UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET

KONCEPT KNJIGE OD 143-166 str.

Predmet: Uvod u opću Psihologiju

Profesor: Student:

Doc.dr Nermin Mulaosmanović Suad Rodić

Travnik, februar 2019.

1
Kongitivni procesi u rješavanju problema

Neinofmisanom posmatraču, sljedeći prizor bi mogao biti jako čudan : majmunski kavez u
kojem su razbacane kutije i štapovi,i snop banana koji visi visoko sa vrha kaveza, van dohvata
majmuna. Ipak Wolfgangu kohleru,koji proučava rješavanje problema, objekti u kavezu su
pažljivo izabrani i služe kao alatke čimpanzi,po imenu Sultan,stanaru kaveza da dohvati
banane. Ustvari ukoliko bi ovaj eksperimentbio prikazan na crtanom filmu , vjerovatno bi
prikazao Sultana zamišljenog izraza lica, nakon čega bi se iznad njegove glave prikazala
slučajno sijalica. Zatim bi ga prikazao kako rješava probleme: stavio bi kutije jednu na drugu
,i štapom dohvatio banane i završio negdje u čošku kaveza kako zadovoljno žvače.

Većina nas je iskusila momenat kada nam je izneanda pala na pamet ideja rješenja nekog
problema. Da bi razumio proces koji je uključen u ovaj tip rješavanja problema,Wolfgang
kohler, njemački psiholog , sproveo dugotrajna istraživanja koja su započela negdje tokom I
svjetskog rata , u kojima je on pročavao učenje i procese rješavanja problema na čimpanzama.
On ih je izlagao izazovnim situacijama, kao što je ova već opisana,u kojima su svi elementi
rješenja već bili prisutni, sve što je bilo potrebno je da ih čimpanze sastave.

U početku su čimpanze pokušavale razne kombinacije trudeći se da dohvate banane : bacale

bi štap na banane, skakale sa kutije...Često bi izgledalo da su frustirane odustajale,ostavljajući
banane da vise sa stropa mameći ih. Ali u zatim , u stanju koje je izgledalo kao iznenadno,
otkrovenje (otkriće) one bi ostavljale sve aktivnosti kojima bi se u tom momentu bavile te
postavile kutije jedna na drugu i dohvatile banane. Kohler je proces koji se nalazi iza
ponašanja čimpanzinazvao uvid, iznenadnu svijest o vezi između različitih elemenata koji su
prethodno izgledali nezavisni jedni od drugih.

Iako Kohler isticao očiglednu iznenadnost kojom su rješavanja bila otkrivena, istraživanja
koja su usljedila nakon ovog pokazala važnost iskustva i prakse pokušaja-pogrešaka u
rješavanju problema. Jedna istraživanja pokazala da bi jedino čimpanze koje su imale iskustva
u igranju sa štapovima mogle uspješno riješiti ovaj problem: neiskusne čimpanze nikada nisu
sponzale potrebnu vezu. A neki istraživaći da odgovori majmuna predstavljaju tek malo više
od povezivanja prethodno naučenih odgovora,naučenih procesom pokušaja i pogrešaka.

2
Razmišljanje i rješavanje problema

Danas kongitivni psiholozi fokusiraju svoju pažnju na idenfikovanje procesa razmišljanja koji
leži iza ljudskih pokušaja da rješe problem. Zamislite , na primjer, problem poznat pod
imenom Kula Hanoi slagalice – za koju se pretpostavlja da je dobila ime po sveštenicima iz
Hanojak oji rade na sličnoj, iako kompleksnoj , slagalici, za koju vjeruju da će značiti kraj
svijeta ukoliko bude rješena.

U jednostavnijoj verziji ove slagalice, ilustrirane na , postoje tri mjesta na , koja se mogu
postavljati tri diska i to redom kao što je to prikazano na slici . Cilj slagalice je da se pomjere
sva tri diska na treće mjesto i to poredani istim redosljedom, koristeći se što je moguće
manjim brojem poteza. Ali postoji jedno ograničenje : Možete pomjerati samo jedan po jedan
disk , a da ni u jednom momentu veći disk ne bude iznad manjeg tokom poteza.

