom ili motivativnom sastavnicom - uvstva i motivi su stanja organizma to ga pokreu na aktivnost te djeluju na intenzitet i trajanje aktivnosti, ali se razlikuju prema tome djeluju li na smjer aktivnosti - uvstva su vie situacijski odreena znaenjem to ga neka situacija ima; ona su ugodna ili neugodna, a mogu istodobno biti ambivalentna; izazvana su nekim spoznajnim procesom: osjetom, percepcijom, predodbom ili uvidom te su obino popraena fiziolokim promjenama; esto su praena mimikom i gestikulacijom - motivi su u veoj mjeri uzrokovani unutarnjim stanjima te vanjskim poticajima to usmjeravaju ponaanje k odreenom cilju; motivirano je ponaanje upravljeno jasno odreenom cilju, postizanje kojeg subjekt dri sredstvom zadovoljenja odreene potrebe - veza izmeu uvstva i motiva je u tome to je (ne)zadovoljena potreba (motiv) izvore (ne)ugodnih uvstava - temperament je skup uvstvenih svojstava osobe to se oituje u nainu uvstvenog reagiranja pojedinca - karakter se oituje u openitim ciljevima to su pojedincu vani i nastoji ih postii svojim dugoronim djelovanjem; zato se karakter osobe vie oituje u smjeru nego u jaini; = sustav relativno trajnih motiviranih svojstava osobe MOTIVATIVNA SVOJSTVA OVJEKA - motivativna svojstva = ona koja pokreu i usmjeravaju ponaanje te odreuju intenzitet i trajanje ponaanja - motivirana svojstva zovemo motivima - dok su motivi vie ili manje trajna svojstva, motivacija je psihiki proces zadovoljavanja motiva - univerzalni motivi su oni koji se mogu identificirati u svim civilizacijama, kulturama, makar je njihov nain oitovanja i zadovoljavanja specifian - Maslow - hijerarhijska teorija motivacije: snaga razl. univerzalnih potreba nije ista i ovisi o vanosti njihova zadovoljavanja za preivljavanje - te potrebe su: fizioloke, potrebe za sigurnou, za pripadanjem i vezanou, za samopotovanjem i ugledom te za samoostvarenjem; slabija potreba ne moe postati motiv dok jaa nije zadovoljena - Clayton - smanjio na 3 nivoa te dopustio istovremeno pojavljivanje svim motiva: egzistencijalne potrebe (fiz. i sigurnost), potrebe za odnose s ljudima te potrebe osobnog razvoja (samopotovanje i samoostvarenje) - Rogers i McClelland - tenja k samoostvarenju je sveproimajui ljudski motiv; oituje se u najmanje tri motivativna podruja: 1. motivacija za postignuem, odreena je kao tenja za kompetentnou, uinkovitou i znatieljom 2. tenja za pripadanjem, uvstvenom vezanou i potporom 3. tenja za moi i utjecajem - edukacijom se osoba samoostvaruje ne samo ako se obrazovanjem razvijaju njezine sposobnosti, nego i onda kada je osposobljavana za uspjeno ostvarivanje svih vanih ivotnih uloga
- dugorono vani ciljevi, stavovi i navike takoer su motivi - univerzalnost motiva govori zapravo o njihovoj uroenosti - Rogers razvio je teoriju prema kojoj je svaka osoba itav ivot zauzeta samoostvarivanjem, usprkos zaprekama drutvene okoline - motivacija koja potie iznutra, niim izazvana = intrizina motivacija - Hebb: motivacija za odravanjem optimalne uzbuenosti ivanog sustava - altruizam je temeljen na uvstvenoj empatiji ija se uroena organska osnova nalazi u funkcioniranju endokrinog sustava; uroena org. osnova neuroticizma je osjetljivost vegetativnog ivanog sustava; psihoticizam je uvjetovan hormonski i funkcioniranje centralnog ivanog sustava - odnos uroenih i nauenih motiva - primjer gladi, motiv sigurnosti, novac - sekundarni potkrepljivai nisu naueni samo klasinim i instrumentalnim uvjetovanjem nego i uvidima u njihovu uinkovitost u zadovoljavanju viih potreba - suvremena kognitivna psihologija objanjava motivaciju takvog ponaanja pomou procesnog kognitivnog modela oekivanja kojim se uzima u obzir oekivanja osobe da e se odreenim ponaanjem postii ciljevi - teorija oekivanja utemeljena je radovima Tolmana i Lewina - vrijednosti su najopenitiji ciljevi ijim se postizanjem zadovoljavaju uroeni egzistencijalni i neegzistencijalni motivi; vrijednosti nisu uroene nego nauene; pojedinci i dru. skupine razlikuju se prema hijerarhiji svojih vrijednosti, tj. vrijednosnom orijentacijom - vrijednosti se mogu klasificirati prema skupinama motiva ijem zadovoljenju slue: 1. egzistencijske vrijednosti kojima se zadovoljavaju fizioloki motivi i motivi sigurnosti 2. vrijednost pripadanja 3. prestine vrijednosti 4. samoostvarujue vrijednosti - izbor ciljeva i naina njihovog postizanja, koji se ue, pod utjecajem je individualnih razlika u snazi uroenih potreba, tj. motiva; djelovanje razlika u intenzitetu uroenih motiva na vrijednosne preferencije = sklonost - vrijednosti odreuju stavove; stav = tenja k uvstvenom reagiranju (pozitivnom ili negativnom) na neki objekt - stav se ne mora oitovati ponaanjem jer je u velikoj mjeri odreeno situacijom - navika je nauena tenja reagiranja na odreeni nain u odreenoj situaciji; navike su pod utjecajem vrijednosti jer nastaju ponavljanjem uspjenog ponaanja; njima se postiu specifini ciljevi kojima se ostvaruje odreena vrijednost; na navike djeluju i stavovi, no i navike djeluju na stavove - kvantitativni odnos: uroeni motivi - nekoliko vrijednosti - vei broj stavovi - mnotvo navike - mnotvo - trajnost: uroena svojstva - univerzalni motivi - trajni nauena svojstva - vrijednosti - najtrajnije navike - jako trajne stavovi - lako promjenjivi - psihologiju odgoja prvenstveno zanima kakve su mogunosti uenja navedenih vrsta motivativnih svojstava ovjeka te koji su naini uenja pojedinih motivativnih svojstava najuinovitiji TEMELJNE UVSTVENO-MOTIVATIVNE DIMENZIJE LINOSTI - temeljne uvstveno-motivativne dimenzije su bipolarne i nekorelirane; one su takoer neovisne o inteligenciji - temeljnim se -m dimenzijama linosti tedljivo opisuju koncepti temperamenta i karaktera - temperament se moe opisati i objasniti pomou dimenzije ekstravezrija-introverzija i dimenzijom neuroticizma (emocionalna (ne)stabilnost) - dispozicije su za prosocijalno-asocijalno ponaanje, tj. za uenje karakternih osobina linosti, objanjavaju se uglavnom pomou dimenzije psihoticizma - zbog negativnog konotativnog znaenja rijei neuroticizam i psihoticizam, koriste se rijei: emocionalnost umjesto neuroticizma i tvrdokornost/nepopustljivost umjesto psihoticizma - dimenzije karakternog (motivativnog) podruja linosti: 1. otvorenost 2. spremnost za sporazumijevanje 3. savjesnost - Eysenckova trodimenzijska teorija linosti (E, N, P) sadri osim tedljivog opisa linosti i njeno organsko okolinsko objanjenje - dimenzije: 1. tipian ekstravert - drutven, zabavan, voli razgovarati, rizik, opasnosti, smijati se, sklon agresivnosti
2. tipian introvert - tih, miran, introspektivan, suzdran, planira, ozbiljan, pouzdan, pomalo pesimistian 3. neurotina osoba - tjeskobna, zabrinuta, neraspoloena, depresivna, loe spava, iracionalna i kruta 4. psihopat - osamljena, ne mari za ljude, ne uklapa se, bezosjeajna, ruga se, agresivna, nema suosjeanja - dimenzija psihoticizma je najkasnije otkrivena i najmanje istraena; za razliku od drugih bipolarnih osobina linosti, psihoticizam je jednosmjerna osobina - temperament se moe opisati i dimenzijama ekstraverzije-introverzije i neuroticizma-emocionalne stabilnosti - Hipokratova podjela temperamenta jo vrijedi: melankolik, kolerik, sangvinik, flegmatik - karakter se u njegovom uem znaenju moe povezati s dimenzijom psihoticizma, ali s dodatnim prosocijalnim polom to je izostao iz opisa psihopata dobivenog na probranim zatvorskim i psihijatrijskim uzorcima - uobiajena podjela karaktera: dobar (prosocijalan) i lo (asocijalan ili ak antisocijalan); druga podjela je na jak (psihotini) i slab (empatini) karakter - zbog slabog vegetativnog ivanog sustava neurotici se bre umaraju, plaljiviji su i skloni odustajanju nakon zapreka; introverti se zbog vee osjetljivosti somatskog ivanog sustava lake socijaliziraju pa mogu biti tvrdokorniji u zauzimanju vrijednosti GENETSKA UVJETOVANOST TEMELJNIH UVSTVENO-MOTIVATIVNIH DIMENZIJA LINOSTI I ODGOJIVOSTI - istraivanja potvruju da su sve 3 temeljne uvstveno-motivativne dimenzije linosti u visokom stupnju uroene - to znai da je uloga uenja u njihovu formiranju drugorazredna - genetska osnova ektraverzije-introverzije sastoji se u razl. osjetljivosti somatskog iv. sustava, tj. u pobudljivosti i brzini nastajanja inhibicije sredinjeg ivanog sustava - odnos izmeu ekscitatornih i inhibitornih procesa je u visokoj mjeri uroen i ovisan o djelovanju uzlaznog rektularnog aktivacijskog procesa - razlike izmeu ekstravetara i introverata: ekstraverti - manje osjetljiv somatski ivani sustav - slabije pobudljivi - uzbuenje tee nastaje i bre nestaje - izraena potreba za promjenom - trae jake podraaje iz okoline - drutveniji - odgojne implikacije introverti - lake su uvjetuju pa lake ue vrijednosti, stavove i navike - odgojivi, lake se socijaliziraju - u prosjeku uspjeniji uenici ekstraverti - tee se uvjetuju - manje odgojivi - u prosjeku manje uspjeni uenici introverti - osjetljiviji somatski ivani sustav - uzbuenja jaa i trajnija - izbjegavaju uzbudljive promjene - izbjegavaju jake podraaje iz okoline - manifestno nesocijabilni, ali spremni na bogatije afektivne odnose
- genetska osnova neuroticizma-emocionalne stabilnosti je osjetljivost vegetativnog ivanog sustava, tj. labilnog autonomnog ivanog sustava - neurotici imaju osjetljiviji vegetativni iv. sustav; k tome u emocionalno stabilnijih osoba bre se razvija reaktivna inhibicija to smanjuje ivano uzbuenje - zbog preteite uroenosti osjetljivosti somatskog i vegetativnog iv. sustava i temperament je preteito uroen - na manifestni neuroticizam u znatnoj mjeri djeluje i okolina; za izbijanje neuroze potrebna je dovoljna koliina izloenosti stresu; stres djeluje na neuroticizam djelujui na hormonalne i biokemijske procese u organizmu - odgojne posljedice neuroticizma: lako se uvstveno uvjetuju, iskrivljeno doivljavaju odgojne postupke, odgoj je sloeniji pa mora biti visoko individualiziran - najlake se odgajaju stabilni introverti, a najtee neurotini ekstraverti, osrednje su odgojivi neurotini introverti i stabilni ekstraverti; visok stupanj psihoticizma oteava odgoj u svim kombinacijama - genetska osnova psihopatije nije posve istraena, ali se o njoj mnogo zna; mogui genetski oznaiva psihopatije je HLA-B27 - bioloka osnova psihoticizma je oslabljena homeostaza sredinjeg ivanog sustava to upuuje na kortikalno upravljanje subkortikalnim mehanizmima pobuivanja - psihopati se tee odgajaju: ne interioriziraju drut. vrijednosti, slabije se moralno razvijaju, tee ih je zaplaiti, spremni na vee opasnosti, recidiviraju
