Struni lanak / Professional paper

Promjene odnosa prema bolesti praene

kroz grupnu psihoterapiju lanova obitelji
bolesnika oboljelih od psihotinog poremeaja
The change in perception of illness monitored by group psychotherapy
of family members of patients with psychotic disorder
Slobodanka Kezi*, Pero Svrdlin, Branka Restek-Petrovi, Mate Mihanovi, Majda Grah,
Ante Sili, Nenad Kamerman
Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan, Zagreb
Saetak. Cilj: Opisati promjene odnosa prema bolesti kroz etverogodinji rad grupne psihoterapije lanova obitelji. U sklopu Programa rane intervencije kod prvih epizoda psihotinih poremeaja (RIPEPP) roditelji bolesnika oboljelih od psihotinih poremeaja ukljueni su, uz psihoedukacijske radionice, i u psihodinamsku grupnu psihoterapiju. Metode: Praenje protokola
seansi koje se biljee po sjeanju nakon odranih grupa. Rezultati: Tijekom etverogodinjeg
rada s lanovima obitelji opazili smo da je postupno dolo do promjene stava prema bolesti. U
poetku grupnog rada uoeno je neprihvaanje bolesti, negacija te pomak problema prema
van (npr. uzimanje droga). U drugoj fazi prorauju se osjeaji srama (bolest kao narcistika povreda) i krivnje (bolest kao kazna) te tekoe suoavanja s ozbiljnou i dugotrajnou bolesti.
Prepoznata je i trea faza rada u kojoj lanovi grupe (roditelji) fokus pomiu s djece i njihovih
potekoa na sebe (poinje prorada tugovanja). Zakljuak: Grupna klima koja se tijekom etverogodinjeg rada u grupi stvorila pridonijela je postupnom prihvaanju bolesti te time i promjeni odnosa prema djeci. Bolja uspostava granica stvara uvjete za separaciju najprije od grupe, a kasnije i od oboljelog lana.

Primljeno: 19. 11. 2009.

Prihvaeno: 12. 1. 2010.

Kljune rijei: odnos prema bolesti, psihodinamska grupna psihoterapija lanova obitelji
Abstract. Aim: This paper gives the description of changes in the perception of illness during the four-year involvement of the patients family members in group psychotherapy.
Within the program of early intervention in the first episodes of psychotic disorder, parents
of patients with psychotic disorder take part in psycho-educational workshops as well as in
psychodynamic group psychotherapy. Methods: The method of work is based on the monitoring of session protocols noted from memory after the group therapies have been finished. Results: Unacceptance of illness, denials and outer transfer of the problem (such as
drug abuse) were noticed in the beginning of the group work. In the second phase, the feelings of shame were dealt with (illness as a narcissistic injury) and guilt (illness as punishment) as well as difficulties in facing the severity and long duration of illness. The third
phase was also recognized in which we noticed that the group members (parents) focused
their attention from their childrens difficulties to themselves (the period of grieving process
started). Conclusion: The group atmosphere which developed during the four- year period
of work in the group contributed to the gradual acceptance of illness and so changed the
relationship with children. Better setting of boundaries allowed separation, first from the
group, and also from the inflicted family member later on.
Key words: perception of illness, psychodynamic group psychotherapy of family members

Adresa za dopisivanje:
*
Mr. sc. Slobodanka Kezi, dr. med.
Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan,
Jankomir 11, 10 090 Zagreb
e-mail: slobodanka.kezic@pbsvi.hr

http://hrcak.srce.hr/medicina
medicina 2010, Vol. 46, No. 1, p. 93-99

93

S. Kezi, P. Svrdlin, B. Restek-Petrovi et al.: Promjene odnosa prema bolesti praene kroz grupnu psihoterapiju lanova obitelji...

UVOD
Psihoze su spektar tekih duevnih poremeaja
koje karakterizira regresija na shizo-paranoidnu
poziciju s regresivnom reaktivacijom primitivnih
mehanizama obrana i slomom ega, to se kliniki
manifestira kao deficit testiranja realiteta zbog
ega dolazi do tekoa u interpersonalnim relacijama s nemogunostima adaptacije na zahtjeve
radnog mjesta, te s vremenom, u nelijeenih bolesnika, do socijalne izolacije oboljelih1,2. Shizofre-

Psihodinamska grupna psihoterapija lanova obitelji, kao

sastavni dio Programa za rane intervencije kod prvih epizoda psihotinih poremeaja, ima vanu ulogu u promjeni
odnosa roditelja prema poremeaju svoje djece. Obiteljska grupa uspjela se motivirati na prepoznavanju nekih
elemenata vlastitih naina funkcioniranja, to je olakalo
teret bolesti kao i stigmu psihotinog poremeaja.

