Professional Documents
Culture Documents
Pedagogija je znanost o odgoju, kao djelatnosti. Čovjek je postao društveno biće zahvaljujući odgoju.
Odgoj je proces izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića sa svim njegovim tjelesnim, intelektualnim,
moralnim, estetskim i radnim osobinama. Ovako gledana pedagogija ne razvija specifičnosti u odgoju
u društveno-ekonomskim uslovima. Pedagogija je znanost o odgoju i edukaciji koja daje skup
znanstvenih spoznaja i tvrdnji za praktično djelovanje. Subjekti odgoja su djeca i odrasli. Ne postoji
jedna definicija. Kroz povijest, ali i danas se mijenjaju. Zajedničko im je da su čovjeku namjenjeni
odgojni uticaji, primjereni sadržaji, zadaci i ciljevi odgoja. Pedagogija je složena nauka sa tri elementa:
ANTROPOLOŠKI-odgoj je primjeren i potreban čovjeku; TELEOLOŠKI-utvrđeni ciljevi i zadaci odgojno
obrazovnog rada; METODOLOŠKI-metode, oblici, sredstva usvajanja obrazovno-odgojnih sadržaja.
Svaka znanost ima svoj predmet proučavanja. O određivanju predmeta proučavanja ovise cilj i zadaci
znanosti, karakter i pravac istraživanja, njena metodologija i odnos prema drugim znanostima.
Predmet proučavanja pedagogije je odgoj.
Ovo su oblici pedagoške prakse. Odgoj je sveukupnost pedagoškog djelovanja; proces formiranja
čovjeka u cjelini, djelovanje na sve sfere njegova bića-intelektualnu,emotivnu i voljnu sferu. Odgojem
nastojimo razviti ličnost visokih moralnih, radnih i stvaralačkih sposobnosti koja će doprinjeti
čovječanstvu. Obrazovanje je proces usvajanja znanja, vještina i navika koji djeluje na formiranje
čovjeka. To je organizirana djelatnost za usvajanje znanja iz razlilitih područja. To je pedagoški proces
u funkciji obogaćivanja ljudske spoznaje. Nastava je temeljni dio školskog rada u kojem se planski i
organizirano provodi odgoj i edukacija učenika prema propisanom nastavnom planu i programu. Kroz
nastavu se jednako ostvaruju materijalni, funkcionalni i odgojni zadaci. Međusobno se dopunjuju,
isprepliču i prožimaju.
Pedagogija kao znanost je povezana sa znanostima koje proučavaju zakone fizičkog ili psihičkog
razvoja čovjeka i ljudskog društva. Može biti pomoćna znanost drugim znanostima, prema svojim
istraživanjima. Prema odreživanju odgojnog ideala, ciljeva i zadataka odgoja, povezuje se sa
filozofijom, psihologijom, sociologijom...
Prema Vučiću, odgoj predstavlja sistem aktivnosti, djelanosti i procesa, gdje njegovi subjekti u
samoupravnoj interakciji i komunikaciji planiraju, organiziraju, ostvaruju, vrednuju i usmjeravaju
razvoj u smjeru njegove diferencijacije i intergracije, potencijala i samosvijesti. Za takvo mišljenje je i
Nedović gdje smatra da je to proces osvještenja i samorazvoja, istine kao ideala i realizacije najviših
mogućnosti čovjeka. Bratanić upotpunjuje rekavši da je odgoj prijenos iskustava, znanja i socijalnog
naslijeđa.
Savremena znanost negira urođenost čovjekovih sposobnosti, ali ne podstiče negiranje postojanja
naslijeđa. Društvena sredina kao faktor razvoja ličnosti je važna zbog okruženja, kulture-utjecaj. U
razvoju ličnosti je uloga odgojne djelatnosti i čovjekove aktivnostiu razvoju ličnosti. Čovjek je u velikoj
mjeri tvorac svoje ličnosti.
6.Koje su determinante cilja odgoja?
Društvena zajednica (položaj pojedinca u društvu); Karakter ljudskog rada (položaj u radnom
odnosu); Sistem vrijednosti (ideološka i politička shvaćanja); Shvatanja čovjeka i njegove ličnosti;
Društvena tradicija; Razvijenost pedagoške znanosti i sistema odgoja; Potrebe,interesi,želje i ambicije
odgajanika.
Težnja za postojanjem odgojnog ideala; Socio-ideološko kretanje i strujanje; Osobine ličnosti koje se
dijele na tri polja:KOGNITIVNO(znanje i intelektualne sposobnosti), AFEKTIVNO (stavovi, mišljenja,
interesi i emocionalni momenti čovjeka) i PSIHOMOTORNO (sposobnost upravljanja životom).
