1.

UVOD
to je miljenje?

Miljenje je mentalna aktivnost ukljuena u razumijevanje, procesiranje i prenoenje

informacija te njihovo rasuivanje i odluivanje u svezi s njima. Obraanje panje na
relevantne informacije jedan je od zahtjeva pri rjeavanju problema (de Jong i Das-Smaal,
1995.). Miljenje se pripisuje aktivnosti razuma, to je unutranji, osobni proces. Miljenje
ubrajamo u ovjekove kognitivne ili spoznajne procese. Naziv miljenje openito se odnosi na
svjesne, namjerne pokuaje osmiljavanja dogaaja (Matlin, 1994.).
Jezik je isprepleten s velikim dijelom ljudskih misli. Jedinstvena ljudska sposobnost stvaranja
matematikih teorema i filozofskih rasprava oslanja se na jezik. On nam omoguava
izraavanje naih misli, kao i njihovo ouvanje za budue narataje.

2. POJMOVI I PROTOTIPOVI
Pojmovi i prototipovi ine graevni materijal misli. Pojmovi su mentalne kategorije
koje se upotrebljavaju za skupno klasificiranje objekata, dogaaja, odnosa, apstrakcija ili
kvaliteta koje imaju zajednika svojstva. Pojmovi su bitni za spoznaju i predstavljaju aspekte
okoline i nas samih.
Prototipovi su pojmovi o kategoriji objekata ili dogaaja koji slue kao dobri primjeri
za tu kategoriju. Ljudi stjeu prototipove na temelju iskustva. Postoje pozitivni i negativni
primjeri. Pozitivni sluajevi/primjeri su primjeri za neki pojam. Na primjer, kada pokaemo
konja kaemo to je konj. Negativni sluajevi/primjeri su ideje, dogaaji ili objekti koji nisu
primjeri za neki pojam. Primjer za negativan sluaj je kada kaemo to nije konj, to je
magarac. Tijekom razvoja govora, prekomjerno ukljuivanje sluajeva u neku kategoriju
(primjerice, konja u pse) naziva se prekomjerno proirivanje. Ukazivanjem na pozitivne i
negativne primjere djeji prototipovi postaju sve razraeniji.
3. RJEAVANJE PROBLEMA
ovjek najvie razmilja o rjeavanju odreenih problema. Mentalna reprezentacija
problema moe sadravati simbole i pojmove, popise, grafike prikaze i vidne predodbe
(Aeyemo, 1990; Hegarty i sur., 1995.). Da bismo mogli rijeiti neki problem moramo se
usmjeriti na kljunu informaciju tj. razumjeti to se od nas trai. Uspjeno razumijevanje
problema ima tri obiljeja:
1. Dijelovi ili elementi nae mentalne reprezentacije problema povezani su na smislen nain.
Primjerice, ako nastojimo rijeiti problem iz geometrije, nai mentalni trokuti moraju imati
kutove koji zajedno ine 180, a ne 360 stupnjeva.
2. Sastavnice nae mentalne reprezentacije problema odgovaraju sastavnicama tog problema u
stvarnom svijetu. Npr. kada nastojimo neutralizirati neku kiselinu da bismo dobili sol i vodu,
naa mentalna reprezentacija vode treba biti H2O, a ne OH.
3. Prethodno skupljeno tj. naueno znanje moemo primijeniti u rjeavanju problema.
Primjerice, doe li do kvara na automobilu, osoba koja se kolovala za automehaniara moe
se zapitati slii li taj kvar problemima koje je rjeavao promjenom ulja.

3.1 Razliiti pristupi rjeavanju problema

Algoritam slui za rjeavanje odreene vrste problema i ako se pravilno koristi

neizostavno vodi do tonog rjeenja. Na primjer, Pitagorin pouak, kvadratna
jednadba, itd. One e dovesti do tonih odgovora na probleme, ako, dakako,

upotrijebimo pravu formulu.

