OPĆA PEDAGOGIJA

- Kompetencije učitelja:
 Osobna kompetencija
 Stručna kompetencija
 Socijalna kompetencija
 Razvojna kometencija
 Akcijska kompetencija
Čovjek je ovisan o odgoju. Odgoj je njegova sudbina.
Stari Grci – prvi dokazi o načinima kako su ljudi razmišljali o odgoju i obrazovanju (razdoblje od 5. do 4. stoljeća prije Krista)
OŠ (čitanje i aritmetika, SŠ – geometrija, gramatika, glazba i retorika; gimnazije-Platonova akademija i Aristotelov licej –
vježbe za javne igre)
Platon: Igra ne prisila – začetak rasprave o temi što su djeca i što od njih možemo očekivati

- Prva sveučilišta otvaraju se u Bologni, Parizu i Oxfordu (11. i 12. st.)

- TEMELJNE TEORIJE ODGOJA:
o Naturalistička teorija (Rousseau)
Važna je ljudska priroda, urođene (naslijeđene ) sposobnosti i snage, a odgoj ima sekundarnu ulogu. Razvoj urođenih
(naslijeđenih ) sposobnosti je cilj i sredstvo istodobno ( urođene snage su cilj i sredstvo same sebi). Odgoj je prema
tome uvježbavanje (usavršavanje, poboljšanje) prirodnih snaga i njihovih prirodno određenih funkcija.
o Empiristička teorija (Locke)
Odgajanik je tabula rasa koju odgojnim utjecajima valja ispuniti i poticati sadržajima odgoja koji odgovaraju
društvenim običajima, tradiciji, sadržajima kolektivne svijesti. Odgojni sadržaji (običaji, tradicije, vjerovanja, itd.)
uzimaju se i kao cilj i kao sredstvo odgoja istovremeno
o Interakcionistička paradigma (Dewey)
Odgoj je proces iskustvenog učenja ( Cilj, sadržaj i sredstvo (metoda) se postavlju, povezuju i ostvaruju kroz proce
odgoja kao procesa iskustvenog učenja (interakcionistička ).
o Konstruktivistička paradigma (Wygotsky, Bruner)
Svaki pojedinac sam konstruira slike o svijetu u kojemu živi, pojedinac je aktivan konstruktor svojih slika i
koncepcija svijeta, ali s druge strane postoji društvo s akumulacijom svoje kulture. Kako se mišljenje ne može
objasniti bez jezika kao kulturnog proizvoda, tako se ni odgoj ne može pravilno odrediti bez istovremenog
povezivanja ljudske individualnosti (osobnog iskustva) u procesu učenja i kulture kao društvenog proizvoda. Kultura
je u fokusu pažnje, sastavni dio ljudskih sposobnosti.

- TEMELJNE TEORIJE (NE)MOĆI PEDAGOGIJE:

1. Pedagoški pesimizam (naturalistička teorija):
- Objašnjava čovjekov razvoj pomoću faktora nasljeđa
- Potpuna nemoć pedagogije
2. Pedagoški optimizam (empiristička teorija):
- Objašnjava čovjekov razvoj utjecajem društvene sredine
- Moć pedagogije
- Teorija konvergencije:
- Multifaktorska teorija:
3. Pedagoški realizam/multifaktorska teorija čovjekova razvoja:
- Povezanost nasljeđa, okoline i aktivnosti

- PEDAGOGIJA :
o Znanost o odgoju, sustavno proučava načine i probleme odgoja u jednom određenom društvenom kontekstu
o znanost, koja govori o čovjeku kao biću, kojega moramo odgojiti, kako bi postao odgovorno, samostalno i
razmišljajuće, kritičko biće.
o PREDMET PEDAGOGIJE – teorije, metode i problemi odgoja.
o Grč. Pais, paidos – dječak, dijete + ago, again – voditi
 Paidagogus – „onaj koji vodi dijete“ – rob koji vodi dijete gospodara kod učitelja i brine o sigurnosti djeteta
dok je izvan kuće
 U antičkom Rimu paidagogus postaje kućni učitelj djece svoga gospodara
o Naziv PEDAGOGIJA – 1806. – Herbart („Opća pedagogija izvedena iz odgojne svrhe“) **u Mušanoviću piše da je
to zapravo knjiga „Nacrt predavanja iz pedagogije“**

- Suvremene spoznaje antropologije upućuju na zaključak da se:

 1. Razvoj ljudske vrste, biološko-fiziološko učenje (filogeneza)
2. Povijest pojedine individue (ontogeneza)
3. U konkretnim okolnostima, socijalno-kognitivni aspekti (kulturogeneza)
Nužno se temelje na odgoju!
- Čovjek (antropološke osnove odgoja):
o Nedostatno i nedovršeno biće
o Rađa se prerano
o Nepripremljen instinktima
o Ne može se održati iz vlastitog biološkog potencijala
o Ako se usporedi sa životinjom, čovjek je manjkavo biće
o Živi od svojih rezultata, on je biće kulture, on je obdaren duhom
o Može postati čovjekom samo odgojem
Dijete ima tjelesne i emocionalne potrebe. Da bi se te potrebe zadovoljile potrebna je skrb roditelja i prisutnost drugih.
Djetetovo učenje se odvija u dva oblika: 1. aktivnim sudjelovanjem u životu socijalnih zajednica (obitelj, prijatelji, poznanici,
vršnjaci) i 2. svrhovitim uplitanjem (intervencijama) pedagoga po pozivu (odgojitelji u vrtiću, učitelji, pedagozi). Proces
odrastanja može se opisati iz perspektive odraslog čovjeka te iz perspektive onih odraslih ljudi koji su najodgovorniji za uspjeh
tog procesa.
Čovjek je biće koje je otvoreno za svijet. Čovjek je jedino biće koje se mora odgajati (Kant).
Čovjekova otvorenost za svijet dopušta dva proturječna zaključka: 1. veliki pedagoški optimizam – čovjekova sposobnost da
oblikuje svoju okolinu i da se u njoj razvija izgleda neograničeno i 2. manjkavost – čovjek pokušava nadomjestiti tu prirodnu
manjkavost time što u svojoj socijalnoj okolini traži zaštitu koju mu nije dala priroda.
Razvoj čovjeka – čovjek je u velikoj mjeri biće kojemu je potrebno učenje. Individualni razvoj teče na dvije razine: 1. na razini
tjelesnih procesa sazrijevanja i 2. na razini kognitivnog, emocionalnog i socijalnog učenja. Aktivnost djeteta međusobno
povezuje ova dva procesa.
Odgoj je proces razvoja čovjeka, sastavni dio individualnih i društvenih procesa koji doprinose ukupnom razvoju čovjeka.
Razvoj prakse odgoja ili pedagoške prakse, povijesno gledano, prethodi razvoju refleksija o odgoju ili teorija odgoja, a time i
razvoju pedagoške znanosti. Odgoj ima konzervacijsku (prilagodbenu) funkciju i razvoju, kreativnu funkciju. Subjekti odgoja su
odgajanici i odgojitelji. I odgajanici i odgojitelji su aktivni u odgojnom procesu.

Konceptualni pogledi na pedagogiju

1. Pedagogija kao znanost
2. Pedagogija teorija ili filozofija odgoja
• Teorija pokušava utvrditi temeljne zakonitosti, veze i načela praktičnih pojava ili djelatnosti.
• Odgojna teorija: spoznaje o čovjeku i društvu su povećane, pojavile su se potrebe za teoretskim utemeljenjima
odgojne djelatnosti, koja bi usmjeravala na praktično djelovanje i cjelovitiji pristup.
3. Pedagogija kao ideologija
• Vladajuća struktura preko odgojno-obrazovnih institucija prenosi svoju ideologiju, i na taj način legitimira postojeće
društvene odnose.
• Istovremeno se preko odgojno-obrazovnih institucija prenose, razvijaju i reproduciraju ona znanja, vještine i
sposobnosti koje zahtijeva društvena podjela.
4. Pedagogija kao umjetnost/

Dva gledišta:
Za poučavanje je potrebna intuicija, pedagoški osjećaj i pedagoška praksa
Za poučavanje je dovoljna teorija

DEFINICIJE PEDAGOGIJE
Pedagogija je znanost, koja govori o čovjeku kao biću, kojega moramo odgojiti, kako bi postao odgovorno, samostalno i
razmišljajuće, kritičko biće.
Pedagogija je znanost koja se bavi proučavanjem čimbenika koji omogućuju čovjeku osobni razvoj, osobni rast i cjeloživotno
učenje.
Pedagogija proučava svjesne, planirane utjecaje na pojedinca, sustavno proučava odgoj u instituciji.

PEDAGOGIJA KAO ZNANOST

• Znanost je oblik ljudske spoznaje svijeta
• Pod znanošću (science) razumijemo ljudsku djelatnost kojom se opisuju i objašnjavaju različite pojave u prirodi i
društvu, odnosno istraživanje svega onoga novoga što je ljudima važno.
KLASIFIKACIJA ZNANOSTI
 • Znanosti se razlikuju prema svojemu predmetu i prema tome u kojoj su mjeri usredotočene na otkrivanje zakonitosti,
odnosno na njihovu primjenu
•
NAJOPĆENITIJA PODJELA ZNANOSTI
• prirodne znanosti (science) proučavaju prirodu - biologija, fizika, geoznanosti, kemija, matematika...
• tehničke znanosti – proučavaju tehniku - arhitektura, strojarstvo, elektrotehnika, računarstvo...
• društvene znanosti proučavaju društvo (social sciences) - ekonomija, pravo, politologija, informacijske znanosti,
sociologija, pedagogija... i
• humanističke znanosti proučavaju čovjeka (humanities) - filozofija, teologija, filologija, povijest, arheologija, etnologija
i antropologija, psihologija, pedagogija...