U etverogodinjem procesu grupnog rada uoene su

tri faze. Poetna faza je faza negacije bolesti te pomak
problema prema van. U drugoj fazi prorauju se osjeaji
srama i krivnje i tekoe suoavanja s ozbiljnou i dugotrajnou bolesti. U treoj fazi rada lanovi grupe pomiu fokus s djece i njihovih potekoa na sebe.

nija se, kao najtea u tom spektru poremeaja,

smatra specifinim entitetom per se. Karakterizira
je specifian poremeaj miljenja i doivljavanja
sa stalno prisutnim bizarnim mislima kao i aspektima ponaanja i komunikacije koji su nam esto
nejasni i frustrirajui, a poremeaj volje, osjeaja,
kognicije, esta je prepreka u uspostavljanju neophodne suradnje u lijeenju ovih bolesnika3,4.
Ako i kada se suradnja uspostavi neophodno je
da se bolesnik vrati u dovoljno zdravu okolinu
da bi se remisija odrala.
Brojni autori5-7 opisali su vanost obitelji u lijeenju
shizofrenije i ostalih psihotinih bolesnika te su intervencije u obitelji postale sastavni dio Programa
rane intervencije kod prvih epizoda psihotinih poremeaja (RIPEPP) koji se provodi u Psihijatrijskoj
bolnici Sveti Ivan u Zagrebu8-10. Da bi se ostvarila

94

http://hrcak.srce.hr/medicina

potrebna suradnja u lijeenju shizofrenije i ostalih

psihotinih poremeaja, osim davanja informacija i
prorade steenog znanja u psihoedukacijskim radionicama, vrlo je vaan i rad na sebi, to se postie
u psihodinamskoj grupnoj psihoterapiji, kako oboljelih tako i lanova njihovih obitelji. Kroz prikaz etverogodinjeg rada grupe lanova obitelji opisat
emo promjenu odnosa prema poremeaju u smislu boljeg razumijevanja psihotinog procesa, uvida u neke aspekte vlastitog funkcioniranja te time
boljeg prihvaanja ovih poremeaja.
Cilj ovog rada bio je prikazati promjenu odnosa
prema bolesti tijekom etverogodinje psihodinamske grupne psihoterapije lanova obitelji ija
su djeca oboljela od shizofrenije i ostalih psihotinih poremeaja.
METODE I BOLESNICI
Metoda rada je praenje protokola seansi koje se
biljee po sjeanju nakon odranih sastanaka grupa lanova obitelji. Grupe ine roditelji pojedinano ili oboje, te nekoliko ostalih lanova obitelji
s kojima bolesnici ive, poput bake, brata i sestre,
koji do sada nisu bili psihijatrijski lijeeni. Grupa
se sastaje dva puta mjeseno, seanse traju 90 minuta, poluotvorenog su tipa, a vode ih dva koterapeuta, mukarac i ena koji su edukatori i edukanti Instituta za grupnu analizu u Zagrebu. Grupa
radi etiri godine, a broji 12 lanova. Rad grupe,
kao i sveukupan program, supervizira grupni analitiar edukator jedanput mjeseno.
PRIMJERI IZ RADA GRUPA
Pratei rad naih grupa u odnosu na stavove roditelja prema bolesti moemo govoriti o nekoliko
faza.
I. faza neprihvaanje bolesti, negacija te pomak
problema prema van.
Na samom poetku rada grupe roditelji su grupu
zapoinjali opisivanjem prve psihotine dekompenzacije njihove djece. Nerijetko je cijeli traumatski dogaaj bio popraen suzama, visokom
anksioznou i osjeajima krivnje jer nisu doli
ranije ili zbog toga to su bolesnog lana morali
ostaviti u bolnici (primjer 1).

medicina 2010, Vol. 46, No. 1, p. 93-99

S. Kezi, P. Svrdlin, B. Restek-Petrovi et al.: Promjene odnosa prema bolesti praene kroz grupnu psihoterapiju lanova obitelji...