Sustavno sluajno traenje je jedan od algoritam za rjeavanje problema u
kojem se svako mogue rjeenje testira pomou odreenog skupa pravila.
Primjerice, od slova EMTBLOI moemo sastaviti rijei: lom, mobitel, bol, itd.
Kada koristimo sustavno sluajno traenje ispisujemo sve mogue kombinacije

slova, upotrebljavajui od jednog do svih sedam slova.

Heuristiki postupci su praktina pravila koja nam pomau u
pojednostavljivanju i rjeavanju problema. Za razliku od algoritama,
heuristiki postupci ne jame tona rjeenja problema. To su preaci koji kad
djeluju, omoguuju brza rjeenja (Anderson, 1991.).

Razlikujemo dvije vrste heuristikog postupka. Jedna vrsta heuristikog postupka je sredstvacilj analiza. To je postupak u kojem nastojimo rijeiti neki problem procjenjujui razliku
izmeu trenutane situacije i cilja, a zatim inimo to moemo da bismo smanjili tu razliku.
Heuristiki postupak analogije primjenjuje rjeenje nekog ranijeg problema na rjeavanje
nekog novog. Uvijek kada pokuavamo rijeiti neki novi problem pozivajui se na neki raniji,
koristimo se analogijom (Halpern i sur., 1990.). Ljudi koji dobro rjeavaju matematike
probleme prikladno kategoriziraju probleme, tj. oni prepoznaju o kojoj se vrsti problema radi,
ime odmah dolaze i do pravih formula. Rjeavanje problema analogijom zahtijeva lociranje
ili dosjeanje ranijih problema, te prilagodbu tadanjih rjeenja problemu na kojem radimo
(Novick i Hoyoak, 1991.).

3.2. imbenici koji utjeu na rjeavanje problema

Nain na koji pristupamo problemu bitan je za uinkovitost u njegovu rjeavanju. I
drugi faktori utjeu na uinkovitost rjeavanja problema. Za tri takva faktora strunost,
mentalni set i uvid u problem- moemo rei da se nalaze u nama. Na rjeavanje problema
utjeu i dvije karakteristike samog problema: opseg u kojem elementi problema imaju vrsto
odreenu funkciju, te nain na koji je problem definiran.
3

Strunjaci rjeavaju probleme bre i uinkovitije od poetnika jer imaju vee ope
znanje u odreenom podruju, bolje pamenje za sastavnice problema, te sposobnost stvaranja
predodbi ili reprezentacija koje olakavaju rjeavanje problema (Clement, 1991.). Oni, osim
toga, povezuju odreeni problem s drugim problemima sline strukture, a imaju i uinkovitije
metode za rjeavanje problema (Hershey i sur., 1990.). Strunjaci koriste paralelno
procesiranje, tj. istodobno se bave s dva ili vie elemenata problema. Poetnici ee koriste
serijalno procesiranje, tj. bave se jednim po jednim elementom problema.
Mentalni set je sklonost rjeavanja novog problema na nain koji nam je pomogao u
rjeavanju nekog ranijeg problema. Mentalni setovi nam u veini sluajeva olakavaju posao,
ali nas mogu i zavesti ako je slinost meu problemima samo prividna.
Rjeavanje problema uvidom izuzetno je vano u povijesti psihologije (Sternberg i
Davidson, 1994.). Gestalt psiholog Wolfgang Khler uvjerio se u stvarno postojanje uvida
kada je jedan od njegovih impanza, Sultan, prolupao. Ovaj impanza trebao je dohvatiti
tap izvan kaveza i privrstiti ga na onaj koji ve ima, kako bi mogao dosei banane. Igrajui
se tapovima kao da je odjednom shvatio da se tapovi mogu povezati. To je primjer
rjeavanja problema uvidom. Khler je uoio da se do uvida ne dolazi postupno. Uvid nastaje
naglo, poput bljeska, u trenutku kad su sastavnice problema prikladno svrstane.
Kognitivna mapa je mentalna reprezentacija u nekoj situaciji uenja, npr. labirint.
Uskoro nakon objavljivanja Khlerovih rezultata, psiholozi u Sjedinjenim Amerikim
Dravama pokazali su da su ak i takori sposobni za rudimentarne oblike rjeavanja
problema pomou uvida. E. C. Tolman (1948.) pokazao je da se takori ponaaju kao da su
stekli kognitivne mape labirinta. Iako su nauili brojne puteve do cilja na kojem je bila hrana,
obino su odabrali najkrai. Ukoliko je najkrai put bio zaprijeen, brzo bi se prebacili na neki
drugi.
Inkubacija je hipotetiki proces koji se katkada pojavljuje kad se na neko vrijeme
udaljimo od frustrirajueg rjeenja i naglo pronalazimo rjeenje. Moda naputanje
problema pomae stoga to na taj nain dobivamo mogunost udaljavanja od nekih
nekorisnih, ali ustrajnijih mentalnih setova, na kraju ete moda rijeiti problem u bljesku
uvida (Spencer prema Azar, 1995c).
Funkcionalna usredotoenost je sklonost gledanja na neki objekt u skladu s njegovim
nazivom ili uobiajenom uporabom. Ona slii mentalnom setu jer oteava uporabu poznatih
4

