Pedagogija kao znanost istražuje odgojni proces i zato je taj proces predmet kojim

se ona bavi, proučava ga i unapređuje.

Pet temeljnih etapa u razvitku pedagogijske znanosti:

1. prve refleksije o odgoju u antičkoj poeziji

2. pojava pedagogijske teorije u sastavu antičke filozofije
3. počeci osamostaljivanja u pedagoga humanista
4. izgradnja sustava pedagogijske znanosti
5. postignuta autonomija u razvitku pedagogijske znanosti

Temeljni zadaci pedagogijske znanosti su:

1. da proučava odgojnu stvarnost, istražuje pedagoške pojave, pronalazi, otkriva

i utvrđuje zakonitosti na području odgoja i obrazovanja
2. da na temelju najnovijih pedagogijskih spoznaja i ukupnih znanstvenih
postignuća na tom području, postavi cilj i zadatke odgojnog rada
3. da znanstveno-kritički vrednuje rezultate postignute na području pedagogijske
teorije i prakse
4. da razvija i usavršava pedagogijsku metodologiju što je pretpostavka za
uspjeh daljnjih pedagogijskih istraživanja
5. da se koristi i rezultatima drugih srodnih ili graničnih znanosti, što uvjetuje
potrebu interdisciplinarnog povezivanja, ali i reguliranja svog odnosa prema
drugim srodnim znanostima kao što su psihologija, filozofija, sociologija i
druge.

Pedagogija se kao teorija pojavila u sastavu filozofije. Sa filozofijom je vezuju brojna

pitanja o smislu i svrsi života, o čovjekovim težnjama, idealima, znanstvenom
pogledu koji treba formirati i vrijednostima koje treba ostvariti. Pedagozi i pedagogija
zainteresovani su za razradu etičkog sustava vrijednosti.

Pedagogija je bila zainteresovana za područje psihologije. Psihologijske spoznaje

požu učinitelju-odgojitelju da što bolje upozna učenike, odgojenike te da na temelju
toga odabere prikladne mjere i postupke. Bez toga uspješno odgajanje ne bi bilo
moguće.

Kada je u pitanju veza pedagogije i sociologije, vezana je za odgojni rad koji je

društveno uvjetovan. Odgoj je jedan od oblika organiziranog društvenog djelovanja.
On se obavlja određenim društvenim strukturama kao što su obitelj, škola, druge
odgojne ustanove, šira društvena zajednica i sastavni je dio međuljudskih odnosa.

Razvitak školskog i odgojnog sustava uvjetovao je potrebu pravnog reguliranja.

Pravno reguliranje organizacije odgoja teži povezivanju pedagogije i pravnih
znanosti.
Četiri vrste saznanja:

1. saznanje o onom koga učimo i podučavamo

2. saznanje o onome čemu učimo i podučavamo
3. saznanje o svrsi i smislu učenja/podučavanja
4. saznanje o onom kako učimo i podučavamo

Akti čovjekovog ponašanja:

 prirodni osjećaj za odgoj

 otvorenost prema svijetu
 prirodna pronicljivost i radoznalost
 aktivitet-izvorni akt ljudske prirode

Zašto je čovjek upućen na odgoj/ biologijski aspekti:

 teza ahenskog sociologa kulture

 položaj čovjeka zbog činjenice fiziologijski privremenog rođenja
 životinje su otpremljene za specifičan svijet okoline
 radnopovijesni razvoj čovjeka daje važne dokaze o povećanoj sposobnosti
učenja odrasla čovjeka
 rezultati istraživanja ponašanja preporučuju da se čovjeka i njegovo
ponašanje promatra kao proizvod evolucije životinjskih vrsta

Filozofijski aspekti:

Čovjek može postati čovjekom samo odgojem. On nije ništa drugo, nego ono što od
njega učini odgoj. Smatra se kao biće duha, slobodno od svijeta okoline. Refleksivno
biće.

Enkulturacija temeljno učenje kulture. Enkulturacija je proces kojim pojedinac

iskustvom, opažanjem preuzima obrasce ponašanja, sustav vrijednosti i sve druge
sadržaje kulture zajednice u kojoj živi.

Četiri opća načela odgojne prakse po Benneru:

1. obrazovnost čovjeka za produktivnu slobodu

2. zahtjev za samoaktivnošću
3. prijenos društvene determiniranosti u pedagogijsku determiniranost
4. koncentracija svih ljudskih praksi na zajednički zadatak-daljni razvoj
čovječnosti.