Primjer 1 primjer s grupne seanse broj 4:

Otac Kreo navodi da sin izbjegava socijalne kontakte, nema prijatelja. Kada ide u WC trai apsolutan
mir u kui, nitko ne smije hodati po kui. Kad se tuira dugo je u kupaonici, bude ondje i po dva sata, te
otac nadodaje da u toliko vremena moe kou oguliti. Na pitanje grupe zato je sin tako dugo u kupaonici, otac odgovara da je imao traume u Nadbiskupskoj gimnaziji; tamo su mu stavljali no pod vrat i
vjerojatno ga silovali. Sin im je to rekao kasnije, ali nisu ba bili sigurni. Traio je da o tome ute; ako ga
odaju moglo bi ga to stajati glave. Tata Pero udi se kako je mogue da dogaaj nisu prijavili policiji i
kako se to uope moe dogoditi u takvoj ustanovi kao to je Nadbiskupska gimnazija. Otac Kreo odgovara da je sina ispisao iz Matematike gimnazije, jer je i tamo bilo problema; sin nije mogao podnijeti
dilanje droga (pritom djeluje neuvjerljivo). Govori da je droga u koli tako utjecala na njegovog sina za
kojeg, bez mogunosti za opservaciju, opirno dalje iznosi niz smetnji: sada u ovoj fazi bolesti nije
mu ba najbolje zamijenio je dan za no stalno obilazi razne psihologe te trai ponovno testiranje
svoje inteligencije jer je zabrinut za svoj kvocijent inteligencije, dok inae postie nadprosjean rezultat. Mama ima nadovezuje uz suze o svom iskustvu tijekom prve dekompenzacije sina: kada su suprug
i ona prvi put doli kod psihijatra, on je odmah rekao da je Boris uzeo drogu. Taj prvi kontakt s psihijatrom osobito je bio traumatian ocu; lijenik ih je odmah upitao zato misle da sin nije uzeo drogu. To ih
je jako iznenadilo, preplailo i zabrinulo. Nije mogla uope nikome govoriti o bolesti, nadala se da je
sam odlazak u vojsku (kada se bolest pojavila) problem. Kada se drugi put ponovio ub, jo se vie preplaila; tada nije uzeo drogu. Sada pak ima novi problem, a to je klaenje. Vrlo opirno govori o tom
problemu: stalno ga prati, kontrolira, a na pokuaj konfrontacije s problemom dubljeg znaenja arobnih igara na sreu (klaenja) potpuno je gluha. Poput sina, i ona esto odlazi na duhovne obnove, nesvjesno traei da netko izvana, tj. Bog, umjesto nje rijei problem. Kada se spominje droga druga mama
vrlo jasno navodi: Jasna je bila super cura, samo to danima nije mogla zaspati, i onda je pukla a za
sve je kriva droga, to smo sigurni. Zapravo se radi o djevojci koja je nekoliko mjeseci pred prijam bila
napeta, disfunkcionalna, s izrazitom nesanicom, to je prethodilo prvoj psihotinoj epizodi.
Eksperimentalno uzimanje droga esto je kod ovih bolesnika nain kako smanjiti tjeskobu. Za roditelje
je dobrodola projekcija na neto to je vanjsko za to su manje odgovorni.
Takav je i primjer keri koja se seli po kui, mijenja mjesto gdje spava, te na kraju boravi i spava u roditeljskoj sobi. Ona, naime, osjea posebne vibracije koje joj remete san, to bez bilo kakve konfrontacije i
pogovora roditelji prate tako da i oni uredno sele po svim sobama po kui, te trenutno spavaju u sobi
pokraj njene. Na nae (poetniko!) iznenaenje nitko u grupi ne komentira neobinost takvog ponaanja, niti bolesniina, niti ponaanja roditelja.

