Univerzitet u Tuzli

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Poremećaji u ponašanju

Tretman djece i mladih sa poremećajima u ponašanju

TRETMAN PATOLOŠKOG KOCKANJA

(SEMINARSKI RAD)

Nastavni profesor: Dr.sc. Meliha Bijedić Student: Haris Osmanović

Tuzla, decembar 2019.

SADRŽAJ:

SADRŽAJ: ................................................................................................................................. 2
UVOD ........................................................................................................................................ 3
1. VRSTE KOCKANJA ......................................................................................................... 4
2.KASIFIKACIJA PATOLOŠKOG KOCKANJA.................................................................... 5
2.1. Komordibitet ....................................................................................................................... 6
3. FORMULAR SAMOPROCJENE PATOLOŠKOG KOCKANJA ....................................... 7
4. TRETMAN PATOLOŠKOG KOCKANJA .......................................................................... 8
4.1. Grupni tretman ................................................................................................................ 8
4.2. Kognitivno-bihevioralna terapija .................................................................................... 9
4.3. Anonimni kockari ............................................................................................................ 9
4.4. Psihoanalitička terapija ................................................................................................. 10
4.5. Porodična i bračna terapija ............................................................................................ 10
6. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 11
7. LITERATURA ..................................................................................................................... 12
UVOD

Kockanje i igre na sreću predstavljaju jedan od najvećih problema danjašnjice. Istraživanja u

Bosni i Hercegovini pokazuju da preko 70% srednjoškolaca imalo dodir sa kockanjem i
igrama na sreću što je zabrinjavajući podatak obzirom da po Zakonu o igrama na sreću Bosne
i Hercegovine zabranjeno je kockanje osobama mlađim od 18. godina. Kockanje se može
danas nazvati i bolešću savremenog doba, samim time dobija „epitet“ složenosti i opasnosti.
Kockanje predstavlja biheviroalnu ovisnost, jer kod osobe se razvija apstitencijalni sindrom,
te je potrebno liječenje i tretmanski pristup, ne samo takvoj osobi nego i čitavoj porodici.
Takvo liječenje je posebno potrebno kod patološkog kockanja jer predstavlja poremećaj
nagona i navika i odmalku fazu kockanja i same ovisnosti, jer se kod osoba raste uzbuđenje i
napetost i užitak tokom kockanja, a nakon toga se može pojaviti i krivnja i žaljenje. A sam
igrač nije u mogućnosti da kontroliše svoje porive za kockanjem i tako čini štetu samom sebi i
osoba u svojoj okolini. Kod patološkog kockanja se češto javljaju i kognitivne distorzije, te
komordibitet. U nastavku ovog rada ćemo se osvrnuti na sam tretmanski proces kada je u
pitanju patološko kockanje.
 1. VRSTE KOCKANJA

(Zoričić, Torre, i Iliću, 2011) razlikuju nekoliko obrazaca kockanja:

1. Društveno(rekreacijsko)kockanje -oblik igre koji služi isključivo za razonodu i zabavu u

slobodnom vremenu s limitiranim vremenskim periodom, uz simboličan ulog i limitirani
prihvatljiv gubitak ili dobitak .

2. Ozbiljno društveno kockanje -u kojem kockari pronalaze u hazardnim igrama osnovni

oblik zabave, cijeloslobodno vrijeme provode kockajući, drže se unaprijed određenih
eventualnih gubitaka.

3. Problematično kockanje - koje okupira najveći dio slobodnog vremena, uz nekontrolirani

ulog, nemogućnost limitiranja dobitaka ili gubitaka te kompulzivnu želju za povratom
izgubljenog uloga. Onog trenutka kada kockar pređe granicu i uđe u razinu problemskog
kockanja, počinje imati štetne posljedice vlastitog kockanja, ali ne zadovoljava kriterije za
patološko kockanje.

4. Patološko kockanje -karakterizira kompulzivna potreba kockanja bez ikakvog limita i

kontrole, na štetu većine ostalih životnih aktivnosti.