Podjela odgoja prema bitnim određenjima čovjeka: Tjelesni odgoj, Intelektualni odgoj, Moralni odgoj,
Estetski i Radni. Prema uzrastu odgajanika dijeli se na: Predškolski odgoj, Školski odgoj, Visokoškolski
odgoj i Odgoj odraslih. Podjela prema mjestu i specifičnostima odgojne djelatnosti: Porodični odgoj,
Odgoj u domovima, Specijalni odgoj, Odgoj u proizvodnim uslovima, Vjerski odgoj, Odgoj u
slobodnom vremenu. Podjela odgoja s obzirom na vrijeme: Odgoj u prošlosti, Savremeni odgoj, Odgoj
u budućnosti.
ODGAJANIK(dijete, učenik...na kojeg se vrši odgojni uticaj). ODGAJATELJ (roditelj, nastavnik..koji vrše
odgojni uticaj). ODGOJNI UTICAJ(sadržaji,sredstva odgoja i metode odgoja).
Odgajatelj mora biti moralno izgrađena ličnostt, imati pozitivan odnos prema radu, posjedovati ljubav
prema pozivu, intelektualne i govorne sposobnosti, bogat sa pozitivnom energijom i imati
samokontrolu, biti vedar i optimističan, imati razumijevanje za njihove probleme...
III.TJELESNI ODGOJ
Svrha tjelesnog odgoja je pravilan tjelesni razvoj, unaprjeđenje zdravlja, podizanje opće tjelesne
sposobnosti i harmoničan razvoj ličnosti.
U Atini tjelesni odgoj se uzimao kao faktor harmonijskog razvoja ličnosti, a u Sparti je bio ratnička
priprema. U srednjem vijeku njegovao se kao sastavni dio viteškog odgoja. Brojni pedagoški klasici i
filozofi smatrali su da je tjelesni odgoj ključan.
Tjelesni odgoj doprinosi obogaćenju emocionalnog života i etički vrijednih motivacija. Podstiče se
oživljavanje pozitivnih crta temperamenta, pozitivnih crta karaktera.
Princip svjesnosti i svestranosti tjelesnog odgoja; Princip skladnog fizičkog razvoja i osnaživanja
organizma; Princip usklađenosti tjelesnog odgoja sa individualnim mogućnostima organizma i
društvenim potrebama; Princip praktične vrijednosti tjelesnog odgoja; Princip raznolikosti i razonode
u tjelesnom odgoju.
PORODICA-tjelesna njega, higijena, ishrana, igre, lakši fizički napori, odmor, izleti... PREDŠKOLSKE
USTANOVE-stvaranje navika, poticanje radosti. ŠKOLA-igra,vježbe,sportovi, takmičenja, priredbe,
izleti... ORGANIZACIJE- sportska društva i klubovi. Posebnu ulogu u sistemu tjelesnog odgoja ima
vojska.
Pomoću intelektualnog odgoja ličnost postaje misaono i razumno biće sa svim svojim intelektualnim
kvalitetama i osobenostima. Njegovanje intelekta, razvijanje intelektualnih snaga i sposobnosti, bitno
je u formiranju čovjeka. Intelektualni odgoj pored intelektualne, zahvata i emocionalnu i voljno-
djelatnu sferu ljudi, odgaja tražioce i poznavaoce, ljubitelje i branioce istine.
Sticanje sistematskih znanja; Razvijanje znanstvenog pogleda na svijet; Razvoj umnih snaga i
sposobnosti; Razvoj trajne intelektualne radoznalosti i navike za samostalan intelektualni rad; Razvoj
pozitivnih karakteristika ličnosti.
V. MORALNI ODGOJ
1.Definirajte moral.
Moral je oblik društvene svijesti kojim se reguliraju odnosi među ljudima, primarna životna potreba, a
manifestira se u oblikovanju i vrednovanju ljudskih postupaka kao dobrih i loših, oblik ljudske prakse,
stalna i bitna društvena kategorija.
Moralni odgoj je proces formiranja moralnih kvaliteta čovjeka, moralne svijesti, volje i karaktera,
vještina i navika moralnog ponašanja. Smisao je u tome da se formiraju moralna shvatanja, uvjerenja
i navike, da čovjek misli, osjeća i postupa u skladu s ljudskim dužnostima. Cilj je formirati moralnu
ličnost.
FORMIRANJE MORALNE SPOZNAJE-prva etapa, najniža u moralnom formiranju, zato treba ići dalje
ka: FORMIRANJE MORALNIH UVJERENJA-učitelj posjeduje uvjerenja, a učenik mu vjeruje. Ove 2 etape
nije moguće vremenski odijeliti, ali moralna uvjerenja u odnosu na spoznaju su viši stupanj
formiranja. FORMIRANJE MORALNOG PONAŠANJA I DJELOVANJA –prve dvije teže ka ostvarenju treće
etape.
