Psihofarmakološke specifičnosti sportske psihijatrije:

mogu li psihijatri pomoći sportašima?

1
Andrej Prošev, 2Nikola Žaja, 2Krešimir Puljić, 2Marko Ćurković, 2Porin Makarić, 3Ivan Diklić

1
Županijska bolnica Čakovec, I. G. Kovačića 1E, 40000, Čakovec, Hrvatska
2
Klinika za psihijatriju Vrapče, Bolnička cesta 32, 10090 Zagreb
3
Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, 34000, Požega

Istraživanja su pokazala kako kliničari pružaju pomoć profesionalnim sportašima bez

potpunog razumijevanja dijagnostičkih i terapijskih pitanja koja su jedinstvena za sportsku
populaciju. Sklonost idealizaciji sportaša dovodi pružatelje zdravstvene skrbi na poricanje
postojanja ili značaja psihijatrijskih simptoma i bolesti. Neke studije pokazale su kako je
učestalost nekih mentalnih poremećaja u populaciji sportaša u približno jednakom ili čak
većem broju nego u općoj populaciji (poremećaji hranjenja, anksiozni poremećaji, depresija,
zlouporaba psihoaktivnih supstanci). Poznato je da redovita tjelovježba ima mnoge pozitivne
učinke za psihičko i fizičko zdravlje. Međutim, elitni sportaši ne treniraju zbog zdravstvenih
benefita, već se mogu izložiti velikim zdravstvenim rizicima kako bi bili što kompetitivniji
(sindrom pretreniranosti, ozljede, zlouporaba anaboličkih steroida i psihostimulansa).
Razvijanje atletskog identiteta često dovodi u zanemarivanje drugih važnih životnih
aspekata. Pokazalo se kako je sportska populacija često izložena velikom pritisku javnosti
koja od njih ima velika očekivanja i zbog toga često sebi postavljaju visoke ciljeve i
posljedično razvijaju perfekcionističke osobine što je u samom sportskom natjecanju
pozitivno, ali u kombinaciji s velikim očekivanjima i samokritikom, može voditi u nesretan
život i mentalni poremećaj.

Psihijatri bi kod liječenja sportaša u obzir trebali uzeti sve uobičajene metode liječenja koje bi
bile ponuđene i ostatku populacije: psihoterapija, promjena načina života i
psihofarmakoterapija. Postoji nekoliko važnih čimbenika koje treba razmotriti prije
propisivanja psihijatrijskih lijekova u sportskoj populaciji: potencijalne
negativne utjecaje lijekova na sportsku izvedbu, potencijalne učinke na poboljšanje sportske
izvedbe, te potencijalne sigurnosne rizike. Dosadašnja istraživanja pokazala su kako
psihijatri koji propisuju psihofarmake sportašima najčešće ordiniraju one lijekove koji nemaju
sedirajući ili energizirajući učinak, lijekove s užim profilom metaboličkih i kardioloških
nuspojava, te one koji ne uzrokuju ekstrapiramidne nuspojave.
Liječnik koji sportašu propisuje određeni psihofarmak trebao bi biti svjestan štetnih i povoljnih
učinaka lijekova na sportsku izvedbu. Na višim natjecateljskim razinama uobičajene su
dopinške kontrole te se time sprječava zlouporaba psihoaktivnih lijekova, dok na nižim
razinama takva kontrola izostaje što može predstavljati i zdravstveni rizik.
 OVDJE IDE TABLICA
Mentalni poremećaji u sportskoj populaciji jako su malo istraženi. Tijekom sportske karijere
postoje trenuci kad su sportaši podložniji stresu od opće populacije (teška ozljeda ili
umirovljenje) pa bi sportašima tada trebala biti omogućena psihološka podrška, a ukoliko je
potrebno i psihofarmakološko liječenje. Zbog malog broja relevantnih studija koje se odnose
na populaciju potencijalnih pacijenata, za sada još uvijek nema jasnih smjernica za kliničare
koji sportašima propisuju psihotropne lijekove. Elitni sportaši koj pate od depresije ili neke
druge psihijatrijske bolesti često imaju otpor prema uzimanju istih, a jedan od glavnih razloga
su nedovoljno poznati sigurnosni učinci, ali i potencijalni rizici psihofarmaka na sportsku
izvedbu. U budućnosti je potrebno više kvalitetnih studija o uporabi psihofarmaka kod
sportske populacije, jer to je također populacija koja može biti vulnerabilna i samim time
podložna razvoju mentalnih poremećaja.

1.Reardon, C. L., & Factor, R. M. (2010). Sport psychiatry: a

systematic review of diagnosis and medical treatment of mental illness
in athletes. Sports Medicine, 40(11), 1–20.

2. Parise, G., Bosman, M. J., & Boecker, D. R. (2001). Selective

serotonin reuptake inhibitors: their effect on highintensity exercise
performance. Archives of Physical Medicine and Rehabilitation, 82,
867–871.

3. Schwenk TL. The stigmatization and denial of mental illness in

athletes. Br J Sports Med 2000; 34 (1): 4-5
4.