„Patološko kockanje predstavlja oslabljenu mogućnost kontroliranja ponašanja vezano za

kockanje, nepovoljne socijalne posljedice koje remete lične, obiteljske ili poslovne obveze, te
pojava tolerancije (potreba za kockanjem sa sve većim ulozima za postizanje željenog
uzbuđenja) i apstinencijskih smetnji“ (Korn, 2000)

5. Profesionalno kockanje-služi kao zanat i glavni izvor prihoda. Uglavnom ga karakterizira

sačuvana kontrola nad visinom dobivenog ili izgubljenog jer je disciplina centralna
karakteristika, tek se povremeno igra na sve ili ništa. Profesionalni kockari mogu iskusiti
određene probleme vezane za kockanje, poput kraćeg lovljenja vlastitih dugova ili gubitka
kontrole, no ne zadovoljavaju kriterije za patološko kockanje.
2.KASIFIKACIJA PATOLOŠKOG KOCKANJA

Kako bi se lakše razumjelo kada kockanje iz igre prelazi u patologiju, mora se razjasniti kako
patološko kockanje postepeno ulazi u područje bolesti ovisnosti.Prema MKB-10, patološko
kockanje svrstano je među poremećaje navika i nagona zajedno s patološkim podmetanjem
požara (piromanija), patološkom krađom(kleptomanija) i trihotilomanijom, iako je okvir
bolesti ovisnosti puno primjereniji format za razumijevanje i pomoć osobama s problemom
kockanja. Prema DSM-IV patološko kockanje je uvršteno među poremećaje kontrole
impulsa. Prema istoj klasifikaciji patološkim kockanjem podrazumijeva se uporno i
ponavljajuće neprikladno ponašanje, a o samom poremećaju se može govoriti kada osoba:

1. Većinu vremena provodi zaokupljena kockanjem bilo da kocka ili prepričava događaje
vezano za kockanje, planira kako doći do novca, mašta o uspjehu,
2. Zanemaruje sve ostale oblika zadovoljstva,
3. Treba sve veće i veće uloge da bi postigla isti stupanj uzbuđenja i zadovoljstva,
4. Opetovano ulaže napore da prestane kockati, ali bez uspjeha,
5. Pri pokušaju prestanka osjeća nemir, razdražljivost, loše raspoloženje, nesanicu
6. Počinje posuđivati novac, a zatim činiti nezakonita djela poput pronevjere,
krivotvorenja i slično,
7. Nastavlja takovo ponašanje uprkos štetnim posljedicama.
2.1. Komordibitet

Njemački autori Erbas i Buchner u svom su radu naveli da 93% patoloških kockara koji se
liječe,ima komorbiditete koje navode po učestalosti:

1.mentalni i ponašajni poremećaji

2.poremećaji probavnog sustava/metabolički poremećaji

3.poremećaji muskuloskeletalnog sustava

4.poremećaji kardiovaskularnog i dišnog sustava.

Oko 80% patoloških kockara ovisno je o duhanu . (Petry, Stinson i Grant, 2005) pronašli su
da je 73.2% patoloških kockara ovisno ili zloupotrebljava alkohol, a 38.1% ovisno je ili
zloupotrebljava droge. Isti su autori također iznijeli da 49.6% patoloških kockara boluje od
afektivnih poremećaja i 41.3% boluje od anksioznih poremećaja. Među ljudima s
komorbiditetima patološkog kockanja i drugih psihijatrijskih poremećaja nastup afektivnih
poremećaja 65.1%, anksioznih poremećaja 82.1% i bolesti ovisnosti 57.4% dogodio se prije
razvoja patološkog kockanja (58,56). To dokazuje da su pacijenti skloni kockanju kako bi
kupirali depresivne i anksiozne smetnje. Ljudi s depresivnim smetnjama često pate od
nemogućnosti doživljavanja užitka kod normalnih ugodnih životnih događaja. Tako kockanje
može predstavljati bijeg ili osjećaj nagrade kao kompenzatorni odgovor na generalni
nedostatak zadovoljstva.
3. FORMULAR SAMOPROCJENE PATOLOŠKOG KOCKANJA

1.Jeste li ikada izgubili radno ili školsko vrijeme zbog kockanja?

2.Čini li kockanje ikada Vaš obiteljski život nesretnim?

3.Utječe li kockanje na Vašu reputaciju?

4.Osjećate li ikada grižnju savjesti poslije kockanja?

