1. Sadržaj profesionalnog savjetovanja obuhvata?

Uključuje unutrašnje brige i one povezane sa medjuljudskim odnosima. Unutrašnje brige tj.
intRApersonalna dimenzija savjetovanja pokriva pitanja koja se protežu od slike o sebi do
psihičkih poremećaja. Brige povezane s medjuljudskim odnosima tj interpersonalna dimenzija
savjetovanja, mogu ići od komunikacije i perceptivnih teškoća izmedju klijenata i drugih
ljudi, pa sve do nasilja, agresije i kriminalnih aktivnosti.

2. Navedite elemente savjetovanja koji su prisutni u svim najvažnijim teorijskim

pristupima?

Savjetovanje uključuje reagiranje na klijentove osjećaje, misli i postupke. Savjetovanje

uključuje prihvaćanje klijentovih doživljaja i osjećaja, neovisno o vanjskim standardia
vrednovanja. Odnosno da ga prihvati onakvog kakav i jest. Povjerljivot i privatnost su
najvažniji elementi savjetovanja. Ono je dorbovoljno odnosno ne primjenjuje se prisila.
Savjetovatelj je oprezan u iznošenju detajnih podataka o svom ličnom životu. Najvažnije je
vještina komunikacije u savjetovanju (verbalne i neverbalne poruke). Savjetvanje je u
najmanju ruku međukulturalno iskustvo, a najvjerovatnije i višekulturalno.

3. Prema modelu socijalnog uticaja pomagač mora uspodtaviti moć ili uticaj na klijenta i
ima neke karakteristike ili faktore koji ga poboljšavaju. Među navedenim zaokružite te
faktore:

a) otvorenost

b) osviještenost

c) kompetentnost

d) pouzdanost

e) objektivnost

f) privlačnost

4. Koji se ishodi postižu u uspješnom savjetovanju?

Postižu se četiri ishoda: 1. Klijenti počinju svoje teškoće doživljavati kroz vro drugačije
kontekste. Mnogi klinejti započinju savetovanje neprikladno okrivljavajući druge ljude za
svoje probleme ili okrivljavanjem sebe. 2. Klijenti bolje razumiju svoje teškoće i pitanja koji
ih muče i stenu bolji uvid u svoje teškoće. Zatim postaje svjesniji četiri aspekta svog
problema: osjećaja i tjelesnih reakcija povezanih problema, misli povezanih sa problemom,
ponačajnih obrazaca koji su povezani sa teškoćama svojim i međuljudskih odnosa. 3. Klijenti
stječu nove reakcije na stara pitanja. Uvid i razumijevanje problema većini klijenata nije
dovoljno nego je i potrebno da steknu djelotvornije načine reagovanja. 4. Klijenti uče razvijat
djelotvorne odnose s drugim ljudima.

5. Kada govorimo o jeziku tijela u savjetovanju, sjedenje u stavu da ste nagnuti nazad i
odmaknuti od kijenta može značiti bijeg.

6. Navedite primjer reflektiranja emocija u sljedećoj izjavi: „Mislim da su moji

nastavnici prosječni“! Očekivali ste više truda i znanja od strane profesora, te osjećate
dosadu i nezadovoljstvo.

7. Ukoliko klijentica kaže „Već šest mjeseci pokušavam govoriti sa njim o braku, i čini
mi se da svaki put kada se približimo tome, nešto iskrsne i odvuče ga od braka“, a vi
odgovarate „Mora da je jako frustrirajuće približiti se onome što želite, a onda vidjeti
da se sve raspada“ koristili ste vještinu koja se naziva:

8. U popisu savjetovatrljih reakcija pored svake navedite o kojoj vrsti reakcije se radi:

a) otvorena pitanja

b) zatvorena pitanja

c) reflektiranje

d) parafraziranje

e) konfrontacija

f) usmjeravanje

h) pojašnjavanje

i) interpretacija

1. Je li moguće da joj prilazite presilovito i to zato što predvidjate njenu reakciju:

2. Čini se kao da biste željeli biti malo popustljivii prema sebi, ali niste u stanju upravljati
svojim reakcijama:

3. Želite li reći da vam je teško odustati?:

