UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET TUZLA

PEDAGOGIJA PSIHOLOGIJA

DEMOKRATIJA I LJUDSKA PRAVA

LJUDSKA PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI

Faruk Dervišević

mart, 2014.
 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

Sadržaj

UVOD............................................................................................................................................................. 3
LJUDSKA PRAVA ............................................................................................................................................ 5
NAJVAŽNIJI MEĐUNARODNI DOKUMENTI O LJUDSKIM PRAVIMA .............................................................. 6
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA.................................................................................................. 6
USTAV BOSNE I HERCEGOVINE ..................................................................................................................... 7
OMBUDSMEN ZA LJUDSKA PRAVA ............................................................................................................... 9
SHVATANJE LJUDSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI ............................................................................. 10
ZAKLJUČAK .................................................................................................................................................. 15
LITERATURA ................................................................................................................................................ 16

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 2

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

UVOD

Ljudska prava su prava svojstvena svim ljudskim bićima, bez obzira na rasu, pol, jezik,
vjeroispovijest, političko ili neko drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovinsko
stanje, rođenje ili drugi status. Svi imamo pravo na ostvarivanje naših ljudskih prava bez ikakve
diskriminacije. Ova prava su povezana, međusobno zavisna i nedjeljiva.

Univerzalna ljudska prava su često određena i garantovana zakonom, u obliku sporazuma,

međunarodnog običajnog prava, opštih principa i ostalih izvora međunarodnog prava.

Međunarodno pravo o ljudskim pravima obavezuje Vlade da se ponašaju na određeni način ili da
se uzdržavaju od određenih radnji, u cilju promovisanja i zaštite ljudskih prava i osnovnih
sloboda pojedinaca ili grupa.

Princip univerzalnosti ljudskih prava predstavlja temelj međunarodnog prava o ljudskim

pravima. Ovaj princip je, kao što je prvobitno određeno Univerzalnom deklaracijom o ljudskim
pravima 1948. godine, ponavljan u brojnim međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima,
deklaracijama i rezolucijama. Na svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima, održanoj u Beču
1993. godine, rečeno je da je svaka država dužna da promoviše i štiti sva ljudska prava i osnovne
slobode, bez obzira na svoje političke, ekonomske i kulturne sisteme.

Svaka država je ratifikovala najmanje jedan, a 80% država je ratifikovalo četiri i više, osnovnih
sporazuma o ljudskim pravima, što odražava saglasnost država sa zakonskim obavezama i
davanje konkretnog izraza univerzalnosti. Pojedine norme osnovnih ljudskih prava uživaju
univerzalnu zaštitu prema međunarodnom običajnom pravu širom svih granica i civilizacija.

Ljudska prava su neotuđiva. Ona se ne smiju oduzeti, osim u posebnim situacijama i u skladu sa
odgovarajućim postupkom. Na primjer, pravo na slobodu može biti ograničeno ukoliko se lice
proglasi krivim za krivično djelo od strane zakonitog suda.

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 3

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

Sva ljudska prava su nedjeljiva, bez obzira da li su to građanska i politička prava, kao što je
pravo na život, jednakost pred zakonom i sloboda izražavanja, ili ekonomska, socijalna i kulturna
prava, kao što je pravo na rad, socijalnu zaštitu i obrazovanje, ili kolektivna prava, kao što su
razvoj i samoopredeljenje. Sva ta prava su neodvojiva, povezana i međuzavisna. Unapređenje
jednog prava olakšava napredak drugih. Slično tome, lišavanje jednog prava negativno utiče na
ostala.

Nediskriminacija je međusektoralni princip međunarodnog prava o ljudskim pravima. Princip je

prisutan u svim osnovnih sporazumima o ljudskim pravima i čini centralnu temu nekih
međunarodnih konvencija o ljudskim pravima, kao što je Međunarodna konvencija o eliminaciji
svih oblika rasne diskriminacije i Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena.

