JU UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET

PEDAGOGIJA-PSIHOLOGIJA

ŠKOLSKA PSIHOLOGIJA

Mentori: Dr.Sc. Elvis Vardo,doc

Ass. Andrej Simić

Izvještaj

Procjena zrelosti djece za polazak u školu

Student: Osman Karahmet,10-1500/14

Tuzla,maj 2018.
SAŽETAK

U planu ovog rada je bila je procjena zrelosti djeteta za polazak u školu. Ispitanik u toj
procjeni bio je dječak M. M. koji ima 6 godina i nepunih 11 mjeseci. Pri ostvarivanju
eksperimenta korišten je:

- Upitnik za roditelje,
- Test pamćenja riječi,
- Lavirint,
- Šifre
- Test porodičnih odnosa
- Rječnik
- Test inteligencije na osnovu ljudske figure
S obzirom da ispitanik dolazi iz porodice u kojoj su oba roditelja školovana i zapošljena,
povoljna socio – ekonomska situacija, tj. iz porodice u kojoj vladaju povoljni sredinski uticaji,
ispitivanje je zasnovano na pretpostavci da je ispitanik spreman za polazak školu, odnosno,
pretpostavlja se da ispunjava određene kriterijume za polazak u školu.

Dobijeni rezultati su pokazali da je ispitanik spreman za polazak u školu jer je na, gotovo, sve
postavljene zadatke dao optimalne rezultate.

Prije svega, ispitaniku je objašnjeno zašto se ispitivanje sprovodi, što je u velikoj mjeri
olakšalo dalji rad.

Ključne riječi: škola, roditelji, zrelost, porodica, sredinski uticaji,

SUMMARY

The plan of this paper was to evaluate the maturity of a child for going to school. The
respondent in this assessment was M. M., who is 6 years and 11 months old. Experiment use:

- Questionnaire for Parents,

- Memory Word Test,

- Labyrinth,

- Codes

- Family Relationships

- Dictionary

- Intelligence test based on human figures

Key words: intelligence, maturity, parents and school, family, test…

1. UVOD
Veoma je značajna procjena djetetove zrelosti za polazak u školu, jer je sam polazak u školu
jedan od važnih trenutaka u životu. Dijete ulaskom u školu postaje dio organizirane i
strukturirane sredine, izlaže se sistemu vrednovanja i natjecanja, uz mogućnost doživljavanja
neuspjeha i kritike. U školi se prvi puta susreće s obvezama, s osjećajem odgovornosti i
novom organizacijom života.

Važno je da znamo koliko je dijete sposobno da prihvati svu odgovornost i sve obaveze koje
mu se tada nameću. Budući da živimo u eri cjeloživotnog obrazovanja, izuzetno je važno
odmah na početku razviti ljubav i potrebu za znanjem, ali isto tako i olakšati te prve dane
škole i vaspitanja.

Stoga nam je osnovni cilj da odredimo da li je dijete spremno za polazak u školu ili ne. U
ovom radu je ispitivan M.M koji ima 6 godina i nepunih 11 mjeseci, porijeklom iz Tešnja.
Kako bismo došli do rezultata, odnosno kako bi mogli da odgovorimo na postavljeni cilj
koristili smo sedam vrsta testova i to:

- Upitnik za roditelje,

- Test pamćenja riječi,

- Lavirint,

- Šifre

- Test porodičnih odnosa

- Rječnik

- Test inteligencije na osnovu ljudske figure.

Ispitanik je uradio sve testove i na osnovu njegovih tačnih odgovora smo zaključili da je
spreman za polazak u školu, te da će njegov uspjeh biti odličan.
2. TEORIJSKA RAZRADA TEME

2.1. Šta je to zrela ličnost?

Tokom cijelog života ličnost se razvija, faktori naslijeđa, seocijalne sredine i aktivnosti
pojedinca djeluju međuzavisno. Možemo osobu ocjeniti kao zrelu ličnost ako je došlo do
dovoljne razvijenosti osnovnih psihičkih funkcija i dispozicija, detaljne povezanosti između
naslijeđenog i dispozicionog svojstva, zadovoljavajuće integriranosti u društvu. Ovakvo
određenje ističe tri odlike zrelosti ličnosti: intelektualnu, emocionalnu i konativno - socijalnu
zrelost.