objekata pri rjeavanju problema na neki novi nain. Primjerice, vojnike prilikom
uvjebavanja za preivljavanje u pustinji poduava se da na insekte i zmije gledaju kao na
izvor hrane, a ne kao na napasnike ili opasnost.
Problemi mogu biti dobro ili loe definirani. Dobro definirani problemi imaju jasno
opisano poetno stanje, cilj i pravila za postizanje cilja (Medin i Ross, 1992.). Loe definirani
problemi su oni u kojima je nejasno poetno stanje, cilj ili pravila za postizanje cilja. Postoje
razliite strategije pristupa loe definiranim problemima (Medin i Ross, 1992.). Jedna od njih
je razdvajanje problema u potprobleme.

4. KREATIVNOST
Kreativnosti ima posebnu vanost u rjeavanju problema i oituje se u tome da ovjek
stvori neko originalno i produktivno rjeenje problema. Brojni psiholozi gledaju na
kreativnost kao na sposobnost stvaranja neuobiajenih, katkada dalekih, asocijacija s
elementima nekog problema, kako bi se pomou novih kombinacija postigli ciljevi (Boden,
1994.).
J.P. Guilford (1967.) uveo je razlikovanje izmeu konvergentnog i divergentnog
miljenja. Konvergentno miljenje se nastoji usmjeriti na traenje samo jednog, najboljeg
rjeenja nekog problema,a divergentno miljenje nastoji pronai viestruka rjeenja problema.
Rjeavatelj doputa onome to ga vodi slobodan tok kako bi utvrdio hoe li se na kraju
stvoriti potrebna kombinacija. Da bi uspjeno rijeili problem moramo se koristiti i
konvergentnim i divergentnim miljenjem. U poetku, divergentno miljenje stvara niz
moguih rjeenja iz kojih tada konvergentno miljenje odabire najvjerojatnija i odbacuje
ostala.

4.1 Kreativnost i inteligencija

Povezanost izmeu kreativnosti i inteligencije je umjerena. Iako kreativni ljudi obino
jesu inteligentni, inteligencija ne jami kreativnost (Sternberg, 1990.). Primjerice, u jednom
kanadskom istraivanju utvreno je da je skupina vrlo inteligentnih djeaka (nadarenih) i
djevojica u dobi od 9 do 11 godina bila kreativnija od skupine manje inteligentne djece.
Meutim, neka od nadarene djece nisu bila kreativnija od svojih manje inteligentnih vrnjaka
5

