Shizotipni poremeaj osobnosti

Kriteriji DSM IV klasifikacije za shizotipni poremeaj osobnosti su:

A. Pervazivni model socijalnih i interpersonalnih deficita izraenih akutnom neugodnom u bliskim

odnosima (i smanjenim kapacitetima za njih) kao i iskrivljenim kognitivnim i perceptualnim poimanjem i
ekscentrinostima ponaanja, koji poinje do rane odrasle dobi i oituje se u raznim situacijama kao pet (ili
vie) od sljedeih obiljeja:

1. ideje odnosa (iskljuivi sumanute ideje odnosa)

2. udna vjerovanja ili magijsko razmiljanje koje utjee na ponaanje i ne podudara se sa
supkulturnim normama (npr. praznovjerje, vjerovanje u vidovitost, telepatiju ili esto ulo; kod
djece i adolescenata bizarne fantazije ili preokupacije)
3. neobina perceptualna iskustva (ukljuujui promijenjeno doivljavanje vlastitog tijela)
4. udno razmiljanje ili govor (npr. isprazan, metaforian, predetaljan ili stereotipan)
5. sumnjiavost i paranoidne ideje
6. neprikladni i ogranieni afekt
7. ponaanje ili pojava koja je udna, ekscentrina ili osebujna
8. nemaju bliskih prijatelja ili povjerljivih osoba, osim roaka prvog stupnja
9. pretjerana socijalna anksioznost koja se ne smanjuje s upoznavanjem, i vie je povezana s
paranoidnih strahovima nego s negativnom prosudbom samog sebe

B. Ne javlja se iskljuivo u tijeku shizofrenije, poremeaja raspoloenja s psihotinim obiljejima, drugog

psihotinog poremeaja ili pervazivnog razvojnog poremeaja.

Diferencijalna dijagnoza: moe se razluiti od sumanutog poremeaja, shizofrenije i poremeaja

raspoloenja s psihotinim crtama jer te poremeaje karakterizira razdoblje stabilnih psihotinih simptoma
(npr. sumanutosti ili halucinacija). Da bi se mogla dati dodatna dijagnoza shizotipnog poremeaja linosti,
poremeaj linosti morao je postojati prije poetka psihotinih simptoma i mora trajati i kad su psihotini
simptomi u remisiji.

Moe biti vrlo teko razlikovati osobe sa shizotipnim poremeajem linosti od heterogene skupine
osamljene, udne djece ije ponaanje karakterizira izrazita socijalna izolacija, ekscentrinost ili posebnost
jezika, a ije dijagnoze vjerojatno obuhvaaju blae oblike autistinog poremeaja, aspergerova
poremeaja, te poremeaja jezinog izraavanja i mijeanog poremeaja jezinog izraavanja i
razumijevanja.
F60.1 Shizoidni poremeaj osobnosti

Bitno obiljeje Shizoidnog poremeaja linosti je nezainteresiranost za socijalne odnose i ogranien

raspona izraavanja emocija u interpersonalnim situacijama. Poinje od rane odrasle dobi i
ispoljava se u raznim situacijama.
Osoba sa Shizoidnim poremeajem linosti izgleda kao da nema potrebe za intimnou, izgleda
indiferentna prema mogunostima razvijanja bliskih odnosa i kao da je previe ne zadovoljava biti
dijelom obiteljske ili druge drutvene skupine. Vie vole provoditi vrijeme sami nego s drugim
ljudima.
esto se ine drutveno izoliranima ili samotnjacima i gotovo uvijek biraju samotnjake aktivnosti
ili hobije koji ne ukljuuju interakciju s drugim ljudima. Vie vole mehanike ili apstraktne zadatke
kao to su matematike igre ili igre na raunalu. Mogu biti vrlo slabo zainteresirani za seksualna
iskustva s drugom osobom i uivati u vrlo malo, ili nimalo, aktivnosti. Obino je smanjen osjeaj
uivanja u osjetilnim tjelesnim, ili meuljudskim doivljajima, kao to je etnja plaom u zalazak
sunca ili voenje ljubavi. Ove osobe nemaju bliskih prijatelja ili povjerljivih osoba, osim moda
roaka u prvom koljenu.

