DEFINICIJA:Pedagogija istražuje, proučava i nadograđuje odgojni proces te na taj način

obogaćuje fond pedagoških spoznaja (to je njen osnovni smisao i svrha).

Pedagogija dolazi od grčke riječi paidagogos, a označavala je osobu koja se bavila djecom,
čuvala ih ili vodila u školu. Grč. pais-dječak, agein-voditi. U antičkom Rimu zarobljeni
obrazovni grk bio je kućni učitelj djece svog gospodara.

PREDMET PEDAGOGIJE je odgojni proces (oblikovanje ili izgrađivanje čovjeka kao

ljudsko biće). Funkcija pedagogije:
-deskriptivna funkcija
-normativna funkcija
-revolucionarna funkcija

ZADACI PEDAGOGIJE
1. obogaćivanje pedagoških spoznaja i razvoj pedagoške teorije
2. unaprjeđivanje odgojnog djelovanja
3. naučno-kritičko vrjednovanje rezultata koji su postignuti na području teorije i prakse
4. razvijanje pedagoške metodologije
5. interdiscipliniran pristup
Realizirajući sve zadatke pedagogija ostvaruje svoj smisao, vrši svoju naučnu i društvenu
funkciju.

DEFINICIJA ODGOJA: Odgoj je složen i dugotrajan proces formiranja čovjeka,

izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića sa svim njegovim tjelesnim, intelektualim, moralnim,
estetskim i radnim osobinama.

TEMELJNA OBILJEŽJA ODGOJA SU:namjerna aktivnost, društvena kategorija,

historijska kategorija, generacijska pojava, odgoj je društveno uvjetovan.
CILJ I ZADACI ODGOJA
Odgojni ideal cilj i zadaci odgoja proizlaze iz konkretnih društvenih, ekonomskih, političkih,
socijalnih, filozofskih i općekulturnih prilika i odnosa. Usporedo sa društvenim promjenama
mijenjaju se ideali, ciljevi i zadaci odgoja. U različitim etapama društvenog razvoja isticani su
različiti ciljevi i zadaci odgoja. Te razlike su uvjetovane kulturnom tradicijom, političkom
orijentacijom, filozofskim pogledima, religijskim shvaćanjima, postignućima na području
nauke i tehnike.
Cilj i zadaci imaju svoju vremensku i prostornu dimenziju, to jeste mijenjaju se tokom
historije i zavise o kulturnim prilikama pojedinih zemalja. Ideal "harmonijski razvoj čovjeka"
je ono što povezuje sve historijske epohe.

TEORIJE O MOĆI I GRANICAMA ODGOJA

Na pitanje koje su granice, a koje mogućnosti odgoja odgovore svrstavamo u četiri osnovne
skupine ili teorije:
1. Pedagoški pesimizam
2. Pedagoški optimizam
3. Pokušaji da se prevlada jednostranost
4. Savremeno shvaćanje odgoja

1
KAKO SE ODGOJ DIJELI PREMA BITNIM ODREĐENJIMA ČOVJEKA?
1. tjelesni
2. intelektualni
3. moralni
4. estetski
5. radni

KAKO SE ODGOJ DIJELI PREMA DOBI ODGAJNIKA?

1. predškolski
2. školski
3. visokoškolski
4. odgoj odraslih

KAKO SE ODGOJ DIJELI S OBZIROM NA VRIJEME?

1. odgoj u prošlosti
2. suvremeni odgoj
3. odgoj u budućnosti

SVRHA I VAŽNOST FIZIČKOG ODGOJA

Fizički odgoj je u funkciji čuvanja zdravlja, jer zdravlje je osnova i opći uvjet života. Fizičkim
odgojem označavamo cjelokupnu odgojnu aktivnost kojoj je osnovna svrha pravilan tjelesni
rast i razvitak, unapređivanje zdravlja i podizanje opće tjelesne sposobnosti. Svrha fizičkog
odgoja je briga za tjelesni rast i razvitak, čuvanje zdravlja, jačanje organizma, skladan tjelesni
razvitak, podizanje opće tjelesne sposobnosti, razvoj određenih psiho-fizičkih sposobnosti
(snaga, izdržljivost, spretnost, brzina), u aktivnom provođenju odmora i razvijanju pozitivnih
crta osobnosti i karaktera.