- budui da su temeljne -m osobine u velikoj mjeri genetski uvjetovane, a one djeluju na individualni odabir vanih ciljeva, moe se govoriti o relativnoj dispozicijskoj determiniranosti vrijednosnih orijentacija te stavova i navika to su odreenim vrijednostima uvjetovane - dru. okolina da bi funkcionirala uz to manje sukoba, nastoji smanjiti genetske varijacije, a ne poveati ih; veina ljudi koja ne postie ekstremne rezultate na skalama linosti, konformira se u veoma irokim granicama uei uvjetovanjem i oponaanjem - 4 zakljuka o ulozi genotipa i uenja u razvoju -m svojstava linosti: 1. uvstvena reaktivnost pojedinaca (temperament) je veim dijelom uroena; o temperamentu ovisi odgojivost 2. univerzalni motivi su kao takvi uroeni, a ponaanje kojim se izraavaju i zadovoljavaju je naueno 3. vani dugoroni ciljevi (vrijednosti), postizanjem kojih se univerzalni motivi zadovoljavaju, i naini njihova postizanja se ue, no postoje uroene sklonosti (dispozicije) za usvajanje odreenih vrijednosti 4. individualne razlike u odgojivosti, tj. razlike u brzini i kvaliteti uenja vrijednosti, stavova i navika su uroeni i organski su uvjetovane RAZVOJ MORALNE SVIJESTI - moralna svijest moe se operacijski definirati kao sustav moralnih vrijednosti to tvore moral - moral se pak moe odrediti kao skup pravila i norma to funkcioniraju kao standardi soc. ponaanja u drutvu - prema funkcionalistikom soc. miljenju moralne vrijednosti slue regulaciji soc. ponaanja u nekoj zajednici kako bi ona uspjeno funkcionirala - ono to je zajedniko veini moralnih sustava je to da negativno vrednuju nanoenje neposredne ili posredne tete drugim osobama, a pozitivno vrednuju brigu za druge ljude; stoga se moralno u veini sluajeva moe poistovjetiti s prosocijalnou - situacijski imbenici prosocijalnog ponaanja = djeluju izvan osobe koja se vie ili manje prosoc. ponaa: utjecaj drugih ljudi - najjai utjecaj: nagrada i kazna; instrumentalnim uvjetovanjem i uenjem po modelu uvruje se ono ponaanje to proizvodi (ne)ugodne posljedice nazonost drugih ljudi - poveanjem potencijalnih pomagaa smanjuje se vjerojatnost da e netko pomoi i produuje se vrijeme reagiranja - fenomen pasivnog promatraa znaajke podraaja za prosocijalno ponaanje - stupanj jednoznanosti signala o neijoj potrebi za pomo; to su manje jednoznane manja vjerojatnost pomoi stupanj potrebe za pomo - djeluje na promatraevu procjenu teine situacije i teinu posljedica interpretacija uzroka nevolje - ako je krivnja nevolje vlastita, vjerojatnost pomoi manja cijena pomaganja / uskraivanja pomaganja - materijalne, dru. i unutarnje nagrade i odricanja - tek ponaanja dobivena novijim istraivanjima govore u prilog hipotezi o postojanju altruizma kao osobine linosti to uvjetuje neegoistiko prosocijalno ponaanje - istraivanja altruistikog ponaanja provedenog pomou skala altruizma dokazala su postojanje altruizma kao osobine linosti; istraivanja na blizancima - 50% razlika u altruizmu genetski uvjetovano - najtonija su ona predvianja prosocijalnog ponaanja to uzimaju u obzir i crte linosti i znaajke situacije; zbog toga u tumaenju soc. ponaanja prevladava interakcionistiko gledite prema kojem je pso/asocijalno ponaanje pod utjecajem i osobina linosti i situacije TEORIJE MORALNOG RAZVOJA 1. psihoanalitika teorija razvoja moralnosti - temelji se na povezivanju procesa usvajanja moralnih vrijednosti s psihoseksualnim razvojem - dijete je u poetku amoralno i hedonistiko; stoga okolina djeluje represivno ime se sputavaju sile id-a to su dru. nepoeljne; tako se razvija super-ego kojeg tvore interiorizirane dru. vrijednosti - u tome kljunu ulogu imaju roditelji - moralna motivacija je egocentrina i ograniena na zadovoljavanje vlastitih potreba; osoba je u procesu svoga moralnog razvoja pasivna i proizvod je djelovanja vanjskih socijalizacijskih utjecaja 2. kognitivne teorije moralnog razvoja - temelje se na postavci da je intelektualni razvoj i razvijenost pretpostavka moralnog razvoja - moralni se razvoj operacionalizira pomou stupnjeva moralnog rasuivanja - zrelost moralnog rasuivanja je nuan imbenik moralnog ponaanja - kognitivna teorija dri ovjeka aktivnim biem koje traga za moralnom istinom te u tome daje prednost viim razinama moralnog rasuivanja - moralni uvidi koji omoguuju razlikovanje dobrog od zla, djeluju na moralno ponaanje
10
J. Piaget - na temelju svojih istraivanja provedenih na djeci 5-13 g utvrdio 2 stupnja razvoja: heteronomna moralnost - njoj je svojstven djetetov egocentrizam, tj. nemogunost uzimanja u obzir stajalita drugih ljudi - dobro i zlo ponaanje razlikuje se prema posljedicama koje e ta osoba imati - pravila ponaanja se percipiraju kao objektivna, apsolutna i nepromjenjiva autonomna moralnost - razvija se u ravnopravnoj interakciji s vrnjacima i na temelju veeg stupnja kognitivne razvijenosti - to omoguava razumijevanje moralnih pravila, kazna i nagrada kao sredstva ostvarivanja ljudskih ciljeva i vrijednosti te shvaanje vanosti namjere za vrednovanje neijeg ponaanja Kohlbergova teorija - osnovni postulati: moralne su promjene sekvencijalne i oituju se u 3 razine s po 2 stupnja na svakoj, to ini ukupno 6 stupnjeva moralne razvijenosti ( o ) svaki je stupanj strukturirana cjelina koja je kvalitativno razl. od ostalih redoslijed stupnjeva je stalan i univerzalan, a stupnjevi su hijerarhijski organizirani vii stupnjevi zamjenjuju nie, pri emu vii stupanj reintegrira nie razvojne strukture moralnog miljenja vii stupnjevi miljenja su nuan, ali ne i dovoljan uvjet vie razine moralnog rasuivanja glavni mehanizam razvoja moralnog rasuivanja je kognitivni sukob spremnost na djelovanje u skladu s moralnim prosudbama raste s razinom moralne razvijenosti - stupnjevi moralnog razvoja odreeni su nainom definiranja to je ispravno, razlozima zato se neto dri ispravnim i prihvaanjem dru. gledita o tome to se dri ispravnim - osnovne razine moralnog rasuivanja: o predkonvencionalna razina - ispravno je podravati se onih dru. pravila to su potkrijepljeni moi i sposobnou kanjavanja te pokoravanje sili i autoritetu - 1. stupanj: ne uzimaju se u obzir interesi drugih, vlastito stajalite se ne razlikuje od stajalita autoriteta - 2. stupanj: razlikovanje vlastitih interesa od interesa drugih ljudi; svatko slijedi svoje interese o konvencionalna razina - prihvaanje pravila, uloga i oekivanja drutva ili neke ue skupine - 3. stupanj: prihvaanje pravila radi soc. odobravanja i prihvaanja njoj vanih ljudi - 4. stupanj: podravanje dru. reda i ustanova radi ope dobrobiti ili dobrobiti skupine; krenje pravila izaziva gubitak samopotovanja; prioritet dru. gleditima, ne individualnim o postkonvencionalna razina - naelna/principijelna - ispravno ono to je u skladu s univerzalnim pravilima i vrijednostima - 5. stupanj: ispravno ono to je u skladu s opim pravilima pojedinca i normama to ih drutvo prihvaa - 6. stupanj: stupanj univerzalnih etikih naela - naela jednakosti ovjekovih prava i potovanja dostojanstva osobe - samo neznatan br. ljudi dosee najviu 6. razinu - empirijske provjere Kohlbergove teorije: potvrena je sekvencijalnost i hijerarhinost faza moralnog razvoja; ljudi daju prednost viim fazama moralnog rasuivanja i odbacuju nie kad dosegnu vie kognitivna razvijenost je nuna, ali ne i dovoljna za moralni razvoj potvreno je kako je uenje moralnog rasuivanja pomou kognitivnog konflikta nadmono uenju moralnog rasuivanja na osnovi identifikacije, odnosno modeliranjem/oponaanjem potvrena je univerzalnost prve 2 razine, tj. prva 4 stupnja postkonvencionalno rasuivanje je utvreno samo u gradskim uzorcima razvijenih zemalja nisu utvrene razlike meu enama i mukarcima kad su kontrolirani faktori obrazovanja i zaposlenja - neke postavke nisu potvrene: djeca NISU nuno predkonvencionalna, NISU svi odrasli na viim stupnjevima - zakljuak: moralno ponaanje odreeno je ne samo stupnjem moralnog rasuivanja nego i moralnom motivacijom to nije povezana s moralnim rasuivanjem i karakteristikama situacije 3. teorija socijalnog uenja (Bandura) - objanjava moralno ponaanje uenjem po modelu, tj. supstitutivnim instrumentalnim djelovanjem - zamjensko potkrepljivanje i kanjavanje sastoji se u instrumentalnom uvjetovanju oponaanog modela - to je dominantni nain uenja motivativnih svojstava i sastoji se u imitaciji ponaanja uspjenih pojedinaca - moralno ponaanje ne ovisi toliko o kognitivnoj razvijenosti i naelnom moralnom rasuivanju koliko o posljedicama to ih odreeno ponaanje ima za osobu koja se tako ponaa - ljudi ne ue samo na vlastitim posljedicama ve i na drugima - soc. uenje - ova teorija je kao nadopuna kognitivnoj jer objanjava odstupanja od sekvencijalnog moralnog razvoja
11