Odgoj kao puštanje sjemenke da raste, kao utiskivanje na voštanoj ploči(tabula rasa),
kao pomoć pri rađanju, kao vođenje na pravi put, kao buđenje ili prosvjetljenje. Kron-
predstavlja šest slika: vučenje, vođenje, upravljanje, puštanje da raste,
prilagođavanje, pomaganje.
Dva temeljna shvaćanja odgoja:

1. odgoj kao proizvodno učenje, analogno zanatskoj proizvodnji nekog

predmeta
2. dijete se samo razvija na više-manje prirodan način analogno organskom
rastu, poput biljke, odgajanje tu znači prateće puštanje rastenja

Primjena pojma odgoj u strukovnom jeziku:

 Značenje procesa vs značenje proizvoda. Jedamput je odgoj postupak, drugi

put proizvod, rezultat.
 Deskriptivna vs programsko-preskriptivna uporaba pojma
 Pojam namjera vs pojam učinak
 Pojam djelovanje vs pojam zbivanje

BREZINKINA DEFINICIJA POJMA ODGOJ

Odgoj čine socijalne radnje kojima ljudi pokušavaju u bilo kojem pogledu trajno
poboljšati sklop dispozicija drugih ljudi ili pak održati vrijedne komponente tih
dispozicija.

Taj pojam ima pet odredbenih funkcija:

1. Odgoj se sastoji od djelatnosti kojih je cilj određeno ponašanje, a smisao

čovjek svjesni subjekt
2. Socijalno znači da se te djelatnosti tiču drugih
3. Psihičke dispozicije nisu prolazno doživljavane i ponašanje, već relativno
trajne spremnosti za doživljavanje i ponašanje
4. Poboljšavanje ili održavanje znači da se zadanom stanju odgojna djelovanja
pripisuje vrijednost
5. Pokušavati znači, da odgojne radnje mogu ne samo uspjeti, već mogu i ne
uspjeti. Jer učinak učenja može ostvariti samo onaj ko uči

Temeljna obilježja odgoja:

 Intencionalni i funkcionalni odgoj

 Odgoj u širem i užem smislu
 Odnos odgoja prema nekim srodnim pojmovima

Inkulturacija je proces ulaženja u kulturno područje, proces prihvaćanja kulturnih

postignuća. Odgojem uvidimo nove naraštaje u kulturno područje, odgojenici
prihvaćaju stečevine kulturnih postignuća, ali to je samo namjerno, svrsishodno,
plansko-organizirano uvođenje u područje ljudske kulture.

Socijalizacija označava svjesno uvođenje pojedinca u društveni život, prihvaćanje

normi zajedničkoga života, odgoj za uljudne društvene odnose.
Personalizacija je proces oblikovanja osobnosti, proces transformiranja individuuma
u osobnost, proces samoostvarenja pojedinca kao potpune osobnosti.

Čovjekov razvitak je unaprijed određen njegovom unutrašnjom naravi. Izvanjski

faktori i utjecaji ne mogu tu ništa bitno izmijeniti. Odgojne mogućnosti su vrlo
ograničene. Biološki faktori naslijeđa imaju presudnu ulogu u razvitku i oblikovanju
čovjeka. To su temeljne postavke teorije nativizma.

Teorija empirizma je suprotna nativističkoj. Ništa nije prirođeno-sve je stečeno, ništa

nije unaprijed dano-sve je samo zadano i treba izgraditi.

Teorija konvergencije potpunije sagledava faktore čovjekova razvitka. Ona uzima u

obzir i unutrašnje i vanjske činitelje u izgrađivanju ljudske osobnosti.

Multifaktorska teorija smatra da odgoj nije ni svemoćan ni nemoćan. On ima svoje

granice i mogućnosti. Ovisan je o prirođenim dispozicijama, društvenim uvjetima i
odnosu odgojenika prema obrazovnim dobrima.

Podjela odgoja prema bitnim određenjima čovjeka: tjelesni, intelektualni, moralni,

estetski, radni.

Podjela odgoja prema dobi odgajanika: predškolski, školski, visokoškolski, odgoj

odraslih.

Podjela prema mjestu i specifičnostima odgojnog rada: obiteljski, domski,

specijalni, u proizvodnim uvjetima, vjerski, u slobodnom vremenu.

Podjela odgoja s obzirom na vrijeme: odgoj u prošlosti, suvremeni odgoj, odgoj u

budućnosti.