U ovoj fazi rada grupe lanovi su se prezentirali

kroz svoje bolesno dijete koje je postajalo virtualni lan grupe i nisu se od toga nikako uspijevali
odmaknuti. Traili su neto konkretno za krivca,
neto izvan njihova svijeta, kao to je droga, klaenje itd. Teko su prihvatili ponovno javljanje
simptoma kada dijete nije uzimalo drogu. Muilo
ih je pitanje to je uzrok bolesti? Krivnja je bila
najsnaniji osjeaj koji ih je pritiskao, te su u ovoj
fazi oekivali arobno rjeenje. eljeli su uti da je
uzrok bolesti u neem vidljivom. Oevi, koji nisu
dobili odgovor i brzo olakanje osjeaja krivnje,
kratko su dolazili, seansu do dvije. Preko svojih
supruga ispriavali su se da su uvijek bili neim

vrlo bitnim zauzeti; jedan je, primjerice, uvijek

bio na njivi, te je ta isprika postala metafora grupe za bijeg od problema. Oevi su nalazili izlaz u
svojoj obiteljskoj funkciji skrbnika, pa su poslovi
bili na prvom mjestu.
II. faza pojava i prorada osjeaja srama (bolest
kao narcistika povreda) i krivnje (bolest kao kazna) kroz tekoe suoavanja s ozbiljnou i dugotrajnou bolesti.
Krivnja, kao najsnaniji i najtei osjeaj, iz seanse u
seansu prati grupu. Kako su roditelji ukljueni i u psihoedukaciju, dobili su informaciju o razliitim uzrocima bolesti, te na verbalnom i svjesnom dijelu to sebi
i drugima ponavljaju na grupama (primjer 2 4).

medicina 2010, Vol. 46, No. 1, p. 93-99

http://hrcak.srce.hr/medicina

95

S. Kezi, P. Svrdlin, B. Restek-Petrovi et al.: Promjene odnosa prema bolesti praene kroz grupnu psihoterapiju lanova obitelji...

Primjer 2 primjer s grupne seanse broj 34:

Stjepan navodi kako je itao da depresija nastaje ve u djetinjstvu ako roditelji ne pokau dovoljno panje. Dalje pria kako je kao mladi ekonomist dobio posao u Slavoniji, uz posao je dobio i stan te je i supruga takoer dobila zaposlenje. Naalost nisu imali nikoga da im uva ker, pa su je dali u vrti. Sada
mu se ini da su puno toga propustili u njenom odgoju, te nadovezuje da je to moda razlog zato je
oduvijek tako povuena i tiha. Druga mama, Cvita, nastavlja svoju slinu priu: cijeli ivot radi kao medicinska sestra, naporno i u deurstvima, a i suprug je takoer jako zaposlen te se nisu dovoljno brinuli o
djeci. Dok jo nisu ili u kolu, poslali su djecu u Zagorje, baki sjea se koliko bi oboje (sin i ki) plakali
kada bi roditelji odlazili raditi Osjea se krivom za Tihaninu bolest. Otac Marko kae joj: Ne trebate se
osjeati krivom, imate dvoje djece, jedno je zdravo a mi koji imamo samo jedno, a to je jo i bolesno
imamo jo vei problem! Mama ima je tjei: uli smo na predavanju da nismo mi sami krivi psihoza ima razliite razloge nastajanja. Stjepan dodaje da je gledao u Oprah show kako je vano kontrolirati
djecu: ako imaju problema s drogom, roditelji trebaju ulaziti u sobu i sve kontrolirati Gledajui u terapeute trai odgovor je li to ispravno.
Terapeut vraa pitanje u grupu: to znai kontrola? Mama ima navodi da sin ponovno previe troi
otvorila je potu koju je dobio mora kontrolirati jer je u crvenom minusu

Primjer 3 na seansi broj 40 mama Nina iznosi:

Moj sin bio je malo depresivan nekoliko mjeseci, nije htio jesti s nama za stolom, a kasnije je izbjegavao i razgovor. Nisam ga smjela gledati u oi, to ga je strano ljutilo, razgovarali smo preko zida, ja u
jednoj, a on u drugoj sobi i onda je na kraju na terasi zapalio neku malu vatricu koja se mogla ugasiti
aom vode. I zbog toga je dolo pet policajaca, hitna pomo i dvoja vatrogasna kola. Grozno sam se
osjeala jer sam ga morala predati policiji i lijenicima, zapravo sam ga izdala.
Tako opisuje majka kako je njezin sin prvi put zavrio u bolnici. Radilo se o mladiu koji je imao razraeni sustav sumanutih ideja i koji je na terasi toga dana palio svoju odjeu za koju je mislio da je pod utjecajem sotonista koji su ga proganjali.