Osobe sa Shizoidnim poremeajem linosti esto se ine indiferentnima prema tuem odobravanju
ili kritikama i ne ini se da ih brine to bi drugi mogli o njima misliti.
Mogu previati uobiajene nijanse u socijalnim interakcijama i esto ne odgovaraju primjereno na
drutvene migove, tako da se ine socijalno neumjesnima ili povrnima i zaokupljenim samim
sobom. Obino imaju hladnu vanjtinu, bez vidljive emocionalne reakcije i rijetko uzvraaju geste
ili izraze lica, kao to su smijeak ili kimanje. Navode da rijetko doivljavaju jake osjeaje kao to
su bijes ili veselje.
Osjeaji su esto ogranieni i ine se hladnima i rezerviranima. No, u vrlo neuobiajenim
situacijama kad postanu barem privremeno povjerljivi, mogu priznati da su iskusili osjeaj boli,
naroito u socijalnim interakcijama.
Takve osobe imaju posebnih potekoa s izraavanjem bijesa ak i u odgovoru na izravnu
provokaciju, to pridonosi dojmu da nemaju emocija. Njihovi se ivoti katkad ine bez cilja i moe
se initi kao da ih nosi struja. Takve osobe esto pasivno reagiraju u nepovoljnim okolnostima i
imaju tekoa s prikladnim odgovorima na vane ivotne dogaaje.
Zbog nedostatka socijalnih vjetina i elje za seksualnim iskustvima, osobe s tim poremeajem
imaju malo prijatelja, neredovito izlaze i malo se ene. Radno funkcioniranje moe biti oteeno,
posebice ako se trai meuljudsko angairanje, ali mogu imati uspjeha ako rade u uvjetima
socijalne izolacije.

Kriteriji prema DSM-IV klasifikaciji za shizoidni poremeaj osobnosti:

A. Pervazivni model nezainteresiranosti za socijalne odnose i ogranienog raspona izraavanja

emocija u interpersonalnim situacijama, koji poinje do rane odrasle dobi i oituje se u raznim
situacijama kao etiri (ili vie) od sljedeih obiljeja:
1. niti ele niti uivaju u bliskim odnosima, ukljuujui i obiteljske
2. gotovo uvijek biraju samotnike aktivnosti
3. malo su, ili nimalo, zainteresirani za seksualna s drugom osobom
4. uivaju u vrlo malo, ili nimalo, aktivnosti
5. nemaju bliskih prijatelja ili povjerljivih osoba, osim roaka u prvom stupnju
6. esto se ine indiferentnima prema tuem odobravanju ili imaju osjeajnu tupost

B. Ne javlja se iskljuivo u tijeku Shizofrenije, Poremeaj raspoloenja s psihotinim obiljejima,

drugog Psihotinog poremeaja ili Pervazivnog razvojnog poremeaja i ne nastaje zbog
neposrednog fiziolokog uinka nekog opeg zdravstvenog stanja.
F60.1 Shizotipni poremeaj linosti

Bitno obiljeje Shizotipnog poremeaja linosti je pervazivni model socijalnih i interpersonalnih

deficita izraenih akutnom nelagodom u bliskim odnosima (i smanjenim kapacitetom za njih) kao i
iskrivljenim kognitivnim i perceptualnim poimanjem i ekscentrinim ponaanjem.
esto imaju ideje odnosa (tj. nepravilno tumaenje obinih zgoda i vanjskih dogaaja koji kao da
imaju posebno i neobino znaenje ba za tu osobu). To treba razluiti od sumanutih ideja odnosa
u kojima je vjerovanje podrano sumanutom uvjerenou.

Ove osobe mogu biti praznovjerne ili zaokupljene paranormalnim fenomenima koji su izvan normi
njihove supkulture. Mogu osjeati da imaju posebnu mo predosjeanja dogaaja ili itanja tuih
misli. Mogu vjerovati da imaju maginu kontrolu nad drugima, koja se moe primijeniti izravno ili
neizravno kroz udovoljavanje magijskim ritualima. Mogu postojati osjetilne promjene (npr. osjeaju
da je druga osoba prisutna ili uju glas koji mrmlja njegovo ili njezino ime).

Govor im moe sadravati neobine ili idiosinkratike fraze i konstrukcije. esto je nejasan,
isprazan i udaljuje se od predmeta, no bez stvarne derealizacije i inkoherencije. Odgovori mogu biti
ili previe konkretni ili previe apstraktni.