- ova teorija objanjava moralnu krizu bolje od ostalih: do moralne krize ne dolazi zato jer je kola odgojno podbacila, nego u prvom razredu jer se dru. poeljno ponaanje odbacuje, ak i kanjava - zahvaljujui opservacijskom uenju, moralni razvoj tijekom ivota ne mora nuno biti istosmjeran, moe padati i rasti to Kohlberg ne predvia! - prema svim teorijama moralnosti, temeljni kriterij moralnosti je kriterij brige za druge ljude - zbog toga je moralnije ono rasuivanje kojim se vodi rauna o potrebama veeg broja ljudi - nesklad izmeu moralnog rasuivanja i moralnog ponaanja oito se mora objasniti pomou nekognitivnih osobina linosti - to su uvstvene osobine koje su bitne za altruistiku moralnu motivaciju OBJANJENJA ALTRUISTIKOG PONAANJA - prosocijalno ponaanje = najiri pojam; namjerno ponaanje koje ima pozitivne posljedice za druge ljude - ova se def. zasniva na posljedicama ponaanja, ne motivima - moe biti sebino (korist) i nesebino (istinska briga) - altruistino ponaanje je nesebino prosocijalno ponaanje; postoji jo jedan element ovog ponaanja: element kotanja (rtvovanje) - postavlja se pitanje ime objasniti motivaciju ponaanja koje nema pozitivne posljedice za onog koji ga izvodi? taj fenomen se naziva altruistiki paradoks - taj paradoks se objanjava pomou unutarnjih samonagraujuih uvstvenih procesa - to moe biti empatija ili osjeaj moralne dunosti - za sada su prihvaeni sljedei kriteriji altruistikog ponaanja: 1. ponaanje mora biti voljno zapoeto 2. mora biti poduzeto s namjerom poboljanja ili odravanja dobrobiti drugih ljudi 3. mora iskljuivati oekivanje nagrada te izbjegavanje vanjske nelagode ili kazne - uvstveno-motivativna svojstva to uvjetuju altruistiko ponaanje: A) pounutrene norme pomaganja - socijalno normativni pristup objanjava prosoc. ponaanje postojanjem dru. pritiska na osobu u smjeru pomaueg djelovanja i suzdravanja od sebinih postupaka prema drugima; norma za koje je utvreno kako motiviraju takvo ponaanje su: norma soc. odgovornosti propisuje pomo osobama koje su zavisne i potrebite pomoi norma recipronosti propisuje kako ljudi trebaju pomoi osobama koje su njima pomogle norma pravednosti propisuje pomaganje ljudima koji su se bez svoje krivice nali u loijem poloaju - kritiari: norme su toliko openite da se na temelju njih ne moe predvidjeti kako e se netko ponaati - osobne norme ponaanja = vrijednosti to ih je osoba pounutrila ili ih je sama proizvela; one su motivi ija uvstvena sastavnica oblikuje osjeaj moralne dunosti - osjeaj moralne dunosti regulira ponaanje tako to ga usklauje s osobnim normama, ime se ostvaruje zadovoljstvo, a izbjegava osjeaj stida i grizoduja - odnos izmeu razl. imbenika, to djeluju na odluku o pomaganju razrauje opi normativni model pomaganja drugima (Schwartz i Howard) - model objanjava odnos opih dru. normi i osobnih normi te omoguuje normativno objanjenje altruistikog ponaanja koritenjem kognitivnih i afektivnih procesa - proces donoenja odluke: 1. percipiranje potrebe 2. osjeaj moralne dunosti (rezultat kognitivnih procesa percipiranja) 3. evaluacija nagrada i kazna 4. reinterpretacija situacije 5. djelovanje - opaanje osobe u nevolji izaziva u promatrau 2 vrste uvstvenih uzbuenja: 1. neugodna uvstva to su usmjerena na vlastitu osobu promatraa - uznemirenost 2. empatina briga za osobu u nevolji, tj. suuti - pomaganje je egoistiko ako je njegov cilj smanjenje vlastite neugode, a altruistino je ako je njegov cilj dobrobit druge osobe - ono je motivirano doivljajem empatije - cijena pomaganja ukljuuje tjelesni napor te razne neugodnosti; cijena pomaganja ne razlikuje egoistino od altruistinog ponaanja - u oba sluaja djeluje na smanjenje vjerojatnosti - cijena bijega ukljuuje dru. osudu i dr. kazne kojima drutvo sankcionira nepruanje pomoi B) empatija i njene determinante - empatija = emocionalni odgovor koji proizlazi iz emocionalnog stanja i uvjeta dr. osobe i koji je sukladan njenoj situaciji ili emocionalnom stanju
12
- kognitivna empatija = razumijevanje i prihvaanje uloge i gledita dr. osobe pa je povezana s percipiranjem i razumijevanjem informacija o stanju drugih osoba - uvstvena empatija = emocionalni odgovor na uvjete u kojima se nalazi druga osoba i na uvstva to ih ona u tim uvjetima doivljava - postoje velike individualne razlike u sposobnosti empatiziranja; te razlike uvjetuju u altruistikoj motivaciji prosoc. ponaanja to znai da djeluju i na samo prosocijalno ponaanje - uvstveno osjetljivije osobe imaju veu sklonost i potencijal empatiziranja; osobama s visokim rezultatima na skali psihoticizma svojstvena je nesposobnost empatiziranja sposobnost empatije donekle je genetski uvjetovana - ljudi se razlikuju prema intenzitetu empatije u odreenoj situaciji u ovisnosti o razvijenosti dispozicija za empatiziranje INTEGRATIVNO OBJANJENJE PROSOCIJALNOG PONAANJA - meudjelovanje onih osobina linosti koje doprinose objanjenju prosoc. ponaanja u odreenoj situaciji interakcija kognitivnih i uvstvenih osobina - od svih slabih Kohlbergovih toaka, najslabija je uvstvena praznina njegove teorije - zato njegova teorija ne moe objasniti raskorak izmeu stupnja moralnog razvoja rasuivanja pojedinca i njegovog moralnog ponaanja to se oituje u tome da se razl. osobe iste razine moralnog rasuivanja ponaaju razliito u istoj situaciji - uinci empatije na moralno ponaanje moderirani su zrelou moralnog rasuivanja; zato kognitivni razvoj i obrazovanje vie djeluju na altruistiko ponaanje osoba koje empatiziraju nego na altruistiko ponaanje osoba koje ne empatiziraju; takoer, prosoc. ponaanje povezanije je s emocionalnom empatijom nego s moralnim rasuivanjem; emocionalna empatija osnovni je medijator motiviranog prosoc. ponaanja OBRAZOVNE I ODGOJNE IMPLIKACIJE SPOZNAJA O MORALNOM RAZVOJU - moralna edukacija poboljava kvalitetu altruizma i altruistikog ponaanja - interiorizacija vrijednosti se obavlja pomou razl. oblika uenja pa odatle proizlaze mogunosti obrazovnog i odgojnog djelovanja na altruistiki motivirano ponaanje - uinci socijalizacije ovise o: 1. nainu uenja vrijednosti to je tijekom socijalizacije primijenjen 2. usklaenosti socijalizacijskog djelovanja razl. nositelja socijalizacije 3. odgojivosti osobe 4. njezinim dispozicijama za moralno ponaanje - najmanja je mogunost djelovanja na sposobnost uvstvenog empatiziranja (genetski uvjetovana) - moralna pitanja odgoja promiljaju: normativna filozofija, teologija i normativna pedagogija FILOZOFSKA ISTRAIVANJA MORALNOG RAZVOJA - filozofska refleksija usredotoena je na 2 osnovne skupine problema: 1. ciljeve moralnog odgoja 2. promiljanje prikladnih sredstava za postizanje ciljeva - pitanja vodeih moralnih vrijednosti kao ciljeva moralne edukacije filozofski se mogu razmatrati s ovih motrita: naturalistiko, intuitivno, idealistiko, pov., racionalistiko, teoloko, univerzalistiko, nevrijednosno znanstveno - filozofske teorije odbacuju: indoktrinaciju, mehaniko uenje, uenje uvjetovanjem, vjebu bez razmiljanja i analize, konformiranje pravilima bez prosuivanja njihove ispravnosti - definiranje specifinog formalnog proceduralnog znanja nuno je za razumijevanje i analizu vanih etikih koncepata kao: moralna pravila i vrijednosti, etiki skepticizam, pojam dobra i zla, moralna odgovornost i rasuivanje, relativizam i univerzalizam, razlika izmeu rasuivanja i ponaanja - primjenom Lakatoevog referencijalnog okvira filozofi znanosti kritiki ocijenili: Kohlbergovu teoriju moralnog razvoja Piagetovu genetiku epistemologiju Hegelovu dijalektiku - jedno od najistaknutijih podruja fil.-odgojnih istraivanja odnosi se na sadraje moralnog odgoja, ali ne u smislu kognitivnih vjetina potrebnih za moralnu analizu razl. pojava, nego u smislu sadraja samih dru. pojava to ih valja moralno ocijeniti - jedna od trajno vanih tema fil. istraivanja moralnog odgoja je problem etikog relativizma - ona je rezultat pluralizma vrijednosnih orijentacija - postoje 3 odgojne reakcije na pluralizam: dogmatizam, relativizam i uravnoteeni pristup
13
- glavni pristupi moralnom odgoju mogu se klasificirati ovako: 1. romantini pristup - dijete je a priori dobro, a drutvo je loe pa se odgoj svodi na zatitu djeteta od tetnog djelovanja drutva (npr. Summerhill) 2. tehnoloki pristup se sastoji u pukoj kulturnoj transmisiji - dijete je pasivni primatelj vrijednosti 3. Kohlbergov progresivni pristup stvara moralnu neravnoteu u odgajaniku to vodi njegovoj veoj moralnoj autonomiji 4. pristup diskursa - dijete se ukljuuje u proces moralnog odluivanja ime razvija svoje moralne kompetencije i moralnu odgovornost - pedagoki paradoks moralnog odgoja: odgajaniku se s jedne str. jami visok stupanj moralne autonomije, a s druge se od njega zahtijeva uenje propisanih sadraja s kojima se on ne mora slagati SVESTRANI RAZVOJ LINOSTI - MIT ILI STVARNOST? - normativne discipline propisuju ciljeve edukacije, nenormativne (soc, psih, ek) ih istrauju - u testiranju ostvarivosti svestranog razvoja linosti ograniit emo se na velike psiholoke teorije: biheviorizam, getalt psihologiju, humanistiku te kognitivnu psihologiju (psihoanaliza neprikladna) 1. biheviorizam - dio psihologije utemeljen na eksperimentalnom istraivanju i objektivnom mjerenju ponaanja analogno onome u prirodnim znanostima - koncept radikalnog biheviorizma (Watson) kasnije je dopunjen ukljuivanjem unutar. intervenirajuih varijabli - neobiheviorizam je postao jedan od najvanijih znanstvenih pristupa u psihologiji - doprinos biheviorizma istraivanju i rjeavanju: odgoja u ranom djetinjstvu osnovnokolskog odgoja i obrazovanja obrazovanja uenika s posebnim potrebama programiranog uenja problema osobne prilagodbe modifikacijom ponaanja - bihevioristiki pogled na razvoj linosti je u cjelini deterministiki; linost, oitovana ponaanjem, uvjetovana je posljedicama operantnog ponaanja; operatno ponaanje nije reakcija na prethodni podraaj nego spontano izvire iz organizma i usmjereno je prema njegovoj okolini - ponaanje se modificira promjenom posljedica to ih izaziva - tu je pravilnost uoio Thorndike i formulirao ih je u uvenom zakonu efekta - posljedice to poveavaju vjerojatnost pojavljivanja ponaanja su potkrepljenje - primarna potkrepljenja su ona ije je djelovanje na ponaanje uroeno - sekundarni potkrepljivai i kazne su one posljedice ponaanja to su znaaj potkrepljivaa ili kazne dobile uenjem povezanosti s primarnim potkrepljenjima i kaznama - suvremeni bihevioristi (Skinner) protiv su primjene represivnih mjera u odgoju i regulaciji ljudskog ponaanja uope, a zalau se za primjenu otkria biheviorizma na drutvo kao cjelinu - biheviorizam dri potencijal obrazovanja i odgoja dovoljnim za formiranje linosti prema idealnu njezine svestrane razvijenosti 2. getalt psihologija i uenje - reakcija na strukturalistiku i ranu bihevioristiku psihologiju - cjelina nije zbroj dijelova nego njihova struktura - ponaanje nije kombinacija uvjetovanih reakcija nego strukturirana cjelina (gestalt, njem. = organizirana cjelina) - zato uenje nije puko uspostavljanje veza meu podraajima i reakcijama nego je reorganizacija cjeline to se postie uvidom u situaciju - Khler otkrio pokusima na ovjekolikim majmunima uenje uvidom to se koristi prilikom rjeavanja problema - doprinijelo uenju s uvidom (razumijevanjem), umjesto dotadanjeg mehanikog ponavljanja 3. humanistika psihologija i samoostvarenje nastala kao reakcija na biheviorizam i psihoanalizu - vodei psiholozi humanisti Maslow i Rogers dre kako ljudi imaju mogunost upravljati sudbinom jer ona nije determinirana izvana, to tvrde bihevioristi ili zlom nagonskom prirodom ovjeka to proizlazi iz psihoanalize - humanisti dre da je uroeni motiv za samoostvarenjem temeljni ljudski motiv, tj. potreba za ostvarenjem ljudskih potencijala - ovjek se vidi kao kreativno prosocijalno bie koje se razvija u odnosu s drugim ljudima - ostvaren je onaj pojedinac koji je iskoristio svoje potencijale, tj. postao ono to s obzirom na svoje dispozicije moe postati; stoga ljudima treba omoguiti slobodan razvoj u skladu sa svojim uroenim mogunostima - ovjek je po prirodi dobar, tj. prosocijalan, a antisocijalno ponaanje izaziva soc. okolina to onemoguuje pojedincu zadovoljavanje njegovih izvornih potreba