Princip se odnosi na sve u vezi sa svim ljudskim pravima i slobodama i zabranjuje diskriminaciju
na osnovu liste različitih kategorija, koja između ostalog uključuje pol, rasu, boju kože i tako
dalje. Princip nediskriminacije dopunjuje princip ravnopravnosti, kao što je i određeno Članom
1. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima: “Sva ljudska bića su rođena slobodna i jednaka u
dostojanstvu i pravima.”

Ljudska prava uključuju prava i obaveze. Zemlje preuzimaju obaveze i dužnosti određene
međunarodnim pravima o poštovanju, zaštiti i ispunjavanju ljudskih prava. Obaveza poštovanja
znači da će se država uzdržavati od mješanja ili spriječavanja uživanja ljudskih prava. Obaveza
zaštite od država zahtijeva da štite pojedince i grupe od kršenja ljudskih prava. Obaveza
ispunjavanja znači da države moraju preduzeti odgovarajuće mjere za omogućavanje uživanja
osnovnih ljudskih prava. Na individualnom nivou, uživajući naša prava, mi također moramo
poštovati prava drugih.

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 4

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

LJUDSKA PRAVA

''Svi ljudi rođeni su slobodni, s jednakim dostojanstvom i pravima'' - početak je prvog člana Opće
deklaracije o ljudskim pravima. To znači da svi mi, od trenutka rođenja posjedujemo određena
prava koja nazivamo ljudskim pravima. Ona su zajamčena svakom čovjeku na temelju njegova
postojanja kao čovjeka i ona su neotuđiva (što znači da nikome ne mogu bitioduzeta). Za ljudska
prava se može reći da su to oni standardi bez kojih ljudi ne mogu živjetiu dostojanstvu kao
ljudska bića. Ljudska prava su temelj slobode, pravde i mira. Njihovo poštivanje omogućuje
pojedincu i zajednici da se potpuno razviju.

''Ljudskim pravima smatraju se zajamčena prava pojedinca na zaštitu od države, prava koja mu
pripadaju na temelju njegova postojanja kao čovjeka, prava koja u svakom slučaju ostaju održiva
i država ih ne može ograničavati. Oznaka „urođena“ i„neotuđiva“ prava potiče iz vremena borbe
protiv apsolutizma. (...) jezgri ljudskih,odnosno osnovnih, prava pripadaju dostojanstvo čovjeka,
pravo na razvoj ličnosti, jednakost pred zakonom i ravnopravnost, sloboda religije i rasuđivanja,
sloboda mišljenja, sloboda tiska i informacija, sloboda učenja, sloboda okupljanja, sloboda
ujedinjavanja, sloboda kretanja, sloboda izbora zanimanja i sloboda rada, nepovredivost stana,
jamstvo privatnog vlasništva, jamstvo prava na nasljedstvo, pravo na azil i peticiju, kao i
zakonska prava poput zaštite od neopravdanog uhićenja“.1

1
PRVI KORACI: Priručnik o odgoju i obrazovanju za ljudska prava; Amnesty International Hrvatske, Zagreb,

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 5

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

NAJVAŽNIJI MEĐUNARODNI DOKUMENTI O LJUDSKIM PRAVIMA

1. Povelja Ujedinjenih nacija, 1945.

2. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, 1948.
3. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, 1966.
4. Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, 1996.
5. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, 1966.
6. Konvencija o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida, 1948.
7. Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, 1965.
8. Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, 1979.
9. Konvencija o pravima djeteta, 1989.
10. Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, 1950.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

Danas su ljudska prava iznesena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima te u međunarodnim

ugovorima o ljudskim pravima u kojima se iznosi što vlade pojedinih zemalja moraju učiniti, kao
i što ne smiju činiti, da bi poštivale prava svojih građana.

Opća deklaracija o ljudskim pravima je najraširenija u svijetu prihvaćena izjava o ljudskim

pravima. Njezina glavna poruka je prirođena vrijednost svakog ljudskog bića. Kao što smo
napomenuli, Deklaraciju je jednoglasno prihvatio UN, dana 10.12.1948. g. (iako se 8 država
suzdržalo od glasovanja). Opća deklaracija iznosi popis osnovnih prava svakog čovjeka na
svijetu. Od 1948. Opća deklaracija je međunarodni standard za ljudska prava. Na Svjetskoj
konferenciji o ljudskim pravima 1993.g., na kojoj je sudjelovala 171 država, predstavljajući tako
99% ukupnog svjetskog stanovništva, države su potvrdile svoju privrženost ljudskim pravima.