5.U čemu se ogleda realizacija zadatka moralnog odgoja, odgoja pozitivnih osobina volje i
karaktera?
Realizacija zadataka moralnog odgoja odgajatelju i njegovom praktičnom odgojnom radu daje pravi
smisao, objašnjava svrhu rada. Prepoznatljiva je po tome da su učenici usvojili postavke i norme u
potpunosti, pravila i principe ljudskog morala, da su ih prihvatili emotivno i da u skladu s njima
praktično djeluju. Odgoj pozitivnih osobina volje i karaktera vezan je za etapu formiranja ličnosti-
FORMIRANJE MORALNOG PONAŠANJA I DJELOVANJA. Krajnji cilj je formiranje pozitivnog karaktera.
Princip svrsishodnosti (usmjerenosti) moralnog odgoja; Princip etičke svjesnosti i aktivnosti; Princip
socijalizacije; Princip jedinstva moralnih odgojnih uticaja; Princip primjerenosti i individualizacije;
Princip pozitivne orijentacije i poštivanja ličnosti odgajanika.
Odgoj u duhu humanizma; Odgoj u zajednici i za zajednicu; Odgoj u duhu patriotizma; Odgoj u duhu
poštivanja drugih naroda; Pripremanje za porodični život; Formiranje pozitivnog odnosa prema radu,
materijalnim i duhovnim vrijednostima.
Metode su glavni putevi i načini ostvarivanja cilja i zadataka moralnog odgoja. Cilj ove metode je
upoznavanje mladih ljudi sa moralno-etičkom problematikom života i moralno poučavanje.
Usmjereno je na intelektualnu sferu odgajanika, te na izgrađivanje i oblikovanje njegove moralne
spoznaje.
VI.ESTETSKI ODGOJ
Estetski odgoj prožima različite čovjekove životne manifestacije. Njime se utiče na intelektualne
procese, obuhvata emocionalnu sferu i djeluje na ljudske voljne aktivnosti. Estetskim odgojem
zahvatamo različite strane dječijeg psihičkog života. Pruža izvanredne mogućnosti za psihološko
upoznavanje djeteta i njegovih karakteristika putem dječijih umjetničkih kreacija.
Cilj estetskog odgoja je razvijanje sposobnosti opažanja, doživljavanja i stvaranja lijepog u aktivnom
odnosu prema neposrednoj stvarnosti. Zadaci estetskog odgoja: razvijanja sposobnosti uočavanja,
doživljavanja, stvaranja i vrednovanja lijepoga.
Princip estetske, umjetničke kvalitete umjetničkog djela (visoke kvalitete); Princip odgojne vrijednosti
umjetničkog djela (razvoj ličnosti i njeno oplemenjenje); Princip pristupačnosti; Princip interesa;
Princip očiglednosti; Princip aktivnosti; Princip sistematičnosti i postepenosti; Princip mnogostranosti;
Princip individualizacije.
Postoje 4 mogućnosti: putem nastvanih predmeta tehničkog karaktera; Putem nastavnih predmeta
prirodne grupe predmeta i matematike; U nastavi društvene grupe predmeta; U nastavnim
ekskurzijama proizvodno-tehničkog karaktera.
VIII.EKOLOŠKI ODGOJ
Potreba drugačijeg promišljanja osnovnih pedagoških kategorija, inovativni pristup samom procesu
vaspitanja, obrazovanja, učenja, znanja, sposobnosti i stavove neophodne za individualnu i društvenu
reprodukciju.
IX. KOMPETENCIJE
To su sposobnosti ili spremnost ličnosti da razumije vlastite kao i emocije drugih, da vlada svojim
emocijama i da ih nadograđuje ili usavršava, te koristi u socijalnim ili životnim situacijama. One se
jačaju primjenom metode interaktivnog učenja, postavljanjem o trenutnom osjećaju djeteta, gradnje
samopouzdanja i poticaja djece.
-Individualna sposobnost izvršenja zadatka. Većina djece sa velikim zadovoljstvom ovladava znanjima
iz ovih oblasti jer već poznaje tehnologiju. Pračenje ove kompetencije bez računarskih sposobnosti je
gotovo nemoguće. Djecu je potrebno motivirati, naučiti da budu odgovorni i spremni iskoristiti
ukazanu mogućnost i inicijativu.
U moralnoj dimenziji kompetencija, aspekti moralnog odgoja uključuju moralni razvoj kognitivnih
kompetencija, moralnu dimeziju emocionalnih kompetencija i moralnu dimenziju radno-akcionih
kompetencija. Tu se podrazumijeva razvoj sposobnosti moralnog suđenja, odnosno rezoniranja.