Primjer 4 seansa broj 52:

lanovi grupe na seansama esto priaju o odlascima na duhovne obnove. Milica pria o sveeniku koji
joj je tijekom ispovijedi, kada se alila da ima sina koji boluje od shizofrenije, rekao: Hvala Bogu to ga
imate! Sveenikov komentar doivjela je kao nerazumijevanje njoj preteke situacije. U vie navrata
opisivala je kako se trudi, ali ne moe prihvatiti tu bolest i stalno se pita do kada e to trajati.
Tek u kasnijim fazama grupnog rada uspjeli su dotaknuti probleme partnerskih odnosa, odsutnost jednog lana para te ljutnju drugog jer se sam o svemu brine. Tata Ivi rano je poeo na seansama kritizirati svoju suprugu; ona stalno neto prigovara njemu i njihovoj keri. On uvodi primjer idealne ene
Zvjezdane koju opirno opisuje kao olienje prave majke i supruge; ona je, naime, toliko bila brina i
dobra da se doslovno o svemu brinula. rtvovala se za obitelj. Primjerice, kada je ki studirala, pratila ju
je na sve njezine ispite i samo zahvaljujui njoj ki je zavrila studij. Isto je tako bila uspjena i na poslu,
brinula o suprugu, popravcima auta Kada mu druge lanice grupe pokuavaju predoiti to zatitniko
ponaanje prema njemu idealnoj eni, on uvijek pobjegne, pokuava se naaliti te stalno i dalje kritizira
svoju suprugu koja, za razliku od Zvjezdane, opet previe trai od Ivane i stalno prigovara. Supruga uope ne vidi njegovu agresiju, na sve njegove kritike se smijulji, pogledom traei od grupe podrku koju
ipak dobiva (lanice su se identificirale s njom). Postupno, prije blagdana i godinjih odmora, lanovi
organiziraju prigodne domjenke nakon susreta (sami donose kolae i sokove), te se s vremenom stvara
obiteljska klima.

96

http://hrcak.srce.hr/medicina

medicina 2010, Vol. 46, No. 1, p. 93-99

S. Kezi, P. Svrdlin, B. Restek-Petrovi et al.: Promjene odnosa prema bolesti praene kroz grupnu psihoterapiju lanova obitelji...

III. faza lanovi grupe pomiu fokus s djece i njihovih potekoa na sebe (poinje prorada tugovanja).
Primjer 5 grupna seansa broj 71:
Mama Ivi pria kako je kao djevojica ostala bez mame, pritom plae i navodi da nikada to nije preboljela. Majka Jasna dodaje da sina i njegovu bolest ne moe razumjeti. Zato se ba njima to dogodilo?
Njih troje su ivjeli mirno, cijeli ivot su njemu posvetili, a on se nakon povratka iz inozemstva, gdje se
psihotino dekompenzirao, vratio potpuno drugaiji kao stranac. Opisuje da je bio kao na staklenim
nogama sve je napravila, a on ju je iznevjerio. Osjea se kao da je pala na ispitu nastavlja o tome
kako se to nije smjelo dogoditi. Vidno je uznemirena i navodi da ima jo neto isto se dogodilo i s
bratom u svojoj 28. godini iznenada je umro. To nikada nije preboljela, ni dan danas mu ne moe zapaliti svijeu; svima drugima moe, a njemu ne. Terapeut joj je njeno pokuao predoiti povezanost i
slinost osjeaja gubitka (i izdaje) brata i sina, to negdje uspije prepoznati. Na sljedeoj seansi navodi
da je poslije te seanse bila uznemirena, pomalo dvojei je li to uope sadraj za grupu, tj. je li o tome
trebala priati na susretu. Drugi lanovi je bodre.
Kao to vidimo, lanovi grupe mogu sada iznijeti da su ljuti na svoju djecu, suoiti se s raznim razoaranjima tijekom ivota, kao i s gubicima. Postepeno, uz pomo grupe, prihvaaju da e njihova djeca ivjeti svojim ivotom, a da se oni trebaju okrenuti sebi i dozvoliti si sitne male ugode. Nakon etiri godine
etiri lana grupe najavljuju odlazak. Navode da su dobili neto od grupe. lanica koja je najavila odlazak, tek na posljednjoj seansi, nakon ponovljenog zahvaljivanja, navodi da bi sada, na kraju, htjela neto
vie rei o sebi. Kao seljako dijete otila je u Njemaku da bi zaradila. Radila je kao medicinska sestra,
nije znala jezik i bilo joj je teko. Navodi koliko joj je bilo teko kada je saznala za malignu neoplazmu
svoga supruga i tu je utjehu nala u Centru za duhovnu obnovu. Jako joj je bilo teko kada se ki razboljela, sve je nade bila usmjerila u Boga i lijenike, ali je shvatila da je neke injenice u ivotu neophodno
prihvatiti i sada je bolje. Ovo je bilo njeno prvo otvaranje na grupi, a u isto vrijeme i oprotaj od grupe,
to nam je ponovno pokazalo da svatko treba svoje vrijeme da bi upio zbivanja u grupi i bolje razumio
sebe i druge.