5.Jeste li ikada kockali kako biste nabavili novac za plaćanje računa ili rješavanje drugih
financijskih poteškoća?

6.Je li kockanje uzrokovalo smanjenje Vaših ambicija ili efikasnosti?

7.Jeste li nakongubitka osjećali kako se morate što prije vratiti kako biste možda osvojili
ponovno izgubljeni novac?

8.Nakon pobjede, imate li čvrstu potrebu za povratkom i osvajanjem većeg dobitka?

9.Kockate li dok ne izgubite i posljednji novčić?

10.Jeste li ikada posuđivali novac da biste kockali?

11.Jeste li ikada kockanjem financirali ili sredili bilo što?

12.Oklijevate li koristiti "kockarski novac" za normalne troškove?

13.Smanjuje li kockanje brigu ili čini dobrobit za Vas same ili Vašu obitelj?

14.Jeste li ikada kockali duže nego ste planirali?

15.Je li Vam ikada kockanje bijeg od briga ili nevolja?

16.Jeste li ikada pokušali ili planirali pokušati neki ilegalni akt kako biste financirali
kockanje?

17.Doživljavate li svađe, razočaranja ili frustracije stvorene zbog Vaše potrebe za

kockanjem?

18.Jeste li ikada imali potrebu slaviti dobru sreću za nekoliko sati kockanja?

19.Jeste li ikada imali plan o samodestrukciji ili samoubojstvu koji je bio rezultat Vašeg
kockanja?

Ovaj upitnik za samoprocjenu patološkog kockanja izdao je odjel za mentalno zdravlje

Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-Neretvanskog kantona.

Ukoliko osoba odgovori potvrdno na sedam ili više pitanja, potrebna je stučna pomoć.
4. TRETMAN PATOLOŠKOG KOCKANJA

Za tretman patoloških kockara ne postoji jasno definiran i opće prihvaćen psihoterapijski

pristup i ne postoji standardizirani terapijski program dokazane učinkovitosti. Kao i za druge
bolesti ovisnosti liječenje se može provoditi bolničkim i izvanbolničkim putem.

Bolničko liječenje se ostvaruje u stacionarnim uvjetima te u sustavu dnevne bolnice ili vikend
bolnice, a izvanbolničko liječenje se provodi putem grupne psihoterapije i obiteljske terapije u
ambulantnim polikliničkim sustavima. Kad je riječ o patološkim kockarima bolničko liječenje
je indicirano najčešće kod ozbiljnih pogoršanja psihijatrijskih komorbiditeta, ponajviše
depresije i pojave suicidalnosti.Učinkovite tretmane patoloških kockara možemo općenito
podijeliti na farmakološke i nefarmakološke, no liječenje patološkog kockanja uključuje
različitost tretmanskih opcija, uključujući psihofarmakoterapiju, psihoterapiju i obiteljsku
terapiju. Od navedenih, najprimjenjeniji tretman je psihoterapijski koji može biti individualni
ili grupni. (D.Stojnić 2015.)

4.1. Grupni tretman

Grupni tretman se smatra jačom metodom za postizanje terapijskih ciljeva jer grupa služi kao
okolina sa jačom potporom, ohrabrujućim obrascima i motivacijama za promjenom. Također
je i atraktivna činjenica da su grupni tretmani financijski prihvatljiviji. Individualne
psihoterapijske pristupe koristimo više kao kratke terapijske intervencije koje su se pokazale
korisnim kod problemskih kockara i zaustavljanja progresije problema prema patološkom
kockanju te za motivacijske razgovore prema patološkim kockarima kako bi ih pridobili na
liječenje. Psihoterapijski pristup se pokazao najučinkovitijim pristupom u liječenju patoloških
kockara.