14
- hum. psih. dri kako razvoj linosti treba biti edukacijski prioritet te da se sastoji u aktualizaciji uroenih potencijala; taj cilj je ostvariv pod uvjetom da su odgojne intervencije usmjerene prije svega na otklanjanje vanjskih smetnja u prirodnom razvoju osobe - koncept samoostvarenja ne pretpostavlja svestranost linosti, nego je iskljuuje jer ljudske dispozicije za pojedine osobine nisu u pojedincu jednako zastupljene - svestrani razvoj nije ni ostvariv zbog 2 osnovna razloga: 1. ljudi se ne ele svestrano razvijati nego se ele ostvariti 2. svestranost bi bila nemogua i kad bi dispozicije za razliita svojstva bile ravnomjernije razvijene - u svjetlu navedenih spoznaja moe se zakljuiti kako se ljudi ne ele i ne mogu svestrano razviti, ali se ele ostvariti u skladu sa svojim dispozicijama koje nisu jednako zastupljene za razliite osobine - ovjek je po naravi dobar; antisocijalnost je posljedica loih prilika - za testiranje hipoteze o dobroj naravi ovjeka vana su istraivanja kojima se provjerava sljedee: 1. postoje li osobine ovjeka o kojima ovisi prosoc. ponaanje ili je ono uvjetovano samo situacijom? 2. ako takve osobine postoje, kakva je njihova geneza? jesu li te osobine rezultat socijalizacije ili su i genetski determinirane? - zbog veliine individualnih razlika u prosocijalnosti i genetskoj uvjetovanosti, nije opravdano govoriti o dobroj naravi ovjeka kao vrste - po Maslowu samo se discipliniranoj i odgovornoj osobi moe dopustiti da ini to hoe - pitanje: tko e odluivati tko moe, a tko ne - moe se zakljuiti kako aktualizacija svih potencijala u mnogih ljudi ne bi bila poeljna jer bi ometala razvoj drugih ljudi u njegovoj okolini koji bi morali trpjeti ponaanje asocijalnih pojedinaca - zatita od antisocijalnosti: odgojem i propisima i obiajima - situacijska regulacija ponaanja - tienje od asocijalnosti; demokracija je sustav kontrole vlasti - po Kohlbergovim istraivanjima veina ljudi ne internalizira dru. vrijednosti pa ne dosie drugi stupanj konvencionalne moralnosti - to znai da ukupno djelovanje svih initelja socijalizacije, a kamoli sam odgoj, nije dovoljno za osiguranje prosoc. ponaanja - teite regulacije je na situacijskim imbenicima 4. kognitivna psihologija i njezina primjena u obrazovanju - bavi se istraivanjem kognitivnih procesa kao: uenje, pamenje, rjeavanje problema, odluivanja i sl. - istaknuti kognitivni psiholozi: Bertlett (koncept sheme), Piaget (istraivanja intelektualnog razvoja), Bruner (razradio koncept mentalne strategije), Miller (koncept plana) - kognitivna psihologija je najvie doprinijela obrazovanju i odgoju, a kognitivna istraivanja su proizvela 3 vrste spoznaja to su primjenjive u edukaciji: 1. spoznaje o nainu stjecanja, pohrane i pronalaenja znanja 2. spoznaje o razl. vrstama pogreaka i nedostacima u znanju 3. spoznaje o samoprocjenjivanju, samoregulaciji i korektivnim mehanizmima - spoznaje kognitivne psihologije neposredno su primijenjene u psihologiji pouavanja, tj. teoriji kurikuluma - kognitivna psihologija je ista tehnoloka teorija i govori o tome kako uspjeno postii odreene ciljeve to su utvreni nekom od tehnika ispitivanja - jedna kognitivna teorija linosti je teorija linosti Kellya o personalnim konstruktima - nije znatno utjecala na odgojno-obrazovne teorije i edukativnu praksu
VII. NAINI (OBLICI) UENJA - uenje je razmjerno trajna promjena subjekta i rezultat je vlastite psihike aktivnost, tj. spoznajnih i uvstvenih procesa to se odvijaju u osobi koja ui - no mora se voditi rauna o tome da se uenje ne mora nuno oitovati u promjeni ponaanja jer je uenje promjena subjekta to daje mogunost za novo ponaanje, a ne ponaanje samo - uenje kao promjenu subjekta valja razlikovati i od trajnih promjena ponaanja to su uzrokovane sazrijevanjem - ui se pomou temeljnih kognitivnih i uvstvenih procesa: percipiranjem, miljenjem i doivljavanjem uvstava - uenje ljudi moe se podijeliti na sljedee operativno odreene oblike: 1. uenje klasinim uvjetovanjem 2. uenje instrumentalnim ili operantnim uvjetovanjem 3. uenje po modelu ili opservacijsko uenje 4. uenje uvidom ili kognitivno uenje - osim tih oblika postoje jo 2 operativno odreena oblika uenja: uenje serija i uenje razlika - svi oblici uenja objanjavaju se pomou 2 teorije:
15
1. asocijativne - moe se razlikovati teorija dodira i teorija potkrepljivanja; one nastoje objasniti uenje klasinim i instrumentalnim djelovanjem 2. kognitivne - subjekt ne ui vezu izmeu podraaja i reakcije nego odnose meu podraajima - prihvaeno je gledite da se jednim naelom ne mogu objasniti svi oblici uenja UENJE KLASINIM UVJETOVANJEM - ovaj proces uenja sastoji se u tome da neki podraaj, koji prirodno, sam po sebi, ne izaziva odreenu reakciju, poinje tu reakciju izazvati pod uvjetom da se dovoljno esto pojavi u paru, tj. zajedno neto prije podraaja to tu reakciju prirodno, tj. bezuvjetno izaziva - Pavlov - refleks slinjenja - nauena uvjetovana reakcija moe nestati, ugasiti se, ako nakon prvog uvjetnog podraaja bezuvjetni poloaj izostane dovoljan broj puta; subjekt e se od nje oduiti jer je izgubila svoju adaptivnu vrijednost - uvstveno uvjetovanje otkrili su Watson i Raynor - ono sudjeluje u uenju onih osobina koje sadre uvstvenu sastavnicu; budui da je moralna svijest sustav moralnih vrijednosti te moralnih stavova, vrijednosti i navika, moralni se razvoj odvija na temelju uenja klasinim uvjetovanjem - pounutrenje vrijednosti odvija se preteito klasinim i instrumentalnim uvjetovanjem - to znai da uvstveno uvjetovanje ima znaajnu ulogu u odgoju ljudi - proces uvstvenog uvjetovanja sastoji se u prenoenju uvstva, to ga neki podraaj prirodno izaziva po naelu dodira - tako nastaju snani neobrazloeni strahovi i fobije, ali i ljubav prema osobama koje zadovoljavaju vane potrebe subjekta - taj se nain uenja stavova obilato koristi u ekonomskoj i politikoj propagandi - na zakonitostima klasinog uvjetovanja temelji se behavior terapija kojom se mijenja neeljeno ponaanje UENJE OPERANTNIM (INSTRUMENTALNIM) UVJETOVANJEM - pri klasinom uvjetovanju organizam je pasivan, on ui refleksno odgovarati na podraaje, a da pritom na njih aktivno ne djeluje - bez vlastitog djelovanja razvijeniji organizam ne moe zadovoljiti svoje potrebe - zbog toga subjekt ne eka podraaje iz okoline da bi na njih djelovao, nego reagira na stanja svojeg organizma koja su uvjetovana njegovim potrebama - trai hranu, partnera... operantno ponaanje - uenje operantnim uvjetovanjem otkrio je Thorndike; pr. maka i jelo - uenje metodom pogreaka i postupaka - na temelju tih rezultata Thorndike je formulirao svoj zakon efekta - vjerojatnost ponovnog pojavljivanja ponaanja poveava se ako ponaanje dovodi do poeljnih posljedica, a smanjuje ako dovodi do nepoeljnih - Skinner potvrdio da se na ljudsko ponaanje moe izuzetno efikasno djelovati pomou posljedica tog ponaanja - on uvodi pojam potkrepljenja - one posljedice koje poveavaju vjerojatnost ponovnog pojavljivanja - negativno potkrepljenje se sastoji u uklanjanju nekog neugodnog podraaja nakon ponaanja dok se kazna sastoji u zadavanju negativnih podraaja nakon ponaanja - eksperimentalno je utvreno kako djelovanje nagrade i kazne na ponaanje ovisi o sljedeim faktorima: 1. duljini vremena proteklog izmeu ponaanja i posljedice ponaanja - potkrepljenje/kazna moraju se dogoditi istodobno ili neposredno nakon ponaanja 2. dosljednosti u nagraivanju/kanjavanju 3. intenzitetu nagrade/kazne 4. osobinama pojedinaca o kojima ovisi njegova reakcija na razl. posljedice - treba naglasiti da je nagrada/kazna subjektivna kategorija - ono to je nekome nagrada drugom moe biti kazna - doivljeni intenzitet nagrade/kazne ovisi o uvstvenoj reaktivnosti; nagraivanje/kanjavanje u odgoju zato treba biti individualizirano ne samo vrstom nagrade/kazne, nego i doziranjem - primarni (bezuvjetno zadovoljavaju potrebe) i sekundarni potkrepljivai (tek kad se spare s primarnim) vrijednosti su uglavnom sekundarni - ui se nagradama, oduava kaznama; u odgoju kazne treba izbjegavati i davati prednost nagradama (gdje je to mogue) - instrumentalno se mogu uiti: znanja, vjetine te konativne osobine: vrijednosti, stavovi i navike - programirano uenje visoko je individualizirano uenje to svakom ueniku omoguuje napredovanje brzinom ovisnom o pozitivnim potkrepljenjima dobivenima za postignuti uinak - modifikacija ponaanja ima iroku primjenu u raznim kolskim i nekolskim odgojnim ustanovama - cilj ove tehnike je nauiti pojedinca novim, poeljnim oblicima ponaanja ili ga oduiti od nepoeljnih oblika ponaanja - pri mijenjanju ponaanja koriste se 3 naina uenja: klasino, instrumentalno uvjetovanje i uenje po modelu UENJE PO MODELU (UENJE OPONAANJEM, PROMATRANJEM) - uvjetovanje: neracionalno (previe puta se mora ponoviti) i skupo (gubljenje vremena i trpljenje neg. posljedica) - uenje po modelu: ui se na temelju iskustva drugih - nuna je okolina pa se naziva i: socijalno uenje, uenje imitacijom, identifikacijom, opservacijskim uenjem i sl.