Na koji način ljudi riješe ovaj problem? Radije nego da čekaju da im ideja sine,većina ljudi
započne igru koristeći logičnu,korak-po-korak strtategiju, da bi na kraju bili u stanju da dođu
do rješenja koje je prikazano ispod slike. Proces koji koriste, primjer je faza : ovo procesa:
pripreme , obrade i suda

Priprema : Kada im je predočeno problem kao što je Hanoi Kula, većina ljudi da u
cjelovitosti razumije problem.

Obrada: Ukoliko je problem jednostavan , direktno rješenje je možda već uskladišteno u

dugotrajnoj memoriji sve što je potrebno je da se iz memorije vrati.Ukoliko ne može ovako
započinje proces gdje se generiraju moguća rješenja i upoređuju sa informacijama iz
dugotrajne i kratkotrajne memorije.

Rješavanje najkomleksnijih problema uključuje korištenje algoritama i heuristike.

Neke osnovne jedinice misli

Na najosnovnijem nivou,razmišljanje je unutarnja reprezentacija problrma ili situacije.

Snaga sposobnosti da se probleme situacije predstave u glavi može se ilustrovati šahovski

majstorom Miguelom Najdorfom, koji je jednom simultano igrao 45 šahovskih partija,
svezanih očiju.Procijenjeno je da su se 3600 pozicija izmjenjale tokom ove sesije.

3
Ljudi obično koriste sljedeće osnovne jedinice misli, tokom rješavanja problemskih situacija:

1) Imidži (mentalne slike)

2) Koncepti
3) Jezik ili simboli

Mentalno predočavanje

97% ljudske populacije sposobno je vizuelno „u glavi“ predstaviti slike a 92%je sposobno za
auditorne imidže. Preko 50% ljudi ima imidže koji uzključuju pokret ,dodir, ukus , miris , bol.
Kada govorimo o imidžima, mi obićno mislimo na mentalne „slike“. Ali kako možete vidjeti,
imidži uključuju i ostala čula.

Da se donese odluka ili riješi Primjer: Izbor odjeće koju će te obući;

problem razmišljanje o tome kako da aranžirate namještaj
u sobi
Pomažu pri razumjevanju Primjer: Mentalno predočavanje onoga o čemu
verbalnih opisa neka osoba govori ; predočavanje scene koja je u
nekoj noveli
Da promjenimo osjećanja Primjer: Zamišljanje prijatnih prizora s ciljem da
se pobjegne od lošeg raspoloženja , zamišljanje
sebe kao mršave s ciljem da se nastavite držati
dijete za mršavljenje
Da bi se nesšto objasnilo ili Primjer: Vizualiziranje scene sa zabave sa ciljem
opisalo da je opišete prijateljima
Da unaprjedite neku vješti ili da se pripremite Primjer:Vježbanje „u sebi“ način na koji će te
za neku akciju tražiti povišicu
Doprinosi pamćenju Primjer: Zamišljanje Gospodina Cooka (engl.
Kuhar) kako nosi šešir šefa restoranske kuhinje
da biste se sjetili njegovog prezimena
Tabela 1: Najčešće situacije korištenja mentalnih imidža

4
Kinestetički imidž

Na koji su način mišični odgovori povezani sa mišljenjem? Iznenađuje otkriće da, na neki
način, mi razmišljamo tijelom kao i glavom. Mi često predstavimo stvari u nekoj vrsti
kinestetičke prstavke koju kreiraju akcije ili neizražene akcije.Na primjer, ljudi koji „pričaju“
rukama, koriste geste da bi sebi pomogli razmišljanju kao i komuniciranju.

Velika koliočina informacija je sadržana u kinestetičkim senzacijama ( osjećaji koji potiču iz

mišića i zglobova). Dok osoba govori, ove senzacije pomažu da se struktuira tok
ideja.Ukoliko pokušavate da objasnite prijatelju kako da mijesite tijesto hljeb, može vam se
učiniti nemogućim da odolite pokrenuti ruke u namjeri da opišete ispravan pokret.Ili
pokušajte zamisliti da odgovarate na pitanje kako se zatvara topla voda u vašoj kuhinji ?
Većina ljudi nisu,jednostavno,zapamtili riječi:“u pravcu kazaljke na satu“.Umjest otoga
,vjerovatno će te „zatvoriti“ dotok vode u mašti prije nego što odgovorite na to pitanje. Čak će
te se možda i uhvatiti kako pravite pokrete rukom da zatvarate vodu, još i prije nego što
odgovorite.Kinestetički imidži su naročito važni u muzici,sportu, plesu,borilačkim vještinama
i ostalim vještinama koje su orjentisane na pokret.