(Kershner i Ledger, 1985.). U tom istraivanju djevojice su bile znaajno kreativnije od

djeaka, naroito u verbalnim zadacima.
Testovi za mjerenje inteligencije nisu prikladni za mjerenje kreativnosti. Kreativnost
se esto mjeri testovima u kojima se ispituje koliko osoba moe nai novih rjeenja u
odreenim problemskim situacijama. Rije je o tzv. testovima divergentnog miljenja. Veina
testova inteligencije zahtijeva konvergentno miljenje, usko usmjereno na odgovor; u njima se
originalni, domiljati odgovori koji se razlikuju od predvienih smatraju pogrenim. Iako je
vjerojatnije da e vrlo inteligentne osobe biti kreativnije od osoba s ispodprosjenom
inteligencijom, mnogi inteligentni ljudi relativno su siromani idejama (Spencer, str. 310).

4.2. imbenici kreativnosti

Kreativni ljudi su fleksibilni, okretni, domiljati i originalni ( Azar, 1995c).
Getzels i Jackson (1962.) nali su da su kreativnija djeca zaigrana, samostalna i
sklona izraavanju, a ne zadravanju svojih uvstava. Istraivanja kreativnosti
mogu protumaiti i zato je tijekom povijesti bilo mnogo vie umjetnika nego
umjetnica, iako suvremena istraivanja nisu pokazala veu kreativnost djeaka od
djevojica ( npr. Kershner i Ledger, 1985.). Tijekom godina neovisnost i
nekonformnost nisu bile poticane kod ena, jer nisu u skladu s pasivnom i
poslunom socijalnom ulogom koja se tradicionalno pridaje enama. Danas se,
zahvaljujui enskom pokretu, broj ena u kreativnim umjetnostima i znanostima
brzo poveava.
Rezultati istraivanja pokazuju da zabrinutost zbog procjena drugih ljudi smanjuje
kreativnost. U jednom istraivanju od studenata je zatraeno da u uvjetima koji
su poticali razliita oekivanja, napiu pjesme (Amabile, 1990.). Polovica
studenata bila je uvjerena da eksperimentator samo eli ispitati njihov rukopis, a
ne i estetsku vrijednost njihove poezije. Ostalim studentima reeno je da e im
suci pjesnici, dati pismenu procjenu sadraja i oblika njihove poezije. Studenti
koji su oekivali da e biti procijenjeni na temelju sadraja i oblika svog rada,
napisali su znaajno manje kreativnih pjesama. Amabile (1990.) je utvrdio da e
kreativnost pojedinca biti smanjena u ovim uvjetima:

1. ako ga se promatra dok radi

2. ako mu se za kreativnost ponudi nagrada
3. ako se natjee za neku nagradu
6

4. ako su mu izbori i opcije ogranieni nametnutim pravilima.

Saeto reeno: pritisak gui kreativnost (Spencer, str. 311).

Oluja mozgova (brainstorming) je grupni proces koji potpomae kreativnost potiui

iznoenje to veeg broja ideja, ak i sasvim fantastinih, bez kritike i vrednovanja tijekom
trajanja procesa. Uinkovitom se smatra prijateljska atmosfera koja potpomae neobuzdano
divergentne misli. Metodu je zamislio i prvi upotrijebio ameriki psiholog Alex F. Osborn 30ih godina prolog stoljea, a usavrio ju je Charles Hutchison Clark. Matlin (1994.) istie da
su psiholozi skeptini prema ideji oluje mozgova jer su ideje proizvedene olujom mozgova
esto slabije kakvoe od onih koje su proizveli samostalni pojedinci.

5. RASUIVANJE
Rasuivanje je preinaka informacija iji je cilj donoenje zakljuka.
5.1.

Vrste rasuivanja

Rasuivati moemo na dva naina: deduktivno i induktivno. Deduktivno rasuivanje

je oblik rasuivanja u kojem zakljuak mora biti toan ako su temeljne informacije tone. Na
primjer: 1. Svi su auti crni.
2. Mercedes je auto.
3. Mercedes je crn.
Prva i druga reenica u ovom primjeru su premise. Premise sadre temeljne pretpostavke koje
omoguavaju donoenje zakljuaka. Trea reenica je zakljuak; on je deduciran (izveden) iz
premisa. Zakljuak e biti toan jedino ako su premise tone.
Induktivno rasuivanje je oblik rasuivanja u kojem od pojedinanih sluajeva ili odreenih
injenica dolazimo do opih zakljuaka.
Na primjer:
1. Mercedes je auto.
2. Mercedes je crn.
3. Auti su crni.
7