Međutim, opravdaniji pokazatelji zrelosti su: odnos prema svijetu, prema sebi i prema
drugima.

„Maslow navodi da zrelu ličnost karakterišu slijedeće osobine:

Realističnost u ocjenjivanju stvarnosti, prihvatanje sebe i drugih onakvi kakvi jesu, spontanost
u akcijama, socijalna osjećanja i simpatija prema ljudima, demokratizam i odsustvo etničkih i
rasnih predrasuda, jasni moralni principi, smisao za humor (ali bez ismijavanja drugih ) i
stvaralaštvo.” (Stojaković, 2008; str. 42.)

Zrela ličnost ima proširen osećaj vlastitog ja. Osoba koja je zrela za polazak u školu, sama
može upravljati svojim ponašanjem, ima formirane sopstvene stavove i jasnu imaginaciju o
realnosti. Dijete prije polaska u školu mora biti na određenom nivou zrelosti. Dijete mora
savladati čitanje, pisanje i druge aktivnosti koje ga čekaju samim polaskom u školu.
(Šehović, 2007)

Istraživanjima je utvrđeno da su zrele osobe orjentisane da vole druge, da ne nanose bol

drugima, ali žele da pomognu drugima. Zrele osobe imaju određene krize, ali mnogo brže
izlaze iz njih priznajući sebi greške. Ovakve ličnosti su poželjne među drugovima, vole da
rade i uče. Teško je povući granicu između normalnog i nenormalnog ponašanja, navodi
Ćehić (1997).

Imamo i nekoliko kriterijuma normalne ličnosti:

- Intelektualna ličnost - ovakva ličnost je sposobna da rješava probleme, samostalno donosi

odluke i procjenjuje kako sebe tako i svoju okolinu.
- Socijalna ličnost - ovakva ličnost je u skladu između društvenih i ličnih interesa, ima
interesovanje za probleme i njihovo rješavanje.
- Emocionalna ličnost - ovakvu ličnost karakteriše želja i volja za životom i odsustvo
pretjerane agresivnosti, fobičnosti, ambicioznosti...
- Moralna ličnost - ovakvu ličnost karakteriše prihvatanje i izvršavanje društveno korisnih
normi ponašanja.
- Psihoseksualna zrelost - ovakva ličnost ima pozitivan i dobar stav o pripadnicima
suprotnog pola i prilagođena je njima.

Kada se posmatra dijete, da li je zrelo za polazak u školu, ono se posmatra kroz slijedeće
aspekte:

1. Fizička zrelost

Fizička zrelost djeteta mora dosegnuti određenu razinu da bi ono moglo podnijeti tjelesne i
psihičke napore koji ga očekuju u školi. Fizički zrelim smatra se dijete koje zadovoljava
stupanj tjelesne razvijenosti s obzirom na hronološku dob (prosječna visina za dječake je 120
cm, a za djevojčice 117 cm; prosječna težina šestogodišnjeg djeteta iznosi oko 20 kg).

2. Intelektualnu zrelost

Odgovarajuća intelektualna zrelost podrazumijeva razvijenost opažanja, stabilnost pažnje

(koncentracija), govornu razvijenost, te razvijanost mišljenja i pamćenja. Šetnja, pranje,
odijevanje, pospremanje stana ili SDB i druge prilike omogućavaju da u prirodnoj atmosferi
vježbamo opažanje djece. Različite slagalice, domino, konstrukcijske igre bolja su priprema
za učenje, čitanje i pisanje nego forsirano učenje slova.Za učenje vještine čitanja i pisanja
važno je vidno i slušno opažanje. Tačnost slušanja razvija se i čitanjem ili pričanjem različitih
priča i pjesmica, govornim igrama, igrama riječima.

Pažnja je bitna funkcija dječje intelektualne zrelosti. Kod šestogodišnje djece prevladava
nehotična (nenamjerna) pažnja. To utječe na organizaciju i metode odgojno - obrazovnog rada
u školi. Nastava mora biti zanimljiva, sadržajno i metodički primjerena djeci tog uzrasta (u
početku aktivnost treba trajati 25 - 30 minuta, a kasnije i duže).

Govor je jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije, prenošenja iskustva, učenja.

Dječji govor može se razviti jedino u socijalnom okruženju. Dijete će govorom izraziti svoje
osjećaje, namjere ili zahtjeve, ali isto tako razumjeti tuđi govor.