Pedagogija je društvena i humanistička znanost zato jer je odgoj prafenomen društva i čovjeka. Nema odgoja koji se zbiva izvan
nekog društva i ne tiče se čovjeka.
Pedagogija je sustav znanja o odgoju izrađen na temelju pedagoških istraživanja.

GRADBENI/ KONSTITUTIVNI ELEMENTI ZNANOSTI

1. Predmet pedagogijskog istraživanja
- dio (isječak) stvarnosti koji istražuje i proučava pedagogijska znanost primjenom odgovarajućih znanstvenih
metoda istraživanja
- za neke znanstvenike su to procesi intelektualnog razvoja (esencijalistička pedagogija), socijaliziranija,
discipliranija, a za druge procesi emancipiranja ljudi (radikalna pedagogija) – predmet pedagogije različito se
određuje
- predmet pedagogije je odgoj – ukoliko neka činjenica iz društvenog života nije prepoznata i kvalificirana kao
odgojno relevantna, neće biti uključena u pedagogijsko istraživanje kojim se dolazi do spoznaje u pedagogiji
- teorija kreacionizma – čovjek je od kreatora stvoreno biće
- teorija evolucionizma – postavke antropogeneze – filogenetskog i ontogenetskog razvoja
- odgoj je razvoj čovjeka usmjeren prema nekom cilju, razvoj nije isto što i primjena – razvoj podrazumijeva
kontinuiranu promjenu, progresiju
- predmet pedagogije je usmjereni razvoj čovjeka, čine ga realni procesi čovjekova razvitka shvaćeni kao odgoj
- svi koncepti I pogledi na čovjeka mogu se svrstati u dvije skupine: 1. Holistički koncepti – polaze od stave da je
čovjek cjelovito, integralno, totalno, slobodno, jedinstveno, nedjeljivo biće i 2. Partikularistički koncepti – čovjek se
može odrediti nekim bitnim obilježjem – homo sapiens je biće koje misli, homo ludens je biće koje se igra itd.
- **u Mušanoviću se nalaze i dolje navedena tri pristupa određivanju predmeta pedagogije**
2. Zadaće pedagogije
- osnovni cilj pedagogije je stjecanje spoznaje o odgoju i sistematizacija tako stečenih znanja
1.deskriptivni zadatak – znanstveni opis fenomena odgoja
- prvi stupanj znanstvene spoznaje
- stvaranje pojmova o ljudskom iskustvu koje nazivamo odgojem
- tiče se i stvaranja pojmovnog sustava pedagogije i redefiniranja pojmova
2.klasifikacijski zadatak – odnosi se na unošenje reda u deskripcijsku građu, stvaranje i znanstvenu
argumentaciju kriterija sređivanja prikupljene građe, razvrstavanje, kategorizaciju, sistematiziranje i
klasificiranje
3.eksplanacijski zadatak – tiče se objašnjenja tijeka razvoja fenomena odgoja, pretpostavki na kojima se
temelji razvojfenomena odgoja ili odgojnih procesa, posljedica koje izaziva određeni tijek odgojnog
procesa, popratnih pojava odgojnog procesa, čimbenika odgoja i još masu toga
- eksplanacijski zadatak pedagogije je da objasni što se dogodilo, ako, kada, gdje,
koji su čimbenici odgojnog događanja i drugo
4.eksplorativni zadatak
5.eksplikativni zadatak – tiče se istraživanja i objašnjavanja uzročno-posljedičnih ili kauzalnih veza među
pojavama, odnosno odgovara na pitanje zašto?
- moguće je vršiti stanovita predviđanja unutar odgojnog fenomena
6.normativni zadatak – odnosi se na normiranje aktivnosti i sredstava za dostizanje određenog cilja
- normiranje razvoja čovjeka, propisivanje, standardizacija čovjeka
3. Kategorijalno – terminološki sustav pedagogije
- tiče se jezika znanosti, jezične konstrukcije znanosti
- što je znanstveni jezik razvijeniji i bogatiji, to je i znanost razvijenija
 - kategorije su temeljni pojmovi nekog područja – kategorije pedagogije su odgoj, obrazovanje,
osposobljavanje/kvalifikaciranje i izobrazba
- znanstveni jezik služi za stvaranje pojmovnog sustava koji obuhvaća hipoteze i znanstvene teorije
4. Metodologija pedagogijskih istraživanja
- to su od pedagogijske zajednice prihvaćeni, iskušani te formalno i sadržajno provjereni potevi i načini dolaženja do
pedagogijskih spoznaja
- znanstvena metodologija je skup teorijskih postavki, pristupa istraživanju i metoda istraživanja
- kvantitativna ili pozitivistička paradigma osniva se na opažanju i mjerenju pojava te na metodi eksperimenta za koji
se nerijetko koriste specijalizirani mjerni aparati i uređaji; polazi se od pretpostavke da objekitivna stvarnost postoji
neovisno o čovjeku
- primjenom indukcije (od pojedinačnog ka općem) dolazimo do spoznaja o predmetu istraživanja
- bit empirijskih metoda istraživanja je u tome što se istinitost teorija i hipoteza o realnom svijetu ne utvrđuje
spekulativnom argumentacijom, nego opažanjem, a opažanje mjerenjem podudarnosti pretpostavki i realnosti,
testiranjem hipoteza tako špto se provjerava njihova usklađenost s empirijskim (iskustvenim), odnosno mjerljivim
eksperimentalnim rezultatima
- kvantitativna pedagoška istraživanja teže spoznajama koje objašnjavaju ono što je zajedničko, opće u promjenjivoj
zbilji (nomotetičkim spoznajama)
- kvalitativna ili hermeneutička metoda ili vještina tumačenja, interpretativna sposobnost ne teži objašnjavanju, već
razumijevanju, shvaćanju pojava; usmjerena je na razumijevanje subjektivnih zbilja čovjeka, ne kroz psihološke,
nego kroz kulturne, antropološke, sociološke, pedagoške i druge interpretacije proizvoda, znakova i značenja što ih
stvara čovjek
- kvalitativna istraživanja su idiografska, usmjerena na pojedinca i pojedinačnost pojave težeći razumijevanju, a ne
objašnjenju pojave; mora se ispitivati u prirodnim uvjetima ukoliko želimo razumijeti pojavu
5. Sustav pedagogijskih disciplina (struktura polja pedagogije)
- polja pedagogije čini pet osnovnih disciplina:
o opća ili sistematska pedagogija: bavi se sistematizacijom temeljnih, odnosno općih spoznaja o odgoju;
razmatra teorije odgoja i potanje proučava opću strukturu odgojnog procesa i čimbenike koji su povezani s
konkretnim tijekovima i ishodima odgojnog procesa
o metodologija pedagogije: bavi se problemima istraživanja odgojnog fenomena, odnosno bavi se putevima
spoznavanja u pedagogiji
o didaktika ili teorija obrazovanja: proučava različite situacije u koima se odvija proces planiranog i
organiziranog učenja i poučavanja
o povijest pedagogije: pedagogijska disciplina koja proučava odgoj u dimenziji prošlosti u različitim
društvima i kulturama
o komparativna pedagogija: bavi se proučavanjem fenomena odgoja u suvremenim društvima, posebice
institucionaliziranim odgojem
6. Odnosi pedagogije s drugim disciplinama
7. Znanstvena zajednica pedagoga