Induktivno rasuivanje nam, iako ga esto koristimo, ne doputa donoenje apsolutnih

zakljuaka. Takvi zakljuci toni su u dovoljnom broju da s povjerenjem moemo nastaviti
svoj svakodnevni ivot. Induktivno rasuivanje koristi se u psihologijskim istraivanjima.
Uzimamo uzorke koji predstavljaju odreenu populaciju pa nad njima provodimo istraivanja.
Pretpostavljamo da e zakljuci do kojih smo doli vrijediti i za cijelu populaciju. Meutim,
ne moemo biti apsolutno sigurni da su nai uzorci zaista reprezentativni. ak i da jesu, u
populaciji mogu postojati iznimke za koje nae generalizacije ne vrijede. Usprkos tome nai
su zakljuci u velikom broju sluajeva toni, a istraivaki pothvati uglavnom uspjeni.

4. DONOENJE SUDOVA I ODLUIVANJE

Veinu svakodnevnih odluka ljudi donose na temelju ogranienog broja informacija.
Ljudi prilikom donoenja sudova i odluka koriste heuristike postupke kao to to ine i pri
rjeavanju problema.
4.1 Heuristiki postupci u odluivanju
Heuristiki postupak reprezentativnosti je postupak koji se koristi u odluivanju, pri
emu ljudi donose prosudbe uzorcima ona temelju populacija koje ti uzorci prividno
reprezentiraju (Kosonen, Winne, 1995.). Heuristiki postupak koji se koristi u odluivanju, pri
emu se nae procjene uestalosti ili vjerojatnosti pojave nekih dogaaja temelje na lakoi
kojom moemo za njih nai primjere naziva se heuristiki postupak raspoloivosti ili
dostupnosti.
Primjerice, kada bismo razmislili ima li na naem sveuilitu vie studenata koji
studiraju glazbenu pedagogiju ili onih koji su upisali razrednu nastavu, odgovorili bismo na
temelju broja studenata koje osobno poznajemo jer nismo upoznati sa statistikim podacima o
upisu studenata na pojedine studije.
Heuristiki postupak sidrenja i prilagodbe koristi se u odluivanju u kojem neka
pretpostavka ili prva procjena slui kao kognitivno sidro. Iako se ljudi prilagoavaju novim
informacijama, skloni su ostati u blizini tog sidra. To znai, ako ste odrasli vjerujui da je
neka religija jedna, jedina i ispravna to uvjerenje slui kao kognitivno sidro. Pojave li se neka
protuslovlja, moda ete im prilagodit svoja stajalita, ali ne s lakoom.

6.2. Uinak oblikovanja

Uinak oblikovanja je utjecaj naina izraavanja ili konteksta u kojem je informacija
prezentirana na odluivanje. Svaka grupa oblikuje svoje poruke na pozitivan nain ( za
neto) i poziva se na neku vrijednost koju je teko pobiti (npr. politike skupine,
propagandisti). U jednom eksperimentu psiholokinje Sare Banks i suradnika (1995.), jedna
skupina ena gledala je videosnimku, koja je naglaavala vanost preventivne mamografije.
Druga skupina ena gledala je snimku u kojoj je bilo istaknuto kako zbog propusta da odu na
kontrolni pregled mogu izgubiti ivot. Tijekom 12 mjeseci nakon eksperimenta vjerojatnost
odlaska na mamografiju bila je vea za ene koje su bile upozorene na rizik koji proizlazi iz
propusta da odu na pregled nego za ene koje su bile upoznate s prednostima mamografije.
Efekt oblikovanja povezan je i s nalazima Gestalt psihologa koji su pokazali da kontekst u
kojem se informacija nalazi djeluje na percepciju.