16
- Bandura prvi uveo; po njemu uenje po modelu sadri znaajke svih navedenih varijeteta uenja po modelu - uenje po modelu ima 3 sastavnice: 1. subjekt promatra ponaanje druge osobe 2. pamti ono to percipira 3. izvodi zapameno kad je za to motiviran - gl. razlog za uenje oponaanjem modela je stjecanje kognitivne i psihomotorne kompetencije kojom se mogu lake zadovoljiti razl. potrebe - oponaanja nema bez razl. oblika potkrepljenja: neposrednog, supstitutivnog i samopotkrepljenja - ne oponaa se bilo kakvo ponaanje, ve samo nagraivano - uenje po modelu, to se temelji na zamjenskom potkrepljivanju, je vrsta tedljivog instrumentalnog djelovanja - oponaaju se (osim uspjenih): neuspjene osobe ako ih subjekt cijeni, osobe s kojima se subjekt identificira, osobe s kojima je subjekt uvstveno povezan te osobe s kojima subjekt nije uvstveno povezan - oponaanjem se ue sve vrste ponaanja: verbalno, psihomotorno i uvstveno; pritom je mogue razlikovati nekoliko razina uenja oponaanjem: 1. imitacija - ponavljanje bez smisla onoga to se ui; npr. mehaniko ponavljanje 2. uenje modeliranjem (oblikovanje) - uenje oponaanjem u kombinaciji s operantnim uvjetovanjem; sastoji se u potkrepljivanju ponaanja koje je sve slinije eljenom (npr. trener) 3. verbalno modeliranje - sastoji se u opisivanju nekog ponaanja rijeima, a bez pokazivanja ponaanja uivo; njime se ue sloeni obrasci socijalnog ponaanja te opi pojmovi i pravila - apstraktno modeliranje; budui da se oponaaju poeljni modeli miljenja, naziva se i kognitivno modeliranje UENJE UVIDOM (KOGNITIVNO, INTELIGENTNO UENJE) - u njemu prevladavaju vii kognitivni procesi, tj. miljenje; omoguava uenje odjednom - jedan od prvih koji je posumnjao da se svako uenje moe objasniti potkrepljivanjem je Tolman - promovirao kognitivnu teoriju uenja - uvid se sastoji u otkrivanju odnosa izmeu 2 ili vie simbola - gl. znaajke uenja uvidom: 1. do rjeenje (uvida) dolazi se odjednom (to ne znai odmah) 2. nakon to je dolo do uvida, dolazi do naglog napretka jer se broj ranijih pogreaka drastino smanjuje 3. naueno ponaanje uspjeno se primjenjuje ne samo u situaciji uenja, nego i u slinim situacijama - iz tih znaajki, proizlaze glavne prednosti ove vrste uenja: bre od ostalih oblika uenja (ovisi o smislenosti materijala) vea trajnost (logike veze se pamte bre od prostornih i vremenskih) vea transferna vrijednost znanja (lake uenje novog slinog znanja, omoguava distinkcije i generalizacije) vie doprinosi razvoju kristalizirane inteligencije - pri rjeavanju problema, uenje uvidom esto se kombinira s operantnim uenjem - uenje uvidom sudjeluje u svim sferama uenja - i u obrazovanju i u odgoju, ali ne u podjednakoj mjeri - uenje uvidom dominira u uenju intelektualnih vjetina i kognitivnih strategija
VII. PAMENJE I UENJE - pamenje je proces usvajanja, zadravanja i koritenja informacija; proces se temelji na sposobnosti pamenja - sposobnost pamenja identificirana je faktorskom analizom kao jedna od primarnih sposobnosti - uenje - proces stvaranja trajnih ili relativno trajnih promjena osoba pomou njezine psihike aktivnosti - odnos pamenja i uenja objanjava se pomou koncepta procesiranja informacija; taj model sadri nekoliko osnovnih faza: stjecanje, zadravanje i koritenje informacija - tijekom 70-ih psiholozi su izradili model kognitivnog procesiranja informacija to prikazuje ovjeka kao sustav za procesiranje informacija
SUSTAV PROCESIRANJA INFORMACIJA - pojam obrade informacija stvoren je u eksperimentalnoj kognitivnoj psih. i raunalskoj tehnologiji - obrada informacija u ljudi odvija se pomou kognitivnih procesa percipiranja te kodiranja u kratkoronom i dugoronom pamenju to se odvija uz pomo miljenja
17
- kretanje i mijenjanje informacija u ljudskoj svijesti: podraaji (informacije) senzorno pamenje kratkorono pamenje dugorono pamenje
kontrolni procesi: pozornost dosjeanje pronalaenje ponavljanje, kodiranje
1. senzorno pamenje - ulazak iz okoline u jedan ili vie osjetilnih sustava; informacija se u nepromijenjenom obliku zadrava u senzornom pamenju 2 sec nakon prestanka djelovanja podraaja - ako inf nije proslijeena u sljedeu fazu pamenja, inf nestaje 2. kratkorono pamenje - ogranienog je kapaciteta i traje do 15 sec; tu se informacije, ako ih elimo upotrijebiti u nepromijenjenom obliku, mogu zadrati i due; zadravaju se ponavljanjem, a nestaju prestankom napora za zadravanjem; subjektno vane informacije se kodiraju - kodiranje se sastoji u osmiljavanju inf. ime se one mijenjaju u oblik koji olakava njihovo pohranjivanje i pronalaenje u dugoronom pamenju 3. dugorono pamenje inf. traju cijeli ivot, a njihov se zaborav oituje u nemogunosti njihova pronalaenja; inf. nisu nikada u potpunosti zaboravljene - vrijeme ponovnog uenja krae; funkcija dugoronog pamenja je omoguavanje uporabe to veeg broja inf, zato je njegova kapacitet neogranien - inf. se organiziraju u skladu s kognitivnim shemama koje odreuju smisao ne samo onoga to e se zapamtiti, nego i ono to e se najprije zaboraviti - te sheme odraavaju potrebe pojedinca, vrijednosti, stavove i interese, one su odraz uvstvenih procesa to prate (ne)zadovoljenje potreba - najjae je djelovanje onih kognitivnih shema koje su derivat snanih uvstava (straha, srdbe), dugotrajnih snanih sentimenata (ljubav, mrnja) te ekstremnih stavova kao to su predrasude - trajnost pamenja je vea to je vea dubina i irina obrade informacija; najvea je ona semantika obrada inf. to trai najvei kognitivni napor; kognitivni napor ovisi o sloenosti otkrivenih odnosa meu inf. koje se nastoje povezati; irina obrade se odreuje brojem elemenata to ih treba povezati u smislenu cjelinu - dubina obrade inf. i uloeni kognitivni napor ovise o pozornosti = sastoji se u usmjerenosti osobe prema izvoru podraaja odnosno sadraju kojeg obrauje, a oituje se u razini aktiviranosti, tj. koliini uloene energije - inf. prelaze iz kratkoronog u dugorono pamenje ne samo njihovom obradom nego i ponavljanjem - mogue je razlikovati 2 vrste ponavljanja (Mueller): 1. odravajue ponavljanje - neposredno obnavljanje inf. kako bi se odrale aktivnima u kratkoronom pamenju (uenje na pamet - previe ga je u kolskom uenju 2. elaborativno ponavljanje - ukljuivanje viih kognitivnih procesa, tj. miljenja, kojima se dolazi do uvida u odnose meu pojedinim esticama znanja, tj. razumijevanja sadraja uenja - Craik - dri da su ove 2 vrste ponavljanja samo dva pola jednog kontinuuma - sustav pamenja sastavljen od nekoliko faza naziva se model vie skladita - neki autori to ne prihvaaju ve predlau model dubine obrade inf. pri pamenju - radno pamenje = kada kratkorono pamenje ne slui za kodiranje nego za primjenu inf. prizvanih u sjeanje ZABORAVLJANJE = nemogunost pronalaska inf. u dugoronom pamenju; zapoinje im prestaje uenje - najbre se zaboravlja na poetku nakon ega se brzina zaboravljanja sve vie smanjuje - iznimka te zakonitosti je zaboravljanje automatiziranih motornih vjetina - brzina zaboravljanja najvie ovisi o stupnju nauenosti; tijek zaboravljanja je isti, ali je koliina zaboravljenog vea u slabije nauenom sadraju - teorije zaboravljanja: 1. teorija spontanog zaboravljanja - najstarija - bolje se sjeamo onoga to je bilo kasnije nego ranije - ova teorija objanjava zaboravljanje teorijom o tragu - inf. se iz skladita senzornog, kratk. i dug. pamenja gube zbog samog protoka vremena tijekom kojeg inf. nisu bile koritene 2. teorija motiviranog (namjernog) zaboravljanja - temeljena na Freudovoj psihoanalizi - ljudi su skloni zaboraviti neugodne doivljaje bre nego ugodne; vjerojatni uzrok tome je nastojanje pojedinca za pojaavanjem svog samopotovanja - potiskivanje negativnih iskustava je obrambeni mehanizam to ga ljudi rabe za ublaavanje svojih frustracija - iznimka ovom pravilu (da se neugodni doivljaji bre zaboravljaju) su traumatini doivljaji 3. teorija retroaktivne interferencije - objanjava zaboravljanje injenicom kako novo uenje potire rezultate prethodnog uenja - uzajamno ometanje informacija; ometanje je vee to su sadraji sliniji - ometanje novog i starog je uzajamno, tj. i staro moe ometat novom (proaktivna interferencija) kao i novo starom (retroaktivna)
18
- proaktivna nije teorija zaboravljanja - objanjava oteano uenje - zato mladi bolje ue nove sadraje od starih - osim negativne proaktivne i retroaktivne interferencija, postoji i pozitivna - olakavanje uenja 4. jo jedno tumaenje zaboravljanja - zaboravljanje objanjeno uzrocima koji oteavaju pronalaenje obavijesti u dugoronom pamenju - golem broj inf. pa je put do njih neprohodan - znakovima dosjeanja lake se dolazi do inf. koja je povezana s informacijama kojima subjekt inae lako pristupa PROCES UENJA U OBRAZOVANJU - uenje u obrazovanju razlikuje se od neorganiziranog uenja upravo po specifinoj kontekstualiziranosti s obzirom na ciljeve uenja to se nastoje postii, odabrane sadraje i nain pouavanja - objanjenje oblika uenja: uvjetovanje - bihevioristiki; uvidom - kognitivno; po modelu - eklektiki, tj. asocijativno i kognitivno - deskr. teorije odreuju uenje najprije bihevioristiki, tj. kao promjenu ponaanja - te se promjene objanjavaju uglavnom shemom podraaj-odgovor to ne pretpostavlja postojanje unutarnjih intervenirajuih varijabla - od 60-ih g nadalje znanstveni se razvoj u podruju uenja okree od bihevioristikog ka kognitivnom tumaenju - po utjecajem Piagetove teorije kognitivnog razvoja i teorije o procesiranju informacija, kognitivno orijentirani istraivai poinju gledati na uenika kao na aktivni procesor informacija te se usredotouju na unutarnje medijacijske procese to se u ueniku odvijaju u vremenu izmeu primanja podraaja i njegove reakcije - tako suvremena psihologija integrira teorije to su utemeljena na empristikoj i racionalistikoj epistemolokoj tradiciji