Poznavajui vanost stavova prema bolesti3 u prepoznavanju i prevenciji relapsa poremeaja, lanove obitelji najprije smo ukljuili u psihoedukacijske radionice gdje su dobili osnovne informacije
i znanja o poremeaju njihove djece. Znanje dobiveno u psihoedukacijskim radionicama postupno se proraivalo u grupama te tijekom duljeg
grupnog procesa povezivalo s osobnim traumatskim iskustvima.
Grupni proces lanova obitelji komplementaran
je grupama oboljelih od psihotinih poremeaja9.
Kao i djeca, roditelji su se u svojim grupama sporo ukljuivali u grupni proces, to se vidjelo i u
primjeru lanice iz seanse broj 71, koja se tek kod
oprotaja emocionalno otvara grupi. Regresivno
funkcioniranje vidi se i kod roditelja koji i u grupnoj situaciji stvaraju obiteljski ugoaj organiziranjem prigodnih domjenaka uglavnom za vrijeme
blagdana ili kao agiranje separacijskog problema

prije duljih godinjih odmora. Simbiotski (pa i fuzijski) razina funkcioniranja nije karakteristina
samo za psihotine bolesnike, nego je vidljiva i u
datom prikazu u kojem nas lanovi obitelji uporno izvjetavaju o aktualnom psihikom stanju
djece, pa bolesno dijete postaje virtualni lan
grupe, to je za terapeute dugo vremena bio kontratransferni problem. Ambivalencija, dvosmislena komunikacija i magijsko miljenje problemi su
s kojima smo se teko nosili i ija prorada zahtijeva dulje vrijeme10. Ipak, najava i odlazak lanova
grupe, seansa broj 71, bili su nam prognostiki
dobar znak da smo na pravom putu.
Yalom11 opisuje uvid kao vaan terapijski grupni
faktor i kao mogunost bolesnika da povee svoju
prolost sa sadanjou, objasni sebi svoje ponaanje, razmiljanje, fantazije i nesvjesno. Predstavlja nain na koji bolesnik sam sebe razumije i
kao multidimenzionalni koncept ukljuuje coping
stilove, mehanizme obrane, vjerovanja12. Roditelji
su tijekom rada u grupi razumjeli da njihovo dije-

medicina 2010, Vol. 46, No. 1, p. 93-99

http://hrcak.srce.hr/medicina

RASPRAVA

97

S. Kezi, P. Svrdlin, B. Restek-Petrovi et al.: Promjene odnosa prema bolesti praene kroz grupnu psihoterapiju lanova obitelji...