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 6

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

USTAV BOSNE I HERCEGOVINE

Član II, stav 3. Ustava BiH, nabraja ljudska prava i slobode koja trebaju uživati sve osobe na
teritoriji BiH, a koja su zaštićena Evropskom konvencijom i njezinim protokolima.
Ona uključuju:

1. Pravo na život
2. Pravo osobe da ne bude podvrgnuta mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem
postupanju ili kazni.
3. Pravo osobe da ne budu držana u ropstvu ili podčinjenosti ili da ne obnaša prisilan ili
obvezan rad.
4. Pravo na slobodu i sigurnost osobe.
5. Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za
krivične postupke.
6. Pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje.
7. Slobodu mišljenja, savjesti i vjere.
8. Slobodu izražavanja.
9. Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja.
10. Pravo na ženidbu i udaju, te osnivanje obitelji.
11. Pravo na imovinu.
12. Pravo na obrazovanje.
13. Pravo na slobodu kretanja i prebivanja.

Uživanje navedenih prava, u skladu sa tačkom 4. Ustava, bit će osigurano za sve osobe u BiH,
bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja, jezik, vjerska, politička i
druga mjerenja, nacionalno i socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina,
rođenje i drugi statusi.

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 7

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

Članom II, stav 7. BiH će ostati ili postati strana ugovornica u međunarodnim sporazumima koji
su navedeni u Aneksu I Ustava BiH. U te sporazume spadaju:

1. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948.)

2. Ženevska konvencija I-IV o zaštiti žrtava rata (1949.) i Dopunski protokoli I-II (1977.)
3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951.), Protokol (1966.)
4. Konvencija o državljanstvu udatih žena (1957.)
5. Konvencija o smanjivanju broja osoba bez državljanstva (1961.)
6. Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965.)
7. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.) i Opcioni protokoli (1966. i
1989.)
8. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.)
9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije prema ženama (1979.)
10. Konvencija protiv mučenja i drugog nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili
kažnjavanja (1984.)
11. Europska konvencija o sprečavanju mučenja ili nehumanog ili ponižavajućeg postupanja
ili kažnjavanja (1987.)
12. Konvencija o pravima djeteta (1989.)
13. Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih
obitelji (1990.)
14. Europska povelja o regionalnim jezicima manjima (1992.)
15. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (1994.)

Član II stav 5. proklamira pravo slobodnog povratka izbjeglih osoba u njihove domove.
Konačno, posljednji stav 8. člana II Ustava BiH predstavlja novinu u tretiranju međunarodne
zaštite prava čovjeka obvezujući sve nadležne vlasti u BiH da omoguće neograničen pristup i da
surađuju sa svim mehanizmima za praćenje stanja u oblasti ljudskih prava utemeljenim za BiH;
nadzornim tijelima utemeljenim bilo kojim sporazumom navedenim u Aneksu I Ustava BiH;
Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju i svim drugim organizacijama ovlaštenim od strane
Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija s mandatom u domenu ljudskih prava ili humanitarnog
prava.

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 8

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

OMBUDSMEN ZA LJUDSKA PRAVA

Ombudsman za ljudska prava Formiranje same institucije Ombudsmana za ljudska prava

omogućeno je Zakonom o ombudsmanu za ljudska prava koji je nametnut 2000. godine od strane
Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Zakon je 2002. godine usvojen od strane
Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kojim je uređen pojam, nadležnosti i sve ono što
karakteriše instituciju ombudsmana, čiji je cilj implementiranje vladavine prava i zaštita ljudskih
prava i osnovnih sloboda, kako je to zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine i
međunarodnim sporazumima koji se nalaze u dodatku tog Ustava.

Domaći mehanizmi za zaštitu ljudskih prava su: institucija ombudsmana za

ljudska prava, Ustavni sud BiH i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice
BiH.