KOGNITIVNI KONCEPT SMISLENOG UENJA U OBRAZOVANJU
- doprinos kognitivne psihologije najvei je u objanjavanju sloenog smislenog uenja, tj. s razumijevanjem jer je uloga kognicije u njemu najvea - bez kognicije (percipiranja) nema ni najjednostavnijih oblika uenja kao to je klasino uvjetovanje, ali je uloga kognicije u njemu bitno manja - zato se ovi oblici uenja ne mogu objasniti samo kognitivno pa je za potpunije razumijevanje obrazovanja nuna i bihevioristika i kognitivna teorija uenja - brojne su razlike izmeu sloenih oblika uenja (uenje uvidom) i jednostavnih (uvjetovanje); jedna od najee navoenih razlika je kako se uenje uvidom povezuje s procesom miljenja, a jednostavniji oblici s promjenama u ponaanju - no to nije bitna razlika jer do promjene ponaanja dovodi i smisleno uenje - zato se koncept smislenog uenja odreuje pomou vie obiljeja: 1. aktivno je zato jer uenik operira informacijama na razl. naine kako bi ih usvojila s razumijevanjem 2. konstruktivno je jer se znanje ne prenosi neizmjerno od uitelja ueniku; svaki uenik interpretira nove inf na svoj nain ovisno o svojim kognitivnim i konativnim svojstvima pa je i rezultat u razl. uenika razliit, tj. uenik je svojevrsni konstruktor vlastitog znanja 3. kumulativno je jer se nadograuje na prethodno znanje 4. samoregulirajue je jer uenik donosi odluke tijekom uenja i djeluje na njega pomou svog metakognitivnog znanja 5. usmjereno je k cilju jer se znanje osmiljava u vidu postizanja odreenog cilja - kognitivnoj se teoriji uenja prigovara kako zbog usmjerenosti na kognitivne procese zanemaruje soc-kulturalnu uvjetovanost uenja, uvs. i motivacijske procese te razlike u uenju to proizlaze iz specifinosti sadraja uenja - pod utjecajem takve kritike, kognitivna se istraivanja provode u prirodnim kolskim uvjetima; znatna se pozornost posveuje i motivaciji za uenje to se istrauje pomou procesnih modela motivacije - 90-ih su u kognitivnoj psihologiji intenzivirana istraivanja odnosa uenja i pouavanja koji su dotad bili izuavani odvojeno - time je kognitivna psih konano ula u podruje instruktivnih intervencija - koncept smislenog uenja kao samoregulacijskog procesa trai rekonceptualizaciju obrazovne okoline to je tvore razl izvori informacija ime se pouavanje kontekstualizira
MODEL UENJA U OBRAZOVANJU
- kognitivna psih je usredotoena na istraivanja intrasubjektivnih procesa to se dogaaju u vremenu izmeu podraaja i reakcije (podraajem i reakcijom se bavi biheviorizam) - da bi te procese mogla rekonstrurati, ona mora voditi rauna o poetnom stanju subjekta i njegovom konanom stanju te kontekstu (okolini) - u podruju uenja ovo se teorijsko polazite oblikuje u model uenja to ga prikazuje ova slika:
19
poetno stanje kognitivni imbenici
kontekst uenja
konano stanje
konativni imbenici
proces uenja
rezultati uenja
- poetno stanje ukljuuje kognitivne i konativne znaajke to odreuje potencijal uenja - kognitivni potencijal uenja u obrazovanju ovisi o postojeem znanju i steenim intelektualnim vjetinama - o prethodnom znanju i vjetinama ovisi sposobnost novog uenja, dok o kapacitetu radne memorije i brzini procesuiranja informacija ovise granine mogunosti skladitenja, odravanja i pronalaenja informacija - u modelu uenja ti su procesi nazvani medijatorima uenja dok su u modelu procesiranju informacija nazvani kontrolnim procesima - brzina procesiranja informacija je brzina kojom uenik stjee i primjenjuje nova znanja i vjetine - konativni potencijal uenja odnosi se na uvstvena stanja to su vana za usmjerenost i trajnost aktivnosti uenja te za kognitivni stil u podruju uenja - afektna stanja su osjeaji to ovise o vanjskim dogaajima i unutarnjim uvstvenim promjenama - kognitivni stil se odnosi na karakteristian nain rjeavanja intelektualnih zadataka - ljudi se razlikuju po tome jesu li refleksivniji ili impulzivniji, interpretiraju li podatke zavisno o situaciji ili nezavisno o kontekstu, jesu li skloni konvergentnijem ili divergentnijem miljenju i sl. - proces uenja, u konceptu proces uenja, definira se kao proces konstruiranja (otkrivanja) odnosa - otkriveni odnosi su rezultati uenja - vremenom postaju sve sloeniji - s obzirom na sloenost odnosa otkrivanja mogue je razlikovati 4 vrste procesa uenja: 1. asocijativni procesi uenja kojim se otkrivaju jednostavni odnosi - odraava temeljni potencijal uenja to ovisi o kognitvnim i konativnim faktorima; asocijativnim procesima ui se znanje o injenicama koje izraavaju jednostavne odnose - deklarativno znanje 2. proceduralni procesi uenja kojima se ue odnosi meu jednostavnim odnosima - utvruje pravila, sastavlja uinkovite vjetine - automatizacija vjetina 3. procesi induktivnog miljenja kojima se otkriveni odnosi organiziraju u koherentne skupine - temelji se na primarnoj intelektualnoj sposobnosti induktivnog rezoniranja - otkrivanje pravila i naela 4. metakognitivni odnosi - djeluju na rezultate uenja posredno, putem ostalih procesa uenja pa o njima ovisi efikasnost asocijativnog, proceduralnog uenja i uenja induktivnim rezoniranjem - odvija se pomou metakognitivnog znanja - to je znanje o vlastitim sposobnostima uenja i njihovim ogranienjima; metakognitivni proces ukljuuje: definiranje problema ili cilja uenja formuliranje plana za postizanje cilja utvrivanje sredstava za ostvarenje plana izvoenje plana motrenje napradovanja i utvrivanje problema koji se pojavljuju; mijenjanje plana sumiranje rezultata uenja i njihovo ukljuivanje u postojeu strukturu znanja - rezultati uenja su promjene u strukturi znanja to su posljedica nekog procesa uenja - takve promjene mogu imati i afektivne posljedice - kognitivni izlazi sadre deklrativno znanje i proceduralne vjetine: 1. deklarativno znanje - znanje o neemu - izolirane tvrdnje te koncepti nastali povezivanjem tvrdnja u cjelinu; koncepti mogu biti utemeljeni na senzornom iskustvu ili mogu biti apstraktni; skup povezanog deklarativnog znanja ini obrazac - osnova za usporeivanje i interpretiranje; najsloeniji oblik deklarativnog znanja su mentalni modeli - visoko organizirana i hijerarhijski strukturirana znanja: tvrdnje, koncepti i sheme; dominantni nain stjecanja dek. znanja je asocijativno uenje 2. proceduralne vjetine - sadre znanja o tome kako neto uiniti, zato su pravila osnovna jedinica proceduralnih vjetina; via razina proc. znanja su vjetine koje su sastavljne od skupa pravila; one mogu biti kognitivne ili psihomotorne
20
UENJE UENJA
- znanja koja imaju najdui poluivot i najveu transfernu vrijednost - strategije i vjetine uenja Znanja o strategijama uenja - strategija uenja oituje se u nainu uenikovog donoenja odluka o procesu vlastitog uenja - da bi strategija uenja bila unikovita, uenik mora raspolagati sljeeim podrujima znanja 1. znanje o sebi kao ueniku - tek na temelju samospoznaje osoba moe racionalno upravljati svojim ponaanjem u uenikoj ulozi (npr. studenti esto ne znaju zato studiraju to to studiraju niti znaju svoje sposobnosti) 2. znanje o zadacima koje treba svladati - nuno za uenika kao bi znao koju vjetinu uenja odabrati i kako se pripremiti (npr. pismeni, usmeni i sl.) 3. znanje o postojeim strategijama i vjetinama stjecanja, integriranja i primjene novog znanja - vano je za stjecanje, povezivanje, organiziranje i pohranjivanje novog znanja; uobiajene vjetine znanja: upravljanje vremenom, tehnika sluanja i biljeenja predavanja, itanje, rjeavanje testova znanja, ovladavanje tremom 4. predznanje o podruju uenja - pomae u osmiljavanju novih inf, njihovom dugoronom zapamivanju i uinkovitoj uporabi; vana je koliina i kakvoa predznanja 5. znanje o sadanjem i buduem kontekstu gdje steno znanje moe biti korisno - vano za postavljanje realistikih i poticajnih ciljeva uenja - kognitivne strategije uenja obuhvaaju: stvaranje i odravanje pozitivnog stava, tj. motivacije za uenje odreivanje optimalnih odnosa meu dijelovima gradiva povezivanje novih inf i postojeeg znanja pomou razl. naina obrade informacija odravanje pozornosti pri uenju provjeravanje razumijevanja sadraja uenja nadzor napradovanja tijekom uenja - stjecanje strateija i vjetina uenja je razvojni proces to proizlazi kroz 3 faze (Mueller): 1. tijekom osnovnokolskog razdoblja razvija se metakognicija 2. tijekom srednjeg i visokog obrazovanja razvijaju se vjetine uenja i oblikuju stavovi prema uenju 3. tijekom odraslosti razvijaju se kognitivni stilovi u uenju Metakognitivno znanje - je znanje o kogniciji; kognicija se odnosi na procesiranje informacija, a metakognicija je znanje pojedinca o kognitivnim procesima i nainima kako se to znanje moe najkorisnije rabiti - metakognicija je veoma irok koncept to ga je u literaturu uveo Flawell - ima 3 faze: 1. svjesnost - kritian element metakog. znanja; vrlo je slina poznavanju samog sebe kao uenika - razlika je u tome to se svjesnost odnosi samo na poznavanje vlastitih sposobnosti za uenje 2. motrenje - praenje vlastitog napredovanja k ciljevima uenja to omoguuje identifikaciju problema u uenju i poduzimanje interventnih mjera te sumativnu evaluaciju na kraju uenja 3. samoregulacija - korektivni postupci koji su tijekom samopromatranja utvreni potrebnima; zato samoreg. nije mogua bez razvijene svijesti i kritikog samoprovjenjivanja - rezultat dobre metakognicije je stvaranje uhodanih postupaka uenja pojedinih vrsta sadraja ili zadataka uenja - razvijena metakog. smanjuje potrebu za svjesnim planiranjem, motrenjem i reguliranjem procesa uenja Vjetine uenja - akademske sposobnosti, tj. vjetine uenja, stjeu se u srednjoj koli i na sveuilitu - vjetinje uenja su skup nauenih kompetencija to poveavaju uspjenost uenja pojedinih tipova sadraja 1. vjetina itanja: sastoji se u brzom i tonom itanju i razumijevanju proitanog; bitni dijelovi, kratke biljeke ... 2. upravljanje vremenom uenja - kive procjene zbog nemogunosti procjene vremenskih gubitaka zbog odugovlaenja s poetkom uenja te zbog planiranih i neplaniranih stanki tijekom uenja; vjebom se razvija osjeaj za vrijeme i postie nadzor nad vremenskim rasporedom razl. aktivnosti 3. vjetina mehanikog uenja (napamet) - vana jer se znatan dio srednjokolskog uenja sastoji u uenju nepovezanih informacija koje ne ine logike cjeline; uinkovitost uenja ponavljanjem moe se poveati pomou mneomotehnika 4. optimalna uporaba jedne od metoda uenja - pod metodom uenja misli se na podjelu ukupnog sadraja u manje cjeline; metode su: parcijalna metoda - podjela vee cjeline na nekoliko dijelova te svladavanje dio po dio - nepovezanost globalna metoda - bez podjele - sporost, ali dobra povezanost
