Psihoza

• Psihoza je težak emocionalni i mentalni poremećaj zbog kojeg bolesnik može biti
prilično ograničen za život u društvu.
• psihički poremećaj kod kojeg je prvotni simptom otuđenje
pacijenta od realnosti.
• "Psihotičan" je tradicionalni termin za veliko oštećenje ili gubitak testiranja
realiteta, tj. nekoherentnu ocjenu percepcije i zaključaka o vanjskom realitetu,
odnosno gubitak sposobnosti prosudbe realnosti.
• ozbiljno oštećenje socijalnog i personalnog funkcioniranja, karakteriziranog socijalnim
dubokim poremećajima
uzdržavanjem i nesposobnošću promjene uloge,
opažanja, emocija, mišljenja i ponašanja.
• Manifestira se i deluzijama, halucinacijama, konfuzijom, oštećenjem memorije,
dezorganiziranim ponašanjem, agitacijom - stanje unutarnje napetosti uz jaku
tjeskobu, što se izražava psihomotornim nemirom, inkoherentnim nerazumljivim
govorom...
• U susretu s psihotičnom osobom često ćemo čuti da on ili ona opisuje stvarnost koja
se u potpunosti razlikuje od stvarnosti u kojoj se mi nalazimo: ona čuje glasove koje
drugi ne čuju i mogu imati čulne doživljaje koje drugi nemaju. Neki se osjećaju
proganjanima, misli su im kaotične, imaju nerješive nesporazume i neobjašnjive
predstave. Za neke je psihoza poput osjećaja izgubljenosti i tada ih prožimaju jaki
nemiri i anksioznost. U nekim slučajevima izraženo je i povlačenje iz realnog svijeta i
prekid kontakta s njim.
 Simptomi psihoza
Ljudi doživljavaju psihozu na različite načine, a simptomi variraju od osobe do osobe.
Osoba sa simptomima psihoze najčešće ima osobne, društvene i radne probleme.
neke psihoze nije lako odmah prepoznati, pogotovo u početnim fazama, niti one moraju
zahvatiti cijelokupno ponašanje. Ostaju područja normalnih reakcija u kojima se ništa
neuobičajeno ne primjećuje, ili nema ničeg upadljivog.
Prvi znakovi psihoze:
• Promjenu u ritmu spavanja.
• Promjene apetita.
• Povlačenje iz društva.
• Nezainteresiranost za osobnu higijenu i urednost.
• Neracionalne izjave.
• Opsjednutost određenim radnjama ili mislima.
• Simptomi uznapredovale psihoze:

• Halucinacije - osoba vidi, čuje, osjeća nešto što ne postoji, ili doživi neki okus ili
miris kojeg zapravo nema. Na primjer, osoba može “u glavi čuti glasove”, ili vidjeti ili
osjetiti nešto čega nema, kao na primjer “nešto joj gmiže ispod kože”. Halucinacije
uznemiruju i mogu dovesti do toga da se osoba počne ponašati neprijateljski i s njom
je teško razgovarati.

• Umišljanje veličine - na primjer, osoba može smatrati da je slavna, da je na primjer

filmska zvijezda ili duhovni vođa. Može vjerovati da neke određene pjesme
sadržavaju tajnu poruku samo za nju, ili da posjeduje neke specijalne moći.

• Paranoidni umišljaji - na primjer, osoba može umišljati da je neke čudne sile ili neke
osobe prate, nešto smišljaju protiv nje, ili je kontroliraju. Može biti sumnjičava bez
nekog očitog razloga.
• Neorganiziran govor ili ponašanje - na primjer, osoba može govoriti brzo i
preskakati s jedne teme na drugu, ili se teško izražava. Može joj biti teško obavljati
svakodnevne aktivnosti kao što su kuhanje i pranje, ili može na neku situaciiju
reagirati na neodgovarajući način.

• Promjena u osjećajima - na primjer, osoba može pokazivati vrlo malo emocija ili
malo govoriti. Povlači se od drugih ili joj je teško razmišljati.

• Tjeskoba - na primjer, osoba može osjetiti silan strah ili stres i nikako se ne može
smiriti.

• Ovakvi simptomi mogu trajati par sati ili par dana, ali se mogu protegnuti i trajati
tjednima, mjesecima, čak i godinama, ako se ne liječi.
Osobe kod kojih se pojave simptomi psihoze nisu svjesne da prolaze kroz psihotičnu
epizodu, jer izgube osjećaj za stvarnost. Psihotičnoj osobi često nedostaje uvid u
vlastitu bolest, pa zbog toga bolesnik vjeruje da nije on bitno poremećen, već njegova
okolina.
 Vrste psihoza

Psihoze se najčešće dijele u dvije skupine - propratne (organske) i

endogene (funkcionalne).
• Propratne psihoze nastaju kao izraz organskog oboljenja ili
poremećaja. Primjerice kod trbušnog tifusa, progresivne paralize
izazvane sifilisom, malarije, poremećaja žlijezda, alkoholizma itd.
Kako su ove psihoze sekundarnog karaktera, one nestaju ako se
ukloni osnovna bolest ili poremećaj, pod uslovom da je osnovno
oboljenje izlječivo.
• U nastajanju funkcionalnih psihoza smatra se da važniju ulogu
imaju urođeni i naslijedni faktori, ali isto tako i cijelokupan sustav
socijalizacije i čimbenici sredine.
• Jedna od funkcionalnih psihoza je shizofrenija („rascjep duše“) ili
raspadanje ličnosti.
 NEUROZA ILI PSIHOZA?
• Blaže psihičke smetnje nazivamo NEUROZOM. One su rezultat intrapsihičkih
konflikata unutar ličnosti, te se zbog toga javljaju bez vanjskog povoda (iz čista mira).
Osoba u pravilu vodi bitke sa samim sobom, uz potpuno sačuvani realitet.
• Neupadljivog su ponašanja, pa šira okolina najčešće ne primjećuje njihovu težinu.