Za početak školovanja posebno su važne misaone funkcije djeteta. Mišljenje kod prvačića još
je na tzv. KONKRETNOJ RAZINI (npr. broj 3 su tri prstića, broj 4 su četiri prstića itd.).
Sposobnost usvajanja apstrakcije i generalizacije na samom su početku. Djeci je teško odrediti
bitne karakteristike pojava u kojima treba odvojiti ono što je nebitno ili manje važno da bi
dobili nadređeni pojam.

Intelektualna zrelost za školu podrazumijeva da se dijete u procesu mišljenja već donekle

služi osnovnim misaonim operacijama, analizama, sintezom, apstrakcijama i generalizacijom.

3. Emocionalna zrelost

Emocije ili osjećaji osobito su važni za socijalni (društveni) život djeteta. Emocionalna zrelost
znači da dijete reagira primjereno određenoj situaciji kao i većina djece njegove dobi.
Djeca počinju racionalno objašnjavati svoje i tuđe ponašanje, a to onda omogućuje i kontrolu
tog ponašanja.

Emocionalno nezrelo dijete lako gubi motivaciju za učenje, slabo kontrolira svoje postupke pa
i školsku disciplinu teško podnosi. Emocije olakšavaju djetetu da prepozna sebe i svoje
postojanje, dakle pomažu razvijanju svijesti o sebi.

4. Socijalna zrelost

Socijalna zrelost najuže je vezana za emocionalnu zrelost. To podrazumijeva da prvoškolac

ima svoj krug prijatelja s kojima se igra i druži i koji ga prihvaćaju kao ravnopravnog
partnera, ali isto tako podrazumijeva prilagođavanje na društvene obaveze i njihovo što
temeljitije ispunjavanje u onoj mjeri u kojoj je to u stanju većina djece te dobi.
Važno je usmjeriti dijete da samo vodi brigu o svojim stvarima. Dijete postepeno razvija
različite socijalne vještine, kao što je npr. suradnja, popuštanje, iskazivanje vlastitih potreba,
stvaranje prijateljstava. Potrebno je kod djece kontinuirano razvijati samopouzdanje i osjećaj
vlastite vrijednosti.

Važno je naučiti dijete da poštuje i tolerira različitost među djecom i da u tim različitostima
otkriva nečije kvalitete. Djeci se isto tako mora dopustiti pravo na samoću (što ne znači
usamljenost) nego treba poštivati njihovu intimu. Potrebno im je i određeno vrijeme da se
prilagode novim situacijama, te da razviju toleranciju na frustraciju. S vremenom će se
spontano uključiti u grupu, prihvatiti pravila ponašanja i razviti osjećaj pripadnosti.
2.2. Aspekti zrelosti za školu

Inteligencija

„ Inteligencija je pojam koji se različito koristi i različito definiše. Neki je definišu kao
sposobnost adaptacije na nove situacije, drugi kao sposobnost ucenja, treći kao sposobnost
vladanja složenim i apstraktnim materijalom„ ( Kreč, Krečfild, 1957; str. 559. )

Smatra se da starija djeca mogu da riješe više problema nego mlađa djeca, kao i to da djeca
kako rastu postaju sve bistrija, a ako se vodimo ovom pretpostavkom starija djeca bi trebala
da dobija veću ocjenu na testovima inteligencije. Uglavnom se testovi inteligencije sastoje od
relativno velikog broja različitih članova ili zadataka, a rezultat na testu inteligencije se
zasniva na ukupnom broju završenih zadataka (Kreč, Krečfild, 1957.)

Rješenje problema možemo naći u koeficijentu inteligencije koji se izračunava po formuli:

IQ = (MD/HD) x 100

Koeficijent inteligencije za osobe koje imaju jednaku mentalnu i hronološku dob iznosi 100,
dok je za osobe kod kojih je veća hronološka dob, koeficijent inteligencije iznad 100
(Šehović, 2007).

Ćehić (1997) navodi da su se u nekim klasifikacijama inteligencije i danas zadržali termini

kao što su: idiot, debil, imbecil… što nam svjedoči o grubosti ranijih klasifikacija.