ZADACI FIZIČKOG ODGOJA

- zdravstveni zadatak
- obrazovni zadatak
- odgojni zadatak
- rekreativni zadatak
SVRHA I VAŽNOST INTELEKTUALNOG ODGOJA
Čovjek je razumno biće (homo sapiens) i intelekt je njegovo najbliže obilježje. Sav napredak
ljudskog društva zavisi od čovjekovih intelektualnih snaga i mogućnosti. Zato intelektualni
odgoj kojem je primarno razvijanje intelektualnih snaga, mogućnosti i njegovanje intelekta
jedan je od najvažnijih zadataka u formiranju čovjeka kao ljudskog bića.
Krajnja svrha intelektualnog odgoja je maksimalan razvoj intelektualnih sposobnosti. U
oblikovanju čovjeka kao razumnog ljudskog bića intelektualni odgoj ima svoj puni smisao i
opravdanje.

ZADACI INTELEKTUALNOG ODGOJA

- usvajanje sistema znanja
- formiranje umijeća i navika
- razvijanje intelektualnih snaga i sposobnosti
- ovladavanje intelektualnom kulturom rada
- oblikovanje pozitivnih crta ličnosti

2
SVRHA I VAŽNOST MORALNOG ODGOJA
Čovjek je društveno biće. Prema tome svoje ponašanje mora uskladiti sa društvenim normama
i običajima. Proces moralnog odgoja obuhvaća formiranje moralne svijesti, moralnih
uvjerenja i stavova, moralnog ponašanja te cjelokupne moralne osobnosti i karaktera.
Temeljna vrijednost moralnog odgoja je dobrota.
Svrha moralnog odgoja je formiranje slobodne, humane i moralne ličnosti koje će težiti za
uspostavljanjem istinski ljudskih odnosa.

ZADACI MORALNOG ODGOJA

- upoznavanje morala i njegove teorije
- usvajanje moralnih stavova i formiranja i uvjerenja
- formiranje navika moralnog ponašanja i djelovanja
- odgajanje pozitivnih osobina, volje i karaktera
- njegovanje smisla za etičke vrijednosti

SVRHA I VAŽNOST ESTETSKOG ODGOJA

Sposobnosti uočavanja, doživljavanja, ocjenjivanja i stvaranja onog lijepog pojedincu nisu
biološki dane. Te sposobnosti su isključivo pedagoški zadane odnosno razvijaju se u procesu
odgoja.
Svrha estetskog odgoja je razvijanja smisla za lijepo, razvijanje sposobnosti uočavanja i
doživljavanja lijepog, razvijanje sposobnosti vrednovanja lijepog.

ZADACI ESTETSKOG ODGOJA PROIZILAZE IZ SVRHE

- razvoj sposobnosti uočavanja lijepog
- formiranje sposobnosti estetskog doživljavanja
- izgrađivanje stvaralačkih estetskih sposobnosti
- njegovanje sposobnosti estetskog djelovanja

SVRHA I VAŽNOST RADNOG ODGOJA

Čovjek je stvaralačko, radno biće. Sve što je čovjek ostvario u povijesti, ostvario je u procesu
rada. Jedan od prvih teoretičara koji je isticao važnost radnog odgoja je Pestolazzi (smatrao je
da rad privikava čovjeka na tačnost, savjesnost, pravednost, rad oplemenjuje i odgaja i u tome
je njegovo duboko odgojno značenje )
Smisao i svrha radnog odgoja da da svakom čovjeku omogući da ovlada kulturom rada,
radno-tehničkom kulturom, da ga pripremi i osposobi za ekonomičan, produktivan i
stvaralački rad.

ZADACI RADNOG ODGOJA

- odgojni zadatak
- obrazovni zadatak
- rekreativni zadatak
- radno profesionalni zadatak

3
KOMPETENCIJA
Kompetencije su kombinacije znanja, vještina, stavova, motivacije i osobnih karakteristika
koje omogućuju pojedincu da aktivno i efikasno djeluje u određenoj situaciji. Razvoj tih
kompetencija cilj je svakog obrazovnog/studijskog programa, pa tako i programa obrazovanja
učitelja/nastavnika. Kompetencije se utvrđuju u različitim stupnjevima programa. Djele se na
generičke i specifične. Razine kompetencija:
1) spoznajna razina(sposobnost razmišljanja i rješavanja problema)
2) emocionalna-motivacijska razina(stavovi, vrijednosti, spremnost za djelovanje)
3)razina ponašanja(uskladiti i upotrijebiti svoje potencijale u kompleksnim situacijama)