Veći dio razmišljanja prati mišićna tenzija i mikropokreti u čitavom tijelu. Na primjer, u
mišićima dizača tegova detektovaćemo aktivnost kada on samo zamišlja da u tom trenutku
diže šipku sa tegovima. Takvi mikropokreti jesu spoljni izraz moždanen aktivnosti koja prati
kinestetičke imidže.

Koncepti

Koncept je ideja koja predstavlja grupu objekataili događaja. Koncepti su moćno oruđe koje
nam dozvoljava da razmišljamo na apstraktniji način, oslobođeni detalja koji bi smetali.

Formiranje koncepata

Formiranje koncepata je proces klasificiranja informacija u smislene kategorije.U osnovi,

formiranje koncepata se bazira n iskustvu sa pozitivnim i negativnim predstavama koncepta.
Ovo nije tako jednostavno kako možda izgleda. Zamislita dijete koje pokušava da nauči
koncept psa. Djevojčica i njen otac odlaze u šetnju. Ispred susjedove kuće, vide psa srednje

5
veličine. Otac kaže : „Pogledaj , pas“ kako idu dalje, u sljedećem dvorištu, djevojčica ugleda
mačku i kaže: „Pas“. Otaac je ispravi ,“NE, to je mačka“. Dijete sada razmišlja . Aha psi su
veliki a mačke male. U sljedečem dvorištu, ugleda psa pekinejzera i kaže „Mačka“ „Ne to je
pas „ odgovara njen otac.

Tipovi koncepata

Konjuntivni koncept odnosi se na klasu objekata koji imaju dva ili više zajedničkih
karakteristika.

Vezivni koncepti klasifikiju objekte na osnovu njihove veze na nečim drugim ili na osnovu
veze između karakteristika tog objekta (Veći, iznad , lijevo , sjeverno jesu vezivni koncepti )

Disjunktivni koncepti odnose se na objekte koji imaju barem jednu od nekoliko mogućih
karakteristika.

Prototipovi

Kada razmišljate o pojmu „ptica“ da li pravite mentalnu listu karakteristika koje imaju ptice ?
Vjerovatno ne . Kao dodatak karakteristika, većina ljudi također koristi prototipove, ili idealne
modele, da bi identifikovale objekat. Crvendač, na primjer, je model ptica, dok noj nije. Ono
što nam ovaj primjer govori je da svi primjeri nekog pojma nisu podjednako reprenzativni.

JAY LENO-VA PRIČA: RAZLIKE U INTELIGENCIJI

Jay Leno je ušao u svijet zabave prije nekoliko godina kada je imenovan za stalnog voditelja
emisije «The Tonight Show. Na početku je samo bio zamjena za Johnny-a Carsona,
legendarnog voditelja koji je vodio „šou utorkom navečer punih trideset godina , i kada se on
povukao Leno je usavršio svoju vještinu na skoro tri stotine nastupa godišnje.

Njegovi obožavatelji vole njegov čisti humor, političko iskustvo i prijatnu narav.
Međutim,mnogi ne shvataju da je Jay Leno postigao slavu uprkos disklesiji ( razkici u učenju)
koja je uticala na njegovu sposobnost korištenja jezika.

James Douglas Muir leno iz Andover-a, Massachussets, je imao mirno djetinstvo (Stengel,
1992). Njegov otac, Angelo, je bio uspješan prodavac osiguranja kojeg Leno opisuje kao «
najsmješnijeg momka iz ureda » Njegova majka Catherine, je bila domaććica.On tvrdi da su
njegovi roditelji utjecali na njegov smisao za humor.Također tvrdi da je njegov humor nastao
iz njegove tzv « ženstvene » strane.