Ako se inteligencija mjeri testovima opšte inteligencije čiji je maksimalni rezultat IQ = 150,
onda u kategoriju mentalno subnormalnih mogu ući oni čiji su rezultati:

- 0 - 19 IQ – osobe koje imaju ovaj količnik inteligencije nisu sposobne za samostalan

život i rad. Kod njih se radi o teškoj subnormalnosti a uzrok tome je patološko stanje
mozga.
- 20 - 49 IQ – ove osobe mogu raditi neke osnovne poslove, ali se ne mogu opismeniti.
Razni genetički faktori su uzroci srednje subnormalnosti.
- 50 - 70 IQ - ovakve osobe se mogu opismeniti i mogu raditi nešto odgovornije ali lakše
poslove. Ovdje se radi o kategoriji lake mentalne subnormalnosti, što se dovodi u vezu sa
poremećajem žlijezda sa unutrašnjim lučenjem kao i genetički faktori.
 - 70 - 80 IQ - djeca iz ove grupe su nepoželjna, ovdje spadaju djeca bez roditelja kao i
djeca nezrelih i agresivnih roditelja. Ovo je kategorija ispod prosječnosti, tj. kategotija
tuposti.
- 81 - 90 IQ - kod ove djece je slabije razvijeno apstraktno mišljenje, djeca u ovoj
kategoriji imaju poteškoće u praćenju nešto složenijih nastavnih jedinica. Ova kategorija
je kategorija nešto ispod prosječnih, uzroci su slični kao i u prethodnoj kategoriji samo su
nešto intenzivniji.
- 91 - 110 IQ - u ovu kategoriju spada 50 % populacije, to je kategorija prosječne
inteligencije.
- 111 - 120 IQ - djeca u ovoj kategoriji ukoliko su motivisana bez problema i poteškoća
završavaju osnovnu i srednju školu. Ovo je kategorija nešto iznad prosječne inteligencije.
- 121 - 150 IQ - ova kategorija zahtjeva da se učenici angažuju da bi došle do izražaja sve
njihove sposobnosti. Ovo je kategorija visoke opšte inteligencije.

Saradnja škole i roditelja

Saradnja škole sa porodicom zapravo je zajednička aktivnost roditelja, nastavnika i učenika na

ostvarivanju odgojno – obrazovni zadataka. Roditelji i nastavnici se staraju da djete zavoli
školski rad, rado ide u školu, s lakoćom i lakoćom udovoljava svojim školskim obavezama,
kulturno se ponaša u školi i na ulici. Od škole i nastavnika se očekuje raznovrsna i sadržajna
saradnja sa roditeljima učenika (Potkonjak, Šimleša, 1989).

Zrelo ponašanje djece, posebno pred polazak u školu, također zavisi i od nivoa zrelosti
njegovih roditelja. „Niska intelektualna, emocionalna, moralna i psihoseksualna zrelost
roditelja je najteža socijalna situacija koja može zadesiti neko dijete u njegovom razvoju
“(Ćehić, 1997.; str. 13).

Od ključne je važnosti za dječiji razvoj i odgojno djelovanje roditelja. Ako dijete nema
odgovarajuće odgojno djelovanje od roditelja, imat će dosta više poteškoća u školi nego djeca
koja nisu imali takav problem.

Snaga odgojnog djelovanja porodice proizilazi iz slijedećih razloga:

- dijete je u porodici odmah po rođenju;

- porodični odgoj je najvažniji odgoj koji se pruža djetetu.

Za odgoj djeteta je bitno kakav je sistem porodice, da li dijete živi s oba roditelja, da li su
odnosi u porodici skladni (Tomić, 2005).

Siromaštvo

„60 - tih i 70 - tih godina prošlog vijeka u SAD - u djeca sa nižim socio - ekonomskim
statusom su bila označavana kao „kulturno hendikepirana“ i vladalo je mišljenje da zbog tog
ekonomskog statusa ne postižu i neće postići dobre rezulatate u školovanju. Danas se odbacije
taj stav i uzima se u obzir nekompatibilnost među kulturama, tj. kultura iz koje dijete dolazi i
zahtjev škole (Baucal,Tovilović ,2007).

2.3. Mogućnost procjene zrelosti za polazak u školu

Prvi školski dani mogu biti uzbudljivi, ali i popraćen strahom i neugodom. Većina djece
prihvati ovo novo životno razdoblje posve prirodno i smireno, no isto tako ovo
razdoblje može biti teško pogotovo onoj djeci koja do polaska u školu nisu bila polaznici
vrtića i kod kojih se javljaju strahovi od novog i nepoznatog.

