Predajnici su uređaji koji proizvode visoko frekfentne oscilacije kojima se vrši prenos radio-programa bežičnim putem brzinom svjetlosti (300000 km/s). Prema načinu prenošenja zvučnog signala modulacije se dijela na sljedeče grupe: 1. Predajnici za nemodulisanu telegrafiju, 2. Predajnici za modulisanu telegraafiju, 3. Predajnici sa amplitudnom modulaciom, 4. Predajnici sa frekfentnom modulaciom, 5. SSB predajnici. Pored navedenih, danas se proizvode i drugi oblici predajnika za različite potrebe radija, televizije, navigacije, prikupljanja i davanja raznih podataka , ali za sve je zajedničko da moraju imati oscilator – izvor visokofrekfentnih oscilacija. Nekoliko vakvih oscilacilatora prikazuju šeme na slici 1. Kako jedan tranzistor kao oscilator nije u stanju da proizvede znatnu snagu, uobičajeno je da se iza oscilatora doda još jedan ili više stepena pojačanja I modulator koji će govornu frekfenciju utisnuti u noseći talas. Na slici 3. su prikazana dva takva pojačavača. Modulatori su pojačavači koji niskofrekfentnu – zvučnu struju, poslije pojačanja prilagođenom spregom prenose predajniku utičući na taj način na oblik visokofrekfentnog signala (amplitudno – anodna, frekfentna modulacija). Svaki radio-predajnik se sastoji od predajnika i predajne antene. U predajniku se vrše sljedaće osnovne radnje: • Stvaranje elektricnih oscilacija visoke frekfencije. • Pojačavanje visoko frekfentnih oscilacija do potrebne snage • Upravljanje jednim od parametara (amplitudom , frekfencijom ili fazom) zavisno od vrste informacije koja se predaje. Modulacija se ostvaruje u modulatoru. Predajnik može biti sa amplitudnom (AM), frekfentnom (FM) ili faznom modulacijom (PM). Poseban slučaj amplitudne modulacije je inpulsna modulacija (IM). Oscilacije visokih frekfencja se stvaraju u oscilatornom kolu. On se u predajniku zove pobuđivač ili osnovni oscilator, jer određuje frekfenciju predajnika. Mjenjanjem jednog od parametara visokofrekfentnih oscilacija u zavisnosti od prenošenih signala naziva se modulaciom. Blok šema radio-predajnika sa amplitudnom modulacijom prikazana je na slici 4. U osnovnom oscilatoru se stvaraju oscilacije visoke frekfencije sa konstantnim parametrima. U pojačavaču snage se oscilacije pojačavaju a njihova amplituda se mijenja pod uticajem predajnih modulacionih signala koji se dovode iz modulatora. Svi visoko frekventni oscilatori (VFO) moraju ispunjavati slijedeća dva uslova 1. Oscilator mora proizvoditi čisti sinusni signal 2. Signal mora biti vrlo stabilan (da nam stanice nebi šetale po skali) Kod VFO-a nemogu se koristiti astabili ili RC oscilatori. Samo se koristi paralelno LC kolo . Na slici 7 prikazana je šema oscilatora . Tranzistor Tr1 radi kao oscilator u Klapovom spoju. Sam tranzistor može biti bilo koji savremeni silicijev tranzistor od BC107 do BC109, pošto taj tranzistor mora raditi na niskoj frekvenciji u opsegu od 1750 do 1800 kHz. Povratna veza kojom se pobuđuju oscilacije ostvarena je kapacitivnim razdjeljnikom C3/C4 od po 1nf. I kolektor je blokiran kondenzatorom od 100nf. Na taj način su svi unutrašnji kapaciteti samog tranzistora neznatni u odnosu na ove velike kapacitete. Zato eventualne male greške u tranzistoru (npr. usljed promjene temperature ili zbog male promjene napona među elektrodama i sl.) nemogu uticati na frekvenciju oscilatora. Opseg frekvencija određen je zavojnicom L i kondenzatorima C1,C2,C12 i C13. Od ovih je C2 promjenjiv. Maksimalni kapacitet mu je 11pf, što (sa paralelnim kapacitetima) osigurava prijem telegrafskog dijela u 80-metarskom opsegu od 3500 do 3600 kHz. Pri tome sam oscilator radi na frekvenciji od 1750 do 1800kHz. Izbor kondenzatora za oscilator je prilično kritičan. Kodenzatori moraju biti vrlo dobrog kvaliteta. Mogu se upotrijebiri domaći stirofleks kondenzatori (»Iskra«). Vrlosu stabilni, gubici u njima su mali, a imaju i malen negativni temperaturni koeficijent kapaciteta. Sve ovo doprinosi stabilnosti odabrane frekvencije. Za priključak na VFO kojim bi bio omogučen rad bez kvarcnog kristala potrebno je najprije izvršiti neke preinake na ulazu ispred tranzistora T1. Ove preinake su vidljive na slici 10 i slici 11. Kristal je uklonjen kondenzator C1 i C2 izvađeni a dodan je kondenzator C24. Razumije