6
Skola mu nije bila jača strana . U razredu je bio dežurni komičar.Počeo je eksperimentisati
kada se upisao na Emerson koledž u Boston-u.. Diplomirao je i postao prodavac Rolls-Royce
automobila, ali je napustio ovaj posao kako bi okušao sreću u emisiji.

SPOZNAJA REVOLUCIJE U PSIHOLOGIJI

Ponašanje je bilo dominantno sve do kasnih 50-tih i 60-tih godina, kada su mnogi psiholozi
shvatili da ne mogu shvatiti ili objasniti ponašanje ljudi bez povezivanja sa mentalnim
procesima(garner,1985). Termin « psihologije spoznaje » je postao naziv za pristupe koji su
tražili objašnjenje prmatranog ponašanja istražujući mentalne procese i strukture koje se ne
mogu direktno promatrati.

Iako su promatrači ponašanja, kao što je John B. Watson, tvrdili da psihologija ne može biti
priznata « naučna » disciplina sve dok je ograničena na studije i opise direktno promatranih
događaja , podržavaoci spoznaje revolucije su tvrdili da naučna objašnjenja obično
objašnjavaju promatrano koristeći termine ili koncepte koji se ne mogu direktno promatrati (
Weimer, 1974). Npr., Isaac Newton je objasnio ponašanje objekta u padu koristeći se
konceptom gravitacione sile , koja se ne može direktno promatrati.

Iako se termin Introspekcija manje koristi pri savremenim psihologijskimistraživanjima,

psihologija spoznaje još koristisubjektivne opise mišljenjima kao jedan od izvora informacija
pri samom procesu.Ovi subjektivni procesi se nekad nazivaju i protokolima za rješavanje
problema.

Mnogi faktori stimuliraju razvoj psihologije spoznaje, jedan od važnijih predstavlja razvoj
kompjutera (Johnson-Laird, 1989; Stiling i drugi ,1995)

Prvi moderni kompjuter , izumljen od strane John von Neumann u kasnim 1940-tim, je
pokazao da mašine mogu izvoditi logičke operacije. On navodi na to da neke mentalne
operacije mogu biti modelirane kompjuterima,te nam reći nešto o načinu sticaja spoznaje.

O formiranju osnovnih jedinica mišljenja

Informacije iz memorije se obrađuju i transformiraju putem memorije. Tako možemo

razmišljati o konkretnim stvarima kao što su brodovi ili plaže, ili o apstraktnim kao što su
sloboda ili nezavisnost. Možemo razmišljati i o prošlosti ( životu u 1940-tim 50-tim ili 60-
tim) i o budućnosti(životu u 2010-toj). Možemo razmišljati o stvarnosti ( npr kako bolje
uraditi test u ovom semestru) i o fantaziji (kakko bi bilo kada bi mogli upoznati Katarinu

7
Veliku ili kada bi sletjeli svemirskim brodom na Jupiter). Prilikom razmišljanja često se
koristimo konceptima. Šta određuje ove osnovne jedinice mišljenja i kako se one formiraju?

Mi posjedujemo posebnu sposobnost stvaranja stvari. Znamo da su jabuke i narandže voće ali
da su različitog okusa i boje. Također znamo da su Porsche i Yugo automobili, ali znamo da
se razlikuju u cijeni,brzini i ugledu.Kako znamo da su jabuke i narandže voće a Porsche i
Yugo automobili, uprkos njihovim razlikama? Odgovor leži u našoj sposobnosti ignoriranja
različitih formi i njihovog grupisanja na osnovu osobina.

Npr., svi Porsche i Yugo automobili imaju četri točka i volan te predstavljaju sredstva
transporta.Drugim riječima,mi posjedujemo koncept značenja automobila.Koncept je
kategorija koja se koristi pri grupaciji, događaja, i karakteristika na osnovu zajedničkih
osobina.

Zašto su koncepti bitni? Bez koncepata,svaki objekat i događaj u našem svijetu bi nam se
činili jeidnstveni.bilo koji oblik uopšavanja bi bio nemoguč.

Koncept sprječava «da gubimo vrijeme pokušavajući se sjetiti nečega» svaki put kada
naiđemo na neku informaciju. Koncept nam još pomaže kako da reagujemo na neki objekat ili
iskustvo.Npr.,ako vidimo perece, naš koncept hrane nam govori da je uredu pojesti ih ili ne.