6.3. Pretjerano uvjerenje

Bez obzira na to jesu li nae odluke tone ili netone, veina nas je sklona vrsto pristajati uz
njih ( Gigerenzer i sur., 1991.; Lundeberg i sur., 1994.). Ljudi esto odbijaju promijeniti svoje
prosudbe ak i kada postoje dokazi koji su s njima u suprotnosti.
Tijekom 1994. i 1995. godine SAD su bile zaokupljene suenjem O.J. Simpsonu,
optuenom za ubojstvo Nicole Brown i Ronalda Goldmana. Porota u kojoj su bili preteno
Afroamerikanci, proglasila je Simpsona nevinim. Ispitivanja su pokazala da je veina
Afroamerikanaca bila zadovoljna tom presudom, ali veina bijelaca nije. Za mnoge bijele
promatrae Simpsonov sluaj predstavljao je uobiajen primjer branog zlostavljanja i
ubojstva, dok se za Afroamerike promatrae radilo o sluaju rasistikog djelovanja
policijskog odjela u LA-u. Simpson je imao financijske mogunosti za unajmljivanje
uglednog odvjetnikog tima (postupak dostupnosti). Na poetku suenja veina bijelih
promatraa vjerovala je u pravni sustav, a veina Afroamerikih nije (postupak sidrenja i
prilagodbe). Intervjui s lanovima porote ukazali su na postojanje uinaka oblikovanja.
Simpsonov odvjetnik J.Cochran pridonio je uinku oblikovanja. Od porotnika je traio
da svoju presudu iskoriste kao poruku policiji u svezi s njenim rasizmom. Bijeli i
Afroameriki promatrai kroz svoje reakcije jasno odraavaju uporabu heuristikih postupaka
i uinaka oblikovanja na donoenje sudova i odluivanja.
9

Kad se konano ishod neke situacije ostvari esto u trenu zaponemo s velikim
stupnjem uvjerenja tvrditi da bismo mi to predvidjeli da smo imali informacije koje su nam
postale dostupne tek naknadno ( Hawkins i Hastiw, 1990.). ak i kada su nae prosudbe
pogrene, za prevelik stupanj uvjerenja postoji niz razloga. No, esto nismo svjesni koliko su
slabe nae pretpostavke. Podaci istraivanja pokazuju da su ljudi openito skloni obraati
panju samo na informacije koje potvruju njihove prosudbe. Miljenja pojedinaca slue kao
sidra i ak kada se ljudi prilagoavaju ine to to je manje mogue. Postavlja se pitanje: Nije
li ljudski usidriti se i prilagoditi se?

10

Zakljuak

Miljenje ubrajamo u ovjekove kognitivne ili spoznajne procese

kojima je bitna znaajka obrada informacija. Moemo rei da je
miljenje svaki proces obrade ideja, predodbi, simbola i pojmova
iji je najvii oblik rasuivanje. Rasuivanje ukljuuje sustavno
zakljuivanje na temelju opaenih injenica i odgovarajuih
pretpostavki. Razlikujemo deduktivno i induktivno rasuivanje.
Deduktivno rasuivanje je zakljuivanje od opeg prema
pojedinanom, tj. odozgo prema dolje, a induktivno je stvaranje
opih zakljuaka na temelju opaanja pojedinanih sluajeva,
odnosno to je zakljuivanje odozdo prema gore.
Odluke su sastavni dio nae svakodnevice. Ljudi prilikom
donoenja sudova i odluka koriste heuristike postupke, kao i pri
rjeavanju problema.
Kreativna osoba moda e biti sposobnija rijeiti probleme za koje
ne postoje odreena problema i provjerene formule. Sr
kreativnosti je sposobnost stvaranja novih kombinacija iz
postojeih sastavnica. Neko predvidivo rjeenje problema ne ini
nas naroito kreativnom osobom ak i ako ga je teko nai.

11

12