Osobe s ovim poremeajem esto su sumnjiave i mogu imati paranoidne ideje. Obino nisu u
stanju ispoljiti puni raspon osjeaja i meuljudskih znakova koji je potreban za uspjene odnose i
tako se esto ini da su im interakcije s drugim neprikladne, krute ili ograniene. Ove osobe esto
se smatraju udnima ili ekscentrinima zbog neobinog manirizma i neobinog naina odijevanja.

Osobe s ovim poremeajem doivljavaju meuljudske odnose problematinim i osjeaju se

neugodno u odnosima s drugim ljudima. Iako mogu izraavati nezadovoljstvo zbog nedostatka tih
odnosa, njihovo ponaanje upuuje na smanjenu elju za bliskim kontaktima. Kao rezultat toga
imaju malo, ili nimalo bliskih osoba. U socijalnim situacijama su anksiozni, osobito u onima u
kojima sudjeluju nepoznati ljudi.

Ui e u interakcije s drugim ljudima ako moraju, ali radije se dre za sebe jer se osjeaju da su
razliiti i da se ne uklapaju. Njihova socijalna anksioznost ne poputa lako ak i ako provedu vie
bremena u toj situaciji ili bolje upoznaju ljude, stoga to je ta anksioznost obino vezana uz
sumnju u motive drugih ljudi. Primjerice, kad je na nekoj veeri nee postati oputeniji kako
vrijeme prolazi, nego e ak postati napetiji i sumnjiaviji.

Uglavnom dolaze na lijeenje zbog popratnih simptoma anksioznosti, depresije ili drugih disforinih
osjeaja. Osobito u odgovoru na stres mogu imati prolazne psihotine epizode (traju nekoliko
minuta ili sati), iako obino ne traju dovoljno da bi se opravdala dodatna dijagnoza kao to je
Akutni psihotini ili Shizofreniformni poremeaj. Vie od polovice moe u anamnezi imati bar jednu
Veliku depresivnu epizodu.
Prevalencija Shizotipnog poremeaja je oko 3 %. Tijek bolesti je stabilan.

Kriteriji DSM IV klasifikacije za shizotipni poremeaj osobnosti su:

A. Pervazivni model socijalnih i interpersonalnih deficita izraenih akutnom neugodnom u bliskim

odnosima (i smanjenim kapacitetima za njih) kao i iskrivljenim kognitivnim i perceptualnim
poimanjem i ekscentrinostima ponaanja, koji poinje do rane odrasle dobi i oituje se u raznim
situacijama kao pet (ili vie) od sljedeih obiljeja:

1. ideje odnosa (iskljuivi sumanute ideje odnosa)

2. udna vjerovanja ili magijsko razmiljanje koje utjee na ponaanje i ne podudara se sa
supkulturnim normama (npr. praznovjerje, vjerovanje u vidovitost, telepatiju ili esto ulo; kod
djece i adolescenata bizarne fantazije ili preokupacije)
3. neobina perceptualna iskustva (ukljuujui promijenjeno doivljavanje vlastitog tijela)
4. udno razmiljanje ili govor (npr. isprazan, metaforian, predetaljan ili stereotipan)
5. sumnjiavost i paranoidne ideje
6. neprikladni i ogranieni afekt
7. ponaanje ili pojava koja je udna, ekscentrina ili osebujna
8. nemaju bliskih prijatelja ili povjerljivih osoba, osim roaka prvog stupnja
9. pretjerana socijalna anksioznost koja se ne smanjuje s upoznavanjem, i vie je povezana s
paranoidnih strahovima nego s negativnom prosudbom samog sebe

B. Ne javlja se iskljuivo u tijeku Shizofrenije, Poremeaja raspoloenja s psihotinim obiljejima,

drugog Psihotinog poremeaja ili Pervazivnog razvojnog poremeaja.
Diferencijalna dijagnoza: moe se razluiti od Sumanutog poremeaja, Shizofrenije i Poremeaja
raspoloenja s psihotinim crtama jer te poremeaje karakterizira razdoblje stabilnih psihotinih
simptoma (npr. sumanutosti ili halucinacija). Da bi se mogla dati dodatna dijagnoza Shizotipnog
poremeaja linosti, Poremeaj linosti morao je postojati prije poetka psihotinih simptoma i
mora trajati i kad su psihotini simptomi u remisiji.