98

te boluje od kronine bolesti i da je neophodno

da prihvate tu injenicu i prepoznaju svoje strahove. Grupno okruenje kroz mehanizme zrcaljenja olakava samorazumijevanje bolesti te smanjuje izolaciju, kako roditelja tako i samih
bolesnika13. Istraivanja uvida u bolest14 kod psihotinih bolesnika nalaze da je uvid u korelaciji s
kognitivnim kapacitetima koji su zbog naravi bolesti esto oteeni, posljedino samopotovanje
ovih bolesnika je narueno, to intervencijama u
cjelokupnom Programu RIPEPP nastojimo reparirati15. Ovo je pridonijelo da se osjeaj srama i
krivnje u odnosu na bolesnog lana neto smanjio, to je opisano u seansi broj 34.
U obiteljima ovih bolesnika uoena je naruena
obiteljska homeostaza koja esto koristi jednog
lana, tj. bolesnika, kao nositelja loih projekcija.
U takvim obiteljima prisutna je ekspresija emocija (EE) kroz involvirajuu, neprijateljsku i kritizirajuu komunikaciju i/ili kontrolirajue te infantilizirajue ponaanje lanova obitelji. Mama ima u
prvoj godini rada grupe (seansa broj 4) primjer je
roditelja koji ivi ivot svojeg djeteta te stalno
prati i kontrolira to njezin sin radi.
Istraivanja16-18 su nala povezanost izmeu izbijanja psihotinih epizoda oboljelih s poremeenom komunikacijom. Zanimljivo je istraivanje u
kojem su naene razlike u disfunkcionalnoj komunikaciji kod majki i oeva shizofrene djece.
Majke tijekom devetomjesenog follow-up istraivanja pokazuju variranja u EE. Ta variranja u ekspresiji emocija u majki autori tumae kao posljedice njihove vlastite fragilnosti u funkcioniranju, a
ne kao rezultat primijenjenih intervencija programa, dok se kod oeva konstantno naao visoki EE,
to predstavlja precipitirajui imbenik u psihotinoj dekompenzaciji djece18. I u naim grupama
majke su pokazale redovitost u dolaenju, ali i u
variranju ekspresije emocija, dok oevi odlaze na
njivu tj. uporno izbjegavaju rad na sebi (negacija
problema, ne vidim pa to i ne postoji). Time ne
dolazi do promjene u njihovoj komunikaciji s djecom, a slino iskustvo imaju i Gruber i sur.19 Optimizam u odnosu na lijeenje ovih bolesnika nalaze i spomenuti autori19 koji su u svom istraivanju
zakljuili da nakon 4 mjeseca ukljuivanja roditelja u kombinirani psihodinamski, suportivni i psihoedukativni pristup dolazi do promjene emocio-

nalnog profila, tj. smirivanja EE (straha, tuge ili

ljutnje), to je pridonijelo uspostavljanju ravnotee i sklada cijele obitelji. Nae iskustvo je slino,
iako je zahtijevalo puno dulji vremenski period.
U prikazu etverogodinje psihodinamske grupne
psihoterapije lanova obitelji oboljelih od shizofrenije i ostalih psihotinih poremeaja pratili
smo naine noenja s odnosom prema bolesti.
Nakon poetne faze negacije, postupno dolazi do
prorade osjeaja srama i krivnje te vrlo sporo i do
tree faze, kada se fokus introspektivnog rada
premjeta na vlastita neproraena tugovanja i separacijske tekoe. Redovito dolaenje lanova
grupe, potreba za vanjskim simbolima pripadanja
kao to su druenje nakon grupe uz kolae i pokuaj stvaranja obiteljske klime, pridonosi kohezivnosti grupe te stvara nove grupne norme koje
olakavaju prihvaanje bolesti te time i promjenu
odnosa prema djeci.
to je dovelo do promjene?
Dobra grupna klima, suportivan stav i terapeutov
kapacitet za kontejniranje postupno je doveo do
promjena u dinamici rada grupe, to se vidi u pojavi novih sadraja (tema) i prateih osjeaja. Problem postavljanja granica, koje ujedno simboliki
znae autonomiju djeteta, dugo ostaje neprepoznat. Kroz superviziju terapeuti postaju svjesni da
ne prihvaaju roditelje i njihove nemogunosti na
jednak nain na koji roditelji ne prihvaaju svoju
djecu. Ta faza grupnog procesa trajala je mjesecima. Terapeuti su nastojali odrati suportivan stav
grupe i prihvatiti da, kao to roditelji ne odrastaju
brzinom kojom bi oni eljeli, tako oni niti ne mogu
prihvatiti rizik smanjene kontrole i povjerenja da
njihova djeca mogu neke stvari u ivotu sama rijeiti. Ne smiju se ponaati kao sveenik jer on
odraava stav deklarativnog prihvaanja djeteta
bez dubljeg emocionalnog razumijevanja, tj. ponavlja double bind komunikaciju.

http://hrcak.srce.hr/medicina

medicina 2010, Vol. 46, No. 1, p. 93-99

ZAKLJUAK
Psihodinamska grupna psihoterapija lanova obitelji, kao sastavni dio Programa za rane intervencije kod prvih epizoda psihotinih poremeaja
(RIPEPP), ima vanu ulogu u promjeni odnosa roditelja prema poremeaju svoje djece. Obiteljska
grupa, kao vaan precipitirajui, pa time i ljeidbeni milje, kroz opisani etverogodinji grupni

S. Kezi, P. Svrdlin, B. Restek-Petrovi et al.: Promjene odnosa prema bolesti praene kroz grupnu psihoterapiju lanova obitelji...

proces uspjela se motivirati na prepoznavanju nekih elemenata vlastitih naina funkcioniranja, to

je u konanici olakalo teret kronine bolesti kao i
stigmu psihoze i omoguilo postupno stvaranje
autonomije njihove djece.

