Psihičke promjene kod

koronarnih bolesnika
Kardiovaskularne bolesti su primjeri somatskih
poremećaja na koje psihološki faktori imaju presudan
utjecaj. Dugotrajni stres koji je posljedica svakodnevnog
ubrzanog ritma pojedinca u poslovnom okružju provocira
u ljudskom organizmu endogene promjene na
biokemijskoj, protrombinskoj, vazokonstriktivnoj i
proaritmogenoj aktivnosti.

Kardiovaskularne bolesti su primjeri somatskih poremećaja na koje

psihološki faktori imaju presudan utjecaj. Psihološki negativni stres,
negativne emocije, mogu djelovati kao okidač za nastanak akutnih
koronarnih zbivanja kao što su ishemija miokarda, akutni koronarni
sindrom, kardijalne aritmije ili iznenadne smrti. Dugotrajni stres koji je
posljedica svakodnevnog ubrzanog ritma pojedinca u poslovnom okružju,
moderno doba kompeticije, ali i aktualno gledano, globalno nazočno, veliki
stupanj egzsitencijalne nesigurnosti provocira u ljudskom organizmu
endogene promjene na biokemijskoj, protrombinskoj, vazokonstriktivnoj i
proaritmogenoj aktivnosti. Kod bolesnika sa koronarnom bolešću u
psihološko psihoanalitičkom smislu prema rezultatima Bilića i sur. se smatra
da je superego koji se smatra važan čimbenik karaktera i ponašanja osobe
kod značajnog broja oboljelih od koronarne bolesti  strog, te kao takav
potiče stresan i radoholičarski život i otežava relaksaciju. Prevalencija
depresivnog poremećaja kod pacijenata koji se oporavljaju od akutnog
koronarnog sindroma koji se definira kao akutni infarkt miokard i nestabilna
angina pektoris je oko 10-40%. Anksioznost je primjećena čak i do 70 -
90% pacijenata nakon infarkta miokarda. Anksioznost se često javlja
simultano sa depresivnim simptomima. Također i nakon perkutane
koronarne intervencije pacijenti koji su imali mješane simptome
anksioznosti i depresije imaju lošiji i usporeniji oporavak nego pacijenti koji
su imali samo anksioznost ili samo depresivne simptome.

Unatoč navedenoj prevalenciji, poremećaji raspoloženja često su i

neprepoznati ili ih sami pacijenti odbijaju priznati, ili se smatraju tek
prolaznom fazom u rehabilitaciji pacijenata. No, općenito se smatra da
depresivni simptomi koji se javljaju nakon akutnog koronarnog incidenta
mogu biti okidači za kardiovaskularne komplikacije i utjecati na lošiju
dugoročnu prognozu takvih pacijenata.

Dobro poznata  činjenica da nakon infarkta miokarda dolazi do bitnog

smanjenja kvalitete života pacijenata. Najvažniji čimbenici koji utječu na
razvitak depresivne simptomatologije su nemogućnost povratka
uobičajenim aktivnostima koje je osoba obavljala prije incidenta, tj
svojevrsna redukcija nivoa fizičkog i psihosocijalnog funkcioniranja.

U literaturi su poznati podaci o tome da je učestalost smrtnosti od

kardiovaskularnih bolesti u depresivnih bolesnika 50% veća nego u općoj
populaciji.

Kardiološki pacijenti s neliječenom depresijom imaju dva i pol puta veću

šansu da razviju ozbiljne kardiološke komplikacije svoje osnovne bolesti
nego oni koji nemaju pratćeu depresiju. Tijekom prvih 6 mjeseci nakon
prvog infarkta umire oko 17% depresivnih bolesnika u usporedbi sa 3 %
bolesnika bez depresivnog poremećaja. Također u jednom ispitivanju koje
je provedeno u nizozemskoj je utvrđeno da kod pacijenata kod kojih se
razvio depresivni poremećaj nakon infarkta miokarda , kao i onih koji u
liječeni zbog depresije kod liječnika opće medicine manje su izraženi
kognitivni i afektivni simptomi u odnosu na pacijente koji su bili u domeni
liječenja psihijatrijske službe.

Racionalni zaključak da je depresija povezana sa kardiovaskularnim

mortalitetom, te da će liječenje depresivnog poremećaja smanjiti taj
mortalitet.
Postoje dokazi da su osobe koje su imale depresivne simptome bilii češće
rehospitalizirane tijekom prve godine nakon AMI. Tako se u literaturi
pronalazi podatak da u prvoj godini nakona hospitalizacije zbog IM-a
pacijenti sa rezultatom na Beckovoj ljestvici većim od 10 su bile češće
hospitalizirani ponovno nego oni koji su imali manje od 10.

U jednom ispitivanju koje je provedeno u SAD navodi se podatak da su

pacijenti sa depresivnim simptomima u prosjeku bili hospitalizirani 13.4
dana, za razliku od onih nedepresivnih pacijenata gdje je taj broj dana
iznosio 4.1.  Uzevši u obzir te činjenice nameće se  zaključak da je to
produženje dana hospitalizacije koje je povezano sa poremećajem
raspoloženja dodatno i značajno ekonomsko opterećenje.

Sve više stavova koji izdvajaju depresiju kao neovisan rizični čimbenik u
patofiziologiji kardiovaskularne bolesti, a ne kao sekundarni emocionalni
odgovor na bolest.