Moe biti vrlo teko razlikovati osobe sa Shizotipnim poremeajem linosti od heterogene skupine
osamljene, udne djece ije ponaanje karakterizira izrazita socijalna izolacija, ekscentrinost ili
posebnost jezika, a ije dijagnoze vjerojatno obuhvaaju blae oblike Autistinog poremeaja,
Aspergerova poremeaja, te Poremeaja jezinog izraavanja i Mijeanog poremeaja jezinog
izraavanja i razumijevanja.
Shizoidni i Shizotipni bolesnici uvijek ive na rubu drutva. Mogu biti ismijavani kao
udaci ili puteni svom stremljenju da ive samotnjakim ivotom. Njihova izoliranost i
anhedonija ponekad uzrokuju kod drugih da ih ale i da pokuaju doprijeti do njih. Ali
nakon vie takvih pokuaja uglavnom odustaju. lanovi obitelji esto dovode takve
bolesnike psihijatru, jer ne uivaju u ivotu. Ponekad i oni sami potrae psihijatrijsku
pomo zbog bolne samoe.

Unutarnji svijet tih bolesnika je znatno drugaiji nego to se to ini izvana. To su ljudi isprepleteni
od kontradikcija. Izvana izgledaju jasno razgranieni, sami sebi dovoljni, odsutni duhom,
aseksualni i moralni. Iznutra su izrazito osjetljivi, ude za emocijama, vigilne panje, kreativni,
esto perverzni (egzibicionizam) i osjetljivi na korupciju.

Ali te razliitosti ne reflektiraju svjesna i nesvjesna obiljeja linosti. Bolje bi bilo rei da
reprezentiraju spliting ili fragmentaciju selfa u razliite self reprezentacije koje su ostale
neintegrirane.

Shizoidno obiljeje reflektira bazini spliting selfa. Rezultat toga je nejasni identitet shizoidni
bolesnici nisu sigurni to su oni i osjeaju se jako uzdrmani konfliktnim mislima, osjeajima,
eljama i porivima. Taj nejasni identitet oteava odnos s drugima. U stvari najupadljivije obiljeje
tih poremeaja je nemogunost odnosa s drugim.

Psihoanalitiki rad s njima ukazuje da oni imaju osjeaje i da ele odnos s drugima, ali da su
razvojno smrznuti u ranim stadijima predobjektnih odnosa. Izgledaju kao da su se odluili izolirati,
jer ono to nisu dobili od majke ne pokuavaju dobiti od drugih zamjenskih vanih figura. esto se
osjeaju uhvaeni u jednom od dva sklopa anksioznosti: ako su preblizu zabrinuti su zbog
preplavljivanja i spajanja s objektom, a ako su predaleko osjeaju se izgubljeno.

Velik dio razumijevanja unutarnjeg svijeta shizoidnih bolesnika proisteklo je na osnovi rada
britanskih teoretiara objektnih odnosa. Ballint ih je vidio kao osobe koje ne mogu uspostaviti
odnos zbog nedostatka bazinog kapaciteta, a ne zbog konflikta (to bi bilo kod neurotinih
bolesnika).

Djeca koja su doivjela svoju majku kao onu koja ih odbacuje mogu se povui od vanjskog svijeta.
A potrebe te djece rastu sve dok ne prerastu u nezasitne. Tada se boje da njihova pouda moe
progutati majku i ostaviti ih opet same. Osjeaju da najblii objekt kojeg najvie trebaju moe biti
uniten njihovom vlastitom inkorporacijom. To Fairbairn opisuje kroz Crvenkapicu gdje je prodirui
vuk projekcija oralne poude.

Kao to je Crvenkapica mogla isprojicirati svoju pohlepu u vuka, tako djeca isprojeciraju svoju
pohlepu u majku, koja onda postaje prodirua i opasna. Ta infantilna dilema ostaje zamrznuta kod
shizoidnih pacijenata koji se prvo boje da e prodrijeti drugoga, a onda da e biti progutani. Stoga
odnose doivljavaju kao opasne i izbjegavaju ih, osjeajui se pri tome prazni i sami sa shizoidnim
kompromisom u kojem se simultano priljepljuju i odbijaju druge.

Shizoidni bolesnici ive pod stalnom prijetnjom persekucije i dezintegracije. Ljubav izjednaavaju s
fuzijom s drugom osobom, gubitkom neijeg identiteta i unitenjem druge osobe.

Shizoidni bolesnici koji dozvole svom terapeutu pristup u svoj unutarnji svijet otkrit e
omnipotentne fantazije. One slue da obgrle fragilno samopotovanje i ublae anksioznost zbog self
dezintegracije. Kao paranoidni bolesnici i shizoidni imaju omnipotentne fantazije obrnuto
proporcionalne svom nivou samopotovanja.