21
progresivna metoda - kombinacija prethodne dvije 5. elaborativne strategije - najsloenije vjetine uenja - efikasna uporaba procesa miljenja u uenju ime se postie vei stupanj obrade inf; razmiljanje o gradivu sastoji se od: otkrivanja odnosa izmeu estica znanja to se nastoje zapamtiti povezivanje novog znanja s prethodnim pronalaenja analogija, prepriavanja novog sadraja vlastitim rijeima izvoenja zakljuaka na temelju iskaza to ih gradivo sadrava i onog to uenik o tome zna otprije Kognitivni stilovi u uenju - pojam kognitivnog stila valja razlikovati od pojma kognitivnih strategija, tj. strategija uenja - strategije uenja su naini kojima osoba donosi odluke o procesu vlastitog uenja; veinom su nauene - kognitivni stilovi odraavaju pak vie uroene osobine linosti pa su stabilniji od kognitvnih strategija - kognitivni stil moe djelovati na kognitivne strategije vie nego nauene strategije na kognitivni stil - kognitivni stil = odreeni oblik percipiranja, rjeavanja problema i ponaanja - istraivanja kog. stilova proizvela su 3 razl. podjele, tj. bipolarne dimenzije na ijim se osima pojedinci rasporeuju prema karakteristinom nainu kognitivnog reagiranja: 1. refleksivan impulzivan - ovu sferu opisao Kagan; stupanj u kojem osoba reagira na problem naglo/promiljeno; reflektivan poeljniji 2. globalan (ovisan o kontekstu) analitiki (neovisan o kontekstu) - Witkin, Moore, Goodenough, Cox 3. desno-hemisferian lijevo-hemisferian - najnovija podjela - po hemisfericitetu mozga (lijeva verbalno, desna izualno); ne valja teiti oslanjanju obrazovanja na jednu hemisferu metodika raznolikost - Fry i Kolb predloili su kategorizaciju kognitivnih stilova koji nastaju kombinacijom 2 dimenzija: konkretno nasuprot apstraktnom i aktivno nasuprot refleksivnom - kombinacijom ovih dimenzija dobivaju se4 stila uenja: 1. konvergentni 3. asimilatorni 2. divergentni 4. prilagodljivi
IX. DOBNE RAZLIKE U SUBJEKTIVNIM IMBENICIMA UENJA DOBNE RAZLIKE U PROCESIRANJU INFORMACIJA - razlike izmeu mladih i odraslih: 1. promjene u osjetnim sustavima - oituju se u smanjenju apsolutne i diferencijalne osjetljivosti odraslih pojaavanje pozornosti: upooravanjem na kljune toke, razumljivo i zanimljivo objanjenje, ponavljanje sadraja, esto prekidanje radi odmora; opadanje funkcionalnih sposobnosti rezultat je fiziolokih promjena 2. promjene u skladitenju informacija - kod organizacije novog gradiva najvanija je strategija obrade; stariji odrasli ne organiziraju obavijesti spontano tako efikasno kao mlai odrasli; kapacitet kratkoronog pamenja odraslih ne mijenja se do priblino 60 godina; pamenje odraslih ne slabi tolko u pogledu kapaciteta kolko u kakvoi obrade i brzini prisjeanja nauenog 3. dobne razlike u pronalaenju informacija - stariji teze pronalaze zapameno na razini prepoznavanja (opada sporije) i na razini dosjeanja (opada bre); nema dobne razlike uz zadani klju prepoznavanja; dobe razlike u pamenju ovise i o nekim osobinama linosti, kao npr. o inteligenciji; gubici su vei u pretraivanju nego u skladitenju, stariji osjetljiviji na interferenciju; ako je vee predznanje - bolje kognitivne aktivnosti 4. dobne razlike u miljenju - iako je Piaget tvrdio da se intelektualni razvitak zavrava stjecanjem formalnih operacija, veina se odraslih intelektualno razvija i nakon stjecanja tih operacija; s godinama je kognitivni stil vie refleksivan , a manje impulzivan; stariji mogu bolje rjeavati vrlo sloene apstraktne probleme - ogranienja u interpretaciji dobnih razlika: razlike u prosjenoj uspjenosti meu mladim i starijim odraslima u rjeavanju eksperimentalnih zadataka mogu se djelomice pripisati naratajnom efektu, ali i samom istraivakom postupku; mladi su naviknutiji na testove, a stariji bolje koriste kontekst - valjalo bi istraivati u prirodnim uvjetima, a ne u laboratoriju DOBNE RAZLIKE U MOTIVACIJI ZA OBRAZOVANJE - motivacija = psih proces zadovoljavanja potreba, tj. motiva pojedinaca; taj se proces oituje u motiviranom ponaanju ime se postiu ciljevi koji slue zadovoljenju motiva - motivi su sve to ovjeka pokree na neku aktivnost, odreuje njezin smjer, intenzitet i trajanje - motivi mogu biti uroeni (temelje se na uroenim potrebama i univerzalni su) i naueni (vrijednosti, stavovi, interesi i navike)
22
- teorije motivacije odgovaraju na 2 pitanja: na temelju kojih elemenata ovjek donosi odluku o poduzimanju neke aktivnosti? te to ga motivira za odreeno ponaanje?; na prvo pitanje odgovaraju procesne teorije, a na drugo sadrajne teorije Procesna teorija motivacije - najpoznatija je Vroomova teorija radne motivacije; kod nas sustavno prikazala Bahtijarevi-iber - prema procesnom modelu, motivacija pojedinaca za neku aktivnost ovisi o 3 faktora: (AU) x (UN) x (PN) 1. o procjeni pojedinca moe li odreenu aktivnost uspjeno izvesti (AU) 2. o njegovoj procjeni vjerojatnosti hoe li za postignuti uinak biti nagraen (UN) 3. o privlanosti to je nagrade imaju za tog pojedinca (PN) - model je interaktivan, a ne aditivan - intenzitet motivacije je rezultat umnoaka vrijednosti svakog imbenika - motivacija ovisi o procjeni pojedinca, a ne o stvarnoj sposobnosti i nagradi - privlanost nagrade je takoer subjektivna kategorija ovisna o vrijednosnom sustavu pojedinca Sadrajne teorije motivacije - mnogo su starije od procesnih, a proizlaze iz 3 osn. kole miljenja: 1. vitalistiko miljenje - utemeljeno u teologiji i filozofiji; pretpostavlja kako je motivacija pod nadzorom ljudske volje koja je razmjerno slobodna i moe birati svoj smjet - stoga je pojedinac sam odgovoran za svoje ponaanje 2. biheioristiko objanjenje - deterministiko; zakoni uvjetovanja su zakoni o motiviranju ponaanja jer objanjavaju zato se organizam u odreenoj situaciji ponaa na odreeni nain i kako se na njega moe djelovati 3. teorije potreba postuliraju uvjetovanost svakog ponaanja potrebama subjekta i zato je ono instrumentalno jer slui postizanju ciljeva kojima se potrebe zadovoljavaju; poznatije i suvremene teorije potreba. Maslowljeva hijerarhijska teorija motiva, teorija manifestnih potreba Murraya te Herzbergova dvofaktorska ili higijenska teorija motivacije - teoretsko objanjenje motivacije za obrazovanje: od procesnih teorija struktura modela motivacije, a od sadrajnih modela spoznaje o ljudskim potrebama - procesne teorije motivacije opisuju karakteristike obrazovne motivacije zajednike djeci i odraslima, a sadrajne omoguuju identificiranje dobnih razlika
INTRINZIKA I EKSTRINZIKA MOTIVACIJA ZA OBRAZOVANJE
- intrinzika = motivacija kojom se zadovoljava motiv za samoostvarenjem pomou uenja; takvo uenje je motivirano znatieljom, interesom za sadrajem uenja; proizvodi zadovoljstvo bez obzira na nagrade - ekstrinzika = ima za cilj stjecanje neke kompetencije nune za uspjeno postizanje ekonomskih i drutvenih motiva (npr. motivacija za kolske ocjene) - motivacija se mijenja s potrebama - poetna djeja motivacija za obrazovanje je ekstrinzika - razvoj intrinzike motivacije ovisan je o: intelektualnoj razvijenosti uenika, specifinim sklonostima, nainu pouavanja, sadraju uenja te kolskoj i obiteljskoj kulturi - motivaija je najjaa ako je istovremeno i intrinzika i ekstrinzika - budui da djeca i mlai adolescenti nemaju jasnu predodbu o svojim buduimulogama, nuno je to vie jaati njihovu intrinziku motivaciju i naviku uenja - zobg sinergetskog djelovanja intrinzike i ekstrinzike motivacije to je korisno initi i u odraslih koji se u obrazovanje ukljuuju s pragmatikim motivima
MOTIVACIJA ODRASLIH ZA OBRAZOVANJE
- specifinost motivacije odraslih je vea zastupljenost ekstrinzike sastavnice - zbog promjena vrijednosnih prioriteta tijekom odraslosti, mijenja se i motivacija za obrazovanjem - Boshier i Collins na rezultatima vie od 12000 ispitanika proveli faktorsku analizu i dobili 6 faktora: 1. socijalni kontakt (zadovoljava motiv za soc. interakcijom) 2. socijalna stimulacija (bijeg od dosade i frustracija svakodnevnog ivota) 3. profesionalno napredovanje 4. poboljanje graanske efikasnosti 5. oekivanja drugih (poslodavca, prijatelja...) 6. spoznajni interesi (uenje iz zadovoljstva) - motivacija odraslih: mlaih - profesionalna srednjih - pragmatina i utilitarna starijih - slobodno vrijeme i zdravlje - zamijeeno je kako su brze drutvene promjene dovele do promjena obrazovne motivacije
23

REGULACIJA MOTIVACIJE ZA OBRAZOVANJEM