Često osjećaj nelagode i straha imaju i roditelji koji su zabrinuti kako će se njihovo dijete
prilagoditi zahtjevima škole, hoće li biti uspješno i hoće li naći prijatelje. Ova obostrana
zabrinutost utiče na osjećaj zadovoljstva, motivaciju za učenje i ukupan stav prema školi.

Zbog ovih činjenica vrlo je važno prije polaska djeteta u školu na odgovarajući način
procijeniti zrelost djeteta za školu, a istovremeno otkriti i eventualne poteškoće, koje se u
školi mogu još više produbiti te ih je potrebno pravovremenim i najprimjerenijim postupcima
otkloniti. Prvi takav test je urađen od strane francuskog psihologa Alfreda Binea. Tokom
stvaranja prvog testa ispitivanje spremnosti djece da pohađaju školu, Bine je na osnovu svojih
prijašnjih istraživanja odbacio, tada dominantan pristup mjerenja inteligencije koji se zasnivao
na fizičkim karakteristikama. Nakon odbacivanja ovog pristupa, Bine pravi test koji
predstavlja kolekciju raznih intelektualnih zadataka pomoću kojih je moguće ispitati u kojoj
mjeri dijete može da misli uspješno i rješava zadatke.

Određeni zadaci su bili povezani sa određenim kalendarskim uzrastom uz pretpostavku da

većina djece (u tom kalendarskom uzrastu) uspijeva da riješi zadatke, dok mlađa djeca imaju
problema pri rješavanju istih.
Bine je ponudio veoma jednostavno rješenje za određivanje spremnosti djece za polazak u
školu. On je, naime, pretpostavio da će djeci koja imaju mentalni uzrast daleko ispod
kalendarskog uzrasta, biti teško da „budu uspješna u normalnim razredima“.

3. CILJ
Cilj rada je ispitati stepen zrelosti djeteta za polazak u školu na osnovu testa pamćenja riječi,
lavirinta, šifre, testa porodičnih odnosa, rječnika i testa inteligencije na osnovu ljudske figure.

4. METODOLOGIJA
4.1. Ispitanici

U ispitivanju procjene zrelosti za polazak u školu učestvovao je ispitanik M. M., koji ima 6
godina i nepunih 11 mjeseci porijeklom iz Tešnja.

4.2. Instrumenti

Prilikom istraživanja korišteni su slijedeći instrumenti:

1. Test pamćenja riječi - (test sposobnosti upamćivanja i pažnje) ovaj test nam govori o tome
da li dijete ima dovoljno razvijenu sposobnost memorije ili pažnje, te da li će imati poteškoća
u praćenju nastavnih sadržaja ili ne.

2. Lavirint – ovim testom ispituju se vizuomotorne sposobnosti, brzina u radu, te snalaženje u

prostoru.

3. Šifre - (test sposobnosti učenja iz iskustva, koncentracije i vizuo - motorne koordinacije)

ovaj test pomaže nam da dobijemo više podataka o kognitivnim i konativnim
karakteristikama djeteta. Ovo je jednim dijelom i test opšte sposobnosti, grafomotorne
sposobnosti, brzine, tačnosti, koncentracije.

4. Test porodičnih odnosa – obavještava nas o položaju djeteta u porodici, o zadovoljstvu

porodičnim odnosima, uzrocima neprilagođenosti porodici, greškama roditelja. Uočavamo da
emocionalna strana ličnosti mnogo zavisi od kvaliteta porodičnih odnosa, pedagoškog nivoa
porodice itd.

5. Rječnik – veliki broj značajnih autora se slažu da je broj riječi kojima dijete zna smisao
odličan indikator opšte inteligencije, sposobnosti učenja, odraz kvaliteta pedagoškog uticaja
porodice i sl.

6. Test inteligencije na osnovu crteža ljudske figure – u našem istraživanju test daje, prije
svega, podatke:

a) O pedagoškom nivou porodice,odnosno o pedagoškom uticaju na dijete

(predškolsko vaspitanje).
 b) Slabi i neprimjereni crtež čovjeka može da inicira i na mentalni niži nivo, ali i
određene grafomotorne i druge smetnje.

c) Kroz crtež dijete projektuje neke svoje crte ličnosti (ekspanzivnost, agresivnost,
sebičnost, duhovitost, stvaralaštvo, likovnu sposobnost, osjećanje manje vrijednosti, potrebu
za kontaktom i sl.).