Primarni cilj svih vrsta psihoterapija je omogućiti što dulju apstinenciju od kockanja. Uz to
cilj je i poboljšati samokontrolu, identificirati načine kako se nositi s rizičnim situacijama,
naći izlazak iz krivnje i srama, naučiti se nositi sa žudnjom i apstinencijskim tegobama. Kroz
psihoterapiju terapeut uspostavlja profesionalni odnos s pacijentom s ciljem odstranjenja,
modificiranja ili ublažavanja postojećih simptoma, mijenjanja pogrešnih obrazaca ponašanja i
promoviranja osobnog rasta i razvoja. Puno se psihoterapijskih programa primjenjuje kod
patoloških kockara, no najznačajniji i najzastupljeniji su: anonimni kockari, kognitivno
bihevioralna terapija, psihodinamska psihoterapija, obiteljska psihoterapija te multimodalni
pristup koji istovremeno kombinira komponente različitih psihoterapijskih pristupa.
(D.Stojnić 2015.)
4.2. Kognitivno-bihevioralna terapija

Kognitivno bihevioralna terapija se temelji na dva teorijska i terapijska pristupa. Kognitivna

paradigma po kojoj su u osnovi psihičkih poremećaja promijenjeni kognitivni procesi,
odnosno specifične pogreške u procesima obrade informacija, i bihevioralna paradigma koja
se temelji na teoriji učenja, tj. svako ponašanje, kako prilagođeno tako i neprilagođeno je
naučeno. Iako kognitivna terapija djeluje na kognitivnu razinu, a bihevioralna terapija djeluje
na ponašajnu razinu , međusobna povezanost ponašanja i mišljenja rezultira time da se
bihevioralnim pristupom mijenja kognicija, a kognitivnim pristupom dolazi do promjene
ponašanja. Ta vrsta psihoterapije kod kockara primjenjuje kognitivno restrukturiranje
pogrešnih vjerovanja vezanih za kockanje, funkcionalne analize kockarskog ponašanja,
sticanje vještina za rješavanje problema, kontrolu stimulusa, prevenciju relapsa te
psihoedukaciju. Najčešće traje oko 8-15 seansi ili više te može biti grupna i individualna.
Tretman tako omogućava promjenu stila života i restrukturiranje okoline u svrhu jačanja ne-
kockarskog ponašanja. (D.Stojnić, 2015).

4.3. Anonimni kockari

Najzastupljeniji je psihoterapijski tretman za kockare organiziran po principu grupa

samopomoći. Besplatan je i u mnogo sredina je jedina tretmanska opcija. Napravljen je po
modelu anonimnih alkoholičara, a raširen je diljem svijeta. Funkcioniraju po poznatom
modelu u 12 koraka koji se primjenjuje i kod drugih bolesti ovisnosti. Filozofija tretmana je
da pristupnik koji se želi liječiti mora slijediti program u 12 koraka. Sastanci su otvorenog
tipa i odvijaju se 7 puta tjedno. Funkcioniraju po tipu grupa samopomoći u sklopu kojih
kockar dobiva emocionalnu potporu i snagu. Direktive su sudjelovanje u što više sastanaka,
održavanje apstinencije, preporuča se uzeti maksimalno pozitivno od života dan za danom te
koristiti druge članove grupe za potporu. Jedini uvjet potreban za ulazak u tretman anonimnih
kockara je da kockar želi liječiti svoju ovisnost o kocki.
4.4. Psihoanalitička terapija

Ova vrsta psihoterapije polazi od činjenice da je patološko kockanje simptom ili ekspresija
temeljnog psihološkog stanja. Taj pristup sagledava problem ovisnosti s gledišta da iako ima
pojedinaca koji ne moraju razumjeti zašto kockaju da bi prestali kockati, ima mnogo drugih
kod kojih ne dolazi do poboljšanja psihičkog stanja uspostavljanjem apstinencije, već se tada
manifestira osjećaj bespomoćnosti i besmislenosti. Oni zatim razvijaju veliki depresivni
poremećaj, ili se vraćaju kockanju, ili idu u smjeru razvoja neke druge ovisnosti ili
autodestruktivnog ponašanja kako bi se odmaknuli od sebe samih. Psihoanalitička
psihoterapija pomaže patološkim kockarima da razumiju izvor njihovog primarnog problema i
da se s njim suoče. Zbog toga se pokazala korisnom kod liječenja i ostalih psihijatrijskih
komorbiditeta. Pomaže u smanjenju krivnje nastale kao posljedica kockanjem izazvanih
problema te razvija zdravije mehanizme obrane kao rješenje od stresa nastalog kockanjem.
(D.Stojnić 2015.)