4. Gdje živite?:

5. Ali mene baš i ne poznajete tako dobro:

9. Obrazložite šta je konfrontacija i navedite primjer?

Nakon što savjetovatelj uspostavi odnos u kojem se osjeća povjerenje i prihvaćanje, klijenti su
u stanju primiti konrf kao sastavni dio procesa savjetovanja. Konfrontacija je djelotvornija
kad klijent ima određen doživljaj, ali ne priznaje postojanje neke okolnosti, vjerovanja ili
osjećaja koji je dio njegovog problema. Klijent ima slijepe pjege u svom mišljenju i
doživljavanju. One mogu biti problematične kad podržavaju disfunkcionalne misli i postupke,
a klijent ih prepoznaje tako što u klijentovoj priči i to kroz proturiječnosti, nedostatak logike
ili manjak osviještenosti. Konfrontacija se odnosi na klijentovo pogrešno tumačenje tuđih
postupaka ili osjećaja. Primjer: K: „Ne mogu pratiti sadržaj iz matematike....“ S: „Možda joj
treba da čuje da ti zaista želiš učiti, ali da ti to nije baš lako“.

10. Treća faza procesa savjetovanja je:

b) postavljanje ciljeva

11. Navedite i obrazložite dimenzije koje uključuje terapijski odnos:

Terapijski odnos ima tri dimenzije: radni savez, konfiguracija prijenosa i stvaran odnos. Radni
savez predstavlja susret klijentova „razumnog“ ja i terapeutova analizrauućeg ili
„terapizirajućeg“ ja s ciljem zajedničkog rada. Konfiguracija prijenosa predstavlja
iskrivljivanje koje se odnosi na doživljaj koji je samo djelimičan odraz stvarnosti. Stvarni
odnos ima dva obiljezja: autentičnost i realan doživljaj.

12. Napišite odgovore na sljedeću klijentovu izjavu: „Ne znam zašto smo se uopće
vjenčali“

1. Kognitivni dio poruke: Vjenčali smo se ali se ne možemo uskladiti

2. Emocionalni dio poruke: ne znam zašto= nesigurnost, zbunjenost, nevjerica

3. Parafraziranje kognitivnog dijela: Teško je shvatiti kako se dvoje neuskladnih ljudi

zamislili vjenčati. Unatoč svim razlikama, vi ste se vjenčali.

4. Reflektiranje emocija: Zapanjeni ste činjenicom da ste se vas dvoje vjenčali. Čini se kao
da bi vam bilo ugodnije da niste toliko različiti i da imate više sličnih interesa.

13. Prva komponenta procjena teškoća je ulazni/početni intervju.

14. Kako bi se moglo dobro razumjeti klijentove teškoće potrebno je?

Potrebno je istražiti sljedeća područja: 1. Komponente problema (kako se problem manifestira
primarno i sekundarno), 2. Obrazac zbivanja koja pridonose problemu (Može li klijent
prepoznati obrazac ili slijed zbivanja, koje dovode do problema i koja ga održavaju), 3.
Trajanje problema (koliko dugo traje problem, koliko se često pojavljuje, koliko ga ometa u
svakodnevnom funkc.), 4. Klijentove vještine suočavanja, snage, mogućnosti (kako je do sada
izlazio na kraj s problemom, koje mogucnosti ima na raspolaganju it).

15. Koja od navedenih ne spada u važnu funkciju postavljanja ciljeva?

a) edukativna funkcija

b) funkcija rješenja problema NE SPADA!

c) motivacijska funkcija

d) funkcija procjenjivanja

e) funcija vrednovanja tretmanskih intervencija

16. Sa klijentom u krizi nužno je postići tri procesa cilja:

a) Savjetovatelj se mora pobrinuti da je klijent na sigurnom i da je opasnost od smrti najmanje

moguća

b) Klijent je psihološki stabilan- postignuta je kratkoročna stabilnost njega kao osobe i

situacije

c) Klijent je povezan s prikladnim formalnim i neformalnim izvorima podrške

17. Koje vrste podataka uključuje tretmanski plan?

Postavljanje ciljeva, vrste intervencija, procjena koliko će savjetovanje traati i okružje/način

tretmana.

18. Ukoliko se u procesu savjetovanja bavite obrascima odnosa prema drugim ljudima
riječ je o:

d) sistematske intervencije

19. Koja je najpoželjnija strategija savjetovanja u radu sa djecom i zašto?

Svaki pokušaj djelovanja na djetetove probleme nužno mora uključivati roditelje, braću i
sestre, prjatelje, učitelje i stoga je prikladno pokazati sistemski pogled na probem, ako ne i
sistemska strategija.