Koncept nam omoguća da pravimo vezu između određenih klasa objekata ili događaja.Neke
klase objekata se povezuju već struktuiranim događajima.

Rješavanje problema

( U 19-tom stoljeću u gradu New York-u se javljaju prvi oblici sapbraćaja. Kola na konjsku
vuču su saobraćaj činile opasnim.Kako je Wiliam Eno riješio ovaj problem?)

Bilo bi nemoguće riješiti probleme bez korištenja koncepata.Ako uzmemo za primjer vožnju,
nešto što većinba od nas svakodnevno radi . Saobraćajni znaci i semafori na msignaliziraju da
stanemo,sačekamo ili nastavimo voziti.inače ove signale i znakove ne smatramo rješenjima
problema, ali oni to jesu8Bransfordi Stein, 1984). Svi ovi simboli koji koji omogućavaju
siguran saobraćaj su izum Wiliam-a Eno-a, «oca sigurnosti saobraćaja» Eno, koji je rođen u
New York-u 1848.godine, se zabrinuo zbog užasnog saobraćaja u njegovom gradu. Vozila na
konjjsku vuču su činila saobraćaj opasnim. Eno je objavio reformu hitnosti osiguravanja
saobraćaja. Njegov koncept je predstavljao rješenje problema- saobraćajni znak

8
stop,jednosmjerne ulice, te pješački prelazi- su ideje koje utiču i danas na naše ponašanjue u
saobraćaju.

Šta je rješavanje problema? Rješavanje problema je pokušaj pronalaženja prikladnog načina

ostvarivanja cilja dok je još nedokučiv.

Bilo koji problem , mi želimo što brže doći do najboljeg rješenja. John Bransford i barry
Stein(19849 su razvili uspješnu metodu rješavanja problema koji ima zanimljiv naslov

IDIRP : Identifikovanje problema,Definisanje i predstavljanje problema, istraživanje mogućih

strategija, Reagovanje na strategije, i Pregled i procjena efekata na aktivnost. Pređimo korak
po korak kroz strategiju rješavanja problema.

Identifikovanje problema

Prije rješavanja problema,on se prvo treba prepoznati i identifikovati.Razmotrimo problem

dvojice braće.Lidslao i George Biro su bili lektori koji su većinu vremena provodili
ispravljajući greške spelovanja te štamparske greške u vremenu prije nego što su izumljeni
kompjuteri. Iako naliv pera nisu bila posebno uredna, grške su bilježili tintom jer su se tragovi
olovke brisali. Braća Biro su shvatili taj problem,pa su došli do rješenja-izumili su hemijsku
olovku. Kompanija koju su oni osnovali danas se egzestira pod nazivom Bic.

Većina ovih izuma su dobri primjeri pametnih rješenja za uobićajene probleme. Prvi korak
izumitelja ovih problema jeste identifikovanje problema .Dobro postavljen problem je napola
riješen problem.(Charles Kettering)

Definisanje problema

Sljedeći korak je definisanje problema što je moguće pažljivije.Npr., doktor prepoznaje kod
pacijenta simptome povećanog tlaka.Doktor također zna da različiti izvor, ili i definicije
zahtjevaju različit tretman.Začepljenje arterija i svakodnevni stres izazivaju visok tlak;
međutim, začepljenje arterija može zahtjevati operaciju, dok smanjenje stresa utiče na stil
života.

Definisanje problema možda zvuči jednostavno.Nekada zaista i jeste , kao što je učenje prije
važnog testa ili popravljanje česme koja curi.

Istraživanje strategija

9
Sljedeći korak je istraživanje mogućih strategija. Da bi ovo uradili, analizirajte kako reagujete
na problem pa razmotrite mogućnosti ili strategije koje bi ste mogli koristiti. Možda bi ste
mogli podjeliti problem na manje pod-probleme, rješavajući dio po dio, a možete i rješavati
problem unatraške.Algoritmi i heuristika su dvije strategije koje se koriste pri rješavanju
problema.Algoritmi su procedure koje garantuju rješenje problema.Vozite se nepoznatim
dijelom grada , i nakon nekog vremena shvatite da ste se izgubili.Ako znate da trebate ići
sjeverno, mogli bi ste se koristiti heuristikom pa krenuti putem koji vodi tim pravcem.Ovo bi
moglo koristiti a i ne.