Zbog nedostatka dobrog unutarnjeg selfa i objektnih reprezentacija koji bi trebali pomo bolesniku
za bazinu uinkovitost nasuprot uspjehu u odnosima, odnosno karijeri, shizoidni bolesnik
zapoljava svoje omnipotentne fantazije da premoste taj nedostatak i direktno zadovolje svoje
grandiozne potrebe.
Shizoidni bolesnici osjeaju jaki sram zbog svojih fantazija i odbijaju ih podijeliti s terapeutom sve
dok se ne osjeaju sigurno u odnosu.

Slino kao i Paranoidni poremeaj ni Shizoidni, ni Shizotipni ne dolaze esto sami terapeutu.
Shizoidnim i Shizotipnim bolesnicima se moe pomoi s individualnom ekspresivno-suportivnom
terapijom i grupnom psihoterapijom ili njihovom kombinacijom.

Ali zbog zahtjeva za interakcijom u grupnom setingu kod njih e to izazvati izrazitu anksioznost, te
e veina od njih biti sklonija zapoeti terapiju individualnim procesom. Veina skoranjih radova iz
tog podruja predlae da se terapeutski rad s tim bolesnicima usmjeri na internalizaciju
terapeutskog odnosa, a ne na interpretaciju konflikta.

Zadatak terapeuta bi bio odleivanje bolesnikovih zamrznutih objektnih odnosa osiguravajui

novo iskustvo povezanosti. Shizoidni stil povezanosti proizlazi iz bolesnikovih neadekvatnih
najranijih odnosa s roditeljskim figurama to se naziva primarna maturacijska greka.

Drugim rijeima shizoidni bolesnik moe ii kroz ivot distanciran od svih. Terapeut mora pronai
put kako da doe u odnos s bolesnikom na korektivni maturacijski put. Ne smije dozvoliti da bude
odbaen ili otuen kao i svi drugi u bolesnikovom ivotu.

Rei da je terapeutov cilj osigurati novi odnos za internalizaciju zvui naoko jednostavno. Ova
strategija je puna velikih prepreka. Prva je da je bolesnikov model ivljenja bez odnosa, a
terapeutovo nastojanje je usmjerit takvu osobu na povezanost. Za oekivati je da terapeutov trud
da uspostavi novi model ivljenja s odnosima bude doekam s emocionalnom distancom i dugim
utnjama.

Terapeut mora imati izvanredno strpljenje zbog sporog i mukotrpnog procesa internalizacije. Treba
i usvojiti permisivni prihvaajui stav o utnjama. Specifinost tih utnji je da one ne predstavljaju
samo otpor ve specifini nain neverbalnog komuniciranja koji moe osigurati osnovne informacije
o bolesniku.

Terapeutova emocionalna reakcija na bolesnika moe biti poetni izvor informacija o njemu. Kada
se utnja produi, terapeut mora biti oprezan da ne okrene situaciju i ne projicira vlastiti self i
objektne reprezentacije u pacijenta. Ovaj model lijeenja zahtjeva od terapeuta da je sposoban
primiti pacijentove projekcije i monitorirati vlastite bez da se zaplete u svoje kontratransferne
acting-out-e. Terapeut mora pronai nain na koji e priati i biti s tim bolesnikom, moi prihvatiti
njegove neintegrirane aspekte unutarnjeg objektnog svijeta i vratiti mu u obliku koji bolesnik moe
prihvatiti.

Odluka da ne interpretira moe biti najjaa strategija u radu s tim bolesnicima. Ako se utnja
protumai kao otpor, ti se bolesnici mogu osjeati odgovorno i ponieno zbog njihove
nesposobnosti da komuniciraju. U drugu ruku, suzdravanje od interpretacije i prihvaanje tiine,
moe legitimizirat tu osobnu nekomunikativnu jezgru selfa. Ali kod dijela pacijenata terapeut mora
potivati tihi self. To moe biti tehniki jedini mogui pristup za izgradnju terapijskog saveza.