20. Vanessa ima 22. godine i trenutno radi kao manekenka. Živi s roditeljima i mlađom
sestrom. nakon dugotrajnog razgovora otkriva najvažniji razlog zbog kojeg traži
pomoć: Ima napadaje prejedanja. kaže da je nešto što je počelo kao uobičajen način za
održavanje tjelesne težine da bi se mogla baviti manekenstvom, preraslo u obrazac nad
kojim osjeća jaku slabu ili nikakvu kontrolu. Sebe opisuje kao općenito neprivlačnu,
unatoč tome što je manekena. Osjeća da su je roditelji neprikladno usporešivali s
njzinom mlađom sestrom i da jenpritom uvijek „izvukla deblji kraj“. Medjutim, kaže i
da je njezin otac stroži prema sestri nego prema njoj. Ne može reći gotovo ništa
pozitivno o sebi. Osjeća sve jaču odbojnost prema kontroli i strogim pravilima koje joj
postavljaju roditelji iako više nije maloljetna.

Najvažnije komponente problema: Ima 3 glavne komponente

Emocionalne: negativna osjećanja prema sebi

Bihevioralne: napadi prejedanja

Sistemske: uloga koji njezini roditelji imaju u odnosu s njom, njenom sestrom u odnosu na
njen doživljaj sebe

Kulturalne: mlada, ambiciozna

Najbolja strategija? ____________________________________

21. Osnovna pretpostavka na kojoj počivaju bihevioralne intervencije?

Primjenjuje se da bismo klijentima pomogli u sticanju novih postupaka i vještina ili da bi

klijenti naučili kontrolirati ili ukloniti postojeće štetne postupke. Mogu se primjenjivati za
mjenjanje navika, rutine ili obrazaca interakcije s drugim ljudima (Skinnerovo operantno
uvjetovanje, Wolpeovo protuuvjetovanje, Bandurino socijalno učenje, Lazarusova
višemodalna terapija).

22. Šta su paradoksalne intervencije i koje se najčešće upotrebljavaju?

Paradoks je jednostavna suprotnost nečemu što se klijentu čini racionalnim. Najčešće

upotrebljavanje paradoksalne intevencje su mijenjanje gledišta, propisivanje simptoma ili
problema, suzdržavanje i pozicioniranje.
23. Ukoliko je cilj intevencije ublažavanje emocionanih teškoća i pripadajućih
neprihvatljivog postupanja (?) i to mijenjanjem ili ispravljanjem pogrešaka u mišljenju,
doživljavanju riječ je o _________________________ intervenciji.

Drugi test

1. Savjetovateljeva reakcija:

Mislim da biste to mogli uspjeti sami postići:

Imate dvojbu oko odlaska s radnog mjesta radi traženja novog posla?:

Kolika bi vam bila plata?

Kažete da se želite pokrenuti, ali poduzimate li nešto da se to ostvari?:

Šta se dogodi kada joj to kažete?

a) Otvoreno pitanje

b) Zatvorena pitanje

c) Reflektiranje

d) parafraziranje

e) reflektovanje

f) konfrontacija

g) usmjeravanje

h) ohrabrivanje

2. U kojem slučajevima je djelotvorno reflektiranje?

Reflektiranje je djelotvorno kao reakcija na klijentovu izjavu koja pokazuje pretjerivanje ili
zaključak.
3. Napišite odgovore na sljedeću klijentovu izjavu: Klijent „Na poslu moram izlazit na
kraj na velikim pritiscima, ali to sam očekivala.“ (izgovoreno s napetošću u glasu,
namrštena čela i stisnutih šaka).

1. Kognitivni dio poruke: velik pritisak na poslu

2. Emocionalni: O emocionalnom dijeli poruke se zaključuje iz klijentovih neverbalnih

reakcija koje sve govore o napetosti (napetost u glasu, namršteno čelo i stisnute šake).