- Rubenson prvi cjelovito i eksplicitno primijenio procesnu teoriju motivacije na podruje obrazovanja odraslih - njegovi rezultati potvruju da: u obrazovanju se zadravaju oni kojima uenje zadovoljava neku vanu potrebu i oni koji procjenjuju kako e uspjeno svladati teaj - Cros je sistematizirao prepreke obrazovanju odraslih u 3 skupine: 1. situacijske prepreke - ivotne prilike pojedinaca u odreenom razdoblju (vrijeme, obaveze i sl.) 2. institucijske prepreke - neprikladnost uvjeta uenja to ih osigurava organizacija gdej se provodi obrazovanje (nepriomjereni program, metode i sl.) 3. dispozicijske prepreke - negativna percepcija sebe kao polaznika - odnose se na sve subjektivne nedostatke pojedinca - motiv postignua ima 2 sastavnice: motiv za uspjehom i moriv za izbjegavanjem neuspjeha - za bolje razumijevanje obrazovne motivacije korisna je atribucijska teorija - ona opisuje kako ljudi objanjavaju uzroke razl. dogaaja pa i uzroke vlastiih (ne)uspjeha; Weiner je u 3 dihotomne kategorije okupio razl. razloge to ih studenti navode kao uzroke svojih (ne)uspjeha u obrazovanju: 1. unutarnji - vanjski 2. trajni - trenutni 3. koje je mogue nadzirati - koje nije mogue nadzirati - privremeni, unutarnji uzroci, to su pod nadzorom, djeluju motivativno, a trajni, vanjski, to nisu pod kontrolom djeluju negativno, stoga najnegativnije djeluju slj uzroci: miljenje o nesposobnosti, trajno nepovoljne ivotne okolnosti, nepovoljni kontekst uenja u koli - Irish predloio niz potkrepljivaa to se odnose na obrazovnu ustanovu, potkrepljivae vezane uz izvanobrazovnu ivotnu situaciju te niz pogodnosti i poticaja vezanih uz rad zaposlenih polaznika X. PODRUJA UENJA (DUGORONOG PAMENJA) - glavna podruja uenja su kognitivno, psihomotorno i afektivno KOGNITIVNO UENJE (OBRAZOVANJE) - obrazovanje je organizirano kognitivno i psihomotorno uenje; kognitivno uenje se sastoji u uenju razl. vrsta znanja - ona tvore najvei dio sadraja cjeloivotnog obrazovanja - klasifikacije znanja su vane jer se u njihovim terminima izraavaju ciljevi uenja - ciljevi uenja su prvi element kurikulumskog sustava iz kojeg se izvode odgovarajui programi, prikladni postupci pouavanja i uenja te postupci vrednovanja - iroko je prihvaena podjela znanja na: verbalne inf. su injenice, tj. podaci i iskazi koji su pohranjeni u dugoronom pamenju - toj vrsti znanja odgovara deklarativno znanje intelektualne vjetine - znanja o tome kako se neto izvodi ili postie - toj vrsti znanja odgovaraju sheme i mentalni modeli, tj. sloenija deklarativna znanja te proceduralno znanje iz sustava obrade informacija kognitivne strategije - naini nadzora vlastitih kognitivnih procesa i njima se pospjeuje uenje - toj vrsti znanja odgovara metakognitivno znanje iz sustava obrade informacija - glavni cilj obrazovanja je nauiti misliti, a to znai usvojiti fond najvanijih verbalnih inf kao i tehnika ili modela upravljanja tim znanjem to je uvjet za uspjeno rjeavanje problema i proizvodnju novog znanja - Tulving predloio razlikovanje semantikog i epizodnog pamenja - razlikuju se po vrsti zapamenih inf: semantiko pamenje obuhvaa osn. inf, tj. injenice, ali i pravila nuna za njihovu uporabu - to su gramatika pravila, mat. formule, iskazi to izraavaju razl. zakonitosti i sl. epizodno pamenje obuhvaa obavijesti o dogaajima: kako su se i gdje dogodili - u ovom pamenju su zabiljeena naa osobna iskustva; ta se vrsta epizodnog pamenja naziva autobiografsko pamenje PSIHOMOTORNO UENJE (OBRAZOVANJE) = uenje psihomotornih vjetina; odvija se u 3 osnovne faze: 1. kognitivna faza - uenik treba shvatiti sadraj, tj. strukturu vjetine, kako bi vjetinu uio s razumijevanjem; to ubrzava uenje i povisuje granine vrijednosti uenja; uloga instruktora u toj fazi je objanjenje tzv. kljunih toaka vjetine 2. faza povezivanja - vjebanje vjetine; na temelju uvida u optimalnu strukturu vjetine, instruktor odreuje najbolji nain izvravanja pojedinih dijelova vjetine i najefikasniji nain povezivanja dijelova vjetine u skladnu cjelinu; u toj se fazi poboljava uinkovitost vjetine otklanjanjem pogreaka na temelju povratnih obavijesti o kakvoi izvoenja vjetine do kojih uenik sam dolazi sam ili pomou instruktora 3. automatsko odvijanje vjetine - smanjuje na najmanju mjeru svjesnu kontrolu tijekom njezina izvoenja
24
AFEKTIVNO UENJE (ODGOJ) - sadraj afektivnog uenja su motivativna svojstva to nisu uroena: vrijednosti, stavovi i navike - za uspjean odgoj bitno je voditi rauna o razlikama u strukturi pojedinog motivativnog svojstva te o optimalnim naelima uenja pojedine njegove sastavnice - sva motivativna svojstva sadre 3 sastavnice: 1. spoznajnu - znanje o ciljevima to ih osoba eli postii, znanje o objektu stava, tj. sadraju i cilju navike 2. uvstvenu - osjeaji to su povezani s pojedinim vrijednostima, stavom ili prakticiranjuem navika 3. motivativnu ili ponaajnu - intenzitet potrebe subjekta za ponaanjem u skladu sa svojim vrijednostima, stavovima i navikama - vrijednosti, stavovi i navike razlikuju se prema zastupljenosti kognitivne, uvstvene i motivativne sastavnice - svima im je zajedniko to to je njihova kognitivna sastavnica slabija od uvstvene ili motivativne - u vrijednostima dominantna je motivativna sastavnica; vrijednosti = dugoroni ciljevi to ih osoba nastoji postii - u stavovima dominira uvstvena sastavnica; objekt stava moe biti sve to je pojedincu vano s motrita zadovoljenja njegovih potreba, tj. ostvarivnja pojedinih vrijednosti - najvaniji afektivni cilj uenja (a samim time i odgoja) je usvajanje stavova
UENJE STAVOVA
- sredinji stavovi su sastavni dio linosti - opa funkcija stavova sastoji se u olakavanju suenja, tj. vrednovanja nunog za opredjeljivanje u situacijama kad ovjek mora djelovati; tj. opa je funkcija usmjeravanje ponaanja i poboljanje njegove uinkovitosti - Katz - funkcije stavova: 1. instrumentalna funkcija - oituje se u postojanju korisnog stava to olakava postizanje neke koristi i izbjegavanje tete; npr. pozitivan stav prema korisnoj osobi 2. obrambena funkcija - sastoji se u zatiti pojedinca ili skupine od raznih frustracija; to se postie uvstveno negativnom reakcijom prema izvoru frustracije to djeluje na kognitivnu osnovu stava, tj. na formiranje negativnog miljenja o objektu stava; mehanizam uenja obrambenih stavova instrumentalno je uvjetovanje 3. funkcija manifestiranja osobnih vrijednosti (samoostvarujua) - dolazi do izraaja u osoba snane individualnosti (npr. znanstvenici s novim teorijama koje pobijaju stare) (npr. Giordano Bruno - radije umro) - stavovi se mijenjaju kad prestanu ispunjavati neku od svojih funkcija, tj. kada prestanu biti korisni za zadovoljenje odreenih potreba - to se dogaa kada je potreba zadovoljena - kognitivna disonanca = nesklad u znanjima to ine kognitivnu sastavnicu stava - to oteava formiranje njegove sastavnice bez koje nije mogue opredjeljivanje ni uinkovito ponaanje Teorija kognitivne disonance = najutjecajnija teorija to objanjava usklaivanje elemenata kognitivne sastavnice - objanjava proces usklaivanja dijelova kognitivne sastavnice stava polazei od posljedica to ih izaziva odreeno ponaanje; one vode usklaivanju svih sastavnica stava pa i usklaivanju elemenata kognit. sastavnice - mehanizam takvog usklaivanja sastoji se u: nagraivanjem poeljnog ponaanja i onda kada ponaanje nije u skladu sa stavom bezuvjetno izaziva osjeaj ugode, dok kanjavanje nepoeljnog ponaanja i onda kada je u sklasu sa stavom, izaziva osjeaj neugode - djelovanje uvstva na spoznajne procese: percipiranje, miljenje, uenje i pamenje; stvarnost se doivljava u skladu s postojeim stavovima - manipulacija stavovima - osobe s dovoljno moi (to omoguuj nagraivanje/kanjavanje) rabe to u cilju pridobivanja novih pristalica i zadravanja postojeih
UENJE INTERESA I NAVIKA
- interesi su posebna vrsta vrijednosti, oituju se zaokupljenou pojedinca nekom konkretnom aktivnou ime se bavi mentalno ili praktino - za razliku od stavova, a poput vrijednosti, interesi izraavaju samo pozitivan odnos, openitiji su i motivativna sastavnica im je izrazitija nego u stavova pa je osoba njima intenzivnije zaokupljena nego stavovima - interesi mogu biti aktivni i pasivni - interesi se razvijaju svim oblicima uenja: uvjetovanjem, oponaanjem i uvidom - navike su nauene motivativne osobine ovjeka za koje je bitna ponaajna sastavnica i oznaavaju razmjerno trajne akcijske tendencije - istraivai linosti dre ih veoma znaajnima za ponaanje, ali ih razlikuju od ostalih osobina linosti po tome to su specifinije, tj. oituju se u odreenim situacijama - navika je nauena tendencija pojedinca za ponaanjem na odreeni nain u odreenoj situaciji - ponaanje moe biti naueno, ali ne i navika ako nije nauena tendencija da se ono u odre. situaciji reproducira
25
- razlika izmeu navike i stava je u tome to je u navici slabije izraena uvstvena sastavnica, a vie motivativna - navike se ue, iako imaju i genetske dispozicije za neke navike; navike se dominantno stjeu instrumentalnim uvjetovanjem, tj. nagraivanjem poeljnog i obrnuto - navike su vani odgojni ciljevi (higijena, rande, kulturne i dr. navike), ali su i sredstva obrazovanja - navike uenja jedan su od vanih imbenika kolskog uspjeha
ZATO KOLA VIE OBRAZUJE NEGO ODGAJA
drutvo organizira kolovanje u prvom redu radi obrazovanja - gl. cilj kolovanja je stjecanje znanja i vjetina - prevladavaju kognitivni ciljevi nad afektivnim 2) obrazovnim procesom lake je upravljati nego odgojnim jer se vrijednosti i stavovi ne mogu objektno ispitati pa korektivno odgojno djelovati na temelju popratnih obavijesti o odgojnim izlazima; kola ne raspolae s dovoljno potkrepljivaa ime bi proizvodila uvstvenu sastavnicu motivativnih svojstava (stavova, vrijednosti i navika) i tako upravljala odgojem 3) kola ima manju konkurenciju u podruju obrazovanja nego odgoja - meu razl. nositeljima socijalizacije postoji vee jedinstvo obrazovnih nego odgojnih utjecaja - odgojna snaga kole nije zanemariva jer obrazovanjem djeluje na kognitivnu sastavnicu vrijednosti i stavova - kurikulumska teorija integrira spoznaje i drugih edukolokih disciplina (osim psih) te ih primjenjuje na mikrorazini obrazovno-odgojnog sustava
1)
26

Osnove Psihologije Odgoja I Obrazovanja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Osnove Psihologije Odgoja I Obrazovanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zajedniki predmet Psihologija odgoja i obrazovanja