Reagovanje na plan i posmatranje efekata

Ne možemo zasigurno znati da li smo uspješno realizovali problem, definisali ga, ili istražili
strategije za njegovo rješavanje sve dok ne reagujemo kako bi vidjeli da li je plan uspio ili
ne.Posljednja dva koraka us usko povezani.

Rasuđivanje

Šta je zapravo rasuđivanje? Rasuđivanje je mentalna aktivnost transformiranja informacija

kako bi se došlo do zaključka.

Primjere ove transformacije informacija kaoja dovodi do rješenja nalazimo kod induktivnog i
deduktivnog rasuđivanja, a i kod drugih oblika koje ćemo objasnit.

Induktivno i deduktivno rasuđivanje

Induktivno rasuđivanje je rasuđivanje od određenog do uopštenog-što znači zaključivanje o

svim članovima kategorije na osnovu zaključivanja o samo nekim članovima.Kada god
psiholog proučava manji broj individua (npr.20 brucoša) a bilježi zaključke o većem broju
individua(recimo za sve studente), onda se radi o induktivnom rasuđivanju.

Za razliku od induktivnog rasuđivanja, deduktivno rasuđivanje je rasuđivanje od opšteg

prema određenom. Deduktivno rasuđivanje uključuje rad sa apstraktnim izjavama, koje
uopšteno zovemo pretpostavkama, i sa izvođenjem zadataka.Kada psiholog vrši predviđanje
koristeći se teorijom, onda govorimo o deduktivnom rasuđivanju.

Međutim rješavan je nekih problema zahtjeva i induktivno i deduktivno rasuđivanje.

Formalni zadaci rasuđivanja

10
Četiri zadatka rasuđivanja su proučavana više nego ijedan drugi : prvi je induktivni zadatak
traženja ličnosti ; ostala tri su deduktivni zadatak redanja ideja, procjena veza izmešu stanja, i
razumjevanja silogizama.Obrazložit ćemo svaki ponaosob.

Traženje sličnosti

Sličnost je vrsta, formalnog rasuđivanja koja se uvijek sastoji od četiri dijela, to je veza
između prva dva ista kao i veza druga dva.

Sličnosti mogu biti od pomoći pri rješavanju problema, posebno kada su predstavljene
vizuelno.Benjamin Franklin je primjetio da šiljati predmeti privlače više energije kada su u
električnom polju nego tupi objekti.

Redosljed ideja i procjena odnosa

Deduktivno rasuđivanje također može olakšati rješavanje problema. Možda najjednostavniji

oblik dedukcije predstavlja rezanje ideja, kao i naredni primjer :

Ako ti se Jean više sviđa nego Julija, i ako ti se Džejn sviđa manje od Julije. Ko ti se sviđa
najmanje?

Drugi zadatak deduktivnog rasuđivanja uključuje procjenu veze između stanja, te zahtjeva
ako/onda izjave.

Razumijevanje silogizma

Silogizam je zadatak deduktivnog rasuđivanja koji se sastoji od veće premise,manje premise, i

zaključka.Premisa je generalna pretpostavka.Ova vrsta problema se nepromjenjivo odnosi na
količinu,kao što je nešto,sve, ili ništa. Razmotrimo sljedeću izjavu :

Svi slonovi vole suhi martini.

Svi koji vole suhi martini su bankari.Tako, svi slonovi su bankari.Prva rečenica je glavna
premisa, a druga je sporedna premisa. Prilikom ove vrste suda,ako su premise istinite, u
odnosu na strukturu silogizma(Matlin 1983). U navedenom silogizmu, zaključak se izvodi iz
premisa, ali apsurdnost zaključka zavisi od toga da li su premise lažne.

11
JEZIK

Kao što smo vidjeli, mi ponekad razmišljamo nevezano sa jezikom.Svako je imao iskustva sa
traženjem riječi da izrazi neku ideju koja postoji u maglovitom obliku u glavi. Ipak , većim
dijelom,mišljenje se oslanja na jezik, jer jezik dozvoljava riječima da se prekodiraju u simbole
kojima je lako manipulirati.