3. Parafraziranje kognitivnog dijela: „Otkrivate s koliko toga se morate suočavati na svom

poslu“. „To je vrlo zahtjevan posao.“

4. Refletkiranje emocija: „Očekivali ste određen pritisak na poslu, ali vam on počinje bivati
teško podnošljiv“. „Posao vam postaje teškim teretom.“

4. Shematski prikažite slijed i odnos faza u procesu savjetovanja?

5. Opažanje kao vještina procjene/utvrđivanje teškoća uključuje:

-Zamjećivanje klijentova općeg stanja tjeskobe ili neugode; uspostava određenog dojma o
klijentovom kulturalnom kontekstu: zamjećivanje gesta ili pokreta koji su pokazatelj
emocionalne ili tjelesne disfunkcije; slušanje toga kako klijent oblikuje svoje probleme ili
kako govori o njemu (neki klijenti su skloni umanjivati ili uveličavati aspekte problema);
zamjećivanje klijentovih verbalnih i neverbalnih komunikacijskih obrazaca.

6. Po čemu se razlikuje definiranje teškoća od prikupljanja podataka u početnom

intervju?

Definiranje teškoća razlikuje se od prikupljanja podataka po tome što ono uključuje

istraživanje specifičnih pojedinosti o prirodi i kontekstu teškoća zbog kojih klinet dolazi. Te
pojedinosti se mogu ticati i sadržaja spomenutog u ulaznom intervjuu ili tokom narednih
susreta.

7. Navedite razliku između procesnih ciljeva i ciljeva povezanih sa ishodom!

Procesni ciljevi povezani su sa uspostavom terapijskih uvjeta nužnih za klijentovo mijenjanje.

To su opći ciljevi poput izgradnje prisnosti, uspostave neprijetećeg okruženja, posjedovanja i
pokazivanja precizne empatije i pozitivnog uvažavanja. Oni vriede za odnose sa svim
klijentima i mogu se smatrati univerzalnim ciljevima! Dok ciljevi povezani sa ishodom
razlikuju se od klijenta do klijenta. Ti ciljevi su izravno povezani sa životnim promjenama
koji klijenti žele postići uz pomoć savjetovanja. Klijent i savjetovatelj počinju zajedno
oblikovati moguće ciljeve povezane s ishodom. To su zajednički ciljevi tj. oni za koje se i
savjetovatelj i klijent slažu da ima smisla raditi na njihovom ostvarenju.

8. Konfrontacija ima 4 svrhe:

a) isticanje suprotstavljenih osjećaja, misli

b) isticanje samoporažavajućih postupaka

c) isticanje neučinkovitih obrazaca interakcije s ljudima

d) može se prerano upotrijebiti

9. Koje vrste podataka uključuje tretmanski plan?

Postavljanje ciljeva, vrste intrevencija, procjena toga koliko će savjetovanje trajati, te format
ili okružje u kojem će intervencije biti primjenjivane odnosno način tretmana.

10. Koja je svrha/ cilj primjene bihevioralnih intervencija?

Opći cilj bih. intervencija je pomoći klijentima da razviju prilagođeno i podražavajuće

ponašanje u situacijama koje se ponavljaju.

11. Mario je srednjoškolac (16 godina) i želi smršavjeti 20 kilograma. Kaže da je većinu
svog života bio pretio i da do sada nikada nije ozbiljno pokušavao smršavjeti. Kaže da
jede gotovo sve što želi, kad god želi. Ništa ne zna o dijetama, kalorijama ili tehnikama
mijenjaja ponašanja radi gubitka tjelesne težine. Osim toga, tvrdi da je u njegovoj
obitelji jako teško odbiti hranu. Njegovi roditelji imaju malo povećanu telesnu težinu, a
njegova dva brata tinejdzera nisu pretili, ali moraju puno jesti da bi sačuvali energiju.
Tjestenina i kruh pečen kod kuće dio su svakog obroka osim doručka. Vrijeme za objed
veoma je važno u njegovoj obitelji i ono je obično jako dugo.

Najvažnije komponente: Ima tri komponente

Emocionalne: /

Bihevioralne: pretjerana tjelesna težina

Sistemska: uloga Marijeve obitelji kao činitelja koji uzrokuje i održava njegov problem s
tjelesnom težinom

Kulturalna: kakvo je kulturano porijeklo Marijeve obitelji? Ima li jedenje neku ulogu u
obiteljskim odnosima? Koliko je to važno Mariju? A drugim članovima obitelji?