Živimo u učećoj civilizaciji 21. stoljeća. U budućnosti će biti slobodan onaj tko nauči učiti,
tko zavoli učenje i s lakoćom uči cijelog života. Učenje je prirodna potreba čovjeka, ali i
kompetencija. Što su kompetencije? Brojne su definicije kompetencija, ali svaka od njih ovaj
fenomen zahvaća samo parcijalno.
Kompetencija nije isto što i sposobnost. Jedna od definicija određuje kompetenciju kao
sposobnost uspješnog sučeljavanja s kompleksnim zahtjevima u posebnim situacijama putem
mobiliziranja psiholoških predispozicija”. U drugoj definiciji nalazimo određenje da je
„Kompetencija sposobnost apliciranja znanja, znati kako i sposobnost koju prepoznajemo u
stabilnim/ponovljenim i novonastalim situacijama”
Kompetenciju nikako ne možemo poistovjetiti sa sposobnošću.
Na primjer, osoba koja ne zna voziti bicikl nije nesposobna za to, nego nema kompetenciju
Najjednostavnija i najupotrebljivija definicija kompetencije ja da je to sposobnost na djelu
KOGNITIVNE KOMPETENCIJE
1) Izdvajanje bitnog od nebitnog, vještina odabira informacija
2) Postavljanje pitanja o gradivu kao i vlastitoj kogniciji
3) Razumijevanje materije i problema
4) Pamćenje, odabir informacija koje je nužno pamtiti
5) Rukovanje informacija, menadzment u korištenje informacija – brzo pronalaženje
korištenje i skladištenje informacija
6) Konvergentna i divergentna produkcija, fabriciranja novih rješenja i produkata
7) Evaluacija, vrjednovanje efikasnosti učenja i rada kao i ostvarene koristi
Emocionalne kompetencije Jedna od tih kompetencija je sposobnost da reduciramo bol i
zaustavimo bijes. Najviša razina je uključiti u vlastito ponašanje emocije koje prepoznajemo
kao pozitivne i poželjne kod drugih ljudi. Dakle, već danas je počeo emocionalni self-
menadžment i on se postupno razvija
1. emocionalna svijest, prepoznavanje svojih i tuđih emocija;
2. samopouzdanje, jasan osjećaj vlastitih moći i limita;
3. samokontrola, kontrola ometajućih emocija i impulsa;
4. empatija i altruizam;
5. istinoljubivost, izgradnja standarda časti i integriteta;
6. adaptabilnost, fleksibilnost u prihvaćanju promjena;
7. inovacija, otvorenost za nove ideje, pristupe i informacije

4
Socijalne kompetencije
će se kretati prema simedonijskim orijentacijama i ponašanjima ljudi. Simedonija
podrazumijeva sposobnost čovjeka da se raduje sreći drugih ljudi Tragom Platonovih Dijaloga
simedoniju prepoznajemo u tri dimenzije: kao podršku, kao pomoć i kao radovanje sreći
drugih (šire: Suzić, 2006). Već danas možemo uočiti tendenciju da najveći umjetnici i
znanstvenici nastoje živjeti tamo gdje imaju najbolju podršku, gdje su najbolje prihvaćeni.
1. razumijevanje drugih individua i grupa, tumačenje grupnih emocionalnih strujanja i snage
odnosa;
2. suglasnost, usuglašenost s ciljevima grupe ili organizacije, kolaboracija;
3. grupni menadžment: biti vođa i biti vođen, stvaranje veza, sposobnost uvjeravanja,
organizacijske sposobnosti, timske sposobnosti, podjela rada;
4. komunikacija: slušati otvoreno i slati uvjerljive poruke, komunikacija „oči u oči”, nenasilna
komunikacija;
5. podrška drugima i servilna orijentacija, senzibilitet za razvojne potrebe drugih i
podržavanje njihovih sposobnosti;
6. uvažavanje različitosti, tolerancija, demokracija;
7. osjećaj pozitivne pripadnosti naciji i civilizaciji

Radno-akcijske kompetencije kreću se prema humano-strojnim kompetencijama, ka

simbiozi čovjeka i strojeva. Spoj humane i umjetne inteligencije Peter Hancock vidi kao
izvjesnu budućnost (2009). Onog trenutka kada je čovjek sebi napravio drvenu nogu, izmislio
naočale i ugradio umjetne zube, on je napustio evoluciju, smatra Oswald Spengler (1922)

Radno-akcijske kompetencije možemo razložiti u sedam izvedbenih oblika:

1. poznavanje struke ili profesionalnost;
2. općeinformatička i komunikacijska pismenost, poznavanje engleskog ili svjetskih jezika;
3. savjesnost, preuzimanje odgovornosti za osobna ostvarenja;
4. perzistencija, istrajavanje na ciljevima unatoč preprekama ili neuspjesima;
5. motiv postignuća, težnja za poboljšanjem ili ostvarenjem najviših kvaliteta;
6. inicijativa, spremnost da se iskoriste ukazane mogućnosti;
7. optimizam, unutrašnja motiviranost, volja za rad