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 9

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

SHVATANJE LJUDSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI

Vodeći se praksom praćenja pravne svijesti o ljudskim pravima koju Beogradski centar za
ljudska prava sprovodi još od 1998. godine, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu je
odlučio po prvi put uvesti ovu praksu u Bosni i Hercegovini. Ukoliko se budu stekli uslovi da se
praćenje pravne svijesti o ljudskim pravima sprovodi redovno svake godine, ili barem svake
druge godine, za pretpostaviti je da ćemo doći do dragocjenih podataka o percepciji ljudskih
prava kod građana i građanki Bosne i Hercegovine, koji će, između ostalog, biti značajan
pokazatelj (ne)uspjeha brojnih inicijativa i projekata vladinog sektora, građanskog društva ili
inicijativa i projekata koji su proizvod podrške međunarodne zajednice. Istraživanje je sprovela
agencija Partner Marketing (Partner MCA) iz Banja Luke.

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 10

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 11

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 12

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 13

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 14

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

ZAKLJUČAK

Svaki pojedinac bi trebao znati šta je to pojam ''ljudska prava'' i šta on zapravo označava, odkuda
polazi ideja o ljudskim pravima te kako se ona razvijala. Važno je poznavati temeljne povijesne
dokumente te poznavati međunarodni sustav ljudskih prava tesustav zaštite ljudskih prava na
nacionalnom nivou. Pojedinac je odgovoran prema državi kaošto je i država odgovorna prema
pojedincu i u tom kontekstu mu je ona dužna osiguratiljudska prava. Jednako tako, pojedinac je
dužan da se izbori za svoja prava, koristiti ih te nataj način graditi bolje i pravednije društvo.
Činjenica je da se ljudska prava danas širom svijeta sustavno krše, a njihova urođenost,
neotuđivost i univerzalonost su za mnoge još uvijek nedostižni ideali. Neinformiranost, neznanje
i nepripremljenost građana za traženje svojih ljudskih prava jedan je od čimbenika koji koče
njihovo ostvarivanje i poštivanje. Zbog toga je osnovna zadaća određenih institucija, grupa,
udruženja te samih država, upravo odgoj i obrazovanje za ljudska prava. Ljudi trebaju znati
društveni, politički, kulturni i gospodarski kontekst njihove primjene i razlike u tumačenju
pravnih normi.

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 15

 Demokratija i ljudska prava
Dervišević Faruk

LITERATURA

1. Ekspertni tim saradnika Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu (2008), Ljudska
prava u Bosni i Hercegovini: Pravo, praksa i međunarodni standardi ljudskih prava sa
ispitivanjem javnog mijenja, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo
2. Saša Gajin (2011), Ljudska prava: Pravno-sistemski okvir, Pravni fakultet Univerziteta
Union, Beograd
3. Prvi koraci (2000), Priručnik o odgoju i obrazovanju za ljudska prava; Amnesty
International Hrvatske, Zagreb,
4. Vesna Kazazić, Ostvarivanje i zaštita ljudskih prava u Bosni i Hercegovini kroz prava
ombudsmana i doma za ljudska prava, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol.42
No.1-2 Svibanj 2005. (str. 43-53)
5. Milena Radovan Bujra, Ljudska prava i odgoj, Metodički ogledi, Vol.11 No.2 Siječanj
2005. (str. 69-78)
6. Stjepan Herceg, Ljudska prava u Ustavu, Obnovljeni život, Vol.44. No.5. Listopad 1989.
(str. 403-408)
7. Valentin Zsifkovits, Dostojanstvo čovjeka i ljudska prava, Bogoslovska smotra, Vol.59
No.3-4 Travanj 1990. (str. 306-313)
8. Vjekoslav Bajsić, Ljudska prava u međunarodnim dokumentima, Obnovljeni život,
Vol.38. No.3.-4. Kolovoz 1983. (str. 225-239)
9. Georg Lohmann, Demokracija i ljudska prava, Politička misao, Vol.41 No.1 Kolovoz
2004. (str. 115-125)

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini Strana 16