Najbolja strategija? _____________________________________

12. Da li su u navedenom slučaju prikladne kognitivne strategije i zašto?

Klijent je dječak od 6 godina, jedinac. Prema izjavama njegovih učitelja, ima teškoće u
odnosima sa drugom djecom iz njegova razrednog odjela i mnogo vremena provodi sam.
Njegovi roditelji potvrdjuju da su ranije prilike za druženje s drugom djecom bile vrlo
ograničene i sporadične.

Ovaj klijent vjerovatno neće imati koristi od kognitivnih pristupa i strategija. Prvo je premlad
da bi savladao kognitivne razvojne zadatke potrebne za učinkovitu primjenu kognitvne
intervencije. Drugo, čini se da su njegove teškoće više povezane nedostatkom vještina i
prilika za razvoj socijalnih vještina nego li neprikladnim mislima ili vjerovanjima.

13. Dvije dimenzije savjetovanja?

Unutrašnje brige tj. intRApersonalna dimenzija savjetovanja pokriva pitanja koja se protežu
od slike o sebi do psihičkih poremećaja. Brige povezane s medjuljudskim odnosima tj
interpersonalna dimenzija savjetovanja, mogu ići od komunikacije i perceptivnih teškoća
izmedju klijenata i drugih ljudi, pa sve do nasilja, agresije i kriminalnih aktivnosti.

14. Posljedice tišine?

1. Daju klijentu priliku da razmisli o nekom svom novom uvidu ili osvještavanju i da to usvoji
2. Pozivaju klijenta da nastavi pričati ili istraživati
3. Pokazuju klijentu važnost preuzimanja određene odgovornosti u savjetodavnom odnosu
4. Potiču klijenta da se usmjeri na istraživanja sebe
15. Koje su posljedice neosviještenosti savjerovatelja?
Jedna od teškoća je projekcija. Osviještenost i razumijevanje sebe jačaju sigurnost
savjetovatelja i klijenta. Manjak osviještenosti i razumijevanje sebe može neke savjetovatelje
navesti da klijentove oruke shvaćaju osobno ili da na njih pretjersano reaguju odnosno da
reaguju odbrambeno.

16. Svrha parafraziranja

Parafraziranje predstavlja ponavljanje toga što je klijent rekao ali svojim riječima.
Parafraziranje pokazujemo da je poruka bila (tačno) primljena, ali pri tome se mora
izbjegavati papagajsko ponavljanje onog što je klijent rekao. Zahvaljujući parafraziranju
klijent čuje svoju poruku onako kako ju je čuo neko drugi, a to često proširuje njegov način
gledanja.

17. Kada je djelotvorno reflektiranje?

Reflektiranje je ponavljanje neke rečenice ili misli koju je klinet izrekao. Osobito je
djelotvorna kao reakcija na klijentovu izjavu koja pokazuje pretjerivanje ili zaključak.

18. Zajednički elementi svih teorijskih pristupa?

Ima pitanje ovo u prvom testu

19. Model socijalnog utjecaja?

Ima dvije pretpostavke: 1. Pomagač mora uspostaviti moć ili temelj za utjecaj klijenta i to
kroz odnos koji ima tri karakteristike ili činitelja koji ga poboljšavaju: kompetentnost
(ekspertnost), pouzdanost i privlačnost. 2. Pomagal mora aktivno upotrebljavati taj svoj
utjecaj kako bi djelovao na mijenjanje klijentova načina misšljenja i postupanja.

20. Osobine uspješnih pomagača?

- Osviještenost i razumijevanje sebe

- Dobro psihičko zdravlje
- Osjetljivst za rasne, etničke i kulturalne činitelje kod sebe i drugih i njihovo
razumijevanje
- Otvorenost
- Objektivnost
- Kompetentnost
- Pouzdanost
- Interpersonalna privlačnost

21. Četiri specifična područja osviještenosti i razumijevanje sebe?

1. Osviještenost vlastitih potreba (potreba za davanjem, kritični, voljeni...)

2. Osvije. vlastite motivacije za pomaganjem (npr šta dobivamo ili uzimate pomažući
drugima...)
3. Osvije. vlastitih osjećaja (radost, zadovoljstvo, ljutnja i sl..)
4. Osvije. vlastitih snaga, ograničenja i vještina suočavanja (ono što dobr radite ili volite kod
sebe, ono na čemu biste trebali još poraditi....)