se da na prikljucnice označene kao VFO moramo dovesti pobudni VF napon kojem je frekfencija u 80 metarskom opsegu . Takvu frekfenciju možemo postići upotrebom nekog udvostručivača jer naš VFO radi na dvostruko nižoj frekfenciji od prijemne. Kao umnoživač koristi se jednostavni umnoživač čija je šema data na slici 12. Frekfencija iz VFO (koja je npr. 1.775 kHz) vodi se najprije na potencijometar P koji služi za doziranje signala. Potencijometrom odmjereni signal odlazi preko C”% na bazu tranzistora T6 koji radi kao umnoživač frekfencije u klasi C. da postignemo duplu frekfenciju potrebno je titrajni krug L4/C26 provjeriti dip-netrom. Ovaj titrajni krug je prigušen otpornikom R18 da ne bi signal u jednom dijelu opsega bio pretjerano jaci nego u preostalom dijelu. Vrijednost R18 ne smije biti manja od neophodno nužne da se ne upropasti selektivnost titrajnog kruga. Signal udvostručene frekfencije uzima se sa titrajnog kruga udvostučivača koji sada več služi kao prvi pobudni stupanj predajnika, ovakav udvostručivač koji sada več služi kao prvi pobudni stupanj može se sagraditi na posebnoj pločici kao n aslici 12. Oznaka +TX označava da je udvostručivač spojen samo onda kada je predajnik u pogonu. Za vrijeme prijema on mora biti isključen. Sklop za moduliranje koji ´cemo koristiti u ovoj vježbi sastoji se od dva dijela. Prvi dio je jednostavni sumator izveden pomoću operacionog pojačala. Na njega priključujemo visokofrekventni signal nosioc iz Wienovog oscilatora i niskofrekventni sinusoidalni koji želimo modulirati, iz generatora impulsa. Na izlazu iz operacionog pojačala ćemo, prema tome, dobiti zbroj ta dva signala (sl.17) – to još nije modulirani signal! Poruke se pre prenosa kroz telekomunikacioni kanal transformišu u električne signale. Dobijeni električni signali se mogu prenositi u svom izvornom obliku što se naziva prenos u osnovnom opsegu učestanosti. Osim ovog moguće je i Modulacija je proces enkodiranja signala poruke na način pogodan za prenos signala. Generalno,modulacija podrazumeva transliranje spektra signala u opseg koji je obuhvata mogo veće učestanosti nego što je učestansot signala u osnovnom opsegu. Modulacija se izvodi variranjem amplitude, faze ili frekvencije nosioca visoke učestanosti u skladu sa promenama amplitude signala poruke. Demodulacija je proces izdvajanja signala poruke iz nosioca kako bi poruka mogla da se interpretira u prijemniku. Signal, nosilac poruke se naziva modulišući signal. Pomoćni periodični signal se naziva nosilac. Modulišućim signalo modifikovani nosilac se naziva modulisani signal. Prijmena modulacije omogućava: Radio prenos poruka Multipleksiranje signala Veća zaštita prenošenog signala od uticaja smetnji Podela modulacionih postupaka Analogne modulacije: Modulacioni postupci u kojima je modulisani signal kontinualan. Ovde je nosilac sinusoidalan. Pri tome razlikujemo amplitudsku, modulaciju (AM), frekvencijsku modulaciju (FM) I faznu modulaciju (PM) Modulacione postupke u kojima je modulisani signal impulsnog talasnog oblika. U ovom slučaju je nosilac povorka periodi;nih impulsa. Razlikujemo: Impulsno amplitudski modulisan signal –IAM (Pulse Amplitude Modulation PAM) Impulsno širinski modulisan signal po trajanju impulsa – ITM (Pulse Width Modulation PWM) Impulsna položajna modulacija - IPM (Pulse Positiion Modulation , PPM) Poseban oblik impulsno modulisanih signala predstavljaju signali koji se dobojaju na izlazu A/D konvertora kao što su impulsna kodna modulacija (Pulse Code Modulation PCM) i delta modulacija . I u ovom slučaju je nosilac je sinusoidalan, ali je modulišući signal digitalan. Osnovni digitalni postupci su: Digitalna amplitudska modulaija (Amplitude Shipf Keying, ASK) Digitalna fazna modulacija (Phase Shift Keying, PSK) Digitalna frekvencijska modulacija (Frequency Shift Keying) Fazna modulacija je vrsta modulacije pri kojoj se fazni pomak noseće frekvencije menja proporcionalno signalu korisne informacije. Amplituda noseće frekvencije se drži konstantnom. Uz amplitudnu i frekventnu modulaciju, predstavlja jednu od tri osnovne vrste modulacije. Zbog sličnosti, fazna i frekventna modulacija se jednim imenom zovu ugaona modulacija (eng. angle modulation). Ako je signal informacije analogni