Te upitnik za roditelje koji nam služi za dobijanje dodatnih informacija o samom djetetu, koji
se odnosi na razvoj djeteta te soijalne i ekonomske uslove.

4.3. Postupak

Istraživanje procjene zrelosti za polazak u školu je provedeno 13.05.2018. u Tešnju.

Ispitivan je M.M. Ispitivanje je trajalo manje od 60 minuta. Atmosfera u toku ispitivanja je
bila prijatna, te nije bilo problema oko sarađivanja. Dječak je bio jako radoznao i htio je da
odgovori na postavljena pitanja.

Svaki zadatak je objašnjen detaljno. Pokazano je kako treba da izgleda ispitivanje. Na

pojedinim testovima neophodno je bilo skretanje pažnje ispitanika na ograničeno vrijeme, što
za njega nije predstavljalo poteškoću. Ispitanik je sve shvatio i odradio zadatak onako kako
se i tražilo od njega.

5. REZULTATI
Test pamćenja riječi

Test sadrži osam grupa riječi,odnosno osam zadataka, u svakom zadatku je riječ više. Zadatak
djeteta je da ponovi riječi koje mu se kažu jasno i u istom ritmu. Ispitanik je bio zainteresovan
za zadatak i bez ikakvih dvojbi prihvatio da radi.

Od ukupno 9 bodova, ispitanik je osvojio 6. Dobijeni rezultat potvrđuje da ispitanik ima

poprilično solidnu pažnju i memoriju. Prosječan šestogodišnjak će od 9 pročitanih riječi
zapamtiti 7-9. Uzimajući u obzir da ispitanik ima 6 godina i 11 mjeseci spada u 4. kategoriju
standardnih skorova sa prosječnim skorovima od 6-7 riječi.

Lavirint

Na primjeru urađenog zadatka djetetu je objašnjeno šta mu je zadatak, nakon toga dijete je
počelo sa radom uz napomenu da radi brže jer je zadatak vremenski ograničen.

Na ovom testu ispitanik je osvojio 8 od mogućih 10 bodova. Rezultati pokazuju da ispitanik

ima visoko razvijene vizuomotorne sposobnosti, brzinu u radu, te snalaženje u prostoru.
Kompariranjem dobijenih rezultata sa standardizovanim vrijednostima možemo primijetiti da
se ispitanik uklapa u kategoriju 4 sa starosnom dobi od 6,7-6,11.
Šifre

Također i ovaj test je vremenski ograničen, ispitanik je imao zadatak da u svakoj praznoj
kocki treba nacrtati odgovarajući znak. Za svaka tri tačno ucrtana znaka (ispod odgovarajućeg
broja) dobija se 1 bod.

Ispitanik je na testu Šifre postigao 12 bodova od mogućih 30. Obzirom da ovaj test daje
podatke o kognitivnim i konativnim karakteristikama djeteta kao i opšte sposobnosti,
grafomotorne sposobnosti, brzine i tačnosti, koncentracije i pomijeranje pažnje možemo reći
da su sve ove karakteristike poprilično nisko izražene kod ispitanika. Kada poredimo dobijeni
rezultat sa standardizovanim skorovima možemo svrstati ispitanika u 3. kategoriju.

Test porodičnih odnosa

Na ovom testu dijete ima zadatak da stvara priče na osnovu slika koje vide.Ovaj test je trajao
nepunih 20 minuta. Tokom ispitivanja sve što je ispitanik pričao je zabilježeno radi lakše
procjene. Ovaj test je podijeljen na skale A i B, skala A odnosi se na smisao za konstrukciju
cjeline priče, sadržajnost priče, maštovitost, bogatstvo rječnika, fluentnost riječi, socijalna
zrelost koja se odražava kroz sadržaj priče, skala B odnosi se na emocionalno-socijalno stanje
djeteta.