Tamarina pitanja

1. Disfunkcionalne pretpostavke u KBT i navesti neke od njih.

Disfunkcionalne pretpostavke (ili iracionalna uvjerenja) prvobitno učimo u djetinjstvu, od ljudi

koji su nam važni. Uz to, sami stvaramo iracionalne dogme i praznovjerja. Takva
samoporažavajuća vjerovanja aktivno podržavamo procesima autosugestije i ponavljanja te
postupanjem kao da su ona korisna. Disfunkcionalni stavovi i uvjerenja žive u nama i djeluju
ponajviše zahvaljujuće našem ponavljanju idoktriniranih iracionalnih misli iz djetinjstva. Prema
shvatanju KBT, ljudi nemaju potrebu biti prihvaćenim i voljenim, mada to može biti vrlo poželjno.
Terapeut podučava klijenta kako da ne bude depresivan, čak i kad ga njemu važni ljudi ne
prihvataju i ne vole. Okrivljavanje je srž većine emocionalnih poremećaja. Ako se želimo oporaviti
od nekog emocionalnog poremećaja, moramo prestati okrivljivati sebe i druge. Umjesto toga,
važno je naučiti prihvatiti sebe, unatoč vlastitoj nesavršenosti. Ellis navodi da u stanjima
uznemirenosti treba dobro pregledati vlastita skrivena „moranja“ i apsolutistička „trebanja“, jer
takvi zahtjevi izazivaju izrazito neugodne osjećaje i disfunkcionalna vjerovanja. Neki od
disfunkcionalnih vjerovanja su:

- Moram biti voljen i uvažen od svih ljudi koji su mi u životu važni,

- Vaćne zadatke moram obavljati savršeno dobro,
- Budući da želim da se ljudi prema meni odnose sa uvažavanjem i pravedno, oni to apsolutno
moraju učiniti,
- Kad ne dobijem šta hoću, to je strašno i to ne mogu podnijeti,
- Lakše je izbjegavati suošavanje sa životnim teškoćama odgovornostima nego usvojiti
korisnije oblike samodiscipline.

2. Na čemu se bazira EMDR tehnika, koja je njena svrha u praksi?

EMDR je oblik terapije izlaganjem namijenjen pomaganju klijentima u izlaženju na kraj sa

traumatskim sjećanjima, a primjenjuje se u radu sa različitim skupinama klijenata. EMDR se
sastoji od 8 osnovnih faza i oslanja se na brojne postpuke koji je koriste u bihevioralnoj terapiji.

-EMDR se koristi kako bi se klijentima pomoglo u ponovnom strukturiranju njihovih misli ili u
ponovnoj obradi podataka. Prva faza tretmana odnosi se na prikupljanje podataka o klijentovoj
historiji. Potom se oblikuje detaljan plan rada. Procjena terapeuta se odnosi i na utvrđivanje
traumatičnog sjećanja koje izaziva anksioznost, utvđivanje emocija i tjelesnih doživljaja povezanih
sa traumatskim događajem, procjena ljestvice subjektivnih jedinica uznemirenosti zbog slika,
negativne misli povezanih sa uznemirujućim sadržajem. U fazi desinzibilizacije, klijent zamišlja
traumatizirajuću sliku, riješima opisuje svoje neprilagođeno vjerovanje (ili misli) i obraća pažnju
na tjelesne doživljaje. Izlaganje je ograničeno i klijent smije biti manje od jedne minute po susretu
izložen izravno elementu slike koji ga najviše uznemiruje. Potom se javljaju nove asocijacije.
Tokom ovog procesa klijent se upućuje da očima prati terapeutov kažiprst dok se on brzo i
ritmički miče desno-lijepo po klijentovom vidnom polju i to od 12 do 24 puta. Klijentu se kaže: da
zaustavi negativan doživljaj čim se on pojavi i da potom duboko diše ili da izvjesti o tome što
zamišlja, osjeća i misli.

EMDR u klijentima izaziva brzu promjenu, ublažava vrlo bolne epizode. Brojne studije pokazale
su da je EMDR djelotvoran za liješenje PTSP-a, te da je u tome djelotvorniji od drugih tretmana.

3. Šta se mjeri fukcionalnom analizom ponašanja i koja je svrha tog mjerenja?