GRADBENI/ KONSTITUTIVNI ELEMENTI ZNANOSTI/Predmet pedagogije

• Različito se određuje ovisno o različitim znanstveno-pedagoškim teorijama, školama mišljenja, konceptima, pravcima,
različitim pedagogijama te utjecajima društvenih skupina i institucija koje kontroliraju znanstvenu zajednicu i
istraživacku djelatnost
• (npr. feministicka, psihoanaliticka, humanisticka pedagogija).

Tri pristupa određivanju predmeta pedagogije

• Odgoj je objektivno društvena pojava, može se pozitivno utvrditi, empirijski opažati i uzročno-posljedično ispitati -
Objektivistički-pozitivistički pristup
• Namjere, ciljevi i aktivnosti subjekata odgoja valja uzimati u obzir, ne zanemarivati. - Subjektivističko-emancipacijski
pristup
• Odgoj je prije svega društveno-politički čin kojim osoba učvršćuje svoj društveni položaj i status, učvršćuje (nepovoljne
) životne okolnosti, miri se s postojećim ili se emancipira – preuzima kontrolu nad svojim životom – radikalna
pedagogija - Kritičko-emancipacijski pristup
•
GRADBENI/ KONSTITUTIVNI ELEMENTI ZNANOSTI/ 2. Zadaci pedagogije
• Deskriptivni zadatak
• Klasifikacijski zadatak
• Eksplanacijski zadatak
• Eksplorativni zadatak
• Eksplikativni zadatak
• Normativni zadatak