Riječi su najmanje jedinice govora i razumljivo je da je mišljenje usko povezano sa govorom.

Neki autori definišu govor, kao sistem znakova za namjerno sporazumijevanje. Govor znači
komuniciranje sa drugim ili sa samim sobom.

Govorom se ostvaruju dva zadatka:

 Komuniciranje s okolinom
 Upravljanje vlastitim mislima

Upravljanje mislima je povezano sa unutrašnjim govorom. Dok se upravljanje mislima

događa s pomoću srazmjernog slobodnog stvaranja asocijacija, u komuniciranju sa drugima
nužno se se primjenjuju gramatička pravila jezika. Govor je sistem simbola pravila koji
olakšavaju mišljenje. Govor je oblik postojanja misli i kao takav on je odraz pravila koji
olakšavaju mišljenja.

Studija o značenju riječi i jezika naziva se semantika.Upravo je ovdje povezanost jezika i

misli najočiglednija.

FUNKCIONALNA FIKSACIJA PREPREKE U RIJEŠAVANJU PROBLEMA

Ono što je očigledno ne mora biti i ispravno

Razlog zašto mnogi ljudi imaju problema jeste fenomen pod pojmom funkcionalna fiksacija,
tendencija da se o oobjektu razmišlja samo u smislu njegovog tipičnog načina
upotrebe.Funkcionalna fiksacija se dešava jer se kutije vide samo kao mjesta u kojima se
nalaze objekti prije nego potencijalni dio rješenja.

Funkcionalna fiksacija je ilustracija jednog od brojnih prepreka u rješavanju problema,

mišljenja oslikuju racionalnost i logičnost dok se osoba bori da riješi problem i razmatra razna
rješenja. Ali postoje mnogi faktori koji mogu otežati rješenja tog problema:

12
Emocijalne barijere : inhibicija i strah da ćemo napraviti budalu od sebe, strah da ćemo
pogriješiti, pretjeran samo-kriticizam.

Primjer: Arhitekta se boji da pokuša sa nekim nekonvencionalnim dizajnom, jer ju je strah da

će ostati misli arhitekti da je to budalasto.

Kulturne barijere : Vrijednosti prema kojima je fantazija gubitak vremena a maštanje samo
za djecu, prema kojima su razum, logika i brojiva jedino što zaista vrijedi, dok osjećanja ,
intuicija, zadovoljstvo i humor loši ili nemaju vrijednost u ozbiljnom poslu kada se treba
riješiti problem.

Primjer: Menađer kompanije želi da riješi poslovni problem,ali postaje i ljut kadauvidi da
članovi njegovog tima veselo zbijaju šale u vezi mogućih rješenj.

Naučene barijere : Konvencije o načinima upotrebe( funkcionalna fiksacija) ,

znaćenjima,mogućnostima,tabui.

Primjer: Kuhar kome ponestane čistih zdjela ne sjeti se da tavu za prženje iskoristi kao zdjelu.

KREATIVNO RJEŠAVANJE PROBLEMA

Ovo su neki od načina na koji svako može povećati uspjeh pri rješavanju problema:

 Redefinišite problem: Kada se suočavate sa teškim zadatkom, jedan od načina na koje

se može pronači rješenje jeste redefinisanje problema.Granice i pretpostavke kojih se
držite mogu da se promjene.Problem se može postaviti na neki drugi način na
apstraktnijem ili pak na konkretnijem nivou
 Koristite analogije: zapravo korištenje analogija jeste dobra generalna strategija za
rješavanje problema. Jedan naročito koristan način da se dođe do analogije jeste da se
one potraže u životinjskom carstvu kada se problem odnosi na ljude
 Koristite heuristiku: Kako smo ranije spominjali, heuristiku strategija koja može
dovesti do rješavanja problema. Ukoliko je priroda problema takva da postoji samo
jedan ispravan odgovor, a heuristiku možete koristiit ili je možete konstruirati – njeno
korištenje će često pomoći pri nalaženju rješenja.
 Eksperimentišite sa rarazličitim rješenjima: Nemojte se bojati eksperimentisati.
Koristeći različite puteve do rješenja ( verbalne,matematičke,grafičke, čak i glumiti
situaciju) može biti od velike koristi.Razmotrite svaku ideju koja vam padne na pamet

13
STANJA SVIJESTI

Karla, srednjoškolka, nađe se u neprilici. Iako je primila stipendiju za studij koji je željela,ona
čezn e da iskoristi svoj znatan muzički talenat i da se priključi rock-grupi,odgađajući
studiranje. Ipak, dio nje smatra da odustajanje od stipendije bi bila greška zbog koje će poslje
zažalit.