Terapeut je osoba koja izrazito vrednuje interpersonalni odnos. Mi elimo znaiti neto svojim
pacijentima. Prihvaanje tiine bez odnosa u suprotnosti je s naom izobrazbom i psiholokih
predispozicijama. Mi po prirodi stremimo da opteretimo bolesnika s naim oekivanjima da bi oni
trebali biti drugaiji nego to su sada. Posebno elimo da nai pacijenti priaju s nama i budu s
nama u odnosu.
Nedvojbeno je da e bolesnici dati pozitivan odgovor na terapijski odnos koji je otvoren, empatiki
prihvaajui i tolerantan. Poet e priati o skrivenim aspektima selfa eventualno integrirajui ga u
mnogo kohezivniju strukturu. Na poetku psihoterapijskog procesa teko je prepoznati koji e
bolesnici imati vie koristi od takvog pristupa. Stone je sugerirao da su to oni bolesnici koji imaju
neke depresivne simptome ili imaju kapacitet za emocionalnu toplinu i empatiju.

On je upozorio terapeute na ekscesivna kontratransferna oekivanja, jer se kod tih bolesnika moe
oekivati samo ogranien napredak. Veliko nestrpljenje koje izbija moe preplaiti ili posramiti
bolesnika. Terapeut mora biti svjestan razoaravajue mogunosti da bolesnik moe napredovati,
ali u drugim sferama, a ne u odnosima.

Generalno bolesnici s boljim ego funkcioniranjem (koji bolje testiraju realitet, bolje prosuuju, s
manjim kognitivnim zastojem) e postii vei napredak od onih s dubljim oteenjem ego
funkcioniranja. S posljednjima, terapeut mora posluiti kao pomoni ego, podupirui bolesnika u
rjeavanju za njega tekih zadataka kao to su testiranje realiteta, prosudba i diferencijacija selfa
od objekta. Stone je istaknuo da kod shizotipnih, kao i kod shizofrenih, treba puno vie od
ekspresivno suportivne psihoterapije, odnosno da takvi bolesnici trebaju i uenje socijalnih
vjetina, reedukaciju kao i razliite vrste socijalnog suporta.

Dinamska grupna psihoterapija

Openito shizoidni bolesnici su primarno kandidati za grupnu psihoterapiju, jer je ona usmjerena na
pomo bolesnicima u socijalizaciji to i je njihova glavna boljka. lanovi grupe mogu funkcionirati
kao rekonstruirana obitelj i kao takve shizoidni bolesnici ih mogu internalizirati umjesto mnogo
stranijih i negativnijih unutarnjih objekata.

Takvi bolesnici mogu imati koristi ve i od samog redovitog izlaganja drugima. Nekima od njih
grupa je jedini socijalni kontakt kojeg imaju. Kada se na poetku osjete prihvaenima i kada shvate
da se njihovi najgori strahovi nisu realizirani, postepeno se osjeaju sve ugodnije s ljudima. Na
slian nain na koji je prije objanjen individualni psihoterapijski proces, reakcije lanova grupe
mogu osigurati korektivno iskustvo, koje je suprotno od dotadanjih.

Neke potekoe mogu nastati tijekom grupnog psihoterapijskog procesa zbog ogorenosti drugih
lanova koja je uzrokovana utnjom shizoidnih. Ta ogorenost moe voditi u pritisak na shizoidnog
pacijenta da progovori. To je trenutak kada terapeut mora pruiti podrku shizoidnom pacijentu i
pomoi grupi da prihvati bolesnikovu potrebu za utnjom. U drugim sluajevima bolesnici mogu
prihvatiti izolaciju shizoidnog i nastaviti rad kao da on nije tu, dodatno ga uvrstiti u izolaciji.

I u tim situacijama terapeut treba intervenirati u smislu da naglasi da se i ovdje ponavlja obrazac
ponaanja kao i izvan grupe. Koristi od grupne terapije imat e shizoidni, kao i shizotipni bolesnici,
pod uvjetom da nisu bizarnog ponaanja ili psihotinog razmiljanja to ih dovodi u rizik da postanu
rtveni jarci. Za te bolesnike je izbor individualna psihoterapija.

Kombinacija grupne i individualne psihoterapije je idealan spoj, jer se socijalne interakcije s kojima
se susretnu na grupi mogu razraditi u individualnoj psihoterapiji. Vano je napomenuti da e
znaajan broj shizoidnih bolesnika doivjeti preporuku za grupnu psihoterapiju kao da su baeni
lavovima. tovie mogu se osjeati izdanima ve i na sami takav prijedlog od strane terapeuta.
Priprema za ulazak u grupu znaila bi prethodna prorada njihovih fantazija to bi se to moglo
dogoditi u grupi.