4.5. Porodična i bračna terapija

Ova vrsta psihoterapije je vrlo bitna kod tretmana kockara jer su obiteljski problemi jedan od
glavnih problema izazvanih kockanjem koji dovode do rastava braka, obiteljskog nasilja i
mogu učvrstiti kockarsko neadekvatno ponašanje. Ta terapija pronalazi problematičnu
obiteljsku dinamiku i smanjuje time kaos i konflikt unutar odnosa. Najčešće se provode kao
kratke maritalne terapije.

Postoji nekoliko vrsta obiteljskih i bračnih terapija, no sve počivaju na sličnim terapijskim
ciljevima: simptom postaviti u kontekst unutar obiteljske dinamike, homeostaze i utjecaja
prošlih na sadašnje odnose; motivirati obitelj na promjenu odnosa, a ne samo baviti se
ponuđenim simptomom; postići da obitelj definira problem i ponudi modele rješavanja
problema; ojačati bračni subsistem i prirodne saveze, potaknuti prirodnije funkcioniranje
obiteljskih subsustava; umanjiti patološke oblike komunikacije, poticati izražavanje u ja-
formi; razvijati empatiju, razumijevanje, uvažavanje i toleranciju različitosti; definirati uloge i
pravila, potaknuti dosljednost; postaviti granice; poticati individuaciju i autonomnost bez
straha od raspada obitelji; očuvati svijest o obiteljskom zajedništvu.
6. ZAKLJUČAK

Patološko kockanje predstavlja najtezi oblik ovisnosti od kockanja, jer kod osoba se razvija
apstinencijski sindrom, te sama ovisnost pogađa kako pojedinca, tako i porodicu pojednica.
Sam tretman patološkog kockanja može se odvijati unutar bolnice i van bolničkog okruženja.
Bolnički tretman se koristi pri odmakloj fazi i velikoj učestalosti komordibiteta, gdje se javlja
depresija i suicidalne misli. Sama terapija patološkog kockanja se može podijeliti na
farmakološku i nefarmakološku terapiju, međutim najveći učinak pri tretmanu patološkog
kockanja pokazuju psihofarmakoterapija, psihoterapeutske metode i tehnike, te obiteljska
terapija. A tretman koji se najviše koristi danas jeste psihoterapeutski. Razlog tome jeste jer
osobi sa problemom kockanja pruža bolji tretman jer se radi o profesionalnom odnosu sa
terapeutom, te se skupa sa njim radi na otklanjanju, modificiranju negativnih obrazaca
ponašanja, osjećaju krivnje i žudnje za kockanjem. Postoje razne psihoterapijske tehinke i
metode koje se koriste, a neke od njih su: Kognitnivno-bihevioralana terapija kojom se
mijenjaju iskrivljene slike i stavovi o kockanju, koji se također mijenjaju i kroz
ponašanje.Grupni tretman se koristi kako bi se sinergijom odnosa i mišljenja došlo do jednog
uvriježenog i prihvatljivog mišljenja, te je finansijski najprihvatljivija. Anonimni kockari
najzastupljeniji je psihoterapijski tretman za kockare organiziran po principu grupa
samopomoći, besplatan je, te je nastala po principu anonimni alkoholičari. Također se koristi i
porodična terapija jer od ovisnosti kockanja ne pati samo pojedinac, nego uveliko i porodica.
7. LITERATURA

1. Psihoterpijski tretman ovisnosti o kockanju. D. Stojnić. Zagreb, 23.12 2015. Zdravo Budi.
Dostupno na: https://www.zdravobudi.hr/clanak/1003/psihoterapijski-tretman-ovisnosti-o-
kockanju. (Pristupljeno 27. Novembra. 2019)

2. Z. Zorčić i sur. Kockanje i klađenje – ovisnosti novog doba. Zagreb, 2009. Klinika za
psihijatriju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Stranice 209-214. Dostupno na:
https://hrcak.srce.hr/57572. (Pristupljeno 27. Novembra. 2019)

3. I. Primorac-Bošnjak. Patološko kockanje. Dubrovnik, 2015. Zavod za javno zdravstvo

Dubrovačko-Neretvantske županija. Dostupno na:
https://www.zzjzdnz.hr/hr/zdravlje/mentalno-zdravlje/1097. (Pristupljeno 27. Novembra.
2019)