Komorbidni depresivni poremećaj nakon Infarkta miokarda često prolazi

neprepoznat i nedijagnosticiran, te stoga niti farmakoterapijski tretiran, te
kao takav predstavlja potencijalnu prepreku uspješnijem oporavku takvih
pacijenata. Biološka podloga razvitku depresivnog poremećaja nakon
koronarnog incidenta se objašnjava hiperaktivnošću hipotalamo – hipofizne
– adrenokortiklane osi, poremećaja u tonusu srčanog autonomnog ritma i
varijabilnosti u niskim otkucajima srca , promjenama u vaskularnoj
endotelnoj funkciji koronarnih arterija i aktivaciji imunološkog sistema koji u
konačnici doprinosi trombozi koronarnih arterija.

Bihevioralni aspekt depresivnog poremećaja koji doprinosi lošijoj prognozi

se odnosi na težu adaptaciju pacijenta na zdraviji način života uključujući
fizičku aktivnost i pridržavanje savjeta o dijeti, a također i suradljivosti glede
terapije . Također povećana je učestalost pušenja kod depresivnih
pacijenata, te je kod njih i mnogo teže prestati pušiti.

Socijalna izolacija tj.nedostatak adekvatnog socijalnog suporta također

pogoršava prognozu kod takvih pacijenata.
Istraživanje Eversona ( 1996) pokazuje da je simptom beznađa prediktor
akutnog infarkta miokarda neovisno o dijagnozi depresije, drugo istraživanje
( Everson 1997) pokazuje povezanost između beznađa i progresije
karotidne ateroskleroze. Kawachi i suradnici su pokazali da je ljutnja
povezana s povišenim rizikom od nastanka koronarne bolesti u prvotno
zdravih muškaraca, s tim da je postojala povezanost intenziteta simptoma
ljutnje i intenziteta simptoma koronarne bolesti.

U ispitivanju koje je provedeno u Danskoj utvrđen je povećan rizik od

suicida kod osoba koje su doživjele infarkt miokarda, a taj rizik je bio najveći
u mlađoj dobnoj skupini.

Također pacijenti koji su i prije bolovali od nekog psihičkog poremećaja

imaju veći rizik od suicida nakon koronarnog incidenta nego oni koji nisu
psihijatrijski liječeni.

Drugi čimbenici koji se potencijalno dovode u vezu sa suicidom nakon

akutnog koronarnog zbivanja su niska razina kolesterola i redukcija fizičke
aktivosti nakon koronarnog incidenta. Rizik od suicida je najveći netom
nakon otpusta iz koronarne jedinice, te ostaje povišen sljedećih 5 godina.

U zaključku treba reći da ne samo da kardiološki pacijenti pokazuju

povećanu sklonost depresivnom poremećaju, tako i depresivni bolesnici
pokazuju povećanu sklonost ka razvoju kardiovaskularnih poremećaja.
Farmakoterapijski gledano smatra se da su triciklički antidepresivi vrlo
opasni u kardioloških pacijenata i strogo kontraindicirani u bolesnika sa
anamnezom ventrikulrane aritmije, subkliničke disfunkcije nodalnog sinusa,
smetnji provođenja, produljenog QT intervala. Primjena SIPPS-a je sigurna
u srčanih bolesnika, kao skupina ne utječu  značajnije na rad srca iako
među njima postoje određene razlike posebno u vegetativno nestabilnih
bolesnika.

Uzevši u obzir sve prije navedeno važno  je, a što i preporučuje AHA raditi
rutinski screening na depresiju kod kardioloških pacijenata u ambulantama,
klinikama, rehabilitacijskim centrima. Screening  za depresiju može
doprijeniti boljem ishodu kako depresivnog poremećaja, tako i rehabilitaciji
samog kardiovaskularnog događaja, naravno uz dodatnu edukativnu
aktivnost kod medicinskog osoblja koje skrbi o kardiološkim pacijentima  u
smislu razvoja specifičnih komunikacijskih vještina pri radu s takvim
pacijentima.
Reference:
 Marčinko D, Bilić V. Miličić D. Psihološko – psihijatrijski faktori
kod oboljelih od koronarnih bolesti, Psihički poremećaji u
somatskoj medicini i tjelesne bolesti u duševnih bolesnika: Zagreb
2012; 9-13.

 Hansen B.H.,Hanash J.A., Smith M.B. Rationale design and

methodoology of duble blind , randomized, placebo controllled
study of escitalopram in prevention of depression in acute coronary
syndrom (DECARD). Trials. 2009, 10:20.

 Larsen K.K., Agerbo E., Christensen B.,Søndergaard J.,

Vestergaard M. Myocardial Infarction and Risk of Suicide: A
Population-Based Case-Control Study Circulation.2010;122:2388-
2393;

 Larsen K.K.: Depression following myocardial infarction . Dan

Med J 2013;60(7):B4689

 Reese L.R., Freedland K.E., Steinmeyer B.C., Rich M.W., Rackley

W.J., Carney R.M., Depression and rehospitalization following acute
myocardial infarction .Circ Cardiovasc Qual Outcomes. 2011
November 1; 4(6): 626–633

 Groenewold A.N., Doornbos B., Zuidersma1 M.,Aleman A., de

Jonge P. Cognitive symptoms in post MI depression PLOS ONE 
January 2013 . Volume 8  Issue 1

 Elderon L., Kim G., Smolderon, Beeya N., Mary A., AHA
depression screening. Circ Cardiovasc Qual Outcomes. 2011 ;4:553-
540.

 Naqvi Z.,Rafique A.,Andreas V.,Rahban M.,Mirocha J.,Naqvi S. :

Predictors of depressive Symptoms post acute coronary syndrome.
Gen Med. 2007;4: 339 – 350.

 Jakovljević M.: „Kontekstualna depresija u sklopu drugih

bolesti“ . Ličnost tjeskoba i depresija u suvremenoj medicini. Pro
mente 2006.;111-112.