10. Kezi S, Grah M, Restek Petrovi B, Mihanovi M. Kontratransferne reakcije u radu s lanovima obitelji bolesnika oboljelih od psihotinog poremeaja specifinosti razvoja grupne dinamike. Soc Psihijat 2008;36:202-7.
11. Yalom I, Leszcz M. The theory and practice of gruoup
psychotherapy (5th ed). New York: Basic Book, 2005:4952.

1. Klein M. Zavist i zahvalnost. Zagreb: Naprijed, 1983:16793.

12. Garcia-Cabeza I, Gonzalez de Chavez M. Therapeutic

factors and insight in group therapy for outpatients diagnosed with schizophrenia. Psychosis Psychological,
Social and Integrativne Approaches 2009;1:134-44.

2. Lidz T, Fleck S. Schizophrenia and the family. New York:

International Universities, 1985.

13. Klain i sur. Grupna analiza analitika grupna psihoterapija. Zagreb: Medicinska naklada, 2008:191-204.

LITERATURA

3. Freudenreich O, Cather C, Evins AE, Henderson DC, Goff

DC. Attitudes of schizophrenia outpatients toward psychiatric medications: relationship to clinical variables
and insight. J Clin Psychiaty 2004;65:1372-6.
4. Bell M, Lysaker P, Milstein R. Object relations deficits in
subtypes of schizophrenia. J Clin Psychol 1992;48:43344.
5. Thorsen GRB, Gronnestad T, Oxnevad AL. Family and
Multi-Family Work with Psychosis. London: Routledge,
2006: 6-7.
6. Mc Farlane WR. Multifamily groups in the Treatment of
Severe Psychiatric Disorders. New York: Guilford Press,
2002.

14. Cooke MA, Peters ER, Greenwood KE, Fisher PL, Kumari
V, Kuipers E. Insight in psychosis: influence of cognitive
ability and self-esteem. British Journal of Psychiatry
2007;9:234-7.
15. Lysaker PH, Davis LW, Warman DM, Strasburger A, Beattie N. Stigma, social function and symptoms in schizophrenia and schizoaffective disorder: associations across
6 months. Psychiatry Res 2007;149:89-95.
16. Nugter MA, Dingemans PM, Linszen DH, Van der Does
AJ, Gersons BP. Parental communication deviance: its
stability and the effect of family treatment in recent-onset schizophrenia. Acta Psychiatrica Scandinavica
1997;95:199-204.

7. Faloon IR, Boyd JL, McGill CW, Razani J, Moss HB, Gilderman AN. Family managment in the prevention of
exacerbations of schizophrenia: a controlled study. N
Engl Med 1982;306:437-40.

17. Lenior ME, Dingemans PM, Schene AH, Hart AA, Linszen
DH. The course of parental expressed emotion and
psychotic episodes after family intervention in recentonce shizophrenia.A longitudinal study. Schizophrenia
Resarch 2002;57:183-90.

8. Restek Petrovi B, Mihanovi M, Grah M, ain I, Molnar

S, Kezi S et al. Program rane intervencije u PB Sveti
Ivan pri prvoj epizodi psihotinih poremeaja. U: Za
boljitak bez stigme, IV. hrvatski psihijatrijski kongres,
Saeci radova, Cavtat, 2006:774.

18. Santos A, Espina A, Pumar B, Gonzales P, Ayerbe A, Garcia E. Longitudinal study of the stability of expressed
emotion in families of schizophrenic patients: a 9-mounth followup. Spanish Journal of Psychology
2001;4:65-71.

9. Restek Petrovi B. Grupna klima kao pokazatelj uspjenosti grupne psihoterapije psihoza. Zagreb: Medicinski
fakultet, 2004. Doktorska disertacija.

19. Gruber EN, Kajevi M, Agius M, Marti-Bioina S. Group

psychotherapy for parents of patients with shizophrenia. Int J of Social Psychiatry 2006;52:487-500.

medicina 2010, Vol. 46, No. 1, p. 93-99

http://hrcak.srce.hr/medicina

99