• Tipična ponašanja neurotske ličnosti su pojačani oprez, emocionalna nestabilnost i

sumnjičavost.

• Tipična stanja su stalna napetost, anksioznost, smetnje koncentracije, neodlučnost,

zabrinutost, tjelesni nemir i fobični strahovi.

• Sve to osobu ometa i ograničava u svakodnevnom životnom funkcioniranju (ono što

realno mogu, zbog straha ne mogu, a u vlastitoj koži im je tijesno i neudobno). Često
je prisutno sniženo samopouzdanje, zatim znaci potištenosti i depresije, te unutarnji
nemir i napetost (anksioznost). Smetnje se uspješno liječe klasičnom psihoterapijom
(individualnom ili grupnom).
• PSIHOZA je težak mentalni poremećaj zbog kojega bolesnik može biti prilično
ograničen za život u društvu. Kao primarni simptom prisutan je gubitak realiteta. U
susretu sa psihotičnom osobom često ćemo čuti da on ili ona opisuje stvarnost koja
se u potpunosti razlikuje od stvarnosti u kojoj se mi nalazimo: oni čuju glasove koje
drugi ne čuju i mogu imati čulne doživljaje koje drugi nemaju (slušne i vidne
halucinacije). Neki se osjećaju proganjanima, misli su im kaotične, imaju nerješive
nesporazume i neobjašnjive predstave. Psihotičnoj osobi često nedostaje uvid u
vlastitu bolest.

• Kod nekih dolazi i do rascjepa ličnosti, a kod nekih je bitno poremećena

emocionalnost (teže depresije). Postoji više vrsta psihoza, no dvije su najtipičnije:
shizofrenija (rascjep ličnosti) i bipolarni afektivni poremećaj (BAP) poznatiji kao
manično-depresivna psihoza (periodične izmjene stanja teške depresije i stanja
pretjerana veselosti bez razloga, precijenjenih ideja o vlastitoj vrijednosti, nekritičnih
postupaka kao npr. trošenje novaca, prodaja, lutanja, megalomanske ideje u koje
nekritično vjeruju).
• Dakle glavna razlika između neuroza i psihoza je u tome
što neuroze nemaju gubitak realiteta, dakle uvijek
posjeduju svjesnost i kritičnost o sebi i i o životu oko
sebe. Zatim, razlika je vidljiva u intenzitetu i učestalosti
simptoma (npr. depresije ili anksioznosti), te u modulaciji
emocija prilikom kontakta (emocija odgovara vanjskom
podražaju). Kod psihoza često zbog bolesti dolazi do
propadanja ličnosti (nekad je moguć i kognitivni
deficit), a socijalno i radno funkcioniranje je bitno
umanjeno, nekada čak i potpuno onesposobljeno (što
nije slučaj kod neuroza).
 Uzroci psihoza
• Uzrok psihoze može biti potpuno organski. Na primjer, uzrok
progresivnoj paralizi je sifilis (posljedica zahvaćanja sifilisom
živčanih struktura i kore velikog mozga), a Korsakovljeva psihoza
je posljedica različitih poremećaja živčanog sustava, npr. kroničnog
alkoholizma.
Gruba podjela izvršena je iz didaktičkih i terapijskih razloga:
1. shizofrene
2. afektivne
3. paranoidne
Dvije su najkarakterističnije psihoze shizofrenija i manično-
depresivna psihoza odnosno manična depresija ili bipolarni
afektivni poremećaj, BAP). Obje su, barem djelomice, nasljedne.
Dok jedni liječnici smatraju da su obje bolesti posljedica poremećaja
biokemijskih procesa u mozgu, drugi, pak, misle da su bitni činitelji u
nastanku ovih psihoza tjeskoba i emocionalni konflikti u djetinjstvu.
• Sve psihoze su teški i vrlo često kronični psihički
poremećaji koji zahtijevaju ozbiljno,
disciplinirano i dugotrajno psihijatrijsko liječenje,
uzimanjem propisane terapije lijekovima
(antipsihotici, stabilizatori raspoloženja,
antidepresivi). U fazama kada se osjećaju dobro
(faza remisije-povlačenje simptoma), nužno je
nastaviti sa uzimanjem lijekova, jer povlačenje
simptoma kod ovih bolesti ne znači i izlječenje.
Kao dodatak terapiji lijekova, korisne su
psihoterapija, socioterapija, terapijska zajednica
ili radna terapija.
• Zvjezdana noć, ulje na platnu, slavno remek-djelo postimpresionizma, iz 1889.
godine.

• Van Gogh je ovu sliku naslikao tijekom boravka u umobolnici u Saint Rémyju.
Datirana je sa lipanj 1889., mjesec dana nakon njegova dolaska i 13 mjeseci prije
samoubojstva. Umjetnik je svom bratu Theu o tom razdoblju napisao:
“Moja me kukavna bolest tjera da radim s nijemim bijesom, veoma polako, ali bez
prekida od jutra do mraka ... Vjerujem da će mi to pomoći da ozdravim.”