Funkcionalna analiza je jedinstven dijagnostički postupak za svaki pojedini slučaj - predmet

zanimanja je neko posebno ponašanje pojedinca u specifičnim uslovima njegove okoline.

Najčešće mjere ponašanja u FAP-u su:

-učestalost nekog ponašanja u jedinici mjerenja

-intenzitet s obzirom na neki dogovoreni kriterij

-trajanje

-primjerenost traženom ponašanju (primjerenost). U svakoj analizi potrebno je da se odredi koji

će se vid ponašanja bilježiti i mjeriti i da li će se tokom mjerenja mjere po potrebi mjenjati.

Sva ponašanja koja je potrebno mijenjati mogu se svrstati u dvije kategorije:

a) pretjerana,, nepoželjna, odstupajuća

b) nedovoljna, nepostojeća, koja tek treba izgraditi.

Ukratko, FAP se može objasniti kao postupak kojim se :

-iz složenog ponašanja izdvaja neko odstupajuće (simptom)

-uočava funkcionalni odnos između zavisne i nezavisnih varijabli

-predviđa promjenu nezavisne varijable koja bi mogla dovesti do promjene zavisnih varijabli
(nepoželjnog ponašanja).

4. Kako bihevioralni pristup objašnjava nastanak teškoća kkod klijenata i na koji način planira
inervencije?
Bilo kakve teškoće klijenta (neprilagođeni oblici ponašanja), koje imaju neželjene osobine ili
društevene posljedice, posljedice su učenja, a ne boleszi ili unatrašnjeg sukoba. Neprikladno
ponašanje može se oslabiti ili ukloniti, a prilagođeno ponašanje može se osnažiti ili poboljšati
primjenom psiholoških principa učenja. Određeno ponašanje pojavljuje se u određenim
situacijama i funkcionalno je povezano sa specifičnim dešavanjima koja prethode tim situacijama
i koja slijede nakon njih. Temeljito provedena faza procjene/utvrđivanja teškoća (ili analiza
ponašanja), osnova je za odabir bihevioralnih intervecija. Bihevioralne intervencije usmjerene su
na sadašnjost, odabiru se prema teškoćama i brugama svakog klijenta i usklađuju sa njima.
5. Navedite osnovne ideje višegeneracijskog pristupa u psihoterapiji.

Ovaj pristup djeluje pod pretpostavkom da se porodica može najbolje razumjeti ako se analizira
sa stajališta barem tri generacije, jer predviljivi obrasci interpersonalnih odnosa povezuju
djelovanje članova porodica od generacija do generacije. Prema Bowenu (osnivaču ove teorije
porodičnih sistema), uzrok teškoća pojedinca može se razumjeti jedino ako se posmatra uloga
porodice kao emocionalne jedinice. temeljna pretpostavka u višegenracijskom pristupu jeste da
je nužno baviti se nerazriješenim emocionalnim spajanjem sa vlastitom porodicom želimo li se
razviti u zrelu i jedinstvenu ličnost.

6. Koje su najčešće kognitivne distrozije koje su predmet promatranja kognitivno orjentiranog

terapeuta?

Kognitivna iskrivljenja/distorzije:
- Proizvoljno zaključivanje, donošenje zaključaka bez podupirućih dokaza, odnosno
„katastrofiziranje“ ili razmišljanje o najgorem mogućem scenariju i ishodu većine
situacija,
- Selektivna apstrakcija, donošenje zaključaka na temelju izdvojene pojedinosti nekog
događaja,
- Pretjerana generalizacija, proces pridržavanja krajnjih vjerovanja nastalih na temelju
jednog događaja i njihove neprikladne primjene na drugačije događaje ili u drugačijim
okruženjima,
- Pretjerano uveličavanje ili umanjivanje, doživljaj situacije ili slušaja u svijetlijim ili
mračnijim tonovima nego što osoba zaslužuje,
- Personalizacija, tendencija pojedinca da događaje povezuje sa sobom, čak i kada nema
osnove za takvo povezivanje,
- Označavanje i pridavanje pogrešnih oznaka (etiketiranje i sl),
- Polarizirano mišjenje, dihotomija u razmišljanju gdje se događaji proglašavaju crnim ili
bijelim.

7. Navedite neka od karakteristika vjerovanja anksioznih klijenata.

8. Kakav je značaj granica u porodičnoj strukturi- kakve granice mogu biti među članovima
sistema (?) održava na sistem u cjelini?