Da bi riješila svoju nedomicu, žustro je razgovarala o svojoj budućnostisa bliskim

prijateljima. Barbara je smatrala da Karla nema druge razumne alternative nego da prihvati
stipendiju.Keti, s druge strane , sugerira da bi Karli bilo bolje da odbaci stipendiju, i odmah se
pridruži rock-grupi ,težeći za svojim talentom.Na kraju,Beki je bila ta koja je iznjela
kompromisiranu ideju.Ona je smatrala da bi Karla mogla najbolje iz obje opcije tako što će
otići na koledž i pridružiti se studentskom bendu.Karla odluči da upiše studije jeseni.Svijest je
čovjekova svjesnost osjeta ,misli i osjećaja koji se dožive u datom momentu.Subjektivno je
shvatanje da mi imamo uvid u oba okruženja , onog oko nas i našeg ličnog unutarnjeg svijeta ,
koji je neprimijetan za okolinu.

Zbog toga što je svijet tako lična pojava-ko može reći da je nečija svijest ista ili drugačija od
bilo čije druge? Konačno psiholozi su zaključili da zapravo postoji nekoliko vrsta svijesti koje
bi se mogle odvojeno proučavati.Promjenjena stanja svijesti se razlikuju od normalnih, budnih
stanja svijesti.

U ovom poglavlju proučavamo stanja svijesti koja smo svi doživjeli: san

Život je ništa drugo do san...; spavanje i snivanje

Sjedio sam za svojim stolom razmišljajući o filmu koji sam trebao te večeri pogledati.
Iznenada se sjetim da na taj dan imam završni ispit iz hemije.Osjećao sam se užasno;Nisam
nisšta naučio. Zapravo, nisam se mogao ni sjetiti gdje se održava nastava, i propustio sam sva
predavanja u toku cijelog semestra.Šta sam mogao učiniti?Bio sam u panici , počeo sam trčati
po univerzitetu očajnički tražeći učionicu kako bih mogao zamoliti profesora da mi pruži
drugu šansu.Ali morao sam zastati kod svake učionice u zgradi, nadajući se da ću pronaći
profesora i ostatak razreda.Bilo je uzaludno.Znao sam da ću pasti i biti isključen iz koledža.

14
Ako ste ikad imali ovakav ili sličan san, niste jeedini: Ovakva vrsta sna je uobičajena kod
ljudi koji pohađaju fakultet.

Nakon što se probudite, i shvatite na vaše olakšanje, da scene koje su se momenat prije činile
tako stvarne su bile samo san.Možda se zapitate što ovi snovi znače i da li oni služe nekoj
svrsi-to su pitanja koja su psiholozi postavljali sami sebi u njihovom proučavanju spavanja i
snova.. Ovo su neki od odgovora do kojih su došli. Buđenje našeg znanja o spavanju: Faze
spavanja.

Većinanas smatra spavanje vrijeme tihe smirenosti, tako što mirno ostavimo po strani napetost
od prethodnog dana i provodimo noć u jednolikom drijemežu.

Većina našeg saznanja o tome šta se dešava za vrijem sna dolazi zapravo od
elektrocefalograma ili EEG, koji služi za mjerenje električne aktivnosti u mozgu.

Kada se EEG sprava spoji sa površinom lobanje i lica osobe koja spava,postaje lako vidljivo
da umjesto da spava, mozak je zapravo aktivantokom cijele noći,te proizvodi električno
otpuštanje koje formira regularne, talasne impulse.

Ustanovljeno je da postoje četri faze sna kroz koje osoba prolazi za vrijeme nočnog odmora.

Te faze dođu i prođu u prosjeku svakih devedeset minuta.

Svaka od ove četiri faze je povezana sa jedinstvenim impulsima moždanih talasa.

15