signal (glas, muzika), fazni pomak noseće frekvencije će se menjati kontinualno u određenom opsegu. Ako je signal informacije digitalni signal, fazni pomak noseće frekvencije može imati dve ili više diskretnih vrednosti. U najjednostavnijem obliku PSK (eng. PSK, Phase Shift Keying) fazni pomak može da se održava na jednoj vrednosti za digitalnu nulu, a na drugoj za jedinicu. Frekvencijsku modulaciju (FM) i faznu modulaciju (PM) zajedničkim imenom zovemo modulacija argumenta. Ako imamo signal oblika (t)= sin ( t + ) izraz u zagradi predtavlja argument funkcije ili kut, pa se ove modulacije nazivaju i kutnim. Referentnom fazom ćemo smatrati onu koja će služiti samo za usporedbu sa nekim drugim sličnim signalom.Ako se usporedba ne mora obaviti, može se smatrati da je = 0. Na slici 3.3.1 su prikazani FM i PM signala uz odgovarajući modulacijski signal u vremenskom području. Vidi se da prikazi FM i PM indentični. U elektrotehnici i telekomunikacijama, modulacija je proces preobrazbe jednog ili više svojstava valnog oblika, zvanog nosač signala, uz modulirajući signalom koji obično sadrži informacije koje se prenose. U telekomunikacijama, modulacija je proces prenošenja poruke signala, npr. Digitalnih bitova ili analognih audio signala, u drugi signal koji se može fizički prenijeti. Modulacija valnog oblika transformira baseband poručni signal u passband signal. Modulator je uređaj koji obavlja modulacije. demodulator (ponekad detektor ili demod) je uređaj koji obavlja demodulaciju, inverznu modulaciju. modem (od modulator- demodulator) može obavljati obje operacije. Cilj analogne modulacije je da prenese analogni baseband (ili niskopropusni) signal, na primjer audio signal ili TV signala, preko analognog bandpass kanala na različite frekvencije, na primjer preko ograničenog radio frekvencijskog opsega ili kanalske mreže kablovske televizije . Cilj digitalne modulacije je prenijeti digitalni bit preko analognog bandpass kanala, na primjer preko javne telefonske mreže (gdje filter bandpass ograničava raspon frekvencija između 300-3400 Hz) ili preko ograničenog radio frekvencijskog pojas Analogna i digitalna modulacija olakšava Frequency Division multipleksiranje (FDM), gdje se prenose istovremeno nekoliko niskopropusni h informacijskih signala u odnosu na isti zajednički fizički medij, koristeći odvojene passband kanale (nekoliko različitih nosioca frekvencije). Cilj metoda digitalne baseband modulacije, također poznat kao linija kodiranja, je prenijeti digitalni bit preko baseband kanala, obično nefiltrirane bakrene žice kao što je serijski autobus ili žičnu lokalnu mrežu. Cilj metoda impulsne modulacije je da prenese uskopojasni analogni signal, na primjer telefonski poziv preko širokopojasnog baseband kanala ili, u nekim od sheme, kao bit preko drugog digitalnog prenosnog sistema. U muzičkim sintisajzerima, modulacije se može koristiti za sintezu valnih oblika sa širokim spektrima prizvuka koristeći mali broj oscilacija. U ovom slučaju nosioc frekvencije je obično u istom redu (cilju) ili znatno niža od modulišućeg valnog oblika( vidi sinteza frekvencijske modulacije ili sinteza prsten modulacije). Za ljubitelje eksperimentisanja preporučuje se da nabave malu CCD TV kameru i video modulator. Video modulator se može eventualno i skinuti sa neispravnih TV igara dakako pod uvjetom da je ispravan. CCD je skraćenica od Charge Coupled Device. Spomenuta kamera se spoji na ulaz video modulatora, a signal sa modulatora se koaksijalnim kablom spaja na TVprijemnik. Kameru možemo instalirati npr. na ulaznim vratima. Na ovaj način u momentu kada nam neko pozvoni na vratima daljinskim upravljačem odaberemo TV kanal na kome je kamera i na ekrenu TV prijemnika vidimo tko zvoni. SSB (Single Side Band) modulacija se jako mnogo koristi u radio komunikacijama. Razvijena je od strane američke vojske početkom 20.-tog stoljeća. Prednost SSB modulacije nad drugima je što SSB signal zauzimamali dio radio spektra, a također potrošnja energije je manja. Ovo praktično znači da uz istu snagu SSB odašiljačima daleko veći domet nego li AM ili FM odašiljača. 1. Blok sheme radiopredajnika ? 2. Opis uređaja VFO ? 3. Modulacija i vrste modulacije ? 4.Modulatori ? 5. fazna modulacija amplitudska ?