Emocionalne prepreke koje štite i jačaju integritet pojedinaca, podsistema i porodica nazivaju se
granicama. Crta kojom su omeđene granice određuje količinu kontakta sa drugim članovima
porodice. Krute granice predstavljaju nepropusne prepreke između podsistema unutar porodice i
prema podsistemima izvan porodice. U nekim slušajevima, zbog generacijskog jaza, roditelj i
djete ne mogu shvatiti jedno drugog i ne mogu uspostaviti odnos. U akvom procesu
neuključivanja, pojedinci ili podsistemi postaju izoliranim , a odnosi pare ili čak propadaju. Na
drugoj strani kontinuuma su raspršene granice, koje su tako propusne da je vrlo lako proći kroz
njih. Raspršene granice stvaraju zapetljanost, što znači da se članovi porodice previše jedan
drugome uključuju u život. U sredini kontinuuma nalaze se jasne i zdrave granice koje se sastoje
od prikladne mješavine krutosti i raspršenosti.

9. Objasniti ABC model emoc. poremećaja

A-B-C-D analiza je kognitivna strategija povezana sa racionalno-emiconalnom terapijom. Ovaj

pristup stvorio je Albert Ellis, koji je osmislio formulu koju savjetovatelji trebaju slijediti dok
analiziraju klijentove obrasce mišljenja. A je aktivirajući događaj koji pokreće obrazac pogrešnog
mišljenja, B je klijentov sistem vjerovanja kroz koji se filtriraju životna iskustva, C je simbol za
emocionalne ili kognitivne posljedice koje nastaju interakcijom A i B. Ova tri koraka odnose se na
dio formule koji se odnosi na analizu. Nakon što se otkriju pogreške u mišljenju, savjetovatelj
kreće prema terapijskoj intervenciji koja uključuju osporavanje iracionalnih vjerovanja ili
obrazaca mišljenja (D).
Aktivirajući događaj obično je neka odbojna ili neželjna situacija ili osoba u klijentovom životu.
Postojanje ovakve situacije ili osobe poticaj je koji pojedinca dovodi u savjetovanje.
Kada govorimo o emocionalnim posljedicama, odnosno kako bi precizno prepoznao C,
savjetovatelj mora obratiti pažnju na prisutnost emocionalnih riječi koje klijent izgovara, te na
verbalne i neverbalne znakove koji su pokazatelji emocija.
Prepoznavanje B-a ili klijentovog sistema vjerovanja najvažniji je dio ove terapijske intervencije.
Klijentova vjerovanja o specifičnom gogađaju mogu postojati u jednom od dva oblika: racionalna
vjerovanja ili iracionalna vjerovanja.
Osporavanje iracionalnih vjerovanja (D) ima dva cilja: ukloniti iracionalna vjerovanja, te steći i
usvojiti nov, racionalni sistem vjerovanja.

10. Šta je preplavljivanje, kako se provodi i kakva su organičenja ove terapijske tehnike?

Preplavljivanje se odnosi na zamišljeno ili in vivo izlaganje podražajima koji izazivaju anksioznost i
to tokom dužeg vremena. Prepravljivanje i vivo sastoji se od intenzivnog i produženog izlaganja
stvarnim podražajima koji izazivaju anksioznost. Zbog produženog izlaganja takvim podražajima
bez primjene postupaka za smanjenje neugode, anksioznost sama po sebi slabi. Prepravljivanje in
vivo vrlo brzo ublažava tjeskobu.
Preplavljivanje zamišljanjem temelji se na istim principima i slijedi iste postupke kao i in vivo,
samo što se odvija u klijentovoj glavi, a ne u svakodnevnom životu. Tehnika izlaganja
preplavljivanjem može se uspješno koristiti u tretmanu različitih strahova, poremećaja povezanih
sa anksioznošću, fobije, OKP-a, PTSP-a i agorafobije.
Preplavljivanje ima ključnu ulogu u tretmanu poremećaja povezanih sa tjeskobom. Međutim, kod
preplavljivanja in vivo, odnosno produljeno i intenzivno izlaganje situacijama koje izazivaju
tjeskobu može dovesti do toga da klijent bude još uplašeniji nego prije tretmana. Isto tako,
preplavljivanje nije dovoljno upotrijebiti kao terapijski postupak.