Rezultat koji je ispitanik osvojio na skali A iznosi 4, na osnovu ovog rezultata možemo
zaključiti da je ispitanik iznad prosjeka odnosno iznad prosječne su sposobnosti za smisao za
kontrukciju cjeline priče,sadržajnost priče,maštovitosti itd. Na skali B ispitanik je ostvario
prosječni skor 5 što je ujedno i maksimalni skor na osnovu kojeg možemo zaključiti da
ispitanik ima daleko manje poteškoće prilagodbe u školi i sa vršnjacima od djece koja
ostvaruju manje rezultate na ovoj skali.

Rječnik

Test je trajao odprilike jedan školski čas, prije nego je ispitanik počeo da radi test objašnjeno
mu je kako treba da ga izvrši.

Na testu rječnika ispitanika je osvojio 14 od maksimalnih 50 bodova. Kada dobijeni rezultat

kompariramo sa standardizovanim vrijednostima možemo zaključiti da broj bodova odgovara
godini starosti odnosno ispitanik se može svrstati u 3. kategoriju standardnih vrijednosti.

Test inteligencije na osnovu ljudske figure

Na testu inteligencije na osnovu crtanja ljudske figure ispitanik je osvojio 16 bodova. Na

osnovu rezultata ispitaniku iz tabele očitan je mentalni uzrast koji iznosi 6,6. Nakon
očitavanja mentalnog uzrasta dolašli smo do koraka u kojem računamo ispitanikov koeficijent
inteligencije preko standardizovane IQ formule (IQ = (MD/HD) x 100). Rezultat
ispitanikovog koeficijenta inteligencije iznosi 93 što odgovara prosjeku na standardizovanoj
IQ distribuciji skorova. Dakle možemo zaključiti da ispitanikov mentalni uzrast odgovara
njegovom hronološkom uzrastu.
Upitnik za roditelje

Dobijeni su podaci o dodatnom ranom razvoju ispitanika te podaci o socijalnim i

ekonomskim uslovima. Isti su potvrdili i potkrijepili dobijene rezultate testiranjem. Razlog
spremnosti, odnosno prosječnih rezultata objašnjavaju slijedeće činjenice:

materijalno stanje porodice je vrlo dobro, živi u vlastitoj kući sa potpunom porodicom,
roditelji stručno obrazovani, razvijan pozitivan stav prema školi i vaspitanju, adekvatna
odgojna klima.
6. DISKUSIJA
Veoma je bitno da se prije polaska u školu svakog djeteta izvrši ispitivanje za procjenu
zrelosti. To je bitno iz razloga jer na taj način se kod djeteta provjeravaju njegove
sposobnosti, dolaze do izražaja i samim tim dijete pokazuje sve ono što zna i što je do tada
naučilo. Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da dječak može ostati
skoncentrisan ako se to od njega traži, te da neće imati problema pratiti i odgovarati
zahtjevima školskog programa. Nije pokazana socijalna ili edukativna deprivacija, niti je
postojala odsutnost mogućnosti za vježbanje. Ispitanik na osnovu dobijenih rezulatata neće
pokazati poteškoće u praćenju nastave, upamćivanju sadržaja, te neće postojati potreba
stvaranja posebnog programa za istog. Budući da ispitanik nije socijalno i edukativno bio
depriviran, niti je odrastao u uslovima siromaštva rezultati su zadovoljavajući, u skladu sa
pretpostavkom. U terminima socijalne adaptiranosti rezultati pokazuju da je ispitanik razvio
osjećaj kooperacije,dominantno ponašanje, te da nije bio zanemarivan od strane roditelja niti
sredine, odnosno nije postojala izolacija (zbog hronične bolesti, smti, razvoda itd.).
7. LITERATURA

1. Ćehić, E. (1997). Indikatori djece za polazak djeteta u školu. Sarajevo: Psihoteka nauka i
nastava.

2. Stojaković,P.(2008)Psihologija za nastavnike.Banja Luka:PRELOM

2. Tomić, R. (2005). Poremećaji u ponašanju dece i mladih. Tuzla: d.o.o OFF-SET.

3. Tovilović , S. ,Baucal , A. (2007). Procena zrelosti za školu.Beograd : Centar za

primenjenu psihologiju

3. Šehović, M. (2007). Osnovi opće, razvojne i pedagoške psihologije. Tuzla: OFF-SET

8. PRILOZI

- Ispunjen list za odgovore

- Upitnik za roditelje

- Test pamćenja riječi

- Lavirint

- Šifre

- Test porodičnih odnosa

- Rječnik

- Test inteligencije na osnovu ljudske figure.